PRILOG I.

7. srpnja 2016.

Poštovana povjerenice Jourová,

zadovoljstvo mi je u ime Sjedinjenih Američkih Država dostaviti Vam ovim putem paket materijala o europsko-američkom sustavu zaštite privatnosti koji je proizvod dvije godine produktivnih razgovora između naših timova. Ovaj je paket, zajedno s drugim materijalima koji su dostupni Komisiji iz javnih izvora, vrlo čvrsta osnova za novi zaključak Komisije o primjerenosti zaštite (1).

Obje bismo trebale biti ponosne na poboljšanja Okvira. Sustav za zaštitu privatnosti temelji se na načelima koja imaju jaku i jednoglasnu potporu s obje strane Atlantika, a mi smo pojačali njihovo djelovanje. Zajedničkim radom doista možemo poboljšati zaštitu privatnosti u cijelom svijetu.

Paket za sustav zaštite privatnosti uključuje načela sustava zaštite privatnosti zajedno s dopisom (Prilog 1.) Uprave za međunarodnu trgovinu (International Trade Administration, ITA) Ministarstva trgovine, koja upravlja programom u kojem su opisane obveze našeg Ministarstva u pogledu osiguranja učinkovitog funkcioniranja sustava zaštite privatnosti. Paket uključuje i Prilog 2. koji sadržava ostale obveze Ministarstva trgovine povezane s novim modelom arbitraže koji je dostupan u okviru sustava zaštite privatnosti.

Dala sam uputu svojim zaposlenicima da ulože sve nužne resurse u brzu i potpunu provedbu okvira sustava zaštite privatnosti te da osiguraju pravovremeno ispunjenje obveza iz Priloga 1. i 2.

Paket za sustav zaštite privatnosti uključuje i druge dokumente agencija Sjedinjenih Američkih Država, odnosno sljedeće:

Uvjeravam Vas da Sjedinjene Američke Države te obveze shvaćaju ozbiljno.

U roku od 30 dana od konačnog odobrenja zaključka o odgovarajućoj zaštiti potpuni paket za sustav zaštite privatnosti dostavlja se Saveznom registru za objavu.

S nestrpljenjem očekujemo zajedničku suradnju u okviru provedbe sustava zaštite privatnosti dok zajednički ulazimo u sljedeću fazu ovog postupka.

(1)  Ako se odluka Komisije o odgovarajućoj razini zaštite koju pruža europsko-američki sustav zaštite privatnosti primjenjuje na Island, Lihtenštajn i Norvešku, paket za sustav zaštite privatnosti obuhvatit će Europsku uniju i te tri navedene zemlje.

PRILOG II.

NAČELA OKVIRA EUROPSKO-AMERIČKOG SUSTAVA ZAŠTITE PRIVATNOSTI KOJA JE IZDALO MINISTARSTVO TRGOVINE SAD-a

I.   PREGLED

II.   NAČELA

1.   Obavješćivanje

2.   Mogućnost izbora

3.   Odgovornost za daljnji prijenos

4.   Sigurnost

5.   Cjelovitost podataka i ograničenje svrhe

6.   Pristup

7.   Pravna zaštita, provedba i odgovornost

III.   DODATNA NAČELA

1.   Osjetljivi podaci

2.   Novinarska izuzeća

3.   Sekundarna odgovornost

4.   Obavljanje dubinske analize i provođenje revizija

5.   Uloga tijela za zaštitu podataka

6.   Samocertificiranje

7.   Provjera

8.   Pristup

a.   Načelo pristupa u praksi

b.   Teret ili trošak pružanja pristupa

c.   Povjerljivi tržišni podaci

e.   Organizacija baza podataka

e.   Kada pristup može biti ograničen

f.   Pravo na pribavljanje potvrde i naplaćivanje naknade za pokrivanje troškova pružanja pristupa

g.   Višestruki ili naporni zahtjevi za pristup

Organizacija može odrediti razumne granice u pogledu toga koliko puta se može ispuniti zahtjev određene osobe za pristupom. Pri određivanju takvih ograničenja organizacija bi trebala uzeti u obzir čimbenike kao što su učestalost ažuriranja informacija, svrha uporabe podataka i priroda informacija.

h.   Prijevarni zahtjevi za pristup

Organizacija ne mora omogućiti pristup ako joj se ne da dovoljno informacija koje joj omogućavaju da provjeri identitet osobe koja podnosi zahtjev.

i.   Rokovi za odgovore

Organizacije bi trebale odgovoriti na zahtjeve za pristup u razumnom roku, na razuman način i u obliku koji osoba razumije. Organizacija koja redovito pruža podatke osobama čiji se podaci obrađuju može zadovoljiti pojedinačni zahtjev za pristup redovitim otkrivanjem podataka, ako to ne bi bio prekasno.

9.   Podaci o ljudskim resursima

a.   Pokrivenost sustavom za zaštitu podataka

b.   Primjena načela obavješćivanja izbora

c.   Primjena načela pristupa

Dodatnim načelom o pristupu osiguravaju se smjernice o razlozima zbog kojih je opravdano uskratiti ili ograničiti zahtjev za pristup u kontekstu ljudskih potencijala. Naravno, poslodavci u Europskoj uniji moraju poštovati lokalne propise i osigurati da zaposlenici Europske unije imaju pristup takvim informacijama u skladu sa zakonodavstvom njihove domovine, neovisno o mjestu obrade i pohrane podataka. Sustavom zaštite privatnosti zahtijeva se da organizacija koja obrađuje takve podatke u Sjedinjenim Američkim Državama surađuje u omogućivanju takvog pristupa bilo izravno ili posredstvom poslodavca iz EU-a.

d.   Provedba

e.   Primjena načela odgovornosti za daljnji prijenos

U slučaju povremenih operativnih potreba organizacije u sustavu zaštite privatnosti za osobnim podacima prenesenima u kontekstu zapošljavanja u skladu sa sustavom za zaštitu privatnosti, na primjer rezervacije zrakoplovne karte, hotelske sobe ili osiguranja, mogu se izvršiti prijenosi osobnih podataka malog broja zaposlenika voditeljima obrade bez primjene načela pristupa ili sklapanja ugovora s trećom stranom koja djeluje kao voditelj obrade, kako je propisano u skladu s načelom odgovornosti za daljnji prijenos, pod uvjetom da je organizacija u sustavu zaštite privatnosti postupila u skladu s načelima obavješćivanja i izbora.

10.   Obavezni ugovori za daljni prijenos

a.   Ugovori o obradi podataka

b.   Prijenos unutar kontrolirane skupine poduzeća ili subjekata

Ako se osobni podaci prenose između dvaju voditelja obrade u kontroliranoj skupini poduzeća ili subjekata, nije uvijek potreban ugovor u skladu s načelom odgovornosti za daljnji prijenos. Voditelji obrade podataka u kontroliranoj skupini poduzeća ili subjekata mogu takve prijenose temeljiti na drugim instrumentima, poput obvezujućih korporativnih pravila EU-a ili drugih instrumenata unutar skupine (npr. programi usklađenosti i kontrole) osiguravajući kontinuitet zaštite osobnih podataka u skladu s Načelima. U slučaju takvih prijenosa, organizacija u sustavu zaštite privatnosti odgovorna je za poštovanje načela zaštite privatnosti.

c.   Prijenosi između voditelja obrade

U slučaju prijenosa između voditelj obrade, voditelj primatelj ne mora biti organizacija u sustavu zaštite privatnosti ni imati neovisan mehanizam pravne zaštite. Organizacija u sustavu zaštite privatnosti mora sklopiti ugovor s trećom stranom koja djeluje kao voditelj obrade koji je primatelj, a kojim se osigurava ista razina zaštite koja je dostupna u okviru sustava za zaštitu privatnosti. Pritom ne postoji zahtjev da treća strana koja djeluje kao voditelj obrade mora biti organizacija sustava za zaštitu privatnosti ili imati neovisan sustav pravne zaštite, ako je dostupan jednakovrijedni mehanizam.

11.   Rješavanje sporova i provedba

a.   Načelom pravne zaštite, provedbe i odgovornosti utvrđuju se zahtjevi za provedbu sustava zaštite privatnosti. Načini ispunjenja zahtjeva iz točke (a) podtočke iii. Načela utvrđeni su u Dodatnom načelu o provjeri. Dodatno načelo odnosi se na točku (a) podtočke i. i iii. za koje su potrebni neovisni mehanizmi pravne zaštite. Ti mehanizmi mogu imati različite oblike, ali moraju ispunjavati zahtjeve načela pravne zaštite, provedbe i odgovornosti. Organizacije udovoljavaju zahtjevima na sljedeće načine: i. poštovanjem programa privatnosti koje je razvio privatni sektor koji je u svoja pravila ugradio načela sustava zaštite privatnosti i koji uključuju učinkovite mehanizme izvršenja opisane u načelu pravne zaštite, provedbe i odgovornosti; ii. poštovanjem zakonskih ili regulatornih nadzornih tijela koja rješavaju pojedinačne pritužbe i sporove; ili iii. preuzimanjem obveze suradnje s tijelima za zaštitu podataka smještenima u Europskoj uniji ili s njihovim ovlaštenim predstavnicima.

b.   Ovaj popis trebao bi biti ilustrativan, a ne ograničavajući. Privatni sektor može osmisliti druge mehanizme provedbe ako oni zadovoljavaju zahtjeve načela pravne zaštite, provedbe i odgovornosti i dodatna načela. Imajte na umu da su zahtjevi pravne zaštite, provedbe i odgovornosti dodatni uz zahtjev da se samoregulacija mora provesti u skladu s odjeljkom 5. Zakona o Saveznoj trgovinskoj komisiji kojim se zabranjuje nepoštene i prijevarne radnje ili drugim zakonom ili uredbom kojim se zabranjuje takvo djelovanje.

c.   Kako bi se omogućilo poštovanje obveza iz njihova sustava zaštite privatnosti i radi podupiranja upravljanja programom, organizacija i njezini neovisni mehanizmi pravne zaštite moraju pružiti informacije o sustavu zaštite privatnosti na zahtjev Ministarstva. Nadalje, organizacije moraju žurno odgovoriti na pritužbe u vezi sa svojim poštovanjem načela koje su nadležna tijela za zaštitu podataka proslijedila Ministarstvu. U odgovoru bi trebalo biti navedeno je li pritužba osnovana te kako će organizacija ispraviti problem. Ministarstvo će zaštititi povjerljivost informacija zaprimljenih u skladu sa zakonodavstvom EU-a.

d.   Mehanizmi pravne zaštite

e.   Pravna sredstva i sankcije

Rezultat bilo kojeg pravnog lijeka koji nudi tijelo za rješavanje sporova treba biti takav da organizacija poništi ili ispravi učinke neusklađenosti, koliko god je to izvedivo i da ubuduće obrada organizacije bude u skladu s načelima i ako je primjereno, da se prestanu obrađivati osobni podaci pojedinca koji je podnio žalbu. Sankcije trebaju biti dovoljno stroge da se njima osigura da organizacija poštuje načela. Nizom sankcija različite težine omogućuje se tijelima za rješavanje sporova da na odgovarajući način reagiraju na različite stupnjeve neusklađenosti. Sankcije trebaju uključivati i javno objavljivanje otkrivenih slučajeva neusklađenosti i zahtjev da se u određenim okolnostima obrišu (6). Ostale sankcije mogu uključivati privremeno ukidanje i oduzimanje pečata, nadoknadu gubitaka pojedincima koje su pretrpjeli kao posljedicu neusklađenosti i sudske zabrane. Tijela za rješavanje sporova iz privatnog sektora i samoregulatorna tijela moraju obavijestiti nadležno tijelo ili sud, prema potrebi, i Ministarstvo, o tome da organizacija u sustavu zaštite privatnosti ne pridržava njihovog rješenja.

f.   Djelovanje Savezne trgovinske komisije

FTC se obvezao davati prednost preispitivanju upućenih slučajeva navodnog nepoštovanja načela koje mu podnose: i. samoregulatorne organizacije za zaštitu privatnosti i druga neovisna tijela za rješavanje sporova; ii. države članice EU-a i iii. Ministarstvo, kako bi utvrdio je li povrijeđen odjeljak 5. Zakona o FTC-u kojim se zabranjuju nepoštene ili prijevarne radnje ili trgovačka praksa. Ako FTC zaključi da je opravdano vjerovati da je prekršen odjeljak 5., može riješiti stvar traženjem administrativne zabrane spornih radnji, ili ulaganjem tužbe saveznom okružnom sudu koja, ako bude uspješno riješena, može dovesti do saveznog sudskog naloga s istim učinkom. To uključuje lažne tvrdnje o poštovanju načela sustava zaštite privatnosti ili o sudjelovanju u sustavu zaštite privatnosti organizacija koje više nisu na Popisu organizacija u sustavu zaštite privatnosti ili se nikada nisu samocertificirale Ministarstvu. FTC može ishoditi građanskopravnu kaznu za povrede administrativne zabrane i može pokrenuti građansku parnicu ili kazneni postupak zbog povrede naloga saveznog suda. FTC će obavijestiti Ministarstvo o poduzimanju takvih mjera. Ministarstvo potiče ostala državna tijela da ga obavješćuju o konačnoj presudi o takvim proslijeđenim slučajevima ili o drugim odlukama kojima se odlučuje o pridržavanju načela sustava zaštite privatnosti.

g.   Ustrajno nepoštovanje načela

12.   Izbor – Rokovi za traženje izuzeća

13.   Putničke informacije

14.   Farmaceutski i medicinski proizvodi

a.   Primjena prava država članica EU-a ili načela sustava zaštite privatnosti

Pravo države članice primjenjuje se na prikupljanje osobnih podataka i na obradu koja se obavlja prije prijenosa u Sjedinjene Američke Države. Načela sustava zaštite privatnosti primjenjuju se na podatke nakon njihova prijenosa u Sjedinjene Američke Države. Podatke koji se koriste za farmaceutsko istraživanje i ostale svrhe treba učiniti anonimnima kada je to prikladno.

b.   Buduće znanstveno istraživanje

c.   Povlačenje iz kliničkog ispitivanja

Sudionici se mogu u bilo kojem trenutku odlučiti povući iz kliničkog ispitivanja ili se to od njih može tražiti. Svi podaci prikupljeni prije povlačenja ipak se mogu obraditi zajedno s ostalim podacima prikupljenima kao dio kliničkog ispitivanja, ako je to bilo pojašnjeno sudioniku u obavijesti u trenutku kada je pristao sudjelovati.

d.   Prijenosi u regulatorne ili nadzorne svrhe

Poduzeća koja proizvode lijekove i medicinske proizvode smiju davati osobne podatke iz kliničkih ispitivanja provedenih u EU-u regulatornim tijelima u Sjedinjenim Američkim Državama za regulatorne i nadzorne potrebe. Slični prijenosi dopušteni su drugim strankama, kao što u su podružnice poduzeća i ostali istraživači, u skladu s načelima obavješćivanja i izbora.

e.   „Slijepe” studije

f.   Sigurnost proizvoda i praćenje učinkovitosti

Poduzeće koje proizvodi farmaceutske i medicinske proizvode ne mora primjenjivati načela sustava zaštite privatnosti u pogledu obavješćivanja, izbora, odgovornosti za daljnji prijenos i pristup u svojim aktivnostima praćenja sigurnosti i učinkovitosti proizvoda, uključujući izvješćivanje o neželjenim učincima i praćenju pacijenata/osoba koje uzimaju određene lijekove ili medicinske proizvode ako je poštovanje načela u suprotnosti sa zadovoljavanjem regulatornih zahtjeva. To se odnosi i na izvješća, na primjer, davatelja zdravstvene skrbi poduzećima koja proizvode lijekove i medicinske proizvode i na izvješća poduzeća koja proizvode lijekove i medicinske proizvode državnim agencijama, poput Agencije za hranu i lijekove.

g.   Šifrirani podaci

Podatke o istraživanju glavni istraživač redovito zaštićuje jedinstvenom šifrom na njihovom izvoru kako se ne bi mogao otkriti identitet pojedinih osoba čiji se podaci obrađuju. Farmaceutska poduzeća koja sponzoriraju takva istraživanja ne dobivaju šifru. Jedinstvenu šifru ima samo istraživač kako bi mogao identificirati sudionika istraživanja u posebnim okolnostima (npr. ako je potrebno praćenje liječenja). Prijenos tako šifriranih podataka iz EU-a u Sjedinjene Američke Države ne čini prijenos osobnih podataka na kojih se primjenjuju načela sustava zaštite privatnosti.

15.   Javna evidencija i javno dostupne informacije

16.   Zahtjevi javnih tijela za pristup

(1)  Ako odluka Komisije o primjerenosti zaštite koju pružaju europsko-američki sustav zaštite privatnosti primjenjuje na Island, Lihtenštajn i Norvešku, paket o sustavu zaštite privatnosti obuhvatit će Europsku uniju te tri navedene zemlje. Stoga se smatra da upućivanja na EU i države članice uključuju Island, Lihtenštajn i Norvešku.

(2)  Ovisno o okolnostima, primjeri namjena usklađene obrade mogu uključivati primjere u kojima se u razumnoj mjeri služi odnosima s potrošačima, usklađenosti i pravnim aspektima, reviziji, sigurnosti i sprečavanju prijevare, očuvanja ili obrane zakonskih prava organizacije ili druge namjene u skladu s očekivanjima razumne osobe s obzirom na kontekst prikupljanja podataka.

(3)  Ako u tom kontekstu i s obzirom na sredstva identificiranja koja bi se mogla upotrijebiti (uzimajući u obzir, među ostalim, troškove i vrijeme koje je potrebno za identifikaciju i tehnologiju koja je dostupna u vrijeme obrade) i oblik u kojem se čuvaju podaci, osobu može identificirati organizacija ili treća strana ako ima pristup podacima, tada se osobu može identificirati.

(4)  Organizacija bi trebala odgovoriti na zahtjeve osoba u vezi sa svrhom obrade, kategorijama predmetnih osobnih podataka i primateljima ili kategorijama primatelja kojima se otkrivaju osobni podaci.

(5)  Odjeljak I. točka 5. Načela.

(6)  Tijela za rješavanje sporova imaju slobodu odlučivanja o okolnostima u kojima primjenjuju te sankcije. Osjetljivost predmetnih podataka jedan je od čimbenika koje treba uzeti u obzir pri odlučivanju hoće li biti potrebno brisati podatke, kao što je i činjenica je li organizacija prikupila, koristila ili otkrila informacije u očitoj suprotnosti s načelima sustava zaštite privatnosti.

PRILOG III.

7. srpnja 2016.

Poštovana povjerenice Jourová,

Zadovoljan sam da smo uspjeli postići dogovor o europsko-američkom sustavu zaštite privatnosti koji će uključivati mehanizam pravobranitelja posredstvom kojeg će nadležna tijela EU-a moći podnositi zahtjeve u ime osoba iz EU-a u vezi s praksom SAD-a koja se sastoji od prikupljanja obavještajnih podataka elektroničkim izviđanjem.

Predsjednik Barack Obama najavio je 17. siječnja 2014. važne reforme obavještajnog sustava koje su navedene u Predsjedničkom ukazu br. 28 (PPD-28). U skladu s ukazom PPD-28 imenovao sam zamjenicu Državnog tajnika, Catherine A.Novelli, koja također obavlja dužnost višeg koordinatora međunarodne diplomacije u području informacijske tehnologije, kao kontaktnu točku za strane vlade koje žele izraziti svoju zabrinutost u vezi s aktivnostima SAD-a u vezi s prikupljanjem obavještajnih podataka elektroničkim izviđanjem. Na temelju te uloge uspostavio sam mehanizam pravobranitelja za sustav zaštite privatnosti u skladu s uvjetima iz Priloga A, koji su ažurirani nakon mog dopisa od 22. veljače 2016. Tu sam dužnost povjerio zamjenici Državnog tajnika, gđi. Novelli. Zamjenica Državnog tajnika, gđa. Novelli, neovisna je od američke obavještajne zajednice i odgovara izravno meni.

Dao sam upute svom osoblju da izdvoje nužne resurse za provedbu ovog novog mehanizma pravobranitelja i uvjeren sam da će on biti učinkovito sredstvo za rješavanje pitanja osoba iz EU-a.

PRILOG IV.

7. srpnja 2016.

Zaprimljen E-poštom

Poštovana povjerenice Jourová,

Savezna trgovinska komisija Sjedinjenih Američkih Država (dalje u tekstu „FTC”) zahvaljuje na prilici da opiše svoju provedbu novog europsko-američkog okvira za zaštitu privatnosti („Okvir za zaštitu privatnosti” ili „Okvir”). Vjerujemo da će Okvir imati ključnu ulogu u olakšavanju poslovnih transakcija kojima se štiti privatnost u svijetu koji je sve više međusobno povezan. Time će se omogućiti poduzećima da obavljaju važne operacije u globalnom gospodarstvu i istodobno osiguraju da potrošači iz EU-a zadrže važnu zaštitu privatnosti. FTC je opredijeljen za prekograničnu zaštitu privatnosti i provedba novog okvira bit će mu prioritet. Nadalje objašnjavamo objašnjavamo protekla opća nastojanja FTC-a da osigura zaštitu privatnosti, među ostalim provedbu izvornog programa „sigurne luke” te prikazujemo pristup FTC-a provedbi novog Okvira.

