28.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 94/1

(1)

Nepostojanje jasnih pravila na razini Unije koja bi uređivala dodjelu ugovora o koncesiji dovodi do pravne nesigurnosti i do prepreka slobodnoj nabavi usluga te uzrokuje narušavanje funkcioniranja unutarnjeg tržišta. Rezultat toga je da su gospodarski subjekti, posebice mala i srednja poduzeća (MSP-ovi), lišeni svojih prava unutar unutarnjeg tržišta i propuštaju važne poslovne prilike, a javne vlasti možda ne iskorištavaju najbolje javne financije kako bi građani Unije imali koristi od kvalitetnih usluga po najboljim cijenama. Odgovarajući, uravnotežen i fleksibilan pravni okvir za dodjelu koncesija osigurao bi učinkovit i nediskriminirajući pristup tržištu svim gospodarskim subjektima Unije, kao i pravnu sigurnost koja daje prednost javnim ulaganjima u infrastrukture i strateške usluge za građane. Takav pravni okvir omogućio bi i veću pravnu sigurnost gospodarskim subjektima i mogao bi biti temelj i sredstvo za daljnje otvaranje međunarodnih tržišta javne nabave i poticanje svjetske trgovine. Posebna važnost treba se dati poboljšanju mogućnosti pristupa malih i srednjih poduzetnika tržištima koncesija Unije.

(2)

Pravila pravnog okvira primjenjivog na dodjelu koncesija trebala bi biti jasna i jednostavna. Ona bi trebala na pravi način odražavati posebnost koncesija u odnosu na javne ugovore i ne bi trebala dovoditi do prekomjernih birokratskih postupaka.

(3)

Javna nabava od ključne je važnosti u strategiji Europa 2020, utvrđenoj u Komunikaciji Komisije od 3. ožujka 2010.„Europa 2020, strategija za pametan, održiv i uključiv rast” („strategija Europa 2020”) jer se radi o jednom od instrumenata utemeljenih na tržištu koji se koriste za postizanje pametnog, održivog i uključivog rasta, a kojima se osigurava najučinkovitije korištenje javnih sredstava. U ovom kontekstu ugovori o koncesiji predstavljaju važne instrumente u dugoročnom strukturnom razvoju infrastrukture i strateških usluga, doprinoseći napretku tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu, omogućavajući korist od stručnog znanja iz privatnog sektora i pomažući postizanje učinkovitosti i ostvarivanje inovacija.

(4)

Dodjela koncesija za javne radove trenutno podliježe temeljnim pravilima Direktive 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, dok dodjela koncesija za usluge s prekograničnim interesom podliježe načelima Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), posebice načelu slobodnog kretanja robe, slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga, kao i načelima koja iz toga proizlaze, poput načela jednakog postupanja, nediskriminacije, međusobnog priznavanja, proporcionalnosti i transparentnosti. Postoji rizik od pravne nesigurnosti povezane s divergentnim tumačenjima načela Ugovora od strane nacionalnih zakonodavaca te rizik od velikih neujednačenosti među zakonodavstvima raznih država članica.

Ovaj je rizik potvrdila široka sudska praksa Suda Europske unije, ali koja je ipak samo djelomično obuhvatila određene aspekte dodjele ugovora o koncesijama. Stoga je na razini Unije potrebna jedinstvena primjena načela UFEU-a u svim državama članicama i uklanjanje razlika u razumijevanju tih načela kako bi se uklonilo kontinuirano narušavanje unutarnjeg tržišta. To bi također doprinijelo učinkovitosti javne potrošnje, olakšalo pristup i pravedno sudjelovanje malih i srednjih poduzeća u dodjeli ugovora o koncesiji, kako na lokalnoj razini tako i na razini Unije, te poduprlo postizanje održivih ciljeva javnog poretka.

(5)

Ova Direktiva priznaje i potvrđuje pravo država članica i javnih vlasti na odlučivanje o administrativnim sredstvima koja smatraju najprikladnijima za izvođenje radova i pružanje usluga. Ova Direktiva posebno ne bi trebala ni na koji način utjecati na slobodu država članica i javnih vlasti da obavljaju radove ili pružaju usluge građanima izravno ili da ih povjere vanjskim ugovarateljima, odnosno trećim stranama. Države članice ili javne vlasti trebale bi i dalje slobodno definirati i utvrditi obilježja usluga koje će se pružati, uključujući sve uvjete vezane uz kvalitetu ili cijenu usluga, u skladu s pravom Unije, kako bi se postigli njihovi ciljevi javnog poretka.

(6)

Također bi trebalo ponoviti da države članice imaju slobodu odlučivati, u skladu s načelima UFEU-a o jednakom postupanju, nediskriminaciji, transparentnosti i slobodnom kretanju osoba o organizaciji pružanja usluga, bez obzira radi li se o uslugama od općeg gospodarskog interesa, negospodarskim uslugama od općeg interesa ili njihovoj kombinaciji. Trebalo bi također tako ponoviti da ova Direktiva ne dovodi u pitanje slobodu nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti da definiraju, sukladno pravu Unije, usluge od općeg gospodarskog interesa, njihov opseg i obilježja usluga koje će se pružati, uključujući bilo kakve uvjete vezano uz kvalitetu usluge, kako bi se postigli njihovi ciljevi javnog poretka. Ne bi trebalo dovoditi u pitanje ni ovlasti nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti da omoguće, puste u rad i financiraju usluge od općeg gospodarskog interesa u skladu s člankom 14. UFEU-a i Protokolom br. 26 priloženom UFEU-u i Ugovoru o Europskoj uniji (UEU). Osim toga, ova se Direktiva ne bavi financiranjem usluga od općeg gospodarskog interesa ili sustavima potpore koje dodjeljuju države članice, posebno na socijalnom području, u skladu s pravilima Unije o tržišnom natjecanju. Prikladno je pojasniti da negospodarske usluge od općeg interesa ne bi trebale biti obuhvaćene područjem primjene ove Direktive.

(7)

Također je prikladno ponoviti da ova Direktiva ne bi trebala utjecati na zakonodavstvo država članica vezano uz socijalnu sigurnost niti bi trebala utjecati na pitanje liberalizacije usluga od općeg gospodarskog interesa, ograničenih na javne ili privatne subjekte, ili pitanje privatizacije javnih subjekata koji pružaju usluge.

(8)

Za koncesije čija je vrijednost jednaka ili veća od određene vrijednosti, prikladno je osigurati minimalnu razinu koordinacije nacionalnih postupaka za dodjelu takvih ugovora na temelju načela UFEU-a kako bi se zajamčilo otvaranje koncesija za natječaje i odgovarajuća pravna sigurnost. Ove koordinirajuće odredbe trebale bi se ograničiti na ono što je nužno za postizanje prethodno spomenutih ciljeva i osigurati određeni stupanj fleksibilnosti. Državama članicama trebalo bi omogućiti da dovrše i još bolje oblikuju ove odredbe ako smatraju da je to prikladno, posebice kako bi se bolje osigurala usklađenost s gore utvrđenim načelima.

(9)

Trebalo bi pojasniti i da skupine gospodarskih subjekata, uključujući i ako su se grupirale u obliku privremenog udruženja, mogu sudjelovati u postupku dodjele bez potrebe da preuzmu poseban pravni oblik. U mjeri u kojoj je to potrebno, na primjer ako se traži solidarna i pojedinačna odgovornost, poseban oblik može se zahtijevati ako se takvim skupinama dodijeli koncesija. Trebalo bi pojasniti i da bi javni naručitelji ili naručitelji trebali moći izričito navesti na koji bi način skupine gospodarskih subjekata ispunile zahtjeve vezano uz gospodarski i financijski položaj ili kriterije koji se odnose na tehničku ili profesionalnu sposobnost koja se zahtjeva od gospodarskih subjekata koji sudjeluju samostalno. Provedba ugovora o koncesijama od strane skupina gospodarskih subjekata može zahtijevati postavljanje uvjeta koji se ne propisuju pojedinačnim sudionicima. Takvi uvjeti, koji bi trebali biti razmjerni i opravdani objektivnim razlozima, mogu, na primjer, uključivati zahtjev za imenovanjem zajedničkog predstavnika ili glavnog partnera za potrebe postupka dodjele koncesije ili tražiti od njih podatke o njihovu sastavu.

(10)

Određene odredbe koordinacije također bi trebalo uvesti za dodjelu koncesija za radove i usluge u sektorima energetike, prometa i poštanskih usluga uzimajući u obzir da nacionalne vlasti mogu utjecati na rad subjekata koji djeluju u tim sektorima, kao i zatvorenu prirodu tržišta na kojima djeluju, zbog postojanja posebnih ili isključivih prava koja dodjeljuju države članice u vezi s opskrbom i omogućavanjem mreža za pružanje dotičnih usluga i upravljanjem njima.

(11)

Koncesije su ugovori kojima se ostvaruje novčani interes posredstvom kojih jedan javni naručitelj ili naručitelj ili više njih izvođenje radova ili omogućavanje usluga i upravljanje njima povjerava jednom ili više gospodarskih subjekata. Cilj takvih ugovora nabava je radova ili usluga koncesijom, čija se naknada sastoji od prava na iskorištavanje radova ili usluga ili tog prava zajedno s plaćanjem. Takvi ugovori mogu uključivati, ali ne uključuju nužno, prijenos vlasništva na javne naručitelje ili naručitelje, ali javni naručitelji ili naručitelji uvijek ostvaruju korist od dotičnih radova ili usluga.

(12)

Za potrebe ove Direktive trebalo bi pojasniti da samo financiranje djelatnosti, posebno dodjelom bespovratnih sredstava, koje je često povezano s obvezom vraćanja dodijeljenih sredstava ako ta sredstva nisu korištena u svrhe kojima su namijenjena, nije obuhvaćeno područjem djelovanja ove Direktive.

(13)

Nadalje, aranžmani u kojima su svi subjekti koji ispunjavaju određene uvjete ovlašteni za izvršavanje određenog zadatka, bez mogućnosti odabira, poput odabira potrošača i sustava vaučera za usluge, ne bi se trebali nazivati koncesijama, uključujući one koji se temelje na pravnim aranžmanima između javnih vlasti i gospodarskih subjekata. Takvi se sustavi obično temelje na odluci koju je donijelo tijelo javne vlasti definirajući transparentne i nediskriminirajuće uvjete o neprekidnom pristupu za gospodarske subjekte pružanju specifičnih usluga, kao što su socijalne usluge, te omogućujući potrošačima izbor između takvih subjekata.

(14)

Osim toga, određeni akti država članica kao što su ovlaštenja ili licence kojima država članica ili njezino tijelo javne vlasti postavlja uvjete za izvršavanje gospodarske djelatnosti, uključujući uvjet za provedbu određene djelatnosti koja je obično dopuštena na zahtjev gospodarskog subjekta, a ne na inicijativu javnog naručitelja ili naručitelja te kada je gospodarski subjekt slobodan povući pružanje radova ili usluga, ne bi se trebali nazivati koncesijama. U slučajevima tih akata država članica primjenjuju se posebne odredbe Direktive 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4). Za razliku od tih državnih akata, ugovori o koncesijama predviđaju uzajamno obvezujuće dužnosti pri čemu izvršenje radova ili usluga podliježe posebnim zahtjevima koje je definirao javni naručitelj ili naručitelj, a koji su pravno provedivi.

