28.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 159/1

(1)

Direktiva Vijeća 93/7/EEZ (2) znatno je izmijenjena direktivama 96/100/EZ (3) i 2001/38/EZ (4) Europskog parlamenta i Vijeća. Budući da su potrebne daljnje izmjene, trebalo bi je preinačiti radi jasnoće.

(2)

Unutarnje tržište obuhvaća područje bez unutarnjih granica u kojem je osigurano slobodno kretanje robe, osoba, usluga i kapitala u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske Unije (UFEU). U skladu s člankom 36. UFEU-a, odgovarajuće odredbe o slobodnom kretanju robe ne isključuju zabrane ili ograničenja u vezi s uvozom, izvozom ili robom u provozu, opravdane razlozima zaštite nacionalnog blaga umjetničke, povijesne ili arheološke vrijednosti.

(3)

Na temelju i u okviru članka 36. UFEU-a, države članice zadržavaju pravo definirati svoje nacionalno blago i poduzeti potrebne mjere za njegovu zaštitu. Ipak, Unija igra važnu ulogu u poticanju suradnje među državama članicama sa ciljem zaštite kulturne baštine od europskog značaja, kojoj to nacionalno blago pripada.

(4)

Direktivom 93/7/EEZ uvedeni su aranžmani koji državama članicama omogućavaju da osiguraju povrat na svoje državno područje kulturnih predmeta koji su kategorizirani kao nacionalno blago u smislu članka 36. UFEU-a, koji pripadaju zajedničkim kategorijama kulturnih predmeta iz priloga toj Direktivi i izneseni su s njihova državnog područja kršenjem nacionalnih mjera ili Uredbe Vijeća (EZ) br. 116/2009 (5). Ta je Direktiva također obuhvaćala kulturne predmete kategorizirane kao nacionalno blago koji čine sastavni dio javnih zbirki ili inventara crkvenih institucija koji nisu pripadali tim zajedničkim kategorijama.

(5)

Direktivom 93/7/EEZ uspostavljena je administrativna suradnja među državama članicama u vezi s njihovim nacionalnim blagom koja je blisko povezana s njihovom suradnjom s Interpolom i drugim nadležnim tijelima u području ukradenih umjetničkih djela, uključujući posebno evidentiranje izgubljenih, ukradenih ili nezakonito iznesenih kulturnih predmeta koji čine dio njihova nacionalnog blaga i njihovih javnih zbirki.

(6)

Postupak predviđen Direktivom 93/7/EEZ bio je prvi korak u uspostavi suradnje među državama članicama u tom području u kontekstu unutarnjeg tržišta, s ciljem daljnjeg uzajamnog priznavanja mjerodavnih nacionalnih zakona.

(7)

Uredbom (EZ) br. 116/2009, zajedno s Direktivom 93/7/EEZ, uveden je sustav Unije za zaštitu kulturnih predmeta država članica.

(8)

Cilj Direktive 93/7/EEZ bio je osigurati fizički povrat kulturnih predmeta državi članici s čijeg su državnog područja ti predmeti bili nezakonito izneseni neovisno o pravu vlasništva na takvim predmetima. Međutim, primjena te Direktive pokazala je ograničenja aranžmana za osiguravanje povrata takvih kulturnih predmeta. Izvješća o primjeni te Direktive ukazala su na njezinu rijetku primjenu posebno zbog njezina ograničenog područja primjene, uzrokovanog uvjetima koji su navedeni u prilogu toj Direktivi, kratkog razdoblja dopuštenog za pokretanje postupka povrata te troškova povezanih s postupkom povrata.

(9)

Područje primjene ove Direktive trebalo bi proširiti na svaki kulturni predmet koji je država članica, u okviru nacionalnog zakonodavstva ili administrativnih postupaka, kategorizirala ili definirala kao nacionalno blago koje ima umjetničku, povijesnu ili arheološku vrijednost u smislu članka 36. UFEU-a. Ova bi Direktiva stoga trebala obuhvaćati predmete od povijesnog, paleontološkog, etnografskog, numizmatičkog interesa ili znanstvene vrijednosti, bez obzira na to jesu li dio javne ili druge zbirke ili su pojedinačni predmeti, te potječu li iz redovitih ili tajnih iskapanja, pod uvjetom da su kategorizirani ili definirani kao nacionalno blago. Nadalje, kulturni predmeti koji su kategorizirani ili definirani kao nacionalno blago ne bi više morali pripadati kategorijama ili poštovati pragove povezane s njihovom starošću i/ili novčanom vrijednošću kako bi mogli biti predmetom povrata u okviru ove Direktive.

(10)

Raznovrsnost nacionalnih aranžmana za zaštitu nacionalnog blaga priznata je člankom 36. UFEU-a. Kako bi se poticalo uzajamno povjerenje, spremnost na suradnju i međusobno razumijevanje među državama članicama, opseg pojma „nacionalno blago” trebalo bi odrediti u okviru članka 36. UFEU-a. Države članice također bi trebale olakšati povrat kulturnih predmeta državi članici s čijeg su državnog područja ti predmeti bili nezakonito izneseni neovisno o datumu pristupanja te države članice te bi trebale osigurati da povrat takvih predmeta ne prouzroči nerazmjerne troškove. Državama članicama bi trebalo biti moguće povratiti one kulturne predmete koji nisu kategorizirani ili definirani kao nacionalno blago, kao i kulturne predmete koji su nezakonito izneseni prije 1. siječnja 1993., pod uvjetom da poštuju odgovarajuće odredbe UFEU-a.

(11)

Potrebno je pojačati administrativnu suradnju među državama članicama radi djelotvornije i ujednačenije primjene ove Direktive. Od središnjih bi se tijela stoga trebalo zahtijevati da učinkovito međusobno surađuju i razmjenjuju informacije u vezi s nezakonito iznesenim kulturnim predmetima korištenjem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („IMI”) predviđenog Uredbom (EU) br. 1024/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (6). Kako bi se poboljšala provedba ove Direktive, trebalo bi uspostaviti modul sustava IMI posebno prilagođen za kulturne predmete. Također je poželjno da taj sustav, prema potrebi, koriste i ostala nadležna tijela država članica.

(12)

Kako bi se osigurala zaštita osobnih podataka, administrativna suradnja i razmjena informacija među nadležnim tijelima trebali bi biti usklađeni s pravilima navedenima u Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7), i, u mjeri u kojoj se koristi IMI, u Uredbi (EU) br. 1024/2012. Definicije korištene u Direktivi 95/46/EZ i Uredbi (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (8) trebale bi se također primjenjivati za potrebe ove Direktive.

(13)

Rok za provjeru je li kulturni predmet pronađen u drugoj državi članici kulturni predmet u smislu Direktive 93/7/EEZ utvrđen je u praksi kao prekratak. Zato bi ga trebalo produljiti na šest mjeseci. Dulje razdoblje trebalo bi omogućiti državama članicama da poduzmu potrebne mjere za očuvanje kulturnog predmeta i, prema potrebi, spriječe svako djelovanje kojim se izbjegava postupak povrata.

(14)

Rok za pokretanje postupka povrata također bi trebalo produljiti na tri godine nakon što država članica s čijeg je državnog područja kulturni predmet nezakonito iznesen sazna za mjesto na kojem se kulturni predmet nalazi i identitet njegova samostalnog posjednika ili nesamostalnog posjednika. Produljenje toga roka trebalo bi olakšati povrat i odvratiti od nezakonitog iznošenja nacionalnog blaga. Radi jasnoće trebalo bi propisati da rok za pokretanje postupka počinje teći na dan kada središnje tijelo države članice s čijeg je državnog područja kulturni predmet nezakonito iznesen sazna za te informacije.

(15)

Direktivom 93/7/EEZ predviđeno je da se postupci povrata ne smiju pokrenuti više od 30 godina nakon što je predmet nezakonito iznesen s državnog područja države članice. Međutim, kada se radi o predmetima koji su dio javnih zbirki i predmetima koji su dio inventara crkvenih institucija u državama članicama u kojima podliježu posebnim aranžmanima za zaštitu u okviru nacionalnog prava, u određenim okolnostima rok za pokretanje postupka povrata je dulji. Budući da države članice prema nacionalnom pravu mogu, zajedno s vjerskim institucijama koje nemaju crkvenu strukturu, uspostaviti posebne aranžmane za zaštitu, ova bi se Direktiva trebala odnositi i na te druge vjerske institucije.

(16)

U svojim zaključcima o sprečavanju i suzbijanju kriminala protiv kulturnih dobara usvojenima 13. i 14. prosinca 2011. Vijeće je prepoznalo potrebu poduzimanja mjera radi povećanja djelotvornosti sprečavanja i suzbijanja kriminala u vezi s kulturnim predmetima. Preporučilo je da Komisija podrži države članice pri djelotvornoj zaštiti kulturnih predmeta s ciljem sprečavanja i suzbijanja nedopuštene trgovine i promicanja dopunskih mjera prema potrebi. Nadalje, Vijeće je preporučilo državama članicama da razmotre ratifikaciju Konvencije UNESCO-a o mjerama zabrane i sprečavanja nezakonitog uvoza, izvoza i prijenosa vlasništva na kulturnim dobrima potpisane u Parizu 17. studenoga 1970. i UNIDROIT-ove Konvencije o ukradenim ili nezakonito izvezenim kulturnim dobrima potpisane u Rimu 24. lipnja 1995.

(17)

Poželjno je osigurati da svi sudionici na tržištu postupaju s dužnom pažnjom u transakcijama koje uključuju kulturne predmete. Posljedice stjecanja kulturnog predmeta nezakonitog podrijetla bit će uistinu odvraćajuće jedino ako isplata odštete bude povezana s obvezom samostalnog posjednika da dokaže kako je postupao s dužnom pažnjom. Stoga, kako bi se ostvarili Unijini ciljevi sprečavanja i borbe protiv nezakonitog trgovanja kulturnim predmetima, ovom bi Direktivom trebalo propisati da samostalni posjednik, kako bi ishodio odštetu, mora dokazati da je postupao s dužnom pažnjom pri stjecanju predmeta.

(18)

Također bi bilo korisno da svaka osoba, a posebno ona koja sudjeluje na tržištu, ima lak pristup javnim informacijama o kulturnim predmetima koje su države članice kategorizirale ili definirale kao nacionalno blago. Države članice trebale bi pokušati olakšati pristup tim javnim informacijama.

