16.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 342/1

(1)

Direktiva Vijeća 2014/107/EU (3) kojom se mijenja Direktiva 2011/16/EU (4) primjenjuje se od 1. siječnja 2016. na 27 država članica, a od 1. siječnja 2017. na Austriju. Tom se direktivom provodi globalni standard za automatsku razmjenu informacija o financijskim računima u poreznim stvarima unutar Unije, čime se osigurava da se državu članicu u kojoj je imatelj računa rezident izvješćuje o informacijama o imateljima financijskih računa.

(2)

Direktivom 2011/16/EU propisuje se da financijske institucije, ako je imatelj računa posrednička struktura, trebaju pregledati tu strukturu te utvrditi koji su njezini stvarni korisnici i izvijestiti o njima. Taj važan element primjene te direktive oslanja se na informacije o sprečavanju pranja novca („AML”) dobivene na temelju Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (5) u svrhu utvrđivanja stvarnih korisnika.

(3)

Kako bi se osiguralo učinkovito praćenje postupaka dubinske analize koje primjenjuju financijske institucije navedenih u Direktivi 2011/16/EU, poreznim je tijelima potreban pristup informacijama o sprečavanju pranja novca. Bez takvog pristupa navedena tijela ne bi mogla pratiti, potvrditi ni procijeniti da financijske institucije pravilno primjenjuju Direktivu 2011/16/EU ispravnim utvrđivanjem stvarnih korisnika posredničkih struktura i izvješćivanjem o njima.

(4)

Direktivom 2011/16/EU obuhvaćene su druge razmjene informacija i oblici administrativne suradnje između država članica. Pristupom informacijama o sprečavanju pranja novca koje su u posjedu subjekata na temelju Direktive (EU) 2015/849 u okviru administrativne suradnje u području oporezivanja osiguralo bi se da su porezna tijela bolje opremljena za ispunjavanje svojih obveza iz Direktive 2011/16/EU te da se učinkovitije bore protiv utaje poreza i poreznih prijevara.

(5)

Stoga je potrebno osigurati da porezna tijela imaju mogućnost pristupa informacijama, postupcima, dokumentima i mehanizmima u vezi sa sprečavanjem pranja novca kako bi mogla izvršavati svoje dužnosti praćenja pravilne primjene Direktive 2011/16/EU i u svrhu funkcioniranja svih oblika administrativne suradnje predviđenih tom direktivom.

(6)

Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i slijede načela priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima. Ako se ovom Direktivom zahtijeva da se pristup osobnim podacima poreznim tijelima propiše zakonom, to nužno ne zahtijeva akt parlamenta, ne dovodeći u pitanje ustavni poredak dotične države članice. Međutim, takav bi zakon trebao biti jasan i precizan i njegova bi primjena trebala biti jasna i predvidiva osobama koje mu podliježu, u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije i Europskog suda za ljudska prava.

(7)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, to jest učinkovitu administrativnu suradnju između država članica i njezino učinkovito praćenje pod uvjetima koji su u skladu s pravilnim funkcioniranjem unutarnjeg tržišta, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog ujednačenosti i djelotvornosti koje su potrebne on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(8)

Postupci dubinske analize klijenta koje financijske institucije provode u skladu s Direktivom 2011/16/EU već su započeli, a prva razmjena informacija treba biti završena do rujna 2017. Stoga, kako bi se osiguralo da učinkovito praćenje primjene te direktive ne kasni, ova Direktiva o izmjeni trebala bi stupiti na snagu i biti prenesena što je prije moguće, a najkasnije do 1. siječnja 2018.

(9)

Direktivu 2011/16/EU stoga bi trebalo na odgovarajući način izmijeniti,

16.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 342/4

(1)

U Prilogu III. Uredbi Komisije (EZ) br. 1235/2008 (2) utvrđen je popis trećih zemalja čiji su sustavi proizvodnje i mjere kontrole za ekološku proizvodnju poljoprivrednih proizvoda priznati kao ekvivalentni onima utvrđenima u Uredbi (EZ) br. 834/2007.

(2)

Republika Koreja obavijestila je Komisiju da je njezino nadležno tijelo povuklo svoje priznavanje jedne kontrolne ustanove i dodalo tri druge kontrolne ustanove na popis priznatih kontrolnih ustanova.

(3)

U Prilogu IV. Uredbi (EZ) br. 1235/2008 utvrđen je popis kontrolnih tijela i kontrolnih ustanova nadležnih za provođenje kontrola i izdavanje certifikata u trećim zemljama u svrhu ekvivalentnosti.

(4)

Komisija je zaprimila i ispitala zahtjev subjekta „A CERT European Organization for Certification S.A.” za uvrštavanje na popis iz Priloga IV. Uredbi (EZ) br. 1235/2008. Komisija je na temelju zaprimljenih informacija zaključila da je opravdano priznati „A CERT European Organization for Certification S.A.” za kategorije proizvoda A i D u pogledu Albanije, Azerbajdžana, Butana, Bjelarusa, Čilea, Dominikanske Republike, Ekvadora, Egipta, Etiopije, Filipina, Grenade, Gruzije, Indonezije, Irana, Jamajke, Jordana, Kazahstana, Kenije, Kine, Libanona, bivše jugoslavenske republike Makedonije, Maroka, Moldove, Papue Nove Gvineje, Pakistana, Srbije, Rusije, Ruande, Saudijske Arabije, Tajlanda, Turske, Tajvana, Tanzanije, Ukrajine, Ugande i Južne Afrike.

(5)

Komisija je zaprimila i ispitala zahtjev subjekta „Bioagricert S.r.l.” za izmjenu njegovih specifikacija. Komisija je na temelju zaprimljenih informacija zaključila da je opravdano proširiti geografsko područje primjene priznavanja za kategoriju proizvoda A na Indoneziju i Senegal te za kategorije proizvoda A i D na Albaniju i Bangladeš te proširiti područje primjene priznavanja na kategoriju proizvoda E u pogledu Albanije i Tajlanda.

(6)

Subjekt „Caucacert” obavijestio je Komisiju o pogrešci u svojem korporativnom nazivu koji bi se trebao promijeniti u „Caucascert”.

(7)

Komisija je primila i ispitala zahtjev subjekta „CCPB Srl” za izmjenu njegovih specifikacija. Komisija je na temelju zaprimljenih informacija zaključila da je opravdano proširiti geografsko područje primjene priznavanja za kategorije proizvoda A, B, D, E i F na Gruziju, Iran, Jordan i Saudijsku Arabiju, za kategoriju proizvoda B na Kinu, Irak, Mali, Filipine i Siriju, za kategoriju proizvoda C na Maroko i Tunis, za kategoriju proizvoda E na Tunis te za kategorije proizvoda E i F na Kinu, Egipat, Irak, Libanon, Maroko, Mali, Filipine, San Marino, Siriju i Tursku.

(8)

Komisija je zaprimila i ispitala zahtjev subjekta „CERES Certification of Environmental Standards GmbH” za izmjenu njegovih specifikacija. Komisija je na temelju zaprimljenih informacija zaključila da je opravdano proširiti geografsko područje primjene priznavanja za kategorije proizvoda A, B i D na Armeniju, za kategorije proizvoda A i D na Bjelarus, Malavi, Sijera Leone, Somaliju i Tadžikistan te za kategoriju proizvoda B na Gvatemalu, Honduras, Nikaragvu i El Salvador.

(9)

Komisija je zaprimila i ispitala zahtjev subjekta „Control Union Certifications” za izmjenu njegovih specifikacija. Komisija je na temelju zaprimljenih informacija zaključila da je opravdano proširiti geografsko područje primjene priznavanja za kategorije proizvoda A, B, C, D, E i F na Burundi, Somaliju i Južni Sudan, za kategorije proizvoda B i C na Angolu, Bjelarus, Džibuti, Eritreju, Fidži, Liberiju, Niger, Čad i Kosovo te za kategorije proizvoda B, C i D na Demokratsku Republiku Kongo i Madagaskar.

(10)

Komisija je zaprimila i ispitala zahtjev subjekta „Ecocert SA” za izmjenu njegovih specifikacija. Komisija je na temelju zaprimljenih informacija zaključila da je opravdano proširiti geografsko područje primjene priznavanja za kategoriju proizvoda B na Mozambik te za kategoriju proizvoda C na Bangladeš, Čile, Hong Kong, Honduras, Peru i Vijetnam.

(11)

Subjekt Ecocert SA obavijestio je Komisiju o prestanku aktivnosti certificiranja njegova društva kćeri „ECOCERT IMO Denetim ve Belgelendirme Ltd. Ști” u svim trećim zemljama za koje je bio priznat. Subjekt „ECOCERT IMO Denetim ve Belgelendirme Ltd. Ști” stoga više ne bi trebao biti naveden u Prilogu IV. Uredbi (EZ) br. 1235/2008.

(12)

Komisija je zaprimila i ispitala zahtjev subjekta „Ekoagros” za uvrštavanje na popis iz Priloga IV. Uredbi (EZ) br. 1235/2008. Komisija je na temelju zaprimljenih informacija zaključila da je opravdano priznati „Ekoagros” za kategoriju proizvoda A u pogledu Rusije, za kategorije proizvoda A i B u pogledu Bjelarusa i Ukrajine, za kategorije proizvoda A i D u pogledu Tadžikistana te za kategorije proizvoda A i F u pogledu Kazahstana.

(13)

Komisija je zaprimila i ispitala zahtjev subjekta „Florida Certified Organic Growers and Consumers, Inc. (FOG), DBA as Quality Certification Services (QCS)” za izmjenu njegovih specifikacija. Komisija je na temelju zaprimljenih informacija zaključila da je opravdano proširiti geografsko područje primjene priznavanja za kategorije proizvoda A i D na Jamajku i Vijetnam te za kategoriju proizvoda D na Ekvador.

(14)

Komisija je primila i ispitala zahtjev subjekta „IMOswiss AG” za izmjenu njegovih specifikacija. Komisija je na temelju zaprimljenih informacija zaključila da je opravdano proširiti geografsko područje primjene priznavanja za kategoriju proizvoda A na Ujedinjene Arapske Emirate, za kategorije proizvoda A i D na Burundi, za kategoriju proizvoda B na Meksiko i Peru te za kategoriju proizvoda C na Brunej, Kinu, Hong Kong, Honduras, Madagaskar i Sjedinjene Američke Države. Osim toga, subjekt „IMOswiss AG” obavijestio je Komisiju o prestanku svoje aktivnosti certificiranja u Azerbajdžanu, Gruziji, Kazahstanu, Kirgistanu, Uzbekistanu, Rusiji i Tadžikistanu. Stoga više ne bi trebao biti naveden za te države u Prilogu IV. Uredbi (EZ) br. 1235/2008.

(15)

Komisija je zaprimila i ispitala zahtjev subjekta „Kiwa BCS Öko-Garantie GmbH” za izmjenu njegovih specifikacija. Komisija je na temelju zaprimljenih informacija zaključila da je opravdano proširiti geografsko područje primjene priznavanja za kategorije proizvoda A i D na Zambiju, za kategoriju proizvoda B na Laos, Mjanmar/Burmu i Tajland, za kategoriju proizvoda C na Hong Kong, Indoneziju i Šri Lanku te za kategorije proizvoda C i E na Bangladeš.

(16)

Komisija je zaprimila i ispitala zahtjev subjekta „Mayacert” za izmjenu njegovih specifikacija. Komisija je na temelju zaprimljenih informacija zaključila da je opravdano proširiti geografsko područje primjene priznavanja za kategoriju proizvoda A na Kolumbiju, Dominikansku Republiku i El Salvador, za kategorije proizvoda A i D na Belize i Peru te za kategoriju proizvoda B na Gvatemalu, Honduras i Nikaragvu.

(17)

Komisija je zaprimila i ispitala zahtjev subjekta „OneCert International PVT Ltd” za izmjenu njegovih specifikacija. Komisija je na temelju zaprimljenih informacija zaključila da je opravdano proširiti geografsko područje primjene priznavanja za kategorije proizvoda A i D na Bangladeš, Kinu, Ganu, Kambodžu, Laos, Mjanmar/Burmu, Oman, Rusiju i Saudijsku Arabiju.

(18)

Komisija je zaprimila i ispitala zahtjev subjekta „Oregon Tilth” za izmjenu njegovih specifikacija. Komisija je na temelju zaprimljenih informacija zaključila da je opravdano proširiti područje primjene priznavanja na kategoriju proizvoda E u pogledu Meksika.

(19)

Komisija je zaprimila i ispitala zahtjev subjekta „Organic Certifiers” za izmjenu njegovih specifikacija. Komisija je na temelju zaprimljenih informacija zaključila da je opravdano proširiti geografsko područje primjene priznavanja za kategorije proizvoda A i D na Indoneziju.

(20)

Komisija je zaprimila i ispitala zahtjev subjekta „Organska Kontrola” za izmjenu njegovih specifikacija. Komisija je na temelju zaprimljenih informacija zaključila da je opravdano proširiti područje primjene priznavanja na kategoriju proizvoda B za sve zemlje.

(21)

Subjekt „QC&I GmbH” obavijestio je Komisiju o prestanku svoje aktivnosti certificiranja u svim trećim zemljama za koje je bio priznat. Stoga više ne bi trebao biti naveden za te države u Prilogu IV. Uredbi (EZ) br. 1235/2008.

(22)

Komisija je primila i ispitala zahtjev subjekta „Suolo e Salute srl” za izmjenu njegovih specifikacija. Komisija je na temelju zaprimljenih informacija zaključila da je opravdano proširiti geografsko područje primjene priznavanja za kategoriju proizvoda A na Dominikansku Republiku i Egipat te proširiti područje primjene priznavanja na kategoriju proizvoda D u pogledu Dominikanske Republike.

(23)

Sva upućivanja na Tajvan u Prilogu IV. Uredbi (EZ) br. 1235/2008 trebaju se razumjeti kao upućivanja na izdvojeno carinsko područje Tajvana, Penghua, Kinmena i Matsua.

(24)

Priloge III. i IV. Uredbi (EZ) br. 1235/2008 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(25)

Mjere predviđene ovom uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za ekološku proizvodnju,

1.

Prilog III. mijenja se u skladu s Prilogom I. ovoj uredbi;

2.

Prilog IV. mijenja se u skladu s Prilogom II. ovoj uredbi.

16.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 342/14

(1)

U skladu s člankom 13. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1831/2003 poduzeće Lallemand SAS podnijelo je zahtjev za promjenu naziva nositelja odobrenja u vezi s uredbama Komisije (EZ) br. 226/2007 (2), (EZ) br. 1293/2008 (3), (EZ) br. 910/2009 (4), (EZ) br. 911/2009 (5), (EU) br. 1120/2010 (6), (EU) br. 212/2011 (7) te provedbenim uredbama Komisije (EU) br. 95/2013 (8) i (EU) br. 413/2013 (9).

(2)

Podnositelj zahtjeva tvrdi da je poduzetnik Danstar Ferment AG pravni vlasnik prava stavljanja na tržište za dodatke hrani za životinje Pediococcus acidilactici CNCM MA 18/5M i Saccharomyces cerevisiae CNCM I-1077. Podnositelj zahtjeva dostavio je relevantne podatke kojima podupire svoj zahtjev.

(3)

Predložena promjena nositelja odobrenja u potpunosti je administrativne prirode i ne podrazumijeva novu ocjenu dotičnih dodataka. Europska agencija za sigurnost hrane obaviještena je o zahtjevu.

(4)

Kako bi se trgovačkom društvu Danstar Ferment AG omogućilo korištenje prava na stavljanje proizvoda u promet, potrebno je izmijeniti uvjete dotičnih odobrenja.

(5)

Uredbe (EZ) br. 226/2007, (EZ) br. 1293/2008, (EZ) br. 910/2009, (EZ) br. 911/2009, (EU) br. 1120/2010, (EU) br. 212/2011 i provedbene uredbe (EU) br. 95/2013 i (EU) br. 413/2013 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(6)

Budući da ne postoje sigurnosni razlozi zbog kojih bi bilo potrebno odmah primjenjivati izmjene uredbi (EZ) br. 226/2007, (EZ) br. 1293/2008, (EZ) br. 910/2009, (EZ) br. 911/2009, (EU) br. 1120/2010, (EU) br. 212/2011 i provedbenih uredbi (EU) br. 95/2013 i (EU) br. 413/2013 predviđene ovom Uredbom, primjereno je osigurati prijelazno razdoblje tijekom kojega se mogu potrošiti postojeće zalihe.

(7)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

1.

u naslovu, naziv „Lallemand SAS” zamjenjuje se nazivom „Danstar Ferment AG”;

2.

u stupcu 2. Priloga, naziv „Lallemand SAS” zamjenjuje se nazivom „Danstar Ferment AG represented by Lallemand SAS”.

1.

u naslovu, naziv „Lallemand SAS” zamjenjuje se nazivom „Danstar Ferment AG”;

2.

u stupcu 2. Priloga, naziv „Lallemand SAS” zamjenjuje se nazivom „Danstar Ferment AG represented by Lallemand SAS”.

1.

u naslovu, naziv „Lallemand SAS” zamjenjuje se nazivom „Danstar Ferment AG”;

2.

u stupcu 2. Priloga, naziv „Lellemand SAS” zamjenjuje se nazivom „Danstar Ferment AG represented by Lallemand SAS”.

1.

u naslovu, naziv „Lallemand SAS” zamjenjuje se nazivom „Danstar Ferment AG”;

2.

u stupcu 2. Priloga, naziv „Lallemand SAS” zamjenjuje se nazivom „Danstar Ferment AG represented by Lallemand SAS”.

1.

u naslovu, naziv „Lallemand SAS” zamjenjuje se nazivom „Danstar Ferment AG”;

2.

u stupcu 2. Priloga, naziv „Lallemand SAS” zamjenjuje se nazivom „Danstar Ferment AG represented by Lallemand SAS”.

1.

u naslovu, naziv „Lallemand SAS” zamjenjuje se nazivom „Danstar Ferment AG”;

2.

u stupcu 2. Priloga, naziv „Lallemand SAS” zamjenjuje se nazivom „Danstar Ferment AG represented by Lallemand SAS”.

16.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 342/18

(1)

Uredbom (EZ) br. 1831/2003 predviđa se odobravanje dodataka hrani za životinje te osnove i postupci za izdavanje odobrenja.

(2)

U skladu s člankom 7. Uredbe (EZ) br. 1831/2003, podnesen je zahtjev za odobrenje dibakrova oksida, a uz zahtjev su priloženi pojedinosti i dokumenti propisani člankom 7. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1831/2003.

(3)

Zahtjev se odnosi na odobrenje dibakrova oksida kao dodatka hrani za životinje za sve životinjske vrste i njegovo razvrstavanje u kategoriju dodataka „nutritivni dodaci”.

(4)

Europska agencija za sigurnost hrane (dalje u tekstu: „Agencija”) u svojem je mišljenju od 25. svibnja 2016. (2) zaključila da dibakrov oksid u predloženim uvjetima uporabe u hrani za životinje nema negativan učinak na zdravlje životinja ili potrošača te da neće doći do sigurnosnih rizika za korisnike ako se poduzmu odgovarajuće mjere zaštite.

(5)

Osim toga, Agencija je zaključila da dibakrov oksid ne predstavlja dodatni rizik za okoliš u usporedbi s ostalim izvorima bakra te da se može smatrati djelotvornim izvorom bakra za sve životinjske vrste. Agencija smatra da ne postoji potreba za posebnim zahtjevima za praćenje nakon stavljanja na tržište. Isto tako, potvrdila je izvješće o metodi analize dodatka hrani za životinje koje je dostavio referentni laboratorij osnovan člankom 21. Uredbe (EZ) br. 1831/2003.

(6)

U zahtjevu je naziv dodatka naveden kao „dibakrov oksid”. Međutim, prema nomenklaturi Međunarodne unije za čistu i primijenjenu kemiju (IUPAC) za taj se dodatak upotrebljava naziv „bakrov(I) oksid”. U skladu s preporukom Agencije u njezinom mišljenju o bakrovu oksidu (3) za predmetni dodatak treba upotrebljavati naziv bakrov(I) oksid.