(15)

Osim toga, u smislu ove Direktive, ne bi se trebali nazivati koncesijama određeni sporazumi koji za cilj imaju pravo gospodarskog subjekta da iskorištava određena javna dobra ili resurse, u okviru privatnog ili javnog prava, kao što su zemljište ili državna imovina posebno u pomorskom, kopnenom, lučkom sektoru ili sektoru zračnih luka pri čemu država ili javni naručitelj ili naručitelj postavlja samo opće uvjete za njihovo korištenje bez nabave posebnih radova ili usluga. Obično je to slučaj za ugovore o zakupu javnog dobra ili zemljišta koji općenito sadrže uvjete o ulasku u posjed od strane najmoprimca, namjeni koju će imovina imati, obvezama najmodavca i najmoprimca vezane uz održavanje imovine, trajanje zakupa i prepuštanje posjeda najmodavcu, najamnini i nepredviđenim troškovima koje najmoprimac treba platiti.

(16)

Osim toga, u smislu ove Direktive, ne bi se trebali smatrati koncesijama sporazumi o dodjeli prava prednosti prolaza za korištenje javne nepokretne imovine za opskrbu ili upravljanje fiksnim linijama ili mrežama s namjerom pružanja usluga javnosti u onoj mjeri u kojoj ovi sporazumi ne nameću obvezu opskrbe niti uključuju bilo kakvo stjecanje usluga od strane javnog naručitelja ili naručitelja za sebe ili za krajnje korisnike.

(17)

Ugovori koji ne uključuju plaćanja prema ugovaratelju i kada je ugovaratelj primio naknadu na temelju utvrđenih tarifa, izračunatih na način da pokrivaju sve troškove i ulaganja koja snosi ugovaratelj kako bi pružio uslugu, ne bi trebali biti obuhvaćeni ovom Direktivom.

(18)

Poteškoće koje se odnose na tumačenje koncepata koncesije i javnog ugovora uzrokuju neprekidne pravne nesigurnosti među zainteresiranim stranama te su potaknule brojne presude Suda Europske unije. Stoga bi trebalo pojasniti definiciju koncesije, posebice upućujući na koncept operativnog rizika. Osnovno obilježje koncesije, prava na iskorištavanje radova ili usluga, uvijek podrazumijeva prijenos operativnog rizika gospodarske prirode na koncesionara koji uključuje mogućnost da se ulaganja možda neće nadoknaditi, kao ni troškovi nastali u dodijeljenom izvođenju radova ili pružanju usluga u normalnim radnim uvjetima, čak i ako dio rizika snosi javni naručitelj ili naručitelj. Primjena posebnih pravila koja uređuju dodjelu koncesija ne bi bila opravdana u slučaju da javni naručitelj ili naručitelj oslobodi gospodarski subjekt od svakog potencijalnog gubitka jamčeći minimalni prihod, jednak ili viši od uloženih sredstava i troškova koje gospodarski subjekt ima u odnosu na izvršenje ugovora. Istodobno, trebalo bi pojasniti da bi se određeni aranžmani koji su u isključivo plaćeni od strane javnog naručitelja ili naručitelja trebali nazivati koncesijama u slučajevima kada nadoknada uloženih sredstava ili troškova koje je imao subjekt pri izvršenju radova ili pružanju usluga ovisi o stvarnoj potražnji za uslugom ili imovinom ili ponudi usluge ili imovine.

(19)

Kada propis specifičan za određeni sektor uklanja rizik jamčeći koncesionaru pokriće vezano uz ulaganja i troškove koji nastaju pri izvršenju ugovora, takav se ugovor ne bi trebao nazivati koncesijom u smislu ove Direktive. Činjenica da je rizik od početka ograničen ne bi trebala isključivati kvalifikaciju ugovora kao koncesije. To može biti slučaj, na primjer, u sektorima s utvrđenim tarifama ili kada je operativni rizik ograničen sredstvima ugovornih aranžmana kojima se osigurava djelomična nadoknada uključujući nadoknadu u slučaju prijevremenog raskida koncesije iz razloga koji se odnose na javnog naručitelja ili zbog više sile.

(20)

Operativni rizik trebao bi proizlaziti iz čimbenika koji su izvan kontrole stranaka. Rizici poput onih koji su povezani s lošim upravljanjem, neispunjavanjem ugovornih obveza od strane gospodarskih subjekata ili s razlozima više sile nisu presudni u klasifikaciji za koncesiju, jer su ti rizici sastavni dio svakog ugovora, bilo da se radi o ugovoru o javnoj nabavi ili o koncesiji. Operativni rizik trebalo bi se shvatiti kao rizik od izlaganja nepredvidivim promjenama tržišta, koji se mogu sastojati od rizika potražnje ili rizika ponude, ili i rizika potražnje i rizika ponude. Rizik potražnje tumači se kao rizik koji je povezan sa stvarnom potražnjom za radovima i uslugama koji su predmet ugovora. Rizik ponude tumači se kao rizik povezan s pružanjem radova ili usluga koji su predmet ugovora, posebice rizik da pružanje usluga ne odgovara potražnji. U svrhu ocjenjivanja operativnog rizika, neto sadašnja vrijednost svih ulaganja, troškova i prihoda koncesionara trebala bi se uzeti u obzir na dosljedan i ujednačen način.

(21)

Sud Europske unije više je puta razmatrao pojam „javnopravna tijela”. Postoji niz pojašnjenja ključnih za potpuno razumijevanje tog koncepta. Stoga bi trebalo pojasniti da se tijelo koje posluje pod uobičajenim tržišnim uvjetima, čija je namjera ostvarenje prihoda te koje snosi gubitke koji proizlaze iz njegove djelatnosti ne bi trebalo smatrati „javnopravnim tijelom” jer se za potrebe u općem interesu, koje su za njega određene ili koje treba ispuniti, može smatrati da su industrijske ili trgovačke naravi. Slično tome, uvjet vezan uz podrijetlo financiranja dotičnog tijela također je preispitan od strane Suda u sklopu koje je pojašnjeno da financiranje „većim dijelom” podrazumijeva više od polovice te da takvo financiranje može obuhvaćati plaćanja od strane korisnika koja se primjenjuju, izračunavaju i prikupljaju u skladu s propisima javnog prava.

(22)

Primjereno je definirati „isključiva prava” i „posebna prava” s obzirom da su ti pojmovi ključni za područje djelovanja ove Direktive i pojma naručitelja. Trebalo bi pojasniti da subjekti koji nisu niti naručitelji iz članka 7. stavka 1. točke (a) niti javna poduzeća, podliježu njenim odredbama samo ako izvršavaju jednu od djelatnosti obuhvaćenih na temelju tih prava. Međutim, neće se smatrati javim naručiteljima ako su im ta prava dodijeljena postupkom temeljenim na objektivnim kriterijima, posebno u skladu sa zakonodavstvom Unije, i za koje je osigurano odgovarajuće oglašavanje. To zakonodavstvo trebalo bi obuhvaćati Direktivu 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5), Direktivu 2009/72/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6), Direktivu 97/67/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7), Direktivu 94/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8) te Uredbu (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (9). Trebalo bi pojasniti i da taj popis zakonodavstva nije konačan te da prava u bilo kojem obliku, koja su dodijeljena putem drugih postupaka na temelju objektivnih kriterija te za koje je osigurana odgovarajuća objava u javnosti, nisu relevantna za potrebe određivanja naručitelja na koje se odnosi ova Direktiva.

(23)

Ova Direktiva trebala bi se primjenjivati samo na ugovore o koncesiji čija je vrijednost jednaka ili viša od određenog praga koji bi trebao odražavati jasan prekogranični interes koncesija za gospodarske subjekte koji su smješteni u državama članicama koje država članica javnog naručitelja ni naručitelja. Stoga je potrebno utvrditi način izračuna procijenjene vrijednosti koncesije koji bi trebao biti jednak za koncesije radova i usluga s obzirom da oba ugovora često uključuju elemente radova i usluga. Izračun bi se trebao odnositi na ukupni promet koncesionara s obzirom na radove i usluge koji su predmet koncesije, kako ga procijeni javni naručitelj ili naručitelj, bez PDV-a, tijekom trajanja ugovora.

(24)

Kako bi se osiguralo stvarno otvaranje tržišta i pravedna ravnoteža u primjeni pravila o dodjeli koncesija u energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga, potrebno je identificirati obuhvaćene subjekte na osnovi koja nije njihov pravni status. Stoga treba osigurati da se ne dovodi u opasnost jednak tretman naručitelja koji djeluju u javnom i onih koji djeluju u privatnom sektoru. Također je potrebno, uz pridržavanje odredaba članka 345. UFEU-a, osigurati da se ne dovode u pitanje pravila kojima se uređuje sustav vlasništva u državama članicama. Iz tog razloga trebalo bi primjenjivati specifična i ujednačena pravila na koncesije dodijeljene od strane subjekata koji izvršavaju jednu od gore spomenutih djelatnosti s ciljem provođenja takvih djelatnosti neovisno o tome jesu li to državna, lokalna ili regionalna tijela, tijela kojima se upravlja temeljem javnog prava, javna poduzeća ili drugi subjekti koji koriste posebna ili isključiva prava. Za subjekte koji su nadležni, u okviru nacionalnog prava, za pružanje usluga povezanih s jednom od djelatnosti navedenih u Prilogu II., trebalo bi se pretpostaviti da provode takve djelatnosti.

(25)

Trebalo bi pojasniti da relevantne djelatnosti na području zračnih luka uključuju i usluge koje se pružaju putnicima koje doprinose neometanom funkcioniranju objekata u zračnim lukama i koje se podrazumijevaju u dobro uređenim, suvremenim zračnim lukama, kao što su maloprodaja, priprema hrane i parkiralište.

(26)

Određeni subjekti aktivni su na području proizvodnje, prijenosa ili distribucije i grijanja i hlađenja. Mogu postojati nedoumice vezano uz to koja se pravila primjenjuju na djelatnosti vezane uz grijanje, odnosno hlađenje. Stoga je potrebno pojasniti da je djelatnost prijenosa i/ili distribucije grijanja obuhvaćena Prilogom II. pa tako subjekti koji su aktivni u sektoru grijanja podliježu pravilima ove Direktive koja su primjenjiva na naručitelje u onoj mjeri u kojoj su oni definirani kao takvi. S druge strane, subjekti koji posluju na području hlađenja podliježu pravilima ove Direktive koja su primjenjiva na javne naručitelje u onoj mjeri u kojoj su oni definirani kao takvi. Naposljetku, potrebno je pojasniti da bi koncesije dodijeljene za izvođenje i ugovora o grijanju i ugovora o hlađenju trebalo ispitivati u skladu s odredbama o ugovorima za izvođenje nekoliko djelatnosti kako bi se ustanovilo koja će pravila o nabavi, ako ikoja, odlučivati o njihovoj dodijeli.

(27)

Prije predviđanja bilo kakve promjene u području primjene ove Direktive u sektoru hlađenja, potrebno je ispitati stanje u tom sektoru kako bi se prikupilo dovoljno informacija, posebno u odnosu na tržišno natjecanje, razinu prekogranične nabave i stajališta zainteresiranih strana. S obzirom da bi primjena ove Direktive na taj sektor mogla imati značajan utjecaj u smislu otvaranja tržišta, to ispitivanje trebalo bi se provoditi prilikom procjene učinka ove Direktive.

(28)

Trebalo bi pojasniti da u svrhe stavaka 1. i 2. Priloga II. „ponuda” uključuje stvaranje, proizvodnju, veleprodaju i maloprodaju. Međutim, proizvodnja plina u obliku vađenja obuhvaćena je područjem primjene stavka 6. tog priloga.