(19)

Kako bi se olakšalo ujednačeno tumačenje pojma dužne pažnje, ovom bi Direktivom trebalo odrediti kriterije koji nisu sveobuhvatni i koje treba uzeti u obzir kako bi se utvrdilo je li samostalni posjednik postupao s dužnom pažnjom prilikom stjecanja kulturnog predmeta.

(20)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, odnosno omogućavanje povrata kulturnih predmeta kategoriziranih ili definiranih kao nacionalno blago koji su nezakonito izneseni s državnog područja država članica, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njegova opsega i učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(21)

Budući da su brisanjem priloga Direktivi 93/7/EEZ zadaće odbora osnovanog Uredbom (EZ) br. 116/2009 postale bespredmetne, upućivanja na taj odbor trebalo bi u skladu s time izbrisati. Međutim, kako bi se održala platforma za razmjenu iskustava i dobre prakse o provedbi ove Direktive među državama članicama, Komisija bi trebala uspostaviti stručnu skupinu, sastavljenu od stručnjaka iz središnjih tijela država članica odgovornih za provedbu ove Direktive, koja bi trebala biti uključena, između ostalog, u proces prilagodbe modula sustava IMI za kulturne predmete.

(22)

Budući da prilog Uredbi (EU) br. 1024/2012 sadrži popis odredaba o administrativnoj suradnji u aktima Unije koji se provode pomoću IMI-ja, taj bi prilog trebalo izmijeniti kako bi uključio ovu Direktivu.

(23)

Obveza prenošenja ove Direktive u nacionalno pravo trebala bi se ograničiti na one odredbe koje predstavljaju značajnu izmjenu u usporedbi s prethodnim direktivama. Obveza prenošenja odredaba koje su nepromijenjene proizlazi iz prethodnih direktiva.

(24)

Ova Direktiva ne bi trebala dovoditi u pitanje obveze država članica s obzirom na rokove za prenošenje u nacionalno pravo direktiva određenih u Prilogu I. dijelu B,

1.

„kulturni predmet” znači predmet koji je kategoriziran ili definiran od strane države članice, prije ili nakon njegova nezakonitog iznošenja s državnog područja te države članice, kao dio „nacionalnog blaga koje ima umjetničku, povijesnu ili arheološku vrijednost” prema nacionalnom zakonodavstvu ili u okviru administrativnih postupaka, a u smislu članka 36. TFEU-a;

2.

„nezakonito izneseno s državnog područja države članice” znači:

3.

„država članica koja je zatražila povrat” znači država članica s čijeg je državnog područja kulturni predmet nezakonito iznesen;

4.

„država članica od koje se traži povrat” znači država članica na čijem se državnom području nalazi kulturni predmet nezakonito iznesen s državnog područja druge države članice;

5.

„povrat” znači fizički povrat kulturnog predmeta na državno područje države članice koja je zatražila povrat;

6.

„samostalni posjednik” znači osoba koja za vlastiti račun izvršava faktičnu vlast na kulturnom predmetu;

7.

„nesamostalni posjednik” znači osoba koja za treću osobu izvršava faktičnu vlast na kulturnom predmetu;

8.

„javne zbirke” znači zbirke koje su u skladu sa zakonodavstvom države članice definirane kao javne i koje su u vlasništvu te države članice, lokalnog ili područnog tijela u toj državi članici ili institucije koja se nalazi na državnom području te države članice, pod uvjetom da je takva institucija u vlasništvu države članice ili lokalnog ili područnog tijela ili je u znatnoj mjeri od njih financirana.

1.

na zahtjev države članice koja je zatražila povrat traže određeni kulturni predmet koji je nezakonito iznesen s njezina državnog područja te identificiraju samostalnog posjednika i/ili nesamostalnog posjednika. Zahtjev mora sadržavati sve informacije potrebne za olakšavanje potrage, posebno upućivanje na stvarno ili pretpostavljeno mjesto na kojem se predmet nalazi;

2.

obavješćuju zainteresirane države članice o pronalasku kulturnog predmeta na njihovu državnom području ako postoje osnove sumnje da je on nezakonito iznesen s državnog područja druge države članice;

3.

omogućuju nadležnim tijelima države članice koja je zatražila povrat da provjere je li predmet u pitanju kulturni predmet, pod uvjetom da se provjera obavi u roku od šest mjeseci od obavijesti predviđene točkom 2. Ako se provjera ne obavi u propisanom roku, prestaju se primjenjivati točke 4. i 5.;

4.

u suradnji sa zainteresiranom državom članicom poduzimaju sve potrebne mjere za fizičko očuvanje kulturnog predmeta;

5.

potrebnim privremenim mjerama sprečavaju svaku radnju kojom se izbjegava postupak povrata;

6.

pri povratu postupaju kao posrednici između samostalnih posjednika i/ili nesamostalnih posjednika i države članice koja je zatražila povrat. S tim ciljem nadležna tijela države članice od koje se traži povrat mogu, ne dovodeći u pitanje članak 6., u prvom redu olakšati provedbu arbitražnog postupka u skladu s nacionalnim zakonodavstvom države članice od koje se traži povrat i uz uvjet da država članica koja je zatražila povrat i samostalni posjednik ili nesamostalni posjednik daju svoje formalno odobrenje.

(a)

dokument s opisom predmeta na koji se zahtjev odnosi i u kojem je navedeno da je riječ o kulturnom predmetu;

(b)

izjava nadležnih tijela države članice koja je zatražila povrat da je kulturni predmet nezakonito iznesen s njezina državnog područja.

28.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 159/11

(1)

Slobodno kretanje radnika, sloboda poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga temeljna su načela unutarnjeg tržišta u Uniji ugrađena u Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Unija dalje razvija provedbu tih načela s ciljem osiguravanja jednakih uvjeta poslovanja i poštovanja prava radnika.

(2)

Sloboda pružanja usluga uključuje pravo poduzeća da pružaju usluge u drugoj državi članici, u koju mogu privremeno uputiti svoje radnike kako bi ondje pružali te usluge. Za potrebe upućivanja radnika potrebno je razlikovati tu slobodu od slobodnog kretanja radnika, koje daje svakom građaninu pravo da se slobodno preseli u drugu državu članicu kako bi ondje radio i boravio u tu svrhu, te ih štiti od diskriminacije u pogledu zapošljavanja, primitaka od rada i ostalih uvjeta rada i zapošljavanja u odnosu na državljane te države članice.

(3)

S obzirom na radnike koji su privremeno upućeni na obavljanje posla kako bi pružali usluge u državi članici koja nije ona u kojoj uobičajeno obavljaju svoj rad, Direktivom 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) utvrđuje se skup jasno određenih temeljnih uvjeta zaposlenja koje pružatelj usluga mora zadovoljiti u državi članici u koju je radnik upućen da bi se osigurao minimum zaštite dotičnih upućenih radnika.

(4)

Sve mjere koje se uvode ovom Direktivom trebale bi biti opravdane i proporcionalne kako se ne bi stvorila administrativna opterećenja ili ograničio potencijal poduzeća, a posebno malih i srednjih poduzeća (MSP-ovi), za stvaranje novih radnih mjesta, istodobno štiteći upućene radnike.

(5)

Kako bi se osigurala usklađenost s Direktivom 96/71/EZ bez nepotrebnog administrativnog opterećivanja pružatelja usluga, bitno je da se činjenične elemente navedene u odredbama o utvrđivanju istinskog upućivanja i o sprečavanju zlouporabe i zaobilaženja u ovoj Direktivi smatra indikativnima i neiscrpnima. Posebno ne bi trebalo zahtijevati da svaki pojedini element bude zadovoljen u svakom slučaju upućivanja.

(6)

Bez obzira na činjenicu što bi procjena indikativnih činjeničnih elemenata trebala biti prilagođena svakom posebnom slučaju i trebala uzimati u obzir posebnosti situacije, situacije koje imaju iste činjenične elemente ne bi trebale voditi do drukčijeg pravnog vrednovanja ili procjene od strane nadležnih tijela u različitim državama članicama.

(7)

Kako bi se spriječilo, izbjeglo i suzbilo zlouporabu i zaobilaženje važećih pravila od strane poduzeća koja nepropisno ili prijevarom stječu koristi od slobode pružanja usluga ugrađene u UFEU i/ili od primjene Direktive 96/71/EZ, trebalo bi unaprijediti provedbu i praćenje pojma upućivanja te na razini Unije uvesti više jedinstvenih elemenata koji olakšavaju zajedničko tumačenje.

(8)

Stoga nadležno tijelo države članice domaćina u koju se obavlja upućivanje, prema potrebi, u bliskoj suradnji s državom članicom poslovnog nastana, treba ispitati sastavne činjenične elemente koji karakteriziraju privremenu narav svojstvenu pojmu upućivanja i uvjet da poslodavac zaista ima poslovni nastan u državi članici iz koje se obavlja upućivanje.

(9)

Prilikom razmatranja veličine ostvarenog prihoda poduzeća u državi članici poslovnog nastana u svrhu utvrđivanja obavlja li to poduzeće zaista značajne aktivnosti, osim isključivo aktivnosti unutarnjeg upravljanja i/ili administrativnih aktivnosti, nadležna tijela trebala bi uzeti u obzir razlike između kupovnih moći valuta.

(10)

Elementi utvrđeni u ovoj Direktivi u vezi s provedbom i praćenjem upućivanja mogu također pomoći nadležnim tijelima u identificiranju radnika koji su lažno prijavljeni kao samozaposleni. Prema Direktivi 96/71/EZ, važeća definicija radnika je ona definicija koja se primjenjuje u pravu države članice na čije je državno područje radnik upućen. Dodatno pojašnjenje i poboljšano praćenje upućivanja od strane relevantnih nadležnih tijela poboljšalo bi pravnu sigurnost i pružilo koristan alat koji bi pridonosio učinkovitoj borbi s lažnom samozaposlenosti i osigurao da upućeni radnici nisu lažno prijavljeni kao samozaposleni, time pomažući u sprečavanju, izbjegavanju i borbi sa zaobilaženjem važećih pravila.