FTC je prvi puta javno izjavio svoju opredijeljenost za provođenje programa „sigurne luke” iz 2000. Tada je predsjednik FTC-a, Robert Pitofsky, poslao Europskoj komisiji dopis u kojem je naveo da se FTC obvezuje strogo provoditi načela zaštite privatnosti programa „sigurne luke”. FTC je nastavio izvršavati tu obvezu s pomoću gotovo 40 mjera provedbe, brojnih dodatnih istraga i suradnje s europskim tijelima za zaštitu podataka (dalje u tekstu: nadležna tijela za zaštitu podataka iz EU-a) na pitanjima od uzajamnog interesa.

Kada je Europska komisija u studenome 2013. izrazila zabrinutost u pogledu upravljanja programom „sigurne luke” i njegove provedbe, zajedno s Ministarstvom trgovine SAD-a započeli smo savjetovanje sa službenicima Europske komisije kako bismo istražili moguće načine njegovog jačanja. Dok je to savjetovanje još bilo u tijeku, Sud EU-a donio je 6. listopada 2015. odluku u predmetuSchrems kojom je, među ostalim, poništena odluka Europske komisije o primjerenosti programa „sigurne luke”. Nakon te odluke nastavili smo blisko surađivati s Ministarstvom trgovine i Europskom komisijom kako bismo zajedno ojačali zaštitu privatnosti koja se pruža pojedincima iz EU-a. Okvir sustava za zaštitu privatnosti rezultat je tih trajnih savjetovanja. Kao i u slučaju programa „sigurne luke”, FTC se obvezuje na odlučnu provedbu novog Okvira. Ovim dopisom obilježava se ta obveza.

Posebno potvrđujemo svoju opredijeljenost u četiri ključna područja: 1. određivanje prioriteta za upućivanje i istrage; 2. suzbijanje lažnih ili prijevarnih tvrdnji o sudjelovanju u sustavu zaštite privatnosti 3. trajno praćene reda i i 4. pojačano sudjelovanje i suradnja u provedbi s nadležnim tijelima za zaštitu podataka u EU-u. U nastavku detaljno opisujemo svaku od tih obveza i podatke o ulozi FTC-a u zaštiti privatnosti potrošača i provođenju programa „sigurne luke” te u širem okviru zaštite privatnosti u Sjedinjenim Američkim Državama. (1)

I.   KONTEKST

A.   Rad FTC-a u području provedbe zaštite privatnosti i u području politike

FTC ima široke građanske ovlasti promicati zaštitu potrošača i tržišno natjecanje u području trgovine. U okviru svog mandata zaštite potrošača, FTC provodi širok raspon zakona za zaštitu privatnosti i sigurnosti podataka o potrošačima. Glavnim zakonom koji provodi FTC, Zakonom o FTC-u, zabranjuju se „nepoštene” ili „prijevarne” radnje ili prakse u trgovini ili koje utječu na trgovinu (2). Pisana izjava, propust ili praksa prijevarni su ako su materijalni i mogli bi zavarati potrošače koji postupaju razumno s obzirom na okolnosti (3). Radnja ili praksa smatraju ne nepoštenima ako uzrokuju, ili bi mogle uzrokovati, znatnu štetu koju potrošači ne mogu razumno izbjeći ili prevladati kompenzacijskim koristima za potrošače ili tržišno natjecanje (4). FTC također provodi ciljane zakone kojima se štite podaci o zdravlju, kreditnim i ostalim pitanjima te podaci o djeci na internetu te je donio provedbene propise za svaki od tih zakona.

Nadležnost FTC-a u skladu sa Zakonom o FTC-u primjenjuje se na pitanja „u trgovini ili koja utječu na trgovinu”. FTC nije nadležan za provedbu kaznenog prava ili za pitanja nacionalne sigurnosti. FTC ne može utjecati ni na većinu državnih mjera. Nadalje, postoje iznimke od nadležnosti FTC-a nad tržišnim aktivnostima, među ostalim u odnosu na banke, zrakoplovne tvrtke, osiguravateljske tvrtke i zajedničke operaterske aktivnosti pružatelja telekomunikacijskih usluga. FTC nije nadležan za većinu neprofitnih organizacija, ali nadležan je za lažne dobrotvorne tvrtke ili druge neprofitne organizacije koje zapravo zarađuju dobit. FTC ima nadležnost nad neprofitnim organizacijama koje posluju kako bi njihovi neprofitni članovi ostvarivali dobit, među ostalim osiguravanjem znatnih gospodarskih koristi tim članovima (5). U nekim slučajevima FTC je nadležan zajedno s drugim agencijama za provedbu zakona.

Razvili smo dobar radni odnos sa saveznim i državnim tijelima i blisko s njima surađujemo na koordinaciji istraga ili na upućivanju predmeta prema potrebi.

Provedba je od ključne važnosti za pristup FTC-a zaštiti privatnosti. FTC je do danas pokrenuo više od 500 predmeta zaštite privatnosti i sigurnosti podatka o potrošačima. Zbirkom predmeta obuhvaćeni su podaci na internetu i izvan njega i ona uključuje mjere izvršenja protiv velikih i malih poduzeća za koja se tvrdi da nisu pravilno obrisala osjetljive podatke o potrošačima, da nisu osigurala osobne podatke potrošača, da su na prijevaru pratila potrošače na internetu, da su im slala neželjenu poštu, da su postavila softver za prisluškivanje ili drugi zloćudni softver na računala potrošača, da su prekršila pravila o ne zvanju ili druga pravila telemarketinga i da su na neprimjereni način prikupljanja i dijelila podatke o potrošačima na mobilnim uređajima. Provedbenim mjerama FTC-a – u fizičkom i digitalnom svijetu – šalje se važna poruka poduzećima o potrebi za zaštitom privatnosti potrošača.

FTC je također provodio brojne inicijative politike s ciljem zaštite privatnosti potrošača na kojima se temelje njegove aktivnosti izvršenja. FTC je organizirao radionice i objavljivao izvješća s preporukama o najboljoj praksi usmjerenima na poboljšanje privatnosti u mobilnom ekosustavu; povećanje transparentnosti u industriji posrednika podataka; ostvarivanje najvećih mogućih koristi velikih podatka uz ublažavanje rizika, posebno za potrošače s niskim prihodima i potrošače koji to nisu zaslužili; i isticanje utjecaja prepoznavanja lica i Interneta stvari na pitana sigurnosti i privatnosti, među ostalim.

FTC također organizira obrazovanje potrošača i poduzeća u cilju jačanja svojih inicijativa izvršenja i razvoja politika. FTC je upotrijebio različite alate – publikacije, resurse na internetu, radionice i društvene medije – za pružanje obrazovnih materijala na različite teme, uključujući mobilne aplikacije, privatnost djece i sigurnost podataka. Komisija je nedavno pokrenula svoju inicijativu „Početak sa sigurnošću” koja uključuje nove smjernice za poduzeća utemeljene na poukama naučenima iz slučajeva agencije povezanih sa sigurnošću podatka te brojne radionice diljem zemlje. Nadalje, FTC je dugo imao vodeće mjesto u obrazovanju potrošača o osnovama računalne sigurnosti. Prošle je godine web-mjesto OnGuard online i njego pandan na španjolskom jeziku, Alerta en Línea, posjetilo više od 5 milijuna posjetitelja.

B.   Pravne zaštite SAD-a koje koriste potrošačima iz EU-a

Okvir će se provoditi u kontekstu opsežnijeg okoliša privatnosti SAD-a kojim se potrošači EU-a štite na brojne načine.

Zabrana nepoštenih ili prijevarnih radnih ili praksi iz Zakona o FTC-u nije ograničena na zaštitu potrošača SAD-a od američkih poduzeća jer uključuje one prakse kojima 1. se uzrokuje ili bi se mogla uzrokovati razumno predvidljiva šteta Sjedinjenim Američkim Državama ili 2. koje uključuju materijalno postupanje u Sjedinjenim Američkim Državama. Nadalje, FTC može upotrijebiti sve pravne lijekove, uključujući nadoknadu štete, koji su dostupni za zaštitu domaćih potrošača kada se štite strani potrošači.

Rad FTC-a na izvršenju znatno koristi potrošačima iz SAD-a i stranim potrošačima. Na primjer, u našim predmetima u kojima se provodio odjeljak 5. Zakona o FTC-u zaštitila se privatnost američkih i stranih potrošača. U predmetu protiv posrednika informacijama, Accusearch, FTC je tvrdio da je prodaja povjerljivih podataka iz telefonskih imenika trećim stranama bez znanja ili suglasnosti potrošača nepoštena praksa kojom se krši odjeljak 5. Zakona o FTC-u. Accusearch je prodao podatke o američkim i stranim potrošačima (6). Sud je odobrio privremenu mjeru protiv poduzeća Accusesearch kojim mu je zabranjen, među ostalim, marketing ili prodaja osobnih podataka potrošača bez pisane suglasnosti, osim ako su ti podaci zakonito pribavljeni iz javno dostupnih informacija i naredio je odštetu od gotovo 200 000 USD (7).

Drugi je primjer nagodba FTC-a s poduzećem TRUSTe. Time se osigurava da se potrošači, među ostalim i oni u Europskoj uniji, mogu osloniti na izjave globalne samoregulatorne organizacije o svom preispitivanju i certifikaciji domaćih i stranih internetskih službi (8). Što je još važnije, našim djelovanjem protiv TRUSTe jača se samoregulacijski sustav privatnosti osiguravanjem odgovornosti subjekata koji imaju važnu ulogu u programima samoregulacije, među ostalim u prekograničnim okvirima zaštite privatnosti.

FTC provodi i druge ciljane zakone kojima se štite i potrošači izvan EU-a, poput Zakona o zaštiti privatnosti djece na internetu (dalje u tekstu „COPPA”). Zakonom o zaštiti privatnosti djece na internetu propisano je, među ostalim, da operateri web-mjesta ili internetskih usluga usmjerenih na djecu ili mjesta za opću publiku koji svjesno prikupljaju osobne podatke od djece mlađe od 13 godine, moraju obavijestiti roditelje i zatraže provjerljivu suglasnost roditelja. Američka web-mjesta i usluge na koje se primjenjuje CPPA i koja prikupljaju osobne podatke od strane djece moraju se uskladiti s COPPA-om. Strana web-mjesta i internetske usluge također moraju postupati u skladu s COPPA-om ako su usmjereni na djecu u Sjedinjenim Američkim Državama ili ako svjesno prikupljaju osobne podatke od djece u Sjedinjenim Američkim Državama. Osim američkih saveznih zakona koje FTC provodi, dodatne pogodnosti potrošačima iz EU-a mogu se osigurati i određenim drugim saveznim i državnim zakonima o zaštiti potrošača i privatnosti.

C.   Provedba „sigurne luke”

U okviru svog programa osiguranja zaštite privatnosti i sigurnosti, FTC je također nastojao zaštititi potrošače EU-a pokretanjem izvršnih mjera u slučaju povreda načela „sigurne luke”. FTC je pokrenuo 39 provedbenih mjera u okviru „sigurne luke”: njih 36 pokrenuto je zbog navoda o lažnoj certifikaciji, a tri predmeta —protiv Googlea, Facebooka i Myspacea— zbog navodnih povreda načela zaštite privatnosti iz programa „sigurne luke” (9). Ti predmeti primjer su izvršnosti certifikacija i posljedica neusklađenosti. Dvadesetogodišnjim nalozima za suglasnost zahtijeva se od Googlea, Facebooka i MySpacea da provode sveobuhvatne programe zaštite privatnosti koji moraju biti prikladno osmišljeni da bi se njima mogli ukloniti rizici za privatnost povezani s razvojem novih programa i upravljanjem novim i postojećim proizvodima i uslugama te da bi se zaštitile privatnost i povjerljivost osobnih podataka. U sveobuhvatnim programima zaštite privatnosti koji su im određeni tim nalozima moraju se moći utvrditi predvidljivi materijalni rizici i moraju postojati kontrole za uklanjanje tih rizika. Poduzeća se moraju podvrgnuti trajnom, neovisnom ocjenjivanju njihovih programa zaštite privatnosti, koje se moraju dostaviti FTC-u. Nalozima se zabranjuje tim trgovačkim društvima da krivo prikazuju svoje prakse privatnosti i svoje sudjelovanje u bilo kojem programu privatnosti ili sigurnosti. Ta zabrana primjenjivala bi se i na postupke i praksu poduzeća u skladu s novim okvirom sustava za zaštitu privatnosti. FTC može izvršavati te naloge tražeći građanske kazne. Google je 2012 platio rekordnih 22,5 milijuna USD kazne zbog navoda da je prekršio svoj nalog. Navedenim nalozima FTC-a pridonosi se zaštiti više od milijardu potrošača u cijelom svijetu, od kojih stotine milijuna žive u Europi.

FTC se suočio i sa slučajevima lažnih, prijevarnih ili zavaravajućih tvrdnji o sudjelovanju u programu „sigurne luke”. FTC te tvrdnje ozbiljno shvaća. Na primjer, u predmetu FTC protiv Karnanija, FTC je 2011. pokrenu postupak protiv poduzeća koje obavlja marketing na Internetu tvrdeći da su ono i njegov partner prevarili britanske potrošače da vjeruju da do poduzeće ima sjedište u Ujedinjenoj Kraljevini uporabom internetske domene.uk web i upućivanjem na britansku valutu i poštanski sustav UK-a. (10) Međutim, kada potrošači dobili proizvode otkrili su neočekivane carine, jamstva koja ne vrijede u Ujedinjenoj Kraljevini i naknade povezane s traženjem povrata novca. TC je također tvrdio da su tuženici prevarili potrošače u pogledu njihova sudjelovanja u programu„sigurne luke”. Svi potrošači koji su bili žrtve nalazili su se u Ujedinjenoj Kraljevini.

Mnogi od naših drugih predmetna izvršenja u vezi s programom „sigurne luke” uključivali su organizacije koje su se pridružile programu „sigurne luke”, ali nisu obnovili godišnji certifikat, a nastavili su se predstavljati kao aktualni članovi. Kako je dalje navedeno u nastavku, FTC također rješava lažne tvrdnje o sudjelovanju u okviru sustava zaštite privatnosti. Ovom strateškom aktivnošću izvršenja nadopunit će se pojačane mjere Ministarstva trgovine usmjerene na provjeru poštovanja zahtjeva iz programa za certifikaciju i ponovnu certifikaciju, praćenje učinkovitog poštovanja načela, uključujući uporabom upitnika za sudionike u Okviru i pojačane napore za utvrđivanje lažnih tvrdnji o članstvu u Okviru i zlouporabu oznake članstva u Okviru sustava zaštite privatnosti (11).

II.   PREDNOST PRI UPUĆIVANJU I ISTRAGE

Kao što smo učinili u slučaju programa „sigurne luke”, FTC se obvezuje dati prednost upućenim predmetima iz država članica EU-a u vezi sa sustavom zaštite privatnosti. On će također davati prednost predmetima povezanima s nepoštovanjem samoregulatornih smjernica povezanih s okvirom zaštite privatnosti koje su uputile samoregulatorne organizacije i ostala neovisna tijela za rješavanje sporova.

Kako bi olakšao upućivanja predmeta iz država članica EU-a unutar Okvira, FTC stvara standardizirani postupak upućivanja i davanja smjernica državama članicama EU-a o vrsti informacija kojima bi se na najbolji način pomoglo FTC-u s istragom upućenog predmeta. Kao dio tih napora, FTC će imenovati točku za kontakt za upućivanje predmeta iz država članica. Najkorisnije je kada tijelo koje upućuje predmet obavilo prethodnu istragu navodne povrede i može surađivati s FTC-om u istrazi.

Po primitku upućenog predmeta od države članice EU-a ili samoregulatorne organizacije, FTC može poduzeti niz mjera za rješavanje navedenih problema. Na primjer, možemo preispitati politike zaštite privatnosti poduzeća, pribaviti dodatne informacije izravno od poduzeća ili od trećih stranaka, tražiti informacije od tijela koje je uputilo predmet, ocijeniti postoji li uzorak povreda ili je pogođen velik broj potrošača, utvrdili odnose se upućeni predmeti na pitanja u nadležnosti Ministarstva trgovine, ocijeniti hoće li koristiti obrazovanje potrošača i poduzeća i, prema potrebi, pokrenuti ovršni postupak.

FTC se također obvezuje razmijeniti informacije o upućivanjima s provedbenim tijelima koja su uputila predmete, uključujući o stanju upućenih predmeta, u skladu sa zakonima o povjerljivosti i ograničenjima. U mjeri u kojoj je to izvedivo s obzirom na broj i vrstu upućenih predmeta, dostavljene informacije uključivat će ocjenu upućenih pitanja, među ostalim opis znatnih postavljenih pitana i mjere poduzete za rješavanje povreda zakona u nadležnosti FTC-a. FTC daje tijelu koje je uputilo predmet povratne informacije o vrstama zaprimljenih upućenih predmeta u cilju povećanja učinkovitosti napora za suzbijanje nezakonitog postupanja. Ako tijelo koje je uputilo predmet traži informacije o stanju određenog upućenog predmeta za potrebe provođenja vlastitih ovršnih postupaka, FTC odgovara uzimajući u obzir broj upućenih predmeta koje razmatra i podložno povjerljivosti i ostalim pravnim zahtjevima.

FTC će također blisko surađivati s nadležnim tijelima za zaštitu podataka EU-a na pružanju pomoći s izvršenjem. To bi u odgovarajućim slučajevima moglo uključivati razmjenu informacija i pomoć s istragom u skladu s američkim Zakonom o sigurnom internetu kojim se FTC ovlašćuje za pružanje pomoći stranim agencijama za provedbu zakona kada strana agencija provodi zakone kojima se zabranjuju prakse koje su slične praksama zabranjenima zakonima koje provodi FTC (12). U okviru te pomoći FTC može razmjenjivati informacije prikupljene u vezi s istragom FTC-a, pokrenuti obvezni postupak u ime nadležnog tijela za zaštitu informacija iz EU-a koje provodi vlastitu istragu i tražiti usmeno svjedočenje svjedoka ili tuženika u vezi s postupkom izvršenja nadležnog tijela za zaštitu podataka, u skladu sa zahtjevima američkog Zakona o sigurnom internetu. FTC redovito upotrebljava svoje ovlasti za pomoć drugim nadležnim tijelima u svijetu u predmetima povezanima s privatnošću i zaštitom potrošača (13).

Osim davanja prednosti predmetima upućenima iz država članica EU-a i samoregulatornih organizacija za privatnost u okviru sustava za zaštitu privatnosti (14), FTC se obvezuje istražiti moguće povrede Okvira na vlastitu inicijativu, prema potrebi uporabom niza alata.

Tijekom posljednjeg desetljeća FTC je održavao pouzdan program istraga pitanja privatnosti i sigurnosti koja uključuju tržišne organizacije. U okviru tih istraga FTC je redovito ispitivao daje li predmetni subjekt izjave u pogledu članstva u „sigurnoj luci”. Ako je subjekt davao takve izjave i tijekom istrage utvrđene su očite povrede načela privatnosti programa „sigurne luke”, FTC je uključio navode o povredama „sigurne luke” u svoje mjere izvršenja. Takav proaktivni pristup nastavit ćemo primjenjivati i u novom Okviru. Što je još važnije FTC provodi mnogo više istraga nego što ih u konačnici završi javnim mjerama izvršenja. Mnoge istrage FTC-a zaključene su jer osoblje nije utvrdilo očitu povredu zakona. Budući da istrage FTC-a nisu javne i povjerljive su, zatvaranje istrage često se ne objavljuje.

Gotovo 40 mjera izvršenja koje je pokrenuo FTC u vezi s programom „sigurne luke” dokaz su opredijeljenosti agencije za proaktivnu provedbu prekograničnih programa privatnosti. FTC će tražiti moguće povrede okvira u okviru redovitih istraga privatnosti i sigurnosti.

III.   SUZBIJANJE LAŽNIH ILI PRIJEVARNIH TVRDNJI O SUDJELOVANJU U SUSTAVU ZAŠTITE PRIVATNOSTI

Kako je prethodno navedeno, FTC će poduzeti mjere protiv tijela koja netočno predstavljaju svoje sudjelovanje u Okviru. FTC će dati prednost razmatranju predmeta koje je uputilo Ministarstvo trgovine u vezi s organizacijama za koje je utvrdilo da se neprimjereno predstavljaju kao aktualni članovi Okvira ili koje upotrebljavaju oznaku članstva u Okviru bez odobrenja.