(29)

U slučaju mješovitih ugovora primjenjiva pravila trebala bi biti utvrđena s obzirom na glavni predmet ugovora ako se razni dijelovi koji čine ugovor objektivno ne mogu razdijeliti. Stoga bi trebalo pojasniti način na koji bi javi naručitelji i naručitelji trebali utvrditi mogu li se razni dijelovi razdijeliti ili ne. Takvo pojašnjenje trebalo bi se temeljiti na relevantnoj sudskoj praksi Suda Europske unije. Utvrđivanje bi trebalo izvršiti na osnovi pojedinačnih slučajeva u kojima izražene ili pretpostavljene namjere javnog naručitelja ili naručitelja da smatra različite aspekte koji čine mješoviti ugovor nerazdjeljivima ne bi trebale biti dovoljne, već bi trebale biti poduprte objektivnim dokazima koji opravdavaju te namjere te na temelju kojih se utvrđuje potreba sklapanja jedinstvenoga ugovora. Takva opravdana potreba za sklapanjem jedinstvenog ugovora mogla bi, na primjer, biti prisutna u slučaju izgradnje jedne zgrade, čiji jedan dio treba izravno koristiti javni naručitelj, a čijim drugim dijelom treba upravljati na osnovi koncesije, na primjer, za potrebe izgradnje javnog parkirališta. Trebalo bi pojasniti da potreba za zaključivanjem jedinstvenog ugovora može biti uzrokovana razlozima tehničke prirode i gospodarske prirode.

(30)

U slučaju mješovitih ugovora koje je moguće razdijeliti, javni naručitelji i naručitelji uvijek imaju slobodu dodjele zasebnih ugovora za zasebne dijelove u okviru mješovitog ugovora. U tom bi slučaju trebalo odrediti odredbe koje se primjenjuju na svaki zasebni dio isključivo s obzirom na obilježja tog određenog ugovora. S druge strane, ako javni naručitelji i naručitelji odluče dodijeliti ugovor koji uključuje i elemente koncesije i druge elemente, bez obzira na njihovu vrijednost i bez obzira na pravni režim kojemu bi ovi elementi inače bili podložni, trebalo bi navesti pravila koja se primjenjuju na takve slučajeve. Trebalo bi utvrditi posebne odredbe za mješovite ugovore koji obuhvaćaju obrambene ili sigurnosne aspekte ili određene dijelove koji nisu u okviru područja primjene UFEU-a.

(31)

Koncesije bi mogli dodijeliti naručitelji u svrhu ispunjavanja uvjeta nekoliko djelatnosti, eventualno podložno različitim pravnim režimima. Trebalo bi pojasniti da bi onaj pravni režim koji se primjenjuje na jedinstvenu koncesiju koja obuhvaća nekoliko djelatnosti trebao biti podložan pravilima koja se primjenjuju na djelatnost kojoj je ugovor prvenstveno namijenjen. Određivanje djelatnosti kojoj je koncesija prvenstveno namijenjena može se temeljiti na analizi zahtjeva kojima određena koncesija mora udovoljiti, a koju izvršava naručitelj u svrhu procjene vrijednosti koncesije i izrade dokumentacije dodjeli koncesije. U određenim slučajevima, može biti objektivno nemoguće odrediti kojoj je djelatnosti koncesija prvenstveno namijenjena. Trebaju se navesti pravila koja se primjenjuju na takve slučajeve.

(32)

U određenim slučajevima, određeni javni naručitelj ili naručitelj koji je državno, regionalno ili lokalno tijelo ili organ kojime se upravlja na temelju javnog prava ili njegovo udruženje moglo bi biti jedini pružatelj određene usluge te za njezino pružanje ima isključivo pravo u skladu s nacionalnim zakonima, propisima ili objavljenim upravnim odredbama koji su usklađeni s UFEU-a. Trebalo bi pojasniti da u takvim situacijama javni naručitelj ili naručitelj navedeni u ovoj uvodnoj izjavi ili njihovo udruženje mogu dodjeljivati koncesije takvim tijelima bez primjene ove Direktive.

(33)

Također je primjereno isključiti iz područja primjene ove Direktive koncesije određenih usluga koje su dodijeljene gospodarskim subjektima kada su one dodijeljene na temelju isključivog prava koje taj subjekt koristi sukladno nacionalnim zakonima, propisima ili objavljenim upravnim odredbama te koje je dano u skladu s UFEU-om i s aktima Unije o zajedničkim pravilima o pristupu tržištu primjenjivima na djelatnosti navedene u Prilogu II., s obzirom da je zbog takvih isključivih prava nemoguće pratiti natječajni postupak za dodjelu ugovora. Odstupajući od i ne dovodeći u pitanje pravne posljedice općeg isključivanja iz područja primjene ove Direktive, koncesije iz članka 10. stavka 1. drugog podstavka trebale bi podlijegati obvezi objavljivanja obavijesti o dodjeli koncesije s ciljem osiguranja osnovne transparentnosti osim ako uvjeti takve transparentnosti nisu predviđeni u sektorskom zakonodavstvu. Kako bi se pojačala transparentnost, ako država članice gospodarskom subjektu daje isključivo pravo za izvršavanje jedne ili više djelatnosti navedenih u Prilogu II., o tome bi trebala izvijestiti Komisiju.

(34)

U svrhu ove Direktive, pojmovi osnovnih sigurnosnih interesa, vojne opreme, osjetljive opreme, osjetljivih radova i osjetljivih usluga trebali bi se tumačiti u smislu Direktive 2009/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(35)

Ova Direktiva ne bi trebala utjecati na slobodu država članica prilikom odabira, u skladu s pravom Unije, metoda za organizaciju i kontrolu aktivnosti kockanja i klađenja, uključujući putem ovlaštenja. Primjereno je iz područja primjene ove Direktive isključiti koncesije koje se odnose na aktivnosti lutrija dodijeljene gospodarskom subjektu od strane države članice na temelju isključivog prava dodijeljenog postupkom bez objave u javnosti u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom, propisima ili objavljenim upravnim odredbama u skladu s UFEU-om. To isključenje opravdano je dodjelom isključivog prava gospodarskom subjektu čime natječajni postupak postaje neprimjenjiv, kao i potrebom za zadržavanje mogućnosti da države članice reguliraju sektor kockanja na nacionalnoj razini vezano uz njihove obveze u smislu zaštite javnog reda i društvenog poretka.

(36)

Ova Direktiva ne bi se trebala primjenjivati na određene hitne usluge ako ih pružaju neprofitne organizacije ili udruge, a budući da bi posebnu prirodu tih organizacija bilo teško sačuvati ako bi pružatelji usluga morali biti odabrani u skladu s postupcima navedenima u ovoj Direktivi. Međutim, iznimku ne bi trebalo širiti više nego je nužno potrebno. Stoga je potrebno izričito navesti da usluga vozila hitne pomoći za prijevoz pacijenata ne bi trebala biti isključena. U tom je kontekstu nadalje nužno pojasniti da CPV skupina 601 „Usluge cestovnog prijevoza” ne obuhvaća usluge vozila hitne pomoći koje se nalaze u CPV razredu 8514. Stoga je potrebno pojasniti da bi usluge obuhvaćene CPV oznakom 85143000-3 koje se sastoje isključivo od usluga vozila hitne pomoći za prijevoz pacijenata trebale podlijegati posebnom režimu utvrđenom za socijalne i druge posebne usluge („blagi propisi”). Sukladno tome, ugovori o miješanim koncesijama za općenito pružanje usluga vozila hitne pomoći trebali bi također podlijegati blagim propisima ako je vrijednost usluga vozila hitne pomoći za prijevoz pacijenata veća od vrijednosti usluga vozila hitne pomoći.

(37)

Prikladno je ponoviti da se ova Direktiva primjenjuje samo na javne naručitelje i naručitelje država članica. Sukladno tome, političke stranke, s obzirom da nisu javni naručitelji ni naručitelji, nisu podložne njezinim odredbama. Međutim, u nekim državama članicama političke stranke mogle bi potpasti pod pojam javnopravnih tijela. Međutim, određene usluge (kao što su produkcija propagandnih i produkcija propagandnih videofilmova) neodvojive su od političkih stavova pružatelja usluga kada se pružaju u okviru izborne kampanje pa se pružatelji usluga obično odabiru na način koji nije moguće urediti pravilima o koncesiji. Naposljetku, potrebno je ponoviti da statut i financiranje europskih političkih stranaka i europskih političkih zaklada podliježu pravilima različitima od onih utvrđenih u ovoj Direktivi.

(38)

Mnogi su naručitelji organizirani kao gospodarska skupina koja može obuhvaćati niz zasebnih poduzeća; svako od tih poduzeća često ima specijaliziranu ulogu u cjelokupnom kontekstu gospodarske skupine. Stoga je potrebno isključiti određene koncesije o uslugama i radovima koje se sklapaju s povezanim poduzećem čija je glavna djelatnost pružanje takvih usluga ili izvođenje takvih radova skupini u čijem je sastavu, a ne njihovo nuđenje na tržištu. Također je prikladno isključiti određene koncesije o uslugama i radovima koje je naručitelj dodijelio zajedničkom pothvatu kojega je osnovalo više naručitelja u svrhu obavljanja djelatnosti obuhvaćenih ovom Direktivom i u čijem je sastavu taj subjekt. Međutim, primjereno je također osigurati da ovo isključenje ne dovede do narušavanja tržišnog natjecanja koje bi išlo u prilog poduzećima ili zajedničkim pothvatima povezanima s tim naručiteljima; potrebno je osigurati odgovarajući paket pravila, posebno u vezi s gornjim granicama u okviru kojih poduzeća mogu ostvariti dio svoga prometa na tržištu i iznad kojega bi izgubili mogućnost da im se dodijele koncesije bez poziva za nadmetanje, kao i u vezi sa sastavom zajedničkih pothvata i stabilnošću veza između tih zajedničkih pothvata i naručitelja od kojih se ti pothvati sastoje.

(39)

Poduzeća bi se trebala smatrati povezanima ako postoji izravan ili neizravan prevladavajući utjecaj između naručitelja i dotičnog poduzeća ili ako oboje podliježu prevladavajućem utjecaju drugog poduzeća: u ovom kontekstu, privatno sudjelovanje, samo po sebi, ne bi trebalo biti relevantno. Provjera je li poduzeće povezano ili nije povezano s određenim naručiteljem trebala bi se obavljati što je jednostavnije moguće. Sukladno tome, i pod uvjetom da bi moguće postojanje takvog izravnog ili neizravnog prevladavajućeg utjecaja već moralo biti provjereno kako bi se odredilo je li godišnje financijske izvještaje dotičnih poduzeća i subjekata potrebno konsolidirati, poduzeća bi trebalo smatrati povezanima ako su njihovi godišnji financijski izvještaji konsolidirani. Međutim, pravila Unije o konsolidiranim financijskim izvještajima u određenom broju slučajeva nisu primjenjiva, na primjer, zbog veličine dotičnih poduzeća ili zato jer određeni uvjeti u odnosu na njihov pravni oblik nisu ispunjeni. U takvim slučajevima, u kojima Direktiva Vijeća 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (11) nije primjenjiva bit će potrebno ispitati je prisutan izravan ili neizravan prevladavajući utjecaj na temelju vlasništva, financijskog udjela ili pravila koja se odnose na ta poduzeća.

