Nediskriminacija (načelo)

Cilj zakona o nediskriminaciji jest omogućiti svim pojedincima jednaku i poštenu priliku pristupa mogućnostima dostupnima u društvu. To znači da se prema pojedincima ili skupinama pojedinaca koji su u sličnim situacijama ne smije postupati na manje povoljan način samo zbog posebne karakteristike koju posjeduju kao što su spol, rasno ili etničko podrijetlo, vjera ili uvjerenje, invaliditet, dob ili seksualna orijentacija.

Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU) zabranjuje diskriminaciju na temelju nacionalnosti. Također omogućuje Vijeću Europske unije da poduzme odgovarajuće mjere za suzbijanje diskriminacije na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili seksualne orijentacije. U tim pitanjima Vijeće mora djelovati jednoglasno i uz prethodnu suglasnost Europskog parlamenta. Međutim, u posebnom području jednakog postupanja i jednakih mogućnosti za muškarce i žene primjenjuje se redovni zakonodavni postupak koji ne zahtijeva jednoglasnost, već samo kvalificiranu većinu (članak 157. UFEU-a).

Diskriminacija na temelju nacionalnosti uvijek je bila zabranjena ugovorima Europske unije (EU), kao i diskriminacija na temelju spola u kontekstu zapošljavanja. Ostali razlozi diskriminacije prvi se put spominju 1997. potpisivanjem Amsterdamskog ugovora.

Godine 2000. donesene su dvije direktive:

• Direktiva o jednakosti pri zapošljavanju (Direktiva 2000/78/EZ) kojom se zabranjuje diskriminacija na temelju seksualne orijentacije, vjerskih uvjerenja, dobi i invaliditeta u području zapošljavanja;
• Direktiva o rasnoj jednakosti (Direktiva 2000/43/EZ) kojom se zabranjuje diskriminacija na temelju rase ili etničke pripadnosti, opet u području zapošljavanja, ali i pristupa sustavu socijalne skrbi i socijalne sigurnosti i zdravstvene skrbi, socijalnih pogodnosti i pristupa te nabave roba i usluga, uključujući stambeno zbrinjavanje.
• Te direktive primjenjuju se na državljane trećih zemalja i osobe bez državljanstva, ali ne obuhvaćaju razlike u postupanju na temelju njihova pravnog položaja i državljanstva.
• Zakonodavstvo EU-a štiti ljude i od diskriminacije na temelju spola u gore navedenim područjima, osim u obrazovanju.

Lisabonskim ugovorom iz 2009. uvedena je horizontalna klauzula s ciljem integriranja borbe protiv diskriminacije u sve politike i mjere EU-a (članak 10. UFEU-a).

Sve osobe imaju pravo na sudsku suradnju u slučajevima izravne ili neizravne diskriminacije, posebno u slučajevima u kojima se prema njima postupa drukčije u usporedivim situacijama ili kada se nepovoljniji položaj ne može opravdati zakonitim i proporcionalnim ciljem. Žrtve diskriminacije mogu tražiti pomoć od nacionalnih tijela za jednakost, javnih institucija postavljenih diljem EU-a radi promicanja jednakosti i borbe protiv diskriminacije.