(11)

Kada ne postoji istinska situacija upućivanja i dolazi do sukoba zakona, dužnu pažnju trebalo bi posvetiti odredbama Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (5) („Rim I”) ili Rimske konvencije (6) koje su usmjerene na osiguravanje da zaposlenicima nije uskraćena zaštita koja im je dodijeljena odredbama iz kojih se ne može izuzeti ugovorom ili koja se ne mogu izuzeti samo ako to ide u njihovu korist. Države članice trebale bi osigurati da su na snazi odredbe kako bi se primjereno zaštitilo radnike koji nisu istinski upućeni.

(12)

Nedostatak certifikata u pogledu primjenjivog zakonodavstva o socijalnom osiguranju iz Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (7) može biti naznaka da se situaciju ne bi trebalo karakterizirati kao privremeno upućivanje u državu članicu koja nije ona u kojoj se smatra da radnik uobičajeno radi u okviru pružanja usluga.

(13)

Kao što je slučaj s Direktivom 96/71/EZ, ova Direktiva ne bi trebala dovoditi u pitanje primjenu Uredbe (EZ) br. 883/2004 i Uredbe (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (8).

(14)

Poštovanje raznolikosti nacionalnih sustava industrijskih odnosa, kao i autonomija socijalnih partnera, jasno su prepoznati u UFEU-u.

(15)

U mnogim državama članicama socijalni partneri imaju važnu ulogu u kontekstu upućivanja radnika radi pružanja usluga jer oni mogu, u skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom, odrediti različite razine, naizmjenično ili istodobno, važećih minimalnih plaća. Socijalni partneri trebali bi komunicirati i izvještavati o tim iznosima.

(16)

Odgovarajuća i učinkovita primjena i provedba ključni su elementi u zaštiti prava upućenih radnika i u osiguravanju jednakih uvjeta za pružatelje usluga, dok loša provedba potkopava učinkovitost pravila Unije koja vrijede u tom području. Stoga je nužna bliska suradnja između Komisije i država članica, te prema potrebi, regionalnih i lokalnih tijela, pri čemu ne treba zanemariti ni važnu ulogu inspektorata rada i socijalnih partnera u tom pogledu. Uzajamno povjerenje, duh suradnje, stalni dijalog i uzajamno razumijevanje ključni su u tom pogledu.

(17)

Učinkoviti postupci praćenja u državama članicama ključni su za provedbu Direktive 96/71/EZ i ove Direktive zbog čega bi ih trebalo uvesti u cijeloj Uniji.

(18)

Poteškoće u pristupanju informacijama o uvjetima zaposlenja vrlo su često razlog zašto pružatelji usluga ne primjenjuju postojeća pravila. Države članice bi stoga trebale osigurati da takve informacije budu opće dostupne, besplatne i da se omogući učinkovit pristup informacijama, ne samo pružateljima usluga iz drugih država članica, nego i dotičnim upućenim radnicima.

(19)

Ako su uvjeti zaposlenja utvrđeni u kolektivnim ugovorima koji su proglašeni univerzalno primjenjivima, države članice bi trebale osigurati da ti kolektivni ugovori budu opće dostupni na pristupačan i transparentan način, istodobno poštujući autonomiju socijalnih partnera.

(20)

Kako bi se poboljšala dostupnost informacija, trebalo bi stvoriti jedan izvor informacija u državama članicama. Svaka država članica trebala bi osigurati postojanje jedinstvene službene nacionalne internetske stranice, u skladu sa standardima internetske pristupačnosti, i drugih odgovarajućih sredstava komunikacije. Jedinstvena službena nacionalna internetska stranica trebala bi minimalno biti u obliku internetskog portala i trebala bi služiti kao ulaz ili glavna pristupna točka i trebala bi na jasan i precizan način pružati poveznice na relevantne izvore informacija te kratke informacije o sadržaju internetske stranice i navedenim poveznicama. Takve internetske stranice trebale bi osobito obuhvaćati svaku internetsku stranicu pokrenutu u skladu sa zakonodavstvom Unije s ciljem promicanja poduzetništva i/ili razvoja prekograničnog pružanja usluga. Države članice domaćini trebale bi pružati informacije o rokovima utvrđenima u njihovu nacionalnom pravu u kojima pružatelji usluga moraju čuvati dokumente nakon razdoblja upućivanja.

(21)

Upućeni radnici trebali bi imati pravo dobiti od države članice domaćina opće informacije o nacionalnom pravu i/ili praksi koja se na njih primjenjuje.

(22)

Administrativna suradnja i uzajamna pomoć između država članica trebala bi se odvijati u skladu s pravilima o zaštiti osobnih podataka utvrđenima u Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9), te u skladu s nacionalnim pravilima o zaštiti podataka kojima se provodi zakonodavstvo Unije. S obzirom na administrativnu suradnju putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (IMI), takva bi suradnja također trebala biti u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (10) i Uredbom (EU) br. 1024/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (11).

(23)

Kako bi se osigurala ispravna primjena i pratilo pridržavanje temeljnih pravila o uvjetima zaposlenja koja treba poštovati u pogledu upućenih radnika, države članice trebale bi primjenjivati samo određene administrativne zahtjeve i mjere kontrole na poduzeća koja upućuju radnike u okviru pružanja usluga. U skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, takvi zahtjevi i mjere mogu biti opravdani prevladavajućim razlozima javnog interesa, koji uključuju učinkovitu zaštitu prava radnika, pod uvjetom da su primjerni za osiguravanje ostvarenja cilja koji se pokušava ostvariti i da ne prelaze ono što je potrebno za njegovo ostvarenje. Takvi administrativni zahtjevi i mjere mogu se uvesti samo pod uvjetom da nadležna tijela ne mogu učinkovito obavljati svoju nadzornu zadaću bez traženih informacija i/ili ako manje restriktivne mjere ne bi osigurale ostvarenje ciljeva nacionalnih mjera kontrole koje se smatraju potrebnima.

(24)

Pružatelj usluga trebao bi osigurati da za vrijeme trajanja upućivanja nadležna tijela mogu provjerit identitet upućenih radnika uključenih u prijavu koju pružatelj usluga podnosi u svrhu omogućavanja činjenične kontrole na mjestu rada.

(25)

Pružatelj usluga s poslovnim nastanom u drugoj državi članici trebao bi obavijestiti nadležna tijela u državi članici domaćinu bez nepotrebnog odlaganja o svim važnim promjenama informacija sadržanih u prijavi koju pružatelj usluga podnosi u svrhu omogućavanja činjenične kontrole na mjestu rada.

(26)

Obveza obavješćivanja Komisije o administrativnim zahtjevima i mjerama kontrole ne bi trebala predstavljati ex ante postupak izdavanja odobrenja.

(27)

Kako bi se osigurala bolja i ujednačenija primjena Direktive 96/71/EZ, kao i njezina provedba u praksi, i kako bi se, koliko je moguće, umanjile razlike u provedbi i primjeni širom Unije, države članice trebale bi osigurati da se na njihovu državnom području provode učinkovite i odgovarajuće inspekcije, time pridonoseći, između ostalog, borbi protiv neprijavljenog rada u kontekstu upućivanja, također uzimajući u obzir druge pravne inicijative kako bi se na bolji način riješilo ovo pitanje.

(28)

Države članice trebale bi, kada je to primjenjivo i u skladu s njihovim nacionalnim pravom i/ili praksom, poduzeću nad kojim je provedena inspekcija nakon inspekcije ili kontrole dati dokument koji uključuje sve relevantne informacije.

(29)

Države članice trebale bi osigurati dostupnost dostatnog osoblja s vještinama i kvalifikacijama potrebnima za učinkovitu provedbu inspekcija i da bi se omogućilo da se na zahtjeve za informacijama države članice domaćina ili države članice poslovnog nastana, kako je predviđeno ovom Direktivom, odgovori bez nepotrebnog odlaganja.

(30)

Inspektorati rada, socijalni partneri i druga tijela za praćenje od ključne su važnosti u tom pogledu i trebali bi i dalje imati ključnu ulogu.

(31)

Kako bi se na fleksibilan način nosili s raznolikošću tržišta rada i sustavima industrijskih odnosa, određene uvjete zaposlenja upućenih radnika mogu iznimno pratiti subjekti socijalnog dijaloga i/ili drugi dionici ili tijela, pod uvjetom da jamče dotičnim osobama jednak stupanj zaštite i da provode praćenje na nediskriminirajući i objektivan način.

(32)

Inspekcijska tijela država članica i druga relevantna tijela za praćenje i provedbu propisa trebala bi se koristiti suradnjom i razmjenom informacija predviđenom mjerodavnim pravom kako bi provjerili poštuju li se pravila primjenjiva na upućene radnike.

(33)

Države članice posebno se potiče da uvedu integriraniji pristup inspekcijama rada. Isto tako trebalo bi preispitati potrebu za izradom zajedničkih standarda kako bi se utvrdile usporedive metode, prakse i minimalni standardi na razini Unije. Međutim, razvoj zajedničkih standarda ne bi trebao spriječiti države članice u njihovim naporima da se učinkovito bore protiv neprijavljenog rada.

(34)

Kako bi se olakšala provedba Direktive 96/71/EZ i osigurala njezina učinkovitija primjena, trebali bi postojati učinkoviti mehanizmi ulaganja prigovora putem kojih upućeni radnici mogu podnositi pritužbe ili pokrenuti sudske postupke, bilo izravno ili, s njihovim odobrenjem, putem odgovarajućih imenovanih trećih strana, kao što su sindikati ili druga udruženja kao i zajedničke institucije socijalnih partnera. To ne bi smjelo dovesti u pitanje nacionalna pravila o postupku zastupanja i obrane pred sudovima i nadležnosti i druga prava sindikata i drugih predstavnika zaposlenika prema nacionalnom pravu i/ili praksi

(35)

Kako bi se osiguralo da upućeni radnik primi točnu plaću i pod uvjetom da se dodaci specifični za upućivanje mogu smatrati dijelom minimalne plaće, takvi bi se dodaci trebali odbiti od plaće samo ako nacionalno pravo, kolektivni ugovori i/ili praksa države članice domaćina to predviđaju.

