Ovlaštenje na području elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga

Ova direktiva stvara pravni okvir za osiguranje slobode pružanja elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga u cijeloj Europskoj uniji.

DOKUMENT

Direktiva 2002/20/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o ovlaštenju u području elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (Direktiva o ovlaštenju)

SAŽETAK

Direktiva o ovlaštenju dijelom je „Paketa o telekomunikacijama” koji, zajedno s još 4 direktive („Okvirna direktiva”, „Direktiva o pristupu”, „Direktiva o univerzalnoj usluzi” i „Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama”), definira regulatorni okvir s ciljem kreiranja konkurentnijeg sektora elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga.

„Paket o telekomunikacijama” dopunjen je i izmijenjen 2009. godine Direktivama o „boljoj regulaciji” i „pravima građana” te osnivanjem Tijela europskih regulatora za elektroničke komunikacije (BEREC).

Opseg, cilj i opće načelo

Direktiva obuhvaća ovlašćivanje za sve elektroničke komunikacijske mreže i usluge bez obzira pružaju li se javnosti ili ne. Odnosi se na dodjelu prava korištenja radijskih frekvencija kad to korištenje podrazumijeva pružanje elektroničke komunikacijske mreže ili usluge, u pravilu uz naknadu.

Cilj je uskladiti tržište elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, ograničavajući propise na nužan minimum.

Glavna novost je zamjena pojedinačnih dozvola općim ovlaštenjem za sve elektroničke komunikacijske mreže i usluge, zajedno s posebnim sustavom za dodjeljivanje frekvencija i brojeva.

Stoga, pružanje elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga može podlijegati samo općem ovlaštenju, bez potrebe ishođenja izričite dozvole ili bilo kojeg drugog upravnog akta državnog regulatornog tijela, čime se postupak ograničava na samo jednu obavijest za tvrtke u pitanju.

Prava koja proizlaze iz općeg ovlaštenja

Opće ovlaštenje tvrtkama daje pravo pružanja elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga. Kada pružaju elektroničke komunikacijske mreže ili usluge javnosti imaju pravo na:

Pravo korištenja radijskih frekvencija i brojeva

Države EU-a će olakšati korištenje radijskih frekvencija u okviru općih ovlaštenja, ali, gdje je potrebno, mogu koristiti radijske frekvencije koje podliježu dodjeli individualnih prava s ciljem:

Prava korištenja radijskih frekvencija i brojeva moraju se dodijeliti kroz otvorene, transparentne, nediskriminirajuće i razmjerne postupke.

Odluke o pravima korištenja moraju se donijeti i objaviti u najkraćem mogućem roku nakon što državno regulatorno tijelo zaprimi potpuni zahtjev.

Uvjeti u okviru općeg ovlaštenja i specifičnih prava na korištenje

Opće ovlaštenje i prava na korištenje mogu podlijegati jedino uvjetima navedenim u Prilogu Direktive, na primjer:

Ograničenje prava korištenja radijskih frekvencija

Dodjela ograničenih prava korištenja radijskih frekvencija mora podlijegati objektivnim, transparentnim, nediskriminirajućim i razmjernim kriterijima odabira.

Zemlja EU-a mogu ograničiti broj prava korištenja koja se dodjeljuju za radijske frekvencije ili produžiti trajanje postojećih prava, pod određenim uvjetima i postupcima, kao što su konzultacije svih zainteresiranih strana, objavljivanje bilo kakvih odluka uz obrazloženje i preispitivanje tih ograničenja, a u razumnim vremenskim razmacima.

U slučaju da zemlja EU-a zaključi da se mogu dodjeljivati daljnja prava korištenja radijskih frekvencija, tada objavljuje takav zaključak i izdaje poziv na podnošenje zahtjeva za dodjelu tih prava.

Udovoljavanje uvjeta

Državna regulatorna tijela kontroliraju i nadziru udovoljavanje uvjeta općeg ovlaštenja ili prava korištenja i posebnih obveza. Ako poduzeće ne udovoljava jednom ili više tih uvjeta i ne ispravi kršenja unutar definiranog roka, nadležna tijela mogu nametnuti nalog za prekid kršenja ili financijske kazne. U slučaju ozbiljnih i opetovanih kršenja, ona mogu spriječiti poduzeće u daljnjem pružanju mreža ili usluga ili mu oduzeti, privremeno ili trajno, prava korištenja.

Administrativne pristojbe i naknade

Državna regulatorna tijela mogu nametnuti administrativne pristojbe tvrtkama koje pružaju usluge ili mrežu u okviru općeg ovlaštenja ili kojima su dodijeljena prava korištenja. Te naknade pokrivaju troškove nastale prilikom upravljanja, kontrole i provedbe sustava općeg ovlaštenja, prava korištenja i posebnih obveza, a mogu uključivati troškove za međunarodnu suradnju, usklađivanje i normizaciju, analizu tržišta, nadzor nad udovoljavanjem uvjetima i ostalu kontrolu tržišta, kao i regulatorne poslove. Kad državna regulatorna tijela propisuju administrativne naknade, tada moraju objaviti godišnji pregled svojih administrativnih troškova i ukupan iznos naplaćenih naknada.

Nadležno tijelo može naplatiti naknadu za prava na uporabu radijskih frekvencija i prava za instaliranje objekata.

VEZANI DOKUMENTI

Direktiva 2009/136/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o izmjeni Direktive 2002/22/EZ o univerzalnim uslugama i pravima korisnika s obzirom na elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Direktiva o univerzalnim uslugama), Direktiva 2002/58/EZ o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u sektoru elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za provedbu zakona o zaštiti potrošača (Službeni list L 337 od 18. prosinca 2009., str. 11.-36.)

Smjernice Komisije o analizi tržišta i procjeni značajne tržišne snage prema regulatornom okviru Zajednice za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Službeni list C 165 od 11. srpnja 2002., str. 6.-31.)

U skladu s novim regulatornim okvirom za komunikacijske usluge, ove smjernice, donesene u srpnju 2002. godine, definiraju načela na kojima nacionalna regulatorna tijela moraju temeljiti svoju analizu tržišta kako bi se zajamčilo učinkovito tržišno natjecanje.

Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju mjera u vezi s europskim jedinstvenim tržištem elektroničkih komunikacija i ostvarenju „Povezanog kontinenta” te o izmjeni direktiva 2002/20/EZ, 2002/21/EZ i 2002/22/EZ i uredbi (EZ) br. 1211/2009 i (EU) br. 531/2012. (COM(2013) 627 final od 11. rujna 2013. - nije objavljeno u Službenom listu)

Posljednje ažuriranje 10.09.2015