Nadalje, napominjemo da ako organizacija svojom politikom zaštite privatnosti tvrdi da poštuje načela sustava zaštite privatnosti, ona time što se nije registrirala pri Ministarstvu trgovine vjerojatno neće biti oslobođena izvršenja tih obveza iz Okvira.

IV.   PRAĆENJE NALOGA

FTC također potvrđuje svoju obvezu praćenja naloga za izvršenje kako bi osigurao poštovanje načela sustava za zaštitu privatnosti.

Zahtijevat ćemo poštovanje Okvira nizom odgovarajućih privremenih mjera u budućim nalozima FTC-a u vezi s okvirom. To uključuje zabranu lažnih izjava u pogledu Okvira i ostalih programa zaštite privatnosti kada su oni osnova za djelovanje FTC-a.

Predmeti FTC-a kojima se provodi izvorni program „sigurne luke” poučni su. U 36 slučajeva koji uključuju lažne ili prijevarne tvrdnje o certifikaciji „sigurne luke”, svakim nalogom zabranjuje se tuženiku da krivo prikazuje svoje sudjelovanje u programu „sigurne luke” ili bilo kojem drugom programu zaštite privatnosti ili sigurnosti i traži se od poduzeća da FTC-u stavi na raspolaganje izvješća o postupanju u skladu s tim nalogom. U predmetima koji su se odnosili na povrede načela sustava za zaštitu privatnosti poduzeća su morala provoditi sveobuhvatne programe zaštite privatnosti i svake druge godine tijekom dvadeset godina pribavljati neovisne ocjene tih programa koje daju treće stranke, a koje moraju dostaviti FTC-u.

Za povrede administrativnih rješenja FTC-a mogu se naplatiti kazne do 16 000 USD po povredi ili 16 000 USD po danu za trajne povrede (15), što, u slučaju praksa koje utječu na mnoge potrošače, može iznositi milijune dolara. Svaki nalog za usklađivanje sadržava i odredbe o izvješćivanju i poštovanju načela. Subjekti na koje se odnosi nalog moraju nekoliko godina zadržati dokumente kojima se dokazuje da su postupili u skladu s nalogom. Nalozi se mogu dostavljati i zaposlenicima koji su odgovorni za osiguravanje postupanja u skladu s nalogom.

FTC sustavno prati postupanje u skladu s nalozima iz programa „sigurne luke”, kao što čini i u slučaju svih ostalih svojih naloga. FTC ozbiljno shvaća izvršenje svojih naloga za osiguranje privatnosti i sigurnosti podataka i, ako je potrebno, poduzima mjere za njihovo izvršenje. Na primjer, kako je prethodno navedeno, Google je platio 22,5 milijuna USD kazne zbog navoda da je prekršio svoj nalog FTC-a. Što je još važnije, nalozima FTC-a i dalje će se štititi potrošači u cijelom svijetu koji posluju s poduzećem, a ne samo oni potrošači koji su podnijeli pritužbu.

Naposljetku, FTC će na internetu objaviti popis poduzeća na koje se odnose nalozi pribavljeni u vezi s izvršenjem programa „sigurne luke” i novog okvira sustava zaštite privatnosti (16). Nadalje, u skladu s načelima sustava zaštite privatnosti sada se zahtijeva od poduzeća kojima je izdan nalog FTC-a ili sudski nalog zbog nepoštovanja načela da objave sve relevantne odjeljke izvješća o usklađenosti ili ocjenjivanju koji su relevantni za Okvir, a kojeg su podnijeli FTC-u u mjeri u kojoj je to u skladu sa zakonima i pravilima o povjerljivosti.

V.   ODNOS S TIJELIMA ZA ZAŠTITU PODATKA IZ EU-A I SURADNJA NA IZVRŠENJU

FTC prepoznaje važnu ulogu nadležnih tijela za zaštitu podataka u EU-u u pogledu poštovanja Okvira i potiče ih na pojačano savjetovanje i suradnju na provedbi. Osim savjetovanja o određenim pitanjima s nadležnim tijelima za zaštitu podataka koja su uputila predmet, FTC se obvezuje sudjelovati na povremenim sastancima s imenovanim predstavnicima Radne skupine iz članka 29. radi razgovora o općim uvjetima za poboljšanje suradnje na izvršenju u odnosu na Okvir FTC će surađivati, zajedno s Ministarstvom trgovine, Europskom komisijom i predstavnicima Radne skupine iz članka 29. u godišnjem preispitivanju Okvira radi razgovora o njegovoj provedbi.

FTC potiče i na razvoj alata kojima će se pojačati suradnja izvršenju s nadležnim tijelima EU-a za zaštitu podatka te s drugim tijelima za izvršenje zaštite privatnosti u cijelom svijetu. FTC je posebno, zajedno s partnerima u izvršenju u Europskoj uniji i cijelom svijetu, prošle godine pokrenuo sustav upozoravanja u okviru Globalne mreže za zaštitu privatnosti (dalje u tekstu „GPEN”) radi razmjene informacija o istragama i promicanja koordinacije izvršenja. Taj alat za upozoravanje GPEN-a posebno bi mogao biti koristan u kontekstu okvira sustava za zaštitu privatnosti. FTC i nadležna tijela EU-a za zaštitu privatnosti mogla bi ga upotrebljavati za koordinaciju u pogledu Okvira i drugih istraga privatnosti, među ostalim kao početnu točku za razmjenu informacija u cilju pružanja koordinirane i učinkovitije zaštite privatnosti potrošača. Veselimo se daljnjoj suradnji s uključenim nadležnim tijelima EU-a u široj primjeni sustava upozoravanja GPEN-a i razvoju drugih alata za poboljšanje suradnje u izvršenju u predmetima povezanima s privatnošću, među ostalima onima koji se odnose na Okvir.

FTC sa zadovoljstvom potvrđuje svoju opredijeljenost za provedbu novog Okvira sustava za zaštitu privatnosti. Veselimo se i daljnjoj suradnji sa svojim kolegama iz EU-a na zaštiti privatnosti potrošača s obje strane Atlantika.

(1)  Dodatne informacije o saveznim i državnim zakonima SAD-a o privatnosti navodimo u Prilogu A i sažetak nedavnih mjera za osiguranje privatnosti i sigurnosti na stranici: https://www.ftc.gov/reports/privacy-data-security-update-2015.

(2)  15 U.S.C. članak 45. točka (a)

(3)  Vidjeti Izjava politike FTC-a o prijevari, priložena Cliffdale Assocs., Inc., 103 F.T.C. 110, 174 (1984), https://www.ftc.gov/public-statements/1983/10/ftc-policy-statement-deception.

(4)  Vidjeti 15 U.S.C. članak 45. točka (n); Izjava politike FTC-a o nepoštenju, priložena Int'l Harvester Co., 104. F.T.C. 949, 1070 (1984), https://www.ftc.gov/public-statements/1980/12/ftc-policy-statement-unfairness.

(5)  Vidjeti California Dental Ass'n protiv FTC-a, 526 U.S. 756 (1999).

(6)  Vidjeti Ured kanadskog Povjerenika za zaštitu privatnosti, Pritužba u skladu s PIPEDA-om protiv Accusearch, Inc., koji posluje kao Abika.com, https://www.priv.gc.ca/cf-dc/2009/2009_009_0731_e.asp.Ured kanadskog povjerenika za zaštitu privatnosti podnio je sažetak amicus curiae u okviru žalbe protiv mjere FTC-a i proveo je vlastitu istragu u kojoj je utvrđeno da se praksama Accusearcha također povrijedilo pravo EU-a.

(7)  Vidjeti FTC protiv Accusearcha, Inc., br. 06CV015D (D. Wyo. 20. prosinca 2007.), aff'd 570 F.3d 1187 (10. Cir. 2009.).

(8)  Vidjeti In the Matter of True Ultimate Standards Everywhere, Inc., br. C-4512 (F.T.C. 12. ožujka 2015.) (odluka i nalog), dostupno na https://www ftc.gov/system/files/documents/cases/150318trust-edo.pdf.

(9)  Vidjeti U predmetu u vezi s Googleom, Inc., br. C-4336 (F.T.C. 13. listopada 2011.) (odluka i nalog), dostupno na https://www.ftc.gov/news-events/press-releases/2011/03/ftc-charges-deceptive-privacy-practices-googles-rollout-its-buzz; U predmetu u vezi s Google, Inc., br. C-4365 (F.T.C. 27. srpnja 2012.) (odluka i nalog), dostupno na https://www.ftc.gov/news-events/press-releases/2012/08/ftc-approves-final-settlement-facebook; U predmetu Myspace LLC, br. C-4369 (F.T.C. 30. kolovoza 2012.) (odluka i nalog), dostupno na https://www.ftc.gov/news- events/press-releases/2012/09/ftc-finalizes-privacy-settlement-myspace.

(10)  Vidjeti FTC protiv Karnanija, br. 2:09-cv-05276 (C.D. Cal. 20. svibnja 2011.) (propisani konačni nalog), dostupno na https://www ftc.gov/sites/default/files/documents/cases/2011/06/110609karnanistip.pdf; vidjeti isto Lesley Fair, FTC Business Center Blog, Around the World in Shady Ways, https://www.ftc.gov/blog/2011/06/around-world-shady-ways (9. lipnja 2011.).

(11)  Dopis Kena Hyatta, zamjenika Ministarstva trgovine za međunarodnu trgovinu Věri Jourovoj, povjerenici za pravosuđe, zaštitu potrošača i ravnopravnost spolova.

(12)  Kada utvrđuje treba li izvršavati svoje ovlasti u skladu s američkim Zakonom o sigurnom internetu, FTC razmatra, među ostalim, sljedeće: „(A) je li se agencija koja podnosi zahtjev složila pružati ili će pružati uzajamnu pomoć Komisiji; (B) hoće li se postupanjem u skladu sa zahtjevom dovesti u pitanje javni interes Sjedinjenih Američkih država; i (C) odnosi li se istraga agencije koja podnosi zahtjev ili provodi ovršni postupak na postupke ili praksu kojima se uzrokuje, ili bi se mogla uzrokovati šteta velikom broju osoba.” 15 U.S.C. članak 46. točka (j) podtočka 3. Ta se ovlast ne primjenjuje na izvršenje zakona u području tržišnog natjecanja.

(13)  Tijekom fiskalnih godina 2012. – 2015., na primjer, FTC je upotrijebio svoje ovlasti u skladu sa Zakonom o sigurnom internetu za razmjenu informacija kao odgovor na gotovo 60 zahtjeva stranih agencija i izdao je gotovo 60 građanskih istražnih zahtjeva (koji su jednakovrijedni administrativnim pozivima) kako bi pomogao u 25 stranih istraga.

(14)  Iako FTC ne rješava pojedinačne pritužbe potrošača niti u njima posreduje, on potvrđuje da će davati prednost predmetima upućenima od nadležnih tijela za zaštitu podataka iz EU-a u vezi sa sustavom zaštite privatnosti. Nadalje, FTC upotrebljava pritužbe u svojoj bazi potrošača Sentinel, kojoj mogu pristupiti mnoge druge agencije za provedbu zakona, za utvrđivanje trendova, prioriteta za izvršenje i za utvrđivanje mogućih predmeta istrage. Građani EU-a mogu upotrijebiti isti sustav pritužbi koji je dostupan građanima SAD-a za podnošenje pritužbe FTC-u www ftc.gov/complaint. Međutim, za pojedinačne pritužbe u okviru sustava za zaštitu privatnosti, pojedinicima iz EU-a može biti najkorisnije podnijeti pritužbe nadležnom tijelu za zaštitu privatnosti njihove države članice ili alternativnom pružatelju usluge rješavanja sporova.

(15)  15 U.S.C. članak 45. (m); 16 C.F.R. članak 1.98.

(16)  Vidjeti FTC, Poslovni centar, Pravni resursi, https://www.ftc.gov/tips-advice/business-center/legal-resources?type=case&field-consumer-protection-topics-tid=251.

PRILOG V.

19. veljače 2016.

Predmet: Okvir europsko-američkog sustava zaštite privatnosti

Poštovana povjerenice Jourová,

Ministarstvo prometa Sjedinjenih Američkih Država (dalje u tekstu „Ministarstvo” ili „DOT”) zahvaljuje na prilici da opiše svoju ulogu u provedbi Okvira europsko-američkog sustava zaštite privatnosti. Ovaj Okvir ima ključnu ulogu u zaštiti osobnih podataka koji se dostavljaju u okviru poslovnih transakcija u svijetu koji je sve više međusobno povezan. Time će se omogućiti poduzećima da obavljaju važne operacije u globalnom gospodarstvu i istodobno osiguraju važnu zaštitu privatnosti potrošača iz EU-a.

DOT je prvo javno izjavio svoju predanost izvršenju okvira „sigurne luke” u dopisu koji je posanl Europskoj komisiji prije više od 15 godina. DOT se u tom dopisu obvezao odlučno provoditi načela privatnosti iz programa „sigurne luke”. DOT potvrđuje tu obvezu i ona se ovim dopisom ovjekovječuje.

DOT potvrđuje svoju obvezu posebno u sljedećim ključnim područjima: 1. davanje prednosti istrazi navodnih povreda sustava zaštite privatnosti; 2. primjerene mjere izvršenja protiv subjekata koji daju lažne ili prijevarne tvrdnje u vezi sa sustavom zaštite privatnosti; i 3. praćenje i objavljivanje naloga za izvršenje koji se odnose na povrede sustava zaštite privatnosti. U nastavku opisujemo svaku od tih obveza i, radi nužnog konteksta, osnovne informacije o ulozi DOT-a u zaštiti privatnosti potrošača i izvršenju Okvira sustava za zaštitu privatnosti.

I.   KONTEKST

A.   Ovlasti Ministarstva prometa za zaštitu privatnosti

Ministarstvo je odlučno osigurati zaštitu privatnosti informacija koje potrošači daju zračnim prijevoznicima i agentima koji prodaju karte. Ovlasti DOT-a za djelovanje u tom području propisane su u 49. U.S.C. 41712 kojim se zabranjuje prijevozniku „nepoštene ili prijevarne postupke, ili nelojalan način konkurencije” u prodaji zračnoga prijevoza, koji uzrokuju ili mogu izazvati štetu potrošaču. Odjeljak 712 je sastavljen po uzoru na odjeljak 5 Zakona o saveznoj trgovinskoj komisiji (15 U.S.C. 45). Svoj zakon o nepoštenim ili prijevarnim postupcima tumačimo kao da se njime zabranjuje zračnom prijevozniku ili agentu koji prodaje karte da čini sljedeće: (1) povrijedi uvjete svoje politike zaštite privatnosti ili (2) da prikuplja ili otkriva osobne podatke na način kojim se krši javna politike, koji je nemoralan, ili kojim se uzrokuje znatna šteta za potrošače koja se ne nadoknađuje kompenzacijskim koristima. Odjeljak 41712 tumačimo i kao da se njime zabranjuje putničkim agencijama i agentima koji prodaju karte da učine sljedeće: 1. povrijede bilo koje pravilo koje je izdalo Ministarstvo za utvrđivanje da je određena praksa privatnosti nepoštena ili prijevarna; ili 2. prekrše Zakon o zaštiti privatnosti djece na internetu (COPPA) ili pravila FTC-a o provedbi COPPA. U skladu sa saveznim zakonom, DOT ima isključive ovlasti regulirati prakse privatnosti zračnih prijevoznika i s FTC-om dijeli nadležnost u pogledu praksi privatnosti agenata koji prodaju karte u prodaji zračnog prijevoza.

Kada se prijevoznik ili prodavač usluga zračnog prijevoza javno obveze poštovati načela privatnosti okvira sustava za zaštitu privatnosti, Ministarstvo može upotrijebiti svoje zakonske ovlasti iz odjeljka 41712 da osigura poštovanje tih načela. Stoga, jednom kada putnik da podatke prijevozniku ili agentu koji prodaje karte koji se obvezao poštovati načela sustava zaštite privatnosti, svako nepridržavanje istih predstavljalo bi kršenje odjeljka 41712.

B.   Prakse provedbe

Ured Ministarstva za izvršenje i postupke (Ured za izvršenje u zrakoplovstvu) istražuje i kazneno progoni predmete u skladu s 49 U.S.C. 4171 2. On izvršava zakonske zabrane iz odjeljka 41712 protiv nepoštenog i prijevarnog postupanja uglavnom pregovorima, pripremom naloga za obustavu takve prakse i izradom naloga s ocjenom građanskih kazni. Ured saznaje za moguće povrede većinom iz pritužbi koje zaprima od pojedinaca, putnih agenata, zračnih prijevoznika i agencija SAD-a i stranih državnih agencija. Potrošači mogu na web-mjestu DOT-a podnositi pritužbe za povrede privatnosti protiv zračnih prijevoznika i agenata koji prodaju karte- (1).

Ako se u određenom predmetu ne postigne razumna i odgovarajuća nagodba, Ured za izvršenje u zrakoplovstvu ovlašten je pokretati postupak izvršenja koji uključuje izvođenje dokaza pred upravnim sucem DOT-a. Upravni sudac ima ovlasti izdati nalog za obustavu i građanske kazne. Povredama odjeljka 41712 može se uzrokovati izdavanja sudskih naloga za obustavu i izricanja građanskopravnih kazni do 27 500 USD za svaku povredu djeljka 41 712.

Odjel nema ovlasti dodijeliti odštetu ili novčanu nadoknadu pojedinačnim podnositeljima pritužbi. Međutim, Ministarstvo ima ovlasti odobriti nagodbe sklopljene na temelju istraga Ureda za izvršene u zrakoplovstvu kojima se izravno koristi potrošačima (npr. gotovina, vaučeri) za prebijanje novčanih kazni koje bi inače bile plative američkoj vladi. To se dogodilo u prošlosti i moglo bi se dogoditi u kontekstu načela okvira za zaštitu privatnosti kada je opravdano zbog okolnosti. Ako neka zrakoplovna tvrtka iz SAD-a više puta prekrši odjeljak 41 712, također bi se postavilo pitanje o spremnosti zrakoplovne tvrtke na poštivanje, što bi moglo u vrlo ozbiljnim situacijama, dovesti do zaključka da zrakoplovna tvrtka više nije sposobna obavljati djelatnost i stoga bi izgubila dozvolu za obavljanje svoje djelatnosti.

DOT je do danas zaprimio relativno malo pritužbi koje se odnose na navodne povrede privatnosti agenata koji prodaju karte ili zračnih prijevoznika. Te se povrede, kada nastanu, istražuju u skladu s gore navedenim načelima.

C.   Pravne zaštite DOT-a koje koriste potrošačima iz EU-a

U skladu s odjeljkom 41712, zabrana nepoštenih ili prijevarnih postupaka u zračnom prijevozu ili prodaji usluga zračnog prijevoza primjenjuje se na američke i strane zračne prijevoznike i na agente koji prodaju karte. DOT često poduzima mjere protiv američkih i stranih zračnih prijevoznika za prakse koje utječu na strane i američke potrošače na temelju toga da se praksa zračnih prijevoznika dogodila tijekom pružanja usluga prijevoza iz Sjedinjenih Američkih Država i u Sjedinjene Američke Države. DOT upotrebljava i nastavit će upotrebljavati sve pravne lijekove koji su dostupni za zaštitu stranih potrošača i potrošača SAD-a od nepoštenih ili prijevarnih postupaka reguliranih subjekata u zračnom prijevozu.

DOT izvršava, u pogledu zračnih prijevoznika, druge ciljane zakone čija se zaštita proširuje na potrošače izvan EU-a, na primjer Zakonom o zaštiti privatnosti djece na internetu. Zakonom o zaštiti privatnosti djece na internetu propisano je, među ostalim, da operateri web-mjesta ili internetskih usluga usmjerenih na djecu ili mjesta za opću publiku koji svjesno prikupljaju osobne podatke od djece mlađe od 13 godine, moraju obavijestiti roditelje i zatraže provjerljivu suglasnost roditelja. Američka web-mjesta i usluge na koje se primjenjuje CPPA i koja prikupljaju osobne podatke od strane djece moraju se uskladiti s COPPA-om. Strana web-mjesta i internetske usluge također moraju postupati u skladu s COPPA-om ako su usmjereni na djecu u Sjedinjenim Američkim Državama ili ako svjesno prikupljaju osobne podatke od djece u Sjedinjenim Američkim Državama. U mjeri u kojoj SAD ili strani prijevoznici koji posluju u Sjedinjenim Američkim Državama krše COPPA, DOT je nadležan za poduzimanje mjera za izvršenje.

