21.11.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 304/1

(1)

Člankom 1. Odluke Vijeća br. 189/2014/EU (2) Francuskoj je odobreno da na „tradicionalni” rum proizveden u Guadeloupeu, Francuskoj Gijani, Martiniqueu i Réunionu produlji u kontinentalnoj Francuskoj primjenu stope trošarine niže od pune stope na alkohol utvrđene člankom 3. Direktive 92/84/EEZ (3) i da na takav „tradicionalni” rum primijeni stope nameta nazvanog „cotisation sur les boissons alcooliques” (VSS) niže od pune stope koja je primjenjiva u skladu s francuskim nacionalnim zakonodavstvom.

(2)

Člankom 3. stavkom 1. Odluke br. 189/2014/EU propisano je da se snižene stope trošarine i VSS-a za „tradicionalni” rum ograničuju na godišnju kvotu od 120 000 hektolitara čistog alkohola („hča”).

(3)

Francuska su tijela 22. rujna 2016. zatražila od Komisije da predstavi prijedlog za tehničku prilagodbu radi povećanja godišnje kvote od 120 000 hča na 144 000 hča. Zahtjevu je priloženo izvješće u kojem su obrazložene tražene izmjene. Proizvođači „tradicionalnog” ruma nisu mogli ostvariti dostatan pristup tržištu kontinentalne Francuske tijekom 2016. Na temelju očekivane stope rasta do kraja 2016. moguća kvota je bila 144 400 hča i ta je količina dostignuta krajem 2016. Godišnju kvotu od 120 000 hča trebalo bi stoga povećati na 144 000 hča.

(4)

Mjere odobrene Odlukom br. 189/2014/EU trebaju biti predmetom analize te je potrebno provesti dublju reviziju cjelokupnog sustava. U toj analizi treba u obzir uzeti francusko izvješće na temelju članka 4. Odluke br. 189/2014/EU.

(5)

Kvota od 120 000 hča za 2016. ispunjena je prije kraja 2016. Bez retroaktivnog povećanja kvote s primjenom od 1. siječnja 2016. negativne posljedice za proizvođače „tradicionalnog” ruma bile bi znatne i vjerojatno nepopravljive. Odnosi proizvođača „tradicionalnog” ruma i njihovih trgovaca na malo u Francuskoj uređeni sugodišnjim ugovorima kojima se određuju obveze u pogledu isporučenih količina, kupovnih cijena te eventualnih popusta i posebnih ponuda. Iscrpljivanjem kvote došlo je do naknadnog povećanja oporezivanja za količine koje premašuju kvotu, pri čemu proizvođači „tradicionalnog” ruma nisu mogli predvidjeti vjerojatnost ni opseg premašivanja kvote na početku godine kad su se ti ugovori potpisali. Bez retroaktivnog povećanja kvote proizvođači „tradicionalnog” ruma zabilježit će znatne gubitke na količinama koje premašuju kvotu. Stoga bi trebalo dozvoliti retroaktivno povećanje kvote od 1. siječnja 2016.

(6)

Ostali parametri Odluke br. 189/2014/EU ostaju neizmijenjeni, a u nezavisnoj ekonomskoj studiji dovršenoj u srpnju 2016. koju su provele službe Komisije potvrđeno je da uvoz „tradicionalnog ruma” iz Guadeloupea, Francuske Gijane, Martiniquea i Réuniona u Francusku čini samo mali dio ukupne potrošnje alkohola u Francuskoj. Stoga postojanje snižene stope ne može dovesti do narušavanja tržišnog natjecanja na tržištu ruma u Francuskoj ni posljedično na zajedničkom tržištu.

(7)

Ovom se Odlukom ne dovodi u pitanje moguća primjena članaka 107. i 108. Ugovora.

(8)

Odluku br. 189/2014/EU treba stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

U članku 3. stavak 1. zamjenjuje se kako slijedi:

„1.   Snižene stope trošarine i snižene stope VSS-a iz članka 1. koje se primjenjuju na rum iz članka 2. ograničuju se na:

2.

Članak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 5.

Ova Odluka primjenjuje se od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020., osim za:

21.11.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 304/3

(1)

Vijeće je 17. ožujka 2014. donijelo Uredbu (EU) br. 269/2014.

(2)

Nakon što je Ruska Federacija 10. rujna 2017. organizirala guvernerske izbore u nezakonito pripojenom gradu Sevastopolju, Vijeće smatra da bi jednu osobu trebalo dodati na popis osoba, subjekata i tijela koji podliježu mjerama ograničavanja, kako je naveden u Prilogu I. Uredbi (EU) br. 269/2014.

(3)

Prilog I. Uredbi (EU) br. 269/2014 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

21.11.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 304/6

(1)

Sporazumi o neizravnom poravnanju ne bi trebali središnje druge ugovorne strane, članove sustava poravnanja, klijente, neizravne klijente ili dodatne razine neizravnih klijenata izložiti dodatnom riziku druge ugovorne strane, a imovina i pozicije neizravnih klijenata trebale bi dobiti odgovarajuću razinu zaštite. Stoga je ključno da sve vrste sporazuma o neizravnom poravnanju ispunjuju minimalne uvjete kako bi se osigurala njihova sigurnost. U tu bi svrhu strane uključene u sporazume o neizravnom poravnanju trebale podlijegati određenim obvezama, a sporazume o neizravnom poravnanju trebalo bi dopustiti samo ako ispunjuju uvjete utvrđene u ovoj Uredbi.

(2)

Budući da bi imovina i pozicije druge ugovorne strane kojoj se pružaju usluge neizravnog poravnanja trebale dobiti zaštitu koja ima jednak učinak kao ona iz članaka 39. i 48. Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (2), različiti koncepti neizravnog klijenta ključni su za ovu Uredbu i trebali bi se u njoj definirati.

(3)

S obzirom na to da bi se članovi sustava poravnanja trebali smatrati sudionicima u smislu Direktive 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) i kako bi se neizravnim klijentima osigurala jednaka razina zaštite kao ona koju dobivaju klijenti u skladu s Uredbom (EU) br. 648/2012, klijenti koji pružaju usluge neizravnog poravnanja trebali bi biti kreditne institucije, investicijska društva ili subjekti iz trećih zemalja koji su istovjetni kreditnim institucijama ili investicijskim društvima.

(4)

Viši stupanj posredovanja između središnje druge ugovorne strane i različitih razina neizravnih klijenata zahtijeva dodatne operativne korake, dodatne račune te složenija tehnološka rješenja i tokove obrade. Iz toga proizlazi povećana složenost sporazuma o neizravnom poravnanju u odnosu na sporazume o poravnanju s klijentima. Taj bi veći stupanj posredovanja stoga trebalo ublažiti zahtjevima u pogledu alternativnog i operativno jednostavnijeg izbora struktura računa za sporazume o neizravnom poravnanju u odnosu na sporazume o poravnanju s klijentima.

(5)

Sporazumi o poravnanju s klijentima zahtijevaju ponudu pojedinačno odvojenih računa. Međutim, za sporazume o neizravnom poravnanju trebalo bi zahtijevati samo pružanje bruto zbirne neizravne strukture računa s mehanizmom za prijenos pozvane marže i, ako je tako dogovoreno, marže koja premašuje pozvanu maržu, s neizravnog klijenta pa uzlazno sve do središnje druge ugovorne strane, na način da se ne dopusti netiranje pozicija različitih neizravnih klijenata u istom bruto zbirnom neizravnom računu povrh zbirnih neizravnih računa koji omogućuju takvo netiranje. Tim se mehanizmom omogućuje utvrđivanje kolaterala i pozicija koji se vode za račun određenog posrednog klijenta s jedne strane i kolaterala i pozicija koji se vode za račun klijenta ili drugih posrednih klijenata s druge strane, na način jednak pojedinačno odvojenim računima.

(6)

Osim toga, čak i ako imovina i pozicije koje se vode na bruto zbirnoj strukturi računa za sporazume o neizravnom poravnanju i dalje mogu biti izložene gubitcima drugog neizravnog klijenta jer su ta imovina i te pozicije objedinjene na jednom računu, brzina kojom se ta imovina i te pozicije mogu utvrditi ako je to potrebno za njihovo unovčenje zbog neispunjavanja obveza pridonosi što većem umanjenju tog mogućeg gubitka.

(7)

Tim se mehanizmom omogućuje znatno jednostavnija struktura računa kojom se umanjuju trošak i složenost u odnosu na pojedinačno odvojene račune dok se istodobno omogućuje i razlikovanje kolaterala i pozicija različitih neizravnih klijenata, čime se osigurava razina zaštite jednaka onoj koja se pruža pojedinačno odvojenim računom. Međutim, zahtjev za pružanje bruto zbirnih neizravnih računa ne bi trebao značiti da je isključena mogućnost pružanja pojedinačno odvojenih neizravnih računa neizravnim klijentima u okviru sporazuma o poravnanju koji uključuju središnju drugu ugovornu stranu, člana sustava poravnanja, klijenta i jednu razinu neizravnih klijenata.