(40)

Koncesije u sektoru vodnoga gospodarstva često podliježu posebnim i složenim aranžmanima koji zahtijevaju posebnu pažnju s obzirom na važnost vode kao javnog dobra temeljne vrijednosti za sve građane Unije. Posebne značajke tih aranžmana opravdavaju izuzimanja u području vodnog gospodarstva iz područja primjene ove Direktive. Izuzimanje se odnosi na koncesije za radove i usluge za omogućavanje fiksnih mreža ili upravljanje njima s namjerom pružanja usluge javnosti u vezi s proizvodnjom, prijenosom ili distribucijom pitke vode ili isporuke pitke vode takvim mrežama. Koncesije za odlaganje ili preradu otpadnih voda i za projekte hidrauličkog inženjerstva, navodnjavanje ili isušivanje zemljišta (pod uvjetom da količina vode koja će se koristiti za isporuku pitke vode predstavlja više od 20 % ukupne količine vode koja se dobiva takvim projektima odnosno instalacijama za navodnjavanje ili isušivanje) također bi trebale biti izuzete, u onoj mjeri u kojoj su povezane s izuzetom djelatnosti.

(41)

Ova se Direktiva ne bi trebala primjenjivati na koncesije koje dodjeljuju naručitelji i čija je namjera omogućiti izvršavanje djelatnosti iz Priloga II. ako je, u državi članici u kojoj se ta djelatnost obavlja, ona izravno izložena natjecanju na tržištima kojima pristup nije ograničen, kako je uspostavljeno prema postupku predviđenom za ovu svrhu u Direktivi 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća (12). Stoga je prikladno zadržati postupak, primjenjiv na sve sektore, kao njegove dijelove, obuhvaćen ovom Direktivom koji će omogućiti uzimanje u obzir učinaka trenutnog ili budućeg otvaranja tržišnom natjecanju. Takav bi postupak trebao osigurati pravnu sigurnost za dotične subjekte, kao i odgovarajući postupak donošenja odluka koji bi u kratkim rokovima osigurao ujednačenu primjenu prava Unije u ovom području. Za potrebe pravne sigurnosti trebalo bi pojasniti da će se nastaviti primjenjivati sve odluke donesene prije stupanja na snagu ove Direktive donesene na temelju članka 30. Direktive 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (13).

(42)

Budući da je upućena državama članicama, ova Direktiva ne primjenjuje se na dodjelu koncesija od stane međunarodnih organizacija u svoje ime i za svoj račun. Međutim, postoji potreba za pojašnjenjem u kojoj mjeri bi se ova Direktiva trebala primjenjivati na dodjele koncesije uređenu posebnim međunarodnim pravilima.

(43)

Pri dodjeli koncesija za određene audiovizualne i radijske usluge koje pružaju pružatelji medijskih usluga trebalo bi biti moguće uzeti u obzir aspekte od kulturnog ili društvenog značaja koji čine primjenu pravila o dodjeli koncesija neprikladnom. Zbog toga bi trebalo uvesti iznimku za koncesije o pružanju usluga koje dodjeljuju sami pružatelji medijskih usluga za kupnju, razvoj, produkciju i koprodukciju programa iz redovite proizvodnje i drugih pripremnih usluga poput onih koji se odnose na scenarije i umjetničke izvedbe nužne za produkciju programa. Trebalo bi također pojasniti da bi se ta iznimka trebala jednako primjenjivati na medijske usluge emitiranja i na usluge na zahtjev (nelinearne usluge). Međutim, ta se iznimka ne bi trebala primjenjivati na opskrbu tehničkom opremom nužnom za produkciju, koprodukciju i emitiranje takvih programa.

(44)

Ova Direktiva ne dovodi u pitanje nadležnost država članica da osiguraju financiranje javne radiodifuzije ako je to financiranje radiodifuzijskim organizacijama odobreno radi ostvarenja odgovornosti i ovlasti iz područja javne usluge, kako je definirana, utvrđena i ustrojena u svakoj državi članici u skladu s Protokolom br. 29 o sustavu javne radiodifuzije u državama članicama priloženim UFEU-u i UEU-u.

(45)

Postoji znatna pravna nesigurnost po pitanju mjere u kojoj bi ugovori sklopljeni među subjektima u javnom sektoru trebali biti obuhvaćeni pravilima o koncesiji. Relevantna sudska praksa Suda Europske unije različito se tumači u pojedinim državama članicama te čak među javnim naručiteljima ili naručiteljima. Stoga je potrebno pojasniti u kojim slučajevima ugovori sklopljeni u javnom sektoru nisu podložni primjeni pravila navedenih u ovoj Direktivi. Takvo pojašnjenje trebalo bi biti u skladu s načelima određenima u relevantnoj sudskoj praksi Suda Europske unije. Sama činjenica da su obje stranke sporazuma tijela javne vlasti ne isključuje primjenu pravila navedenih u ovoj Direktivi. Međutim, primjena pravila navedenih u ovoj Direktivi ne bi trebala utjecati na slobodu koju tijela javne vlasti imaju u pružanju javnih usluga za koje su zadužena korištenjem vlastitih resursa, što uključuje mogućnost suradnje s drugim tijelima javne vlasti. Trebalo bi osigurati da izuzeta javno-javna suradnja ne narušava tržišno natjecanje s obzirom na privatne gospodarske subjekte, u onoj mjeri u kojoj daje prednost privatnim pružateljima usluga u odnosu na njihove konkurente.

(46)

Koncesije dodijeljene pravnim osobama pod kontrolom ne bi trebale podlijegati primjeni postupaka iz ove Direktive ako javni naručitelj ili naručitelj iz članka 4. stavka 1. točke (a) nad dotičnom pravnom osobom provodi kontrolu sličnu onome kojeg provodi nad vlastitim odjelima, pod uvjetom da pravna osoba pod kontrolom ulaže više od 80 % svojih djelatnosti u izvršavanje zadataka koje joj je povjerio javni naručitelj ili naručitelj koji nad njom provodi kontrolu ili koje su joj povjerile druge pravne osobe nad kojima taj javni naručitelj ili naručitelj provodi kontrolu, bez obzira na korisnike izvršitelja ugovora. Izuzimanje se ne bi trebalo proširiti na situacije u kojima privatni gospodarski subjekt izravno sudjeluje u kapitalu pravne osobe pod kontrolom s obzirom da bi, u takvim okolnostima, dodjela koncesije bez natječajnog postupka pružila privatnom gospodarskom subjektu s kapitalom u pravnoj osobi pod kontrolom nepoštenu prednost pred njegovim konkurentima. Međutim, u odnosu na posebna obilježja javnih tijela s obaveznim sudjelovanjem, kao što su organizacije odgovorne za izvođenje određenih javnih usluga ili upravljanje njima, to se ne bi trebalo primjenjivati u slučajevima u kojima je sudjelovanje posebnih privatnih gospodarskih subjekata u kapitalu pravne osobe pod kontrolom postalo obvezno prema nacionalnim zakonodavnim odredbama sukladnim Ugovorima, pod uvjetom da takvo sudjelovanje nema značajke kontrole i blokiranja te ne omogućuje odlučujući utjecaj na odluke pravne osobe pod kontrolom.

Nadalje bi trebalo pojasniti da je odlučujući element samo izravno privatno sudjelovanje u kontroliranoj pravnoj osobi. Dakle, kada postoji udio privatnog kapitala u javnom naručitelju ili naručitelju ili javnim naručiteljima ili naručiteljima koji je kontroliraju, to ne isključuje dodjelu javnih ugovora pravnoj osobi pod kontrolom, bez primjene postupaka koje predviđa ova Direktiva budući da takvi udjeli ne utječu negativno na tržišno natjecanje među privatnim gospodarskim subjektima. Također bi trebalo pojasniti da bi javni naručitelji ili naručitelji poput javnopravnih tijela koji bi mogli imati udio privatnog kapitala trebali biti u situaciji korištenja izuzeća za horizontalnu suradnju. Zbog toga, ako su ispunjeni svi drugi zahtjevi u odnosu na horizontalnu suradnju, trebalo bi proširiti izuzeće horizontalne suradnje na takve javne naručitelje ili naručitelje kada se ugovor sklapa isključivo između javnih naručitelja ili naručitelja.

(47)

Javni naručitelji ili naručitelji iz članka 4. stavka 1. točke (a) trebali bi moći odlučiti pružati svoje javne usluge zajednički putem suradnje bez obveze korištenja bilo kakvog pravnog oblika. Takva suradnja mogla bi obuhvaćati sve vrste djelatnosti vezane uz izvršavanje usluga i odgovornosti koje su dodijeljene sudjelujućim tijelima ili koje su ona preuzela, poput obvezujućih ili dobrovoljnih zadataka lokalnih ili regionalnih tijela ili usluga čije je izvršavanje dodijeljeno određenim tijelima u skladu s javnim pravom. Usluge koje pružaju razna sudjelujuća tijela ili subjekti ne trebaju nužno biti istovjetne; one se također mogu nadopunjavati. Ugovori za zajedničko pružanje javnih usluga ne bi trebali biti podložni ovoj Direktivi pod uvjetom da su sklopljeni isključivo između javnih naručitelja ili naručitelja, da se provođenjem te suradnje upravlja isključivo na temelju potreba vezanih uz javni interes te da niti jedan privatni pružatelj usluga nije u boljem položaju od svojih konkurenata.

Kako bi se ispunili ti uvjeti, suradnja bi se trebala temeljiti na suradničkom konceptu. Takva suradnja ne zahtijeva da sva sudjelujuća tijela preuzmu izvršavanje glavnih ugovornih obveza sve dok postoje obveze koje doprinose suradničkom izvršavanju određene javne usluge. Dodatno, provođenje suradnje, uključujući financijske prijenose između sudjelujućih javnih naručitelja, trebalo bi urediti isključivo na temelju potreba vezanih uz javni interes.

(48)

U određenim slučajevima pravna osoba djeluje, na temelju relevantnih odredaba nacionalnog prava, u svojstvu instrumenta ili tehničke službe za utvrđene javne naručitelje ili naručitelje te je obvezna izvršavati naredbe koje je primila od tih javnih naručitelja ili naručitelja i nema utjecaja na kompenzaciju za izvršene usluge. S obzirom na prirodu takvog odnosa koja se ne temelji na ugovoru, takav isključivo administrativni odnos ne bi trebao biti obuhvaćen područjem primjene postupaka dodjele koncesija.

(49)

Trebalo bi pojasniti da bi se pojam „gospodarski subjekti” trebao tumačiti u širem smislu kako bi obuhvaćao sve osobe i/ili tijela koja nude izvođenje radova, nabavu proizvoda ili pružanje usluga na tržištu, bez obzira na pravni oblik u kojem su izabrali djelovati. Stoga bi poduzeća, podružnice, podređena društva, partnerstva, zadruge, trgovačka društva s ograničenom odgovornošću, sveučilišta, javna ili privatna, te ostali oblici subjekata trebali biti obuhvaćeni pojmom gospodarskog subjekta, bez obzira na to jesu li ili ne „pravne osobe” u svim okolnostima.

(50)

Kako bi se osiguralo adekvatno oglašavanje koncesija za radove i usluge jednako pragu koji dodjeljuju naručitelji i javni naručitelji ili više od njega, dodjeli takvih koncesija trebala bi prethoditi obavezna objava obavijesti o koncesiji u Službenom listu Europske unije.