II.   PROVEDBA SUSTAVA ZAŠTITE PRIVATNOSTI

Ako zračni prijevoznik ili agent koji prodaje karte odluči da neće sudjelovati u sustavu zaštite privatnosti i Ministarstvo zaprimi pritužbu da taj zračni prijevoznik ili agent koji prodaje karte krši Okvir, Ministarstvo bi poduzelo sljedeće korake za strogu provedbu Okvira:

A.   Davanje prioriteta navodnim povredama

Ured Ministarstva za izvršenje u zrakoplovstvu istražuje svaku pritužbu o navodnoj povredi sustava zaštite privatnosti (uključujući pritužbe zaprimljene od tijela za zaštitu podataka iz EU-a) i poduzima mjere izvršenja kada postoje dokazi o povredi. Nadalje, Ured za izvršenje u zrakoplovstvu surađivat će se FTC-om i Ministarstvom trgovine i prvo će razmatrati navode da regulirani subjekti ne poštuju obveze privatnosti preuzete u okviru sustava zaštite privatnosti.

Po primitku navoda o povredi okvira sustava za zaštitu privatnosti, Ured Ministarstva za izvršenje u zrakoplovstvu može u okviru istrage poduzeti niz mjera. Na primjer, on može preispitati politike zaštite privatnosti agenta koji prodaje karte ili zračnog prijevoznika, pribaviti dodatne informacije od agenta koji prodaje karte ili zračnog prijevoznika ili trećih stranaka, tražiti informacije od tijela koje je uputilo predmet i ocijeniti postoji li uzorak povreda ili je pogođen velik broj potrošača. Osim toga, on bi utvrdio jesu li uključena pitanja u nadležnosti Ministarstva trgovine ili FTC-a, ocijenio hoće li biti korisno obrazovanje potrošača i poduzeća i, prema potrebi, pokrenuo postupak izvršenja.

Ako Ministarstvo sazna za moguće povrede sustava zaštite privatnosti koje su počinili agenti koji prodaju karte, ono će to koordinirati s FTC-om. Također ćemo se savjetovati s FTC-om i Ministarstvom trgovine o ishodu mjere izvršenja u sustavu zaštite privatnosti.

B.   Suzbijanje lažnih ili prijevarnih tvrdnji o članstvu u sustavu zaštite privatnosti

Ministarstvo je i dalje opredijeljeno za istrage povreda sustava zaštite privatnosti, uključujući lažnih i prijevarnih tvrdnji o članstvu u sustavu zaštite privatnosti Davat ćemo prednost razmatranju predmeta koje je uputilo Ministarstvo trgovine u vezi s organizacijama za koje je utvrdilo da se neprimjereno predstavljaju kao aktualni članovi sustava zaštite privatnosti ili koje bez odobrenja upotrebljavaju oznaku članstva u Okviru sustava zaštite privatnosti.

Nadalje, napominjemo da ako organizacija svojom politikom zaštite privatnosti tvrdi da poštuje materijalna načela sustava zaštite privatnosti, ona time što se nije registrirala pri Ministarstvu trgovine vjerojatno neće biti oslobođena toga da DOT izvrši te obveze.

C.   Praćenje i objava naloga o provedbi u vezi s povredama sustava zaštite privatnosti

Ured Ministarstva za izvršenje u zrakoplovstvu također potvrđuje da se obvezuje prema potrebi pratiti naloge za izvršenje za osiguranje poštovanja načela iz programa sustava zaštite privatnosti. Ako ured izda nalog kojim se traži od zračnog prijevoznika ili agenta koji prodaje karte da prekine povrede i da se suzdrži od daljnjih povreda sustava zaštite privatnosti i odjeljka 41712, on će pratiti postupa li taj subjekt s odredbom o prekidu i suzdržavanju iz naloga. Nadalje, ured će osigurati da su nalozi doneseni u predmetima povezanima za sustavom zaštite privatnosti dostupni na njegovom web-mjestu.

Veselimo se daljnjoj suradnji s našim saveznim partnerima i dionicima EU-a na pitanjima povezanima sa sustavom zaštite privatnosti.

Nadam se da će Vam ova informacija biti od koristi. Ako imate kakvih pitanja ili trebate daljnje informacije, slobodno mi se obratite.

(1)  http://www.transportation.gov/airconsumer/privacy-complaints.

PRILOG VI.

22. veljače 2016.

Poštovana gospodo Antonipillai i Dean:

Tijekom posljednje dvije i pol godine, u kontekstu pregovora o europsko-američkom sustavu zaštite privatnosti, Sjedinjene Američke Države dostavile su znatne informacije o radu aktivnostima prikupljanja obavještajnih podataka elektroničkim izviđanjem koje obavlja američka obavještajna zajednica. To je uključivalo informacije o osnovnom pravnom okviru, višeslojni nadzor tih aktivnosti, opsežna transparentnost tih aktivnosti i opće zaštite privatnosti i građanskih sloboda, kako bi se Europskoj komisiji pomoglo s donošenjem odluke o tome jesu li te informacije odgovarajuće kako se odnose na izuzeće od načela sustava zaštite privatnosti za potrebe nacionalne sigurnosti. U ovom dokumentu sažimaju se dostavljene informacije.

I.   PPD-28 I OBAVLJANJE AKTIVNOSTI PRIKUPLJANJA OBAVJEŠTAJNIH PODATAKA ELEKTRONIČKIM IZVIĐANJEM

Obavještajna zajednica SAD-a prikuplja strane obavještajne podatke za pažljivo kontrolirani način u skladu s američkim zakonima i podložno višestrukim slojevima nadzora, s naglaskom na važne strane obavještajne podatke i prioritete nacionalne sigurnosti. Prikupljanje obavještajnih podataka u SAD-u elektroničkim izviđanjem uređeno je različitim zakonima i politikama, među ostalim Ustavom SAD-a, Zakonom o nadzoru stranih obavještajnih službi (50 U.S.C. članak 1801. i dalje) (FISA), Izvršnim nalogom br. 12333 i njegovim provedbenim odredbama predsjedničkim smjernicama i brojnim postupcima i smjernicama koje je odobrio Sud FISA-e i glavni državni odvjetnik, a kojima se uspostavljaju dodatna pravila kojima se ograničava prikupljanje zadržavanje, uporaba i širenje stranih obavještajnih podataka (1).

a.   Pregled ukaza PPD- 28

Predsjednik Obama dao je u siječnju 2014. govor u kojem je opisao različite reforme aktivnosti prikupljanja obavještajnih podataka elektroničkim izviđanjem i izdao je Predsjednički ukaz br. 28 (PPD-28) o tim aktivnostima (2). Predsjednik je istaknuo da se aktivnostima SAD-a u pogledu prikupljanja obavještajnih podataka elektroničkim izviđanjem pridonosi ne samo sigurnost naše zemlje i naših sloboda već i sigurnosti i sloboda drugih zemalja, među ostalim i država članica EU-a, koje se oslanjaju na podatke koje pribavljaju obavještajne agencije SAD-a kako bi zaštitile svoje građane.

U PPD-28 utvrđen je niz načela i zahtjeva koji se primjenjuju na sve američke aktivnosti prikupljanja obavještajnih podataka elektroničkim izviđanjem i na sve osobe bez obzira na njihovo državljanstvo ili boravište. U njemu su posebno utvrđeni određeni zahtjevi u pogledu postupaka za prikupljanje, zadržavanje i širenje osobnih podataka o osobama izvan EU-a koji su prikupljeni u skladu s američkim aktivnostima prikupljanja obavještajnih podataka elektroničkim izviđanjem. Ti su zahtjevi detaljnije navedeni u nastavku, ali ukratko:

Očita je primjenjivost ovdje propisanih postupaka i zaštita na sustav zaštite privatnosti. Ako su podaci preseneni u korporacije u Sjedinjenim Američkim Državama u skladu sa sustavom zaštite privatnosti ili bilo kojim sredstvom, američke obavještajne agencije mogu tražiti te podatke od tih korporacija samo ako je zahtjev u skladu sa FISA-om ili je podnesen u skladu s jednom od zakonskih odredaba iz dopisa služe nacionalne sigurnosti o kojima je riječ u nastavku (3). Nadalje, ne potvrđujući ni ne poričući istinitost izjava u medijima da američka obavještajna zajednica prikupila podatke iz transatlantskih kablova dok se prenose u Sjedinjene Američke Države, kada bi američka obavještajna zajednica prikupljanja podatke iz transatlantskih kablova, ona bi to činila u skladu s ovdje utvrđenim ograničenjima i zaštitnim mjerama, uključujući zahtjeve iz PPD-28.

b.   Ograničenja u pogledu prikupljanja

U predsjedničkom ukazu br. 28. naveden je niz važnih općih načela koja se primjenjuju na aktivnosti prikupljanja obavještajnih podataka elektroničkim izviđanjem:

Zahtjev za što usmjerenijom aktivnošću prikupljanja obavještajnih podataka elektroničkim izviđanjem primjenjuje se na način prikupljanja podataka te na što se zapravo prikuplja. Na primjer, kada utvrđuje treba li prikupljati obavještajne podatke elektroničkim izviđanjem, obavještajna zajednica mora razmotriti dostupnost drugih informacija, među ostalim iz diplomatskih ili javnih izvora, te dati prednost prikupljanju tim sredstvima, ako je to primjereno i izvedivo. U politikama subjekata obavještajne zajednice trebalo bi biti propisano da, kad god je to izvedivo, prikupljanje bude usmjereno na određene ciljeve prikupljanja stranih obavještajnih podataka ili na teme uporabom razlikovnih čimbenika (npr. posebni objekti, uvjeti odabira i identifikatori.).

Važno je promatrati informacije dostavljene Komisiji u cjelini. O „izvedivosti” ili „praktičnosti” ne odlučuju pojedinci na koje se primjenjuju politike koje su agencije izdale u okviru PPD-28 – koje su objavljene – kao i na druge postupke opisane u nastavku (4). U PPD-28 je propisano da je skupno prikupljanje obavještajnih podataka elektroničkim izviđanjem prikupljanje koje se „zbog tehničkih ili operativnih pitanja obavlja bez razlikovnih čimbenika (npr. posebnih identifikatora, posebnih razlikovnih značajki i slično.)” U tom pogledu Predsjedničkim ukazom br. 28 potvrđuje se da subjekti obavještajne zajednice moraju skupno prikupljati obavještajne podatke elektroničkim izviđanjem kako bi mogli utvrditi nove ili nastajuće prijetnje i druge važne informacije za potrebe nacionalne sigurnosti koje su često složene u velikom i složenom sustavu modernih globalnih komunikacija. Njime se također potvrđuje zabrinutost za privatnost i građanske slobode u slučaju skupnog prikupljanja obavještajnih podataka elektroničkim izviđanjem. Predsjedničkim ukazom br. 28 stoga se upućuje obavještajnu zajednicu da odredi prioritete među alternativnim mogućnostima kojima bi se omogućilo prikupljanje obavještajnih podataka elektroničkim izviđanjem, a ne skupno prikupljanje obavještajnih podataka. U skladu s time, subjekti obavještajne zajednice trebali bi kad god je to izvedivo provoditi ciljane aktivnosti prikupljanja obavještajnih podataka elektroničkim izviđanjem, a ne ih skupno prikupljati (5). Tim se načelima osigurava da se iznimkom za skupno prikupljanje neće zamijeniti opće pravilo.

Pojam „razumnosti” temeljno je načelo prava SAD-a. On znači da subjekti obavještajne zajednice neće morati donijeti sve teoretski moguće mjere već da će morati uspostaviti ravnotežu između svojih nastojanja da zaštite interese zakonite privatnosti i građanskih sloboda i praktične nužnosti prikupljanja obavještajnih podataka praćenjem signala elektroničkih komunikacija. I u ovom slučaju objavljene su politike agencija koje mogu zajamčiti da se pojmom „razumno osmišljene kako bi se širenje i zadržavanje osobnih podataka sveli na najmanju moguću mjeru” ne ugrožava opće pravilo.

U Predsjedničkom ukazu br. 28 također je predviđeno da se masovno prikupljeni obavještajni podaci mogu upotrebljavati samo u šest posebnih svrha: otkrivanje i suzbijanje određenih aktivnosti stranih sila, borba protiv terorizma, borba protiv širenja oružja, kibersigurnost, otkrivanje i suzbijanje prijetnji američkim ili saveznim vojnim snagama i suzbijanje prekograničnih kaznenih prijetnji, među ostalim izbjegavanja sankcija. Predsjednikov savjetnik za nacionalnu sigurnost, u dogovoru s Direktorom Nacionalne obavještajne službe (DNI), svake će godine preispitati dopuštene uporabe masovno prikupljenih podataka elektroničkim izviđanjem kako bi provjerio treba li ih mijenjati. DNI će se pobrinuti da taj popis bude što dostupniji javnosti, u skladu s pitanjima nacionalne sigurnosti. To je važno i transparentno ograničenje uporabe masovnog prikupljanja obavještajnih podataka elektroničkim izviđanjem.

Nadalje, subjekti obavještajne zajednice koji provode PPD-28 pojačali su postojeće analitičke prakse i standarde za istrage neocijenjenih obavještajnih podataka prikupljenih elektroničkim izviđanjem (6). Analitičari moraju oblikovati svoje upite ili druge izraze i tehnike za pretraživanje kako bi osigurali da su oni primjereni za pronalaženje obavještajnih podataka koji su relevantni za zadaće prikupljanja stranih obavještajnih podataka ili tijela kaznenog progona. U tu svrhu subjekti obavještajne zajednice moraju usmjeriti upite o osobama na kategorije obavještajnih podataka koje odgovaraju zahtjevu stranih obavještajnih aktivnosti ili kaznenog progona kako bi se spriječila uporaba osobnih podataka koji nisu važni za zahtjeve stranih obavještajnih aktivnosti ili kazenog progona.

Važno je napomenuti da se svako skupno prikupljanje komunikacije na internetu koje obavještajna zajednica SAD-a obavlja elektroničkim izviđanjem odvija na malom dijelu interneta. Nadalje, uporabom ciljanih upita, kako je prethodno opisano, osigurava se da se analitičarima na ispitivanje dostavljaju samo podaci za koje se vjeruje da imaju obavještajnu vrijednost. Svrha je tih ograničenja zaštititi privatnost i građanske slobode svih osoba, bez obzira kojeg su državljanstva i bez obzira na to gdje im je boravište.

Sjedinjene Američke Države imaju razrađene postupke za osiguravanje obavljanja aktivnosti prikupljanja podataka elektroničkim izviđanjem samo radi ostvarenja odgovarajuće potrebe nacionalne sigurnosti. Predsjednik svake godine utvrđuje najviše prioritete države za prikupljanje stranih obavještajnih podataka nakon opsežnog, formalnog postupka među agencijama. DNI je odgovoran za prenošenje tih obavještajnih prioriteta u Okvir prioriteta za nacionalne obavještajne službe ili NIPF: Predsjedničkim ukazom br. 28 pojačala se i osnažila međuagencijska suradnja kako bi se osiguralo preispitivanje svih prioriteta obavještajne zajednice te kako bi ih odobrili donositelji politika na visokoj razini. U Predsjedničkom ukazu o obavještajnoj zajednici (ICD) 204 navedene su daljnje smjernice o NIPF-u i on je ažuriran u siječnju 2015. kako bi se u njega uključili zahtjevi iz Predsjedničkog ukaza br. 28. (7). Iako je NIPF povjerljiv, informacije povezane s posebnim stranim obavještajnim prioritetima SAD-a navode se svake godine u javnoj DNI-jevoj „Procjeni prijetnji u svijetu”, koja je isto dostupna na web-mjestu ODNI-ja.

Prioriteti u NIPF-u prilično su općeniti. Oni uključuju teme poput traženje nuklearnih i balističkih sposobnosti posebnih stranih protivnika, učinke korupcije kartela i zlouporabe ljudskih prava u određenim zemljama. I ne primjenjuju se samo na prikupljanje obavještajnih podataka elektroničkim izviđanjem već na sve aktivnosti prikupljanja obavještajnih podataka. Organizacija koja je odgovorna za prenošenje prioriteta iz NIPF-a u stvarno prikupljanje obavještajnih podataka elektroničkim izviđanjem naziva se Nacionalni odbor za prikupljanje obavještajnih podataka elektroničkim izviđanjem ili SIGCOM. On djeluje pod okriljem direktora Nacionalne sigurnosne agencije (NSA) koji je Izvršnim nalogom br. 12333 imenovan „funkcionalnim upraviteljem za prikupljanje obavještajnih podataka elektroničkim izviđanjem” koji je odgovoran za nadzor i koordinaciju prikupljanja obavještajnih podataka u obavještajnoj zajednici pod nadzorom Ministra obrane i DNI-ja. U SIGCOM-u se nalaze predstavnici iz svih subjekata obavještajne zajednice i, budući da Sjedinjene Američke Države u cijelosti provode Predsjednički ukaz br. 28., uključivat će i predstavnike iz drugih odjela i agencija koji imaju interes za prikupljanje obavještajnih podataka elektroničkim izviđanjem.

Svi odjeli i agencije SAD-a koji su potrošači stranih obavještajnih podataka SIGCOM-u podnose svoj zahtjev za prikupljanje. SIGCOM preispituje te zahtjeve, osigurava da su u skladu s NIPF-om i dodjeljuje im prioritete primjenom kriterija poput:

Američki zadovoljavanja zahtjeva za prikupljanje obavještajnih podataka elektroničkim izviđanjem zahtijeva i izričito razmatranje drugih čimbenika, odnosno sljedećih:

I konačno, na kraju postupka, osposobljeni zaposlenici NSA-a uzimaju prioritete koje je potvrdio SIGCOM i traže i utvrđuju posebne čimbenike za odabir, poput brojeva telefona ili adresa e-pošte, s pomoću kojih se očekuje prikupljanje stranih obavještajnih podataka koji odgovaraju tim prioritetima. Svaki se čimbenika za odabir mora preispitati i odobriti prije unošenja u sustave prikupljanja. Međutim, čak će i tada stvarno vrijeme prikupljanja ovisiti dijelom o dodatnim pitanjima poput dostupnosti odgovarajućih izvora za prikupljanje. Tim se postupcima osigurava da su ciljevi prikupljanja obavještajnih podataka elektroničkim izviđanjem odraz valjanih i važnih potreba za stranim obavještajnim podacima. Naravno, kada se prikupljanje obavlja u skladu s FISA-om, NSA i druge agencije dužne su primjenjivati dodatna ograničenja koja je odobrio Sud za nadzor stranih obavještajnih aktivnosti. Ukratko, ni NSA ni bilo koja druga obavještajna agencija SAD-a ne odlučuju same što će prikupljati.

Ovim se postupkom općenito osigurava da viši kreatori politike utvrde prioritete za prikupljanje obavještajnih podataka elektroničkim izviđanjem jer su u oni u najboljem položaju da mogu utvrditi zahtjeve SAD-a za stranim obavještajnim podacima te da ti kreatori politika uzmu u obzir ne samo moguću vrijednost prikupljanja obavještajnih podataka već i rizike povezane s tim prikupljanjem, među ostalim rizike za privatnost, nacionalne gospodarske interese i vanjske odnose.

U pogledu podataka prenesenih u Sjedinjene Države u skladu sa sustavom zaštite privatnosti, iako Sjedinjene Američke Države ne mogu potvrditi ni poreći posebne metode ili postupke prikupljanja obavještajnih podataka, zahtjevi iz Predsjedničkog ukaza br. 28. primjenjuju se na sve operacije prikupljanja obavještajnih podataka elektroničkim izviđanjem koje provode Sjedinjene Američke Države bez obzira na vrstu ili izvor podataka koji se prikupljaju. Nadalje, ograničenja i zaštitne mjere koje se primjenjuju na prikupljanje obavještajnih podataka elektroničkim izviđanjem primjenjuju se na obavještajne podatke prikupljene elektroničkim izviđanjem za bilo koju odobren u svrhu, uključujući za strane odnose i svrhe nacionalne sigurnosti.

Prethodno spomenuti postupci upućuju na snažnu obvezu sprječavanja arbitrarnog i neselektivnog prikupljanja obavještajnih podataka elektroničkim izviđanjem i za provedbu načela razumnosti – s najviših razina naše Vlade. Predsjedničkim ukazom br. 28. i provedbenim postupcima agencije pojašnjavaju se nova i postojeća ograničenja i detaljno se opisuje svrha za koju Sjedinjene Američke Države prikupljaju i upotrebljavaju obavještajne podatke prikupljene elektroničkim izviđanjem. Time bi se trebala osigurati jamstva da se aktivnosti prikupljanja obavještajnih podataka elektroničkim izviđanjem obavljaju i da će se nastaviti obavljati za postizanje zakonitih ciljeva prikupljanja stranih obavještajnih podataka.

c.   Ograničenja u pogledu zadržavanja i širenja

U odjeljku 4. Predsjedničkog ukaza br. 28. propisano je da svaki subjekt obavještajne zajednice ima izričita ograničenja u pogledu zadržavanja i širenja osobnih podataka o osobama koje nisu američki državljani prikupljeni elektroničkim izviđanjem, što je slično ograničenjima za američke državljane. Ta su pravila ugrađena u postupke za svaku agenciju obavještajne zajednice koja su objavljena u veljači 2015. i javno su dostupna. Da bi se mogli zadržavati ili širiti kao strani obavještajni podaci, osobni podaci moraju se odnositi na zahtjev odobrenih obavještajnih podataka, kako je utvrđeno u prethodno opisanom postupku NIPF-a: mora se razumno vjerovati da su dokaz o počinjenom zločinu; ili moraju zadovoljavati jedan od drugih standarda za zadržavanje osobnih podatka američkih državljana iz Izvršnog naloga br. 12333. odjeljak 2.3.