(8)

Kako bi se olakšao pristup središnjem poravnanju racionalizacijom usluga poravnanja i pojednostavnjenjem poslovnih odnosa između članova sustava poravnanja, klijenata i neizravnih klijenata, neke grupe nude usluge poravnanja s pomoću dvaju subjekata iz iste grupe koji služe kao posrednici u pružanju tih usluga. Zbog sličnih razloga grupa klijenta ponekad upotrebljava jedan subjekt koji će poslovati izravno s članom sustava poravnanja i drugi subjekt koji će poslovati izravno s neizravnim klijentom, obično jer drugi subjekt ima poslovni nastan u jurisdikciji neizravnog klijenta. U tim slučajevima usluge poravnanja racionalizirane su u različitim gospodarskim djelatnostima grupe, a pojednostavnjen je i poslovni odnos između članova sustava poravnanja, klijenata i neizravnih klijenata. Te bi vrste dogovora trebalo dopustiti ako ispunjuju posebne uvjete kojima se osigurava da se rizik druge ugovorne strane neće povećati te da se neizravnom poravnanju pruža odgovarajuća razina zaštite.

(9)

U lancima neizravnog poravnanja koji uključuju više sudionika od središnje druge ugovorne strane, člana sustava poravnanja, klijenta i jedne razine neizravnih klijenata upotreba pojedinačno odvojenih računa mogla bi dovesti do neočekivanih tehničkih poteškoća jer bi trebalo upravljati mogućim neispunjavanjem obveza jedne ili više drugih ugovornih strana u tom lancu i većim brojem pojedinačno odvojenih računa. Pružanjem pojedinačno odvojenih računa u tim duljim lancima moglo bi se u zabludu dovesti druge ugovorne strane koje traže razinu zaštite koja se obično povezuje s pojedinačno odvojenim računima jer se ta razina zaštite možda neće ostvariti u nekima od tih duljih lanaca. Kako bi se izbjegli rizici koji proizlaze iz te pogrešne pretpostavke, u tim duljim lancima neizravnog poravnanja trebalo bi smjeti upotrebljavati samo zbirne odvojene račune, pod uvjetom da su druge ugovorne strane koje provode poravnanje putem tih sporazuma u potpunosti upoznate s razinom odvojenosti i rizicima povezanima s tom vrstom računa.

(10)

Kako bi se osiguralo da je iznos marže pozvane u okviru bruto zbirne neizravne strukture računa jednak iznosu koji bi se pozvao u slučaju upotrebe pojedinačno odvojenog neizravnog računa za poravnanje, središnja druga ugovorna strana trebala bi dobiti informacije o pozicijama koje se vode za račun neizravnog klijenta kako bi izračunala povezani maržni poziv na temelju svakog pojedinog neizravnog klijenta.

(11)

Kako bi se osigurala istovjetnost s poravnanjem klijenata, član sustava poravnanja trebao bi uspostaviti postupke kojima se olakšava prijenos pozicija neizravnog klijenta alternativnom klijentu zbog neispunjavanja obveza klijenta koji pruža usluge neizravnog poravnanja. Zbog istog razloga član sustava poravnanja trebao bi uspostaviti i postupke za unovčenje pozicija i imovine neizravnih klijenata te povrat primitaka od unovčenja tim neizravnim klijentima ako su oni poznati. Ako se, zbog bilo kojeg razloga, primitci od unovčenja ne mogu vratiti izravno neizravnim klijentima na koje se odnose, primitke od unovčenja trebalo bi vratiti klijentu koji ne ispunjuje obveze za račun njegovih neizravnih klijenata.

(12)

Trebalo bi uspostaviti postupke kako bi se, u slučaju neispunjavanja obveza klijenta, informacije o identitetu neizravnih klijenata mogle otkriti i kako bi član sustava poravnanja mogao utvrditi koja imovina i pozicije pripadaju kojem neizravnom klijentu.

(13)

Klijent koji pruža usluge neizravnog poravnanja trebao bi neizravnom klijentu ponuditi izbor struktura računa. Međutim, moguće je da neizravni klijent nije obavijestio klijenta o svojem izboru u razumnom roku. U tom slučaju klijent bi trebao moći pružiti usluge neizravnog poravnanja tom neizravnom klijentu s pomoću bilo koje strukture računa, pod uvjetom da klijent obavijesti neizravnog klijenta o upotrijebljenoj strukturi računa, rizicima povezanima s tim računom i njegovoj razini odvojenosti te o mogućnosti promjene strukture računa u bilo kojem trenutku.

(14)

Sporazumi o neizravnom poravnanju mogu prouzročiti određene rizike. Stoga je nužno da sve strane koje sudjeluju u sporazumima o neizravnom poravnanju, uključujući članove sustava poravnanja i središnje druge ugovorne strane, redovito utvrđuju i prate sve značajne rizike koji proizlaze iz tih sporazuma te upravljaju njima. U tu je svrhu posebno važno da klijenti i članovi sustava poravnanja dijele informacije na odgovarajući način. Međutim, članovi sustava poravnanja trebali bi osigurati da se te informacije upotrebljavaju samo za potrebe upravljanja rizicima i kolateraliziranja te da nema zlouporabe poslovno osjetljivih informacija.

(15)

Radi dosljednosti i kako bi se osiguralo nesmetano funkcioniranje financijskih tržišta, odredbe ove Uredbe i relevantne odredbe iz Uredbe (EU) br. 600/2014 trebaju se primjenjivati od istog datuma.

(16)

Ova se Uredba temelji na nacrtu regulatornih tehničkih standarda koji je Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) dostavilo Komisiji.

(17)

U skladu s člankom 10. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (4) ESMA je provela javno savjetovanje o nacrtu regulatornih tehničkih standarda na kojem se temelji ova Uredba, analizirala povezane potencijalne troškove i koristi te je zatražila mišljenje Interesne skupine za vrijednosne papire i tržišta kapitala osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća,

(a)

„klijent” znači klijent kako je definiran u članku 2. stavku 15. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(b)

„neizravni klijent” znači klijentov klijent kako je definiran u točki (a);

(c)

„sporazumi o neizravnom poravnanju” znači skup ugovornih odnosa između pružatelja i primatelja usluga neizravnog poravnanja koje pruža klijent, neizravni klijent ili drugi neizravni klijent;

(d)

„drugi neizravni klijent” znači klijent neizravnog klijenta kako je definiran u točki (b);

(e)

„treći neizravni klijent” znači klijent drugog neizravnog klijenta kako je definiran u točki (d).

(a)

klijent je ovlaštena kreditna institucija ili investicijsko društvo ili subjekt s poslovnim nastanom u trećoj zemlji koji bi se smatrao kreditnom institucijom ili investicijskim društvom da taj subjekt ima poslovni nastan u Uniji;

(b)

klijent pruža usluge neizravnog poravnanja po razumnim komercijalnim uvjetima i javno objavljuje opće uvjete po kojima pruža te usluge;

(c)

član sustava poravnanja složio se s općim uvjetima iz točke (b) ovog stavka.

(a)

opće uvjete iz stavka 1. točke (b);

(b)

obvezu klijenta da poštuje sve obveze neizravnog klijenta prema članu sustava poravnanja s obzirom na transakcije obuhvaćene sporazumom o neizravnom poravnanju.

(a)

zbirni račun s imovinom i pozicijama koje taj klijent vodi za račun svojih neizravnih klijenata;

(b)

zbirni račun s imovinom i pozicijama koje taj klijent vodi za račun svojih neizravnih klijenata i na kojem član sustava poravnanja osigurava da se pozicijama neizravnog klijenta ne prebijaju pozicije drugog neizravnog klijenta te da se imovina neizravnog klijenta ne može upotrijebiti za pokrivanje pozicija drugog neizravnog klijenta.

(a)

odvojeni račun isključivo za potrebu vođenja imovine i pozicija neizravnih klijenata koje član sustava poravnanja drži na računu iz stavka 2. točke (a);

(b)

odvojeni račun isključivo za potrebu vođenja imovine i pozicija neizravnih klijenata svakog klijenta koje član sustava poravnanja drži na računu iz stavka 2. točke (b);

(a)

osigurava da se postupcima iz stavka 5. omogućuje brzo unovčenje te imovine i tih pozicija zbog neispunjenja obveza klijenta, uključujući unovčenje te imovine i tih pozicija na razini središnje druge ugovorne strane, te da uključuju detaljan postupak kojim se neizravne klijente obavješćuje o neispunjenju obveza klijenta i očekivanom vremenskom razdoblju za unovčenje imovine i pozicija tih neizravnih klijenata;

(b)

neposredno nakon dovršetka postupka upravljanja neispunjenim obvezama klijenta tom klijentu vraća, za račun neizravnih klijenata, sav saldo koji se duguje na temelju unovčenja te imovine i tih pozicija.