(7)

Procjena bakrova(I) oksida pokazala je da su ispunjeni uvjeti za odobrenje predviđeni člankom 5. Uredbe (EZ) br. 1831/2003. U skladu s tim trebalo bi odobriti uporabu te tvari kako je navedena u Prilogu ovoj Uredbi.

(8)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

16.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 342/22

(1)

U Prilogu I. Uredbi (EZ) br. 881/2002 navode se osobe, skupine i subjekti na koje se odnosi zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora u skladu s tom Uredbom.

(2)

Odbor za sankcije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 12. prosinca 2016. odlučio je dodati jednu fizičku osobu na popis osoba, skupina i subjekata na koje se primjenjuje zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora. Prilog I. Uredbi (EZ) br. 881/2002 trebalo bi stoga na odgovarajući način ažurirati,

(3)

Kako bi se osigurala djelotvornost mjera predviđenih ovom Uredbom, ona bi trebala odmah stupiti na snagu,

16.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 342/24

(1)

Provedbenom uredbom (EU) br. 543/2011, prema ishodu Urugvajske runde multilateralnih pregovora o trgovini, utvrđuju se kriteriji kojima Komisija određuje paušalne vrijednosti za uvoz iz trećih zemalja, za proizvode i razdoblja određena u njezinu Prilogu XVI. dijelu A.

(2)

Paušalna uvozna vrijednost izračunava se za svaki radni dan, u skladu s člankom 136. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011, uzimajući u obzir promjenjive dnevne podatke. Stoga ova Uredba treba stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije,

16.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 342/26

(1)

Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2016/2080 (3) otvorena je prodaja obranog mlijeka u prahu putem natječajnog postupka.

(2)

U svjetlu ponuda primljenih za prvi djelomični poziv za podnošenje ponuda, trebalo bi odrediti najnižu prodajnu cijenu.

(3)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za zajedničku organizaciju poljoprivrednih tržišta,

16.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 342/28

(1)

Odlukom 2007/884/EZ (2) Ujedinjenoj Kraljevini odobreno je da do 31. prosinca 2010. najamniku ili zakupniku automobila ograniči na 50 % pravo na odbitak pretporeza za porez na dodanu vrijednost („PDV”) na najam ili zakup automobila ako se taj automobil ne upotrebljava samo u poslovne svrhe. Ujedinjenoj Kraljevini odobreno je i da privatnu uporabu automobila, koji je porezni obveznik unajmio ili zakupio u svoje poslovne svrhe, ne tretira kao isporuku usluga uz naknadu. Tim mjerama („mjere odstupanja”) najamnik ili zakupnik oslobođen je obveze evidentiranja kilometraže ostvarene uporabom poslovnih automobila u privatne svrhe te prijavljivanja poreza za tu stvarnu kilometražu ostvarenu uporabom takvih automobila u privatne svrhe.

(2)

Odluka 2007/884/EZ kasnije je izmijenjena Provedbenom odlukom 2011/37/EU (3) te Provedbenom odlukom 2013/681/EU (4) kojom je datum prestanka mjera odstupanja produljen do 31. prosinca 2016.

(3)

Pismom evidentiranim u Komisiji 14. ožujka 2016. Ujedinjena Kraljevina zatražila je odobrenje za produljenje mjera odstupanja.

(4)

U skladu s člankom 395. stavkom 2. drugim podstavkom Direktive 2006/112/EZ Komisija je pismom od 28. lipnja 2016. obavijestila ostale države članice o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine. Pismom od 28. lipnja 2016. Komisija je obavijestila Ujedinjenu Kraljevinu da ima sve informacije potrebne za razmatranje zahtjeva.

(5)

U skladu s člankom 3. Odluke 2007/884/EZ Ujedinjena Kraljevina podnijela je Komisiji izvješće o primjeni te odluke kojim je obuhvaćeno preispitivanje postotka ograničenja. Prema informacijama koje je dostavila Ujedinjena Kraljevina ograničenje prava na odbitak na 50 % i dalje odražava trenutačne okolnosti u pogledu omjera poslovne i neposlovne uporabe dotičnih vozila.

(6)

Ujedinjenoj Kraljevini trebalo bi stoga odobriti nastavak primjene mjera odstupanja tijekom dodatnog ograničenog razdoblja, do 31. prosinca 2019.

(7)

Ako smatra da bi bilo potrebno dodatno produljenje nakon 2019., Ujedinjena Kraljevina trebala bi, najkasnije do 1. travnja 2019., zajedno sa zahtjevom za produljenje Komisiji dostaviti izvješće kojim je obuhvaćeno preispitivanje postotka koji se primjenjuje.

(8)

Produljenje mjera odstupanja imat će tek zanemariv utjecaj na ukupni iznos poreznog prihoda koji je naplaćen u fazi konačne potrošnje te neće negativno utjecati na vlastita sredstva Unije koja proizlaze iz PDV-a.

(9)

Odluku 2007/884/EZ trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

16.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 342/30

(1)

U skladu s člankom 19. stavkom 1. Direktive 2003/96/EZ Nizozemska je 29. ožujka 2016. zatražila ovlaštenje za primjenu snižene stope oporezivanja na električnu energiju koja se isporučuje električnim vozilima. Na zahtjev Komisije Nizozemska je dostavila dodatne informacije 6. travnja, 20. lipnja i 18. kolovoza 2016.

(2)

Cilj je snižene stope oporezivanja promicanje upotrebe električnih vozila smanjenjem troškova električne energije koja se upotrebljava za pogon tih vozila.

(3)

Upotrebom električnih vozila izbjegavaju se emisije za zrak onečišćujućih tvari nastalih izgaranjem benzina, dizela ili drugih fosilnih goriva te se time pridonosi poboljšanju kvalitete zraka u gradovima. Nadalje, upotrebom električnih vozila dodatno se smanjuju emisije CO2 ako se upotrebljava električna energija proizvedena iz obnovljivih izvora. Stoga se očekuje da će se mjerom doprinijeti ciljevima politika Unije u području okoliša, zdravlja i klime.

(4)

Nizozemska je izričito zatražila da se snižena stopa oporezivanja primjenjuje na električnu energiju koja se isporučuje električnim vozilima za poslovne i neposlovne potrebe te da njome budu obuhvaćene i punionice koje nisu javno dostupne.

(5)

Nizozemska je zatražila da se snižena stopa oporezivanja primjenjuje samo na punionice na kojima se električna energija upotrebljava za izravno punjenje električnog vozila, a da se ne primjenjuje na električnu energiju koja se isporučuje zamjenom baterija.

(6)

Sniženom stopom oporezivanja električne energije koja se isporučuje električnim vozilima putem punionica poboljšat će se poslovni model za javno dostupne punionice u Nizozemskoj te bi zbog toga upotreba električnih vozila trebala postati privlačnija, čime bi se poboljšala kvaliteta zraka.

(7)

S obzirom na ograničen broj električnih vozila i činjenicu da će razina oporezivanja električne energije koja se isporučuje električnim vozilima na punionicama biti viša od najniže razine oporezivanja za poslovne potrebe utvrđene u članku 10. Direktive 2003/96/EZ, nije vjerojatno da će mjera izazvati narušavanje tržišnog natjecanja tijekom njezina trajanja te stoga neće negativno utjecati na pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(8)

Razina oporezivanja električne energije koja se isporučuje električnim vozilima putem punionica koje nisu za poslovnu upotrebu bit će viša od najniže razine oporezivanja za neposlovne potrebe utvrđene u članku 10. Direktive 2003/96/EZ.

(9)

U skladu s člankom 19. stavkom 2. Direktive 2003/96/EZ, svako ovlaštenje koje se izdaje na temelju članka 19. stavka 1. te direktive treba biti vremenski strogo ograničeno. Nizozemska je zatražila da joj se ovlaštenje izda na četiri godine kako bi se osiguralo da je razdoblje ovlaštenja dovoljno dugo da se gospodarske subjekte ne odvrati od potrebnih ulaganja.

(10)

Ovom se Odlukom ne dovodi u pitanje primjena pravila Unije o državnim potporama,

16.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 342/32

(1)

Reviziju financijskih izvještaja Europske središnje banke (ESB) i nacionalnih središnjih banaka država članica čija je valuta euro trebaju obavljati neovisni vanjski revizori koje preporučuje Upravno vijeće ESB-a, a odobrava Vijeće.

(2)

Mandat vanjskih revizora središnje banke Banc Ceannais na hÉireann/Central Bank of Ireland istekao je nakon revizije za financijsku godinu 2015. Stoga je potrebno imenovati vanjske revizore od financijske godine 2016.

(3)

Središnja banka Banc Ceannais na hÉireann/Central Bank of Ireland odabrala je Mazars za svoje vanjske revizore za financijske godine od 2016. do 2020.

(4)

Upravno vijeće ESB-a preporučilo je da se Mazars imenuju vanjskim revizorima središnje banke Banc Ceannais na hÉireann/Central Bank of Ireland za financijske godine od 2016. do 2020.

(5)

Slijedom preporuke Upravnog vijeća ESB-a Odluku Vijeća 1999/70/EZ (2) trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti,

16.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 342/34

(1)

Odlukama Komisije 2007/305/EZ (2), 2007/306/EZ (3) i 2007/307/EZ (4) utvrđuju se propisi o povlačenju s tržišta hibrida uljane repice Ms1×Rf1 (ACS-BNØØ4-7×ACS-BNØØ1-4), hibrida uljane repice Ms1×Rf2 (ACS-BNØØ4-7×ACS-BNØØ2-5) i uljane repice Topas 19/2 (ACS-BNØØ7-1), slijedom navođenja, te od njih dobivenih proizvoda („GM materijal”). Te su odluke donesene nakon što je nositelj odobrenja, Bayer CropScience AG, obavijestio Komisiju da ne namjerava podnijeti zahtjev za obnovu odobrenja za taj GM materijal u skladu s člankom 8. stavkom 4. prvim podstavkom, člankom 11., člankom 20. stavkom 4. i člankom 23. Uredbe (EZ) br. 1829/2003.

(2)

Svim trima odlukama predviđeno je početno prijelazno razdoblje od pet godina tijekom kojeg se dopušta stavljanje na tržište hrane i hrane za životinje koja sadržava taj GM materijal, sastoji se ili je proizvedena od njega u udjelu koji ne prelazi 0,9 % i pod uvjetom da je njegova prisutnost slučajna ili tehnički neizbježna. Svrha tog prijelaznog razdoblja bilo je uzimanje u obzir činjenice da neznatni tragovi tog GM materijala ponekad mogu biti prisutni u prehrambenim lancima, čak i nakon što je društvo Bayer CropScience AG odlučilo obustaviti prodaju sjemena dobivenog od tih genetički modificiranih organizama te čak i ako su poduzete sve mjere kako bi se izbjegla prisutnost tog GM materijala.

(3)

S obzirom na iskustva nakon povlačenja tog GM materijala s tržišta, Provedbenom odlukom Komisije 2012/69/EU (5) izmijenjene su sve tri odluke kako bi se prijelazno razdoblje produljilo do 31. prosinca 2016. S obzirom na prijavljenu prisutnost u tragovima, tom je Odlukom snižena tolerirana prisutnost tog GM materijala u hrani i hrani za životinje na 0,1 % masenog udjela.

(4)

Odlukama 2007/305/EZ, 2007/306/EZ i 2007/307/EZ utvrđen je i niz mjera koje je društvo Bayer CropScience AG moralo poduzeti kako bi osiguralo učinkovito povlačenje s tržišta tog GM materijala te obveze izvješćivanja za društvo Bayer CropScience AG.

(5)

U prosincu 2013. i u ožujku 2016. društvo Bayer CropScience AG izvijestilo je da su unatoč poduzetim mjerama za sprečavanje prisutnosti tih genetički modificiranih organizama u skladu s odlukama 2007/305/EZ, 2007/306/EZ i 2007/307/EZ, posljednjih godina u proizvodima od uljane repice otkriveni neznatni tragovi tih organizama. Ta stalna prisutnost u tragovima može se objasniti prirodom uljane repice, koja može dugo ostati u stanju mirovanja te poljoprivrednim praksama za prikupljanje sjemena uslijed kojih može doći do slučajnog rasipanja, čega je razinu bilo teško procijeniti na dan donošenja odluka 2007/305/EZ, 2007/306/EZ i 2007/307/EZ i Provedbene odluke 2012/69/EU. Prisutnost tragova nastavila se smanjivati.

(6)

U tom kontekstu primjereno je produžiti prijelazno razdoblje za još tri godine, do 31. prosinca 2019., kako bi se omogućilo potpuno uklanjanje preostalih tragova uljane repice Ms1×Rf1, Ms1×Rf2 odnosno Topas 19/2 u prehrambenim lancima.

(7)

Kako bi se dodatno pridonijelo uklanjanju tog GM materijala, primjereno je i da društvo Bayer CropScience AG i dalje provodi interni program u skladu s odlukama 2007/305/EZ, 2007/306/EZ i 2007/307/EZ i prikupi podatke, što je prije činilo na dobrovoljnoj osnovi, o prisutnosti takvog materijala u proizvodima od uljane repice uvezenih u Uniju iz Kanade, jedine države u kojoj je uljana repica uzgajana u komercijalne svrhe. Društvo Bayer CropScience AG trebalo bi do 1. siječnja 2019. izvijestiti Komisiju o oba aspekta.

(8)

Društvo Bayer CropScience AG trebalo bi osigurati stalnu dostupnost certificiranih referentnih materijala kako bi se kontrolnim laboratorijima omogućilo da provedu analizu tijekom prijelaznog razdoblja.

(9)

Odluke 2007/305/EZ, 2007/306/EZ i 2007/307/EZ trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(10)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

1.

Članak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 1.

Adresat provodi interni program kako bi osigurao djelotvorno povlačenje s tržišta ACS-BNØØ4-7, ACS-BNØØ1-4 i kombinacije hibrida uljane repice ACS-BNØØ4-7×ACS-BNØØ1-4 u uzgoju i proizvodnji sjemena te prikuplja podatke o prisutnosti tih genetički modificiranih organizama u pošiljkama uljane repice u Uniju iz Kanade.

Adresat do 1. siječnja 2019. izvješćuje Komisiju o provedbi tog programa i o prisutnosti tih genetički modificiranih organizama u pošiljkama uljane repice u Uniju iz Kanade.”

2.

Članak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 2.

1.   Prisutnost materijala koji sadržava, sastoji se ili je proizveden od ACS-BNØØ4-7, ACS-BNØØ1-4 i kombinacije hibrida uljane repice ACS-BNØØ4-7×ACS-BNØØ1-4 u hrani ili hrani za životinje prijavljenoj u skladu s člankom 8. stavkom 1. točkom (a) i člankom 20. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 tolerira se do 31. prosinca 2019. pod uvjetom da je ta prisutnost:

2.   Adresat osigurava dostupnost certificiranih referentnih materijala za uljanu repicu ACS-BNØØ4-7×ACS-BNØØ1-4 preko Američkog udruženja naftnih kemičara na https://www.aocs.org/attain-lab-services/certified-reference-materials-(crms).”

3.

Prilog se briše.

1.

Članak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 1.

Adresat provodi interni program kako bi osigurao djelotvorno povlačenje s tržišta ACS-BNØØ4-7, ACS-BNØØ2-5 i kombinacije hibrida uljane repice ACS-BNØØ4-7×ACS-BNØØ2-5 u uzgoju i proizvodnji sjemena te prikuplja podatke o prisutnosti tih genetički modificiranih organizama u pošiljkama uljane repice u Uniju iz Kanade.

Adresat do 1. siječnja 2019. izvješćuje Komisiju o provedbi tog programa i o prisutnosti tih genetički modificiranih organizama u pošiljkama uljane repice u Uniju iz Kanade.”

2.

Članak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 2.

1.   Prisutnost materijala koji sadržava, sastoji se ili je proizveden od ACS-BNØØ4-7, ACS-BNØØ2-5 i kombinacije hibrida uljane repice ACS-BNØØ4-7×ACS-BNØØ2-5 u hrani ili hrani za životinje prijavljenoj u skladu s člankom 8. stavkom 1. točkom (a) i člankom 20. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 tolerira se do 31. prosinca 2019. pod uvjetom da je ta prisutnost:

2.   Adresat osigurava dostupnost certificiranih referentnih materijala za uljanu repicu ACS-BNØØ4-7×ACS-BNØØ2-5 preko Američkog udruženja naftnih kemičara na https://www.aocs.org/attain-lab-services/certified-reference-materials-(crms).”

3.

Prilog se briše.

16.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 342/38

(1)

Postupkom priznavanja središnjih drugih ugovornih strana s poslovnim nastanom u trećim zemljama, koji je utvrđen člankom 25. Uredbe (EU) br. 648/2012, želi se središnjim drugim ugovornim stranama koje imaju poslovni nastan i odobrenje za rad u trećim zemljama čiji su regulatorni standardi istovrijedni onima utvrđenima tom Uredbom omogućiti pružanje usluga poravnanja članovima sustava poravnanja s poslovnim nastanom u Uniji odnosno pružanje tih usluga na mjestima trgovanja čiji je poslovni nastan u Uniji. Taj postupak priznavanja i odluke o istovrijednosti koje iz njega proizlaze pridonose stoga ostvarenju glavnog cilja Uredbe (EU) br. 648/2012, odnosno smanjenju sistemskog rizika uključivanjem sigurnih i pouzdanih središnjih drugih ugovornih strana za poravnanje ugovora o OTC izvedenicama, uključujući središnje druge ugovorne strane koje imaju poslovni nastan i odobrenje za rad u trećoj zemlji.

(2)

Kako bi se pravni sustav treće zemlje smatrao istovrijednim pravnom sustavu Unije u pogledu središnjih drugih ugovornih strana, značajan ishod primjenjivih pravnih i nadzornih sustava trebao bi biti istovrijedan zahtjevima Unije u pogledu regulatornih ciljeva koji se njima ostvaruju. Stoga je svrha procjene istovrijednosti provjeriti osigurava li se pravnim i nadzornim sustavima Indije da središnje druge ugovorne strane s poslovnim nastanom i odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji ne izlažu članove sustava poravnanja ni mjesta trgovanja s poslovnim nastanom u Uniji razini rizika višoj od one kojoj bi ih izložile središnje druge ugovorne strane koje imaju odobrenje za rad u Uniji te da stoga ne predstavljaju neprihvatljive razine sistemskog rizika u Uniji. Pritom bi stoga u obzir osobito trebalo uzeti znatno niže rizike koji su svojstveni poslovima poravnanja koji se obavljaju na financijskim tržištima koja su manja od financijskog tržišta Unije.

(3)

Dana 1. rujna 2013. Komisija je zaprimila stručni savjet Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala („ESMA”) u vezi s pravnim i nadzornim sustavima koji se primjenjuju na središnje druge ugovorne strane koje u Indiji imaju odobrenje za rad. U okviru stručnog savjeta zaključeno je da se pravnim i nadzornim sustavima primjenjivima na razini nadležnosti osigurava da središnje druge ugovorne strane, koje imaju odobrenje za rad u Indiji te koje su donijele unutarnja pravila i postupke o nekoliko područja od kojih se sastoje pravno obvezujući zahtjevi, poštuju pravno obvezujuće zahtjeve koji su istovrijedni zahtjevima utvrđenima u glavi IV. Uredbe (EU) br. 648/2012.

(4)

U skladu s člankom 25. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 648/2012, kako bi se odredilo da su pravni i nadzorni sustavi treće zemlje u pogledu središnjih drugih ugovornih strana s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji istovrijedni onima utvrđenima u toj Uredbi, moraju biti ispunjena tri uvjeta.

(5)

U skladu s prvim uvjetom, središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u trećoj zemlji moraju ispunjavati pravno obvezujuće zahtjeve koji su istovrijedni zahtjevima utvrđenima u glavi IV. Uredbe (EU) br. 648/2012.