Podaci u odnosu na koje nije utvrđeno ništa ne mogu se zadržavati dulje od pet godina, osim ako je DNI izričito utvrdio da je trajno zadržavanje u interesu nacionalne sigurnosti Sjedinjenih Američkih Država. Stoga subjekti obavještajne zajednice moraju obrisati podatke o osobama koje nisu američki državljani prikupljene elektroničkim izviđanjem, osim ako je, na primjer, utvrđeno za te podatke da su relevantni za odobreni zahtjev za prikupljanje stranih obavještajnih podataka ili ako DNI utvrdi, nakon što je uzeo u obzir stajališta ODNI-ja, službenika za zaštitu građanskih sloboda i službenika agencije za zaštitu privatnosti i građanske slobode, da je trajno zadržavanje u interesu međunarodne sigurnosti.

Nadalje, u svim politikama agencije kojima se provodi Predsjednički ukaz br. 28. sada je izričito propisano da se informacije o osobama ne smiju širiti samo zato što pojedinac nije američki državljanin i ODNI je izdao smjernice svim subjektima obavještajne zajednice (8) u kojima je naveden taj zahtjev. Pri izradi i širenju izvješća o prikupljanju obavještajnih podataka, djelatnici obavještajne zajednice posebno moraju uzeti obzir interese privatnosti osoba koje nisu američki državljani. Obavještajni podaci o strancu prikupljeni elektroničkim izviđanjem ne bi se smatrali stranim obavještajnim podacima koji se mogu širiti ili trajno čuvati samo zbog te činjenice, osim ako se na neki drugi način zadovoljava zahtjev ovlaštenih stranih obavještajnih podataka. Time se potvrđuju važna ograničenja i to je odgovor na zabrinutost Europske komisije u pogledu opsega definicije stranih obavještajnih podataka utvrđene u Izvršnom nalogu br. 12333.

d.   Usklađenost načela i nadzor

U američkom sustavu za nadzor stranih obavještajnih podatka osigurava se strogi i višeslojni nadzor u cilju osiguranja poštovanja primjenjivih zakona i postupaka, među ostalim onih koji se odnose na osobne podatke prikupljene elektroničkim izviđanjem kako je navedeno u Predsjedničkom ukazu br. 28. One uključuju sljedeće:

Osim tih formalnih nadzornih mehanizama, obavještajna zajednica uspostavila je brojne mehanizme za osiguranje da obavještajna zajednica postupa u skladu s prethodno opisanim ograničenjima prikupljanja. Na primjer:

Kako je prikazano ovim sveobuhvatnim pregledom, obavještajna zajednica ne odlučuje sama o tome koje razgovore slušati, ne pokušava prikupljati sve i ne djeluje bez nadzora. Njezine su aktivnosti usmjerene na prioritete koje su odredili kreatori politika u postupku koji uključuje doprinos cijele vlade i koji se nadzire unutar NSA i koji nadziru NSA, ODNI, Ministarstvo pravosuđa i Ministarstvo obrane.

Predsjednički ukaz br. 28. sadržava brojne druge odredbe kojima se osigurava da je prikupljanje obavještajnih podataka elektroničkim izviđanjem zaštićeno, neovisno o državljanstvu osobe čiji se podaci prikupljaju. Na primjer, u Predsjedničkom ukazu br. 28. propisana je sigurnost podataka, pristup i kvalitetni postupci za zaštitu osobnih podataka prikupljenih elektroničkim izviđanjem i predviđa se obvezno osposobljavanje kako bi se osiguralo da radnici razumiju odgovornost zaštite osobnih podataka, neovisno o državljanstvu osobe čiji se podaci prikupljaju. U Predsjedničkom ukazu predviđen je i dodatni nadzor i mehanizmi za osiguravanje poštovanja načela. Oni uključuju povremene revizije i preispitivanja koje provode nadležni službenici za nadzor i usklađenost kako bi osigurali zaštitu osobnih podataka sadržanih u obavještajnim podacima prikupljenima elektroničkim izviđanjem. Tijekom preispitivanja mora se razmotriti i poštuju li agencije postupke za zaštitu takvih podataka.

Osim toga, Predsjedničkim ukazom br. 28. predviđeno je da se važna pitanja poštovanja načela povezana s osobama koje nisu američki državljani rješavaju na višim razinama vlade. Ako se važno pitanje poštovanja načela pojavi u vezi s osobnim podacima bilo koje osobe koji su prikupljeni elektroničkim izviđanjem, o tome se pitanju, pored svih postojećih zahtjeva izvješćivanja, mora odmah izvijestiti DNI. Ako se podaci odnose na osobu koja nije američki državljanin, DNI, u dogovoru s državnim tajnikom i čelnikom predmetnog subjekta obavještajne zajednice, utvrđuje treba li poduzeti korake za obavješćivanje predmetne strane vlade, u skladu sa zaštitom izvora i metoda američkog osoblja. Nadalje, kako je navedeno u Predsjedničkom ukazu br. 28., državni tajnik odredio je višeg dužnosnika, zamjenicu državnog tajnika Catherine Novelli, koji će biti kontaktna točka za strane vlade koje žele izraziti zabrinutost u vezi s aktivnostima prikupljanja obavještajnih podataka elektroničkim izviđanjem. Ova opredijeljenost za djelovanje na visokoj razini primjer je napora koje je američka vlada uložila posljednjih godina kako bi pojačala ovjerenje u brojne i dvostruke zaštite privatnosti osobnih podataka američkih državljana i osoba koje nisu američki državljani.

e.   Sažetak

U okviru postupaka Sjedinjenih Američkih Država za prikupljanje obavještajnih podataka elektroničkim izviđanjem osiguravaju se važni mehanizmi zaštite privatnosti osobnih podataka svih osoba, bez obzira na njihovo državljanstvo. Tim se postupcima posebno osigurava da naša obavještajna zajednica usmjerava svoje misije zaštite nacionalne sigurnosti na način odobren primjenjivim zakonima, izvršnim nalazima i predsjedničkim ukazima; da štiti podatke od neovlaštenog pristupa, uporabe i otkrivanja; i da obavlja svoje aktivnosti pod višestrukim razinama preispitivanja i nadzora, među ostalim s pomoću kongresnih nadzornih odbora. Predsjednički ukaz br. 28. i postupci za njegovu provedbu predstavljaju naše napore usmjerene na proširenje načela prikupljanja najmanje potrebne količine podataka i drugih važnih načela zaštite podataka na osobne podatke svih osoba bez obzira na državljanstvo. Na osobne podatke dobivene prikupljanjem obavještajnih podataka elektroničkim izviđanjem primjenjuju se načela i zahtjevi zakonodavstva EU-a i predsjedničkog ukaza, uključujući zaštite iz Predsjedničkog ukaza br. 28. Tim se načelima i zahtjevima osigurava da se prema svim osobama postupa s dostojanstvom i poštovanjem, neovisno o njihovom državljanstvu i boravištu i potvrđuje da sve osobe imaju legitimne interese privatnosti u vezi s postupanjem njihovih osobnih podataka.

II.   ZAKON O NADZORU STRANIH OBAVJEŠTAJNIH PODATAKA – ODJELJAK 702.

Prikupljanje podataka u skladu s odjeljkom 702. Zakona o nadzoru stranih obavještajnih službi (11) nije „masovno i neselektivno”, već je strogo usmjereno na prikupljanje stranih obavještajnih podataka o pojedinačno utvrđenim zakonitim ciljevima prikupljanja; jasno je ovlašteno na temelju izričite zakonite ovlasti; i podliježe neovisnoj sudskoj reviziji i znatnom preispitivanju i nadzoru izvršne vlasti i Kongresa. Prikupljanje u skladu s odjeljkom 702. smatra se prikupljanjem obavještajnih podataka elektroničkim izviđanjem koje podliježe zahtjevima iz Predsjedničkog ukaza br. 28. (12).

Prikupljanje u skladu s odjeljkom 702. jedan je od najvrjednijih izvora obavještajnih podataka kojim se štite Sjedinjene Američke Države i naši europski partneri. Detaljne informacije o primjeni i nadzoru odjeljka 702. javno su dostupne. Brojni sudski podnesci, sudske odluke i izvješća o nadzoru povezani s programom deklasificirani su i objavljeni su na ODNI-jevom web-mjestu za obavješćivanje javnosti, www.icontherecord.tumblr.com. Nadalje, Odbor za nadzor privatnosti i građanske slobode detaljno je analizirao odjeljak 702., a izvješće o tome dostupno je na https://www.pclob.gov/library/702-Report.pdf (13).

Odjeljak 702. donesen je u okviru Zakona o izmjenama FISA-e iz 2008 (14), nakon opsežne rasprave u Kongresu. Njime se odobrava stjecanje stranih obavještajnih podataka o osobama koje nisu američki državljani i nalaze se izvan Sjedinjenih Američkih Država uz pomoć američkih pružatelja komunikacijskih usluga. Odjeljkom 702. ovlašćuje se Glavni državni odvjetnik i DNI, dva člana Kabineta koje imenuje Predsjednik i potvrđuje Senat, da podnose godišnje certifikacije Sudu za FISA (15). Tim se certifikatima utvrđuju posebne kategorije obavještajnih podataka koje se mogu prikupljati, na primjer podaci povezani s borbom protiv terorizma ili oružjem masovnog uništenja, što mora biti u okviru kategorija stranih obavještajnih podataka definiranih u zakonu FISA (16). Kako je naveo PCLOB, „tim ograničenjima ne dopušta se neograničeno prikupljanje podataka o strancima” (17).

Certifikati moraju uključivati i postupke „usmjeravanja” i „prikupljanja najmanje količine podataka” koje mora preispitati i odobriti Sud za FISA (18). Postupcima usmjeravanja nastoji se osigurati da se prikupljanje odvija u skladu sa zakonom i da je unutar područja primjene certifikata. Svrha je postupaka kojima se prikuplja najmanja potrebna količina podataka ograničiti stjecanje, širenje i zadržavanje podataka o američkim državljanima, ali i uključiti odredbe kojima se osigurava znatna zaštita podataka o osobama koje nisu američki državljani, kako je opisano u nastavku. Nadalje, kako je prethodno opisano, Predsjednik je u Predsjedničkom ukazu br. 28. odredio da obavještajna zajednica mora osigurati dodatne zaštite osobnih podataka o osobama koje nisu američki državljani i da se te zaštite primjenjuju na podatke prikupljene u skladu s odjeljkom 702.

Kada sud odobri postupke usmjeravanja i prikupljanja najmanje količine podataka, prikupljanje u skladu s odjeljkom 702. ne obavlja se masovno ili neselektivno već se „sastoji potpuno od usmjeravanja na posebne osobe za koje je određeno prikupljanje podataka”, kako je izjavio PCLOB (19). Prikupljanje se usmjerava uporabom pojedinačnih čimbenika za odabir, na primjer adresa e-pošte ili telefonskih brojeva, za koje su američki subjekti obavještajne zajednice utvrdili da će se vjerojatno upotrebljavati za prijenos stranih obavještajnih podataka vrste koja je obuhvaćena certifikatom koji je dostavljen sudu (20). Osnova za odabir subjekta prikupljanja mora biti evidentirana i Ministarstvo pravosuđa naknadno preispituje dokumentaciju za svaki čimbenik za odabir (21). Američka vlada objavila je informacije iz kojih je razvidno da je 2014. prikupljanje u skladu s odjeljkom 702. bilo usmjereno na 90 000 osoba, što je vrlo mali dio od više od 3 milijarde korisnika interneta u cijelom svijetu (22).

Na primjer podaci prikupljeni u skladu s odjeljkom 702. podliježu postupcima kojima se prikupljanje svodi na najmanju moguću razinu i kojima se osigurava zaštita osobama koje nisu američki državljani kao i američkim državljanima i koji su javno objavljeni (23). Na primjer, komunikacijski podaci prikupljeni u skladu s odjeljkom 702. o američkim državljanima i osobama koje nisu američki državljani pohranjeni su u bazama podataka sa strogim kontrolama pristupa. Te podatke mogu pregledavati samo djelatnici obavještajne službe koji su osposobljeni za postupke kojima se prikupljanje svodi na najmanju moguću razinu i kojima je posebno odobren pristup tim podacima kako bi mogli obavljati zadaće za koje su ovlašteni (24). Uporaba podataka ograničena je na pronalaženje stranih obavještajnih podataka ili dokaza o zločinu (25). U skladu s Predsjedničkim ukazom br. 28., ti se podaci mogu širiti samo ako postoji valjana svrha prikupljanja stranih obavještajnih podataka ili svrha provedbe zakona; nije dovoljna sama činjenica da jedna strana u postupku komunikacije nije američki državljanin (26). Postupcima kojima se prikupljanje svodi na najmanju moguću razinu i Predsjedničkim ukazom br. 28. ograničava se duljina zadržavanja podataka prikupljenih u skladu s odjeljkom 702 (27).

Nadzor iz odjeljka 702. opsežan je i obavljaju ga sva tri ogranka vlasti. Agencije koje provode zakon imaju višestruke razine unutarnjeg preispitivanja koje provode, među ostalim, glavni inspektori, te tehnološku kontrolu nad pristupom podacima. Ministarstvo pravosuđa i ODNI pažljivo preispituju i nadziru uporabu odjeljka 702. radi provjere usklađenosti sa zakonskim pravilima; agencije imaju također neovisnu obvezu izvješćivanja o mogućim slučajevima nepoštovanja pravila. Ti se slučajevi istražuju i svi se slučajevi nepoštovanja pravila prijavljuju Sudu za nadzor stranih obavještajnih aktivnosti, predsjednikovom Odboru za nadzor obavještajnih službi i Kongresu te se, prema potrebi, ispravljaju (28). Do danas nje bilo slučajeva namjernih pokušaja povrede zakona ili izbjegavanja pravnih zahtjeva (29).

Sud FISA ima važnu ulogu u provedbi odjeljka 702. On je sastavljen od neovisnih saveznih sudaca koji služe kao suci na Sudu za FISA sedam godine, ali koji, kao i savezni suci, imaju doživotni mandat. Kako je prethodno navedeno, Sud mora preispitati godišnje certifikacije i usmjeravanje prikupljanja podataka kao i postupke kojima se prikupljanje svodi na najmanju moguću razinu u skladu sa zakonom. Nadalje, kako je prethodno navedeno, Vlada mora odmah obavijestiti Sud o slučajevima nepoštovanja pravila (30) i nekoliko sudskih mišljenja deklasificirano je i pokazalo je iznimni stupanj sudskog nadzora i neovisnosti u preispitivanju tih slučajeva.

Zahtjevne postupke Suda opisao je bivši predsjedavajući sudac u dopisu Kongresu koje je javno objavljeno (31). Na temelju Zakona o slobodi SAD-a, koji je opisan u nastavku, Sud je sada izričito ovlašten imenovati vanjskog odvjetnika kao neovisnog zaštitnika privatnosti u slučajevima kada se javljaju nova ili važna pravna pitanja (32). Ovakav stupanj uključenosti neovisnog sudstva države u aktivnostima prikupljanja stranih obavještajnih podataka o osobama koje nisu državljani te zemlje niti borave u toj zemlji nije neuobičajeno i njime se osigurava prikupljanje u skladu s odjeljkom 702. unutar odgovarajućih zakonskim granica.

Kongres izvršava nadzor s pomoću zakonom propisanih izvješća odborima za nadzor obavještajnih službi i sudova te čestim izvješćivanjem i raspravama. To uključuje polugodišnje izvješće glavnog državnog odvjetnika u kojem je opisana primjena odjeljka 702. i svi slučajevi nepridržavanja (33); posebnu polugodišnju ocjenu glavnog državnog odvjetnika i DNI-a u kojem je evidentirana usklađenost s postupcima usmjeravanja i svođenja prikupljanja na najmanju moguću razinu, uključujući postupanje u skladu s pravilima kojima se osigurava prikupljanje u opravdane strane obavještajne svrhe (34); i godišnje izvješće čelnika subjekata obavještajne zajednice koje uključuje potvrdu da se prikupljanjem u skladu s odjeljkom 702. osiguravaju strani obavještajni podaci (35).

Drugim riječima, prikupljanje u skladu s odjeljkom 702. odobreno je zakonom; podliježe brojnim razinama preispitivanja, sudskog nadzora i kontrole i, kako je izjavio Sud za FISA u nedavno deklasificiranom mišljenju „nije masovno i nasumično”, već „se obavlja... diskretnim odlukama o usmjeravanju na pojedinačne [komunikacijske] objekte” (36).

III.   ZAKON SAD-a O SLOBODI

Zakonom SAD-a o slobodi koji je stupio na snagu u lipnju 2015. znatno su se izmijenile ovlasti SAD-a u pogledu nadzora i druge ovlasti povezane s nacionalnom sigurnošću i povećala se transparentnost u pogledu uporabe tih ovlasti i odluka Suda za FISA, kako je navedeno u nastavku (37). Zakonom se osigurava da naši obavještajni stručnjaci i stručnjaci za provedbu zakona imaju ovlasti koje su im potrebne za zaštitu zemlje, ali se istodobno osigurava primjerena zaštita pojedinaca pri izvršavanju tih ovlasti. Njime se jača privatnost i građanske slobode i povećava transparentnost.

Zakonom je zabranjeno skupno prikupljanje svih podataka, među ostalim o američkim državljanima i osobama koje nisu američki državljani, u skladu s različitim odredbama FISA-a ili na temelju dopisa o nacionalnoj sigurnost, oblika zakonom propisanih administrativnih naloga (38). Ova zabrana posebno uključuje telefonske metapodatke koji se odnose na pozive između osoba u SAD-u i osoba izvan SAD-a i uključivala bi i prikupljanje podataka u okviru sustava zaštite privatnosti u skladu s tim ovlastima. Zakonom je propisano da mora temeljiti svaki zahtjev za evidenciju na temelju tih ovlasti na „posebnoj razlikovnoj značajki” kojom se posebno određuje osoba, račun, adresa ili osobni uređaj na način kojim se ograničava opseg traženih informacija u najvećoj mogućoj mjeri (39). Time se dodatno osigurava da je prikupljanje podataka u obavještajne svrhe posebno usredotočeno i usmjereno.

Zakonom su također izvršene znatne izmjene postupaka pred Sudom za FISA, kojima se povećava transparentnost i osiguravaju dodatna jamstva da će biti zaštićena privatnost. Kako je prethodno navedeno, njime je ovlašteno stvaranje stalnog odbora provjerenih odvjetnika koji su stručni za pitanja privatnosti i građanskih sloboda, prikupljanje obavještajnih podataka, komunikacijsku tehnologiju ili ostala relevantna područja, a koji mogu biti imenovani kao amicus curiae u slučajevima koji uključuju znatna ili nova tumačenja zakona. Ti odvjetnici ovlašteni su davati pravne argumente kojima se potiče zaštita privatnosti i građanskih sloboda osoba i imat će pristup svim informacijama, uključujući povjerljive informacije, za koje je sud odredio da su nužni za izvršavanje njihovih dužnosti (40).

Zakon se temelji i na transparentnosti američke vlade o obavještajnim aktivnostima, koja je bez presedana, u skladu s kojom se traži od DNI-ja da, u dogovoru s Glavnim državnim odvjetnikom, deklasicifira ili objavi neklasificirani sažetak svake odluke, naloga ili mišljenja Suda FISA-e ili Suda za nadzor stranih obavještajnih aktivnosti, što uključuje znatno oblikovanje ili tumačenje bilo koje odredbe zakona.

Nadalje, u Zakonu je predviđeno opsežno otkrivanje podataka o prikupljanju ISA-e i o zahtjevima iz dopisa o nacionalnoj sigurnosti. Sjedinjene Američke Države moraju svake godine otkriti Kongresu i javnosti broj naloga FISA-e i traženih i dobivenih certifikacija; procjene broja američkih državljana i osoba koje nisu američki državljani na koje je nadzor bio usmjeren i koji su pogođeni nadzorom; i broj imenovanih amici curiae, te ostale informacije (41). Zakonom se zahtijeva dodatno javno izvješćivanje vlada o broju zahtjeva za dopis o nacionalnoj sigurnosti u odnosu na američke državljane i osobe koje nisu američki državljani (42).