(a)

u postupke iz stavka 5. uključuje:

(b)

ugovorno se obvezuje na pokretanje postupaka za prijenos imovine i pozicija koje klijent koji ne ispunjuje obveze vodi za račun svojih neizravnih klijenata drugom klijentu ili članu sustava poravnanja kojeg su odredili relevantni neizravni klijenti klijenta koji ne ispunjuje obveze, na zahtjev tih neizravnih klijenata i bez dobivanja suglasnosti klijenta koji ne ispunjuje obveze. Taj drugi klijent ili član sustava poravnanja obvezan je prihvatiti tu imovinu i te pozicije samo ako je taj drugi klijent ili član sustava poravnanja u tom pogledu prethodno ušao u ugovorni odnos s tim relevantnim neizravnim klijentima obvezujući se na to;

(c)

osigurava da se postupcima iz stavka 5. omogućuje brzo unovčenje te imovine i tih pozicija zbog neispunjenja obveza klijenta, uključujući unovčenje te imovine i tih pozicija na razini središnje druge ugovorne strane, u slučaju da se prijenos iz točke (b) zbog bilo kojeg razloga nije proveo unutar prethodno utvrđenog razdoblja prijenosa određenog u sporazumu o neizravnom poravnanju;

(d)

nakon unovčenja te imovine i tih pozicija ugovorno se obvezuje na pokretanje postupka isplate primitaka od unovčenja svakom od neizravnih klijenata;

(e)

ako član sustava poravnanja nije uspio utvrditi identitet neizravnih klijenata ili dovršiti isplatu primitaka od unovčenja iz točke (d) svakom pojedinom neizravnom klijentu, bez odlaganja klijentu vraća, za račun neizravnih klijenata, sav saldo koji se duguje na temelju unovčenja te imovine i tih pozicija.

(a)

neizravni klijent ovlaštena je kreditna institucija ili investicijsko društvo ili subjekt s poslovnim nastanom u trećoj zemlji koji bi se smatrao kreditnom institucijom ili investicijskim društvom da subjekt ima poslovni nastan u Uniji;

(b)

neizravni klijent i drugi neizravni klijent sklapaju pisani sporazum o neizravnom poravnanju. Sporazum o neizravnom poravnanju mora uključivati barem sljedeće ugovorne uvjete:

(c)

imovinu i pozicije drugog neizravnog klijenta vodi član sustava poravnanja na računu iz članka 4. stavka 2. točke (a).

(a)

član sustava poravnanja i klijent dio su iste grupe, ali neizravni klijent nije član te grupe;

(b)

klijent i neizravni klijent dio su iste grupe, ali ni član sustava poravnanja ni drugi neizravni klijent nisu članovi te grupe.

(a)

članak 4. stavci 1., 5., 6. i 8. primjenjuju se na klijenta kao da je taj klijent član sustava poravnanja;

(b)

članak 2. stavak 1. točka (b) i članak 5. stavci 2., 3., 6., 8. i 9. primjenjuju se na neizravnog klijenta kao da je taj neizravni klijent klijent.

(a)

članak 4. stavci 5. i 6. primjenjuju se na klijenta kao da je taj klijent član sustava poravnanja;

(b)

članak 2. stavak 1. točka (b) i članak 5. stavci 2., 3., 6., 8. i 9. primjenjuju se na neizravnog klijenta kao da je taj neizravni klijent klijent.

(a)

neizravni klijent i drugi neizravni klijent ovlaštene su kreditne institucije ili investicijska društva ili subjekti s poslovnim nastanom u trećoj zemlji koji bi se smatrali kreditnim institucijama ili investicijskim društvima da ti subjekti imaju poslovni nastan u Uniji;

(b)

član sustava poravnanja i klijent dio su iste grupe, ali neizravni klijent nije član te grupe;

(c)

neizravni klijent i drugi neizravni klijent dio su iste grupe, ali treći neizravni klijent nije član te grupe;

(d)

drugi neizravni klijent i treći neizravni klijent sklapaju pisani sporazum o neizravnom poravnanju. Sporazum o neizravnom poravnanju mora uključivati barem sljedeće ugovorne uvjete:

(e)

imovinu i pozicije trećeg neizravnog klijenta vodi član sustava poravnanja na računu iz članka 4. stavka 2. točke (a).

(a)

članak 4. stavci 1., 5., 6. i 8. primjenjuju se na klijenta i na neizravnog klijenta kao da su oni članovi sustava poravnanja;

(b)

članak 2. stavak 1. točka (b) i članak 5. stavci 2., 3., 6., 8. i 9. primjenjuju se na neizravnog klijenta i na drugog neizravnog klijenta kao da su oni klijenti.

21.11.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 304/13

(1)

Dogovori o posrednom poravnanju ne bi trebali središnje druge ugovorne strane, članove sustava poravnanja, klijente, posredne klijente ili dodatne razine posrednih klijenata izložiti dodatnom riziku druge ugovorne strane, a imovina i pozicije posrednih klijenata trebale bi dobiti odgovarajuću razinu zaštite. Stoga je ključno da sve vrste dogovora o posrednom poravnanju ispunjuju minimalne uvjete kako bi se osigurala njihova sigurnost. U tu bi svrhu strane uključene u dogovore o posrednom poravnanju trebale podlijegati određenim obvezama, a dogovore o posrednom poravnanju trebalo bi dopustiti samo ako ispunjuju uvjete utvrđene u ovoj Uredbi.

(2)

Budući da bi imovina i pozicije druge ugovorne strane kojoj se pružaju usluge posrednog poravnanja trebale dobiti zaštitu koja ima jednak učinak kao ona iz članaka 39. i 48. Uredbe (EU) br. 648/2012, različiti koncepti posrednog klijenta ključni su za ovu Uredbu i trebali bi se u njoj definirati.

(3)

S obzirom na to da bi se članovi sustava poravnanja trebali smatrati sudionicima u smislu Direktive 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2) i kako bi se posrednim klijentima osigurala jednaka razina zaštite kao ona koju dobivaju klijenti u skladu s Uredbom (EU) br. 648/2012, klijenti koji pružaju usluge posrednog poravnanja trebali bi biti kreditne institucije, investicijska društva ili subjekti iz trećih zemalja koji su istovjetni kreditnim institucijama ili investicijskim društvima.

(4)

Viši stupanj posredovanja između središnje druge ugovorne strane i različitih razina posrednih klijenata zahtijeva dodatne operativne korake, dodatne račune te složenija tehnološka rješenja i tokove obrade. Iz toga proizlazi povećana složenost dogovora o posrednom poravnanju u odnosu na dogovore o poravnanju s klijentima. Taj bi veći stupanj posredovanja stoga trebalo ublažiti zahtjevima u pogledu alternativnog i operativno jednostavnijeg izbora struktura računa za dogovore o posrednom poravnanju u odnosu na dogovore o poravnanju s klijentima.

(5)

Dogovori o poravnanju s klijentima zahtijevaju ponudu pojedinačno odvojenih računa. Međutim, za dogovore o posrednom poravnanju trebalo bi zahtijevati samo pružanje bruto zbirne posredne strukture računa s mehanizmom za prijenos pozvane marže i, ako je tako dogovoreno, marže koja premašuje pozvanu maržu, s posrednog klijenta pa uzlazno sve do središnje druge ugovorne strane, na način da se ne dopusti netiranje pozicija različitih posrednih klijenata u istom bruto zbirnom posrednom računu povrh zbirnih posrednih računa koji omogućuju takvo netiranje. Tim se mehanizmom omogućuje utvrđivanje kolaterala i pozicija koji se vode za račun određenog posrednog klijenta s jedne strane i kolaterala i pozicija koji se vode za račun klijenta ili drugih posrednih klijenata s druge strane, na način jednak pojedinačno odvojenim računima.

(6)

Osim toga, čak i ako imovina i pozicije koje se vode na bruto zbirnoj strukturi računa za dogovore o posrednom poravnanju i dalje mogu biti izložene gubitcima drugog posrednog klijenta jer su ta imovina i te pozicije objedinjene na jednom računu, brzina kojom se ta imovina i te pozicije mogu utvrditi ako je to potrebno za njihovo unovčenje zbog neispunjavanja obveza pridonosi što većem umanjenju tog mogućeg gubitka.

(7)

Tim se mehanizmom omogućuje znatno jednostavnija struktura računa kojom se umanjuju trošak i složenost u odnosu na pojedinačno odvojene račune dok se istodobno omogućuje i razlikovanje kolaterala i pozicija različitih posrednih klijenata, čime se osigurava razina zaštite jednaka onoj koja se pruža pojedinačno odvojenim računom. Međutim, zahtjev za pružanje bruto zbirnih posrednih računa ne bi trebao značiti da je isključena mogućnost pružanja pojedinačno odvojenih posrednih računa posrednim klijentima u okviru dogovora o poravnanju koji uključuju središnju drugu ugovornu stranu, člana sustava poravnanja, klijenta i jednu razinu posrednih klijenata.