(6)

Pravno obvezujući zahtjevi Indije za središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji koje se bave poravnanjem korporativnih vrijednosnih papira i financijskih izvedenica te nad kojima nadzor i kontrolu provodi Indijski odbor za vrijednosne papire i burzu (SEBI) (sustav SEBI-ja) sastoje se od Zakona o ugovorima za vrijednosne papire iz 1956.,Uredbe o ugovorima za vrijednosne papire i Uredbe o burzama i društvima koje se bave poravnanjem iz 2012. (Uredbe), koje je SEBI donio u lipnju 2012. na temelju ovlasti koje su mu dodijeljene Zakonom o ugovorima za vrijednosne papire i Zakonom o Indijskom odboru za vrijednosne papire i burzu (Zakon o SEBI-ju). Indijski odbor za vrijednosne papire i burzu izdao je 4. rujna 2013. Okružnicu kojom je donio načela za infrastrukture financijskih tržišta koja su u travnju 2012. objavili Odbor za platni sustav i sustav namire (2) i Međunarodna organizacija nadzornih tijela za vrijednosne papire te je od infrastruktura financijskih tržišta, uključujući društva koja se bave poravnanjem, zatražio da ih poštuju.

(7)

Zakonom o ugovorima za vrijednosne papire i Uredbama utvrđen je sustav na temelju kojeg središnja država i Indijski odbor za vrijednosne papire i burzu izdaju odobrenja za rad subjektima koji se bave poravnanjem kao što su priznata društva koja se bave poravnanjem. Subjekt koji se bavi poravnanjem koji podnosi zahtjev mora ispunjavati određene zahtjeve čija je svrha osigurati njegovo dobro funkcioniranje i zaštitu ulagatelja. Središnja država ili Indijski odbor za vrijednosne papire i burzu također mogu priznatim društvima koja se bave poravnanjem odrediti uvjete. Priznata društva koja se bave poravnanjem moraju donijeti unutarnja pravila i postupke koje središnja država i Indijski odbor za vrijednosne papire i burzu ocjenjuju prije nego im dodjele odobrenje za rad i koji moraju biti u skladu s uvjetima utvrđenima za svako društvo. Za izmjenu unutarnjih pravila i postupaka priznatih društava koja se bave poravnanjem potrebno je prethodno odobrenje Indijskog odbora za vrijednosne papire i burzu. Osim toga, Indijski odbor za vrijednosne papire i burzu može, ako je to potrebno ili prikladno, za specifična pitanja donijeti unutarnja pravila priznatih društava koja se bave poravnanjem ili izmijeniti postojeća unutarnja pravila tih društava. Osim toga, Indijski odbor za vrijednosne papire i burzu može izreći kazne za povrede unutarnjih pravila i postupaka priznatih društava koja se bave poravnanjem ili uputa koje im je on dao.

(8)

Pravno obvezujući zahtjevi koji se primjenjuju na središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u Indiji koje poravnavaju državne vrijednosne papire, instrumente tržišta novca i devizne instrumente te koje su pod nadzorom Središnje banke Indije (sustav Središnje banke Indije) sastoje se od Zakona o platnom sustavu i sustavu namire iz 2007. i Uredbi o platnom sustavu i sustavu namire iz 2008. Središnja banka Indije izdaje odobrenje subjektima za rad kao klirinške kuće ako ispunjavaju potrebne zahtjeve („priznate klirinške kuće”). Nadalje, Središnja banka Indije može odrediti posebne uvjete za izdavanje odobrenja, koje je važeće sve dok su ti uvjeti ispunjeni. U skladu sa Zakonom o platnom sustavu i sustavu namire priznate klirinške kuće donose unutarnja pravila i postupke i obvezne su poslovati u skladu s njima.

(9)

Osim toga, na temelju tog Zakona Središnja banka Indije ovlaštena je izdavati opće upute ili upute upućene određenim priznatim klirinškim kućama. Priznate klirinške kuće moraju poštovati obje vrste uputa. Središnja banka Indije objavila je 26. srpnja 2013.„Dokument o politikama za uređenje i nadzor infrastruktura financijskih tržišta” u kojem se navodi da sve priznate klirinške kuće moraju poštovati načela za infrastrukture financijskih tržišta.

(10)

Ova se Odluka odnosi isključivo na istovrijednost pravnih i nadzornih sustava za priznata društva koja se bave poravnanjem i priznate klirinške kuće, a ne na pravne i nadzorne sustave za središnje druge ugovorne strane koje pružaju usluge poravnanja na tržištima robe i koje regulira i nadzire Povjerenstvo za terminska tržišta.

(11)

Pravno obvezujući zahtjevi koji se primjenjuju na središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u Indiji raspoređeni su stoga na dvije razine. Temeljna načela koja priznata društva koja se bave poravnanjem i priznate klirinške kuće moraju poštovati kako bi dobile odobrenje za pružanje usluga poravnanja u Indiji („primarna pravila”) sljedeća su: (a) u okviru sustava SEBI-ja, temeljna načela za priznata društva koja se bave poravnanjem, utvrđena u Zakonu o ugovorima za vrijednosne papire i Uredbama i dopunjena Okružnicom od 4. rujna 2013. kojom se zahtijeva usklađenost s načelima za infrastrukture financijskih tržišta i (b) u okviru sustava Središnje banke Indije, Zakon o platnom sustavu i sustavu namire te Uredbe o platnom sustavu i sustavu namire zajedno s Dokumentom o politikama za uređenje i nadzor infrastruktura financijskih tržišta kojim se propisuje usklađenost s načelima za infrastrukture financijskih tržišta. Ta su primarna pravila prva razina pravno obvezujućih zahtjeva u Indiji. Da bi dokazala usklađenost s primarnim pravilima, priznata društva koja se bave poravnanjem moraju svoja unutarnja pravila i propise dostaviti Indijskom odboru za vrijednosne papire i burzu te ih on mora odobriti. U okviru sustava Središnje banke Indije, priznate klirinške kuće moraju u svojem poslovanju poštovati svoja unutarnja pravila i postupke. Ta unutarnja pravila i postupci čine drugu razinu pravno obvezujućih zahtjeva u Indiji te moraju sadržavati iscrpne pojedinosti o tome na koji će način priznata društva koja se bave poravnanjem i priznate klirinške kuće ispuniti te standarde. Nadalje, unutarnja pravila i postupci priznatih društava koja se bave poravnanjem i priznatih klirinških kuća sadržavaju dodatne odredbe kojima se u određenim aspektima dopunjuju primarna pravila. Unutarnja pravila i postupci priznatih društava koja se bave poravnanjem i priznatih klirinških kuća kojima se primjenjuju načela za infrastrukture financijskih tržišta pravno su obvezujući za priznata društva koja se bave poravnanjem i priznate klirinške kuće.

(12)

Pri procjeni istovrijednosti pravnih i nadzornih sustava koji se primjenjuju na priznata društva koja se bave poravnanjem i priznate klirinške kuće s poslovnim nastanom u Indiji u obzir bi trebalo uzeti mjeru u kojoj se rizik kojem su izloženi članovi sustava poravnanja i mjesta trgovanja s poslovnim nastanom u Uniji smanjuje zbog njihova sudjelovanja u tim subjektima. Smanjenje rizika ovisi o razini rizika svojstvenoj poslovima poravnanja koje obavlja predmetna središnja druga ugovorna strana, što ovisi o veličini financijskog tržišta na kojem posluje te o primjerenosti pravnih i nadzornih sustava koji se primjenjuju na središnje druge ugovorne strane radi smanjenja razine rizika. Kako bi se postigla istovrijedna mjera smanjenja rizika, stroži su zahtjevi za smanjenje rizika potrebni za središnje druge ugovorne strane koje posluju na većim financijskim tržištima kojima je svojstvena veća razina rizika nego u slučaju središnjih drugih ugovornih strana koje posluju na manjim financijskim tržištima kojima je svojstvena manja razina rizika.

(13)

Financijsko tržište na kojem priznata društva koja se bave poravnanjem i priznate klirinške kuće s odobrenjem za rad u Indiji obavljaju poslove poravnanja znatno je manje od onih na kojima posluju središnje druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u Uniji. Tijekom zadnje tri godine ukupna vrijednost transakcija izvedenicama poravnanih u Indiji činila je manje od 1 % ukupne vrijednosti transakcija izvedenicama poravnanih u Uniji. Stoga se članovi sustava poravnanja i mjesta trgovanja s poslovnim nastanom u Uniji sudjelovanjem u priznatim društvima koja se bave poravnanjem i priznatim klirinškim kućama izlažu znatno nižim rizicima nego u slučaju sudjelovanja u središnjim drugim ugovornim stranama s odobrenjem za rad u Uniji.

(14)

Pravni i nadzorni sustavi koji se primjenjuju na priznata društva koja se bave poravnanjem i priznate klirinške kuće s odobrenjem za rad u Indiji mogu se stoga smatrati istovrijednima ako su primjereni za smanjivanje te niže razine rizika. Primarnim pravilima koja se primjenjuju na priznata društva koja se bave poravnanjem i priznate klirinške kuće s odobrenjem za rad u Indiji i koja su dopunjena unutarnjim pravilima i postupcima, kojima se zahtijeva usklađenost s načelima za infrastrukture financijskih tržišta, smanjuje se niža razina rizika koja postoji u Indiji i postiže se mjera smanjenja rizika koja je istovrijedna onoj koja se nastoji postići Uredbom (EU) br. 648/2012.

(15)

Stoga bi trebalo zaključiti da se pravnim i nadzornim sustavima Indije osigurava da priznata društva koja se bave poravnanjem i priznate klirinške kuće s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji poštuju pravno obvezujuće zahtjeve koji su istovrijedni zahtjevima utvrđenima u glavi IV. Uredbe (EU) br. 648/2012.

(16)

U skladu s drugim uvjetom iz članka 25. stavka 6. Uredbe (EU) br. 648/2012 pravnim i nadzornim sustavima Indije koji se odnose na središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji mora se omogućiti djelotvoran nadzor i izvršenje na kontinuiranoj osnovi u pogledu tih središnjih drugih ugovornih strana.

(17)

Nadzor priznatih društava koja se bave poravnanjem provodi Indijski odbor za vrijednosne papire i burzu. Indijski odbor za vrijednosne papire i burzu može za specifična pitanja donijeti unutarnja pravila priznatih društava koja se bave poravnanjem ili izmijeniti postojeća unutarnja pravila priznatih društava koja se bave poravnanjem, što ima isti učinak kao da su ih donijele ili izmijenile dotična priznata društva koja se bave poravnanjem. Nadalje, Indijski odbor za vrijednosne papire i burzu može priznatim društvima koja se bave poravnanjem izdati upute u interesu javnosti, trgovanja, ulagatelja ili tržišta vrijednosnih papira. Indijski obor za vrijednosne papire i burzu provodi provjere, istrage i revizije priznatih društava koja se bave poravnanjem, koja tom odboru moraju dostaviti i informacije o svojem poslovanju. Osim toga, Zakonom o ugovorima za vrijednosne papire propisane su kazne za povrede unutarnjih pravila i postupaka priznatih društava koja se bave poravnanjem ili uputa koje im je izdao Indijski odbor za vrijednosne papire i burzu. Naposljetku, središnja država ili Indijski odbor za vrijednosne papire i burzu mogu u interesu javnosti ili trgovanja povući odobrenja priznatih društava koja se bave poravnanjem.

(18)

Nadzor priznatih klirinških kuća provodi Središnja banka Indije. Središnja banka Indije može zatražiti informacije od priznatih klirinških kuća i ovlaštena je provoditi nadzor njihovih službenih prostorija i revizije. Središnja banka Indije može osim toga u posebnim okolnostima izdati upute priznatim klirinškim kućama da prestanu s određenom vrstom ponašanja i da postupe na način koji je potreban za rješavanje situacije. Nadalje, u slučaju nepoštovanja odredbi Zakona o platnom sustavu i sustavu namire te propisa, naloga ili uputa koje je izdala Središnja banka Indije propisane su kazne. Naposljetku, Središnja banka Indije može povući odobrenje za rad priznate klirinške kuće ako ona krši odredbe Zakona o platnom sustavu i sustavu namire, uredbi o platnom sustavu i sustavu namire, naloga ili uputa Središnje banke Indije ili u slučaju nepoštovanja uvjeta kojima podliježe odobrenje.

(19)

Stoga bi trebalo zaključiti da priznata društva koja se bave poravnanjem i priznate klirinške kuće s odobrenjem za rad u Indiji podliježu djelotvornom nadzoru i izvršenju na kontinuiranoj osnovi.

(20)

U skladu s trećim uvjetom iz članka 25. stavka 6. Uredbe (EU) br. 648/2012 pravni i nadzorni sustavi Indije moraju uključivati djelotvoran istovrijedan sustav za priznavanje središnjih drugih ugovornih strana koje imaju odobrenje za rad u skladu s pravnim sustavima trećih zemalja („središnje druge ugovorne strane trećih zemalja”).

(21)

Središnje druge ugovorne strane trećih zemalja mogu u skladu sa sustavom Središnje banke Indije zatražiti odobrenje kao „priznata klirinška kuća”, što im omogućuje pružanje istih usluga poravnanja koje mogu pružati središnje druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u Indiji. Središnje druge ugovorne strane trećih zemalja mogu biti izuzete od određenih uvjeta koji se primjenjuju na priznata društva koja se bave poravnanjem i priznate klirinške kuće s odobrenjem za rad u Indiji ako poštuju načela za infrastrukture financijskih tržišta i ako je između Središnje banke Indije i nadzornog tijela treće zemlje sklopljen dogovor o suradnji. Procjena zahtjeva za odobrenje može se temeljiti na informacijama koje je dostavilo nadzorno tijelo treće zemlje.

(22)

Stoga bi trebalo zaključiti da je pravnim i nadzornim sustavima Indije predviđen djelotvoran istovrijedan sustav priznavanja središnjih drugih ugovornih strana trećih zemalja.

(23)

Ova se Odluka temelji na pravno obvezujućim zahtjevima koji se odnose na priznata društva koja se bave poravnanjem i priznate klirinške kuće te koji su primjenjivi u Indiji u trenutku donošenja ove Odluke. U suradnji s ESMA-om Komisija bi trebala nastaviti redovito pratiti razvoj pravnog i nadzornog okvira za priznate društva koja se bave poravnanjem i priznate klirinške kuće te ispunjavanje uvjeta na temelju kojih je donesena ova Odluka.

(24)

Redovitim preispitivanjem pravnih i nadzornih sustava koji se u Indiji primjenjuju na središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji ne bi se smjela dovoditi u pitanje mogućnost da Komisija bilo kada izvan razdoblja općeg preispitivanja provede posebno preispitivanje ako zbog relevantnih događanja mora ponovno procijeniti istovrijednost odobrenu ovom Odlukom. Na temelju takve ponovne procjene ova bi se Odluka mogla staviti izvan snage.

(25)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Europskog odbora za vrijednosne papire,

16.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 342/42

(1)

Uredbom (EU) br. 648/2012 utvrđuju se zahtjevi za poravnanje i bilateralno upravljanje rizicima za ugovore o OTC izvedenicama te izvještajni zahtjevi za te ugovore. U članku 2. točki 7. Uredbe (EU) br. 648/2012 OTC izvedenice definirane su kao ugovori o izvedenicama koji se ne izvršavaju na uređenom tržištu u smislu članka 4. stavka 1. točke 14. Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2) ili na tržištu treće zemlje koje se smatra istovrijednim uređenom tržištu u skladu s člankom 2.a Uredbe (EU) br. 648/2012. Stoga se za potrebe Uredbe (EU) br. 648/2012 svaki ugovor o izvedenicama koji se izvršava na tržištu treće zemlje koje se ne smatra istovrijednim uređenim tržištima smatra ugovorom o OTC izvedenicama.

(2)

U skladu s člankom 2.a Uredbe (EU) br. 648/2012 tržište treće zemlje smatra se istovrijednim uređenom tržištu ako ispunjava pravno obvezujuće zahtjeve koji su istovrijedni zahtjevima iz glave III. Direktive 2004/39/EZ i ako podliježe učinkovitom nadzoru i izvršenju u toj trećoj zemlji na kontinuiranoj osnovi.

(3)

Kako bi se tržište treće zemlje smatralo istovrijednim uređenom tržištu u smislu Direktive 2004/39/EZ, ishod primjenjivih pravno obvezujućih zahtjeva te okvira nadzora i izvršenja trebao bi u osnovi biti istovrijedan ishodu zahtjeva Unije u pogledu regulatornih ciljeva koji se njima ostvaruju. Stoga je svrha ove procjene istovrijednosti provjeriti jesu li pravno obvezujući zahtjevi koji se primjenjuju na odobrene burze u Singapuru istovrijedni zahtjevima iz glave III. Direktive 2004/39/EZ te podliježu li ta tržišta učinkovitom nadzoru i izvršenju na kontinuiranoj osnovi. Stoga se tržišta koja su odobrene burze na dan donošenja ove Odluke trebaju priznati kao tržišta koja se smatraju istovrijednima uređenom tržištu u smislu Direktive 2004/39/EZ.

(4)

Singapurski pravni okvir za odobrene burze čine Zakon o vrijednosnim papirima i budućnosnicama (Securities and Futures Act – SFA), propisi o vrijednosnim papirima i budućnosnicama iz 2005. koji se odnose na tržišta (Securities and Futures (Markets) Regulations 2005), na korporativno upravljanje odobrenim burzama, odobrene klirinške kuće i odobrena holding društva (Securities and Futures (Corporate Governance of Approved Exchanges, Approved Clearing Houses and Approved Holding Companies) Regulations 2005), na ponude za ulaganja te udjele i zadužnice (Securities and Futures (Offers of Investments) (Shares and Debentures) Regulations 2005), propisi o vrijednosnim papirima i budućnosnicama iz 2004. koji se odnose na licencije i poslovanje (Securities and Futures (Licensing and Conduct of Business) Regulations 2004) te smjernice koje je izdalo Monetarno tijelo Singapura (MTS) u skladu s odjeljkom 321. SFA-a, uključujući smjernice o uređenju tržišta br. SFA 02-G01 i smjernice o kriterijima stručnosti i primjerenosti br. FSG-G01. U smjernicama o uređenju tržišta utvrđene su obveze odobrenih burza, primjerice obveza da se osigura pošteno, uredno i transparentno funkcioniranje tržišta. Odjeljkom 321. točkom 5. SFA-a utvrđuje se da stranke u svim građanskim ili kaznenim postupcima nepoštovanje smjernica mogu upotrijebiti kao osnovu za utvrđivanje ili poništavanje obveza. Osim toga, MTS je odjeljkom 334. točkom 1. i odjeljkom 335. ovlašten novčano kazniti odobrenu burzu ako ustanovi da je burza odgovorna za kršenje smjernica. Nadalje, određena pravila o poslovanju i uvrštavanju kojima se iscrpnije utvrđuju zahtjevi SFA-a opisana su u pravilniku svake odobrene burze. Pravila o poslovanju i uvrštavanju te sve njihove izmjene moraju se prije provedbe podnijeti MTS-u. SFA-om su predviđene kazne u slučaju neusklađenosti pravila o poslovanju ili uvrštavanju sa zahtjevima MTS-a. U skladu sa SFA-om pravila poslovanja smatraju se obvezujućim ugovorom za odobrenu burzu i njezine članove te se stoga moraju stalno primjenjivati i poštovati.

(5)

Pravno obvezujućim zahtjevima primjenjivima na odobrene burze u Singapuru ostvaruju se ishodi koji su u osnovi istovrijedni ishodima zahtjeva iz glave III. Direktive 2004/39/EZ u sljedećim područjima: postupak izdavanja odobrenja za rad, zahtjevi u pogledu definicija, pristup odobrenoj burzi, organizacijski zahtjevi, zahtjevi za više rukovodstvo, uvrštavanje financijskih instrumenata za trgovanje, suspenzija ili isključenje instrumenata iz trgovanja, praćenje usklađenosti s pravilima odobrenih burzi i pristup sustavima poravnanja i namire.