(51)

S obzirom na štetne učinke na tržišno natjecanje, dodjela koncesija bez prethodne objave obavijesti trebali bi se koristiti samo u vrlo iznimnim okolnostima. Te iznimke trebale bi biti ograničene na slučajeve u kojima je od početka jasno kako objava ne bi dalje potakla tržišno natjecanje zato što objektivno postoji samo jedan gospodarski subjekt koji može izvršiti koncesiju. Nemogućnost dodjele koncesije bilo kojem drugom gospodarskom subjektu ne bi trebao stvoriti sam javni naručitelj ili naručitelj s ciljem budućeg postupka dodjele. Nadalje, dostupnost odgovarajućih zamjena trebala bi se detaljno procijeniti.

(52)

Trajanje koncesije trebalo bi biti ograničeno kako bi se izbjeglo sprječavanje pristupa tržištu i ograničavanje tržišnog natjecanja. Osim toga, koncesije izuzetno dugog trajanja vjerojatno će rezultirati zatvaranjem pristupa tržištu čime se ugrožava slobodno kretanje usluga i sloboda poslovnog nastana. Međutim, takvo se trajanje može opravdati ako je neophodno da se koncesionaru omogući nadoknada ulaganja planiranih za izvršenje koncesije, kao i povrat uloženog kapitala. Sukladno tome, za koncesije koje traju dulje od pet godina trajanje bi trebalo ograničiti na razdoblje u kojem se očekuje da bi, u normalnim uvjetima rada, koncesionar mogao nadoknaditi ulaganja u izvođenje radova i usluga te ostvariti povrat uloženog kapitala, uzimajući u obzir posebne ciljeve ugovora koje je koncesionar postigao kako bi ispunio uvjete vezano uz, na primjer, kvalitetu ili cijenu za korisnike. Procjena bi trebala biti valjana u trenutku dodjele koncesije. Trebalo bi biti moguće uključiti početna i daljnja ulaganja koja se smatraju nužnima za upravljanje koncesijom, posebno rashode za infrastrukturu, autorska prava, patente, opremu, logistiku, najam, obuku osoblja i početne izdatke. Najdulje trajanje koncesije trebalo bi biti naznačeno u dokumentima o koncesiji osim ako se trajanje ne koristi kao kriterij dodjele ugovora. Javni naručitelji i naručitelji trebali bi uvijek moći dodijeliti koncesiju za razdoblje kraće od onog potrebnog za nadoknadu ulaganja, uz uvjet da s njima povezna naknada ne isključuje operativni rizik.

(53)

Prikladno je iz pune primjene ove Direktive isključiti samo one usluge koje imaju ograničenu prekograničnu dimenziju, kao što su određene socijalne, zdravstvene ili obrazovne usluge. Te usluge pružaju se u određenom kontekstu koji se znatno razlikuje među pojedinim državama članicama zbog različitih tradicija u kulturama. Trebalo bi stoga uspostaviti poseban režim koji se odnosi na koncesije za ove usluge, a koji uzima u obzir činjenicu da su one nedavno regulirane. Obveza objave prethodne informativne obavijesti i obavijesti o dodjeli koncesije za svaku koncesiju čija je vrijednost jednaka ili veća od praga uspostavljenog u ovoj Direktivi predstavlja adekvatan način pružanja informacija potencijalnim ponuditeljima o poslovnim mogućnostima kao i pružanja informacija svim zainteresiranim stranama o broju i vrsti dodijeljenih ugovora. Nadalje, države članice trebale bi uspostaviti prikladne mjere s upućivanjem na dodjelu ugovora o koncesiji za te usluge čiji je cilj osigurati usklađenost s načelima transparentnosti i jednakog postupanja za sve gospodarske subjekte, a istodobno omogućujući javnim naručiteljima i naručiteljima da uzmu u obzir specifičnosti dotičnih usluga. Države članice trebale bi osigurati da javni naručitelji i naručitelji smiju uzeti u obzir potrebu za osiguranjem inovacije i, u skladu s člankom 14. UFEU-a i Protokolom br. 26, visoke razine kvalitete, sigurnosti i cjenovne pristupačnosti, jednakog postupanja i promicanja univerzalnog pristupa i korisničkih prava.

(54)

S obzirom na važnost kulturološkog konteksta te osjetljivost tih usluga, državama članicama trebala bi se omogućiti diskrecija po pitanju organizacije izbora pružatelja usluge na način koji one smatraju najprikladnijim. Ova Direktive ne sprečava države članice u primjeni posebnih kriterija kvalitete pri odabiru pružatelja usluga, poput kriterija određenih u Dobrovoljnom europskom okviru za kvalitetu društvenih usluga Odbora Europske unije za socijalnu zaštitu. Države članice i/ili tijela javne vlasti slobodni su sami pružati te usluge ili organizirati društvene usluge na način koji ne podrazumijeva davanje koncesija, na primjer financiranjem takvih usluga ili izdavanjem dozvola ili dodjelom ovlaštenja svim gospodarskim subjektima koji ispunjavaju uvjete koje je unaprijed odredio javni naručitelj ili naručitelj, bez ograničenja ili kvota, pod uvjetom da takvi sustavi osiguravaju dovoljnu mjeru oglašavanja i da je u skladu s načelima transparentnosti i nediskriminacije.

(55)

U svrhu odgovarajuće integracije okolišnih, socijalnih i radnih zahtjeva u postupke dodjele koncesije, od osobite je važnosti da države članice i javni naručitelji ili naručitelji poduzmu odgovarajuće mjere za osiguravanje poštivanja obveza u području prava okoliša, socijalnog i radnog prava koje se odnose na mjesto na kojemu se izvode radovi ili pružaju usluge i temelje se na zakonima i drugim propisima nacionalnog prava i prava Unije, kao i na kolektivnim sporazumima, pod uvjetom da su takva pravila, kao i njihova primjena u skladu s pravom Unije. Jednako tako, obveze koje proizlaze iz međunarodnih sporazuma koje su ratificirale sve države članice i koje su navedene u ovoj Direktivi trebale bi se primjenjivati tijekom izvršenja koncesije. Međutim, to ne bi smjelo ni na koji način spriječiti primjenu uvjeta zapošljavanja koji su povoljniji za radnike. Odgovarajuće mjere trebale bi se primjenjivati u skladu s temeljnim načelima prava Unije, osobito s ciljem osiguravanja jednakog postupanja. Takve odgovarajuće mjere trebale bi se primjenjivati u skladu s Direktivom 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (14) i na način koji osigurava jednako postupanje i ne diskriminira gospodarske subjekte i radnike iz drugih država članica.

(56)

Trebalo bi se smatrati da se usluge pružaju na mjestu na kojem se izvodi značajan rad. Kada se usluge pružaju na daljinu, na primjer usluge pozivnih centara, trebali bi se smatrati da se usluge pružaju na mjestu na kojem se izvode, neovisno o mjestima i državama članica na koje su te usluge usmjerene.

(57)

Relevantne obveze mogle bi se odražavati u klauzulama ugovora. Također bi trebalo biti moguće u koncesije uključiti klauzule kojima se osigurava sukladnost s kolektivnim ugovorima u skladu s pravom Unije. Nepoštivanje relevantnih obveza moglo bi se smatrati teškim prekršajem određenog gospodarskog subjekta kojim je taj gospodarski subjekt podložan isključivanju iz postupka dodjele koncesije.

(58)

Kontrola nad poštivanjem odredbi prava okoliša, socijalnog i radnog prava trebao bi se provoditi u svim relevantnim fazama dodjele koncesije, kod primjene općih načela o izboru sudionika i dodjele ugovora te kod primjene kriterija za isključenje.

(59)

Ništa u ovoj Direktivi ne bi trebalo spriječiti nametanje ili provedbu mjera nužnih za zaštitu javnog poretka, javnog morala, javne sigurnosti, zdravlja, ljudskog života i životinjskog svijeta, očuvanje biljnog svijeta ili drugih okolišnih mjera, posebno kako bi se osigurao održivi razvoj, pod uvjetom da su te mjere u skladu s UFEU-om.

(60)

Kako bi se osigurala povjerljivost tijekom postupka, javni naručitelji i naručitelji, kao i gospodarski subjekti ne bi trebali otkrivati informacije koje su označene kao povjerljive. Neusklađenost s tom obvezom trebala bi potaknuti primjenu odgovarajućih sankcija, ako je i na način na koji je predviđeno u okviru građanskog ili upravnog prava država članica.

(61)

Kako bi se suzbila prijevara, favoriziranje i korupcija te spriječio sukob interesa, države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere za osiguravanje transparentnosti postupka dodjele i jednako postupanje prema svim natjecateljima i ponuditeljima. Takve mjere trebale bi prije svega za cilj imati uklanjanje sukoba interesa i drugih ozbiljnih nepravilnosti.

(62)

Kako bi se svim zainteresiranim subjektima omogućilo podnošenje zahtjeva i ponuda, javni naručitelji i naručitelji trebali bi biti dužni poštivati najmanje vremensko razdoblje potrebno za zaprimanje takvih zahtjeva i ponuda.

(63)

Izbor proporcionalnih, nediskriminirajućih i poštenih kriterija odabira te njihova primjena na gospodarske subjekte od ključne je važnosti za učinkovit pristup subjekata gospodarskim mogućnostima povezanima s koncesijama. Posebno odlučujuću ulogu može imati mogućnost za natjecatelja da se osloni na kapacitete drugih subjekata kako bi se omogućilo sudjelovanje malim i srednjim poduzećima. Stoga je potrebno osigurati da se kriteriji odabira odnose isključivo na profesionalne i tehničke mogućnosti te financijsku i gospodarsku sposobnost subjekata, da budu vezani uz predmet ugovora i objavljeni u obavijesti o koncesiji i da ne isključuju bilo kojeg gospodarskog subjekta, osim u iznimnim okolnostima, od oslanjanja na kapacitete drugih subjekata, bez obzira na pravnu prirodu njegovih poveznica s tim subjektima ako dotični subjekt dokaže javnom naručitelju ili naručitelju da će imati na raspolaganju potrebne resurse.

(64)

Nadalje, u svrhu bolje integracije društvenih i okolišnih pitanja u postupke dodjele koncesije, javni naručitelji ili naručitelji trebali bi biti u mogućnosti koristiti kriterije za dodjelu ili uvjete izvršenja koncesije vezane uz radove ili usluge koje će se pružati u sklopu koncesije u bilo kojem aspektu i u bilo kojoj fazi njezinog životnog vijeka, od eksploatacije sirovina za proizvod do faze odlaganja proizvoda, uključujući čimbenike obuhvaćene određenim postupkom proizvodnje, pružanja ili trgovine tih radova ili usluga ili obuhvaćene određenim postupkom tijekom kasnije faze njihovog životnog vijeka, čak ako ti čimbenici nisu dio njihovog materijalnog sadržaja. Kriteriji i uvjeti vezani uz takav postupak proizvodnje ili pružanja, na primjer, su da se usluge koje su predmet koncesije pružaju korištenjem energetski učinkovitih strojeva. U skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, to također uključuje kriterije za dodjelu ili uvjete izvršenja koncesije vezane uz korištenje proizvoda u okviru pravedne trgovine tijekom izvršavanja koncesije koja će se dodijeliti. Kriteriji i uvjeti koji se odnose na trgovinu i njene uvjete mogu se na primjer odnositi na zahtjev za plaćanje minimalne cijene i premijske cijene podugovarateljima. Uvjeti izvršenja koncesije vezani uz pitanja okoliša mogli bi, na primjer, obuhvaćati smanjenje otpada i učinkovitost resursa.