(8)

Kako bi se olakšao pristup središnjem poravnanju racionalizacijom usluga poravnanja i pojednostavnjenjem poslovnih odnosa između članova sustava poravnanja, klijenata i posrednih klijenata, neke grupe nude usluge poravnanja s pomoću dvaju subjekata iz iste grupe koji služe kao posrednici u pružanju tih usluga. Zbog sličnih razloga grupa klijenta ponekad upotrebljava jedan subjekt koji će poslovati izravno s članom sustava poravnanja i drugi subjekt koji će poslovati izravno s posrednim klijentom, obično jer drugi subjekt ima poslovni nastan u jurisdikciji posrednog klijenta. U tim slučajevima usluge poravnanja racionalizirane su u različitim gospodarskim djelatnostima grupe, a pojednostavnjen je i poslovni odnos između članova sustava poravnanja, klijenata i posrednih klijenata. Te bi vrste dogovora trebalo dopustiti ako ispunjuju posebne uvjete kojima se osigurava da se rizik druge ugovorne strane neće povećati te da se posrednom poravnanju pruža odgovarajuća razina zaštite.

(9)

U lancima posrednog poravnanja koji uključuju više sudionika od središnje druge ugovorne strane, člana sustava poravnanja, klijenta i jedne razine posrednih klijenata upotreba pojedinačno odvojenih računa mogla bi dovesti do neočekivanih tehničkih poteškoća jer bi trebalo upravljati mogućim neispunjavanjem obveza jedne ili više drugih ugovornih strana u tom lancu i većim brojem pojedinačno odvojenih računa. Ponudom pojedinačno odvojenih računa u tim duljim lancima moglo bi se u zabludu dovesti druge ugovorne strane koje traže razinu zaštite koja se obično povezuje s pojedinačno odvojenim računima jer se ta razina zaštite možda neće ostvariti u nekima od tih duljih lanaca. Kako bi se izbjegli rizici koji proizlaze iz te pogrešne pretpostavke, u tim duljim lancima posrednog poravnanja trebalo bi smjeti upotrebljavati samo zbirne odvojene račune, pod uvjetom da su druge ugovorne strane koje provode poravnanje putem tih dogovora u potpunosti upoznate s razinom odvojenosti i rizicima povezanima s tom vrstom računa.

(10)

Kako bi se osiguralo da je iznos marže pozvane u okviru bruto zbirne posredne strukture računa jednak iznosu koji bi se pozvao u slučaju upotrebe pojedinačno odvojenog posrednog računa za poravnanje, središnja druga ugovorna strana trebala bi dobiti informacije o pozicijama koje se vode za račun posrednog klijenta kako bi izračunala povezani maržni poziv na temelju svakog pojedinog posrednog klijenta.

(11)

Kako bi se osigurala istovjetnost s poravnanjem klijenata, član sustava poravnanja trebao bi uspostaviti postupke kojima se olakšava prijenos pozicija posrednog klijenta alternativnom klijentu zbog neispunjavanja obveza klijenta koji pruža usluge posrednog poravnanja. Zbog istog razloga član sustava poravnanja trebao bi uspostaviti i postupke za unovčenje pozicija i imovine posrednih klijenata te povrat primitaka od unovčenja tim posrednim klijentima ako su oni poznati. Ako se, zbog bilo kojeg razloga, primitci od unovčenja ne mogu vratiti izravno posrednim klijentima na koje se odnose, primitke od unovčenja trebalo bi vratiti klijentu koji ne ispunjuje obveze za račun njegovih posrednih klijenata.

(12)

Trebalo bi uspostaviti postupke kako bi se, u slučaju neispunjavanja obveza klijenta, informacije o identitetu posrednih klijenata mogle otkriti i kako bi član sustava poravnanja mogao utvrditi koja imovina i pozicije pripadaju kojem posrednom klijentu.

(13)

Klijent koji pruža usluge posrednog poravnanja trebao bi posrednom klijentu ponuditi izbor struktura računa. Međutim, moguće je da posredni klijent nije obavijestio klijenta o svojem izboru u razumnom roku. U tom slučaju klijent bi trebao moći pružiti usluge posrednog poravnanja tom posrednom klijentu s pomoću bilo koje strukture računa, pod uvjetom da klijent obavijesti posrednog klijenta o upotrijebljenoj strukturi računa, rizicima povezanima s tim računom i njegovoj razini odvojenosti te o mogućnosti promjene strukture računa u bilo kojem trenutku.

(14)

Dogovori o posrednom poravnanju mogu prouzročiti određene rizike. Stoga je nužno da sve strane koje sudjeluju u dogovorima o posrednom poravnanju, uključujući članove sustava poravnanja i središnje druge ugovorne strane, redovito utvrđuju i prate sve značajne rizike koji proizlaze iz tih dogovora te upravljaju njima. U tu je svrhu posebno važno da klijenti i članovi sustava poravnanja dijele informacije na odgovarajući način. Međutim, članovi sustava poravnanja trebali bi osigurati da se te informacije upotrebljavaju samo za potrebe upravljanja rizicima i kolateraliziranja te da nema zlouporabe poslovno osjetljivih informacija.

(15)

Radi dosljednosti i osiguravanja nesmetanog funkcioniranja financijskog tržišta potrebno je odredbe ove Uredbe i odredbe donesene u skladu s člankom 30. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 600/2014 (3) primjenjivati od istog datuma.

(16)

Ova se Uredba temelji na nacrtu regulatornih tehničkih standarda koji je Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) dostavilo Komisiji.

(17)

U skladu s člankom 10. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (4) ESMA je provela javno savjetovanje o nacrtu regulatornih tehničkih standarda na kojem se temelji ova Uredba, analizirala povezane potencijalne troškove i koristi te je zatražila mišljenje Interesne skupine za vrijednosne papire i tržišta kapitala osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća.

(18)

Delegiranu uredbu Komisije (EU) br. 149/2013 (5) trebalo bi stoga izmijeniti,

(1)

u članku 1., točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

(2)

U članku 1. dodaju se sljedeće točke (d) i (e):

(3)

Članak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 2.

Zahtjevi u pogledu usluga posrednog poravnanja koje pružaju klijenti

1.   Klijent može pružati usluge posrednog poravnanja posrednim klijentima samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

2.   Klijent iz stavka 1. i posredni klijent sklapaju pisani dogovor o posrednom poravnanju. Dogovor o posrednom poravnanju mora uključivati barem sljedeće ugovorne uvjete:

Svi aspekti dogovora o posrednom poravnanju moraju se jasno dokumentirati.

3.   Središnja druga ugovorna strana ne sprječava zaključenje dogovora o posrednom poravnanju koji se sklapaju po razumnim komercijalnim uvjetima”.

(4)

Članak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 3.

Obveze središnjih drugih ugovornih strana

1.   Središnja druga ugovorna strana otvara i održava sve račune iz članka 4. stavka 4. u skladu sa zahtjevom člana sustava poravnanja.

2.   Središnja druga ugovorna strana koja vodi imovinu i pozicije nekoliko posrednih klijenata na računu iz članka 4. stavka 4. točke (b) vodi zasebne evidencije pozicija svakog posrednog klijenta, izračunava marže s obzirom na svakog posrednog klijenta i prikuplja zbroj tih marži na bruto osnovi, na temelju informacija iz članka 4. stavka 3.

3.   Središnja druga ugovorna strana utvrđuje i prati sve značajne rizike koji proizlaze iz pružanja usluga posrednog poravnanja i koji bi mogli utjecati na njezinu otpornost na nepovoljna tržišna kretanja te upravlja njima”.

(5)

Članak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 4.

Obveze članova sustava poravnanja

1.   Član sustava poravnanja koji pruža usluge posrednog poravnanja čini to po razumnim komercijalnim uvjetima i javno objavljuje opće uvjete u skladu s kojima pruža te usluge.

Opći uvjeti iz prvog podstavka uključuju minimalna financijska sredstva i zahtjeve u pogledu operativnog kapaciteta za klijente koji pružaju usluge posrednog poravnanja.

2.   Član sustava poravnanja koji pruža usluge posrednog poravnanja otvara i održava barem sljedeće račune u skladu sa zahtjevom klijenta:

3.   Član sustava poravnanja koji vodi imovinu i pozicije za račun nekoliko posrednih klijenata na računu iz stavka 2. točke (b) svakodnevno daje središnjoj drugoj ugovornoj strani sve informacije potrebne kako bi središnja druga ugovorna strana mogla utvrditi pozicije koje se vode za račun svakog pojedinog posrednog klijenta. Te se informacije temelje na informacijama iz članka 5. stavka 4.

4.   Član sustava poravnanja koji pruža usluge posrednog poravnanja kod središnje druge ugovorne strane otvara i održava barem sljedeće račune u skladu sa zahtjevom klijenta:

5.   Član sustava poravnanja uspostavlja postupke za upravljanje neispunjenim obvezama klijenta koji pruža usluge posrednog poravnanja.