(6)

U skladu s Direktivom 2004/39/EZ zahtjevi o transparentnosti prije i poslije trgovanja primjenjuju se samo na dionice koje su uvrštene za trgovanje na uređenim tržištima. Iako se dionice mogu uvrstiti za trgovanje na odobrenim burzama u Singapuru, Komisija međutim smatra da procjena tih zahtjeva nije relevantna za potrebe ove Odluke s obzirom na to da je njezin cilj provjeriti istovrijednost pravno obvezujućih zahtjeva koji se primjenjuju na tržišta trećih zemalja u pogledu ugovora o izvedenicama koji se izvršavaju na tim tržištima.

(7)

Stoga bi trebalo zaključiti da se pravno obvezujućim zahtjevima za odobrene burze u Singapuru ostvaruju ishodi istovrijedni ishodima zahtjeva iz glave III. Direktive 2004/39/EZ.

(8)

Odobrene burze u Singapuru nadzire MTS, tijelo javne vlasti osnovano na temelju odjeljka 3. Zakona o Monetarnom tijelu Singapura. MTS je glavni regulator za djelatnosti tržišta kapitala u Singapuru. Odjeljkom 46. SFA-a MTS je ovlašten izdavati smjernice za odobrene burze u vezi s određenim pitanjima koje je utvrdio SFA kako bi se osigurala zaštita ulagatelja, pošteno, uredno i transparentno funkcioniranje tržišta, integritet i stabilnost tržišta kapitala te usklađenost sa svim uvjetima ili ograničenjima koje je uveo MTS. MTS ima zakonske ovlasti za izdavanje pravno obvezujućih obavijesti, smjernica, kodeksa, izjava o politici i napomena o praksi. MTS može odrediti novčane kazne i izdati opomene zbog kršenja odredaba SFA-a ili njegovih sekundarnih propisa, uključujući obavijesti i smjernice. MTS može smijeniti ključne službenike ako smatra da je to u interesu javnosti. Naposljetku, inspekcijama na licu mjesta i drugim vrstama inspekcija MTS nadzire praksu i kontrole upravljanja rizikom koje provode odobrene burze.

(9)

Stoga bi se trebalo zaključiti da te odobrene burze podliježu učinkovitom nadzoru i izvršenju u Singapuru na kontinuiranoj osnovi.

(10)

Stoga bi se u pogledu odobrenih burzi u Singapuru trebalo smatrati da su ispunjeni uvjeti iz članka 2.a Uredbe (EU) br. 648/2012.

(11)

Ova se Odluka temelji na pravno obvezujućim zahtjevima koji se odnose na odobrene burze u Singapuru u trenutku donošenja ove Odluke. Komisija bi trebala i dalje redovito pratiti razvoj pravnog i nadzornog okvira za odobrene burze te ispunjavanje uvjeta na temelju kojih je donesena ova Odluka. Komisija bi osobito trebala preispitati ovu Odluku s obzirom na početak primjene Uredbe (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (3) i Direktive 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4).

(12)

Redovitom revizijom pravnog i nadzornog okvira primjenjivog na odobrene burze u Singapuru ne dovodi se u pitanje mogućnost da Komisija u bilo kojem trenutku provede posebnu reviziju ako zbog relevantnih događaja Komisija treba ponovno procijeniti istovrijednost utvrđenu ovom Odlukom. Na temelju te ponovne procjene ova bi se Odluka mogla staviti izvan snage.

(13)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Europskog odbora za vrijednosne papire,

16.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 342/45

(1)

Uredbom (EU) br. 648/2012 utvrđuju se zahtjevi za poravnanje i bilateralno upravljanje rizicima za ugovore o OTC izvedenicama te izvještajni zahtjevi za te ugovore. U članku 2. točki 7. Uredbe (EU) br. 648/2012 OTC izvedenice definirane su kao ugovori o izvedenicama koji se ne izvršavaju na uređenom tržištu u smislu članka 4. stavka 1. točke (14) Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2) ili na tržištu treće zemlje koje se smatra istovrijednim uređenom tržištu u skladu s člankom 2.a Uredbe (EU) br. 648/2012. Stoga se za potrebe Uredbe (EU) br. 648/2012 svaki ugovor o izvedenicama koji se izvršava na tržištu treće zemlje koje se ne smatra istovrijednim uređenim tržištima smatra ugovorom o OTC izvedenicama.

(2)

U skladu s člankom 2.a Uredbe (EU) br. 648/2012 tržište treće zemlje smatra se istovrijednim uređenom tržištu ako ispunjava pravno obvezujuće zahtjeve koji su istovrijedni zahtjevima iz glave III. Direktive 2004/39/EZ i ako podliježe učinkovitom nadzoru i izvršenju u toj trećoj zemlji na kontinuiranoj osnovi.

(3)

Kako bi se tržište treće zemlje smatralo istovrijednim uređenom tržištu u smislu Direktive 2004/39/EZ, ishod primjenjivih pravno obvezujućih zahtjeva te okvira nadzora i izvršenja trebao bi u osnovi biti istovrijedan ishodu zahtjeva Unije u pogledu regulatornih ciljeva koji se njima ostvaruju. Stoga je svrha ove procjene istovrijednosti provjeriti jesu li pravno obvezujući zahtjevi koji se primjenjuju na burze financijskih instrumenata (financial instruments exchanges – FIE-ovi) i robne burze u Japanu istovrijedni zahtjevima iz glave III. Direktive 2004/39/EZ te podliježu li ta tržišta učinkovitom nadzoru i izvršenju na kontinuiranoj osnovi. Stoga se tržišta koja na dan donošenja ove Odluke imaju odobrenje za rad kao FIE-ovi ili robne burze trebaju priznati kao tržišta koja se smatraju istovrijednima uređenom tržištu u smislu Direktive 2004/39/EZ.

(4)

Pravni okvir Japana za FIE-ove i robne burze čine Zakon o financijskim instrumentima i burzama iz 2006. (Financial Instruments and Exchange Act – FIEA), kojim je utvrđen regulatorni okvir za FIE-ove, i Zakon o robnim izvedenicama iz 2009. (Commodity Derivatives Act – CDA), kojim je predviđen regulatorni i nadzorni okvir za robne burze. Ugovori o izvedenicama koji se temelje na robi uvršteni su na robnu burzu, a izvedenice koje se temelje na financijskim instrumentima na FIE-ove. Pravila za FIE-ove dodatno su razrađena u Nalogu za izvršenje Zakona o financijskim instrumentima i burzama te pravilniku vladina ureda o burzama financijskih instrumenata, dok su pravila za robne burze detaljnije utvrđena u Nalogu za izvršenje Zakona o robnim izvedenicama i pravilniku za izvršenje Zakona o robnim izvedenicama. Osim toga, robne burze i FIE-ovi imaju relativno široke samoregulatorne ovlasti u pogledu određenih zahtjeva. Samoregulatorne ovlasti obuhvaćaju prije svega pravila poslovanja koja se odnose na uvrštavanje financijskih instrumenata i prestanak uvrštenja, trgovinske sporazume i zahtjeve za članstvo. Operativna pravila moraju se podnijeti japanskom premijeru na odobrenje (čl. 81. FIEA-a). Samoregulatorne ovlasti robne burze izvršava njezin samoregulatorni odbor ili samoregulatorni odjel. Tržišnim pravilima robne burze utvrđena su pravila trgovanja i zahtjevi za članstvo, koji se moraju podnijeti Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva (Ministry of Agriculture, Forestry and Fishery – MAFF) i Ministarstvu gospodarstva, trgovine i industrije (Ministry of Economy, Trade and Industry – METI) na odobrenje. Samoregulatorna pravila za burze su pravno obvezujuća.

(5)

Pravno obvezujućim zahtjevima primjenjivima na burze koje imaju odobrenje za rad u Japanu ostvaruju se ishodi koji su istovrijedni ishodima zahtjeva iz glave III. Direktive 2004/39/EZ u sljedećim područjima: postupak izdavanja odobrenja za rad, zahtjevi u pogledu definicija, pristup burzi, organizacijski zahtjevi, zahtjevi za više rukovodstvo, uvrštavanje financijskih instrumenata za trgovanje, suspenzija ili isključenje instrumenata iz trgovanja, praćenje usklađenosti i pristup sustavima poravnanja i namire.

(6)

U skladu s Direktivom 2004/39/EZ zahtjevi o transparentnosti prije i poslije trgovanja primjenjuju se samo na dionice koje su uvrštene za trgovanje na uređenim tržištima. Iako se dionice mogu uvrstiti za trgovanje na FIE-ovima, Komisija smatra da procjena tih zahtjeva nije relevantna za potrebe ove Odluke s obzirom na to da je njezin cilj provjeriti istovrijednost pravno obvezujućih zahtjeva koji se primjenjuju na tržišta trećih zemalja u pogledu ugovora o izvedenicama koji se izvršavaju na tim tržištima.

(7)

Stoga bi trebalo zaključiti da se pravno obvezujućim zahtjevima za FIE-ove i robne burze u Japanu ostvaruju ishodi istovrijedni ishodima zahtjeva iz glave III. Direktive 2004/39/EZ.

(8)

Robne burze djeluju pod nadzorom METI-ja i MAFF-a. Okvir za nadzorne ovlasti METI-ja i MAFF-a predviđen je CDA-om. Konkretno, METI i MAFF odobravaju tržišna pravila, pravila o ugovorima o posredovanju, pravila o rješavanja sporova ili pravila koja se primjenjuju na odbor za nadzor tržišnih transakcija robne burze i sve njihove izmjene. Nadalje, kako bi osigurali pošteno trgovanje i zaštitu ulagatelja, METI i MAFF mogu zatražiti da robna burza izmijeni svoj statut, ostala pravila ili svoje metode poslovanja ili da poduzme bilo koje druge mjere za poboljšanje funkcioniranja svojih djelatnosti. Ako robna burza ne izvršava pravilno svoje samoregulatorne ovlasti i ne poduzima mjere potrebne za osiguravanje poštenog trgovanja i zaštite ulagatelja, METI i MAFF mogu povući licenciju ili u cijelosti ili djelomično obustaviti njezino poslovanje.. FIE-ove nadzire japanski premijer, čija je ovlast delegirana povjereniku japanske agencije za financijske usluge (Japan Financial Services Agency – JFSA). U odjeljku 5. poglavlja V. FIEA-a utvrđene su nadzorne mjere kojima raspolaže JFSA. Konkretno, ako FIE krši zakone i propise, JFSA može povući licenciju ili naložiti suspenziju svih ili dijela FIE-ovih djelatnosti. Nadalje, JFSA može zatražiti da FIE izmijeni svoj statut, operativna pravila, pravila o ugovorima o posredovanju ili bilo koja druga pravila ili trgovačku praksu ili da poduzme druge mjere potrebne za nadzor. FIE-ov statut mora uključivati sankcije za članove koji krše njegova pravila poslovanja. Ako FIE ne provodi učinkovit nadzor tržišta, JFSA može poduzeti izvršne mjere, uključujući povlačenje licencije ili suspenziju poslovanja.

(9)

Stoga bi se trebalo zaključiti da FIE-ovi i robne burze podliježu učinkovitom nadzoru i izvršenju u Japanu na kontinuiranoj osnovi.

(10)

Stoga bi se u pogledu FIE-ova i robnih burzi koje imaju odobrenje za rad u Japanu trebalo smatrati da su ispunjeni uvjeti iz članka 2.a Uredbe (EU) br. 648/2012.

(11)

Ova se Odluka temelji na pravno obvezujućim zahtjevima koji se odnose na FIE-ove i robne burze primjenjivima u Japanu u trenutku donošenja ove Odluke. Komisija bi trebala i dalje redovito pratiti razvoj pravnog i nadzornog okvira za ta tržišta te ispunjavanje uvjeta na temelju kojih je donesena ova Odluka. Komisija bi osobito trebala preispitati ovu Odluku s obzirom na početak primjene Uredbe (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (3) i Direktive 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4).

(12)

Redovitom revizijom pravnog i nadzornog okvira primjenjivog na FIE-ove i robne burze u Japanu ne dovodi se u pitanje mogućnost da Komisija u bilo kojem trenutku provede posebnu reviziju ako zbog relevantnih događaja Komisija treba ponovno procijeniti istovrijednost utvrđenu ovom Odlukom. Na temelju te ponovne procjene ova bi se Odluka mogla staviti izvan snage.

(13)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Europskog odbora za vrijednosne papire,

16.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 342/48

(1)

Uredbom (EU) br. 648/2012 utvrđuju se zahtjevi za poravnanje i bilateralno upravljanje rizicima za ugovore o OTC izvedenicama te izvještajni zahtjevi za te ugovore. U članku 2. točki 7. Uredbe (EU) br. 648/2012 OTC izvedenice definirane su kao ugovori o izvedenicama koji se ne izvršavaju na uređenom tržištu u smislu članka 4. stavka 1. točke 14. Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2) ili na tržištu treće zemlje koje se smatra istovrijednim uređenom tržištu u skladu s člankom 2.a Uredbe (EU) br. 648/2012. Stoga se za potrebe Uredbe (EU) br. 648/2012 svaki ugovor o izvedenicama koji se izvršava na tržištu treće zemlje koje se ne smatra istovrijednim uređenim tržištima smatra ugovorom o OTC izvedenicama.

(2)

U skladu s člankom 2.a Uredbe (EU) br. 648/2012 tržište treće zemlje smatra se istovrijednim uređenom tržištu ako ispunjava pravno obvezujuće zahtjeve koji su istovrijedni zahtjevima iz glave III. Direktive 2004/39/EZ i ako podliježe učinkovitom nadzoru i izvršenju u toj trećoj zemlji na kontinuiranoj osnovi.

(3)

Kako bi se tržište treće zemlje smatralo istovrijednim uređenom tržištu u smislu Direktive 2004/39/EZ, ishod primjenjivih pravno obvezujućih zahtjeva te okvira nadzora i izvršenja trebao bi u osnovi biti istovrijedan ishodu zahtjeva Unije u pogledu regulatornih ciljeva koji se njima ostvaruju. Stoga je svrha ove procjene istovrijednosti provjeriti jesu li pravno obvezujući zahtjevi koji se primjenjuju na financijska tržišta u Australiji istovrijedni zahtjevima iz glave III. Direktive 2004/39/EZ te podliježu li ta tržišta učinkovitom nadzoru i izvršenju na kontinuiranoj osnovi. Stoga se tržišta koja na dan donošenja ove Odluke imaju odobrenje za rad kao financijska tržišta u Australiji trebaju priznati kao tržišta koja se smatraju istovrijednima uređenom tržištu u smislu Direktive 2004/39/EZ.

(4)

Zakon o trgovačkim društvima iz 2001. (dalje u tekstu „Zakon o trgovačkim društvima”) akt je primarnog zakonodavstva kojim su uspostavljeni pravno izvršivi režimi financijskih tržišta u skladu s australskim režimom za tržišne licencije (Australian market licencing – AML) i pravilima o integritetu tržišta (Market Integrity Rules – MIR). Za upravljanje financijskim tržištem u Australiji potrebna je licencija. Zakonom o trgovačkim društvima uspostavljen je režim za izradu propisa kojim se Australskoj komisiji za vrijednosne papire i ulaganja (Australian Securities and Investments Commission – ASIC) omogućuje da donese MIR-ove koji se primjenjuju na upravitelje tržišta, sudionike na tržištu i druge propisane subjekte i financijske proizvode s kojima se trguje na financijskim tržištima. Dodatni zahtjevi navedeni su u sekundarnim ili delegiranim instrumentima donesenima na temelju Zakona o trgovačkim društvima, uključujući pravila o trgovačkim društvima iz 2001. Konačno, ASIC izdaje regulatorne smjernice, kojima se dodatno objašnjava kako se nositelji licencije mogu uskladiti s relevantnim odredbama Zakona o trgovačkim društvima, uključujući obveze nositeljâ australske tržišne licencije da zadrže odgovarajuće mehanizme za upravljanje tržištima te osiguraju pravedno, uredno i transparentno tržište te druge zahtjeve koji su među kriterijima ocjene. U slučaju nepoštovanja regulatornih uputa ASIC poduzima izvršne mjere.

(5)

Pravno obvezujućim zahtjevima utvrđenima u zakonodavstvu, MIR-ovima i regulatornim smjernicama koji se odnose na financijska tržišta koja imaju odobrenje za rad u Australiji ostvaraju se ishodi istovrijedni ishodima zahtjeva utvrđenima u glavi III. Direktive 2004/39/EZ u sljedećim područjima: postupak izdavanja odobrenja za rad, zahtjevi u pogledu definicija, pristup priznatoj burzi, organizacijski zahtjevi, zahtjevi za više rukovodstvo, uvrštavanje financijskih instrumenata za trgovanje, suspenzija ili isključenje instrumenata iz trgovanja, praćenje usklađenosti s pravilima financijskih tržišta i pristup sustavima poravnanja i namire.

(6)

U skladu s Direktivom 2004/39/EZ zahtjevi o transparentnosti prije i poslije trgovanja primjenjuju se samo na dionice koje su uvrštene za trgovanje na uređenim tržištima. Iako se dionice mogu uvrstiti za trgovanje na financijskim tržištima u Australiji, Komisija smatra da procjena tih zahtjeva nije relevantna za potrebe ove Odluke s obzirom na to da je njezin cilj provjeriti istovrijednost pravno obvezujućih zahtjeva koji se primjenjuju na tržišta trećih zemalja u pogledu ugovora o izvedenicama koji se izvršavaju na tim tržištima.

(7)

Stoga bi trebalo zaključiti da se pravno obvezujućim zahtjevima za financijska tržišta koja imaju odobrenje za rad u Australiji ostvaruju ishodi koji su u osnovi istovrijedni ishodima zahtjeva iz glave III. Direktive 2004/39/EZ.

(8)

ASIC je tijelo javne vlasti osnovano na temelju Zakona o Australskoj komisiji za vrijednosne papire i ulaganja iz 2001 (Zakon o ASIC-u) nadležno za upravljanje propisima u području australskih financijskih tržišta i njihovo izvršenje. Regulatorne i izvršne ovlasti ASIC-a uključuju istrage u slučaju sumnji u kršenje propisa, izdavanje obavijesti o kršenju, zahtijevanje sudskih sankcija i kaznenog progona. Nadalje, ASIC ima ovlasti za inspekciju financijskih tržišta bez prethodne obavijesti. To uključuje ovlast za provjeru registara, evidencija i dokumenata. Nadalje, ako smatra da upravitelj financijskog tržišta ne ispunjava svoje obveze nositelja licencije financijskog tržišta, ministar nadležan za financijske usluge može upravitelju financijskog tržišta izdati pisane smjernice za poduzimanje utvrđenih mjera kojima se osigurava njegovo usklađivanje s tim obvezama (odjeljak 794.A Zakona o trgovačkim društvima). Ako se financijsko tržište ne uskladi s tom smjernicom, ASIC od suda može zatražiti izdavanje naloga kojim se zahtijeva usklađivanje (odjeljak 794.A Zakona o trgovačkim društvima). ASIC ima i ovlasti za izdavanje smjernica subjektu (uključujući upravitelje tržišta i sudionike na licenciranim tržištima) ako smatra da je to potrebno ili da je u javnom interesu, radi zaštite osoba koje trguju financijskim proizvodom ili razredima financijskih proizvoda (odjeljak 798.J Zakona o trgovačkim društvima). Osim toga, kako bi izvršio svoje regulatorne i istražne mjere, ASIC može zatražiti sudske naloge i pokretanje sudskog postupka. ASIC od suda može zatražiti da izda nalog kojim se zahtijeva usklađivanje s njegovim mjerama poduzetima na temelju njegovih regulatornih i istražnih ovlasti (odjeljak 70. Zakona o ASIC-u). Nadalje, ako subjekt ne postupi u skladu sa smjernicama izdanima na temelju Zakona o trgovačkim društvima, ASIC od suda može zatražiti izdavanje naloga za usklađivanje s dotičnom smjernicom. Konačno, ASIC je sklopio protokole za suradnju i razmjenu informacija sa svim relevantnim upraviteljima tržišta radi lakšeg nadzora tržišta i sudionika u skladu s MIR-ovima.