U pogledu korporativne transparentnosti, zakonom se poduzećima pružaju različite mogućnosti za javno izvješćivanje o ukupnom broju naloga FISA-e i ukaza ili o dopisima za nacionalnu sigurnost koje su zaprimili od vlade te o broju potrošačkih računa na koje su ti nalozi usmjereni (43). Nekoliko poduzeća već je tako objavilo podatke o broju potrošača čiji su podaci traženi.

Iz tih je korporativnih izvješća o transparentnosti razvidno da se američki zahtjevi za pružanjem obavještajnih podataka odnose samo na vrlo mali dio podataka. Na primjer, iz izvješća o transparentnosti jednog velikog poduzeća razvidno je da je ono zaprimilo zahtjeve povezane s nacionalnom sigurnošću (u skladu s FISA-om ili dopisima o nacionalnoj sigurnosti) za manje od 20 000 njihovih računa, u trenutku kada je imalo najmanje 400 milijuna pretplatnika. Drugim riječima, svi zahtjevi povezani s nacionalnom sigurnošću SAD-a koje je prijavilo ovo poduzeće odnosili su se na manje od 0'005 % njegovih pretplatnika. Čak i da su se svi ti zahtjevi odnosili na podatke iz „sigurne luke”, što naravno nije slučaj, očito je da su zahtjevi usmjereni i primjerenog opsega te da se podaci ne prikupljaju masovno ili nasumično.

Naposljetku, iako su zakonima kojim se odobrava uporaba dopisa o nacionalnoj sigurnosti već ograničene okolnosti pod kojima bi se primatelju takvog dopisa moglo zabraniti njegovo otkrivanje, u zakonu je dalje predviđeno da se takvi zahtjevi povezani s neotkrivanjem moraju povremeno preispitivati; da primatelji dopisa o nacionalnoj sigurnosti moraju biti obaviješteni kada činjenice više nisu u skladu sa zahtjevom o neotkrivanju te da moraju biti ozakonjeni postupci kojima primatelji mogu osporiti zahtjeve povezane s neotkrivanjem (44).

Ukratko, važne izmjene vlasti obavještajnih službi SAD-a uvedene Zakonom SAD-a o slobodi jasan su dokaz o opsežnim naporima koje su Sjedinjene Američke Države kako bi zaštitu osobnih podataka, privatnosti, građanskih sloboda i transparentnosti učinile najvažnijim čimbenicima u svim obavještajnim aktivnostima SAD-a.

IV.   TRANSPARENTNOST

Osim transparentnosti propisane Zakonom SAD-a o slobodi, američka obavještajna zajednica stavlja na raspolaganje javnosti mnogo dodatnih informacija tako dajući važan uvođenjem transparentnosti u svoje obavještajne aktivnosti. Obavještajna zajednica objavila je mnoge politike, postupke, odluke Suda za nadzor stranih obavještajnih aktivnosti i druge deklasificirane materijale osiguravajući izniman stupanj transparentnosti. Nadalje, obavještajna zajednica objavljuje znatno više statističkih podataka o mjeri u kojoj se vlada ovlastima za prikupljanje podatka za potrebe sigurnosti. Obavještajna zajednica izdala je 22. travnja 2015. svoje drugo godišnje izvješće u kojem je navela statističke podatke o tome koliko često vlada upotrebljava te važne ovlasti. ODNI je također objavio, na web-mjestu ODNI-ja i na web-mjestu IC On the Record skup konkretnih načela transparentnosti (45) i plan provedbe kojim se načela pretvaraju u konkretne, mjerljive inicijative (46). Direktor Nacionalne obavještajne službe objavio je u listopadu 2015. da svaka obavještajna agencija može među svojim rukovodećim djelatnicima odrediti službenika za transparentnost obavještajnih aktivnosti koji će poticati transparentnosti i provoditi inicijative za povećanje transparentnosti (47). Službenik za transparentnost blisko će surađivati sa službenikom za zaštitu privatnosti i građanske slobode svake obavještajne agencije kako bi osigurao da su transparentnost, privatnost i građanske slobode glavni prioriteti.

Kao primjer tih napora, Glavni dužnosnik NSA za zaštitu privatnosti i građanske slobode objavio je posljednjih nekoliko godina nekoliko deklasificiranih izvješća o aktivnostima u skladu s odjeljkom 702., Izvršnim nalogom 12333. i Zakonom SAD-a o slobodi (48). Nadalje, obavještajna zajednica blisko surađuje s PCLOB-om, Kongresom i američkom zajednicom za poticanje zaštite privatnosti u cilju osiguravanja daljnje transparentnosti o američkim obavještajnim aktivnostima, kada je to izvedivo i u skladu sa zaštitom izvora i metoda prikupljanja osjetljivih obavještajnih podataka. Obavještajne aktivnosti SAD-a u u cjelini jednako su transparentne, ako ne i više, od aktivnosti bilo koje druge države u svijetu i onoliko koliko je moguće da bi mogle biti u skladu s potrebom za zaštitom osjetljivih izvora i metoda.

Opsežna transparentnost u pogledu američkih obavještajnih aktivnosti može se sažeti kako slijedi:

Ta će se transparentnost nastaviti u budućnosti. Sve javno objavljene informacije bit će, naravno, dostupne Ministarstvu trgovine i Europskoj komisiji. U okviru godišnjeg preispitivanja provedbesustava zaštite privatnosti koje će obavljati Ministarstvo trgovine i Europska komisija osigurat će se Europskoj komisiji prilike za razgovor o pitanjima koja se javljaju zbog objavljenih informacija te o drugim pitanjima povezanima sa sustavom za zaštitu privatnosti i njegovim radom i shvaćamo da Ministarstvo može, po vlastitom nahođenju, pozvati predstavnike drugih agencija, među ostalim iz obavještajne zajednice, da sudjeluju u tom preispitivanju. To je naravno dodatno uz mehanizam predviđen Predsjedničkim ukazom br. 28. za države članice EU-a koji one mogu upotrijebiti da se obrate službeniku Ministarstva vanjskih poslova s dodatnim pitanjima povezanim as nadzorom.

V.   PRAVNA ZAŠTITA

U američkom zakonodavstvu predviđen je niz mogućnosti pravne zaštite osoba koje su bile podvrgnute nezakonitom nadzoru elektroničkih komunikacija za potrebe nacionalne sigurnosti. U skladu s FISA-om, pravo traženja pravne zaštite na sudu SAD-a nije ograničeno na američke državljane. Osoba koja ima osnovu za podnošenje tužbe imala bi na raspolaganju pravne lijekove za osporavanje nezakonitog nadzora elektroničkih komunikacija u skladu s FISA-om. Na primjer, FISA-om se dopušta osobama koje su podvrgnute nezakonitom elektroničkom nadzoru da osobno tuže američke državne službenike tražeći novčanu odštetu, uključujući novčanu odštetu i pokrivanje sudskih troškova. Vidjeti 50 U.S.C., članak 1810. Osobe koje mogu dokazati osnovanost tužbe mogu pokrenuti i parnicu za traženje novčane odštete, među ostalim za pokrivanje sudskih troškova, protiv Sjedinjenih Američkih Država kada su se podaci o njima prikupljeni elektroničkim izviđanjem u skladu s FISA nezakonito i voljno upotrijebljeni ili otkriveni. Vidjeti 18 U.S.C., članak 2712. Ako vlada planira upotrijebiti ili otkriti podatke prikupljene nadzorom elektroničkih komunikacija bile koje osobe kojoj je nanesena šteta u skladu s FISA-om protiv te osobe u sudskom ili upravnom postupku u Sjedinjenim Američkim Državama, ona mora unaprijed najaviti svoju namjeru sudu i toj osobi, koja može osporiti zakonitost nadzora i tražiti obustavu objave informacija. Vidjeti 50 U.S.C., članak 1806. Naposljetku, FISA-om se osiguravaju i kaznene sankcije protiv osoba koje namjerno obavljaju nezakoniti nadzor elektroničkih komunikacijskih sustava ili koje namjerno otkrivaju ili upotrebljavaju podatke prikupljene nezakonitim nadzorom. Vidjeti 50 U.S.C., članak 1809.

Američki državljani imaju na raspolaganju i druge načine za traženje pravne zaštite protiv američkih državnih službenika zbog nezakonite uporabe tih podataka ili pristupa tim podacima, među ostalim protiv državnih službenika koji su prekršili zakon nezakonitim pristupom podacima ili njihovom nezakonitom uporabom u predviđene svrhe zaštite nacionalne sigurnosti. Zakonom o računalnoj prijevari i zlouporabi zabranjuje se namjerni neovlašteni pristup (ili prekoračenje ovlaštenog pristupa) u cilju prikupljanja podataka od financijske ustanove, računalnog sustava američke vlade ili računala kojem se pristupa internetom te prijetnje nanošenjem štete zaštićenm računalima za potrebe iznude ili prijevare. Vidjeti 18 U.S.C., članak 1030. Svaka osoba, bez obzira na državljanstvo, koja je pretrpjela gubitak ili štetu zbog povrede ovog zakona može tužiti počinitelja (među ostalim državnog službenika) za naknadu štete i drugu privremenu ili drugu jednakovrijednu naknadu u skladu s odjeljkom 1030. točkom (g), neovisno o tome je li pokrenut kazneni postupak, ako postupanje uključuje najmanje jednu od nekoliko okolnosti navedenih u zakonu. Zakonom o privatnosti u području elektroničke komunikacije (ECPA) uređuje se pristup vlade pohranjenim elektroničkim komunikacijama i evidenciji o transakcijama te podacima o pretplatnicima koje čuvaju pružatelji komunikacijskih usluga treće stranke. Vidjeti 18 U.S.C., članak 2701. – 2712. ECPA-om se oštećene osobe ovlašćuju da tuže državne službenike zbog namjernog nezakonitog pristupa pohranjenim podacima. ECPA se primjenjuje na sve osobe bez obzira na njihovo državljanstvo i oštećene osobe mogu dobiti odštetu i plaćene sudske troškove. Zakonom o pravu na privatnost financijskih podataka (EFPA) ograničava se pristup američke vlade bankarskoj i brokerskoj evidenciji o pojedinim klijentima. Vidjeti 12 U.S.C., članci 3401. – 3422. U skladu s RFPA-om, klijent banke ili brokera može tužiti američku vladu tražeći zakonsku, stvarnu i kaznenu odštetu zbog nezakonitog pristupa evidenciji o klijentima i ako se tvrdi da je takav nezakoniti pristup bio voljan automatski se pokreće istraga i moguće stegovne mjere protiv predmetnih državnih službenika. Vidjeti 12 U.S.C., članak 3417.

Naposljetku, Zakonom o pravu na pristup informacijama (FOIA) osobama se osigurava sredstvo za traženje pristupa evidenciji postojeće savezne agencije o bilo kojoj temi podložno određenim kategorijama iznimki. Vidjeti 5 U.S.C., članak 552.(b). One uključuju ograničenja pristupa klasificiranim podacima povezanima s nacionalnom sigurnošću, osobnim podacima trećih osoba i podacima o istragama tijela za provedbu zakona i mogu se usporediti s ograničenjima koja je odredila svaka država vlastitim zakonom o pristupu podacima. Ta se ograničenja jednako primjenjuju na američke državljane i osobe koje nisu američki državljani. Protiv odluka u sporovima o puštanju evidencije zatraženom u skladu s FOIA-om moguće je podnijeti upravu žalbu ili žalbu saveznom sudu. Sud je dužan ponovno utvrditi je li neotkrivanje podataka u skladu sa zakonom, 5. U.S.C. članak 552. točka (a) podtočka 4. (B) i može obvezati vladu da osigura pristup evidenciji. U nekim slučajevima sudovi su odbacili tvrdnje vlade da se podaci ne bi trebali otkriti jer su povjerljivi (49). Iako nije moguće tražiti naknadu novčane štete, sudovi mogu dodijeliti nadoknadu odvjetničkih troškova.

VI.   ZAKLJUČAK

Sjedinjene Američke Države potvrđuju da se našim aktivnostima prikupljanja obavještajnih podataka praćenjem signala elektroničkih sustava i ostalim obavještajnim aktivnostima mora uzeti u obzir da se prema svim osobama treba postupati s dostojanstvom i poštovanjem, neovisno o njihovom državljanstvu ili boravištu, i da sve osobe imaju legitimne interese zaštite privatnosti pri obradi njihovih osobnih podataka. Sjedinjene Američke Države upotrebljavaju prikupljanje obavještajnih podataka praćenjem signala elektroničkih sustava za jačanje svoje nacionalne sigurnosti i interesa vanjske politike te da zaštite svoje građane i građane svojih saveznika i partnera. Ukratko, obavještajna zajednica ne obavlja nasumični nadzor svih osoba, među ostalim običnih europskih građana. Prikupljanje obavještajnih podataka praćenjem signala elektroničkih sustava odvija se samo kada je odobreno i na način koji je strogo u skladu s tim ograničenjima; tek nakon razmatranja raspoloživosti alternativnih izvora, među ostalim diplomatskih i javnih izvora i na način kojim se daje prednost odgovarajućim i izvedivim alternativama. Kad god je to izvedivo, prikupljanjae obavještajnih podataka praćenjem signala elektroničkih sustava usmjereno je na određene ciljeve ili teme stranih obavještajnih aktivnosti primjenom razlikovnih čimbenika.

Politika SAD-a u tom području potvrđena je u Predsjedničkom ukazu br. 28. Unutar tog okvira, američke obavještajne agencije nemaju zakonske ovlasti, sredstva, tehničke sposobnosti ili želju presretati sve svjetske komunikacije. Te agencije ne čitaju poruke e-pošte svih stanovnika Sjedinjenih Američkih Država ili svih osoba na svijetu. U skladu s Predsjedničkim ukazom br. 28., Sjedinjene Američke Države osiguravaju pouzdanu zaštitu osobnih podataka osoba koje nisu američki državljani koji se prikupljaju aktivnostima prikupljanja obavještajnih podataka praćenjem signala elektroničkih sustava. U mjeri u kojoj je to izvedivo i u skladu s pitanjima nacionalne sigurnosti, to uključuje politike i postupke kojima se na najmanju moguću razinu svodi zadržavanje i širenje osobnih informacija o osobama koje nisu američki državljani u odnosu na zaštite koje uživaju američki državljani. Nadalje, kako je prethodno navedeno, nigdje ne postoji sveobuhvatni sustav nadzora jednak onom koji postoji u skladu s posebnim ovlastima iz odjeljka 702. FISA-e. Naposljetku, znatnim izmjenama američkog zakona o obavještajnim aktivnostima utvrđenima u Zakon SAD-a o slobodi i inicijativama koje provodi ODNI usmjerenima na povećanje transparentnosti obavještajne zajednice znatno se povećava zaštita privatnosti i građanskih sloboda svih osoba, neovisno o njihovom državljanstvu.

21. lipnja 2016.

Poštovana gospodo Antonipillai i Dean:

Pišem Vam kako bih Vam pružio informacije o načinu na koji Sjedinjene Američke Države skupno elektronički prikupljaju obavještajne podatke. Kako je objašnjeno u bilješki 5. Predsjedničkog ukaza br. 28 (PPD-28) „skupno” prikupljanje odnosi se na pribavljanje relativno velike količine elektronički prikupljenih obavještajnih informacija ili podataka u okolnostima u kojima se obavještajna zajednica ne može koristiti identifikatorom povezanim s određenom ciljanom osobom (kao što je adresa e-pošte ili telefonski broj ciljane osobe) Međutim, to ne znači da je takvo prikupljanje „masovno” ili „neselektivno”. Naime, prema PPD-28-u „aktivnosti prikupljanja podataka bit će što je moguće usmjerenija”. U ostvarivanju tog mandata obavještajna zajednica poduzima korake kako bi osigurala da čak i kad ne možemo koristiti posebne identifikatore za ciljano prikupljanje, podaci koje prikupljamo i dalje mogu sadržavati podatke stranih obavještajnih službi koji će odgovarati zahtjevima američkih tvoraca politike u skladu s postupkom opisanim u mom prethodnom dopisu i tako da se količina nerelevatnih informacija koje se prikupljaju svede na minimum.

Naprimjer, od obavještajne zajednice može se zatražiti da prikupi podatke elektroničkim izviđanjem o aktivnostima terorističke skupine koja djeluje u regiji zemlje na Bliskom istoku za koju se smatra da planira napade na zapadnoeuropske zemlje, ali ne zna imena, brojeve telefona, adrese e-pošte ili druge posebne identifikatore povezane s tom terorističkom skupinom. Možemo odlučiti usmjeriti se na tu skupinu prikupljanjem komunikacijskih podataka usmjerenih prema i iz te regije za daljnji pregled i analizu kako bismo utvrdili podatke koji se odnose na tu skupinu. Obavještajna zajednica tako usmjerava prikupljanje u najvećoj mogućoj mjeri. To bi se smatralo „skupnim” prikupljanjem jer se nije moguće koristiti razlikovnim čimbenicima, no nije riječ o „masovnom” ili „neselektivnom” prikupljanju. Točnije, riječ je o što je moguće usmjerenijem prikupljanju.

Stoga, čak i kad ciljano prikupljanje nije moguće putem konkretnih čimbenika za odabir, Sjedinjene Američke Države ne prikupljaju sve komunikacijske podatke preko svih uređaja za komunikaciju u cijelom svijetu, već se primjenjuju filteri i drugi tehnički alati za usmjeravanje prikupljanja prema onim uređajima koji bi mogli sadržavati komunikaciju povezanu sa stranim obavještajnim aktivnostima. Sjedinjene Američke Države u elektroničkom prikupljanju podataka tako se dotiču samo djelića komunikacija na internetu.

Štoviše, kao što sam napomenuo u prijašnjem dopisu, upravo zato što „skupno” prikupljanje nosi veći rizik od prikupljanja nerelevantnih komunikacija, u PPD-28 ograničava se uporaba skupnog elektroničkog prikupljanja podataka na šest konkretnih ciljeva. Nadalje, u PPD-28 i agencijskim politikama kojima se provodi PPD–28 ograničava se zadržavanje i širenje osobnih podataka koji su elektronički prikupljeni, neovisno o tome jesu li podaci skupno ili ciljano prikupljeni te novisno o državaljanstvu pojedinca.

Stoga „skupno” prikupljanje nije „masovno” ili „neselektivno”, već uključuje primjenu metoda i alata za filtriranje prikupljanja kako bi se prikupljanje usmjerilo na materijal koji će odgovarati jasnim stranim obavještajnim zahtjevima tvoraca politika a pritom smanjilo prikupljanje nerelevantnih podataka. Nadalje, ono pruža stroga pravila za zaštitu nerelebantnih podataka koji se mogu prikupiti. Politike i postupci koji se navodu u ovom dopisu primjenjuju se na svo skupno elektroničko prikupljanje, uključujući sve skupno elektronički prikupljene komunikacije usmjerene prema Europi i iz nje. Pritom se ne potvrđuje postoji li takvo skupno prikupljanje podataka.

Zatražili ste dodatne informacije o Odboru za nadzor privatnosti i građanskih sloboda (PCLOB) i glavnim inspektorima te njihovim nadležnim tijelima. PCLOB neovisna je agencija u izvršnom sektoru vlasti. Pet članova dvostranačkog odbora imenuje predsjednik, a potvrđuje Senat (50). Svakom članu odbora mandat traje šest godina. Članovi odbora i osoblje prolaze primjerenu sigurnosnu provjeru kako bi u potpunosti izvršavali svoje zakonske dužnosti i odgovornosti (51).

Cilj PCLOB-a je osigurati da su nastojanja federlane vlade da suzbiju terorizam u skladu sa zaštitom privatnosti i građanskih sloboda. Odbor ima dvije temeljne odgovornosti, nadzor i savjetovanje. PCLOB određuje vlastiti radni raspored te koje aktivnosti savjetovanja i nadzora želi poduzeti.

U ulozinadzornika PCLOB preispituje i analizira mjere koje izvršna vlast poduzima kako bi zaštitila naciju od terorizma, pod uvjetom da je potreba za tim mjerama u skladu s potrebom za zaštitom privatnosti i građanskih sloboda (52). U posljednjem PCLOB-ovu pregledu nadzora naglasak je na programima nadzora koji se provode u okviru odjeljka 702. FISA-e (53). Trenutačno provodi preispitivanje obavještajnih aktivnosti u okviru Izvršnog naloga 12333. (54).

U savjetodavnoj ulozi PCLOB osigurava da se primjereno vodi računa o slobodama u razvoju i provedbi zakona, propisa i politika povezanih s nastojanjima za zaštitu države od terorizma (55).