(36)

Poštovanje važećih pravila u području upućivanja u praksi i učinkovita zaštita prava radnika u tom pogledu od osobite su važnosti u lancima podizvoditelja i trebalo bi ga osigurati pomoću primjerenih mjera u skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom te poštujući pravo Unije. Takve mjere mogu uključivati uvođenje na dobrovoljnoj osnovi, nakon savjetovanja s relevantnim socijalnim partnerima, mehanizma izravne odgovornosti u podizvođenju, uz ili umjesto odgovornosti poslodavca, u odnosu na bilo kakve nepodmirene neto primitke od rada koji odgovaraju minimalnoj plaći i/ili doprinose koje treba uplatiti u zajedničke fondove ili institucije socijalnih partnerâ koje uređuje zakon ili kolektivni ugovor, ako su oni obuhvaćeni člankom 3. stavkom 1. Direktive 96/71/EZ. Međutim, države članice ostaju slobodne dopustiti stroža pravila o odgovornosti prema nacionalnom pravu ili ići dalje u sklopu nacionalnog prava na nediskriminirajućoj i proporcionalnoj osnovi.

(37)

Države članice koje su uvele mjere kako bi osigurale poštovanje važećih pravila u lancima podizvođenja trebale bi imati mogućnost propisati da (pod)izvoditelj ne bi trebao biti odgovoran u posebnim okolnostima ili da odgovornost može biti ograničena u slučajevima kada su (pod) izvoditelji poduzeli mjere dužne pažnje. Mjere uvedene radi osiguranja poštovanja važećih pravila trebale bi biti definirane nacionalnim pravom, uzimajući u obzir posebne okolnosti predmetne države članice, te mogu uključivati, među ostalim, mjere koje je izvoditelj poduzeo u vezi s dokumentacijom koja dokazuje poštovanje administrativnih zahtjeva i mjera kontrole kako bi se osiguralo učinkovito praćenje poštovanja važećih pravila o upućivanju radnika.

(38)

Zabrinjavajuće je to što države članice još uvijek imaju brojne poteškoće s naplatom prekograničnih administrativnih sankcija i/ili novčanih kazni te je stoga potrebno riješiti pitanje uzajamnog priznavanja administrativnih sankcija i novčanih kazni.

(39)

Razlike između sustava država članica u provođenju izrečenih administrativnih sankcija i/ili novčanih kazni u prekograničnim situacijama ugrožavaju pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta te riskiraju da osiguravanje jednake razine zaštite diljem Unije za upućene radnike bude iznimno teško, ako ne i gotovo nemoguće.

(40)

Učinkovito provođenje temeljnih pravila koja uređuju upućivanje radnika radi pružanja usluga trebalo bi biti osigurano posebnim djelovanjem koje je usmjereno na prekograničnu provedbu izrečenih financijskih administrativnih sankcija i/ili novčanih kazni. Usklađivanje zakonodavstva država članica u ovom području stoga je ključni preduvjet kako bi se osigurala viša, ujednačenija i usporediva razina zaštite potrebne za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(41)

Usvajanje zajedničkih pravila kojima se pruža uzajamna pomoć i potpora provedbenim mjerama i povezanim troškovima, kao i usvajanje jedinstvenih uvjeta za obavješćivanje o odlukama povezanima s izrečenim administrativnim sankcijama i/ili novčanim kaznama za nepoštovanje odredbi Direktive 96/71/EZ, kao i ove Direktive, trebalo bi riješiti određeni broj praktičnih problema prekogranične provedbe te jamčiti bolju komunikaciju i bolje provođenje takvih odluka koje dolaze iz druge države članice.

(42)

Ako se uspostavi da pružatelj usluga zaista nema poslovni nastan u državi članici poslovnog nastana ili ako su adresa ili podaci o trgovačkom društvu lažni, nadležna tijela ne bi trebala završiti postupak na formalnim osnovama već bi trebala dodatno istražiti predmet kako bi otkrila identitet fizičke ili pravne osobe odgovorne za upućivanje.

(43)

Priznavanje odluka kojima se izriču administrativne sankcije i/ili novčane kazne i zahtjeva za naplatom takvih sankcija i/ili novčanih kazni trebalo bi se temeljiti na načelu uzajamnog povjerenja. U tu svrhu, razlozi za nepriznavanje ili odbijanje naplate administrativne sankcije i/ili novčane kazne trebali bi biti ograničeni na nužan minimum.

(44)

Neovisno o uspostavljanju ujednačenijih pravila s obzirom na prekogranično provođenje administrativnih sankcija i/ili novčanih kazni i potrebu za više zajedničkih kriterija kako bi naknadni postupci bili učinkovitiji u slučaju neplaćanja oni ne bi trebali utjecati na sposobnosti država članica da utvrde svoj sustav sankcija i novčanih kazni ili mjera za naplatu raspoloživih prema njihovom nacionalnom pravu. Stoga, instrument koji dopušta provedbu ili izvršenje takvih sankcija i/ili novčanih kazni može, prema potrebi te uzimajući u obzir nacionalno zakonodavstvo i/ili praksu u državi članici koja prima zahtjev, biti dovršen, ili ga može pratiti ili zamijeniti pravo koje dopušta njegovu provedbu ili izvršenje u državi članici koja prima zahtjev.

(45)

Ujednačenija pravila ne bi trebala imati učinak izmjene obveze poštovanja temeljnih prava i sloboda tuženika kao i temeljnih pravnih načela koja se na njih primjenjuju, kako su ugrađeni u članak 6. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), poput prava na saslušanje i prava na učinkovit pravni lijek i prava na pravedno suđenje ili načelo „ne bis in idem”.

(46)

Ova Direktiva nije usmjerena na uspostavljanje usklađenih pravila za pravosudnu suradnju, nadležnost, ili priznavanje i izvršenje odluka u građanskim i trgovačkim pitanjima, niti se bavi mjerodavnim pravom.

(47)

U slučaju neispunjavanja obveza propisanih ovom Direktivom, države članice trebale bi provesti odgovarajuće mjere, uključujući upravne i pravosudne postupke te bi trebale osigurati učinkovite, odvraćajuće i proporcionalne sankcije kod povreda obveza na temelju ove Direktive.

(48)

Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i načela Povelje o temeljnim pravima Europske unije, posebno zaštita osobnih podataka (članak 8.), sloboda izbora zanimanja i pravo na rad (članak 15.), sloboda poduzetništva (članak 16.), pravo na kolektivno pregovaranje i djelovanje (članak 28.), pošteni i pravični radni uvjeti (članak 31.), pravo na učinkoviti pravni lijek i na pravično suđenje (članak 47.), pretpostavku nedužnosti i pravo na obranu (članak 48.) i izbjegavanje dvostrukog suđenja zbog istog kaznenog djela (članak 50.) i mora se provoditi u skladu s tim pravima i načelima.

(49)

S ciljem bolje i ujednačenije primjene Direktive 96/71/EZ primjereno je predvidjeti sustav za elektroničku razmjenu podataka kako bi se olakšala administrativna suradnja te bi nadležna tijela trebala što više koristiti IMI. Međutim, to ne bi trebalo spriječiti primjenu postojećih i budućih bilateralnih sporazuma ili dogovora koji se odnose na administrativnu suradnju i uzajamnu pomoć.

(50)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, odnosno uspostaviti opći zajednički okvir odgovarajućih odredbi, mjera i kontrolnih mehanizama nužnih za bolju i ujednačeniju provedbu, primjenu i izvršavanje u praksi Direktive 96/71/EZ, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svog opsega i učinaka može bolje ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenom u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(51)

U skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001, provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka, koji je dao mišljenje 19. srpnja 2012. (12).

(a)

„nadležno tijelo” znači tijela, što može uključivati i urede za kontakt iz članka 4. Direktive 96/71/EZ, koje je država članica imenovala za obavljanje funkcija utvrđenih Direktivom 96/71/EZ i ovom Direktivom;

(b)

„tijelo koje podnosi zahtjev” znači nadležno tijelo države članice koje podnosi zahtjev za pružanjem pomoći, informacijama, obavješćivanjem ili naplatom kazne ili novčane kazne, kako je navedeno u poglavlju VI.;

(c)

„tijelo koje prima zahtjev” znači nadležno tijelo države članice koje je primilo zahtjev za pružanjem pomoći, informacijama, obavješćivanjem ili naplatom kazne i/ili novčane kazne, kako je navedeno u poglavlju VI.;

(a)

mjesto gdje poduzeće ima svoje registrirano sjedište i upravu, koristi uredski prostor, plaća poreze i doprinose za socijalno osiguranje i, prema potrebi, u skladu s nacionalnim pravom ima profesionalnu dozvolu ili je registrirano pri gospodarskim komorama ili stručnim tijelima;

(b)

mjesto gdje su upućeni radnici zaposleni i iz kojeg su upućeni na rad;

(c)

pravo koje se primjenjuje na ugovore koje je poduzeće sklopilo sa svojim radnicima s jedne strane, te sa svojim klijentima, s druge strane;

(d)

mjesto gdje poduzeće obavlja svoju značajnu poslovnu aktivnost i gdje zapošljava administrativno osoblje;

(e)

broj izvršenih ugovora i/ili veličinu prihoda ostvarenog u državi članici poslovnog nastana, uzimajući u obzir posebnu situaciju, između ostalog, novo osnovanih poduzeća te malih i srednjih poduzeća.

(a)

rad se obavlja u ograničenom vremenskom razdoblju u drugoj državi članici;

(b)

datum na koji upućivanje započinje;

(c)

upućivanje se provodi u državi članici koja je različita od one u kojoj ili iz koje upućeni radnik uobičajeno obavlja svoj rad u skladu s Uredbom (EZ) br. 593/2008 (Rim I.) i/ili Rimskom konvencijom;

(d)

upućeni se radnik vraća ili se od njega očekuje da nastavi raditi u državi članici iz koje je upućen nakon završetka rada ili pružanja usluga zbog kojih je bio upućen;

(e)

prirodu aktivnosti;

(f)

putovanje, hranu ili smještaj osigurava ili troškove za iste nadoknađuje poslodavac koji upućuje radnika te je u tom slučaju, uključen i način na koji se to radi ili metoda naknada troškova;

(g)

sva prethodna razdoblja tijekom kojih je radno mjesto bilo popunjeno istim ili drugim (upućenim) radnikom.