(9)

Stoga bi se trebalo zaključiti da ta financijska tržišta podliježu učinkovitom nadzoru i izvršenju u Australiji na kontinuiranoj osnovi.

(10)

Stoga bi se u pogledu financijskih tržišta koja imaju odobrenje za rad u Australiji trebalo smatrati da su ispunjeni uvjeti iz članka 2.a Uredbe (EU) br. 648/2012.

(11)

Ova se Odluka temelji na pravno obvezujućim zahtjevima koji se odnose na financijska tržišta u Australiji u trenutku donošenja ove Odluke. Komisija bi trebala i dalje redovito pratiti razvoj pravnog i nadzornog okvira za financijska tržišta te ispunjavanje uvjeta na temelju kojih je donesena ova Odluka. Komisija bi trebala i preispitati ovu Odluku uzimajući u obzir početak primjene Uredbe (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (3) i Direktive 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4).

(12)

Redovitom revizijom pravnog i nadzornog okvira primjenjivog na financijska tržišta u Australiji ne dovodi se u pitanje mogućnost da Komisija u bilo kojem trenutku provede posebnu reviziju ako zbog relevantnih događaja Komisija treba ponovno procijeniti istovrijednost utvrđenu ovom Odlukom. Na temelju te ponovne procjene ova bi se Odluka mogla staviti izvan snage.

(13)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Europskog odbora za vrijednosne papire,

16.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 342/51

(1)

Uredbom (EU) br. 648/2012 utvrđuju se zahtjevi za poravnanje i bilateralno upravljanje rizicima za ugovore o OTC izvedenicama te izvještajni zahtjevi za te ugovore. U članku 2. točki 7. Uredbe (EU) br. 648/2012 OTC izvedenice definirane su kao ugovori o izvedenicama koji se ne izvršavaju na uređenom tržištu u smislu članka 4. stavka 1. točke (14) Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2) ili na tržištu treće zemlje koje se smatra istovrijednim uređenom tržištu u skladu s člankom 2.a Uredbe (EU) br. 648/2012. Stoga se za potrebe Uredbe (EU) br. 648/2012 svaki ugovor o izvedenicama koji se izvršava na tržištu treće zemlje koje se ne smatra istovrijednim uređenim tržištima smatra ugovorom o OTC izvedenicama.

(2)

U skladu s člankom 2.a Uredbe (EU) br. 648/2012 tržište treće zemlje smatra se istovrijednim uređenom tržištu ako ispunjava pravno obvezujuće zahtjeve koji su istovrijedni zahtjevima iz glave III. Direktive 2004/39/EZ i ako podliježe učinkovitom nadzoru i izvršenju u toj trećoj zemlji na kontinuiranoj osnovi.

(3)

Kako bi se tržište treće zemlje smatralo istovrijednim uređenom tržištu u smislu Direktive 2004/39/EZ, ishod primjenjivih pravno obvezujućih zahtjeva te okvira nadzora i izvršenja trebao bi u osnovi biti istovrijedan ishodu zahtjeva Unije u pogledu regulatornih ciljeva koji se njima ostvaruju. Stoga je svrha ove procjene istovrijednosti provjeriti jesu li pravno obvezujući zahtjevi koji se primjenjuju na priznate burze u Kanadi istovrijedni zahtjevima iz glave III. Direktive 2004/39/EZ te podliježu li ta tržišta učinkovitom nadzoru i izvršenju na kontinuiranoj osnovi. Stoga se tržišta koja na dan donošenja ove Odluke imaju odobrenje za rad kao priznate burze trebaju priznati kao tržišta koja se smatraju istovrijednima uređenom tržištu u smislu Direktive 2004/39/EZ.

(4)

Pravno obvezujuće zahtjeve za priznate burze koje imaju odobrenje za rad u Kanadi čine tri stupa. Prvi se stup sastoji od pokrajinskih i teritorijalnih propisa kojima se utvrđuju opći zahtjevi koje operateri mjestâ trgovanja moraju ispuniti ako žele obavljati djelatnosti u određenoj pokrajini ili na određenom teritoriju. Konkretniji i iscrpniji zahtjevi koji se primjenjuju na priznate burze utvrđeni su u nacionalnim instrumentima, koji čine drugi stup. Nacionalne instrumente donose regulatorna tijela za vrijednosne papire svake pokrajine i teritorija, a obuhvaćaju područja kao što su pravedan pristup i transparentnost, poravnanje i namira te obveze u pogledu izvješćivanja i objavljivanja. Nalozi o priznavanju čine treći stup. Za svaku priznatu burzu izdaje ih relevantno regulatorno tijelo za vrijednosne papire i njima se za svaku priznatu burzu utvrđuju operativni uvjeti. Nalozi o priznavanju koje izda bilo koje relevantno regulatorno tijelo za vrijednosne papire ima snagu zakona i svako kršenje uvjeta iz tih naloga predstavlja kršenje propisa o vrijednosnim papirima ili o robnim ročnicama.

(5)

Pravno obvezujućim zahtjevima primjenjivima na priznate burze u Kanadi ostvaruju se ishodi koji su u osnovi istovrijedni ishodima zahtjeva iz glave III. Direktive 2004/39/EZ u sljedećim područjima: postupak izdavanja odobrenja za rad, zahtjevi u pogledu definicija, pristup priznatoj burzi, organizacijski zahtjevi, zahtjevi za više rukovodstvo, uvrštavanje financijskih instrumenata za trgovanje, suspenzija ili isključenje instrumenata iz trgovanja, praćenje usklađenosti s pravilima priznatih burzi i pristup sustavima poravnanja i namire.

(6)

U skladu s Direktivom 2004/39/EZ zahtjevi o transparentnosti prije i poslije trgovanja primjenjuju se samo na dionice koje su uvrštene za trgovanje na uređenim tržištima. Iako se dionice mogu uvrstiti za trgovanje na priznatim burzama koje imaju odobrenje za rad u Kanadi, Komisija smatra da procjena tih zahtjeva nije relevantna za potrebe ove Odluke s obzirom na to da je njezin cilj provjeriti istovrijednost pravno obvezujućih zahtjeva koji se primjenjuju na tržišta trećih zemalja u pogledu ugovora o izvedenicama koji se izvršavaju na tim tržištima.

(7)

Stoga bi trebalo zaključiti da se pravno obvezujućim zahtjevima za priznate burze u Kanadi ostvaruju ishodi istovrijedni ishodima zahtjeva iz glave III. Direktive 2004/39/EZ.

(8)

Regulatorna tijela za vrijednosne papire odgovorna su za uređenje i nadzor priznatih burzi koje imaju odobrenje za rad u njihovim jurisdikcijama. Njihove ovlasti nadzora među ostalim uključuju ovlast za donošenje odluke o trgovanju i načinu poslovanja priznatih burzi. Nadalje, u skladu s uvjetima svojeg naloga o priznavanju priznate burze obvezne su regulatornim tijelima za vrijednosne papire prijaviti sumnje u povredu propisa o vrijednosnim papirima od strane sudionika i njihovih klijenata te ih redovito izvješćivati o statusu svojih istraga i disciplinarnih mjera. Za izvršavanje svojih nadzornih zadaća priznate burze imaju posebno osoblje odgovorno za istrage i izvršenje kako bi na kontinuiranoj osnovi pratile trgovanje i na licu mjesta izvršavale preglede odjela za trgovanje sudionika. Regulatorna tijela za vrijednosne papire imaju i ovlast za uvođenje sankcija priznatim burzama zbog povreda propisa o vrijednosnim papirima (zakonodavnih akata, nacionalnih instrumenata, pravila i naloga o priznavanju). Sankcije uključuju novčane kazne, opomene, opoziv naloga o priznavanju ili suspenziju registracije ili uvođenje dodatnih uvjeta koje priznate burze moraju ispuniti da bi osigurale usklađenost s propisima o vrijednosnim papirima.

(9)

Stoga bi se trebalo zaključiti da se za ta financijska tržišta smatra da podliježu učinkovitom nadzoru i izvršenju u Kanadi na kontinuiranoj osnovi.

(10)

Stoga bi se u pogledu priznatih burzi koje imaju odobrenje za rad u Kanadi trebalo smatrati da su ispunjeni uvjeti iz članka 2.a Uredbe (EU) br. 648/2012.

(11)

Ova se Odluka temelji na pravno obvezujućim zahtjevima koji se odnose na priznate burze primjenjivima u Kanadi u trenutku donošenja ove Odluke. Komisija bi trebala i dalje redovito pratiti razvoj pravnog i nadzornog okvira za priznate burze te ispunjavanje uvjeta na temelju kojih je donesena ova Odluka. Komisija bi osobito trebala preispitati ovu Odluku s obzirom na početak primjene Uredbe (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (3) i Direktive 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4).

(12)

Redovitom revizijom pravnog i nadzornog okvira primjenjivog na priznate burze u Kanadi ne dovodi se u pitanje mogućnost da Komisija u bilo kojem trenutku provede posebnu reviziju ako zbog relevantnih događaja Komisija treba ponovno procijeniti istovrijednost utvrđenu ovom Odlukom. Na temelju te ponovne procjene ova bi se Odluka mogla staviti izvan snage.

(13)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Europskog odbora za vrijednosne papire,

16.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 342/54

(1)

Cilj je postupka priznavanja središnjih drugih ugovornih strana s poslovnim nastanom u trećim zemljama, koji je utvrđen člankom 25. Uredbe (EU) br. 648/2012, omogućiti središnjim drugim ugovornim stranama koje imaju poslovni nastan i odobrenje za rad u trećim zemljama čiji su regulatorni standardi istovrijedni onima utvrđenima tom Uredbom pružanje usluga poravnanja članovima sustava poravnanja s poslovnim nastanom u Uniji odnosno pružanje tih usluga na mjestima trgovanja čiji je poslovni nastan u Uniji. Taj postupak priznavanja i odluke o istovrijednosti koje iz njega proizlaze pridonose stoga ostvarenju glavnog cilja Uredbe (EU) br. 648/2012, odnosno smanjenju sistemskog rizika uključivanjem sigurnih i pouzdanih središnjih drugih ugovornih strana za poravnanje ugovora o OTC izvedenicama, uključujući središnje druge ugovorne strane koje imaju poslovni nastan i odobrenje za rad u trećoj zemlji.

(2)

Kako bi se pravni sustav treće zemlje smatrao istovrijednim pravnom sustavu Unije u pogledu središnjih drugih ugovornih strana, značajan ishod primjenjivih pravnih i nadzornih sustava trebao bi biti istovrijedan zahtjevima Unije u pogledu regulatornih ciljeva koji se njima ostvaruju. Stoga je svrha procjene istovrijednosti provjeriti osigurava li se pravnim i nadzornim sustavima Novog Zelanda da središnje druge ugovorne strane s poslovnim nastanom i odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji ne izlažu članove sustava poravnanja ni mjesta trgovanja s poslovnim nastanom u Uniji razini rizika višoj od one kojoj bi ih izložile središnje druge ugovorne strane koje imaju odobrenje za rad u Uniji te da stoga ne predstavljaju neprihvatljive razine sistemskog rizika u Uniji. Pritom bi stoga u obzir osobito trebalo uzeti znatno niže rizike koji su svojstveni poslovima poravnanja koji se obavljaju na financijskim tržištima koja su manja od financijskog tržišta Unije.

(3)

U skladu s člankom 25. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 648/2012, kako bi se odredilo da su pravni i nadzorni sustavi treće zemlje u pogledu središnjih drugih ugovornih strana s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji istovrijedni onima utvrđenima u toj Uredbi, moraju biti ispunjena tri uvjeta.

(4)

U skladu s prvim uvjetom, središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u trećoj zemlji moraju ispunjavati pravno obvezujuće zahtjeve koji su istovrijedni zahtjevima utvrđenima u glavi IV. Uredbe (EU) br. 648/2012.

(5)

Pravno obvezujući zahtjevi Novog Zelanda za središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji sastoje se od dijela 5C Zakona o Središnjoj banci Novog Zelanda iz 1989. („primarna pravila”) i odluka kojima se središnje druge ugovorne strane odobravaju kao odobreni sustavi namire („odluke o odobrenju”). U primarnim pravilima i odlukama o odobrenju utvrđuju se zahtjevi koje središnje druge ugovorne strane moraju kontinuirano ispunjavati kako bi na Novom Zelandu mogle pružati usluge poravnanja. Na temelju savjeta ministra financija i ministra trgovine te u skladu sa zajedničkom preporukom Središnje banke Novog Zelanda i Tijela za financijska tržišta (zajedno „suregulatori”) glavni guverner može izdati odobrenje središnjim drugim ugovornim stranama s poslovnim nastanom na Novom Zelandu da djeluju kao odobreni sustav namire. Za odobrenje središnje druge ugovorne strane kao odobrenog sustava namire mogu se propisati uvjeti. Odlukama o odobrenju odobravaju se posebna unutarnja pravila i postupci odobrenog sustava namire koji sadržavaju zahtjeve koje odobreni sustavi namire moraju poštovati i koji su u skladu s politikom na visokoj razini suregulatora koju objavljuju suregulatori. U skladu sa Zakonom o Središnjoj banci Novog Zelanda iz 1989. odobreni sustavi namire moraju biti u skladu s relevantnim međunarodnim standardima o sustavima poravnanja i namire, uključujući načela za infrastrukture financijskih tržišta koja su u travnju 2012. objavili Odbor za platni sustav i sustav namire (2) i Međunarodna organizacija nadzornih tijela za vrijednosne papire („IOSCO”). Suregulatori su izdali izjavu o politici pod nazivom „The Designation and Oversight of Designated Settlement Systems” (Odobravanje i nadzor odobrenih sustava namire) u kojoj se propisuje da odobreni sustavi namire moraju biti u skladu s načelima za infrastrukture financijskih tržišta.

(6)

Pravno obvezujući zahtjevi koji se primjenjuju na središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad na Novom Zelandu raspoređeni su stoga na dvije razine. Temeljnim načelima sadržanima u primarnim pravilima utvrđuju se visoki standardi koje odobreni sustavi namire moraju poštovati kako bi dobili dozvolu za pružanje usluga poravnanja na Novom Zelandu. Ta su primarna pravila prva razina pravno obvezujućih zahtjeva na Novom Zelandu. Da bi dokazali usklađenost s primarnim pravilima, odobreni sustavi namire moraju suregulatorima dostaviti svoja unutarnja pravila i postupke te ih oni moraju odobriti. Ta unutarnja pravila i postupci, zajedno s odlukama o odobrenju na temelju kojih su odobreni, čine drugu razinu pravno obvezujućih zahtjeva koji se primjenjuju na Novom Zelandu te moraju sadržavati iscrpne pojedinosti o tome na koji će način odobreni sustav namire ispuniti te standarde i načela za infrastrukture financijskih tržišta. Usklađenost odobrenih sustava namire s tim standardima i načelima za infrastrukture financijskih tržišta ocjenjuju suregulatori. Nakon što je sustavu izdano odobrenje za rad kao odobreni sustav namire, unutarnja pravila i postupci postaju pravno obvezujući za taj sustav i ne mogu se izmijeniti ako suregulatori ulože prigovor na planirane izmjene.

(7)

Pri procjeni istovrijednosti pravnih i nadzornih sustava koji se primjenjuju na odobrene sustave namire s poslovnim nastanom na Novom Zelandu u obzir bi trebalo uzeti mjeru u kojoj se rizik kojem su izloženi članovi sustava poravnanja i mjesta trgovanja s poslovnim nastanom u Uniji smanjuje zbog njihova sudjelovanja u tim subjektima. Smanjenje rizika ovisi o razini rizika svojstvenoj poslovima poravnanja koje obavlja predmetna središnja druga ugovorna strana, što ovisi o veličini financijskog tržišta na kojem posluje te o primjerenosti pravnih i nadzornih sustava koji se primjenjuju na središnje druge ugovorne strane radi smanjenja razine rizika. Kako bi se postigla istovrijedna mjera smanjenja rizika, stroži su zahtjevi za smanjenje rizika potrebni za središnje druge ugovorne strane koje posluju na većim financijskim tržištima kojima je svojstvena veća razina rizika nego u slučaju središnjih drugih ugovornih strana koje posluju na manjim financijskim tržištima kojima je svojstvena manja razina rizika.

(8)

Financijsko tržište na kojem odobreni sustavi namire s odobrenjem za rad na Novom Zelandu obavljaju poslove poravnanja znatno je manje od onih na kojima posluju središnje druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u Uniji. Tijekom zadnje tri godine ukupna vrijednost transakcija izvedenicama poravnanih na Novom Zelandu manja je od 1 % ukupne vrijednosti transakcija izvedenicama poravnanih u Uniji. Stoga se članovi sustava poravnanja i mjesta trgovanja s poslovnim nastanom u Uniji sudjelovanjem u odobrenim sustavima namire s poslovnim nastanom na Novom Zelandu izlažu znatno nižim rizicima nego u slučaju sudjelovanja u središnjim drugim ugovornim stranama s odobrenjem za rad u Uniji.

(9)

Pravni i nadzorni sustavi koji se primjenjuju na odobrene sustave namire s poslovnim nastanom na Novom Zelandu mogu se stoga smatrati istovrijednima ako su primjereni za smanjivanje te niže razine rizika. Primarnim pravilima koja se primjenjuju na odobrene sustave namire s odobrenjem za rad na Novom Zelandu i koja su dopunjena unutarnjim pravilima i postupcima, kojima se provode načela za infrastrukture financijskih tržišta, smanjuje se niža razina rizika koja postoji na Novom Zelandu i postiže se mjera smanjenja rizika koja je istovrijedna onoj koja se nastoji postići Uredbom (EU) br. 648/2012.

(10)

Stoga bi trebalo zaključiti da se pravnim i nadzornim sustavima Novog Zelanda osigurava da odobreni sustavi namire s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji poštuju pravno obvezujući zahtjevi koji su istovrijedni zahtjevima utvrđenima u glavi IV. Uredbe (EU) br. 648/2012.

(11)

U skladu s drugim uvjetom iz članka 25. stavka 6. Uredbe (EU) br. 648/2012 pravnim i nadzornim sustavima Novog Zelanda koji se odnose na središnje druge ugovorne stran s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji mora se omogućiti djelotvoran nadzor i izvršenje na kontinuiranoj osnovi u pogledu tih središnjih drugih ugovornih strana.

(12)

Nadzor odobrenih sustava namire s odobrenjem za rad na Novom Zelandu provode suregulatori. Suregulatori mogu od odobrenih sustava namire i njihovih sudionika zatražiti podatke te im mogu izreći kazne ako im odbiju dostaviti odgovor. Suregulatori mogu povući odobrenje izdano odobrenom sustavu namire. Suregulatori prate usklađenost odobrenih sustava namire s uvjetima kojima podliježe odobrenje odobrenog sustava namire. Tim uvjetima mogu biti obuhvaćeni zahtjevi za obavješćivanje suregulatora o bitnim događajima (kao što su neusklađenost s okvirom upravljanja rizicima ili politikom o financijskim sredstvima sustava odnosno njihovim promjenama), redovita izvješća koja se dostavljaju suregulatorima i objavljivanje podataka, uključujući objavljivanje samoprocjene u pogledu relevantnih međunarodnih standarda (načela za infrastrukture financijskih tržišta). Suregulatori se redovito sastaju s višim rukovodstvom odobrenih sustava namire te mogu preispitati odobrenje, utvrditi dodatne uvjete za njegovo izdavanje ili ga povući ako se ne poštuju zahtjevi koji se na te sustave primjenjuju.

(13)

Stoga bi trebalo zaključiti da odobreni sustavi namire s odobrenjem za rad na Novom Zelandu podliježu djelotvornom nadzoru i izvršenju na kontinuiranoj osnovi.

(14)

U skladu s trećim uvjetom iz članka 25. stavka 6. Uredbe (EU) br. 648/2012 pravni i nadzorni sustavi Novog Zelanda moraju uključivati djelotvoran istovrijedan sustav za priznavanje središnjih drugih ugovornih strana koje imaju odobrenje za rad u skladu s pravnim sustavima trećih zemalja („središnje druge ugovorne strane trećih zemalja”).