Kako bi ispunio svoju zadaću, odboru je zakonski odobren pristup svim relevantnim evidencijama agencija, izvješćima, pregledima, revizijama, dokumentima, preporukama i drugim relevantnim materijalima, uključujući klasificirane podatke u skladu sa zakonima (56). Osim toga, odbor može voditi intervjue, uzimati izjave i saslušati svjedočanja bilo kojeg službenika ili zaposlenika izvršne vlasti (57). Osim toga, odbor može pismeno zatražiti da glavni državni odvjetnik u ime odbora izda naloga u kojima strankama izvan izvršne vlasti može naložiti da pruže relevantne informacije (58).

Konačno, PCLOB ima zakonsku obvezu javne transparentnosti. To uključuje informiranje javnosti o aktivnostima odbora putem javnih saslušanja i objavom izvješća, u najvećoj mogućoj mjeri i u skladu sa zaštitom povjerljivih podataka (59). Osim toga, PCLOB treba izdati izvješće ako agencija izvršne vlasti ne postupi po naputku odbora.

Glavni inspektori u obavještajnoj zajednici provode revizije, inspekcije i preispitivanja programa i aktivnosti u obavještajnoj zajednici kako bi utvrdili i riješili sustavne rizike, ranjivosti i nedostatke. Glavni inspektori provode i istrage o pritužbama te o informacija o navodnim kršenjima zakona, propisa ili o lošem upravljanju, o velikoj pronevjeri sredstava, zlouporabi nadležnosti ili znatne i konkretne opasnosti za javno zdravlje i sigurnost u programima i aktivnostima obavještajne zajednice. Neovisnost glavnih inspektora nužna je za objektivnost i integritet svakog njihovog izvješća, nalaza i preporuke. Neki od glavnih elemenata za status neovisnosti glavnih inspektora odnose se na njihovo imenovanje i razrješenje, odvojena tijela za proračun, operativno djelovanje i odabir osoblja te dvostruke obveze izvješćivanja agenciji izvršne vlasti i Kongresu.

Kongres je uspostaviti neovisni ured glavnih inspektora u svakoj agenciji izvršne vlasti, uključujući svaki element obavještajne zajednice (60). S donošenjem Zakona o odobrenju prikupljanja obavještajnih podataka za fiskalnu godinu 2015. gotovo sve glavne inspektore koji imaju nadzor nad elementima obavještajne zajednice imenuje predsjednik i potvrđuje Senat, uključujući Ministarstvo pravosuđa, Središnju obavještajnu agenciju (CIA), Nacionalnu sigurnosnu agenciju (NSA) te obavještajnu zajednicu (61). Nadalje, ti su glavni inspektori stalni nestranački dužnosnici koje može razriješiti samo predsjednik. Iako prema Ustavu SAD-a predsjednik ima ovlast razriješiti glavne inspektore dužnosti, ta se ovlast rijetko provodila u praksi, a predsjednik mora Kongresu pružiti razlog u pisanom obliku u roku od mjeseca dana prije razrješenja glavnog inspektora (62). Takav postupak imenovanja glavnog inspektora omogućuje da nema neprimjerenog utjecaja službenika izvršne vlasti na odabir, imenovanje ili razrješenje glavnog inspektora.

Drugo, glavni inspektori imaju znatne zakonske nadležnosti za provođenje reviizija, istraga i preispitivanja programa i operativnih djelatnosti izvršne vlasti. Osim nadzora i preispitivanja propisanih zakonom, glavni inspektori imaju široko diskrecijsko pravo za provođenje nadzora za preispitivanje programa i aktivnosti koje su odabrali (63). Prilikom izvršenja nadležnosti, prema zakonu glavni inspektori imaju neovisne resurse za provođenje svojih odgovornosti, uključujući nadležnost da zapošljavaju osoblje i zasebno šalju svoje zahtjeve za proračun Kongresu (64). Zakon osigurava da glavni inspektori imaju pristup informacijama koje su im potrebne za izvršavanje svojih zadaća. To uključuje nadležnost za izravni pristup svim evidencijama agencija i podacima o programima i operativnim djelatnostima agencija neovisno o klasifikaciji, nadležnost da sudskim putem zatraže podatke i dokumente i nadležnost zaprisezanja (65). U ograničenom broju slučajeva agencija izvršne vlasti može zabraniti rad glavnom inspektoru ako, naprimjer, revizija ili istraga koju provodi može znatno ugroziti nacionalne sigurnosne interese Sjedinjenih Američkih Država. No takva provedba nadležnosti je iznimno rijetka, a voditelj agencije treba o razlozima obavijestiti Kongres u roku od 30 dana (66). Direktor nacionalne obavještajne službe dosad se nije pozvao na tu nadležnost nad radom glavnih inspektora.

Treće, glavni inspektori imaju obvezu potpunog i pravovremenog izvješćivanja oba voditelja agencija izvršne vlasti o prijevarama i drugim ozbiljnim problemima, zlouparabama te nedostatcima povezanim s programima i djelatnostima izvršne vlasti (67). Dvostruko izvješćivanje jača neovisnost glavnih inspektora, osigurava transparentnost te omogućuje voditeljima agencija da provedu preporuke glavnih inspektora prije no što Kongres može poduzeti zakonodavne mjere. Naprimjer, prema zakonu glavni inspektori moraju dovršiti polugodišnja izvješća u kojima se navode ti problemi te korektivne mjere koje su u međuvremenu poduzete (68). Agencije izvršne vlasti ozbiljno razmatraju zaključke i preporuke glavnih inspektora. U svoja izvješća i preporuke koja se šalju Kongresu, a u nekim slučajevima i javnosti, glavni inspektori često mogu uključiti provedbu preporuka koje su sami izdali (69). Osim tog sustava dvostrukog izvješćivanja, glavni su inspektori odgovorni i za pratnju zviždača u okviru izvršne vlasti pred odgovarajuće nadzorne odbore Kongresa. Tim odborima zviždači otkrivaju slučajeve navodnih prijevara, pronevjere sredstava ili zlouporabe moći u okviru djelatnosti i programa izvršne vlasti. Zviždačima koji izađu u javnost s informacijama jamči se da im identitet neće biti otkriven izvršnoj vlasti što ih štiti od mogućih zabranjenih stegovnih mjera ili sigurnosne provjere koje bi se mogle poduzeti jer su izvijestili glavne inspektore (70). Budući da su zviždači izvor informacija za istrage glavnih inspektora, mogućnost da se o njihovim zabrinutostima izvijesti Kongres bez utjecaja izvršne vlasti povećava učinkovitost nadzora glavnih inspektora. Zbog tog statusa neovisnosti, glavni inspektori mogu promicati štednju, učinkovitost i odgovornost u agencijama izvršne vlasti na objektivan i moralan način.

Konačno, Kongres je uspostavio Vijeće glavnih inspektora o integritetu i učinkovitosti. Među ostalim, Vijeće razvija norme glavnih inspektora za revizije, istrage i preispitivanja, promiče osposobljavanje te ima nadležnost voditi preispitivanja za optužbe o prekršajima glavnih inspektora. Tako ima kritički nadzor nad glavnim inspektorima koji imaju nadležnost nadgledati rad ostalih službi (71).

Nadam se da će Vam ova informacija biti od koristi.

(1)  Daljnje informacije o aktivnostima prikupljanja stranih obavještajnih koje obavlja SAD navedene su na internetu i javno dostupne na web-mjestu IC on the Record www.icontherecord.tumblr.com), javnom web-mjestu ODNI-ja posvećenom poticanju veće javne vidljivosti za obavještajne aktivnosti vlade.

(2)  Dostupno na: https://www.whitehouse.gov/the-press-office/2014/01/17/presidential-policy-directive-signals-intelligence-activities.

(3)  Tijela za provedbu zakona i regulatorne agencije mogu tražiti informacije od korporacija za potrebe istrage u Sjedinjenim Američkim državama u skladu s drugim kaznenim, građanskim i regulatornim tijelima koje su izvan područja primjene ovog dokumenta, ali to je pravno ograničeno na nadležna tijela za nacionalnu sigurnost.

(4)  Dostupno na www.icontherecord.tumblr.com/ppd-28/2015/privacy-civil-liberties#ppd-28. Tim se postupcima provode pojmovi usmjeravanja i prilagođavanja o kojima je riječ u ovom dopisu na način koji je specifičan za svaki subjekt obavještajne zajednice.

(5)  Na primjer, u postupcima NSA-a za provedbu Predsjedničkoga ukaza br. 28 navedeno je navedeno je da kad god je to moguće, prikupljanje će se izvršiti uporabom jedne ili više posebne razlikovne značajke radi usmjeravanja prikupljanja na određene strane obavještajne ciljeve (npr. posebni poznati međunarodni teroristi ili terorističke skupine) ili na određene teme stranih obavještajnih podataka (npr. širenje oružja za masovno uništenje koje obavlja strana sila ili njezini agenti).

(6)  Dostupno na http://www.dni.gov/files/documents/1017/PPD-28_Status_Report_Oct_2014.pdf.

(7)  Dostupno na http://www.dni.gov/files/documents/ICD/ICD%20204%20National%20Intelligence%20Priorities%20Framework.pdf.

(8)  Direktiva o obavještajnoj zajednici (ICD) 203, dostupna na http://www.dni.gov/files/documents/ICD/ICD%20203%20Analytic%20Standards.pdf.

(9)  Vidjeti, na primjer, Opće izvješće inspektora Ministarstva pravosuđa SAD-a „Pregled aktivnosti Saveznog istražnog ureda u skladu s odjeljkom 702. Zakona o o nadzoru stranih obavještajnih službi iz 2008.” (rujan 2012.), dostupno na https://oig.justice.gov/reports/2016/o1601a.pdf.

(10)  Vidjeti www.dni.gov/clpo.

(11)  50 U.S.C. članak 1881.a.

(12)  Sjedinjene Američke Države mogu pribaviti sudske naloge za prikupljanje podataka u skladu s drugim odredbama FISA-e, među ostalim podataka prenesenih u skladu sa sustavom zaštite podataka.Vidjeti 50 U.S.C. članak 1801. i dalje. Za naslove I i III. FISA-e, kojima se ovlašćuje elektronički nadzor i fizički pregledi, potreban je sudski nalog (osim u hitnim slučajevima) i uvijek se moraju temeljiti na opravdanoj osnovi na temelju koje se može smatrati da je subjekt prikupljanja podataka strana sila ili agent strane sile. Glavom IV. ovlašćuje se uporaba uređaja za bilježenje ulaznih i izlaznih poziva na temelju sudskog naloga (osim u hitnim slučajevima) u odobrenim istragama u okviru prikupljanja stranih obavještajnih podataka, protuobavještajnih aktivnosti i suzbijanja terorizma. Glavom V. FISA-e dopušta se FBI-ju, na temelju sudskog naloga (osim u iznimnim okolnostima) da pribavi poslovnu evidenciju koja je relevantna za odobrene istrage u okviru prikupljanja stranih obavještajnih podataka, protuobavještajne aktivnosti i suzbijanja terorizma. Kako je prethodno navedeno, u američkom Zakonu o slobodi posebno je zabranjena uporaba naloga za prisluškivanje ili prikupljanje poslovne evidencije za potrebe masovnog prikupljanja i određuje se zahtjev „posebne razlikovne značajke” kako bi se osiguralo da se te ovlasti upotrebljavaju na ciljani način.

(13)  Odbor za zaštitu privatnosti i građanske slobode „Izvješće o programu nadzora koji se provodi u skladu s odjeljkom 702. Zakona o nadzoru stranih obavještajnih službi” (2. srpnja 2014. („Izvješće PCLOB-a”).

(14)  Vidjeti Pub. L. No. 110-261, 122 Stat. 2436 (2008.).

(15)  Vidjeti 50 U.S.C. članak 1881.a(a) i (b).

(16)  Vidjeti id. članak 1801.(e).

(17)  Vidjeti Izvješće o PCLOB-u na 99.

(18)  Vidjeti 50 U.S.C. članak 1881.a točke (d) i (e).

(19)  Vidjeti Izvješće o PCLOB-u na 111.

(20)  Id.

(21)  Id. pod 8; 50 U.S.C. članak 1881.a točka I.: vidjeti isto Izvješće direktora NSA o zaštiti građanskih sloboda i privatnosti, „Primjena odjeljka 702. Zakona o stanom obavještajnom nadzoru u radu NSA” (dalje u tekstu: „Izvješće NSA”) pod 4., dostupno na http://icontherecord.tumblr.com/ppd-28/2015/privacy-civil-liberties.

(22)  Izvješće o transparentnosti direktora Nacionalne obavještajne službe iz 2014, dostupno na http://icontherecord.tumblr.com/transparency/odni_transparencyreport_cy2014.

(23)  Postupci kojima se prikupljanje svodi na najmanju moguću razinu dostupni su na: http://www.dni.gov/files/documents/ppd-28/2014%20NSA%20702%20Minimization%20Procedures.pdf („Postupci koje NSA primjenjuje na prikupljanje podataka svođenjem prikupljanja na najmanju moguću razinu”); http://www.dni.gov/files/documents/ppd-28/2014%20FBI%20702%20Minimization%20Procedures.pdf; i http://www.dni.gov/files/documents/ppd-28/2014%20CIA%20702%20Minimization%20Procedures.pdf.

(24)  Vidjeti Izvješće NSA pod 4.

(25)  Vidjeti npr.Postupci NSA za svođenje prikupljanja na najmanju moguću razinu pod 6.

(26)  Postupci obavještajne agencije u skladu s predsjedničkim ukazom 28 dostupni su na http://icontherecord.tumblr.com/ppd-28/2015/privacy-civil-liberties.

(27)  Vidjeti Postupci NSA za svođenje prikupljanja na najmanju moguću razinu PPD-28, odjeljak 4.

(28)  Vidjeti 50 U.S.C. članak 1881. točka I:; vidjeti isto Izvješće PCLOB-a na 66. – 76.

(29)  Vidjeti Polugodišnja ocjena usklađenosti s postupcima i smjernicama u skladu s odjeljkom 702. Zakona o nadzoru stranih obavještajnih službi, koju su dostavili Glavni državni odvjetnik i direktor Nacionalne obavještajne službe pod 2-3, dostupno na http://www.dni.gov/files/documents/Semiannual%20Assessment%20of%20Compliance%20with%20procedures%20and%20guidelines%20issued%20pursuant%20to%20Sect%20702%20of%20FISA.pdf.

(30)  Pravilo 13. Poslovnika Suda za nadzor stranih obavještajnih aktivnostima dostupno na http://www.fisc.uscourts.gov/sites/default/files/FISC%20Rules%20of%20Procedure.pdf.

(31)  29. srpnja 2013. Dopis časnog suca Reggiea B. Waltona časnom sucu Patricku J. Leahyju, koji je dostupan na http://fas.org/irp/news/2013/07/fisc-leahy.pdf.

(32)  Vidjeti Odjeljak 401. Zakon o slobodi SAD-a, P.L. 114. – 23.

(33)  Vidjeti 50 U.S.C. članak 1881.f.

(34)  Vidjeti id. članak 1881.a točka I. podtočka 1.

(35)  Vidjeti id. članak 1881.a točka I. podtočka 3. Neka od tih izvješća klasificirana su

(36)  Mem. Mišljenje i nalog na 26 (FISC 2014), dostupno na http://www.dni.gov/files/documents/0928/FISC%20Memorandum%20Opinion%20and%20Order%2026%20August%202014.pdf.

(37)  Vidjeti Zakon SAD-a o slobodi iz 2015., Pub. L. br. 114. – 23., članak 401., 129 Stat. 268.

(38)  Vidjeti id. članak 103., 201., 501. Dopisi o nacionalnoj sigurnosti odobreni su nizom zakona i njima se omogućuje FBI-ju da prikupi podatke iz izvješća o kreditnoj sposobnosti, financijske evidencije i elektroničke pretplatničke i transakcijske evidencije određenih vrsta poduzeća u cilju zaštite od međunarodnog terorizma ili trajnih obavještajnih aktivnosti. Vidjeti 12 U.S.C.,članak 3414.; 15 U.S.C., članak 1681.u – 1681v; 18 U.S.C. članak 2709. Dopise o nacionalnoj sigurnosti obično upotrebljava FBI za prikupljanje ključnih podataka bez sadržaja u ranim fazama borbe protiv terorizma i protuobavještajnih istraga, na primjer o identitetu pretplatnika računa koji je komunicirao s agentima terorističke skupine poput ISIL-a. Primatelji dopisa o nacionalnoj sigurnosti imaju pravo osporiti ih pred sudom. Vidjeti 18 U.S.C., članak 3511.

(39)  Vidjeti id.

(40)  Vidjeti id. članak 401.

(41)  Vidjeti id. članak 602.

(42)  Vidjeti id.

(43)  Vidjeti id. članak 603.

(44)  Vidjeti id. članak 502.(f) 503.

(45)  Dostupno na http://www.dni.gov/index.php/intelligence-community/intelligence-transparency-principles.

(46)  Dostupno na http://www.dni.gov/files/documents/Newsroom/Reports%20and%20Pubs/Principles%20of%20Intelligence%20Transparency%20Implementation%20Plan.pdf.

(47)  Vidjeti id.

(48)  Distupno na: https://www.nsa.gov/civil_liberties/_files/nsa_report_on_section_702_program.pdf; https://www.nsa.gov/civil_liberties/_files/UFA_Civil_Liberties_and_Privacy_Report.pdf; https://www.nsa.gov/civil_liberties/_files/UFA_Civil_Liberties_and_Privacy_Report.pdf.

(49)  Vidjeti, na primjer New York Times protiv Department of Justice, 756 F.3d 100 (2d Cir. 2014.); Vidjeti American Civil Liberties Union protiv CIA, 710 F.3d 422 (D.C. Cir. 2014.).

(50)  42 U.S.C. 2000ee(a), (h).

(51)  42 U.S.C. 2000ee(k).

(52)  42 U.S.C. 2000ee(d)(2).

(53)  Vidjeti za opće informacije: https://www.pclob.gov/library.html#oversightreports.

(54)  Vidjeti za opće informacije: https://www.pclob.gov/events/2015/may13.html.

(55)  42 U.S.C. 2000ee(d)(1); vidjeti PCLOB Advisory Function Policy and Procedure, Policy 2015-004, dostupno na: https://www.pclob.gov/library/Policy-Advisory_Function_Policy_Procedure.pdf.

(56)  42 U.S.C. 2000ee(g)(1)(A).

(57)  42 U.S.C. 2000ee(g)(1)(B).

(58)  42 U.S.C. 2000ee(g)(1)(D).

(59)  42 U.S.C. 2000eee(f).

(60)  Odjeljci 2 i 4 Zakona o glavnim inspektorima (1978.), kako je izmijenjen (dalje u tekstu, „IG Act”); Odjeljak 103H(b) i (e) Zakon o nacionalnoj sigurnosti iz 1947., kako je izmijenjen (dalje u tekstu,„Nat'l Sec. Act”); Odjeljak 17(a) Zakona o središnjoj obavještajnoj agenciji (dalje u tekstu, „CIA Act”).

(61)  Vidjeti Pub. L. br. 113-293, 128 Stat. 3990, (19. prosinca 2014.). Predsjednik ne imenuje samo glavne inspektore za Obrambenu obavještajnu agenciju i Nacionalnu geoprostornu obavještajnu agenciju. Međutim, glavni inspektor za Ministarstvo obrane i glavni inspektor za obavještajnu zajednicu imaju alternativnu nadležnost nad tim agencijama.

(62)  Odjeljak 3. IG Act-a iz 1978., kako je izmijenjen; Odjeljak 103H(c) Nat'l Sec. Act-a i odjeljak 17(b) CIA Act-a

(63)  Vidjeti Odjeljci 4(a) i 6(a)(2) IG Act-a iz 1947.; Odjeljak 103H(e) i (g)(2)(A) Nat'l Sec. Act-a; Odjeljak 17(a) i (c) CIA Act-a.

(64)  Odjeljci 3(d), 6(a)(7) i 6(f) IG Act-a. Odjeljci 103H(d), i., (j) i (m) Nat'l Sec. Act-a. Odjeljci 17(e)(7) i (f) CIA Act-a.

(65)  Odjeljak 6(a)(1), (3), (4), (5) i (6) IG Act-a. Odjeljci 103H(g)(2) Nat'l Sec. Act-a. Odjeljak 17(e)(1), (2), (4) i (5) CIA Act-a.

(66)  Vidjeti, npr. Odjeljci 8(b) i 8E(a) IG Act-a; Odjeljak 103H(f) Nat'l Sec. Act-a. Odjeljak 17(b) CIA Act-a.

(67)  Odjeljak 4(a)(5) IG Act-a. Odjeljak 103H(a)(b)(3) i (4) Nat'l Sec. Act-a. Odjeljak 17(a)(2) i (4) CIA Act-a.

