This document is an excerpt from the EUR-Lex website
U kontekstu zajedničke vanjske i sigurnosne politike Europske unije (ZVSP), u članku 29. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) Vijeću Europske unije dopušta se donošenje odluke o uvođenju sankcija, koje se često nazivaju i mjerama ograničavanja, protiv zemalja izvan EU-a, nedržavnih subjekata ili pojedinaca.
Te mjere nisu kaznene i nameću se kako bi ciljana strana (ili strane) koja je odgovorna za predmetno ponašanje (npr. nepoštovanje međunarodnog prava ili ljudskih prava ili provedbu politika ili radnji koje nisu u skladu s vladavinom prava ili demokratskim načelima) promijenila svoju politiku ili aktivnosti. Mjere moraju biti u skladu s ciljevima vanjskog djelovanja EU-a utvrđenima u članku 21. UEU-a.
Prema članku 29. UEU-a Vijeće na prijedlog Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku jednoglasno donosi odluke o usvajanju, obnavljanju ili ukidanju sankcijskih režima. Gospodarski i financijski aspekti takvih odluka (npr. ograničenja uvoza/izvoza i zamrzavanje imovine) provode se uredbama koje Vijeće donosi na temelju članka 215. UFEU-a (kvalificirana većina) na zajednički prijedlog Visokog predstavnika i Europske komisije.
Sankcije EU-a mogu se izreći ili u okviru provedbe mjera za provedbu rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda ili na autonomnoj osnovi, tj. na vlastitu inicijativu EU-a.
Sankcije mogu uključivati:
Komisija je odgovorna da u državama članicama praćenjem osigura izvršenje i provedbu propisa kojima se predviđaju mjere ograničavanja donesene na temelju članka 215. UFEU-a. Objavljivanjem smjernica i odgovora na pitanja u vezi s tumačenjem koja postave nadležna nacionalna tijela također podržava pojedince, poduzeća, humanitarne djelatnike i države članice u njihovim nastojanjima da primijene sankcije.