(15)

Središnje druge ugovorne strane trećih zemalja mogu poslovati na Novom Zelandu ako su pravni i nadzorni sustavi koji se primjenjuju na njih i njihove sudionike pravno utemeljeni. Osim toga, mora se provoditi djelotvoran nadzor središnjih drugih ugovornih strana trećih zemalja kako bi se osigurala usklađenost s primjenjivim pravnim i nadzornim sustavima. Središnja banka Novog Zelanda i nadležna nadzorna tijela središnje druge ugovorne strane trećih zemalja mogu sklopiti memorandum o razumijevanju.

(16)

Stoga bi trebalo zaključiti da je pravnim i nadzornim sustavima Novog Zelanda predviđen djelotvoran istovrijedan sustav priznavanja središnjih drugih ugovornih strana trećih zemalja.

(17)

Ova se Odluka temelji na pravno obvezujućim zahtjevima koji se odnose na odobrene sustave namire i koji su primjenjivi na Novom Zelandu u trenutku donošenja ove Odluke. U suradnji s ESMA-om Komisija bi trebala nastaviti redovito pratiti razvoj pravnog i nadzornog okvira za odobrene sustave namire na Novom Zelandu i ispunjavanje uvjeta na temelju kojih je donesena ova Odluka.

(18)

Redovitim preispitivanjem pravnih i nadzornih sustava koji se na Novom Zelandu primjenjuju na središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji ne bi se smjela dovoditi u pitanje mogućnost da Komisija bilo kada izvan razdoblja općeg preispitivanja provede posebno preispitivanje ako zbog relevantnih događanja mora ponovno procijeniti istovrijednost odobrenu ovom Odlukom. Na temelju takve ponovne procjene ova bi se Odluka mogla staviti izvan snage.

(19)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Europskog odbora za vrijednosne papire,

16.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 342/57

(1)

Cilj je postupka priznavanja središnjih drugih ugovornih strana s poslovnim nastanom u trećim zemljama, koji je utvrđen člankom 25. Uredbe (EU) br. 648/2012, omogućiti središnjim drugim ugovornim stranama koje imaju poslovni nastan i odobrenje za rad u trećim zemljama čiji su regulatorni standardi istovrijedni onima utvrđenima tom Uredbom pružanje usluga poravnanja članovima sustava poravnanja s poslovnim nastanom u Uniji odnosno pružanje tih usluga na mjestima trgovanja čiji je poslovni nastan u Uniji. Taj postupak priznavanja i odluka o istovrijednosti koja iz njega proizlazi pridonose stoga ostvarenju glavnog cilja Uredbe (EU) br. 648/2012, odnosno smanjenju sistemskog rizika uključivanjem sigurnih i pouzdanih središnjih drugih ugovornih strana za poravnanje ugovora o OTC izvedenicama, uključujući središnje druge ugovorne strane koje imaju poslovni nastan i odobrenje za rad u trećoj zemlji.

(2)

Kako bi se pravni sustav treće zemlje smatrao istovrijednim pravnom sustavu Unije u pogledu središnjih drugih ugovornih strana, značajan ishod primjenjivih pravnih i nadzornih sustava trebao bi biti istovrijedan zahtjevima Unije u pogledu regulatornih ciljeva koji se njima ostvaruju. Stoga je svrha procjene istovrijednosti provjeriti osigurava li se pravnim i nadzornim sustavima Japana da središnje druge ugovorne strane s poslovnim nastanom i odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji ne izlažu članove sustava poravnanja ni mjesta trgovanja s poslovnim nastanom u Uniji razini rizika višoj od one kojoj bi ih izložile središnje druge ugovorne strane koje imaju odobrenje za rad u Uniji te da stoga ne predstavljaju neprihvatljive razine sistemskog rizika u Uniji. Pritom bi stoga u obzir osobito trebalo uzeti znatno niže rizike koji su svojstveni poslovima poravnanja koji se obavljaju na financijskim tržištima koja su manja od financijskog tržišta Unije.

(3)

U skladu s člankom 25. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 648/2012, kako bi se odredilo da su pravni i nadzorni sustavi treće zemlje u pogledu središnjih drugih ugovornih strana s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji istovrijedni onima utvrđenima u toj Uredbi, moraju biti ispunjena tri uvjeta.

(4)

U skladu s prvim uvjetom, središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u trećoj zemlji moraju ispunjavati pravno obvezujuće zahtjeve koji su istovrijedni zahtjevima utvrđenima u glavi IV. Uredbe (EU) br. 648/2012.

(5)

Pravno obvezujući zahtjevi Japana za središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji sastoje se od Zakona o financijskim instrumentima i burzama iz 2006. (Financial Instruments and Exchange Act 2006, „FIEA”), kojim je uspostavljen nadzorni okvir za organizacije koje se bave poravnanjem vrijednosnih papira i financijskih izvedenica, te Zakona o robnim izvedenicama iz 2009. (Commodity Derivatives Act 2009, „CDA”) kojim je uređen nadzorni okvir za organizacije koje se bave poravnanjem robe. Ovom je Odlukom obuhvaćen samo sustav utvrđen u CDA-u koji se odnosi na organizacije koje se bave poravnanjem transakcija robom („CTCO-ovi”). U CDA-u se utvrđuju zahtjevi koje CTCO-ovi moraju kontinuirano ispunjavati kako bi mogli pružati usluge poravnanja u Japanu. CTCO-ove mora odobriti nadležni ministar. Nadležni ministar može utvrditi uvjete za dodjelu dozvole CTCO-u. Ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva („MAFF”) nadležan je za CTCO-ove koji usluge poravnanja pružaju samo tržištima robe koja su u njegovoj nadležnosti. Ministar gospodarstva, trgovine i industrije („METI”) nadležan je za CTCO-ove koji usluge poravnanja pružaju samo tržištima robe koja su u njegovoj nadležnosti. Za druge CTCO-ove nadležni su MAFF i METI.

(6)

Nadalje, METI i MAFF objavili su u studenome 2014. „Osnovne smjernice za nadzor organizacija koje se bave poravnanjem robe” („Smjernice”), u kojima je podrobno opisan nadzorni okvir za CTCO-ove uzimajući u obzir načela za infrastrukture financijskih tržišta koja su u travnju 2012. objavili Odbor za platni sustav i sustav namire (2) i Međunarodna organizacija nadzornih tijela za vrijednosne papire, a osobito način na koji CTCO-ovi moraju poštovati CDA. Smjernice se primjenjuju u okviru unutarnjih pravila i postupaka CTCO-ova.

(7)

U skladu s primarnim pravilima CTCO-ovi moraju donijeti unutarnja poslovna pravila, odnosno unutarnja pravila i postupke određenog CTCO-a, koja su u skladu s važećim zakonima i propisima i s pomoću kojih se transakcije izvedenicama obavljaju ispravno i sigurno. Unutarnjim poslovnim pravilima isto se tako osigurava da financijska sposobnost CTCO-ova omogućuje obavljanje poravnanja robe; da su očekivani prihodi i rashodi povezani s poslovanjem CTCO-ova povoljni; da osoblje CTCO-ova raspolaže dostatnim znanjem i iskustvom za primjereno i sigurno obavljanje poravnanja robe; i da su struktura i sustav CTCO-ova prikladno razvijeni kako bi se namira mogla prikladno provoditi. Ta unutarnja pravila i postupke mora odobriti nadležni ministar i nije ih moguće mijenjati ako nadležni ministar na to uloži prigovor.

(8)

Pravno obvezujući zahtjevi koji se primjenjuju na CTCO-ove s odobrenjem za rad u Japanu raspoređeni su stoga na dvije razine. Temeljnim načelima za CTCO-ove iz primarnih pravila utvrđuju se visoki standardi koje CTCO-ovi moraju poštovati kako bi dobili dozvolu za pružanje usluga poravnanja u Japanu (zajedno se nazivaju „primarna pravila”). Ta su primarna pravila prva razina pravno obvezujućih zahtjeva koji se primjenjuju na CTCO-ove u Japanu. Da bi dokazali usklađenost s primarnim pravilima, CTCO-ovi moraju nadležnom ministru dostaviti svoja unutarnja pravila i postupke te ih on mora odobriti. Ta unutarnja pravila i postupci čine drugu razinu pravno obvezujućih zahtjeva koji se primjenjuju na CTCO-ove u Japanu te moraju sadržavati iscrpne pojedinosti o tome na koji će način CTCO koji podnosi zahtjev ispuniti te standarde u skladu sa Smjernicama. Nadalje, unutarnja pravila i postupci CTCO-ova sadržavaju dodatne odredbe kojima se dopunjuju primarna pravila. Usklađenost CTCO-ova s tim standardima i načelima za infrastrukture financijskih tržišta ocjenjuju METI i MAFF. Kada ih nadležni ministar odobri, ta unutarnja pravila i postupci postaju pravno obvezujući za CTCO-ove.

(9)

Pri procjeni istovrijednosti pravnih i nadzornih sustava koji se primjenjuju na CTCO-ove s poslovnim nastanom u Japanu u obzir bi trebalo uzeti mjeru u kojoj se rizik kojem su izloženi članovi sustava poravnanja i mjesta trgovanja s poslovnim nastanom u Uniji smanjuje zbog njihova sudjelovanja u tim CTCO-ovima. Smanjenje rizika ovisi o razini rizika svojstvenoj poslovima poravnanja koje obavlja predmetna središnja druga ugovorna strana, što ovisi o veličini financijskog tržišta na kojem posluje te o primjerenosti pravnih i nadzornih sustava koji se primjenjuju na središnje druge ugovorne strane radi smanjenja razine rizika. Kako bi se postigla istovrijedna mjera smanjenja rizika, stroži su zahtjevi za smanjenje rizika potrebni za središnje druge ugovorne strane koje posluju na većim financijskim tržištima kojima je svojstvena veća razina rizika nego u slučaju središnjih drugih ugovornih strana koje posluju na manjim financijskim tržištima kojima je svojstvena manja razina rizika.

(10)

Financijsko tržište na kojem CTCO-ovi s odobrenjem za rad u Japanu obavljaju poslove poravnanja znatno je manje od onih na kojima posluju središnje druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u Uniji. Tijekom zadnje tri godine ukupna vrijednost transakcija izvedenicama poravnanih u Japanu činila je manje od 2 % ukupne vrijednosti transakcija izvedenicama poravnanih u Uniji. Stoga se članovi sustava poravnanja i mjesta trgovanja s poslovnim nastanom u Uniji sudjelovanjem u CTCO-ovima s poslovnim nastanom u Japanu izlažu znatno nižim rizicima nego u slučaju sudjelovanja u središnjim drugim ugovornim stranama s odobrenjem za rad u Uniji.

(11)

Pravni i nadzorni sustavi koji se primjenjuju na CTCO-ove s poslovnim nastanom u Japanu mogu se stoga smatrati istovrijednima ako su primjereni za smanjivanje te niže razine rizika. Primarnim pravilima koja se primjenjuju na CTCO-ove s odobrenjem za rad u Japanu i koja su dopunjena unutarnjim pravilima i postupcima, kojima se provode načela za infrastrukture financijskih tržišta, smanjuje se niža razina rizika koja postoji u Japanu i postiže se mjera smanjenja rizika koja je istovrijedna onoj koja se nastoji postići Uredbom (EU) br. 648/2012.

(12)

Stoga bi trebalo zaključiti da se pravnim i nadzornim sustavima Japana osigurava da CTCO-ovi s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji poštuju pravno obvezujuće zahtjeve koji su istovrijedni zahtjevima utvrđenima u glavi IV. Uredbe (EU) br. 648/2012.

(13)

U skladu s drugim uvjetom iz članka 25. stavka 6. Uredbe (EU) br. 648/2012 pravnim i nadzornim sustavima Japana koji se odnose na središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji mora se omogućiti djelotvoran nadzor i izvršenje na kontinuiranoj osnovi u pogledu tih središnjih drugih ugovornih strana.

(14)

Nadzor CTCO-ova s odobrenjem za rad u Japanu provode METI i MAFF, od kojih svaki u okviru svojih ovlasti i nadležnosti. METI i MAFF mogu zatražiti da CTCO-ovi i njihovi članovi sustava poravnanja dostave izvješća ili materijale o njihovoj imovini ili poslovanju. METI i MAFF mogu isto tako provoditi nadzor CTCO-ova i njihovih članova sustava poravnanja, uključujući provjeru njihovih poslovnih knjiga i dokumenata te bilo kojeg drugog elementa povezanog s njihovim poslovanjem. METI i MAFF mogu, kada to smatraju potrebnim i primjerenim za ispravno i pouzdano pružanje usluga poravnanja, zatražiti da CTCO-ovi izmijene članke u svojim ugovorima o osnivanju, svoja poslovna pravila i druga pravila, promijene poslovne metode ili poduzmu potrebne mjere za poboljšanje poslovanja ili stanja imovine. Isto tako METI i MAFF mogu pokrenuti disciplinske mjere protiv CTCO-ova te im izreći novčane kazne ako ne poštuju odredbe koje se na njih primjenjuju.

(15)

Stoga bi trebalo zaključiti da CTCO-ovi s odobrenjem za rad u Japanu podliježu djelotvornom nadzoru i izvršenju na kontinuiranoj osnovi.

(16)

U skladu s trećim uvjetom iz članka 25. stavka 6. Uredbe (EU) br. 648/2012 pravni i nadzorni sustavi Japana moraju uključivati djelotvoran istovrijedan sustav za priznavanje središnjih drugih ugovornih strana koje imaju odobrenje za rad u skladu s pravnim sustavima trećih zemalja („središnje druge ugovorne strane trećih zemalja”).

(17)

Središnje druge ugovorne strane trećih zemalja mogu podnijeti zahtjev da im se izda odobrenje za rad kao CTCO za pružanje istih usluga u Japanu za koje imaju odobrenje u toj trećoj zemlji. Agencija za financijske usluge Japana („JFSA”) ovlaštena je, uz savjetovanje s ministrom nadležnim za tržište robe, određivati kojom se robom može trgovati na tržištu financijskih instrumenata („FIM”) u skladu s japanskim Zakonom o financijskim instrumentima i burzama („FIEA”). Ako središnje druge ugovorne strane trećih zemalja poravnavaju takve ugovore kojima se trguje na FIM-u, one JFSA-i mogu podnijeti zahtjev za licenciju kao „strana središnja druga ugovorna strana”, na temelju koje će moći pružati u Japanu iste usluge za koje imaju odobrenje u trećoj zemlji. Kriteriji koji se primjenjuju na središnje druge ugovorne strane trećih zemalja koje podnose zahtjev za licenciju slični su onima koji se primjenjuju na japanske organizacije koje se bave poravnanjem, ali središnje druge ugovorne strane trećih zemalja izuzimaju se od određenih zahtjeva koji se primjenjuju na domaće središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u Japanu ako su im mjerodavna tijela trećih zemalja s kojima JFSA ima ugovore o suradnji dodijelila istovrijedne licencije. Središnje druge ugovorne strane trećih zemalja koje poravnavaju ugovore koji nisu određeni za trgovanje na FIM-u moraju podnijeti zahtjev za licenciju METI-ju i MAFF-u u skladu s japanskim Zakonom o robnim izvedenicama. Pri razmatranju zahtjeva za licenciju METI i MAFF uzimaju u obzir status odobrenja središnje druge ugovorne strane u trećoj zemlji.

(18)

Stoga bi trebalo zaključiti da je pravnim i nadzornim sustavima Japana predviđen djelotvoran istovrijedan sustav priznavanja središnjih drugih ugovornih strana trećih zemalja.

(19)

Ova se Odluka temelji na pravno obvezujućim zahtjevima koji se odnose na CTCO-ove i koji su primjenjivi u Japanu u trenutku donošenja ove Odluke. Komisija bi trebala nastaviti pratiti razvoj japanskog pravnog i nadzornog okvira za CTCO-ove i ispunjavanje uvjeta na temelju kojih je donesena ova Odluka.

(20)

Redovitim preispitivanjem pravnih i nadzornih sustava koji se u Japanu primjenjuju na središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji ne bi se smjela dovoditi u pitanje mogućnost da Komisija, u suradnji s Europskim nadzornim tijelom za vrijednosne papire i tržišta kapitala, bilo kada izvan razdoblja općeg preispitivanja provede posebno preispitivanje ako zbog relevantnih događanja mora ponovno procijeniti istovrijednost odobrenu ovom Odlukom. Na temelju takve ponovne procjene ova bi se Odluka mogla staviti izvan snage.

(21)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Europskog odbora za vrijednosne papire,

16.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 342/61

(1)

Postupkom priznavanja središnjih drugih ugovornih strana s poslovnim nastanom u trećim zemljama, koji je utvrđen člankom 25. Uredbe (EU) br. 648/2012, cilj je središnjim drugim ugovornim stranama koje imaju poslovni nastan i odobrenje za rad u trećim zemljama čiji su regulatorni standardi istovrijedni onima utvrđenima tom Uredbom omogućiti pružanje usluga poravnanja članovima sustava poravnanja s poslovnim nastanom u Uniji odnosno pružanje tih usluga na mjestima trgovanja čiji je poslovni nastan u Uniji. Taj postupak priznavanja i odluke o istovrijednosti koje iz njega proizlaze pridonose stoga ostvarenju glavnog cilja Uredbe (EU) br. 648/2012, odnosno smanjenju sistemskog rizika uključivanjem sigurnih i pouzdanih središnjih drugih ugovornih strana za poravnanje ugovora o OTC izvedenicama, uključujući središnje druge ugovorne strane koje imaju poslovni nastan i odobrenje za rad u trećoj zemlji.

(2)

Kako bi se pravni sustav treće zemlje smatrao istovrijednim pravnom sustavu Unije u pogledu središnjih drugih ugovornih strana, značajan ishod primjenjivih pravnih i nadzornih sustava trebao bi biti istovrijedan zahtjevima Unije u pogledu regulatornih ciljeva koji se njima ostvaruju. Stoga je svrha procjene istovrijednosti provjeriti osigurava li se pravnim i nadzornim sustavima Brazila da središnje druge ugovorne strane s poslovnim nastanom i odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji ne izlažu članove sustava poravnanja ni mjesta trgovanja s poslovnim nastanom u Uniji razini rizika višoj od one kojoj bi ih izložile središnje druge ugovorne strane koje imaju odobrenje za rad u Uniji te da stoga ne predstavljaju neprihvatljive razine sistemskog rizika u Uniji. Pritom bi stoga u obzir osobito trebalo uzeti znatno niže rizike koji su svojstveni poslovima poravnanja koji se obavljaju na financijskim tržištima koja su manja od financijskog tržišta Unije.

(3)

U skladu s člankom 25. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 648/2012, kako bi se odredilo da su pravni i nadzorni sustavi treće zemlje u pogledu središnjih drugih ugovornih strana s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji istovrijedni onima utvrđenima u toj Uredbi, moraju biti ispunjena tri uvjeta.

(4)

U skladu s prvim uvjetom, središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u trećoj zemlji moraju ispunjavati pravno obvezujuće zahtjeve koji su istovrijedni zahtjevima utvrđenima u glavi IV. Uredbe (EU) br. 648/2012.

(5)

Pravno obvezujući zahtjevi Brazila za središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji obuhvaćaju Zakon 10214 od 27. ožujka 2001. i rezolucije Nacionalnog monetarnog vijeća, okružnice koje je izdala Središnja banka Brazila te upute koje je izdalo Povjerenstvo za vrijednosne papire i burzu Brazila donesene u skladu s navedenim zakonom. Konkretno, Rezolucijom 2882, kako je izmijenjena Rezolucijom 3081, uređuju se aktivnosti klirinških kuća i pružatelja usluga poravnanja, utvrđuju se načela koja se primjenjuju na funkcioniranje klirinških kuća i pružatelja usluga poravnanja te se Središnja banka Brazila ovlašćuje da regulira, izdaje odobrenja i nadzire klirinške kuće i pružatelje usluga poravnanja.