(68)  Odjeljak 2(3), 4(a), i 5. IG Act-a. Odjeljak 103H(k) Nat'l Sec. Act-a. Odjeljak 17(d) CIA Act-a. Glavni inspektor Ministarstva pravosuđa javno objavljuje izvješća, dostupna na sljedećoj adresi: http://oig.justice.gov/reports/all.htm. Slično tome, glavni inspektor za obavještajnu zajednicu objavljuje polugodišnja izvješća na sljedećoj adresi: https://www.dni.gov/index.php/intelligence-community/ic-policies-reports/records-requested-under-foia#icig.

(69)  Odjeljak 2(3), 4(a), i 5. IG Act-a. Odjeljak 103H(k) Nat'l Sec. Act-a. Odjeljak 17(d) CIA Act-a. Glavni inspektor Ministarstva pravosuđa javno objavljuje izvješća, dostupna na sljedećoj adresi: http://oig.justice.gov/reports/all.htm. Similarly, the Inspector General for the Intelligence Community makes it semi-annual reports publicly available at https://www.dni.gov/index.php/intelligence-community/ic-policies-reports/records-requested-under-foia#icig.

(70)  Odjeljak 7. IG Act-a. Odjeljak103H(g)(3) Nat'l Sec. Act-a. Odjeljak 17(e)(3) CIA Act-a.

(71)  Odjeljak 11. IG Act-a.

PRILOG VII.

19. veljače 2016.

Poštovana gospodo Antonipillai i Dean:

U ovom dopisu prikazan je kratak pregled glavnih istražnih alata koji se upotrebljavaju za prikupljanje tržišnih podataka i ostalih podataka iz evidencije korporacija u Sjedinjenim Američkim Državama za potrebe provedbe kaznenog prava ili za potrebe javnog interesa (građanske i regulatorne), među ostalim ograničenja pristupa utvrđena u tim ovlastima (1). Ti su pravni postupci nediskriminacijski jer se upotrebljavaju za prikupljanje podataka od korporacija u Sjedinjenim Američkim Državama, među ostalim od poduzeća koja će obaviti samostalno certificiranje u okviru europsko-američkog sustava zaštite privatnosti, bez obzira na državljanstvo osobe čiji se podaci obrađuju. Nadalje, protiv kojih je pokrenut sudski postupak u Sjedinjenim Američkim Državama mogu ga osporiti pred sudom (2).

U pogledu zapljene podataka koje obavljaju javna tijela posebno treba spomenuti četvrti amandman Ustava Sjedinjenih Američkih Država u kojem je predviđeno „ne smije se kršiti pravo osoba da se osjećaju sigurno te da su njihove kuće, dokumenti i imovina zaštićeni od nerazumnih pretresa i zapljena i nalozi se ne smiju izdavati osim ako postoji opravdana sumnja potkrijepljena zakletvom ili potvrdom i u njima mora biti posebno opisano mjesto koje će se pretraživati i osobe ili stvari koje će se oduzeti.” Amandman Ustava SAD-a IV. Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država izjavio je u predmetu Berger protiv države New York da je „osnovna svrha ovog amandmana, potvrđena u brojnim odlukama Suda, zaštititi privatnosti i sigurnost osoba od arbitrarnih neovlaštenih narušavanja privatnosti od strane državnih službenika.” 388 U.S. 41, 53 (1967.) (citing Camara protiv Mun. Sud u San Franciscu, 387 U.S. 523, 528 (1967.)). Četvrtim amandmanom zahtijeva se da u domaćim kaznenim istragama službenici za provedbu zakona dobiju sudski nalog za pretragu. Vidjeti Katz protiv Sjedinjenih Američkih Država, 389 U.S. 347, 357 (1967.). Ako se ne primjenjuje zahtjev posjedovanja sudskog naloga, aktivnosti vlade podliježu testu „razumnosti” u skladu s četvrtim amandmanom. Stoga se samim Ustavom osigurava da američka vlada nema neograničene, ili arbitrarne, ovlasti zapljene osobnih podataka.

Tijela za provedbu kaznenog zakona:

Savezni tužitelji, koji su zaposlenici Ministarstva pravosuđa (DOJ) i savezni agenti, uključujući agente Saveznog istražnog ureda (FBI), agencije za provedbu zakona u okviru Ministarstva pravosuđa, mogu zahtijevati od korporacija u Sjedinjenim Američkim Državama da dostave dokumente i ostale podatke iz evidencije za potrebe kaznene istrage s pomoću nekoliko vrsta obveznih zakonskih mjera, među ostalim na temelju poziva velike porote, administrativnih poziva i naloga za pretragu te mogu tražiti druge podatke o komunikacijama u skladu sa saveznim tijelima nadležnim za prikupljanje podataka prislušnim uređajima.

Pozivi velike porote ili sudski pozivi: Kazneni sudski pozivi upotrebljavaju se kao pomoć u ciljanim kaznenim istragama. Poziv velike porote službeni je zahtjev koji izdaje porota (obično na zahtjev saveznog tužitelja) kao pomoć u istrazi koju provodi porota zbog sumnje na povredu kaznenog prava. Velike porote istražni su dio suda koje sastavlja sudac. Sudskim pozivom može se zahtijevati od osobe da bude svjedok u postupku ili da dostavi dostupnu poslovnu evidenciju, elektronički pohranjene podatke, ili druge opipljive dokumente. Podaci moraju biti relevantni za istragu i poziv ne smije biti nerazuman jer je pretjeran ili zato što je opterećujući. Primatelj može upotrijebiti te osnove za osporavanje sudskog poziva. Vidjeti Fed. R. Crim. str. 17. U ograničenim okolnostima sudski pozivi za dostavu dokumenata mogu se upotrebljavati kada velika porota izda optužnicu.

Ovlast izdavanja upravnog naloga: Ovlasti izdavanja upravnog naloga mogu se ostvarivati u kaznenim ili građanskim istragama. U kontekstu provedbe kaznenog zakona, s nekoliko saveznih zakona ovlašćuje se uporaba administrativnih poziva za dostavljanje ili objavu poslovne evidencije, elektronički pohranjenih podataka ili drugih opipljivih predmeta u istragama povezanima sa prijevarom u području zdravstvene skrbi, zaštitom tajne službe, slučajevima povezanima s kontroliranim tvarima i istragama glavnog inspektora protiv državnih agencija. Ako vlada želi primijeniti administrativne pozive na sudu, primatelj administrativnog poziva, kao i primatelj poziva velike porote, može tvrditi da je poziv nerazuman jer je pretjeran ili jer je opresivan ili opterećujući.

Sudski nalozi za prikupljanje podataka prislušnim uređajima: U skladu s odredbama o prikupljanju podataka prislušnim uređajima, tijela za provedbu zakona mogu dobiti sudski nalog za prikupljanje podataka o biranim brojevima, usmjeravanju, adresiranju i signaliziranju bez sadržaja u stvarnom vremenu o telefonskom broju ili e-pošti nakon potvrde da su dostavljene informacije važne za istragu u kaznenom postupku koja je u tijeku. Vidjeti 18 U.S.C., članak 3121. – 3127. Nezakonita uporaba ili postavljanje takvog uređaja savezno je kazneno djelo.

Zakon o privatnosti u području elektroničke komunikacije (ECPA): Dodatna pravila primjenjuju se na pristup vlade podacima o pretplatnicima, podacima o prometu i pohranjenom sadržaju komunikacija koje čuvaju telefonski operateri ISP-a i drugi pružatelji telefonskih usluga u skladu s glavnom II. ECPA-a, koji se naziva i Zakonom o pohranjenim komunikacijama (SCA), 18 U.S.C. članci 2701. – 2712. U SCA-u je uspostavljen sustav zakonske zaštite prava na privatnost kojim se tijelima za provedbu zakona omogućuje pristup podacima o klijentima i pretplatnicima pružatelja internetskih usluga samo u mjeri u kojoj je to propisano ustavnim zakonom. SCA-om se osigurava veća razina zaštite privatnosti ovisno o tome koliko se prikupljanjem narušava privatnost. Za prikupljanje registracijskih podataka korisnika, IP adresa i povezanih vremenskih žigova te podataka za naplatu tijela za provedbu zakona moraju pribaviti sudski nalog. Za većinu ostalih pohranjenih podataka koji ne uključuju sadržaj, poput zaglavlja poruka e-pošte bez predmeta, tijela za provedbu zakona moraju sucu obrazložiti zašto su ti podaci relevantni i od ključne važnosti za tekuću kaznenu istragu. Da bi mogla pribaviti pohranjeni sadržaj elektroničkih komunikacija, tijela za provedbu kaznenog zakona moraju pribaviti sudski nalog na temelju osnovane sumnje da predmetni račun sadržava dokaze o kaznenom djelu. U SCA je propisana i građanska odgovornost i kazne.

Sudski nalozi za nadzor u skladu sa saveznim Zakonom o uporabi prislušnih uređaja: Nadalje, tijela za provedbu zakona mogu u stvarno vrijeme presresti žičanu, usmenu ili elektroničku komunikaciju u svrhe kaznene istrage u skladu sa saveznim Zakonom o uporabi prislušnih uređaja. Vidjeti 18 U.S.C., članak 2510. – 2522. Ta se ovlast dobiva samo na temelju sudskog naloga u kojem je sudac utvrdio, među ostalim, da postoji osnovana sumnja vjerovati da će se prisluškivanjem ili elektroničkim presretanjem prikupiti dokazi o saveznom kaznenom djelu ili o lokaciji bjegunca od kaznenog progona. U zakonu je predviđena građanska odgovornost i kazne u skladu sa kaznenim pravom za povrede odredaba o prisluškivanju

Nalog za pretragu – pravilo 41.: Tijela za provedbu zakona mogu fizički pretražiti prostorije u Sjedinjenim Državama kada ih je za to ovlastio sudac. Tijela za provedbu zakona moraju sucu dokazati da postoji „opravdana sumnja” da je počinjeno kazneno djelo ili da će ono biti počinjeno i da se predmeti povezani s kaznenim djelom vjerojatno nalaze na mjestu navedenom u nalogu. Ta se ovlast najčešće upotrebljava kada policija mora fizički pretražiti prostorije jer postoji opasnost od uništavanja dokaza u slučaju dostave sudskog ili drugog naloga korporaciji. Vidjeti Ustav SAD-a 4. amandman (o kojem se detaljno govorilo u prethodnom testu). Fed R. Crim. str. 41. Subjekt naloga za pretragu može tražiti poništavanje naloga kao pretjeranog, neosnovanog ili pribavljenog na neki drugi neprimjereni način i oštećene stranke mogu podnijeti zahtjev za odbacivanje dokaza pribavljenih nezakonitom pretragom. Vidjeti Mapp protiv Ohio, 367 U.S. 643 (1961.).

Smjernice i politike Ministarstva pravosuđa: Povrh ovih ustavnih i zakonskih ograničenja u pogledu pristupa državnih tijela podacima i ograničenja utemeljenih na pravilima, Glavni državni odvjetnik izdao je smjernice kojima se dodatno ograničava pristup tijela za provedbu zakona podacima i koje sadržavaju i mjere za zaštitu privatnosti i građanskih sloboda. Na primjer, Smjernicama glavnog državnog odvjetnika za postupke Saveznog istražnog ureda (FBI) (rujan 2008.) (dalje u tekstu: Smjernice glavnog državnog odvjetnika za FBI), dostupne na http://www.justice.gov/archive/opa/docs/guidelines.pdf, utvrđena su ograničenja u pogledu uporabe istražnih sredstava za traženje informacija povezanih s istragama kaznenih djela. Tim je smjernicama propisano da FBI mora upotrebljavati istražne metode kojima se najmanje narušava privatnost uzimajući u obzir učinak na privatnost i građanske slobode i moguću štetu za ugled. Nadalje, u njima se napominje da se „podrazumijeva da FBI mora provoditi svoje istrage i druge aktivnosti na zakonit i razuman način kojim se poštuje privatnost i sloboda i izbjegava nepotreban utjecaj na živote osoba koje poštuju zakone.”Vidjeti Smjernice glavnog državnog odvjetnika za FBI na 5. FBI je provodio te smjernice s pomoću Vodiča FBI-ja za domaće istrage i operacije (DIOG) koji je dostupan na https://vault.fbi.gov/FBI%20Domestic%20Investigations%20and%20Operations%20Guide%20(DIOG), sveobuhvatni priručnik koji uključuje detaljna ograničenja uporabe istražnih alata i smjernica za osiguranje zaštite građanskih sloboda u svakoj istrazi. Dodatna pravila i politike kojima se propisuju ograničenja istražnih aktivnosti saveznih tužitelja propisane su u Priručniku za državne tužitelje SAD-a (USAM), koji je dostupan i na internetu na http://www.justice.gov/usam/united-states-attorneys-manual.

Građanske i regulatorne ovlasti (javni interes):

Postoje velika ograničenja i u pogledu građanskog ili regulatornog (npr.„javni pristup”) pristupa podacima korporacija u Sjedinjenim Američkim Državama. Agencije s građanskim i regulatornim ovlastima mogu izdavati sudske pozive korporacijama za poslovnu evidenciju, elektroničkih pohranjene podatke ili ostale opipljive stavke. Te agencije imaju ograničene ovlasti za izvršavanje ovlasti iz administrativnih ili g građanskih sudskih poziva ne samo zbog svojih statusa već i zbog neovisnog sudskog preispitivanja sudskih poziva prije mogućeg sudskog izvršenja. Vidjeti npr. Fed. R. Civ. str. 45. Agencije mogu tražiti pristup samo onim podacima koji su važni za pitanja unutar njihove nadležnosti. Nadalje, primatelj administrativnog sudskog poziva može osporiti izvršenje tog sudskog poziva na sudu dostavljanjem dokaza da agencija nije postupila u skladu s osnovnim standardima razumnosti, kako je prethodno navedeno.

Postoje i druge pravne osnove na temelju kojih poduzeća mogu osporavati zahtjeve upravnih agencija zbog posebnosti svoje industrijske grade i vrste podataka koje posjeduju. Na primjer, financijska institucija može osporiti administrativne sudske zahtjeve kojima sud traži određene podate kao povrede Zakona o bankarskoj tajni i njegovih provedbenih propisa. Vidjeti 31 U.S.C., članak 5318., 31 C.F.R. dio X. Druga poduzeća mogu se oslanjati na Zakon o poštenom izvješćivanju o kreditnom stanju, vidjeti 15 U.S.C. članak 1681.b ili na nizu drugih posebnih zakona. Zlouporaba ovlasti agencije za izdavanje naloga može dovesti do pozivanja agencije na odgovornost ili do osobne odgovornosti zaposlenika agencije. Vidjeti, na primjer Zakon o pravu na privatnost financijskih podataka, 12 U.S.C:, članak 3401. – 3422. Sudovi u Sjedinjenim Američkim Državama stoga su čuvari od nezakonitih regulatornih zahtjeva i osiguravaju neovisni nadzor djelovanja saveznih agencija.

Naposljetku, zakonske ovlasti upravnih tijela za fizičku zapljenu evidencije poduzeća u Sjedinjenim Američkim Državama tijekom administrativne pretrage moraju biti u skladu sa zahtjevima iz četvrtog amandmana. Vidjeti See protiv grada Seattle, 387 U.S. 541 (1967.).

Zaključak

Sve aktivnosti provedbe zakona i regulatorne aktivnosti u Sjedinjenim Američkim Državama moraju biti u skladu s primjenjivim zakonima, među ostalim s Ustavom SAD-a, zakonima, pravilima i propisima. Te aktivnosti moraju biti u skladu i s primjenjivim politikama, među ostalim sa Smjernicama Glavnog državnog odvjetnika kojima se uređuju savezne aktivnosti provedbe zakona. Prethodno opisanim pravnim okvirom ograničava se mogućnost američkih agencija za provedbu zakona i regulatornih agencija da pribavljaju podatke od korporacija u Sjedinjenim Američkim Državama, neovisno o tome odnose li se ti podaci na američke državljane ili osobe koje nisu američki državljani, te je dopušteno sudsko preispitivanje svih zahtjeva vlade za dostavljanje podataka u skladu s tim ovlastima.

(1)  U ovom pregledu nisu opisani istražni alati za potrebe nacionalne sigurnosti koje upotrebljavaju tijela za provedbu zakona u slučaju istraga terorizma i drugih istraga povezanih s nacionalnom sigurnošću, među ostalim dopisi o nacionalnoj sigurnosti (NSL) za određene informacije iz izvješća o kreditnom stanju, financijske evidencije i elektroničke evidencije o pretplatnicima i transakcijama, vidjeti 12 U.S.C., članak 3414.; 15 U.S.C., članak 1681.u; 15 U.S.C., članak 1681.v; 18 U.S.C. članak 2709., i za elektronički nadzor, naloge za pretragu, poslovnu evidenciju i ostale načine prikupljanja komunikacija u skladu sa Zakonom o nadzoru stranih obavještajnih službi, vidjeti 50 U.S.C., članak 1801.i dalje.

(2)  U ovom dokumentu razmatraju se savezna tijela za provedbu zakona i regulatorna tijela; povrede državnih zakona istražuju države i rješavaju na državnim sudovima. Državna tijela za provedbu zakona upotrebljavaju jamstva i sudske pozive u skladu s državnim zakonima na prethodno opisani način, ali postoji mogućnost da državni sudski postupci podliježu zaštitnim mjerama koje osiguravaju državni ustavi koje prekoračuju ovlasti iz američkog Ustava. Zaštita u skladu s državnim zakonom mora biti barem jednaka zaštiti koju osigurava američki Ustav, uključujući, ali ne samo, četvrti amandman.

PRILOG

POGLAVLJE I.

Definicije

Za potrebe ovog Priloga primjenjuju se definicije iz Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009 (1), Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 404/2011 (2) i Uredbe (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3). Osim toga, primjenjuju se i sljedeće definicije:

1.    aktivna plovila : plovila koja su obavljala bilo kakve ribolovne operacije (jedan ili više dana) tijekom jedne kalendarske godine. Plovilo koje tijekom godine nije obavljalo ribolovne operacije smatra se „neaktivnim”;

2.    anadromne vrste : živi vodeni resursi koji svoj životni ciklus počinju izleganjem u slatkim vodama, potom migriraju u slane vode te se vraćaju i na kraju mrijeste u slatkim vodama;

3.    katadromne vrste : živi vodeni resursi koji svoj životni ciklus počinju izleganjem u slanim vodama, potom migriraju u slatke vode te se vraćaju i na kraju mrijeste u slanim vodama;

4.    dio ulova : dio ukupnog ulova, primjerice dio iskrcanog ulova koji je iznad minimalne referentne veličine za očuvanje, iskrcani dio koji je ispod minimalne referentne veličine za očuvanje, odbačeni dio koji je ispod minimalne referentne veličine za očuvanje, odbačeni ulov obuhvaćen izuzećem de minimis ili odbačeni ulov;

5.    dani na moru : svako neprekinuto razdoblje od 24 sata (ili dio tog razdoblja) tijekom kojeg je plovilo prisutno na određenom području i odsutno iz luke;

6.    ribolovni dani : svaki kalendarski dan na moru u kojemu se odvija ribolovna operacija, ne dovodeći u pitanje međunarodne obveze Unije i njezinih država članica. Jedan izlazak u ribolov može istodobno doprinijeti zbroju ribolovnih dana za pasivni alat i zbroju ribolovnih dana za aktivni ribolovni alat u tom izlasku u ribolov;

7.    ribolovno područje : zemljopisne jedinice (skupina zemljopisnih jedinica) u kojima se obavlja ribolov. Te se jedinice određuju na razini morske regije na temelju postojećih područja koja su odredile regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom ili znanstvena tijela;

8.    segment flote : skupina plovila iste dužinske kategorije (dužina preko svega) s istim dominantnim ribolovnim alatom tijekom godine;

9.    metier : skupina ribolovnih operacija pri kojima se love slične vrste (skupine vrsta) uporabom sličnih ribolovnih alata (4) tijekom istog razdoblja u godini i/ili na istom području i koje karakterizira slična dinamika i način iskorištavanja resursa;

10.    istraživanja na moru : izlasci na more na istraživačkom plovilu ili plovilu namijenjenom znanstvenom istraživanju u svrhu praćenja stokova i ekosustava, koje je za izvršavanje te zadaće odredilo tijelo zaduženo za provedbu nacionalnog plana rada utvrđenog u skladu s člankom 21. Uredbe (EU) br. 508/2014.

POGLAVLJE II.

Metode prikupljanja podataka

Metode i kvaliteta prikupljanja podataka moraju biti primjereni predviđenim svrhama utvrđenima u članku 25. Uredbe (EU) br. 1380/2013 te moraju biti u skladu s najboljim praksama i odgovarajućim metodologijama koje preporučuju relevantna znanstvena tijela. U tu svrhu nezavisna znanstvena tijela u redovitim vremenskim razmacima ispituju metode i rezultate primjene tih metoda kako bi provjerila njihovu primjerenost u odnosu na upravljanje zajedničkom ribarstvenom politikom.

POGLAVLJE III.

Zahtjevi u pogledu podataka

1.   Skupovi podataka