Uzajamno priznavanje na jedinstvenom tržištu EU-a

SAŽETAK DOKUMENTA:

COM(1999) 299 završna verzija – Uzajamno priznavanje na jedinstvenom tržištu

SAŽETAK

ČEMU SLUŽI OVA KOMUNIKACIJA?

Objašnjava važnost uzajamnog priznavanja, jednog o ključnih načela koje pruža potporu jedinstvenom tržištu. Omogućava slobodan protok robe i usluga kroz EU bez potrebe usklađivanja nacionalnog zakonodavstva. Komunikacija utvrđuje probleme u njezinoj primjeni i načine na koje se oni mogu riješiti.

KLJUČNE TOČKE

—	Načelo znači da se bilo koji proizvod koji se zakonito prodaje u jednoj zemlji EU-a može prodavati u drugoj zemlji, čak i ako ne ispunjava sve tehničke propise te zemlje, osim u strogo definiranim uvjetima.

—

Komunikacija ističe sljedeće probleme:

—	nedostatak pouzdanih informacija o primjeni uzajamnog priznavanja;

—	troškove i kašnjenja zbog loše unutrašnje organizacije u nekim državnim upravama;

—	nevoljkost službenika da odobre proizvod koji ne poznaju, a uz koji su priloženi certifikati na jezicima koje ne govore.

—	Neki proizvodi, oni složeniji, moraju zadovoljiti specifične nacionalne zahtjeve o zdravlju, sigurnosti i zaštiti potrošača. To se posebice odnosi na sektore hrane, električne energije, vozila, plemenitih metala, građevine i kemije.

—	Usluge u područjima kao što su poslovne komunikacije, građevina, patenti i sigurnost često se procjenjuju prema kriteriju „općeg interesa” javnosti te zemlje.

—

Komunikacija predlaže sljedeće mjere:

—	stroži nadzor kroz dvogodišnje izvješće o procjeni Europske komisije, uz gospodarsku analizu primjene načela uzajamnog priznavanja. Time bi se mogla utvrditi područja u kojima je potpuno usklađivanje možda potrebno;

—	potencijalna pravna mjera protiv vlada EU-a koje ne uspiju u provedbi načela;

—	opsežnije informacije o načelu ključnim igračima kao što su nacionalne i regionalne uprave, poduzeća, odvjetnici i stručni savezi;

—	osposobljavanje za nacionalna tijela i predstavnike stručnih tijela iz sektora na koje se najviše odnosi, uz istodobno održavanje nacionalnih, regionalnih i lokalnih seminara;

—	učinkovitiji načini rješavanja problema skraćivanjem vremena za obradu pojedinačnih prigovora.

—

Zemlje EU-a igraju važnu ulogu:

—	uvrštavanjem uzajamnog priznavanja u nacionalno pravo;

—	odgovaranjem bez odgode na zahtjeve za njegovu upotrebu;

—	jačanjem suradnje između odjela vlade;

—	boljom upotrebom nacionalnih kontaktnih točaka.

—	Sporazumi o uzajamnoj suradnji promiču trgovanje robom između EU-a i ključnih tržišta kao što su Australija, Kanada, Izrael, Japan, Novi Zeland i SAD.

—	Uredba (EZ) br. 764/2008 uspostavlja pravila i postupke kojih se nacionalna tijela moraju pridržavati ako namjeravaju odbiti ili primjenjivati dodatne uvjete za zahtjev za uzajamno priznavanje proizvoda.

POZADINA

Uzajamno priznavanje

DOKUMENT

Komunikacija Komisije Vijeću i Europskom parlamentu – Uzajamno priznavanje u kontekstu nastavka na akcijski plan za jedinstveno tržište (COM(1999) 299 završna verzija od 16. lipnja 1999.)

VEZANI DOKUMENTI

Rezolucija Vijeća od 24. lipnja 1999. o upravljanju Sporazumima o uzajamnom priznavanju (SL C 190, 7.7.1999., str. 2.)

Uredba (EZ) br. 764/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju postupaka koji se odnose na primjenu određenih nacionalnih tehničkih propisa na proizvode koji se zakonito stavljaju na tržište u drugoj državi članici i o stavljanju izvan snage Odluke br. 3052/95/EZ (SL L 218, 13.8.2008., str. 21.–29.)

Posljednje ažuriranje 04.01.2016