(65)

Kriteriji dodjele ili uvjeti izvršenja koncesije koji se odnose na društvene aspekte postupka proizvodnje trebali bi se primjenjivati sukladno Direktivi 96/71/EZ u skladu s tumačenjem Suda Europske unije te ne bi trebali biti odabrani ili se ne bi trebali primjenjivati na način kojim se izravno ili neizravno diskriminira gospodarske subjekte iz drugih država članica ili trećih zemalja koje su stranke Sporazuma Svjetske trgovinske organizacije o javnoj nabavi („GPA”) ili sporazuma o slobodnoj trgovini čijih je stranka Unija. Stoga bi zahtjevi vezani uz osnovne radne uvjete utvrđeni u Direktivi 96/71/EZ, poput onih o minimalnim plaćama, trebali ostati u okviru nacionalnog zakonodavstva ili u okviru kolektivnih ugovora koji se primjenjuju sukladno pravu Unije u kontekstu te Direktive. Uvjeti izvršenja koncesije mogli bi također biti namijenjeni poticanju uvođenja mjera za promicanje jednakosti žena i muškaraca na radnom mjestu, povećanom sudjelovanju žena na tržištu rada i usklađivanju rada i privatnog života, zaštiti okoliša ili dobrobiti životinja te u suštini biti u skladu s temeljnim konvencijama Međunarodne organizacije rada (MOR) i poticati angažiranje više osoba u nepovoljnom položaju nego što se zahtijeva na temelju nacionalnog zakonodavstva.

(66)

Mjere usmjerene na zaštitu zdravlja osoblja angažiranog u postupku izvršenja koncesije, davanje prednosti društvenoj integraciji osoba u nepovoljnom položaju ili pripadnika ranjivih skupina među osobama angažiranima za izvršenje koncesije ili osposobljavanje za vještine potrebne u okviru određene koncesije također može biti predmetom kriterija za dodjelu ili uvjeta izvršenja koncesije pod uvjetom da su te mjere vezane uz radove ili usluge koje se pružaju u okviru koncesije. Na primjer, ti bi se kriteriji ili uvjeti mogli odnositi, između ostalog, na zapošljavanje osoba koje duže vrijeme traže posao, na provedbu mjera osposobljavanja nezaposlenih osoba ili mladih osoba tijekom izvršavanja koncesije koja će se dodijeliti. U tehničkim specifikacijama javni naručitelji mogu odrediti takve društvene zahtjeve koji izravno obilježavaju određeni proizvod ili uslugu, poput dostupnosti za osobe s invaliditetom ili izvedbe prilagođene svim korisnicima.

(67)

Tehnički i funkcionalni zahtjevi koje sastavljaju javni naručitelji i naručitelji trebaju omogućiti otvorenost dodjele koncesija za tržišno natjecanje. Ti zahtjevi trebali bi odrediti značajke koje bi radovi i/ili usluge obuhvaćene koncesijom trebali imati i mogli bi se odnositi na posebne postupke proizvodnje ili izvršenje zatraženih radova ili usluga, uz uvjet da su povezani s predmetom koncesije i razmjerni njezinoj vrijednosti i njezinim ciljevima. Određeni postupak proizvodnje mogao bi obuhvaćati zahtjeve vezane za pristupačnost osobama s invaliditetom ili razine utjecaja na okoliš. Ti tehnički i funkcionalni zahtjevi trebali bi biti uključeni u dokumentaciji o koncesiji i trebali bi biti sukladni načelima jednakog postupanja i transparentnosti. Trebali bi biti sastavljeni na način kojim se izbjegava prijetvorno sužavanje nadmetanja, prije svega uvođenjem zahtjeva kojima se prednost daje određenom gospodarskom subjektu na način da ti zahtjevi odražavaju ključne značajke robe, usluga ili radova koje obično nudi taj gospodarski subjekt. U svakom slučaju, javni naručitelji ili naručitelji trebali bi razmotriti ponude koje uključuju radove i/ili usluge, uključujući robu koja je vezana uz te poslove i usluge, koje su na jednak način u skladu s traženim obilježjima.

(68)

Koncesije su obično dugoročni, složeni aranžmani u kojima koncesionar preuzima odgovornosti i rizike koje su tradicionalno imali javni naručitelji i naručitelji i koji su bili u njihovom djelokrugu. Iz tog razloga, podložno sukladnosti s ovom Direktivom i s načelima transparentnosti i jednakog postupanja, javnim naručiteljima i naručiteljima trebala bi se omogućiti znatna fleksibilnost za određivanje i organizaciju postupka koji vodi do izbora koncesionara. Međutim, kako bi se osiguralo jednako postupanje i transparentnost kroz cjelokupni postupak dodjele, potrebno je predvidjeti osnovna jamstva koja se odnose na postupak dodjele, uključujući informacije o prirodi i području primjene koncesije, ograničenju broja natjecatelja, distribuciji informacija natjecateljima i ponuditeljima te dostupnost odgovarajućih podataka. Također je potrebno osigurati da se ne odstupa od početnih uvjeta u obavijesti o koncesiji kako bi se spriječilo nepošteno postupanje prema bilo kojem potencijalnom natjecatelju.

(69)

Koncesije se ne bi trebale dodjeljivati gospodarskim subjektima koji su sudjelovali u aktivnostima zločinačke organizacije ili koji su bili proglašeni krivima za korupciju, prijevaru na štetu financijskih interesa Unije, kaznena djela terorizma, pranje novca i financiranje terorizma te trgovanje ljudima. Države članice trebale bi, međutim, omogućiti odstupanje od tih obvezujućih isključenja u iznimnim situacijama u kojima je zbog bitnih zahtjeva u općem interesu dodjela ugovora nužna. Izbjegavanje plaćanja poreza ili doprinosa za socijalno osiguranje također bi trebalo kazniti obvezujućim isključenjem na razini Unije.

(70)

Nadalje, javnim naručiteljima i naručiteljima trebala bi se pružiti mogućnost isključenja gospodarskih subjekata koji su dokazano nepouzdani jer su, primjerice, ozbiljno ili višekratno prekršili okolišne ili društvene obveze, uključujući pravila o dostupnosti za osobe s invaliditetom, ili su počinili ostale oblike teških poslovnih prekršaja, poput kršenja pravila o tržišnom natjecanju ili prava intelektualnog vlasništva. Trebalo bi razjasniti da teški poslovni prekršaji mogu dovesti u pitanje integritet gospodarskog subjekta i tako ga isključiti iz dodjele ugovora o koncesiji neovisno o tome ima li inače tehničke i gospodarske sposobnosti za izvršenje ugovora. Uzimajući u obzir činjenicu da će javni naručitelj ili naručitelj biti odgovoran za posljedice svojih mogućih pogrešnih odluka, javni naručitelji ili naručitelji također bi trebali biti slobodni razmotriti slučaj postojanja teškog poslovnog prekršaja, u kojem, prije donošenja konačne i obvezujuće odluke o postojanju obvezujućih osnova za isključenje, mogu na bilo koji odgovarajući način dokazati da je neki gospodarski subjekt prekršio svoje obveze, uključujući obveze vezane uz plaćanje poreza ili doprinosa za socijalno osiguranje, osim ako je drugačije predviđeno nacionalnim pravom. Javni naručitelji i naručitelji također bi trebali biti u mogućnosti isključiti natjecatelje ili ponuditelje čija je izvedba u prethodnim koncesijama s javnim naručiteljima ili naručiteljima imala velike nedostatke vezane uz bitne zahtjeve, primjerice, ako natjecatelji ili ponuditelji nisu izvršili isporuku ili svoje obveze, ako su isporučeni proizvod ili pružena usluga imali znatne nedostatke zbog kojih su bili neiskoristivi za potrebe kojima su namijenjeni ili ako su se ponašali na neprimjeren način koji dovodi u pitanje pouzdanost gospodarskog subjekta. U nacionalnom pravu trebalo bi predvidjeti maksimalno trajanje takvih isključenja.

(71)

Trebalo bi se, međutim, dopustiti da gospodarski subjekti imaju mogućost donošenja mjera sukladnosti usmjerenih na ispravljanje posljedica kaznenih djela ili neprimjerena ponašanja te usmjerenih na učinkovito sprečavanje budućeg neprimjerenog ponašanja. Te mjere mogle bi posebno obuhvaćati mjere vezane uz osoblje ili organizaciju poput raskidanja svih veza s osobama ili organizacijama koje su sudjelovale u neprimjerenom ponašanju, odgovarajućih mjera reorganizacije osoblja, uvođenja sustava izvještavanja i kontrole, stvaranja strukture interne revizije kako bi se pratila sukladnost i donošenja pravila o internoj odgovornosti i naknadama. Ako takve mjere ne nude dovoljna jamstva, određeni gospodarski subjekt ne bi se više trebao isključivati samo na tim osnovama. Gospodarski subjekti trebali bi imati mogućnost zatražiti da se preispitaju mjere sukladnosti poduzete u svrhu mogućeg uključivanja u postupak dodjele koncesije. Međutim, države članice same bi trebale utvrditi točne postupovne i materijalne uvjete primjenjive u takvim slučajevima. Države članice posebno bi trebale biti slobodne odlučiti žele li izvršavanje relevantnih procjena dopustiti pojedinim javnim naručiteljima ili naručiteljima provjeriti taj zadatak drugim tijelima na središnjoj ili decentraliziranoj razini.

(72)

Važno je da poštivanje primjenjivih obveza od strane podugovarateljâ u području prava okoliša, socijalnog i radnog prava utvrđenih pravom Unije, nacionalnim pravom, kolektivnim ugovorima ili međunarodnim odredbama prava okoliša, socijalnog i radnog prava navedenima u ovoj Direktivi. pod uvjetom da su takva pravila, i njihova primjena u skladu s pravom Unije, bude osigurana kroz odgovarajuće djelovanje nadležnih nacionalnih tijela u okviru njihovih odgovornosti i nadležnosti, kao što su agencije za inspekciju rada ili agencije za zaštitu okoliša. Također je važno osiguravanje određene transparentnosti u podugovarateljskom lancu, jer to javnim naručiteljima i naručiteljima pruža informacije o tome tko je prisutan na gradilištima na kojima se izvode radovi za njih ili koja poduzeća pružaju usluge unutar zgrada ili na zgradama, infrastrukturama ili područjima kao što su gradske vijećnice, općinske škole, sportski objekti, luke ili autoceste, za koje su javni naručitelji odgovorni ili nad kojima imaju nadzor. Trebalo bi pojasniti da se obveza dostavljanja traženih podataka u svakom slučaju odnosi na koncesionara, ili na temelju posebnih klauzula koje će svaki javni naručitelj ili naručitelj trebati uključiti u sve postupke dodjele ili na temelju obveza koje bi države članice propisale glavnom koncesionaru kroz opće primjenjive odredbe. Također bi trebalo pojasniti da bi se uvjeti koji se odnose na provedbu poštovanja primjenjivih obveza u području prava okoliša, socijalnog i radnog prava utvrđenih pravom Unije, nacionalnim pravom, kolektivnim ugovorima ili međunarodnim odredbama prava okoliša, socijalnog i radnog prava navedenima u ovoj Direktivi, pod uvjetom da su takva pravila i njihova primjena u skladu s pravom Unije, trebali primjenjivati uvijek kad zakon države članice predviđa mehanizam zajedničke odgovornosti između podugovaratelja i koncesionara. Nadalje, trebalo bi izričito navesti da bi države članice trebale moći ići dalje, na primjer proširujući obveze u vezi transparentnosti ili omogućujući javnim naručiteljima ili naručiteljima da provjere da podugovaratelji nisu u nekoj od situacija u kojoj bi isključenje gospodarskog subjekta bilo opravdano ili zahtijevajući tu provjeru od njih. Kada se te mjere primjenjuju na podugovaratelje, trebalo bi osigurati usklađenost s odredbama koje se primjenjuju na koncesionare kako bi postojanje obvezujuće osnove za isključenje rezultiralo zahtjevom da koncesionar zamjeni dotičnog podugovaratelja. Kada takva provjera pokaže da se radi o neobvezujućoj osnovi za isključenje, trebalo bi pojasniti da javni naručitelji ili naručitelji budu u mogućnosti zatražiti zamjenu. Ipak, trebalo bi izričito navesti da javni naručitelji ili naručitelji mogu biti prisiljeni zatražiti zamjenu dotičnog podugovaratelja kada bi isključenje koncesionara u takvim slučajevima bilo obvezujuće. Trebalo bi također izričito navesti da države članice i dalje mogu propisati stroža pravila o odgovornosti u okviru nacionalnog prava.

