Fleksibilnost u donošenju odluka u EU-u: klauzule pasarela, klauzule za obustavu i klauzule za ubrzavanje
SAŽETAK DOKUMENTA:
Članak 48. Ugovora o Europskoj uniji
UVOD
Ugovorom iz Lisabona uobičajeni zakonodavni postupak i sustav glasanja kvalificiranom većinom proširuju se na velik broj područja politika. Cilj je doprinijeti integraciji EU-a na način da donošenje odluka postane učinkovitije. U uobičajenom zakonodavnom postupku zemlje EU-a nemaju pravo veta i postoji više načina postizanja dogovora.
Međutim, zemlje EU-a nisu uvijek voljne odreći se dijela svoje moći suprotstavljanja u određenim područjima politika. Ta područja su ona koja se smatraju „najosjetljivijima”, u kojima je znatna važnost nacionalnog suvereniteta, uključujući vanjsku politiku, useljavanje i pravosuđe. U tim područjima obično se koriste poseban zakonodavni postupak i sustav jednoglasnog izglasavanja.
Ugovor iz Lisabona uvodi nekoliko vrsta institucionalnih klauzula koje nude institucionalne mehanizme koji su različiti, ali imaju zajednički cilj. Razlog toga je olakšavanje integracije EU-a na „osjetljivim” područjima ako zemlje EU-a tako žele.
Tako Ugovor iz Lisabona uvodi tri vrste klauzula:
KLAUZULE PASARELA
Klauzule pasarela dopuštaju odstupanje od zakonodavnih postupaka inicijalno predviđenih ugovorima. Konkretno, i pod određenim uvjetima, one dopuštaju:
Aktiviranje klauzule pasarela i dalje ovisi o jednoglasnom usvajanju odluke od strane Vijeća ili Europskog vijeća. Na taj način, u svakom slučaju, sve zemlje EU-a moraju se složiti prije aktivacije takve klauzule.
Nadalje, članak 48. Ugovora o Europskoj uniji uvodi opću klauzulu pasarela koja se primjenjuje na sve europske politike (vidi sažetak o „revizijama ugovora”. Osim toga, postoji još šest drugih klauzula pasarela koje su specifične za određene europske politike i predstavljaju određene posebnosti u postupcima (vidi sažetak o „zakonodavnim postupcima”).
KLAUZULE ZA OBUSTAVU
Klauzule za obustavu odnose se na tri područja:
Klauzule za obustavu osmišljene su kako bi omogućile primjenu uobičajenog zakonodavnog postupka na ova tri područja politika. Uobičajeni zakonodavni postupak ograničava se mehanizmom „obustave”: zemlja EU-a može podnijeti žalbu Europskom vijeću ako smatra da su temeljna načela njezinog sustava socijalne sigurnosti ili sustava kaznenog pravosuđa ugrožena nacrtom zakona koji se usvaja. U tom slučaju, postupak se obustavlja, a Europsko vijeće može:
Stoga, važnost klauzula za obustavu nije samo u mehanizmu koji predlažu, nego i u činjenici da one omogućuju da se uobičajeni zakonodavni postupak proširi na politike u pitanju. Uvođenje tog mehanizma u postupak donošenja odluka uvjerilo je i najotpornije zemlje EU-a da primijene uobičajeni zakonodavni postupak na određene politike, u slučajevima u kojima su ranije primjenjivali pravilo jednoglasnog izglasavanja.
KLAUZULE ZA UBRZAVANJE
Klauzule za ubrzavanje „ubrzavaju” integraciju između pojedinih zemalja EU-a na način da podupiru uspostavu pojačane suradnje u određenim područjima.
Te klauzule omogućuju odstupanje od postupka angažmana za pojačanu suradnju. Tako se, kao rezultat tih klauzula, smatra da je pojačana suradnja uspostavljena u trenutku kada uključuje najmanje devet zemalja EU-a. Vijeće, Parlament i Komisija stoga se jednostavno obavješćuju o želji zemalja sudionica za uspostavom pojačane suradnje.
Te klauzule odnose se na četiri područja:
Valja primijetiti da su klauzule za ubrzavanje koje se odnose na suradnju i kaznena djela izravan rezultat korištenja postojećih klauzula za obustavu na tim dvama područjima. Kada se to dogodi i kada se zakonodavni postupak stoga obustavi, zemlje mogu upotrijebiti klauzule za ubrzavanje, a onda nastaviti i zaključiti zakonodavni postupak između njih, u okviru pojačane suradnje.
GLAVNI DOKUMENTI
Članak 48. Ugovora o Europskoj uniji
Posljednje ažuriranje 25.07.2016