6.   Član sustava poravnanja koji vodi imovinu i pozicije posrednih klijenata na računu iz stavka 2. točke (a) čini sljedeće:

7.   Član sustava poravnanja koji vodi imovinu i pozicije posrednih klijenata na računu iz stavka 2. točke (b) čini sljedeće:

8.   Član sustava poravnanja utvrđuje i prati sve značajne rizike koji proizlaze iz pružanja usluga posrednog poravnanja i koji bi mogli utjecati na njegovu otpornost na nepovoljna tržišna kretanja te upravlja njima. Član sustava poravnanja uspostavlja interne postupke kako bi osigurao da se informacije iz članka 5. stavka 8. ne mogu upotrebljavati u komercijalne svrhe”.

(6)

Članak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 5.

Obveze klijenata

1.   Klijent koji pruža usluge posrednog poravnanja nudi posrednim klijentima izbor barem između vrsta računa iz članka 4. stavka 2. te osigurava da su ti posredni klijenti u potpunosti obaviješteni o različitim razinama odvojenosti i rizicima povezanima sa svakom vrstom računa.

2.   Klijent iz stavka 1. dodjeljuje jednu od vrsta računa iz članka 4. stavka 2. posrednim klijentima koji nisu sami izabrali jednu vrstu u razumnom roku koji je odredio klijent. Klijent bez nepotrebnog odgađanja obavješćuje posrednog klijenta o rizicima povezanima s dodijeljenom vrstom računa. Posredni klijent u bilo kojem trenutku može odabrati drugu vrstu računa pisanim zahtjevom upućenim klijentu.

3.   Klijent koji pruža usluge posrednog poravnanja vodi zasebne evidencije i račune koji mu omogućuju razlikovanje vlastite imovine i pozicija od onih koje se vode za račun njegovih posrednih klijenata.

4.   Ako imovinu i pozicije nekoliko posrednih klijenata vodi član sustava poravnanja na računu iz članka 4. stavka 2. točke (b), klijent svakodnevno daje članu sustava poravnanja sve informacije potrebne kako bi član sustava poravnanja mogao utvrditi pozicije koje se vode za račun svakog pojedinog posrednog klijenta.

5.   Klijent koji pruža usluge posrednog poravnanja, u skladu s izborom svojih posrednih klijenata, zahtijeva od člana sustava poravnanja da otvori i održava račune iz članka 4. stavka 4. kod središnje druge ugovorne strane.

6.   Klijent svojim posrednim klijentima pruža dovoljno informacija kako bi ti posredni klijenti mogli utvrditi središnju drugu ugovornu stranu i člana sustava poravnanja putem kojih se njihove pozicije poravnavaju.

7.   Ako imovinu i pozicije jednog ili više posrednih klijenata član sustava poravnanja vodi na računu iz članka 4. stavka 2. točke (b), klijent u dogovore o posrednom poravnanju sa svojim posrednim klijentima uključuje sve uvjete potrebne kako bi osiguralo da, u slučaju neispunjenja obveza tog klijenta, član sustava poravnanja može brzo posrednim klijentima vratiti primitke od unovčenja pozicija i imovine koji se vode za račun tih posrednih klijenata u skladu s člankom 4. stavkom 7.

8.   Klijent pruža članu sustava poravnanja dovoljno informacija kako bi mogao utvrditi i pratiti sve značajne rizike koji proizlaze iz pružanja usluga posrednog poravnanja i koji bi mogli utjecati na otpornost člana sustava poravnanja te upravlja njima.

9.   Klijent uspostavlja mehanizme kojima osigurava da, u slučaju neispunjenja svojih obveza, sve informacije o svojim posrednim klijentima koje su mu dostupne odmah stavi na raspolaganje članu sustava poravnanja, uključujući identitet posrednih klijenata iz članka 5. stavka 4”.

(7)

Umeće se sljedeći članak 5.a:

„Članak 5.a

Zahtjevi u pogledu usluga posrednog poravnanja koje pružaju posredni klijenti

1.   Posredni klijent može pružati usluge posrednog poravnanja drugim posrednim klijentima samo ako strane u dogovorima o posrednom poravnanju ispunjuju jedan od zahtjeva iz stavka 2. i ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

Svi aspekti dogovora o posrednom poravnanju iz točke (b) moraju se jasno dokumentirati.

2.   Za potrebe stavka 1. strane u dogovorima o posrednom poravnanju moraju ispuniti jedan od sljedećih zahtjeva:

3.   Za dogovore o posrednom poravnanju koje sklapaju strane u situacijama iz stavka 2. točke (a):

4.   Za dogovore o posrednom poravnanju koje sklapaju strane u situacijama iz stavka 2. točke (b):

8.

Umeće se sljedeći članak 5.b:

„Članak 5.b

Zahtjevi u pogledu usluga posrednog poravnanja koje pružaju drugi posredni klijenti

1.   Drugi posredni klijent može pružati usluge posrednog poravnanja trećim posrednim klijentima samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

Svi aspekti dogovora o posrednom poravnanju iz prvog podstavka točke (d) moraju se jasno dokumentirati.

2.   Ako drugi posredni klijenti pružaju usluge posrednog poravnanja u skladu sa stavkom 1.:

21.11.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 304/20

(1)

U skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012, zahtjev Poljske za upis naziva „Kiełbasa piaszczańska” u registar objavljen je u Službenom listu Europske unije  (2).

(2)

Budući da Komisiji nije dostavljen ni jedan prigovor u smislu članka 51. Uredbe (EU) br. 1151/2012, naziv „Kiełbasa piaszczańska” potrebno je upisati u registar,

21.11.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 304/21

(1)

Radi osiguravanja jedinstvene primjene kombinirane nomenklature („KN”) koja je priložena Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 (2) potrebno je donijeti mjere za razvrstavanje određene robe.

(2)

Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 211/2012 (3) proizvod koji sadržava mješavinu etilnog alkohola (70 % masenog udjela) i benzina (pogonsko gorivo) koji je u skladu s EN 228 (30 % masenog udjela) razvrstava se u oznaku KN 2207 20 00.

(3)

Komisija je Provedbenom uredbom (EU) br. 626/2014 (4) uvela dodatnu napomenu 12. uz poglavlje 22. Drugog dijela kombinirane nomenklature. Obrazloženje za razvrstavanje predmetnog proizvoda u oznaku KN 2207 20 00 iz Provedbene uredbe (EU) br. 211/2012 trebalo bi uskladiti s pravilima utvrđenima u toj dodatnoj napomeni kako bi se izbjegla moguća odstupanja pri razvrstavanju pojedinačnih mješavina etilnog alkohola i drugih tvari u carinsku tarifu te kako bi se osigurala jedinstvena primjena kombinirane nomenklature u cijeloj Uniji. Opisom proizvoda u Prilogu Provedbenoj uredbi (EU) br. 211/2012 trebalo bi jasno utvrditi da se proizvod upotrebljava kao sirovina za proizvodnju goriva za motorna vozila.

(4)

Provedbenu uredbu (EU) br. 211/2012 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(5)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Odbora za carinski zakonik,

21.11.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 304/24

(1)

Cilj je Uredbe (EZ) br. 852/2004 osigurati visok stupanj zaštite potrošača s obzirom na sigurnost hrane. U njoj je „higijena hrane” definirana kao skup mjera i uvjeta potrebnih za kontrolu opasnosti i osiguranje prikladnosti hrane za prehranu ljudi u skladu s njezinom namjenom. Opasnosti za sigurnost hrane nastaju kada je hrana izložena opasnim tvarima koje dovode do kontaminacije te hrane. Te opasnosti mogu biti biološke, kemijske ili fizičke.

(2)

U skladu s definicijom iz Uredbe Vijeća (EEZ) br. 315/93 (2) akrilamid je kontaminant te stoga predstavlja opasnost kemijske naravi u prehrambenom lancu.

(3)

Akrilamid je organski spoj male molekulske mase i visoke topivosti u vodi koji nastaje iz tvari asparagin i šećera koji su prirodno prisutni u određenoj hrani pri njezinoj pripremi na temperaturama koje su u načelu više od 120 °C i uz mali udio vlage. Taj spoj uglavnom nastaje u pečenoj ili prženoj hrani bogatoj ugljikohidratima koja u sirovom stanju sadržava njegove prekursore, kao što su žitarice, krumpiri i zrna kave.

(4)

S obzirom na to da su razine akrilamida u određenoj hrani znatno više od razina u usporedivim proizvodima iste kategorije proizvoda Preporukom Komisije 2013/647/EU (3) nadležna tijela država članica pozvana su na provođenje ispitivanja metoda proizvodnje i prerade kojima se služe subjekti u poslovanju s hranom kako bi se utvrdilo prelazi li razina akrilamida u određenom prehrambenom proizvodu indikativne vrijednosti utvrđene u Prilogu toj preporuci.