(6)

Klirinške kuće i pružatelji usluga poravnanja s poslovnim nastanom u Brazilu moraju od Središnje banke Brazila dobiti odobrenje za pružanje usluga poravnanja. Pri razmatranju izdavanja odobrenja za rad kao klirinška kuća ili pružatelj usluga poravnanja Središnja banka Brazila mora uzeti u obzir stabilnost, normalno funkcioniranje i poboljšanje brazilskog sustava plaćanja. Isto tako, Središnja banka Brazila može prije izdavanja takvog odobrenja ili nakon toga pobliže odrediti „uvjete koje smatra primjerenima” na temelju stabilnosti financijskog sustava, rizika i učinkovitosti klirinških kuća i pružatelja usluga poravnanja. Klirinške kuće koje upravljaju sistemski važnim sustavom koji uzrokuje rizike za stabilnost i neometano funkcioniranje brazilskog financijskog sustava, što Središnja banka Brazila treba odrediti ovisno o obujmu i prirodi sustava poravnanja, mogu podlijegati različitim pravilima u odnosu na ostale klirinške kuće i pružatelje usluga poravnanja.

(7)

Središnja banka Brazila donijela je različite mjere u cilju provedbe Rezolucije 2882 i osiguravanja usklađenosti klirinških kuća i pružatelja usluga poravnanja s vrijednostima, načelima i pravilima primjenjivima na sustav plaćanja. Konkretno, Okružnica 3057 sadržava detaljna pravila za funkcioniranje klirinških kuća i pružatelja usluga poravnanja te se njome utvrđuje više zahtjeva koje oni moraju ispunjavati, uključujući kapitalne zahtjeve, standarde transparentnosti, mjere kontrole rizika i operativne zahtjeve. Središnja banka Brazila izdala je priopćenje br. 25097 o donošenju načela za infrastrukture financijskih tržišta koja su u travnju 2012. objavili Odbor za platni sustav i sustav namire (2) i Međunarodna organizacija nadzornih tijela za vrijednosne papire, čime Središnja banka Brazila u svojem nadzoru i kontroli klirinških kuća i pružatelja usluga poravnanja primjenjuje načela za infrastrukture financijskih tržišta.

(8)

U skladu s Okružnicom 3057 klirinške kuće i pružatelji usluga poravnanja moraju donijeti unutarnja pravila i postupke za osiguravanje usklađenosti sa svim relevantnim zahtjevima kojima moraju biti obuhvaćeni svi relevantni aspekti povezani s njihovim funkcioniranjem, uključujući mehanizme zaštite za upravljanje kreditnim, likvidnosnim i operativnim rizicima. U okviru postupka izdavanja odobrenja ta se unutarnja pravila i postupci podnose Središnjoj banci Brazila koja ih prva procjenjuje. Osim toga Središnja banka Brazila mora odobriti i značajne promjene unutarnjih pravila i postupaka. O svim ostalim promjenama unutarnjih pravila i postupaka koje nisu značajne mora se obavijestiti Središnja banka Brazila u roku od 30 dana nakon uvođenja promjena te Središnja banka Brazila može na njih uložiti prigovor.

(9)

Pravno obvezujući zahtjevi koji se primjenjuju na središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u Brazilu raspoređeni su stoga na dvije razine. Ključnim načelima sadržanima u Zakonu 10214 te rezolucijama, okružnicama i uputama donesenima u skladu s njime utvrđeni su visoki standardi s kojima klirinške kuće i pružatelji usluga poravnanja moraju biti usklađeni kako bi dobili odobrenje za pružanje usluga poravnanja u Brazilu (zajedno: „primarna pravila”). Ta su primarna pravila prva razina pravno obvezujućih zahtjeva u Brazilu. Da bi dokazali usklađenost s primarnim pravilima, klirinške kuće i pružatelji usluga poravnanja moraju svoja unutarnja pravila i postupke dostaviti Središnjoj banci Brazila te ih ona mora odobriti ili ne uložiti prigovor na njih. Ta unutarnja pravila i postupci čine drugu razinu pravno obvezujućih zahtjeva u Brazilu te moraju sadržavati iscrpne pojedinosti o tome na koji će način klirinške kuće i pružatelji usluga poravnanja ispuniti te standarde. Središnja banka Brazila procijenit će usklađenost klirinških kuća i pružatelja usluga poravnanja s tim standardima i načelima za infrastrukture financijskih tržišta. Nakon što Središnja banka Brazila izda odobrenje, unutarnja pravila i postupci postaju pravno obvezujući za klirinške kuće i pružatelje usluga poravnanja.

(10)

Pri procjeni istovrijednosti pravnih i nadzornih sustava koji se primjenjuju na klirinške kuće i pružatelje usluga poravnanja u Brazilu u obzir bi trebalo uzeti mjeru u kojoj se rizik kojem su izloženi članovi sustava poravnanja i mjesta trgovanja s poslovnim nastanom u Uniji smanjuje zbog njihova sudjelovanja u tim subjektima. Smanjenje rizika ovisi o razini rizika svojstvenoj poslovima poravnanja koje obavlja predmetna središnja druga ugovorna strana, što ovisi o veličini financijskog tržišta na kojem posluje te o primjerenosti pravnih i nadzornih sustava koji se primjenjuju na središnje druge ugovorne strane radi smanjenja razine rizika. Kako bi se postigla istovrijedna mjera smanjenja rizika, stroži su zahtjevi za smanjenje rizika potrebni za središnje druge ugovorne strane koje posluju na većim financijskim tržištima kojima je svojstvena veća razina rizika nego u slučaju središnjih drugih ugovornih strana koje posluju na manjim financijskim tržištima kojima je svojstvena manja razina rizika.

(11)

Financijsko tržište na kojem klirinške kuće i pružatelji usluga poravnanja s poslovnim nastanom u Brazilu obavljaju poslove poravnanja znatno je manje od onih na kojima posluju središnje druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u Uniji. Tijekom zadnje tri godine ukupna vrijednost transakcija izvedenicama poravnanih u Brazilu činila je manje od 3 % ukupne vrijednosti transakcija izvedenicama poravnanih u Uniji. Stoga se članovi sustava poravnanja i mjesta trgovanja s poslovnim nastanom u Uniji sudjelovanjem u klirinškim kućama i pružateljima usluga poravnanja izlažu znatno nižim rizicima nego u slučaju sudjelovanja u središnjim drugim ugovornim stranama s odobrenjem za rad u Uniji.

(12)

Pravni i nadzorni sustavi koji se primjenjuju na klirinške kuće i pružatelje usluga poravnanja s poslovnim nastanom u Brazilu mogu se stoga smatrati istovrijednima ako su primjereni za smanjivanje te niže razine rizika. Primarnim pravilima koja se primjenjuju na klirinške kuće i pružatelje usluga poravnanja i koja su dopunjena njihovim unutarnjim pravilima i postupcima kojima se zahtijeva usklađenost s načelima za infrastrukture financijskih tržišta, smanjuje se niža razina rizika koja postoji u Brazilu i postiže se mjera smanjenja rizika koja je istovrijedna onoj koja se nastoji postići Uredbom (EU) br. 648/2012.

(13)

Stoga bi trebalo zaključiti da se pravnim i nadzornim sustavima Brazila osigurava da klirinške kuće i pružatelji usluga poravnanja s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji poštuju pravno obvezujuće zahtjeve koji su istovrijedni zahtjevima utvrđenima u glavi IV. Uredbe (EU) br. 648/2012.

(14)

U skladu s drugim uvjetom iz članka 25. stavka 6. Uredbe (EU) br. 648/2012 pravnim i nadzornim sustavima Brazila koji se odnose na središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji mora se omogućiti djelotvoran nadzor i izvršenje na kontinuiranoj osnovi u pogledu tih središnjih drugih ugovornih strana.

(15)

Središnja banka Brazila kontinuirano prati usklađenost klirinških kuća i pružatelja usluga poravnanja s pravno obvezujućim zahtjevima koji se na njih primjenjuju. Ona ima, uz to, više načina za osiguravanje te usklađenosti. Konkretno, Središnja banka Brazila ima ovlast zatražiti informacije od klirinških kuća i pružatelja usluga poravnanja, izdavati im upozorenja i zatražiti od njih da, prema potrebi, uvedu određene izmjene u svoja pravila. Osim toga, Središnja banka Brazila može izreći i novčane kazne za svako kršenje od strane klirinških kuća i pružatelja usluga poravnanja pravno obvezujućih zahtjeva koji se na njih primjenjuju te ima ovlast i za povlačenje njihova odobrenja za rad.

(16)

Stoga bi trebalo zaključiti da klirinške kuće i pružatelji usluga poravnanja s odobrenjem za rad u Brazilu podliježu djelotvornom nadzoru i izvršenju na kontinuiranoj osnovi.

(17)

U skladu s trećim uvjetom iz članka 25. stavka 6. Uredbe (EU) br. 648/2012 pravni i nadzorni sustav Brazila mora uključivati djelotvoran istovrijedan sustav za priznavanje središnjih drugih ugovornih strana koje imaju odobrenje za rad u skladu s pravnim sustavima trećih zemalja („središnje druge ugovorne strane trećih zemalja”).

(18)

Središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u trećoj zemlji čijim se pravnim i nadzornim sustavom osiguravaju mjere slične onima osiguranima pravnim i nadzornim sustavom primjenjivim u Brazilu, u kojoj se poštuju načela za infrastrukture financijskih tržišta, koja ima istovrijedne propise o sprečavanju pranja novca i u kojoj središnje druge ugovorne strane podliježu djelotvornom nadzoru, mogu pružati usluge u Brazilu. Za priznavanje je potrebno i sklapanje sporazuma o suradnji između Središnje banke Brazila i nadležnog tijela treće zemlje središnje druge ugovorne strane koja je podnijela zahtjev.

(19)

Stoga bi trebalo zaključiti da je pravnim i nadzornim sustavima Brazila predviđen djelotvoran istovrijedan sustav priznavanja središnjih drugih ugovornih strana trećih zemalja.

(20)

Ova se Odluka temelji na pravno obvezujućim zahtjevima koji se odnose na klirinške kuće i pružatelje usluga poravnanja koji su primjenjivi u Brazilu u trenutku donošenja ove Odluke. Komisija bi trebala nastaviti redovito pratiti razvoj pravnog i nadzornog okvira za klirinške kuće i pružatelje usluga poravnanja i ispunjavanje uvjeta na temelju kojih je donesena ova Odluka.

(21)

Redovitim preispitivanjem pravnih i nadzornih sustava koji se u Brazilu primjenjuju na središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji ne bi se smjela dovoditi u pitanje mogućnost da Komisija bilo kada izvan razdoblja općeg preispitivanja provede posebno preispitivanje ako zbog relevantnih događanja mora ponovno procijeniti istovrijednost odobrenu ovom Odlukom. Na temelju takve ponovne procjene ova bi se Odluka mogla staviti izvan snage.

(22)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Europskog odbora za vrijednosne papire,

16.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 342/65

(1)

Postupkom priznavanja središnjih drugih ugovornih strana s poslovnim nastanom u trećim zemljama, koji je utvrđen člankom 25. Uredbe (EU) br. 648/2012, cilj je središnjim drugim ugovornim stranama koje imaju poslovni nastan i odobrenje za rad u trećim zemljama čiji su regulatorni standardi istovrijedni onima utvrđenima tom Uredbom omogućiti pružanje usluga poravnanja članovima sustava poravnanja s poslovnim nastanom u Uniji odnosno pružanje tih usluga na mjestima trgovanja čiji je poslovni nastan u Uniji. Taj postupak priznavanja i odluka o istovrijednosti koja iz njega proizlazi pridonose stoga ostvarenju glavnog cilja Uredbe (EU) br. 648/2012, odnosno smanjenju sistemskog rizika uključivanjem sigurnih i pouzdanih središnjih drugih ugovornih strana za poravnanje ugovora o OTC izvedenicama, uključujući središnje druge ugovorne strane koje imaju poslovni nastan i odobrenje za rad u trećoj zemlji.

(2)

Kako bi se pravni sustav treće zemlje smatrao istovrijednim pravnom sustavu Unije u pogledu središnjih drugih ugovornih strana, značajan ishod primjenjivih pravnih i nadzornih sustava trebao bi biti istovrijedan zahtjevima Unije u pogledu regulatornih ciljeva koji se njima ostvaruju. Stoga je svrha procjene istovrijednosti provjeriti osigurava li se pravnim i nadzornim sustavima Međunarodnog financijskog centra u Dubaiju da središnje druge ugovorne strane s poslovnim nastanom i odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji ne izlažu članove sustava poravnanja ni mjesta trgovanja s poslovnim nastanom u Uniji razini rizika višoj od one kojoj bi ih izložile središnje druge ugovorne strane koje imaju odobrenje za rad u Uniji te da stoga ne predstavljaju neprihvatljive razine sistemskog rizika u Uniji. Pritom bi stoga u obzir osobito trebalo uzeti znatno niže rizike koji su svojstveni poslovima poravnanja koji se obavljaju na financijskim tržištima koja su manja od financijskog tržišta Unije.

(3)

U skladu s člankom 25. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 648/2012, kako bi se odredilo da su pravni i nadzorni sustavi treće zemlje u pogledu središnjih drugih ugovornih strana s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji istovrijedni onima utvrđenima u toj Uredbi, moraju biti ispunjena tri uvjeta.

(4)

U skladu s prvim uvjetom, središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u trećoj zemlji moraju ispunjavati pravno obvezujuće zahtjeve koji su istovrijedni zahtjevima utvrđenima u glavi IV. Uredbe (EU) br. 648/2012.

(5)

Pravno obvezujući zahtjevi Međunarodnog financijskog centra u Dubaiju za središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji obuhvaćaju Regulatorni zakon iz 2004. i Zakon o tržištima iz 2012. (propisi Međunarodnog financijskog centra u Dubaiju). Oni su dopunjeni Pravilnikom tijela za financijske usluge u Dubaiju koji sadržava modul o tržišnim institucijama s odobrenjem za rad.

(6)

Središnje druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u Međunarodnom financijskom centru u Dubaiju moraju od tijela za financijske usluge u Dubaiju dobiti odobrenje kao tržišne institucije s odobrenjem za rad. Ova se Odluka odnosi samo na sustav koji se primjenjuje na tržišne institucije s odobrenjem za rad koje obavljaju odobrenu financijsku uslugu upravljanja klirinškom kućom u Međunarodnom financijskom centru u Dubaiju. Da bi dobile odobrenje za obavljanje poravnanja, tržišne institucije s odobrenjem za rad moraju ispuniti posebne zahtjeve koje je tijelo za financijske usluge u Dubaiju utvrdilo u svojem Pravilniku. Tržišne institucije s odobrenjem za rad moraju sustave poravnanja primjenjivati sigurno i djelotvorno te razborito upravljati rizicima povezanima s njihovim poslovanjem i aktivnostima. Moraju raspolagati i dostatnim financijskim, ljudskim i sistemskim resursima.

(7)

Propisima Međunarodnog financijskog centra u Dubaiju u potpunosti se primjenjuju međunarodni standardi utvrđeni na temelju načela za infrastrukture financijskih tržišta, koja su u travnju 2012. objavili Odbor za platni sustav i sustav namire (2) i Međunarodna organizacija nadzornih tijela za vrijednosne papire.

(8)

Propisima Međunarodnog financijskog centra u Dubaiju tržišnim institucijama s odobrenjem za rad nalaže se i donošenje unutarnjih pravila i postupaka kojima bi se osigurala usklađenost sa svim relevantnim zahtjevima i koja su nužna za pravilno uređenje sustava poravnanja i namire. Pravilom 5.6 tržišnim institucijama s odobrenjem za rad nalaže se da unutarnja pravila i postupci sadržavaju posebne odredbe, uključujući pravila o neispunjavanju obveza. Ta unutarnja pravila i postupci te eventualne izmjene moraju se tijelu za financijske usluge u Dubaiju dostaviti prije nego što započne njihova primjena. Tijelo za financijske usluge u Dubaiju može odbiti predložena pravila ili zatražiti njihovu izmjenu. U skladu s propisima Međunarodnog financijskog centra u Dubaiju unutarnja pravila tržišnih institucija s odobrenjem za rad pravno su obvezujuća i izvršiva u odnosu na članove i druge sudionike.

(9)

Pravno obvezujući zahtjevi koji se primjenjuju na tržišne institucije s odobrenjem za rad u Međunarodnom financijskom centru u Dubaiju raspoređeni su stoga na dvije razine. Ključnim načelima sadržanima u Pravilniku Međunarodnog financijskog centra u Dubaiju i pravilima Međunarodnog financijskog centra u Dubaiju utvrđeni su visoki standardi s kojima tržišne institucije s odobrenjem za rad moraju biti usklađene kako bi dobile odobrenje za pružanje usluga poravnanja u Međunarodnom financijskom centru u Dubaiju (zajedno: „primarna pravila”). Ta su primarna pravila prva razina pravno obvezujućih zahtjeva u Međunarodnom financijskom centru u Dubaiju. Kako bi se dokazala usklađenost s primarnim pravilima, pravilom 5.6 o „Pravilima poslovanja” tržišnim institucijama s odobrenjem za rad nalaže se da utvrde unutarnja pravila i postupke i dostave ih Međunarodnom financijskom centru u Dubaiju na odobrenje prije nego što započne njihova primjena, a Međunarodni financijski centar u Dubaiju može ih blokirati ili odbiti. Ta unutarnja pravila i postupci druga su razina zahtjeva u Međunarodnom financijskom centru u Dubaiju.

(10)

Pri ocjeni istovrijednosti pravnih i nadzornih sustava koji se primjenjuju na tržišne institucije s odobrenjem za rad u Međunarodnom financijskom centru u Dubaiju u obzir bi trebalo uzeti mjeru u kojoj se rizik kojem su izloženi članovi sustava poravnanja i mjesta trgovanja s poslovnim nastanom u Uniji smanjuje zbog njihova sudjelovanja u tim subjektima. Smanjenje rizika ovisi o razini rizika svojstvenoj poslovima poravnanja koje obavlja predmetna središnja druga ugovorna strana, što ovisi o veličini financijskog tržišta na kojem posluje te o primjerenosti pravnih i nadzornih sustava koji se primjenjuju na središnje druge ugovorne strane radi smanjenja razine rizika. Kako bi se postigla istovrijedna mjera smanjenja rizika, stroži su zahtjevi potrebni za smanjenje rizika za središnje druge ugovorne strane koje posluju na većim financijskim tržištima kojima je svojstvena veća razina rizika nego u slučaju središnjih drugih ugovornih strana koje posluju na manjim financijskim tržištima kojima je svojstvena manja razina rizika.

(11)

Financijsko tržište na kojem tržišne institucije s odobrenjem za rad u Međunarodnom financijskom centru u Dubaiju obavljaju poslove poravnanja znatno je manje od onih na kojima posluju središnje druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u Uniji. Od 2011. razina aktivnosti trgovanja izvedenicama i poravnanja izvedenica bila je mala. Stoga se članovi sustava poravnanja i mjesta trgovanja s poslovnim nastanom u Uniji sudjelovanjem u središnjim drugim ugovornim stranama s odobrenjem za rad u Međunarodnom financijskom centru u Dubaiju izlažu znatno nižim rizicima nego u slučaju sudjelovanja u središnjim drugim ugovornim stranama s odobrenjem za rad u Uniji.

(12)

Pravni i nadzorni sustavi koji se primjenjuju na središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u Međunarodnom financijskom centru u Dubaiju mogu se stoga smatrati istovrijednima ako su primjereni za smanjivanje te niže razine rizika. Primarnim pravilima koja se primjenjuju na te središnje druge ugovorne strane i koja su dopunjena njihovim unutarnjim pravilima i postupcima kojima se zahtijeva usklađenost s načelima za infrastrukture financijskih tržišta, smanjuje se niža razina rizika koja postoji u Međunarodnom financijskom centru u Dubaiju i postiže se mjera smanjenja rizika koja je istovrijedna onoj koja se nastoji postići Uredbom (EU) br. 648/2012.

