Trgovinska politika EU

Zajednička trgovinska politika EU-a jedan je od temelja njegovih odnosa s ostatkom svijeta (članak 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije) te je u isključivoj nadležnosti EU-a (članak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije). Lisabonski ugovor proširio je tu nadležnost na izravna strana ulaganja te je Europski parlament, uz Vijeće, učinio suzakonodavcem u pitanjima trgovine.

Europska komisija bavi se pitanjima trgovine u ime svih zemalja EU-a, kao što su pregovori o trgovinskim sporazumima sa zemljama koje nisu članice EU-a. Oni se sklapaju glasovanjem kvalificirane većine, osim u slučaju sporazuma o trgovini uslugama, intelektualnim vlasništvom, izravnim stranim ulaganjima, audiovizualnim i kulturnim uslugama te društvenim, obrazovnim i zdravstvenim uslugama, kada pri donošenju Vijeće mora donijeti jednoglasnu odluku.

EU je aktivan u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Podupire ukidanje trgovinskih i carinskih prepreka. Za obranu svojeg tržišta, raspolaže nizom alata kao što su antidampinške mjere i mjere za zaštitu od subvencioniranog uvoza, Uredba o trgovinskim preprekama i zaštitne mjere.