(5)

Znanstveni odbor za kontaminante u prehrambenom lancu (CONTAM) Europske agencije za sigurnost hrane („Agencija”) donio je 2015. mišljenje o akrilamidu u hrani (4). Agencija je na temelju studija na životinjama potvrdila zaključke prethodnih procjena prema kojima prisutnost akrilamida u hrani može povećati rizik od razvoja raka kod potrošača u svim dobnim skupinama. Činjenica da je akrilamid prisutan u širokom spektru hrane koja se svakodnevno upotrebljava zabrinjavajuća je za sve potrošače, ali su djeca zbog svoje tjelesne mase najizloženija dobna skupina. Na temelju sadašnjih razina izloženosti akrilamidu putem hrane mogući štetni učinci akrilamida na živčani sustav, prenatalni i postnatalni razvoj i muško reproduktivno zdravlje nisu se smatrali zabrinjavajućima. Sadašnje razine izloženosti akrilamidu svih dobnih skupina putem hrane zabrinjavajuće su zbog njegovih kancerogenih učinaka.

(6)

S obzirom na zaključak Agencije u pogledu kancerogenih učinaka akrilamida i na nepostojanje dosljednih i obveznih mjera koje bi subjekti u poslovanju s hranom trebali primjenjivati kako bi smanjili razine akrilamida potrebno je osigurati sigurnost hrane i smanjiti prisutnost akrilamida u hrani koja u sirovom stanju sadržava njegove prekursore na način da se utvrde odgovarajuće mjere za ublažavanje učinaka. Razine akrilamida mogu se smanjiti pristupom u kojem se ublažavaju učinci, kao što je provedba dobre higijenske prakse i primjena postupaka koji se temelje na načelima analize opasnosti i kritičnih kontrolnih točaka (HACCP).

(7)

U skladu s člankom 4. Uredbe (EZ) br. 852/2004, subjekti u poslovanju s hranom trebaju slijediti postupke potrebne za postizanje ciljeva koji su postavljeni kako bi se ostvarili ciljevi te uredbe i, ako je potrebno, prikupljati uzorke i davati ih na analizu kako bi održali razinu vlastite uspješnosti. U tom se pogledu postavljanjem ciljeva kao što su razine referentnih vrijednosti može usmjeravati provedba pravila o higijeni i istodobno osigurati smanjenje razine izloženosti određenim opasnostima. Mjerama za ublažavanje učinaka smanjila bi se prisutnost akrilamida u hrani. Djelotvornost mjera za ublažavanje učinaka potrebno je provjeriti uzorkovanjem i analizom kako bi se provjerila usklađenost s razinama referentnih vrijednosti.

(8)

Stoga je potrebno uspostaviti mjere za ublažavanje učinaka kojima se utvrđuju koraci u preradi hrane podložni nastajanju akrilamida u hrani i utvrditi mjere za smanjenje razina akrilamida u toj hrani.

(9)

Mjere za ublažavanje učinaka utvrđene ovom Uredbom temelje se na postojećim znanstvenim i tehničkim saznanjima te je dokazano da dovode do nižih razina akrilamida bez nepovoljnog utjecaja na kvalitetu i mikrobiološku sigurnost proizvoda. Te su mjere za ublažavanje učinaka uspostavljene nakon iscrpnog savjetovanja s organizacijama koje zastupaju subjekte u poslovanju s hranom, potrošače i stručnjake iz nadležnih tijela država članica na koje se te mjere odnose. Ako mjere za ublažavanje učinaka uključuju upotrebu prehrambenih aditiva i drugih tvari, prehrambeni aditivi i druge tvari trebali bi se upotrebljavati u skladu s odobrenjem za uporabu.

(10)

Razine referentnih vrijednosti pokazatelji su uspješnosti koje je potrebno upotrijebiti kako bi se provjerila djelotvornost mjera za ublažavanje učinaka te se temelje na iskustvu i pojavnosti u opsežnim kategorijama hrane. Primjenom svih relevantnih mjera za ublažavanje učinaka potrebno je odrediti najnižu razinu referentnih vrijednosti koja je realno ostvariva. Razine referentnih vrijednosti trebalo bi odrediti s obzirom na najnovije podatke o pojavnosti sadržane u bazi podataka Agencije, pri čemu se pretpostavlja da se unutar opsežne kategorije hrane u 10 % do 15 % proizvoda s najvišim razinama akrilamida njegova razina obično može smanjiti primjenom dobre prakse. Prepoznata je činjenica da su navedene kategorije hrane u određenim slučajevima opsežne i da za određenu hranu u okviru tako opsežne kategorije hrane mogu postojati posebni uvjeti proizvodnje, zemljopisni ili sezonski uvjeti ili obilježja proizvoda u kojima nije moguće ostvariti razine referentnih vrijednosti unatoč primjeni svih mjera za ublažavanje učinaka. U takvim bi situacijama subjekt u poslovanju s hranom trebao moći dokazati da je primijenio odgovarajuće mjere za ublažavanje učinaka.

(11)

Komisija bi trebala redovito preispitivati razine referentnih vrijednosti radi određivanja sve nižih razina koje bi upućivale na neprekidno smanjivanje prisutnosti akrilamida u hrani.

(12)

Subjekti u poslovanju s hranom koji proizvode hranu unutar područja primjene ove Uredbe i koji se bave maloprodajnom djelatnošću i/ili izravno opskrbljuju samo lokalne maloprodajne objekte obično su mali subjekti. Stoga su mjere za ublažavanje učinaka prilagođene prirodi njihovih djelatnosti. Međutim, subjekti u poslovanju s hranom koji su dio ili franšiza većeg, međusobno povezanog poslovanja i koji se opskrbljuju iz središnjice, trebali bi primijeniti dodatne mjere za ublažavanje učinaka koje velika- poduzeća mogu provesti jer se tim mjerama dodatno smanjuje prisutnost akrilamida u hrani, a njihova primjena je primjena u takvim poduzećima izvediva.

(13)

Djelotvornost mjera za ublažavanje učinaka koje se provode radi smanjenja udjela akrilamida trebalo bi provjeriti uzorkovanjem i analizom. Potrebno je utvrditi uvjete uzorkovanja i analize koje moraju provesti subjekti u poslovanju s hranom. Kad je riječ o uzorkovanju, trebalo bi utvrditi analitičke zahtjeve i učestalost uzorkovanja kako bi se osiguralo da su dobiveni analitički rezultati reprezentativni za njihovu proizvodnju. Subjekti u poslovanju s hranom koji proizvode hranu unutar područja primjene ove Uredbe i koji se bave maloprodajnom djelatnošću i/ili izravno opskrbljuju samo lokalne maloprodajne objekte izuzeti su od obveze uzorkovanja i analize svojih proizvoda u pogledu prisutnosti akrilamida jer bi takva obveza nerazmjerno opteretila njihovo poslovanje.

(14)

Osim uzorkovanja i analize koji se nalažu subjektima u poslovanju s hranom, Uredbom (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (5) od država članica zahtijeva se redovita provedba službenih kontrola radi osiguravanja poštovanja propisa o hrani i hrani za životinje. Uzorkovanje i analiza koje države članice provode u okviru službenih kontrola trebali bi biti u skladu s postupcima uzorkovanja i analitičkim kriterijima utvrđenima u Uredbi (EZ) br. 882/2004.

(15)

Nakon stupanja na snagu ove Uredbe, pri određivanju najviše razine akrilamida u određenoj hrani trebalo bi, uz mjere propisane ovom Uredbom, uzeti u obzir Uredbu (EEZ) br. 315/93.

(16)

Mjere za ublažavanje učinaka koje provode subjekti u poslovanju s hranom mogle bi uključivati promjene njihova postojećeg postupka proizvodnje, zbog čega je potrebno utvrditi prijelazno razdoblje prije nego što mjere iz ove Uredbe postanu primjenjive.

(17)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

(a)

pomfrit, ostali proizvodi od svježih rezanih krumpira (prženi u dubokom ulju) i čips od svježih krumpira izrezanih na kriške;

(b)

čips od krumpira, grickalice, krekeri i ostali proizvodi od tijesta od krumpira;

(c)

kruh;

(d)

žitarice za doručak (osim kaše od zobenih pahuljica);

(e)

fini pekarski proizvodi: kolačići, keksi, dvopek, pločice od žitarica, pogačice, korneti, oblatne, čajne pogače i medenjaci te krekeri, hruskavi kruh i zamjene za kruh. U ovoj je kategoriji kreker suhi keks (pečeni proizvod od brašna od žitarica);

(f)

kava:

(g)

nadomjesci kave;

(h)

dječja hrana i prerađena hrana na bazi žitarica za dojenčad i malu djecu kako je definirana u Uredbi (EU) br. 609/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (6).

1.

definicije „hrane”, „subjekta u poslovanju s hranom”, „maloprodaje”, „stavljanja na tržište” i „krajnjeg potrošača” navedene u člancima 2. i 3. Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (7);

2.