(a)

jasno navode, na detaljan način prilagođen korisnicima te u pristupačnom formatu na jedinstvenoj službenoj nacionalnoj internetskoj stranici i drugim prikladnim sredstvima, koji uvjeti zaposlenja i/ili koje dijelove njihovog nacionalnog i/ili regionalnog prava treba primijeniti na radnike upućene na njihovo državno područje;

(b)

poduzimaju potrebne mjere kako bi učinile opće dostupne na jedinstvenoj službenoj nacionalnoj internetskoj stranici i drugim prikladnim sredstvima informacije o tome koji kolektivni ugovori se primjenjuju i na koga, i koje uvjete zaposlenja pružatelji usluga iz drugih država članica trebaju primijeniti u skladu s Direktivom 96/71/EZ, uključujući kada je to moguće, poveznice na postojeće internetske stranice i druge točke za kontakt, posebno odgovarajuće socijalne partnere;

(c)

čine informacije dostupne radnicima i pružateljima usluga bez naknade na službenom jeziku/službenim jezicima države članice domaćina i na jezicima koji su najrelevantniji uzimajući u obzir potražnju na njezinom tržištu rada, za čiji odabir je zadužena država članica domaćin Ako je moguće, ta informacija dostupna je u obliku sažetog letka navodeći glavne primjenjive uvjete rada, uključujući opis postupaka za podnošenje pritužbi i na zahtjev u oblicima dostupnima osobama s invaliditetom; dodatne detaljne informacije o uvjetima rada i društvenim uvjetima koji se primjenjuju na upućene radnike, uključujući zdravlje i sigurnost na radu, čine se lako dostupnima i bez naknade;

(d)

poboljšavaju dostupnost i jasnoću relevantnih informacija, posebno onih navedenih na jedinstvenoj službenoj nacionalnoj internetskoj stranici, kako je navedeno u točki (a);

(e)

navode osobu za kontakt u uredu za kontakt koja je zadužena za zahtjeve za informacijama;

(f)

održavaju informacije koje su na raspolaganju u državnim sažecima ažuriranima.

(a)

u hitnim slučajevima koji zahtijevaju provjeru u registrima, poput onih o potvrdi registracije PDV-a u svrhe provjere poslovnog nastana u drugoj državi članici: što prije moguće i maksimalno dva dana od primitka zahtjeva.

Razlog za hitnost mora biti jasno naznačen u zahtjevu s uključenim detaljima koji dokazuju postojanje te hitnosti.

(b)

svi drugih zahtjevi za informacijama: maksimalno 25 radnih dana od primitka zahtjeva, osim ako kraći rok nije dogovoren između država članica.

(a)

obvezu pružatelja usluga s poslovnim nastanom u drugoj državi članici da podnese jednostavnu izjavu odgovornim nacionalnim nadležnim tijelima najkasnije na početku pružanja usluga, na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika države članice domaćina, ili na drugom jeziku ili jezicima koje država članica prihvaća, a koja sadrži relevantne informacije potrebne kako bi se omogućile činjenične kontrole na mjestu rada, uključujući:

(b)

obvezu da tijekom razdoblja upućivanja učini dostupnima i/ili čuva kopije ugovora o radu u papirnatom ili elektroničkom obliku (ili sličnog dokumenta u smislu Direktive Vijeća 91/533/EEZ (13), uključujući, ako je potrebno ili važno, dodatne informacije navedene u članku 4. te Direktive), platnih lista, radnih naloga koji ukazuju na početak, kraj i trajanje dnevnog radnog vremena i dokaza o isplati plaća ili sličnih dokumenata na pristupačnom i jasno naznačenom mjestu na svojem državnom području, poput mjesta rada ili gradilišta, ili za mobilne radnike u prometnom sektoru u bazi operacija ili u vozilu s kojim se pruža usluga;

(c)

obvezu dostavljanja dokumenata navedenih u točki (b), nakon razdoblja upućivanja, na zahtjev tijela u državi članici domaćinu, u razumnom roku;

(d)

obvezu dostavljanja prijevoda dokumenata navedenih u točki (b) na službeni jezik ili jedan od službenih jezika države članice domaćina, ili na drugi jezik ili jezike koje država članica domaćin prihvaća;

(e)

obvezu imenovanja osobe za vezu s nadležnim tijelima u državi članici domaćinu u kojoj se pružaju usluge i koja će slati i primati dokumente i/ili obavijesti, ako je potrebno;

(f)

prema potrebi, obvezu imenovanja osobe za kontakt koja djeluje kao predstavnik preko kojeg bi odgovarajući socijalni partneri mogli tražiti da pružatelj usluga započne postupak kolektivnog pregovaranja u državi članici domaćinu, u skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom, tijekom razdoblja u kojem se pružaju usluge. Ta osoba može biti različita od osobe navedene u točki (e) i ona ne mora biti prisutna u državi članici domaćinu, ali mora biti dostupna na razuman i opravdan zahtjev;

(a)

nacionalna pravila o rokovima za zastaru ili vremenskim ograničenjima za pokretanje sličnih postupaka, pod uvjetom da se ne smatra da onemogućuju ili pretjerano otežavaju ostvarenje tih prava;

(b)

druge nadležnosti i kolektivna prava socijalnih partnera, zaposlenika i predstavnika poslodavaca, gdje je to primjenjivo, u sklopu nacionalnog prava i/ili prakse;

(c)

nacionalna pravila postupka u predstavljanju i obrani pred sudovima.

(a)

sve nepodmirene neto primitke od rada koje bi, prema važećim uvjetima zaposlenja iz članka 3. Direktive 96/71/EZ, trebalo platiti;

(b)

sve zaostatke ili povrat poreza ili doprinose socijalnom osiguranju koji su neopravdano zadržani iz njihovih plaća.

(c)

povrat prekomjernih troškova, u vezi s neto primicima od rada ili kvalitetom smještaja, koji su zadržani ili odbijeni od plaća za smještaj koji pruža poslodavac;

(d)

prema potrebi, neopravdano zadržani doprinosi koje poslodavac treba uplatiti u zajedničke fondove ili institucije socijalnih partnera.

(a)

naplaćuje administrativnu sankciju i/ili novčanu kaznu koju izrekne nadležno tijelo u skladu sa zakonima i postupcima države članice koja podnosi zahtjev ili koju potvrdi upravno ili sudsko tijelo ili, prema potrebi, sudovi nadležni za radne sporove, i koja nije podložna daljnjem podnošenju žalbe; ili

(b)

obavještava o odluci kojom se izriče takva sankcija i/ili novčana kazna.

(a)

ime i poznatu adresu primatelja, kao i sve druge važne podatke ili informacije za identifikaciju primatelja,

(b)

sažetak činjeničnog stanja i okolnosti kršenja, prirodu kršenja i odgovarajuća pravila koja se primjenjuju;

(c)

instrument koji dopušta izvršenje u državi članici koja podnosi zahtjev i sve druge važne informacije ili dokumente, uključujući one sudske prirode, o potraživanju, administrativnoj sankciji i/ili novčanoj kazni; te

(d)

ime, adresu i druge podatke za kontakt nadležnog tijela odgovornog za procjenu administrativne sankcije i/ili novčane kazne i, ako je drukčije, nadležnog tijela kod koje se mogu dobiti daljnje informacije o sankciji i/ili novčanoj kazni ili mogućnostima osporavanja obveze plaćanja ili odluke koja je izriče.

(a)

u slučaju obavješćivanja o odluci, svrhu obavijest i razdoblje unutar kojeg se provodi;

(b)

u slučaju zahtjeva za naplatom, datum kada je presuda ili odluka postala izvršiva ili konačna, opis prirode i iznosa administrativne sankcije i/ili novčane kazne, sve datume važne za postupak izvršenja, uključujući ako je, te na koji način, presuda ili odluka dostavljena tuženiku/tuženicima i/ili donesena u odsustvu tuženika, potvrdu tijela koje podnosi zahtjev da sankcija i/ili novčana kazna ne podliježe bilo kakvom daljnjem pravu na žalbu, kao i osnovno potraživanje u odnosu na koje je zahtjev podnesen, te njegove različite sastavnice.

(a)

akciji poduzetoj na njegov zahtjev za naplatom i obavješćivanjem te, detaljnije, datum na koji je primatelj zahtjeva obaviješten;

(b)

razlozima za odbijanje, ako odbije provesti zahtjev za naplatom administrativne sankcije i/ili novčane kazne ili obavijestiti o odluci kojom se izriče administrativna sankcija i/ili novčana kazna u skladu s člankom 17.

(a)

nakon ispitivanja od strane nadležnog tijela koje prima zahtjev očito je da predviđeni troškovi ili sredstva potrebna za naplatu administrativne sankcije i/ili novčane kazne nisu razmjerni u odnosu na iznos koji treba biti naplaćen ili bi uzrokovali znatne poteškoće;

(b)

iznos ukupne financijske sankcije i/ili novčane kazne je ispod [350] EUR ili je jednak tom iznosu;

(c)

nepoštovanja temeljnih prava i sloboda tuženikâ te pravnih načela koja se na njih primjenjuju, kako je utvrđeno u ustavu države članice koja prima zahtjev.

(a)

nužnost i primjerenost činjeničnih elemenata za utvrđivanje istinskog upućivanja, uključujući mogućnosti izmjena postojećih ili definiranja mogućih novih elemenata koje treba uzeti u obzir kako bi se odredilo je li poduzeće stvarno te obavlja li trenutno upućeni radnik svoj rad, kako je navedeno u članku 4.;

(b)

dostatnost dostupnih podataka u vezi s postupkom upućivanja;

(c)

primjerenost i dostatnost primjene nacionalnih kontrolnih mjera u svjetlu iskustva sa sustavom za administrativnu suradnju i razmjenu informacija te njegove učinkovitosti, razvoja ujednačenijih, standardiziranih dokumenata, uspostave zajedničkih načela ili standarda za inspekcije na području upućivanja radnika kao i tehnološkog razvoja, kao što je navedeno u članku 9.;

(d)

odgovornost i/ili provedbene mjere uvedene da bi se osiguralo poštovanje važećih pravila i učinkovita zaštita prava radnika u lancima podizvođenja kao što je navedeno u članku 12.;

(e)

primjenu odredbi o prekograničnoj provedbi financijskih administrativnih sankcija i novčanih kazni, osobito s obzirom na iskustva s tim sustavom i njegove učinkovitosti, kao što je utvrđeno u poglavlju VI.;

(f)

korištenje bilateralnih sporazuma ili dogovora u vezi sa sustavom IMI, uzimajući u obzir, prema potrebi, izvješće spomenuto u članku 25. stavku 1. Uredbe(EU) br. 1024/2012.

(g)

mogućnost prilagodbe rokova utvrđenih u članku 6. stavku 6. za pružanje informacija koje traže države članice ili Komisija s ciljem smanjivanja tih rokova, uzimajući u obzir napredak postignut u funkcioniranju i uporabi sustava IMI.