(73)

Javni naručitelji ili naručitelji ocjenjuju ponude na temelju jednog ili više kriterija za dodjelu. Kako bi se osigurala transparentnost i jednako postupanje, kriteriji za dodjelu koncesija trebali bi uvijek biti usklađeni s određenim općim standardima. Ti se standardi mogu odnositi na čimbenike koji nisu isključivo gospodarski, ali utječu na vrijednost ponude sa stajališta javnog naručitelja ili naručitelja i omogućuju mu utvrđivanje sveobuhvatne gospodarske prednosti za javnog naručitelja ili naručitelja. Kriteriji bi trebali unaprijed biti dostupni svim potencijalnim natjecateljima ili ponuditeljima, zatim bi trebali biti povezani s predmetom ugovora i ne bi trebali javnim naručiteljima ili naručiteljima davati neograničenu slobodu izbora. Trebali bi dopuštati učinkovito tržišno natjecanje i biti popraćeni zahtjevima koji omogućuju da informacije koje pružaju ponuditelji budu učinkovito provjerene. Trebalo bi biti moguće uključiti u kriterije dodjele, između ostalog, okolišne ili društvene kriterije ili one povezane s inovacijama. Javni naručitelji ili naručitelji trebali bi i navesti kriterije dodjele, počevši od najvažnijeg, kako bi se osiguralo jednako postupanje prema potencijalnim ponuditeljima na način da im se tijekom pripreme ponuda omogući uvid u sve elemente koji će se uzimati u obzir.

U iznimnim slučajevima u kojima javni naručitelj ili naručitelj primi ponudu koja predlaže inovativno rješenje uz iznimnu razinu funkcionalnog izvođenja koje pažljivi javni naručitelj ili naručitelj nije mogao predvidjeti, javni naručitelj ili naručitelj trebao bi, iznimno, moći izmijeniti redoslijed kriterija dodjele kako bi u obzir uzeo nove mogućnosti koje nudi to inovativno rješenje, uz uvjet da takva izmjena osigurava jednako postupanje prema svim stvarnim ili potencijalnim ponuditeljima, tako što će izdati novi poziv na dostavu ponuda ili, ako je prikladno, objaviti novu obavijest o koncesiji.

(74)

Elektronički oblici informiranja i komunikacije mogu uvelike pojednostaviti objavu koncesija te povećati djelotvornost, brzinu i transparentnost postupaka dodjele koncesije. Ti bi oblici mogli postati standardni oblici komunikacije i razmjene informacija u postupcima dodjele koncesije jer uvelike povećavaju mogućnosti gospodarskih subjekata da sudjeluju u postupcima dodjele koncesije diljem unutarnjeg tržišta.

(75)

Ugovori o koncesijama uglavnom uključuju dugoročne i složene tehničke i financijske aranžmane koji su često podložni promjenjivim okolnostima. Stoga je potrebno je pojasniti uvjete u kojima izmjene koncesije tijekom njezinog izvršavanja zahtijevaju pokretanje novog postupka dodjele koncesije, uzimajući u obzir relevantnu sudsku praksu Suda Europske unije. Pokretanje novog postupka koncesije potrebno je u slučaju materijalnih izmjena prvotne koncesije, pogotovo u slučaju izmjena opsega i sadržaja uzajamnih prava i obveza stranaka, uključujući raspodjelu prava intelektualnog vlasništva. Takve izmjene ukazuju na namjeru stranaka da ponovno pregovaraju o ključnim uvjetima te koncesije. To posebno može biti slučaj ako bi izmijenjeni uvjeti utjecali na rezultate postupka da su bili dio prvotnog postupka. Izmjene koncesije čiji su rezultat neznatne izmjene vrijednosti ugovora do određene razine uvijek bi trebale biti moguće bez potrebe provođenja novog postupka koncesije. S tim ciljem te kako bi se osigurala pravna sigurnost, ova bi Direktiva trebala predvidjeti pragove „de minimis” ispod kojih se ne zahtijeva postupak nabave. Izmjene koncesije iznad tih pragova trebale bi biti moguće bez potrebe provođenja novog postupka dodjele u onoj mjeri u kojoj su te promjene u skladu s određenim uvjetima. To bi, na primjer, mogao biti slučaj izmjena koje su postale potrebne zbog želje da se ispune zahtjevi javnih naručitelja ili naručitelja, uzimajući u obzir sigurnosne zahtjeve i posebnosti takvih djelatnosti, na primjer, rad sportskih i turističkih planinskih objekata, za koje bi se zakonodavstvo moglo proširiti i na pitanja povezanih opasnosti, u onoj mjeri u kojoj su takve izmjene sukladne s relevantnim uvjetima.

(76)

Javni naručitelji i naručitelji mogu biti suočeni s vanjskim okolnostima koje nisu mogli predvidjeti u trenutku dodjele koncesije, posebno ako će za izvršenje koncesije biti potrebno dugo razdoblje. U tim slučajevima potreban je određeni stupanj fleksibilnosti kako bi se koncesija prilagodila okolnostima bez provođenja novog postupka dodjele. Pojam nepredvidivih okolnosti podrazumijeva okolnosti koje nisu mogle biti predviđene usprkos temeljitoj pripremi prvotne dodjele od strane javnog naručitelja ili naručitelja, uzimajući u obzir sva dostupna sredstva, narav i obilježja određenog projekta, dobru praksu u dotičnom području te potrebu osiguranja prikladnog odnosa između sredstava potrošenih na pripremu dodjele i njezine predviđene vrijednosti. Međutim, to se ne može primjenjivati u slučajevima u kojima izmjena uzrokuje promjenu naravi cjelokupne koncesije, primjerice, zamjenom radova koje je potrebno izvršiti ili usluga koje je potrebno omogućiti nečim različitim ili temeljnom promjenom vrste koncesije, jer se u takvim slučajevima može pretpostaviti mogući utjecaj na rezultate. Za koncesije dodijeljene s ciljem provođenja djelatnosti koja nije navedena u Prilogu II., bilo koje povećanje vrijednosti koje ne zahtijeva novi postupak dodjele, ne bi trebalo biti veće od 50 % vrijednosti prvotne koncesije. Ako je učinjeno nekoliko uzastopnih izmjena, to bi se ograničenje trebalo primjenjivati na vrijednost svake izmjene. Takve uzastopne izmjene ne bi trebale za cilj imati zaobilaženje ove Direktive.

(77)

U skladu s načelima jednakog postupanja i transparentnosti, uspješan ponuditelj ne bi trebao, primjerice, ako je koncesija raskinuta zbog nedostataka u izvedbi, biti zamijenjen drugim gospodarskim subjektom bez ponovnog nadmetanja. Međutim, uspješan ponuditelj koji izvršava koncesiju trebao bi moći, posebno ako je koncesija dodijeljena skupini gospodarskih subjekata, poduzeti određene strukturne promjene tijekom izvršavanja koncesije, poput isključivo internih reorganizacija, preuzimanja, spajanja i kupnji ili insolventnosti. Takve strukturne promjene ne bi trebale automatski podrazumijevati potrebu za provedbom novih postupaka dodjele za koncesije koje taj ponuditelj izvršava.

(78)

Javni naručitelji i naručitelji trebali bi imati mogućnost izmjena koncesije u obliku revizijskih ili opcijskih klauzula, no takve klauzule ne bi im trebale omogućiti neograničeno diskrecijsko pravo. U ovoj Direktivi trebalo bi stoga odrediti mjeru u kojoj je moguće mijenjati prvotnu koncesiju. Stoga bi trebalo pojasniti da dovoljno jasno sastavljene revizijske ili opcijske klauzule mogu na primjer predvidjeti indeksaciju cijena ili osigurati da, na primjer komunikacijska oprema koja se isporučuje tijekom određenog razdoblja bude prikladna i u slučaju izmjene komunikacijskih protokola ili drugih tehnoloških izmjena. Također bi trebalo biti moguće predvidjeti u okviru dovoljno jasnih klauzula prilagodbe koncesije izazvane tehničkim poteškoćama koje su se pojavile tijekom izvođenja ili održavanja. Trebalo bi također podsjetiti da bi koncesije mogle, na primjer, uključivati i standardno održavanje, kao i predvidjeti djelatnosti izvanrednog održavanja koje bi mogle biti potrebne za osiguravanje kontinuiteta javnih usluga.

(79)

Javni naručitelji i naručitelji mogli bi se naći u situacijama kada su potrebni dodatni radovi ili usluge. U takvim slučajevima, ako su uvjeti navedeni u ovoj Direktivi ispunjeni, izmjena prvotne koncesije bez novog postupka dodjele koncesije trebala bi se smatrati opravdanom.

(80)

Javni naručitelji i naručitelji ponekad su suočeni s okolnostima koje zahtijevaju rani raskid koncesije kako bi bili sukladni obvezama iz prava Unije u području koncesije. Države članice stoga bi trebale osigurati da javni naručitelji ili naručitelji mogu, pod uvjetima koji su određeni nacionalnim pravom, raskinuti koncesiju tijekom njezina trajanja ako je tako propisano pravom Unije.

(81)

Kako bi se osigurala adekvatna sudska zaštita natjecatelja i ponuditelja u postupcima dodjele koncesije te kako bi provedba ove Direktive i načela UFEU-a bila učinkovita, Direktiva Vijeća 89/665/EEZ (15), i Direktiva Vijeća 92/13/EEZ (16) također se trebaju primjenjivati na koncesije o uslugama i koncesije o radovima koje su dodijelili i javni naručitelji i naručitelji. Direktive 89/665/EEZ i 92/13/EEZ trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(82)

Svaka obrada osobnih podataka na temelju ove Direktive trebala bi se vršiti u skladu s Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. (17).

(83)

Od država članica zahtijeva se da neprekidno i sustavno prate provedbu i funkcioniranje pravila o dodjeli ugovora o koncesiji kako bi se osigurala učinkovita i ujednačena primjena prava Unije.