„razine referentnih vrijednosti” znači pokazatelji uspješnosti koji se upotrebljavaju kako bi se provjerila djelotvornost mjera za ublažavanje učinaka te se temelje na iskustvu i pojavnosti u opsežnim kategorijama hrane.

21.11.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 304/45

(1)

Prilog Uredbi Komisije (EU) br. 255/2010 (2) odnosi se na odredbe iz Priloga 11. Konvenciji o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu (Čikaška konvencija), konkretnije na 13. izdanje iz srpnja 2001. koje uključuje izmjenu br. 49. Međunarodna organizacija za civilno zrakoplovstvo (ICAO) je 10. studenoga 2016. donijela izmjenu Priloga 11. Čikaškoj konvenciji, kojom se uključuje izmjena br. 50.A.

(2)

U Prilogu Uredbi (EU) br. 255/2010 upućuje se i na odredbe utvrđene u Postupcima ICAO-a za usluge u zračnom prometu – Upravljanje zračnim prometom (PANS-ATM, dokument 4444), konkretnije na njihovo 15. izdanje iz 2007. kojim se uključuje izmjena br. 6. ICAO je 10. studenoga 2016. donio izmjenu dokumenta 4444 kojom se uključuje izmjena br. 7.A.

(3)

Stoga bi u Uredbi (EU) br. 255/2010 trebalo ažurirati upućivanja na Prilog 11. Čikaškoj konvenciji i dokumenta ICAO-a 4444 kako bi se te izmjene uzele u obzir te državama članicama omogućilo ispunjavanje međunarodnih pravnih obveza i osiguravanje dosljednosti s ICAO-ovim međunarodnim regulatornim okvirom.

(4)

Uredbu (EU) br. 255/2010 stoga bi trebalo na odgovarajući način izmijeniti.

(5)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za jedinstveno nebo,

„1.

Poglavlje 3. stavak 3.7.5. (Upravljanje protokom zračnog prometa) Priloga 11. Čikaškoj konvenciji – Operativne usluge kontrole zračnog prometa (14. izdanje – srpanj 2016., kojim se uključuje izmjena br. 50.A).

2.

Poglavlje 3. (Kapacitet ATS-a i upravljanje protokom zračnog prometa) dokumenta ICAO-a 4444, Postupci za usluge u zračnom prometu – Upravljanje zračnim prometom (PANS-ATM) (16. izdanje – 2016. kojim se uključuje izmjena br. 7.A).”

21.11.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 304/47

(1)

Prilog II. točka 3. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 1079/2012 (2) odnosi se na odredbe koje je Međunarodna organizacija za civilno zrakoplovstvo (ICAO) utvrdila u Postupcima za usluge u zračnom prometu – Upravljanje zračnim prometom (PANS-ATM, dokument 4444), točnije u 15. izdanju iz 2007. kojim se uključuje izmjena br. 6. ICAO je 10. studenoga 2016. donio izmjenu dokumenta 4444 kojom se uključuje izmjena br. 7.A.

(2)

Stoga bi u Provedbenoj uredbi (EU) br. 1079/2012 trebalo ažurirati upućivanja na dokument 4444 kako bi se ta izmjena uzela u obzir te državama članicama omogućilo ispunjavanje međunarodnih pravnih obveza i osiguravanje dosljednosti s ICAO-ovim međunarodnim regulatornim okvirom.

(3)

Provedbenu uredbu (EU) br. 1079/2012 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

21.11.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 304/48

(1)

Vijeće je 22. srpnja 2014. donijelo Odluku 2014/486/ZVSP (1) o savjetodavnoj misiji Europske unije za reformu sektora civilne sigurnosti u Ukrajini (EUAM Ukraine).

(2)

Vijeće je 3. prosinca 2015. donijelo Odluku (ZVSP) 2015/2249 (2) kojom je produljen mandat do 30. studenoga 2017. te je predviđen financijski referentni iznos za misiju EUAM Ukraine do 30. studenoga 2016.

(3)

Odlukom Vijeća (ZVSP) 2016/712 (3) prilagođen je financijski referentni iznos za razdoblje do 30. studenoga 2016., a Odlukom Vijeća (ZVSP) 2016/2083 (4) predviđen je financijski referentni iznos za razdoblje od 1. prosinca 2016. do 30. studenoga 2017.

(4)

Slijedom strateškog preispitivanja u 2017. misiju EUAM Ukraine trebalo bi produljiti do 31. svibnja 2019.

(5)

Trebalo bi predvidjeti financijski referentni iznos za razdoblje od 1. prosinca 2017. do 31. svibnja 2019.

(6)

Odluku 2014/486/ZVSP trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(7)

Misija EUAM Ukraine provodit će se u kontekstu situacije koja se može pogoršati i koja bi mogla ugroziti ostvarenje ciljeva vanjskog djelovanja Unije kako su određeni u članku 21. Ugovora,

1.

u članku 14. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Financijski referentni iznos namijenjen pokrivanju rashoda povezanih s misijom EUAM Ukraine do 30. studenoga 2014. iznosi 2 680 000 EUR.

Financijski referentni iznos namijenjen pokrivanju rashoda povezanih s misijom EUAM Ukraine za razdoblje od 1. prosinca 2014. do 30. studenoga 2015. iznosi 13 100 000 EUR.

Financijski referentni iznos namijenjen pokrivanju rashoda povezanih s misijom EUAM Ukraine za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 30. studenoga 2016. iznosi 17 670 000 EUR.

Financijski referentni iznos namijenjen pokrivanju rashoda povezanih s misijom EUAM Ukraine za razdoblje od 1. prosinca 2016. do 30. studenoga 2017. iznosi 20 800 000 EUR.

Financijski referentni iznos namijenjen pokrivanju rashoda povezanih s misijom EUAM Ukraine za razdoblje od 1. prosinca 2017. do 31. svibnja 2019. iznosi 31 956 069,20 EUR.

Vijeće odlučuje o financijskom referentnom iznosu za sljedeća razdoblja.”;

2.

u članku 19. drugi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Primjenjuje se do 31. svibnja 2019.”.

21.11.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 304/50

(1)

Vijeće je 22. svibnja 2013. donijelo Odluku 2013/233/ZVSP (1) kojom se uspostavlja misija Europske unije za pomoć u integriranom upravljanju granicama u Libiji (EUBAM Libya).

(2)

Vijeće je 17. srpnja 2017. donijelo Odluku (ZVSP) 2017/1342 (2) kojom se mandat misije EUBAM Libya produljuje do 31. prosinca 2018. i kojom se utvrđuje financijski referentni iznos do 30. studenog 2017.

(3)

Odluku 2013/233/ZVSP trebalo bi izmijeniti kako bi se utvrdio financijski referentni iznos za razdoblje od 1. prosinca 2017. do 31. prosinca 2018.

(4)

Misija EUBAM Libya provodit će se u kontekstu situacije koja se može pogoršati i koja bi mogla ugroziti ostvarenje ciljeva vanjskog djelovanja Unije kako su određeni u članku 21. Ugovora,

21.11.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 304/51

(1)

Vijeće je 17. ožujka 2014. donijelo Odluku 2014/145/ZVSP.

(2)

Nakon što je Ruska Federacija 10. rujna 2017. organizirala guvernerske izbore u nezakonito pripojenom gradu Sevastopolju, Vijeće smatra da bi jednu osobu trebalo dodati na popis osoba, subjekata i tijela koji podliježu mjerama ograničavanja, kako je naveden u Prilogu Odluci 2014/145/ZVSP.

(3)

Prilog Odluci 2014/145/ZVSP stoga bi trebalo na odgovarajući način izmijeniti,

21.11.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 304/53

(1)

Člancima 7.b i 7.c Direktive 98/70/EZ i Prilogom IV. toj direktivi te člancima 17. i 18. Direktive 2009/28/EZ i Prilogom V. toj direktivi utvrđeni su slični kriteriji održivosti za biogoriva i tekuća biogoriva te slični postupci za provjeru usklađenosti biogoriva i tekućih goriva s tim kriterijima.

(2)

Ako se biogoriva i tekuća biogoriva uzimaju u obzir za potrebe navedene u članku 17. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) Direktive 2009/28/EZ, države članice trebale bi od gospodarskih subjekata zahtijevati da dokažu usklađenost biogoriva i tekućih biogoriva s kriterijima održivosti iz članka 17. stavaka od 2. do 5. te Direktive.

(3)

Komisija može odlučiti da dobrovoljni nacionalni ili međunarodni programi kojima se određuju standardi za proizvodnju proizvoda iz biomase sadržavaju točne podatke za potrebe članka 17. stavka 2. Direktive 2009/28/EZ i/ili da se iz tih programa vidi da su pošiljke biogoriva ili tekućeg biogoriva u skladu s kriterijima održivosti navedenima u članku 17. stavcima od 3. do 5. i/ili da nikakvi materijali nisu namjerno izmijenjeni ili uklonjeni kako bi pošiljka ili njezin dio bili obuhvaćeni Prilogom IX. Ako gospodarski subjekt podastre dokaze ili podatke dobivene u skladu s dobrovoljnim programom koji priznaje Komisija, u mjeri obuhvaćenoj tom odlukom o priznavanju, država članica ne smije od dobavljača zahtijevati dodatne dokaze o usklađenosti s kriterijima održivosti.