28.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 159/32

(1)

U svojim zaključcima od 17. lipnja 2010. Europsko vijeće usvojilo je strategiju Europa 2020. za radna mjesta te pametan, održiv i uključiv rast („Europa 2020.”). Europsko vijeće pozvalo je na pokretanje svih instrumenata i politika Unije u svrhu potpore ostvarenju zajedničkih ciljeva te je pozvalo države članice da poduzmu pojačano usklađeno djelovanje. Javne službe za zapošljavanje (JSZ-ovi) imaju središnju ulogu u doprinosu ostvarenju cilja strategije Europa 2020. čija je svrha postizanje stope zaposlenosti od 75 % za žene i muškarce u dobi od 20 godina do 64 godine do 2020., a posebno smanjenjem nezaposlenosti među mladima.

(2)

Člankom 45. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („Ugovor”) utvrđuje se sloboda kretanja radnika unutar Unije, dok su njegovim člankom 46. određene mjere za ostvarenje te slobode, posebno osiguravanjem bliske suradnje između javnih službi za zapošljavanje. Mreža JSZ-ova uspostavljena na temelju ove Odluke („Mreža”) trebala bi osim općih aspekata geografske mobilnosti obuhvatiti širok raspon ciljeva i inicijativa pomoću poticajnih mjera osmišljenih za poboljšanje suradnje među državama članicama u području zapošljavanja.

(3)

Ova Odluka trebala bi biti usmjerena na poticanje suradnje između država članica u područjima nadležnosti JSZ-ova. Time se formalizira i jača trenutačna neformalna suradnja između JSZ-ova putem sadašnje Europske mreže šefova JSZ-ova u kojoj su sve države članice pristale sudjelovati. Puni potencijal vrijednosti Mreže leži u daljnjem sudjelovanju svih država članica. O tom bi sudjelovanju trebalo obavijestiti tajništvo Mreže.

(4)

U skladu s člankom 148. stavkom 4. Ugovora,Vijeće je Odlukom 2010/707/EU (3) donijelo smjernice za politike zapošljavanja država članica, koje su se provodile u razdoblju od 2011. do 2013. Te integrirane smjernice usmjeravaju države članice prilikom definiranja njihovih nacionalnih programa reformi i provedbe reformi. Integrirane smjernice temelj su preporuka za pojedine zemlje koje Vijeće upućuje državama članicama na temelju tog članka. Posljednjih su godina te preporuke obuhvaćale specifične preporuke u vezi s funkcioniranjem i kapacitetom JSZ-ova i učinkovitošću aktivnih politika tržišta rada u državama članicama.

(5)

Te bi preporuke za pojedine zemlje imale koristi od daljnje potpore u vidu poboljšanih na činjenicama utemeljenih povratnih informacija o uspješnosti provedbe politike i suradnje između JSZ-ova država članica. U tu bi svrhu Mreža trebala provoditi konkretne inicijative kao što su zajednički sustavi benchmarkinga temeljeni na dokazima, odgovarajuće aktivnosti uzajamnog učenja, uzajamna pomoć među članovima Mreže i provedba strateških aktivnosti u svrhu modernizacije JSZ-ova. Posebna znanja Mreže i njezinih pojedinačnih članova također bi trebalo iskoristiti kako bi se, na zahtjev Europskog parlamenta, Vijeća, Komisije ili Odbora za zapošljavanje (EMCO) pružili dokazi o razvoju politika zapošljavanja.

(6)

Jača i usmjerenija suradnja između JSZ-ova trebala bi dovesti do poboljšane razmjene najbolje prakse. Mreža bi trebala povezivati rezultate koji se temelje na benchmarkingu i aktivnostima uzajamnog učenja na način koji omogućuje razvoj sustavnog, dinamičnog i integriranog procesa benchlearninga.

(7)

Mreža bi trebala blisko surađivati s EMCO-om na temelju članka 150. Ugovora te bi trebala pridonositi radu EMCO-a pružanjem činjeničnih dokaza i izvješća o politikama koje provode JSZ-ovi. Doprinosi Mreže Europskom parlamentu trebali bi biti usmjereni preko tajništva, a doprinosi Vijeću preko EMCO-a, bez ikakvih preinaka te, gdje je to moguće, zajedno s komentarima. Posebno, ukupno znanje Mreže o aspektima ostvarenja politika zapošljavanja i usporedna analiza JSZ-ova mogla bi pomoći pri ocjeni i izradi politika zapošljavanja donositeljima odluka o politikama, na razini Unije i na nacionalnoj razini.

(8)

Mreža bi, u okviru nadležnosti JSZ-ova, trebala pridonositi provedbi inicijativa politike u području zapošljavanja, poput Preporuke Vijeća od 22. travnja 2013. o uspostavi programa Jamstvo za mlade (4). Mreža bi, također, trebala podupirati inicijative usmjerene na bolju usklađenost vještina, dostojan i održiv rad, poboljšanu dobrovoljnu mobilnost radne snage i olakšavanje prijelaza iz obrazovanja i osposobljavanja na posao, uključujući i putem potpore za pružanje usluga usmjeravanja i poboljšane transparentnosti vještina i kvalifikacija. Aktivnosti Mreže trebale bi obuhvatiti evaluaciju i ocjenu aktivnih politika tržišta rada, uključujući i onih koje su usmjerene na ranjive društvene skupine i socijalnu isključenost.

(9)

Mreža bi trebala ojačati suradnju među svojim članovima, razviti zajedničke inicijative usmjerene na razmjenu informacija i najbolje prakse u svim područjima koja JSZ-ovi obuhvaćaju, usporednu analizu i savjetovanje kao i promicanje inovativnih pristupa pružanju usluga zapošljavanja. Uspostavom Mreže bit će omogućena uključiva usporedba svih JSZ-ova koja se temelji na dokazima i koja je usmjerena na rezultate, što vodi prepoznavanju najboljih praksi u područjima usluga koje JSZ-ovi pružaju. Ti bi rezultati trebali pridonijeti boljem osmišljavanju i pružanju usluga zapošljavanja u okviru njihovih posebnih odgovornosti. Inicijative Mreže trebale bi poboljšati djelotvornost JSZ-ova i omogućiti učinkovitiju javnu potrošnju. Mreža bi, također, trebala surađivati i s ostalim pružateljima usluga zapošljavanja.

(10)

U svojem godišnjem programu rada, Mreža bi trebala definirati tehničke detalje benchmarkinga JSZ-ova i povezanih aktivnosti uzajamnog učenja, posebno metodologije benchlearninga, na temelju pokazatelja benchmarkinga kako su navedeni u Prilogu ovoj Odluci za ocjenu uspješnosti JSZ-ova, kontekstne varijable, zahtjeve u vezi s dostavom podataka, kao i instrumente učenja integriranog programa uzajamnog učenja. U ovoj bi Odluci trebalo odrediti područja benchmarkinga. Države članice ostaju nadležne odlučivati hoće li na dobrovoljnoj osnovi sudjelovati u dodatnom benchlearningu u drugim područjima.

(11)

Ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora trebala bi biti delegirana Komisiji u pogledu izmjene Priloga o pokazateljima uspješnosti benchmarkinga. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući savjetovanja sa stručnjacima, posebno onima iz JSZ-ova. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(12)

Zbog raznolikosti modela, zadaća i oblika pružanja usluga JSZ-ova, svaka država članica mora sama, iz redova višeg rukovodstva svojih JSZ-ova, imenovati jednog člana i jednog zamjenskog člana za Odbor Mreže („Odbor”). Ako je primjenjivo, član ili zamjenski član trebali bi u Odboru predstavljati druge JSZ-ove iz svoje države članice. Ako iz ustavnih razloga država članica ne može imenovati samo jedan JSZ, trebalo bi odrediti relevantne JSZ-ove tako da se njihov broj svede na najmanji mogući i da se ne mijenjaju pravila da jedna država članica ima jedan glas u Odboru. Članovi Odbora trebali bi uložiti sve napore kako bi osigurali da mišljenja i iskustva lokalnih i regionalnih vlasti budu uključena u aktivnosti Mreže te da se te vlasti redovito obavješćuje o tim aktivnostima. Članovi Odbora trebali bi imati ovlast za donošenje odluka u ime svojeg JSZ-a. Kako bi se osigurala uključenost svih JSZ-ova u Mrežu, aktivnosti bi trebale biti otvorene za s sudjelovanje JSZ-ova sa svih razina.

(13)

Kako bi se zajednički rad JSZ-ova što više uskladio sa stvarnošću na tržištu rada, Mreža bi trebala imati potpuno ažurirane podatke o nezaposlenima na razini NUTS 3.

(14)

Mreža bi se trebala temeljiti na iskustvu i zamijeniti postojeću neslužbenu savjetodavnu skupinu Europske mreže šefova JSZ-ova koju Komisija podržava od 1997., čija su stajališta uzeta u obzir u ovoj Odluci. Ključna područja djelovanja koja je utvrdila ta savjetodavna skupina u svojem izvješću naslovljenom „Strategija JSZ-ova 2020.” trebala bi doprinijeti modernizaciji i jačanju JSZ-ova.

(15)

Mreža bi trebala pružiti uzajamnu pomoć u korist svojih članova i trebala bi pomoći svojim članovima pri uzajamnoj potpori u modernizaciji organizacijskih struktura i pružanju usluga jačanjem suradnje, posebno putem prijenosa znanja, studijskih posjeta i razmjene osoblja.

(16)

Mrežu i njezine inicijative trebalo bi financirati kroz program PROGRESS/stavku zapošljavanje Programa Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije („EaSI”) uspostavljenog Uredbom (EU) br. 1296/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5) u okviru odobrenih sredstava koje su odredili Europski parlament i Vijeće.

(17)

Za projekte koje je razvila Mreža ili koji su utvrđeni u aktivnostima uzajamnog učenja, a zatim provedeni u pojedinim JSZ-ovima, države članice trebale bi imati pristup financiranju iz Europskog socijalnog fonda (ESF), Regionalnog fonda za razvoj (ERDF) i programa Obzor 2020., Okvirnog programa Unije za istraživanje i inovacije (2014. – 2020.) uspostavljenog Uredbom (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (6).

