Uloga nacionalnih parlamenata u poslovanju EU-a

SAŽETAK

UVOD

Lisabonski ugovor označava važan korak koji su nacionalni parlamenti odigrali u poslovima EU-a, popisujući po prvi put, u odredbi (članak 12. Ugovora o Europskoj uniji – UEU) različite načine na koje nacionalni parlamenti mogu „aktivno doprinositi dobrom funkcioniranju EU-a”. Njihovo sudjelovanje osigurava se na četiri glavna načina:

—	primanjem informacija i dokumenata,

—	revidiranjem poštivanja načela supsidijarnosti,

—	sudjelovanjem u mehanizmima evaluacije u području pravde, slobode i sigurnosti,

—	uključivanjem u reviziju Ugovora.

PODACI

Sljedeći dokumenti moraju se pravodobno proslijediti nacionalnim parlamentima:

—	bijele knjige;

—	zelene knjige;

—	komunikacije*;

—	godišnji program rada i bilo koji drugi instrument zakonodavnog planiranja ili politika;

—	prijedlozi za zakonodavstvo;

—	dnevni redovi i ishod sastanaka Vijeća;

—	godišnje izvješće Europskog revizorskog suda;

—	godišnje izvješće koje sastavlja Komisija o primjeni načela kojima se uređuje nadležnost EU-a;

—	ocjenu provedbe politika EU-a u području slobode, sigurnosti i pravde.

Nadalje, nacionalni parlamenti zaprimaju obavijesti o prijedlozima izmjena i dopuna ugovora u sklopu redovnog revizorskog postupka te o zahtjevima za pristupanje EU-u.

REVIZIJA SUPSIDIJARNOSTI

Protokolom o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti dopušta se nacionalnim parlamentima izdavanje obrazloženih mišljenja ako smatraju da EU-ov nacrt zakonodavnog akta nije u skladu s načelom supsidijarnosti. Institucije uključene u zakonodavni proces trebale bi uzeti u obzir sva obrazložena mišljenja. Ostale posljedice za zakonodavni prijedlog ovise o njihovu broju.

Protokolom se dva glasa dodjeljuju svakom nacionalnom parlamentu (ako je dvodomni, jedan za svaki dom). Ako predana obrazložena mišljenja odgovaraju najmanje jednoj trećini glasova, Komisija mora revidirati svoj prijedlog i može odlučiti zadržati ga, izmijeniti ili povući. Navedeni prag spušta se na jednu četvrtinu glasova u prijedlozima povezanima s pravosudnom suradnjom u kaznenim stvarima i policijskom suradnjom. Kada predana obrazložena mišljenja odgovaraju većini glasova, ako Komisija odluči zadržati prijedlog, Europski parlament i Vijeće moraju razmotriti je li prijedlog u skladu s načelom supsidijarnosti prije zaključivanja prvog čitanja.

Sud Europske unije nadležan je za tužbe temeljene na povredi načela supsidijarnosti zakonodavnim aktom koje podnesu države članice ili koje o njima obavijeste u skladu s vlastitim pravnim poretkom u ime svojih nacionalnih parlamenata ili njihovih domova.

SPECIFIČNA ULOGA U PODRUČJU PRAVDE, SLOBODE I SIGURNOSTI

Nacionalni parlamenti imaju specifičnu ulogu u području pravde, slobode i sigurnosti. Sudjeluju u evaluaciji aktivnosti Eurojusta i u nadzoru aktivnosti Europola.

Dodatno, nacionalni parlamenti mogu se suprotstaviti odlukama Vijeća kojima se redovni zakonodavni postupak (kvalificiranom većinom u Vijeću) proširuje na određene aspekte obiteljskog prava s međugraničnim posljedicama koji trenutačno podliježu posebnom zakonodavnom postupku jednoglasnom odlukom Vijeća (pasarela klauzula u članku 81. Ugovora o funkcioniranju Europske unije).

UKLJUČENOST U REVIZIJU UGOVORA

Nadalje, Lisabonski ugovor povezuje nacionalne parlamente s postupcima revizije ugovorâ, kako je opisano u nastavku.

—

U sklopu redovnih i pojednostavnjenih postupaka revizije, izmjene i dopune ugovora stupaju na snagu nakon što ih ratificiraju (ili odobre, kad je riječ o pojednostavljenim postupcima revizije) sve države članice u skladu s vlastitim ustavnim odredbama, što obično zahtijeva parlamentarnu ratifikaciju.

—	U sklopu redovnog postupka revizije Konvencija se, koja, među ostalim članovima, uključuje predstavnike nacionalnih parlamenata, saziva kako bi se ispitala i donijela preporuka o prijedlozima revizije.

—

Prema općoj „pasarela klauzuli” članka 48. stavka 7. UEU-a, nacionalni parlamenti moraju biti obaviješteni o inicijativi Europskog vijeća o tome da se posebni zakonodavni postupak prebaci u redovni zakonodavni postupak ili da se s jednoglasnog izglasavanja prijeđe na izglasavanje kvalificiranom većinom te se inicijativa ne može donijeti ako joj se bilo koji nacionalni parlament usprotivi unutar šest mjeseci.

KONFERENCIJA PARLAMENTARNIH ODBORA ZA EUROPSKE POSLOVE (COSAC)

Od 1989. članovi odbora nacionalnih parlamenata koji se bave s poslovima EU-a i članovi Europskog parlamenta sastaju se dvaput godišnje na Konferenciji parlamentarnih odbora za europske poslove, koja je poznatija pod francuskim akronimom COSAC, kako bi razmijenili informacije i najbolje prakse te raspravili o pitanjima od zajedničkog europskog interesa.

Uloga COSAC-a prepoznata je u protokolu o ulozi nacionalnih parlamenata u EU-u u kojoj se navodi da COSAC Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji može poslati bilo koji doprinos koji smatra primjerenim.

KLJUČNI POJMOVI

* Komunikacija je dokument politike bez obvezne ovlasti. Komisija preuzima inicijativu objavljivanja komunikacije kad želi utvrditi vlastito mišljenje o predmetnom pitanju. Komunikacija nema pravnog učinka (definicija preuzeta s Europske pravosudne mreže).

POZADINA

Za više informacija:

—	Stranica Europske komisije o odnosima s nacionalnim parlamentima

—	Konferencija parlamentarnih odbora za europske poslove (COSAC) – (s poveznicama na svaki od 41 doma)

—	Odnosi Europskog parlamenta s nacionalnim parlamentima

—	IPEX: Platforma za međuparlamentarnu razmjenu u EU-u

Posljednje ažuriranje 20.10.2015