(4)

Zahtjev za priznanje da se dobrovoljnim sustavom „RTRS EU RED” dokazuje da pošiljke biogoriva udovoljavaju kriterijima održivosti iz Direktive 98/70/EZ i Direktive 2009/28/EZ predan je Komisiji 14. lipnja 2017. Sjedište programa nalazi se na adresi Ciudad de la Paz 353, PISO3 OF 307. C1426AGE Buenos Aires, Argentina, a program obuhvaća biogoriva proizvedena od soje. Dokumenti o priznatom programu trebali bi biti dostupni na platformi za transparentnost uspostavljenoj Direktivom 2009/28/EZ.

(5)

Pri procjeni dobrovoljnog programa „RTRS EU RED” Komisija je utvrdila da su njime na odgovarajući način obuhvaćeni kriteriji održivosti iz Direktive 98/70/EZ i Direktive 2009/28/EZ te da se u okviru programa primjenjuje metodologija bilance mase u skladu sa zahtjevima iz članka 7.c stavka 1. Direktive 98/70/EZ i članka 18. stavka 1. Direktive 2009/28/EZ.

(6)

Procjenom dobrovoljnog programa „RTRS EU RED” utvrđeno je da on ispunjava odgovarajuće standarde pouzdanosti, transparentnosti i neovisne revizije te da je u skladu s metodološkim zahtjevima iz Priloga IV. Direktivi 98/70/EZ i Priloga V. Direktivi 2009/28/EZ.

(7)

Mjere propisane ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Odbora za održivost biogoriva i tekućih biogoriva,

(a)

ako se jasno dokaže da u programu nisu provedeni elementi koji se smatraju ključnima za ovu Odluku ili ako su oni teško i strukturno narušeni;

(b)

ako se za program Komisiji ne podnesu godišnja izvješća kako je propisano člankom 7.c stavkom 6. Direktive 98/70/EZ i člankom 18. stavkom 6. Direktive 2009/28/EZ;

(c)

ako se u programu ne primijene standardi neovisne revizije koji su opisani u provedbenim aktima i na koje se upućuje u članku 7.c stavku 5. trećem podstavku Direktive 98/70/EZ i članku 18. stavku 5. trećem podstavku Direktive 2009/28/EZ ili se ne poboljšaju drugi elementi programa koji se smatraju ključnima za trajno priznanje.

21.11.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 304/55

(1)

Direktivom 2002/60/EZ utvrđuju se minimalne mjere Unije za kontrolu afričke svinjske kuge, uključujući mjere koje treba poduzeti u slučaju potvrde slučaja afričke svinjske kuge kod divljih svinja.

(2)

Češka je 2017. obavijestila Komisiju o slučajevima afričke svinjske kuge kod divljih svinja i poduzela mjere kontrole bolesti koje se zahtijevaju Direktivom 2002/60/EZ.

(3)

S obzirom na trenutačnu epidemiološku situaciju i u skladu s Direktivom 2002/60/EZ Češka je Komisiji dostavila plan za iskorjenjivanje afričke svinjske kuge (plan iskorjenjivanja).

(4)

Kako bi se utvrdile odgovarajuće mjere kontrole zdravlja životinja i spriječilo daljnje širenje te bolesti, u Prilogu Provedbenoj odluci Komisije 2014/709/EU (2) utvrđen je Unijin popis visokorizičnih područja. Prilog Provedbenoj odluci 2014/709/EU nedavno je izmijenjen Provedbenom odlukom Komisije (EU) 2017/1850 (3) kako bi se, među ostalim, uzeli u obzir nedavni slučajevi afričke svinjske kuge kod divljih svinja u Češkoj te dijelovi I. i II. tog priloga sada uključuju zaražena područja u Češkoj.

(5)

Komisija je ispitala plan iskorjenjivanja i utvrdila da je u skladu sa zahtjevima iz članka 16. Direktive 2002/60/EZ. Stoga bi ga trebalo na odgovarajući način odobriti.

(6)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

21.11.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 304/57

(1)

Provedbenom odlukom Komisije 2014/709/EU (4) utvrđuju se mjere kontrole zdravlja životinja u pogledu afričke svinjske kuge u određenim državama članicama. U dijelovima I. do IV. Priloga toj Provedbenoj odluci utvrđuju se i popisuju određena područja u tim državama članicama razvrstana prema razini rizika s obzirom na epidemiološku situaciju u pogledu te bolesti. Taj popis uključuje određena područja u Estoniji, Latviji, Litvi i Poljskoj.

(2)

U rujnu i listopadu 2017. zabilježeno je nekoliko slučajeva afričke svinjske kuge kod divljih svinja u Kuldīgas novads u Latviji, Jurbarko rajono savivaldybė u Litvi te gminy Bargłów Kościelny, Płaska, Sejny i Stary Brus u Poljskoj, na područjima navedenima u dijelu I. Priloga Provedbenoj odluci 2014/709/EU. Ti slučajevi znače povećani stupanj rizika, što bi se trebalo odražavati u Prilogu toj Provedbenoj odluci.

(3)

U rujnu i listopadu 2017. zabilježeno je nekoliko slučajeva izbijanja afričke svinjske kuge kod domaćih svinja u Lääne-Nigula valdin u Estoniji, Neretas novads u Latviji, Anykščių rajono savivaldybė, Kavarsko seniūnija u Litvi i gmina Lipsk u Poljskoj. Ta izbijanja dogodila su se na područjima koja su trenutačno navedena u dijelu I. i II. Priloga Provedbenoj odluci 2014/709/EU. Ta izbijanja znače povećanu razinu rizika koja bi se trebala odražavati u Prilogu toj Provedbenoj odluci.

(4)

Od listopada 2016. nije zabilježena nijedna pojava afričke svinjske kuge kod domaćih svinja na određenim područjima u Latviji koja su trenutačno navedena u dijelu III. tog Priloga. Osim toga, nadzor mjera biološke sigurnosti na gospodarstvima na tim područjima provodi se na zadovoljavajući način na temelju nacionalnih programa za biološku sigurnost kojima je cilj sprečavanje širenja tog virusa. Te činjenice upućuju na poboljšanje epidemiološke situacije u Latviji.

(5)

Od srpnja 2017. nije zabilježena nijedna pojava afričke svinjske kuge kod domaćih svinja na određenim područjima u Litvi koja su trenutačno navedena u dijelu III. tog Priloga i na kojima nema nekomercijalnih svinjogojskih farmi. Osim toga, nadzor mjera biološke sigurnosti na gospodarstvima na tim područjima provodi se na zadovoljavajući način. Te činjenice upućuju na poboljšanje epidemiološke situacije u Litvi.

(6)

U procjeni rizika za zdravlje životinja koji predstavlja nova situacija u pogledu afričke svinjske kuge u Estoniji, Latviji, Litvi i Poljskoj trebalo bi uzeti u obzir razvoj trenutačne epidemiološke situacije u pogledu afričke svinjske kuge kod zaraženih populacija domaćih i divljih svinja u Uniji. Kako bi se usmjerile mjere kontrole zdravlja životinja predviđene Provedbenom odlukom 2014/709/EU i spriječilo daljnje širenje afričke svinjske kuge te kako bi se spriječilo nepotrebno ometanje trgovine u Uniji i izbjeglo da treće zemlje uvedu neopravdane prepreke trgovini, popis Unije koji sadržava područja obuhvaćena mjerama kontrole zdravlja životinja utvrđen u Prilogu toj Provedbenoj odluci trebalo bi izmijeniti kako bi se uzele u obzir promjene epidemiološke situacije u pogledu te bolesti u Estoniji, Latviji, Litvi i Poljskoj.

(7)

U skladu s tim, područja pogođena nedavnim slučajevima afričke svinjske kuge kod divljih svinja u Latviji, Litvi i Poljskoj koja su trenutačno navedena u dijelu I. Priloga Provedbenoj odluci 2014/709/EU sada bi trebalo navesti u dijelu II. tog Priloga.

(8)

Nadalje, područja pogođena nedavnim izbijanjima afričke svinjske kuge kod domaćih svinja u Estoniji, Latviji, Litvi i Poljskoj koja su trenutačno navedena u dijelovima I. i II. Priloga Provedbenoj odluci 2014/709/EU sada bi trebalo navesti u dijelu III. tog Priloga.

(9)

Osim toga, određena područja u Latviji trenutačno navedena u dijelu III. Priloga Provedbenoj odluci 2014/709/EU, na kojima u posljednje vrijeme nije zabilježena pojava afričke svinjske kuge, sada bi trebalo navesti u dijelu II. tog Priloga.

(10)

Prilog Provedbenoj odluci 2014/709/EU trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(11)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,