(18)

Mreža bi trebala osigurati da dopunjava, a ne zamjenjuje ili duplicira djelovanja poduzeta kao dio Europske strategije zapošljavanja u smislu glave IX. Ugovora, posebno ona koja poduzima EMCO, kao i njegove alate, poput Zajedničkog ocjenjivačkog okvira (JAF), kao i djelovanja u okviru Programa uzajamnog učenja. Nadalje, u svrhu stvaranja sinergija, Komisija bi trebala osigurati da tajništvo Mreže blisko surađuje s tajništvom EMCO-a.

(19)

Ova Odluka poštuje temeljna prava i načela koja su priznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”). Posebno, ova Odluka nastoji osigurati puno poštovanje prava na pristup besplatnim uslugama posredovanja pri zapošljavanju i promicati primjenu članka 29. Povelje.

(a)

JSZ-ova kako su ih imenovale države članice;

(b)

Komisije.

(a)

najranjivijim društvenim skupinama s visokom stopom nezaposlenosti, posebno starijim radnicima i mladim osobama koje nisu zaposlene, niti su u obrazovanju ili osposobljavanju (NZOO);

(b)

dostojnom i održivom radu;

(c)

boljem funkcioniranju tržišta rada EU-a;

(d)

prepoznavanju vještina koje nedostaju i pružanju informacija o njihovu opsegu i mjestu, kao i boljem usklađivanju vještina tražitelja zaposlenja potrebama poslodavaca;

(e)

boljoj integraciji tržišta rada;

(f)

povećanoj dobrovoljnoj geografskoj i profesionalnoj mobilnosti na pravičnoj osnovi kako bi se zadovoljile specifične potrebe tržišta rada;

(g)

integraciji osoba isključenih s tržišta rada kao dijelu borbe protiv socijalne isključenosti;

(h)

evaluaciji i ocjenjivanju aktivnih inicijativa na tržištu rada i njihovoj djelotvornoj i učinkovitoj provedbi.

(a)

razvoj i provedba benchlearninga temeljenog na dokazima među JSZ-ovima diljem Unije radi uspoređivanja, pomoću odgovarajuće metodologije, izvedbi njihovih aktivnosti u sljedećim područjima:

(b)

pružanje uzajamne pomoći u obliku stručnih ili grupnih aktivnosti, putem suradnje, razmjene informacija, iskustava i osoblja među članovima Mreže, uključujući potporu provedbi preporuka specifičnih za pojedinu zemlju u vezi s JSZ-ovima koje izdaje Vijeće na zahtjev dotične države članice ili JSZ-a;

(c)

doprinosi modernizaciji i jačanju JSZ-ova u ključnim područjima u skladu s ciljevima zapošljavanja i socijalnim ciljevima Europe 2020.;

(d)

priprema izvješća na zahtjev Europskog parlamenta, Vijeća, Komisije ili na vlastitu inicijativu;

(e)

doprinosi provedbi relevantnih političkih inicijativa;

(f)

donosi i provodi svoj godišnji program rada u kojemu određuje svoje metode rada, očekivane rezultate i detalje u vezi s provedbom benchlearninga;

(g)

unapređuje i dijeli najbolju praksu o identifikaciji mladih osoba koje nisu zaposlene, niti su u obrazovanju ili osposobljavanju (NZOO) i razvoju inicijativa kojima bi se osiguralo da ti mladi ljudi steknu vještine potrebne za ulazak i ostanak na tržištu rada.

(a)

godišnji program rada Mreže, uključujući uspostavu radnih skupina te jezične aranžmane sastanaka Mreže;

(b)

tehnički okvir za provođenje benchmarkinga i aktivnosti uzajamnog učenja, kao dio godišnjeg programa rada Mreže, uključujući metodologiju benchlearninga na temelju pokazatelja benchmarkinga navedenih u Prilogu ovoj Odluci radi usporedbe uspješnosti JSZ-ova, kontekstne varijable, zahtjeve za dostavljanje podataka te instrumente učenja integriranog programa uzajamnog učenja;

(c)

godišnje izvješće Mreže. To izvješće šalje se Europskom parlamentu i Vijeću i objavljuje se.

28.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 159/40

28.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 159/41

(1)

Prema članku 4. stavku 1. Uredbe (EU) br. 305/2011 proizvođači građevnih proizvoda obvezni su sastaviti izjavu o svojstvima kada na tržište stavljaju građevni proizvod koji je obuhvaćen usklađenom normom ili je u skladu s europskom tehničkom ocjenom izdanom za taj proizvod. Prema članku 6. stavku 4. Uredbe (EU) br. 305/2011, tu izjavu treba sastaviti s pomoću predloška utvrđenog Prilogom III. toj Uredbi.

(2)

U skladu s člankom 60. točkom (e) Uredbe (EU) br. 305/2011, Komisiji je delegirana zadaća prilagodbe Priloga III. Uredbi (EU) br. 305/2011 kao odgovor na tehnički napredak.

(3)

Kako bi se odgovorilo na tehnički napredak, predložak utvrđen Prilogom III. Uredbi (EU) br. 305/2011 treba prilagoditi kako bi se omogućila fleksibilnost koju zahtijevaju različite vrste građevnih proizvoda i različiti proizvođači te pojednostavnila izjava o svojstvima.

(4)

Osim toga, praktično iskustvo s provedbom Priloga III. pokazuje da bi proizvođačima trebale dodatne upute za sastavljanje izjava o svojstvima građevnih proizvoda u skladu s primjenjivim zakonodavstvom. Davanjem takvih uputa osigurala bi se i usklađena i pravilna primjena Priloga III.

(5)

Proizvođačima treba dopustiti određenu fleksibilnost pri sastavljanju izjava o svojstvima sve dok jasno i suvislo daju bitne podatke koji se zahtijevaju člankom 6. Uredbe (EU) br. 305/2011.

(6)

Radi nedvosmislene identifikacije proizvoda obuhvaćenoga izjavom o svojstvima s obzirom na njegove razine ili razrede svojstava, proizvođači bi trebali povezati svaki pojedini proizvod s odgovarajućom vrstom proizvoda i danim skupom razina ili razreda svojstava jedinstvenom identifikacijskom oznakom iz članka 6. stavka 2. točke (a) Uredbe (EU) br. 305/2011.

(7)

Svrha je članka 11. stavka 4. Uredbe (EU) br. 305/2011 omogućiti identifikaciju i sljedivost svakoga pojedinačnoga građevnog proizvoda prema proizvođačevoj oznaci tipa ili kontrolnom ili serijskom broju. Toj svrsi ne služi izjava o svojstvima, koju poslije treba uporabiti za sve proizvode koji odgovaraju vrsti proizvoda koja je u njoj određena. Zato ne treba zahtijevati da izjava o svojstvima sadržava podatke koji se zahtijevaju člankom 11. stavkom 4.

(8)

Kada su prijavljena tijela pravilno identificirana, popis svih certifikata i izvješća o ispitivanju, proračunima i ocjenjivanju može postati opsežan i opterećenje, a da korisnicima proizvoda obuhvaćenoga izjavom o svojstvima ne daje dodanu vrijednost. Prema tome, proizvođači ne bi trebali biti obvezni uključiti te popise u svoje izjave o svojstvima.

(9)

Kako bi se povećala učinkovitost i konkurentnost europskoga građevinskog sektora u cjelini, proizvođači koji izdaju izjave o svojstvima i žele iskoristiti pojednostavnjenje i upute da olakšaju njihovo izdavanje trebali bi to moći učiniti što je prije moguće,

28.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 159/47

(1)

Uredba Komisije (EU) br. 383/2012 (2) primjenjuje se na vozačke dozvole koje uključuju mikročip te se u okviru te Uredbe utvrđuje niz tehničkih zahtjeva.

(2)

Posebno odjeljkom III.4.2. Priloga III. Uredbi (EU) br. 383/2012 utvrđuje se sustav brojčanog označivanja za EU homologaciju koji se temelji na dodjeli razlikovnog broja za državu članicu koja je izdala EU tipno odobrenje.

(3)

Nakon pristupanja Hrvatske Uniji, potrebno je osigurati razlikovni broj za tu zemlju koji je u skladu s rednim brojem za UN/ECE tipno odobrenje.

(4)

Uredbu (EU) br. 383/2012 treba stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(5)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora o vozačkim dozvolama,

28.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 159/50

(1)

Provedbenom uredbom (EU) br. 543/2011, prema ishodu Urugvajske runde multilateralnih pregovora o trgovini, utvrđuju se kriteriji kojima Komisija određuje paušalne vrijednosti za uvoz iz trećih zemalja, za proizvode i razdoblja određena u njezinu Prilogu XVI. dijelu A.

(2)

Paušalna uvozna vrijednost izračunava se za svaki radni dan, u skladu s člankom 136. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011, uzimajući u obzir promjenjive dnevne podatke. Stoga ova Uredba treba stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije,

28.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 159/52

(1)

Istraživanje o zdravlju, starenju i umirovljenju u Europi Odlukom Komisije 2011/166/EU organizirano je kao Konzorcij europskih istraživačkih infrastruktura (SHARE-ERIC) (2).

(2)

Statuti konzorcija SHARE-ERIC u prilogu Odluci 2011/166/EU predviđaju premještanje zakonskog sjedišta iz Nizozemske u Njemačku čim njemačka tijela dostave potrebnu izjavu u skladu s točkom (d) članka 5. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 723/2009.

(3)

Nakon što je Njemačka dostavila izjavu, konzorcij SHARE-ERIC je 21. rujna 2013. Komisiji podnio prijedlog izmjena svojih statuta u skladu s člankom 11. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 723/2009.

(4)

Nekoliko izmjena, uključujući izmjenu kojom se uzima u obzir premještanje zakonskog sjedišta u Njemačku, stupilo je na snagu u skladu s člankom 11. stavkom 4. Uredbe (EZ) br. 723/2009.

(5)

Za ostale izmjene kojima se definira vlasništvo i širenje podataka konzorcija SHARE-ERIC te one koje se odnose na oslobođenja od poreza zbog premještanja sjedišta u Njemačku, potrebno je odobrenje Komisije.