(13)

Stoga bi trebalo zaključiti da se pravnim i nadzornim sustavima Međunarodnog financijskog centra u Dubaiju osigurava da tržišne institucije s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji poštuju pravno obvezujuće zahtjeve koji su istovrijedni zahtjevima utvrđenima u glavi IV. Uredbe (EU) br. 648/2012.

(14)

U skladu s drugim uvjetom iz članka 25. stavka 6. Uredbe (EU) br. 648/2012 pravnim i nadzornim sustavima Međunarodnog financijskog centra u Dubaiju koji se odnose na središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji mora se omogućiti djelotvoran nadzor i izvršenje na kontinuiranoj osnovi u pogledu tih središnjih drugih ugovornih strana.

(15)

Tijelo za financijske usluge u Dubaiju, koje nadzire tržišne institucije s odobrenjem za rad, prati tržišne institucije s odobrenjem za rad u Međunarodnom financijskom centru u Dubaiju kako bi osiguralo usklađenost s primjenjivim pravilima. Tijelo za financijske usluge u Dubaiju ima široke ovlasti za izdavanje odobrenja i izricanje kazni, među ostalim, i ovlast da tržišnim institucijama s odobrenjem za rad ukine dozvolu te ovlast da im nametne sankcije. Navedeno tijelo provodi dnevni nadzor. Ono donosi i kontinuirani ciklus upravljanja rizikom koji obuhvaća identifikaciju, procjenu i smanjenje rizika te određivanje prioriteta među rizicima. Regulatornim zakonom iz 2004. tijelu za financijske usluge u Dubaiju dane su velike ovlasti u provedbi njegovih zakona i pravila. Tijelo za financijske usluge u Dubaiju ima ovlasti provoditi istražne postupke u slučaju sumnji na kršenja pravila, provoditi inspekcije, dobiti na uvid poslovne knjige i evidenciju ili zahtijevati od pojedinaca da sudjeluju u razgovorima pod prisegom ili svečanom izjavom. Tijelo za financijske usluge u Dubaiju može, među ostalim, izreći novčane kazne, izdati javne opomene i zabraniti osobama poslovanje u Međunarodnom financijskom centru u Dubaiju.

(16)

Stoga bi trebalo zaključiti da tržišne institucije s odobrenjem za rad u Međunarodnom financijskom centru u Dubaiju podliježu djelotvornom nadzoru i izvršenju na kontinuiranoj osnovi.

(17)

U skladu s trećim uvjetom iz članka 25. stavka 6. Uredbe (EU) br. 648/2012 pravni i nadzorni sustav Međunarodnog financijskog centra u Dubaiju mora uključivati djelotvoran istovrijedan sustav za priznavanje središnjih drugih ugovornih strana koje imaju odobrenje za rad u skladu s pravnim sustavima trećih zemalja („središnje druge ugovorne strane trećih zemalja”).

(18)

Središnje druge ugovorne strane trećih zemalja koje žele obavljati poravnanje izvedenica u Međunarodnom financijskom centru u Dubaiju moraju od tijela za financijske usluge u Dubaiju zatražiti priznavanje. Modulom priznavanja utvrđeni su kriteriji i postupak za priznavanje.

(19)

Priznavanje se izdaje ako jurisdikcija u kojoj središnja druga ugovorna strana ima poslovni nastan ima dovoljno čvrst regulatorni sustav sličan pravnom i nadzornom sustavu koji se primjenjuje u Međunarodnom financijskom centru u Dubaiju. Prije nego što se odobri zahtjev središnje druge ugovorne strane treće zemlje, zahtijeva se i sklapanje dogovora o suradnji između Međunarodnog financijskog centra u Dubaiju i nadležnih tijela treće zemlje.

(20)

Stoga bi trebalo zaključiti da je pravnim i nadzornim sustavima Međunarodnog financijskog centra u Dubaiju predviđen djelotvoran istovrijedan sustav priznavanja središnjih drugih ugovornih strana trećih zemalja.

(21)

Ova se Odluka temelji na pravno obvezujućim zahtjevima koji se odnose na tržišne institucije s odobrenjem za rad i koji su primjenjivi u Međunarodnom financijskom centru u Dubaiju u trenutku donošenja ove Odluke. U suradnji s ESMA-om Komisija bi trebala nastaviti redovito pratiti razvoj pravnog i nadzornog okvira za tržišne institucije s odobrenjem za rad i ispunjavanje uvjeta na temelju kojih je donesena ova Odluka.

(22)

Redovitim preispitivanjem pravnih i nadzornih sustava koji se u Međunarodnom financijskom centru u Dubaiju primjenjuju na središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji ne bi se smjela dovoditi u pitanje mogućnost da Komisija bilo kada izvan razdoblja općeg preispitivanja provede posebno preispitivanje ako zbog relevantnih događanja mora ponovno procijeniti istovrijednost odobrenu ovom Odlukom. Na temelju takve ponovne procjene ova bi se Odluka mogla staviti izvan snage.

(23)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Europskog odbora za vrijednosne papire,

16.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 342/68

(1)

Cilj je postupka priznavanja središnjih drugih ugovornih strana s poslovnim nastanom u trećim zemljama, koji je utvrđen člankom 25. Uredbe (EU) br. 648/2012, omogućiti središnjim drugim ugovornim stranama koje imaju poslovni nastan i odobrenje za rad u trećim zemljama čiji su regulatorni standardi istovrijedni onima utvrđenima tom Uredbom pružanje usluga poravnanja članovima sustava poravnanja s poslovnim nastanom u Uniji odnosno pružanje tih usluga na mjestima trgovanja čiji je poslovni nastan u Uniji. Taj postupak priznavanja i odluke o istovrijednosti koje iz njega proizlaze pridonose stoga ostvarenju glavnog cilja Uredbe (EU) br. 648/2012, odnosno smanjenju sistemskog rizika uključivanjem sigurnih i pouzdanih središnjih drugih ugovornih strana za poravnanje ugovora o OTC izvedenicama, uključujući središnje druge ugovorne strane koje imaju poslovni nastan i odobrenje za rad u trećoj zemlji.

(2)

Kako bi se pravni sustav treće zemlje smatrao istovrijednim pravnom sustavu Unije u pogledu središnjih drugih ugovornih strana, značajan ishod primjenjivih pravnih i nadzornih sustava trebao bi biti istovrijedan zahtjevima Unije u pogledu regulatornih ciljeva koji se njima ostvaruju. Stoga je svrha procjene istovrijednosti provjeriti osigurava li se pravnim i nadzornim sustavima Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE) da središnje druge ugovorne strane s poslovnim nastanom i odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji ne izlažu članove sustava poravnanja ni mjesta trgovanja s poslovnim nastanom u Uniji razini rizika višoj od one kojoj bi ih izložile središnje druge ugovorne strane koje imaju odobrenje za rad u Uniji te da stoga ne predstavljaju neprihvatljive razine sistemskog rizika u Uniji. Pritom bi stoga u obzir osobito trebalo uzeti znatno niže rizike koji su svojstveni poslovima poravnanja koji se obavljaju na financijskim tržištima koja su manja od financijskog tržišta Unije.

(3)

U skladu s člankom 25. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 648/2012, kako bi se odredilo da su pravni i nadzorni sustavi treće zemlje u pogledu središnjih drugih ugovornih strana s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji istovrijedni onima utvrđenima u toj Uredbi, moraju biti ispunjena tri uvjeta.

(4)

U skladu s prvim uvjetom, središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u trećoj zemlji moraju ispunjavati pravno obvezujuće zahtjeve koji su istovrijedni zahtjevima utvrđenima u glavi IV. Uredbe (EU) br. 648/2012.

(5)

Pravno obvezujući zahtjevi UAE-a za središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji sastoje se od regulatornih akata („akti”) koje donosi Tijelo za vrijednosne papire i robu (SCA) iz UAE-a. U tim aktima utvrđuju se zahtjevi koje središnje druge ugovorne strane moraju kontinuirano ispunjavati kako bi mogle pružati usluge poravnanja u UAE-u. Akti uključuju Odluku br. 157/R iz 2005. kojom se definira Agencija za provedbu poravnanja i Odluku odbora SCA-a br. 11 iz 2015. kojom se utvrđuju zahtjevi za središnje druge ugovorne strane. Središnje druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u UAE-u moraju dobiti odobrenje SCA-a.

(6)

SCA je donio akt (Odluka odbora SCA-a br. 11 iz 2015.) na temelju kojeg je propisano da središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u UAE-u moraju poštovati načela za infrastrukture financijskih tržišta koja su Odbor za platni sustav i sustav namire (2) i Međunarodna organizacija nadzornih tijela za vrijednosne papire objavili u travnju 2012.

(7)

U skladu s regulatornim aktima središnje druge ugovorne strane moraju donijeti unutarnja pravila i postupke kojima se osigurava usklađenost sa svim relevantnim zahtjevima i koji sadržavaju sve relevantne aspekte povezane s njihovim funkcijama, uključujući mehanizme zaštite za upravljanje kreditnim, likvidnosnim i operativnim rizicima. Ta unutarnja pravila i postupke mora odobriti SCA. Osim toga, ta unutarnja pravila i postupke nije moguće mijenjati ako SCA na to uloži prigovor. Nadalje, SCA mora odobriti metodologije izračuna financijskih sredstava i scenarije testiranja otpornosti na stres koje upotrebljavaju središnje druge ugovorne strane.

(8)

Pravno obvezujući zahtjevi koji se primjenjuju na središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u UAE-u raspoređeni su stoga na dvije razine. Temeljnim načelima sadržanima u regulatornim aktima, osobito u Odluci odbora SCA-a br. 11 iz 2015., utvrđuju se visoki standardi koje središnje druge ugovorne strane moraju poštovati kako bi dobile odobrenje za pružanje usluga poravnanja u UAE-u. Ti su regulatorni akti prva razina pravno obvezujućih zahtjeva u UAE-u. Unutarnja pravila i postupci središnjih drugih ugovornih strana druga su razina pravno obvezujućih zahtjeva u UAE-u. SCA ocjenjuje usklađenost središnjih drugih ugovornih strana s pravilima i načelima za infrastrukture financijskih tržišta. Kada ih SCA odobri, unutarnja pravila i postupci postaju pravno obvezujući za središnje druge ugovorne strane.

(9)

Pri procjeni istovrijednosti pravnih i nadzornih sustava koji se primjenjuju na središnje druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u UAE-u u obzir bi trebalo uzeti mjeru u kojoj se rizik kojem su izloženi članovi sustava poravnanja i mjesta trgovanja s poslovnim nastanom u Uniji smanjuje zbog njihova sudjelovanja u tim središnjim drugim ugovornim stranama. Smanjenje rizika ovisi o razini rizika svojstvenoj poslovima poravnanja koje obavlja predmetna središnja druga ugovorna strana, što ovisi o veličini financijskog tržišta na kojem posluje te o primjerenosti pravnih i nadzornih sustava koji se primjenjuju na središnje druge ugovorne strane radi smanjenja razine rizika. Kako bi se postigla istovrijedna mjera smanjenja rizika, potrebni su stroži zahtjevi za smanjenje rizika za središnje druge ugovorne strane koje posluju na većim financijskim tržištima kojima je svojstvena veća razina rizika nego u slučaju središnjih drugih ugovornih strana koje posluju na manjim financijskim tržištima kojima je svojstvena manja razina rizika.

(10)

Financijsko tržište na kojem središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u UAE-u obavljaju poslove poravnanja znatno je manje od onih na kojima posluju središnje druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u Uniji. Tijekom zadnje tri godine ukupna vrijednost transakcija izvedenicama poravnanih u UAE-u činila je manje od 1 % ukupne vrijednosti transakcija izvedenicama poravnanih u Uniji. Stoga se članovi sustava poravnanja i mjesta trgovanja s poslovnim nastanom u Uniji sudjelovanjem u središnjim drugim ugovornim stranama s poslovnim nastanom u UAE-u izlažu znatno nižim rizicima nego u slučaju sudjelovanja u središnjim drugim ugovornim stranama s odobrenjem za rad u Uniji.

(11)

Pravni i nadzorni sustavi koji se primjenjuju na središnje druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u UAE-u mogu se stoga smatrati istovrijednima ako su primjereni za smanjivanje te niže razine rizika. Regulatornim aktima koji se primjenjuju na središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u UAE-u i koji su dopunjeni unutarnjim pravilima i postupcima kojima se provode načela za infrastrukture financijskih tržišta, smanjuje se niža razina rizika koja postoji u UAE-u i postiže se mjera smanjenja rizika koja je istovrijedna onoj koja se nastoji postići Uredbom (EU) br. 648/2012.

(12)

Stoga bi trebalo zaključiti da se pravnim i nadzornim sustavima UAE-a osigurava da središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji poštuju pravno obvezujuće zahtjeve koji su istovrijedni zahtjevima utvrđenima u glavi IV. Uredbe (EU) br. 648/2012.

(13)

U skladu s drugim uvjetom iz članka 25. stavka 6. Uredbe (EU) br. 648/2012 pravnim i nadzornim sustavima UAE-a koji se odnose na središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji mora se omogućiti djelotvoran nadzor i izvršenje na kontinuiranoj osnovi u pogledu tih središnjih drugih ugovornih strana.

(14)

Nadzor središnjih drugih ugovornih strana s odobrenjem za rad u UAE-u provodi SCA. SCA je ovlašten kontinuirano pratiti usklađenost središnjih drugih ugovornih strana s pravno obvezujućim zahtjevima koji se na njih primjenjuju. U tom smislu, SCA može od središnjih drugih ugovornih strana zatražiti podatke, provesti izravan nadzor, izdati upute za uklanjanje povreda ili potencijalnih povreda bonitetnih zahtjeva ili prakse koja je u suprotnosti s dobrim funkcioniranjem financijskih tržišta te zahtijevati od središnjih drugih ugovornih strana da uspostave mjere unutarnje kontrole i kontrole rizika. SCA može isto tako razriješiti dužnosti upravu, pojedine članove određenih odbora i drugo osoblje središnjih drugih ugovornih strana. Nadalje, SCA ima ovlasti povući odobrenje koje je dodijeljeno središnjoj drugoj ugovornoj strani. Isto tako SCA može pokrenuti disciplinske mjere protiv središnjih drugih ugovornih strana te im izreći novčane kazne ako ne poštuju pravno obvezujuće zahtjeve koji se na njih primjenjuju.

(15)

Stoga bi trebalo zaključiti da središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u UAE-u podliježu djelotvornom nadzoru i izvršenju na kontinuiranoj osnovi.

(16)

U skladu s trećim uvjetom iz članka 25. stavka 6. Uredbe (EU) br. 648/2012 pravni i nadzorni sustavi UAE-u moraju uključivati djelotvoran istovrijedan sustav za priznavanje središnjih drugih ugovornih strana koje imaju odobrenje za rad u skladu s pravnim sustavima trećih zemalja („središnje druge ugovorne strane trećih zemalja”).

(17)

SCA može priznati središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u trećim zemljama u kojima se pravnim i nadzornim sustavima osiguravaju ishodi slični onima koji se osiguravaju pravnim i nadzornim sustavima koji se primjenjuju u UAE-u. Osim toga, mora se provoditi djelotvoran nadzor središnjih drugih ugovornih strana trećih zemalja kako bi se osigurala usklađenost s primjenjivim pravnim i nadzornim sustavima. Za priznavanje je potrebno i sklapanje memoranduma o razumijevanju između UAE-a i nadležnog nadzornog tijela treće zemlje središnje druge ugovorne strane koja je podnijela zahtjev.

(18)

Stoga bi trebalo zaključiti da je pravnim i nadzornim sustavima UAE-a predviđen djelotvoran istovrijedan sustav priznavanja središnjih drugih ugovornih strana trećih zemalja.

(19)

Ova se Odluka temelji na pravno obvezujućim zahtjevima koji se odnose na središnje druge ugovorne strane i koji su važeći u UAE-u u trenutku donošenja ove Odluke. U suradnji s ESMA-om Komisija bi trebala nastaviti redovito pratiti razvoj pravnog i nadzornog okvira za središnje druge ugovorne strane u UAE-u i ispunjavanje uvjeta na temelju kojih je donesena ova Odluka.

(20)

Redovitim preispitivanjem pravnih i nadzornih sustava koji se u UAE-u primjenjuju na središnje druge ugovorne strane s odobrenjem za rad u toj trećoj zemlji ne bi se smjela dovoditi u pitanje mogućnost da Komisija bilo kada izvan razdoblja općeg preispitivanja provede posebno preispitivanje ako zbog relevantnih događanja mora ponovno procijeniti istovrijednost odobrenu ovom Odlukom. Na temelju takve ponovne procjene ova bi se Odluka mogla staviti izvan snage.

(21)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Europskog odbora za vrijednosne papire,

16.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 342/71

(1)

Provedbena odluka Komisije (EU) 2016/2122 (3) donesena je nakon izbijanja visokopatogene influence ptica podtipa H5N8 na gospodarstvima u Danskoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Nizozemskoj, Austriji i Švedskoj (dalje u tekstu „predmetne države članice”) i nakon što su nadležna tijela tih država članica uspostavila zaražena i ugrožena područja u skladu s Direktivom Vijeća 2005/94/EZ (4).

(2)

Provedbenom odlukom (EU) 2016/2122 predviđeno je da zaražena i ugrožena područja uspostavljena u predmetnim državama članicama u skladu s Direktivom 2005/94/EZ sadržavaju najmanje područja koja su u Prilogu toj Provedbenoj odluci navedena kao zaražena i ugrožena.

(3)

Nakon novih slučajeva izbijanja visokopatogene influence ptica podtipa H5N8 u Njemačkoj, Mađarskoj i Nizozemskoj te slučajeva izbijanja te bolesti u Francuskoj i Poljskoj Prilog provedbenoj odluci (EU) 2016/2122 izmijenjen je Provedbenom odlukom Komisije (EU) 2016/2219 (5) radi izmjene područja navedenih u Prilogu Provedbenoj odluci (EU) 2016/2122 kako bi se u obzir uzelo novo epidemiološko stanje u Uniji i kako bi nadležna tijela tih država članica uspostavila nova zaražena i ugrožena područja u skladu s Direktivom 2005/94/EZ.

(4)

Nakon izmjena Provedbene odluke (EU) 2016/2122 Provedbenom odlukom (EU) 2016/2219, Njemačka je obavijestila Komisiju o slučaju izbijanja influence ptica podtipa H5N8 na gospodarstvu na kojem se drže ptice u zatočeništvu izvan područja koja su trenutačno navedena u Prilogu Provedbenoj odluci (EU) 2016/2122, a na kojima se drži perad ili druge ptice u zatočeništvu, te da je poduzela potrebne mjere u skladu s Direktivom 2005/94/EZ, uključujući uspostavljanje zaraženih i ugroženih područja oko mjesta na kojima je izbila predmetna bolest.

(5)

Usto, nakon izmjena Provedbene odluke (EU) 2016/2122 Provedbenom odlukom (EU) 2016/2219, Francuska je obavijestila Komisiju o novim slučajevima izbijanja influence ptica podtipa H5N8 na gospodarstvima na kojima se drži perad izvan područja koja su trenutačno navedena u Prilogu Provedbenoj odluci (EU) 2016/2122 te da je poduzela potrebne mjere u skladu s Direktivom 2005/94/EZ, uključujući uspostavljanje zaraženih i ugroženih područja oko mjesta na kojima je izbila predmetna bolest.

(6)

Nadalje, nakon izmjena Provedbene odluke (EU) 2016/2122 Provedbenom odlukom (EU) 2016/2219 i Mađarska je obavijestila Komisiju o novim slučajevima izbijanja visokopatogene influence ptica podtipa H5N8 na svojem državnom području. S obzirom na nove promjene u epidemiološkom stanju u Mađarskoj, potrebno je proširiti zaražena i ugrožena područja koja je ta država članica uspostavila u skladu s Direktivom 2005/94/EZ.