Označivanje obuće

Označivanje obuće i njezinih dijelova potrošačima pruža podatke kako bi im se omogućilo da donesu informirane odluke o kupovini. Također pomaže u zaštiti industrije od nelojalne konkurencije i poboljšava funkcioniranje unutarnjeg tržišta u Europskoj uniji (EU).

DOKUMENT

Direktiva 94/11/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. ožujka 1994. o usklađivanju prava i drugih propisa država članica u odnosu na označivanje materijala korištenih u glavnim dijelovima obuće namijenjene prodaji potrošaču.

SAŽETAK

Označivanje obuće i njezinih dijelova potrošačima pruža podatke kako bi im se omogućilo da donesu informirane odluke o kupovini. Također pomaže u zaštiti industrije od nelojalne konkurencije i poboljšava funkcioniranje unutarnjeg tržišta u Europskoj uniji (EU).

ČEMU SLUŽI OVA DIREKTIVA?

Popisuje pravila za označivanje obuće:

• sadržaj i oblik oznake;
• odgovornost označivanja.

KLJUČNE TOČKE

• Samo materijali koji pokrivaju 80 % ili više površine gornjišta cipele te podstave i uložne tabanice obuće i 80 % ili više količine potplata (donjišta) moraju se označiti. Ako nijedan od materijala ne pokriva najmanje 80 %, treba staviti oznaku s podacima za dva glavna materijala.
• Oznake moraju pružiti podatke koji se odnose na tri dijela obuće:
  • gornjište;
  • podstava i uložna tabanica;
  • potplata donjišta.
• Oznaka može biti ili pisana ili u obliku piktograma.
• Oznaka mora biti vidljiva, sigurno pričvršćena i dostupna.
• Oznaka mora biti:
  • otisnuta ili utisnuta na obući; ili
  • pričvršćena na obući korištenjem, primjerice, naljepnice; ili
  • pričvršćena korištenjem, primjerice, spone ili uzice.
• Oznaka se mora pojaviti na najmanje jednom od dva predmeta koji čine par cipele, čizama, itd.
• Proizvođači EU-a odgovorni su za nabavljanje oznaka i njihovu točnost ili, ako se obuća uvozi, tu odgovornost preuzima osoba koja ga prva stavlja na tržište EU-a. Trgovci na malo i dalje su odgovorni osigurati da obuća koja se prodaje nosi odgovarajuće oznake.
• Prilozi navode:
  • definicije (npr. gornjište, potplat, itd.) i odgovarajuće piktograme ili pisane oznake dijelova odjeće koje je potrebno identificirati (Prilog I.);
  • primjeri obuće koje obuhvaća Direktiva navedeni su u Prilogu II. Primjerice, ne primjenjuje se na obuću koju koriste pojedinci u svrhu zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu, koja je obuhvaćena pravilima EU-a o osobnoj zaštitnoj opremi.

Za obuću je dostupna i dobrovoljna eko-oznaka EU-a. Ova oznaka pomaže potrošačima identificirati obuću čiji životni ciklus (proizvodnja, korištenje i odlaganje) ima mali utjecaj na okoliš.

Posljednje ažuriranje 19.08.2015