Ugovor o Energetskoj zajednici

Ugovor o Energetskoj zajednici stvara unutarnje tržište električnom energijom i prirodnim plinom čime ujedinjuje 28 država članica Europske unije (EU) i 6 europskih država i teritorija na Balkanu.

DOKUMENT

Odluka Vijeća 2006/500/EZ od 29. svibnja 2006. o sklapanju Ugovora o Energetskoj zajednici od strane Europske zajednice.

SAŽETAK

Ugovor o Energetskoj zajednici omogućava stvaranje integriranog energetskog tržišta (električna energija i plin) među EU-om i ugovornim stranama.

Članice Energetske zajednice su EU, Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija, Srbija i Privremena misija Ujedinjenih naroda na Kosovu u skladu s Odlukom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1244 (nadalje, Kosovo). Pored toga, jedna ili više država članica EU-a može sudjelovati u Energetskoj zajednici na zahtjev Ministarskog vijeća. Treće zemlje mogu biti uključene kao promatrači.

Ugovor se primjenjuje na teritorij država i na Kosovo.

Ugovor je stupio na snagu 1. srpnja 2006. godine. Zaključuje se na rok od deset godina. Njegova se primjena produljuje na dodatno desetogodišnje razdoblje jednoglasnom odlukom Ministarskog vijeća na dan 24. listopada 2013. godine.

Uloga Energetske zajednice

Ciljevi Energetske zajednice su:

• stvoriti stabilni pravni i tržišni okvir za privlačenje ulaganja u svrhe osiguravanja stabilne i kontinuirane opskrbe energijom;
• stvoriti jedinstveni regulatorni prostor za trgovinu mrežnom energijom;
• osnažiti sigurnost opskrbe na ovom području i razviti prekogranične odnose;
• poboljšati energetsku učinkovitost i okolišno stanje vezane uz mrežnu energiju i razvoj obnovljivih izvora energije;
• razviti tržišno natjecanje za mrežnu energiju.

Aktivnosti Energetske zajednice

Važan dio aktivnosti Energetske zajednice obuhvaća provedbu dijela zakonodavstva Zajednice, ili pravne stečevine, u svim državama stranama Ugovora, o energiji, okolišu, natjecanju i obnovljivoj energiji, kao i poštivanje određenih općih europskih normi koje se odnose na tehničke sustave, primjerice na prekogranični prijevoz ili povezivanje.

Pored toga, Ugovor utvrđuje mehanizam za upravljanje regionalnim energetskim tržištima, a pokriva teritorij strana Ugovora i država članica EU-a u pitanju. Sustav pruža okvir mjera koje se odnose na dalekosežni transport mrežne energije, osiguranje opskrbe, pružanje energije građanima, usklađivanje, promicanje obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti, kao i mjere u slučaju iznenadne krize na mrežnoj energiji na teritoriju članice Energetske zajednice.

Nadalje, Ugovorom se pokreće energetsko tržište bez unutarnjih granica među stranama, u kojem su carina i ograničenja na uvoz i izvoz energije, i svaka mjera koja ima jednaki učinak, zabranjene među članicama, osim u slučaju primjene izvanrednih okolnosti (koje se odnose na javni red, javnu sigurnost, zaštitu ljudskog zdravlja i zdravlja životinja, očuvanje biljaka, zaštitu industrijskog i komercijalnog vlasništva). Ugovor također sadrži odredbe o odnosima s trećim zemljama i međusobnoj pomoći u slučaju narušavanja.

Komisija je u ulozi koordinatora ovih aktivnosti.

Institucije i donošenje odluka

Ministarsko vijeće, koje se sastoji od jednog predstavnika svake strane Ugovora, pruža opće smjernice o politici, poduzima mjere za postizanje ciljeva Ugovora i usvaja proceduralne akte poput dodjele zadataka, ovlasti ili obveza. Predsjedništvo dobiva svaka strana na mandat od šest mjeseci i pomaže ga jedan predstavnik EU-a i jedan predstavnik nadolazećeg predsjedništva. Vijeće šalje godišnje izvješće Europskom parlamentu i parlamentima ugovornih strana.

Ključna je misija Stalne skupine na visokoj razini pripremiti rad Ministarskog vijeća. Sastoji se od jednog predstavnika svake strane Ugovora.

Primarna uloga Regulatornog odbora jest savjetovati ostale institucije i izdati preporuke u slučaju prekograničnih sporova. Sastoji se od jednog predstavnika regulatora za energiju svake strane Ugovora, dok EU predstavlja Europska komisija koju pomaže jedan regulator iz svake države članice sudionice i jedan predstavnik Europske skupine regulatora za električnu energiju i plin (ERGEG).

Štoviše, Energetsku zajednicu savjetuju dva foruma koja sačinjavaju predstavnici svih zainteresiranih strana.

Stalno Tajništvo, sa sjedištem u Beču, pruža, između ostalog, i administrativnu podršku drugim institucijama Energetske zajednice i pregledava pravilno ispunjavanje obveza koje imaju strane Ugovora.

Energetska zajednica donosi odluke (obvezujuće) i preporuke (neobvezujuće). Ovi se koraci po potrebi poduzimaju ili na prijedlog Europske komisije (primjena pravne stečevine) ili na prijedlog strane Ugovora (druge aktivnosti) i usvajaju se ili jednostavnom većinom (primjena pravne stečevine) ili dvotrećinskom većinom (mehanizam za djelovanje tržišta) ili jednoglasno (unutarnje energetsko tržište).

U slučaju teškog i opetovanog kršenja obveza koje provodi jedna od strana, Ministarsko vijeće može, jednoglasno, odgoditi određena prava koja su Ugovorom dodijeljena toj strani.

Dodatne informacije možete pronaći na referentnoj stranici u nastavku:

• Energetska zajednica

22.09.2014