(6)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Odbora uspostavljenim člankom 20. Uredbe (EZ) br. 723/2009.,

28.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 159/54

(1)

U skladu s člankom 271.(d) Ugovora o funkcioniranju Europske unije i člankom 35. stavkom 6. Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke, u vezi s devetom uvodnom izjavom Uredbe Vijeća (EZ) br. 3603/93 (1), Upravno vijeće ovlašteno je ocijeniti ispunjavaju li nacionalne središnje banke obveze utvrđene Ugovorima. U tu svrhu, Upravno vijeće prati postupaju li nacionalne središnje banke u skladu sa zabranom monetarnog financiranja kao što je utvrđeno u članku 123. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Cilj ove Odluke jest pojasniti kriterije koje će Europska središnja banka (ESB) primjenjivati u odnosu na remuneraciju depozita koje drže države i tijela javne vlasti kod svojih središnjih banaka u odnosu na zabranu monetarnog financiranja prema Ugovoru, za potrebe gore navedene uloge praćenja Upravnog vijeća

(2)

Radi praćenja postupanja u skladu sa zabranom monetarnog financiranja utvrđenom u članku 123. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, ESB će uzeti u obzir remuneraciju državnih depozita, koja ne bi smjela biti viša od remuneracije utemeljene na odgovarajućim kamatnim stopama na tržištu novca. Ova Odluka određuje tržišne kamatne stope koje će funkcionirati kao gornje granice za remuneraciju državnih depozita i koje će biti uzete u obzir kod praćenja postupanja u skladu s Ugovorom od 1. prosinca 2014.,

(a)

„država” znači sve osobe javnog prava navedene u članku 123. Ugovora, kao što se tumači u smislu Uredbe (EZ) br. 3603/93, osim za kreditne institucije koje su u javnom vlasništvu, prema kojima, u pogledu ponude pričuva nacionalnih središnjih banaka, nacionalne središnje banke i ESB postupaju jednako kao i prema privatnim kreditnim institucijama;

(b)

„državni depoziti” znači prekonoćni i oročeni depoziti prihvaćeni od strane nacionalnih središnjih banaka od bilo koje države;

(c)

„kamatna stopa na neosiguranom prekonoćnom tržištu” znači: i. u odnosu na prekonoćne depozite u eurima, prosječna eurska prekonoćna kamatna stopa na europskom međubankovnom tržištu (EONIA); i ii. u odnosu na prekonoćne depozite u drugoj valuti, usporediva stopa;

(d)

„kamatna stopa na osiguranom tržištu” znači i. u odnosu na oročene depozite u eurima, referentna kamatna stopa za repo poslove (EUREPO) s usporedivim dospijećem, ako je primjenjivo; i ii. u odnosu na oročene depozite u drugoj valuti, usporediva stopa.

(a)

za prekonoćne depozite, kamatna stopa na neosiguranom prekonoćnom tržištu;

(b)

za oročene depozite, kamatna stopa na osiguranom tržištu, ili, ako nije raspoloživa, kamatna stopa na neosiguranom prekonoćnom tržištu.

28.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 159/56

(1)

Ostvarenje jedinstvene monetarne politike zahtijeva da Europska središnja banka (ESB) utvrdi opća načela kojih se moraju pridržavati nacionalne središnje banke država članica čija je valuta euro kada na vlastitu inicijativu obavljaju domaće operacije s imovinom i obvezama; takve operacije ne bi trebale ometati jedinstvenu monetarnu politiku.

(2)

Repo ugovori, koje nacionalne središnje banke sklope s nacionalnim središnjim bankama izvan Eurosustava, mogu nakon stupanja na snagu utjecati na likvidnost u eurima i time na jedinstvenu monetarnu politiku. Stoga je radi bolje zaštite cjelovitosti jedinstvene monetarne politike Upravno vijeće 22. listopada 2009. odlučilo da je njegova prethodna suglasnost potrebna za određene sporazume o likvidnosti koje sklope nacionalne središnje banke s nacionalnim središnjim bankama izvan Eurosustava.

(3)

Radi očuvanja cjelovitosti jedinstvene monetarne politike i poticanja plasmana državnih depozita na tržište, kako bi se olakšalo upravljanje likvidnošću i provedba monetarne politike Eurosustava, moraju se odrediti ograničenja remuneracija državnih depozita koji se drže kod nacionalnih središnjih banaka kao fiskalnih agenata sukladno članku 21. stavku 21.2. Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (dalje u tekstu „Statut ESSB-a”). Osim toga, uvođenjem gornje granice remuneracije državnih depozita utemeljene na kamatnim stopama na tržištu novca omogućava se lakše praćenje postupanja nacionalnih središnjih banaka u skladu sa zabranom monetarnog financiranja koje provodi ESB u skladu s člankom 271. točkom d. Ugovora.

(4)

S obzirom na izvanrednu i privremenu narav državnih depozita povezanih s Europskom unijom/Međunarodnim monetarnim fondom i drugim usporedivim programima financijske potpore, primjenjivi postupci ne bi trebali ograničavati mogućnost nacionalne vlade da drži depozite kod svoje nacionalne središnje banke, poglavito zbog toga što držanje tih depozita može činiti dio uvjeta odgovarajućeg programa. Isključivanje takvih depozita iz iznosa praga ne utječe negativno na jedinstvenu monetarnu politiku u istom omjeru kao i držanje državnih depozita u drugim državama članicama čija je valuta euro.

(a)

stalno raspoložive mogućnosti i operacije koje izvršavaju nacionalne središnje banke na inicijativu ESB-a, osobito operacije koje se obavljaju u skladu sa Smjernicom ESB/2011/14 (1);

(b)

transakcije plemenitim metalima i devizne poslove na teret sredstava u eurima koje su obuhvaćene Smjernicom ESB/2003/12 (2);

(c)

operacije nacionalnih središnjih banaka u vezi likvidnosne podrške u nuždi.

(a)

u svojstvu fiskalnih agenata sukladno članku 21. stavku 21.2 Statuta ESSB-a;

(b)

za svoje administrativne svrhe ili za svoje osoblje sukladno članku 24. Statuta ESSB-a;

(c)

prilikom upravljanja mirovinskim fondom za svoje osoblje;

(d)

prilikom upravljanja depozitnim programom za svoje osoblje ili druge stranke;

(e)

prilikom prijenosa svoje dobiti državi.

(a)

„repo ugovor” znači ugovor na temelju kojeg su se nacionalna središnja banka i nacionalna središnja banka izvan europodručja sporazumjele o provođenju jedne ili više određenih repo transakcija. Kod repo transakcije jedna strana pristaje kupiti od druge strane (ili prodati joj) vrijednosne papire nominirane u eurima uz plaćanje ugovorene cijene u eurima na datum trgovanja, uz istovremeni sporazum o prodaji drugoj strani (ili kupnji od nje) jednakovrijednih vrijednosnih papira uz plaćanje druge ugovorene cijene u eurima na datum dospijeća;

(b)

„država” znači sve javne subjekte države članice ili bilo koje javne subjekte Unije navedene u članku 123. Ugovora, kao što se tumači u smislu Uredbe vijeća (EZ) br. 3603/93 (3), osim za kreditne institucije u javnom vlasništvu, prema kojima, u pogledu ponude pričuva nacionalnih središnjih banaka, nacionalne središnje banke i ESB postupaju jednako kao i prema privatnim kreditnim institucijama.

(c)

„državni depoziti” znači sve prekonoćne i oročene depozite koje prihvaćaju nacionalne središnje banke od države, uključujući depozite u stranim valutama;

(d)

„kamatna stopa na neosiguranom prekonoćnom tržištu” znači: (a) u odnosu na prekonoćne depozite u domaćoj valuti, prosječna eurska prekonoćna kamatna stopa na europskom međubankovnom tržištu (EONIA); (b) u odnosu na prekonoćne depozite u stranoj valuti, usporediva kamatna stopa;

(e)

„kamatna stopa na osiguranom tržištu” znači: (a) u odnosu na oročene depozite u domaćoj valuti, referentnu kamatnu stopu za repo poslove (EUREPO) s usporedivim dospijećem ako je dostupno, i (b) u odnosu na oročene depozite u stranoj valuti, usporediva kamatna stopa;

(f)

„bruto domaći proizvod” znači vrijednost ukupne proizvodnje dobara i usluga, umanjene za intermedijarnu potrošnju i uvećanu za neto poreze na proizvode i uvoze, u određenom razdoblju;

(g)

„kamatna stopa na novčane depozite” znači unaprijed utvrđenu kamatnu stopu koja se primjenjuje na druge ugovorne strane kojima novčani depoziti Eurosustava omogućavaju polaganje prekonoćnih depozita kod nacionalne središnje banke.

(a)

identitet druge ugovorne strane repo ugovora;

(b)

svrhu repo ugovora;

(c)

iznos i datume određenih repo transakcija, u mjeri u kojoj su ti podaci dostupni; predviđeni agregirani iznos tih transakcija;

(d)

dospijeće repo ugovora i u mjeri u kojoj su ti podaci dostupni, dospijeće određenih repo transakcija koje se trebaju obaviti;

(e)

sve druge podatke koje nacionalna središnja banka koja podnosi zahtjev smatra bitnim.

(a)

glavni cilj u vidu osiguravanja cjelovitosti monetarne politike;

(b)

očuvanje učinkovitosti upravljanja likvidnošću u eurima od strane Eurosustava;

(c)

koordinirani pristup Eurosustava u odnosu na provođenje repo transakcija s nacionalnim središnjim bankama izvan Eurosustava;

(d)

jednaka pravila igre za sve kreditne institucije koje se nalaze u državi članici čija je valuta euro.

(a)

sklopi kasnije od prvotno planiranog datuma; ili

(b)

na određeni način izmijeni i ponovno podnese radi davanja suglasnosti prije nego što ga odgovarajuća nacionalna središnja banka sklopi.

(a)

za prekonoćne depozite, kamatna stopa na neosiguranom prekonoćnom tržištu;

(b)

za oročene depozite, kamatna stopa na osiguranom tržištu ili, ako nije dostupna, kamatna stopa na neosiguranom prekonoćnom tržištu.

(a)

bruto zbroj kupnji, prodaja i otkupa za svaku od sljedećih kategorija:

(b)

bruto zbroj vrijednosnih papira koji se daju ili uzimaju u zajam za sljedeće kategorije:

(c)

bruto zbroj odobrenih kredita i primljenih depozita za kategoriju kreditnih i depozitnih programa;

(d)

iznos za svaku od sljedećih kategorija:

(a)

primjeni postupka davanja prethodne suglasnosti;

(b)

praksi nacionalnih središnjih banaka o upravljanju domaćom imovinom i obvezama;

(c)

usklađenosti s ovom Smjernicom.