Financijski kolateral - poboljšanje pravne jasnoće
SAŽETAK DOKUMENTA:
Direktiva 2002/47/EZ - financijski kolateral - poboljšanje pravne jasnoće
SAŽETAK
ŠTO RADI OVA DIREKTIVA?
Cilj je ove Direktive stvoriti jasan, jedinstven pravni okvir EU-a za korištenje vrijednosnih papira i gotovine kao kolaterala* u financijskim transakcijama.
KLJUČNE TOČKE
|
— |
Direktiva se primjenjuje na određene specifične kategorije kao što su središnje banke i financijske institucije koje podliježu nadzoru. Međutim, zemlje EU-a mogu isključiti specifične kategorije poput poduzeća bez pravne osobnosti, tj. poduzeća koja nemaju pravni status društva.
|
|
— |
Direktiva se primjenjuje na financijski kolateral, uključujući gotovinu i financijske instrumente poput dionica i obveznica. Zemlje EU-a dopuštaju određene iznimke, poput vlastitih dionica davatelja kolaterala.
|
|
— |
Direktivom se utvrđuju minimalni formalni zahtjevi koje postavljaju zemlje EU-a u vezi s ugovorima o kolateralu, uključujući, primjerice, da se takvi ugovori moraju moći dokazati u pisanom obliku ili na pravno ekvivalentan način.
|
|
— |
Moguće je da primatelj kolaterala izvrši ugovor o financijskom kolateralu, primjerice prodajom ili zapljenom financijskih instrumenata.
|
|
— |
Primatelj kolaterala ima ugovorno dogovoreno pravo uporabe financijskog kolaterala kao da je njegov puni vlasnik. Ako iskoristi to pravo, obvezan je vratiti jednaki iznos kolaterala.
|
|
— |
Zemlje EU-a moraju priznati sporazume o konačnom netiranju*, čak i ako primatelj ili davatelj kolaterala podliježe postupku likvidacije ili reorganizacije.
|
|
— |
Zemlje EU-a u određenim slučajevima ne smiju primjenjivati svoja nacionalna pravila o nesolventnosti na ugovore o financijskom kolateralu. Takvi ugovori ne mogu biti proglašeni nevaljanim ili ništavnim kako bi, primjerice, uzeli u obzir promjene tržišne vrijednosti.
|
OTKAD SE DIREKTIVA PRIMJENJUJE?
Od 27. lipnja 2002.
POZADINA
Internetska stranica Europske komisije o financijskom kolateralu
KLJUČNI POJMOVI
* Financijski kolateral jest imovina (poput vrijednosnih papira) koju dužnik daje vjerovniku kako bi se vjerovniku minimizirao rizik financijskog gubitka ako dužnik ne ispuni svoje financijske obvezne prema vjerovniku.
* Konačno netiranje jest pravni mehanizam kojim se smanjuju rizici između dvije strane. U slučaju da jedna od dviju strana prekrši ugovor, sva buduća potraživanja i međusobni ugovorni odnosi postaju dospjeli, obračunani, netirani i prebijeni. Za stvarnu isplatu u konačnici može ostati mali dio samo početnog bruto potraživanja između te dvije strane.
DOKUMENT
Direktiva 2002/47/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. lipnja 2002. o financijskom kolateralu
REFERENCE
|
Dokument |
Dan stupanja na snagu |
Rok za transponiranje u državama članicama |
Službeni list |
|
Direktiva 2002/47/EZ |
27.6.2002. |
27.12.2003. |
|
Zakon(i) o izmjenama i dopunama |
Dan stupanja na snagu |
Rok za transponiranje u državama članicama |
Službeni list |
|
Direktiva 2009/44/EZ |
30.6.2009. |
30.12.2010. |
|
|
Direktiva 2014/59/EU |
2.7.2014. |
31.12.2014. |
Vidi pročišćenu verziju
VEZANI DOKUMENT
Izvješće Europske komisije Europskom parlamentu i Vijeću: Izvješće Komisije o Direktivi o financijskom kolateralu (2002/47/EZ) (COM(2006) 833 završna verzija od 20.12.2006.)
Posljednje ažuriranje 07.10.2015