Sloboda kretanja radnika

SAŽETAK DOKUMENTA:

Uredba (EU) br. 492/2011 o pravu kretanja radnika EU-a unutar EU-a

ČEMU SLUŽI OVA UREDBA?

• Njome se ažurira (i kodificira) prijašnje zakonodavstvo o mogućnosti europskih građana da se slobodno kreću i rade u drugoj zemlji EU-a.
• Također se nastoji osigurati poštovanje načela slobodnog kretanja iz članka 45. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UEFU) u praksi.

KLJUČNE TOČKE

• Slobodno kretanje radne snage koristi pojedincima koji odluče raditi negdje drugdje u EU-u i društvima koja ih primaju. Pojedincima se omogućuje izvršavanje svojih prava na slobodu kretanja i poboljšanje osobne i profesionalne situacije, a društvima popunjavanje slobodnih radnih mjesta i vještina koje im nedostaju.
• Kao što osoba koja živi u jednoj zemlji EU-a ima pravo prihvatiti plaćeni posao u drugoj državi, tako i poslodavci mogu oglašavati slobodna radna mjesta i sklapati ugovore s potencijalnim zaposlenicima diljem EU-a.
• Ovim zakonodavnim aktom kodificira se i zamjenjuje Uredba (EEZ) br. 1612/68 koja je znatno izmijenjena nekoliko puta. Osigurava nesmetano funkcioniranje sustava zabranom nacionalne diskriminacije među radnicima EU-a.
• Konkretno, zabranjuje:
  • odvojene postupke zapošljavanja za strane državljane; i
  • ograničenja na oglašavanje slobodnih radnih mjesta ili nametanje određenih uvjeta kao što su registracija pri zavodima za zapošljavanje ljudi koji dolaze iz drugih zemalja EU-a.
• Slično tome, ilegalno je diskriminirati između nacionalnih radnika i radnika iz drugih država EU-a vezano za zapošljavanje i rad uključujući:
  • pristup zapošljavanju, uključujući pomoć službi za zapošljavanje za tražitelje posla;
  • uvjete rada, uključujući plaću, otkaze, ponovno vraćanje na radno mjesto ili socijalne i porezne olakšice;
  • pristup osposobljavanju uključujući u strukovnim školama i centrima za prekvalifikaciju.
• Isto načelo pristupa programima obrazovanja, naukovanja i strukovnog osposobljavanja odnosi se na djecu osobe koja radi ili je radila u drugoj zemlji EU-a.
• Zakonodavstvo pokriva određena socijalna prava. Radnik koji radi u drugoj zemlji EU-a uživa jednake socijalne i porezne povlastice kao domaći radnici zemlje EU-a. On također ima pravo u regiji u kojoj je zaposlen upisati se na popise za stambeno zbrinjavanje s jednakim pravima kao državljani te države članice, ako takvi popisi postoje.
• Zakonodavstvo također pokriva jednakost postupanja u pogledu članstva u sindikatima i izvršavanja prava koja proizlaze iz toga članstva, uključujući pravo glasa i pravo kandidiranja za administrativna ili rukovoditeljska mjesta u sindikatu.
• Za posao može biti potrebna određena razina znanja jezika, ali bilo koji takav zahtjev mora biti razuman i nužan za posao u pitanju.
• Zakonodavnim aktom utvrđuje se Savjetodavni odbor koji čine šest članova iz svake zemlje EU-a: dva predstavnika vlade, dva predstavnika sindikata i dva predstavnika udruga poslodavaca. Odbor pomaže Europskoj komisiji u područjima koji se odnose na slobodu kretanja radnika. Europsko nadzorno tijelo za rad, osnovano Uredbom (EU) 2019/1149 sudjeluje u sastancima odbora u svojstvu promatrača te pruža tehnička i stručna znanja.

Jedna iznimka

Jedna iznimka načela nediskriminacije odnosi se na pristup radnim mjestima koja uključuju izvršavanje javnih ovlasti i dužnosti namijenjenih zaštiti općih interesa države. Zemlje EU-a mogu rezervirati takva radna mjesta za svoje državljane.

Uredba o službi EURES

• Godine 2016. Uredba (EU) br. 492/2011 izmijenjena je Uredbom (EU) 2016/589 o Europskim službama za zapošljavanje (EURES). Kao rezultat toga, pravila o razmjeni informacija o slobodnim radnim mjestima, prijavama za posao i životopisima u zemljama EU-a sada spadaju u područje primjene nove uredbe.

OTKADA SE OVA UREDBA PRIMJENJUJE?

Primjenjuje se od 16. lipnja 2011. Uredbom (EU) 492/2011 kodificirana je i zamijenjena Uredba (EZ) br. 1612/68 i njezine naknadne izmjene.

POZADINA

Za više informacija vidjeti:

• Slobodno kretanje – državljani EU-a (Europska komisija).
• Kominkacija Komisije COVID-19 Smjernice o ostvarivanju slobodnog kretanja radnika

GLAVNI DOKUMENT

Uredba (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji (kodifikacija) (SL L 141, 27.5.2011., str. 1.–12.)

Sukcesivne izmjene i dopune Uredbe (EU) br. 492/2011 uključene su u originalni dokument. Ovaj pročišćeni tekst namijenjen je isključivo dokumentiranju.

VEZANI DOKUMENTI

Uredba (EU) 2019/1149 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o osnivanju Europskog nadzornog tijela za rad, izmjeni uredaba (EZ) br. 883/2004, (EU) br. 492/2011 i (EU) 2016/589 i stavljanju izvan snage Odluke (EU) 2016/344 (SL L 186, 11.7.2019., str. 21.–56.)

Tematsko izvješće br. 6/2018 – „Slobodno kretanje radnika – temeljna je sloboda zajamčena, ali boljim usmjeravanjem financijskih sredstava EU-a doprinijelo bi se mobilnosti radnika” (SL L 79, 2.3.2018., str. 17.)

Direktiva 2014/54/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o mjerama za lakše ostvarivanje prava zajamčenih radnicima u kontekstu slobode kretanja radnika (SL L 128, 30.4.2014., str. 8.–14.)

Pročišćene verzije Ugovora o funkcioniranju Europske unije – Dio treći: Politike i unutarnja djelovanja Unije – Glava IV. Slobodno kretanje osoba, usluga i kapitala – Poglavlje 1. Radnici – Članak 45. (bivši članak 39. UEZ-a) (SL C 202, 7.6.2016., str. 65.–66.)

Posljednje ažuriranje 21.04.2020