Proširenje

Europska ekonomska zajednica, osnovana tijekom 1950-ih, a sada poznata pod nazivom Europska unija (EU), izvorno je imala šest članica: Belgiju, Francusku, Italiju, Luksemburg, Nizozemsku i Njemačku. Nakon toga EU-u su se pridružile 22 zemlje, uključujući povijesno proširivanje 2004. koje je označilo ponovno ujedinjenje Europe nakon više desetljeća podijeljenosti. Od 1. veljače 2020. Ujedinjena Kraljevina više nije dio Europske unije.

Politika proširenja EU-a trenutačno obuhvaća Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Kosovo*, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju, Srbiju i Tursku.

Ugovorom o Europskoj uniji (članak 49.) utvrđuje se da jedino europske zemlje koje poštuju vrijednosti EU-a i koje su posvećene njihovu promicanju mogu podnijeti zahtjev za pridruživanje EU-u. Proces prijave može se pokrenuti samo na izričitu želju tih zemalja te uz pristanak svih postojećih država članica EU-a.

Kako bi proces bio objektivan i transparentan, države članice utvrdile su niz pravila i kriterija koji im pomažu pri odlučivanje je li zemlja podnositeljica zahtjeva spremna za pridruživanje EU-u i postati članicom. Ti se kriteriji odnose na sljedeće:

• stabilnost institucija čime se jamče demokracija, vladavina prava, ljudska prava i zaštita manjina (politički kriteriji); 
• postojanje funkcionalnog tržišnog gospodarstva i sposobnost nošenja s konkurencijom i tržišnim snagama u EU-u (gospodarski kriteriji);
• sposobnost preuzimanja obveza članstva (npr. primjena zakonodavstva EU-a).

Nadalje, EU mora biti u mogućnosti integrirati nove članove, stoga zadržava pravo odlučivanja kad je spreman prihvatiti ih.

Za zapadni Balkan primjenjuju se dodatni uvjeti, koji se uglavnom odnose na regionalnu suradnju i dobre susjedske odnose („Proces stabilizacije i pridruživanja”).

* Ovaj naziv ne dovodi u pitanje stajališta o statusu te je u skladu s UNSCR-om 1244/1999 i Mišljenjem ICJ-a o Deklaraciji o neovisnosti Kosova.