(84)

Komisija bi trebala procijeniti gospodarske učinke na unutarnje tržište, osobito u vezi s čimbenicima kao što su prekogranična dodjela ugovora, sudjelovanje malih i srednjih poduzeća i transakcijski troškovi, a koji su posljedica primjene pragova koji su utvrđeni u ovoj Direktivi i izuzeća navedenih u članku 12 koja u obzir uzimaju posebne strukture sektora vodnog gospodarstva. Komisija bi o tome trebala izvijestiti Europski parlament i Vijeće do 18. travnja 2019. U skladu s člankom XXIV. stavkom 7. GPA-a, GPA podliježe daljnjim pregovorima tri godine nakon stupanja na snagu te povremeno nakon toga. U tom kontekstu trebalo bi preispitati prikladnost razine pragova u kontekstu pregovora u okviru GPA-a, imajući na umu utjecaj inflacije i transakcijskih troškova. Komisija bi, ako je to moguće i primjereno, trebala razmotriti predlaganje povećanja pragova koji se primjenjuju prema GPA-u tijekom sljedećeg kruga pregovora. U slučaju bilo kakve promjene tih pragova, izvješće koje sastavlja Komisija trebao bi, prema potrebi, pratiti zakonodavni prijedlog kojim se mijenja prag određen u ovoj Direktivi.

(85)

Kako bi se prilagodilo brzom tehničkom, gospodarskom i regulatornom razvoju, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s preispitivanjem liste akata navedenih u Prilogu III., preispitivanjem tehničkih postupaka za metode izračuna vezane uz prag te bi također trebala biti ovlaštena za povremeno revidiranje tog praga, izmjene uputa na nomenklaturu CPV-a i prilagodbe liste akata navedene u Prilogu X. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(86)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta u pogledu; postupaka sastavljanja i prosljeđivanja obavijesti te slanja i objavljivanja podataka navedenih u prilozima V., VII. i VIII. provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo primjenjivati u skladu s Uredbom (EU) 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (18). Savjetodavni postupak trebao bi se koristiti za donošenje provedbenih akata, koji ne utječu ni na financijsku situaciju niti na prirodu i područje primjene obveza koje proizlaze iz ove Direktive. Naprotiv, ti akti imaju isključivo administrativnu svrhu i namijenjeni su olakšavanju primjene ove Direktive.

(87)

Budući da se cilj ove Direktive, odnosno koordinacija zakona i drugih propisa država članica koje se primjenjuju na neke postupke koncesije, ne može u dovoljnoj mjeri postići na razini država članica te se može učinkovitije, zbog svojeg mjerila i učinaka, postići na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je određeno u članku 5. TEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti kako je utvrđeno tim člankom, ova Direktiva ne prelazi zadani okvir koji je potreban za ostvarenje toga cilja.

(88)

U skladu sa Zajedničkom političkom deklaracijom država članica i Komisije o obrazloženjima od 28. rujna 2011., u opravdanim se slučajevima države članice pridružuju obavješćivanju o svojim mjerama za prijenos pomoću jednog ili više dokumenata kojima se objašnjava odnos između sastavnih dijelova Direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prijenos. Uzimajući u obzir ovu Direktivu zakonodavac drži da je prosljeđivanje takvih dokumenata opravdano,

GLAVA I.:

POGLAVLJE I.:

ODJELJAK I.:

Članak 1.:

Članak 2.:

Članak 3.:

Članak 4.:

Članak 5.:

Članak 6.:

Članak 7.:

Članak 8.:

Članak 9.:

ODJELJAK II.:

Članak 10.:

Članak 11.:

Članak 12.:

Članak 13.:

Članak 14.:

Članak 15.:

Članak 16.:

Članak 17.:

ODJELJAK III.:

Članak 18.:

Članak 19.:

Članak 20.:

Članak 21.:

Članak 22.:

Članak 23.:

ODJELJAK IV.:

Članak 24.:

Članak 25.:

POGLAVLJE II.:

Članak 26.:

Članak 27.:

Članak 28.:

Članak 29.:

GLAVA II.:

POGLAVLJE I.:

Članak 30.:

Članak 31.:

Članak 32.:

Članak 33.:

Članak 34.:

Članak 35.:

POGLAVLJE II.:

Članak 36.:

Članak 37.:

Članak 38.:

Članak 39.:

Članak 40.:

Članak 41.:

GLAVA III.:

Članak 42.:

Članak 43.:

Članak 44.:

Članak 45.:

GLAVA IV.:

Članak 46.:

Članak 47.:

GLAVA V.:

Članak 48.:

Članak 49.:

Članak 50.:

Članak 51.:

Članak 52.:

Članak 53.:

Članak 54.:

Članak 55.:

PRILOZI:

PRILOG I.:

PRILOG II.:

PRILOG III.:

PRILOG IV.:

PRILOG V.:

PRILOG VI.:

PRILOG VII.:

PRILOG VIII.:

PRILOG IX.:

PRILOG X.:

PRILOG XI.:

(a)

javnih naručitelja; ili

(b)

naručitelja, pod uvjetom da su radovi ili usluge namijenjeni provedbi jedne od djelatnosti navedenih u Prilogu II.

1.

„koncesije” znači koncesije radova ili koncesije usluga, kako je definirano u točkama (a) i (b):

Dodjela koncesije radova ili usluga uključuje prijenos na koncesionara operativnog rizika u iskorištavanju tih radova ili usluga koji obuhvaća rizik potražnje ili rizik ponude ili oboje. Smatra se da koncesionar preuzima operativni rizik kada se, u normalnim uvjetima rada, ne jamči nadoknada ulaganja ili troškova nastalih u izvođenju radova ili pružanju usluga koje su predmet koncesije. Dio rizika prenesen na koncesionara uključuje stvarno izlaganje nepredvidivim promjenama tržišta, tako da bilo kakav potencijalni procijenjeni gubitak koji je pretrpio koncesionar nije tek nominalan i zanemariv.

2.

„gospodarski subjekt” znači fizička ili pravna osoba ili javno tijelo ili skupina tih osoba ili tijela, uključujući privremena udruženja poduzeća, koja na tržištu nudi izvođenje radova i/ili posla, nabavu robe ili pružanje usluga;

3.

„natjecatelj” znači gospodarski subjekt koji traži poziv ili je pozvan na sudjelovanje u postupku dodjele koncesije;

4.

„ponuditelj” znači gospodarski subjekt koji je dostavio ponudu;

5.

„koncesionar” znači gospodarski subjekt kojem je dodijeljena koncesija;

6.

„pisan” ili „u pisanom obliku” znači svaki iskaz koji se sastoji od riječi ili brojeva koji se mogu čitati, umnožavati i naknadno slati, uključujući podatke koji se prenose i pohranjuju elektroničkim putem;

7.

„izvršenje radova” znači izvršenje ili oblikovanje i izvršenje radova koji se odnose na jednu od djelatnosti iz Priloga I. ili posla ili realizacije, bez obzira kojim sredstvom, posla koji odgovara zahtjevima koje je naveo javni naručitelj ili naručitelj koji ima odlučujući utjecaj na vrstu ili oblikovanje posla;

8.

„posao” znači rezultat visokogradnje ili niskogradnje uzet u cjelini koji je sam po sebi dovoljan da ispuni gospodarsku ili tehničku funkciju;

9.

„elektronička sredstva” znači elektronička oprema za obradu (uključujući digitalno sažimanje) i pohranu podataka koji se šalju, prenose i primaju žičanom vezom, radiovezom, optičkim ili drugim elektromagnetskim sredstvima;

10.

„isključivo pravo” znači pravo koje dodjeljuje nadležno tijelo države članice pomoću bilo koje odredbe zakona, propisa ili objavljenog upravnog akta koji su u skladu s Ugovorima, čiji je učinak ograničavanje izvršavanja djelatnosti na jednog gospodarskog subjekta i koji ima znatan utjecaj na mogućnost drugih gospodarskih subjekata da obavljaju takvu djelatnost;

11.

„posebno pravo” znači pravo koje dodjeljuje nadležno tijelo države članice pomoću bilo koje odredbe zakona, propisa ili objavljenog upravnog akta koji su u skladu s Ugovorima čiji je učinak ograničavanje izvršavanja djelatnosti na dva gospodarska subjekta ili više njih i koji ima znatan utjecaj na mogućnost drugih gospodarskih subjekata da obavljaju takvu djelatnost;

12.

„dokumentacija o koncesiji” znači bilo koji dokument koji je sastavljen ili na koji javni naručitelj ili naručitelj upućuje, a u kojemu se opisuju ili određuju elementi koncesije ili postupka, uključujući obavijest o koncesiji, tehničke i funkcionalne zahtjeve, predložene uvjete koncesije, formate dokumenata koje podnose natjecatelji ili ponuditelji, informacije o općim primjenjivim obvezama te svu dodatnu dokumentaciju;

13.

„inovacija” znači provedba novog ili značajno poboljšanog proizvoda, usluge ili postupka, uključujući, ali ne ograničavajući se na postupke proizvodnje, građenja ili izgradnje, nova metoda stavljanja na tržište ili nova metoda organizacije u poslovnoj praksi, organizacije radnog mjesta ili vanjskih odnosa između ostalog s ciljem pomaganja rješavanja društvenih izazova ili kao potpora strategiji Europa 2020.

(a)

uspostavljena su posebno u svrhu zadovoljavanja potreba u općem interesu, a nisu industrijske ili komercijalne naravi;

(b)

imaju pravnu osobnost; i

(c)

većim dijelom financiraju ih tijela državne, regionalne ili lokalne vlasti ili druga javnopravna tijela; ili su podložna upravljačkom nadzoru od strane tih tijela ili tijela vlasti; ili imaju upravni, upraviteljski ili nadzorni odbor, a više od polovice članova tih odbora imenovala je država, regionalna ili lokalna tijela ili druga javnopravna tijela.

(a)

tijela državne, regionalne ili lokalne vlasti, javnopravna tijela ili udruženja koja je osnovalo jedno ili nekoliko takvih tijela vlasti ili jedno ili nekoliko takvih javnopravnih tijela;

(b)

javna poduzeća kako su definirana u ovom članku, stavku 4;

(c)

subjekti koji nisu navedeni u točkama (a) i (b) ovog stavka, ali koji djeluju na temelju posebnih ili isključivih prava, kojima je odobreno izvršavanje jedne od djelatnosti navedenih u Prilogu II.

(a)

postupke nabave s prethodnim pozivom na nadmetanje u skladu s Direktivom 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća (20) i Direktivom 2014/25/EU, Direktivom 2009/81/EZ ili ovom Direktivom;

(b)

postupke koji se temelje na drugim pravnim aktima Unije koji su navedeni u Prilogu III. i osiguravaju adekvatnu prethodnu transparentnost za dodjelu ovlaštenja temeljem objektivnih kriterija.

(a)

drže većinu upisanog kapitala društva;

(b)

kontroliraju većinu glasova koji se odnose na dionice koje je društvo izdalo;

(c)

mogu imenovati više od polovice članova upravnog, upraviteljskog ili nadzornog tijela poduzeća.

(a)

vrijednost bilo kojeg oblika opcije i bilo koje produljenje trajanja koncesije;

(b)

prihod prikupljen kada korisnik radova ili usluga plaća naknade i kazne, a koji nije prihod prikupljen u ime javnog naručitelja ili naručitelja;

(c)

plaćanja od javnog naručitelja ili naručitelja ili bilo kojeg tijela javne vlasti odnosno bilo kakva financijska prednost u bilo kojem obliku koju je jedno od navedenih tijela dodijelilo koncesionaru uključujući naknadu za usklađivanje s obvezom javne usluge i subvencioniranje javnog ulaganja;

(d)

vrijednost dodijeljenih sredstava ili bilo koju drugu financijsku prednost, u bilo kojem obliku, od trećih strana za izvršenje koncesije;

(e)

prihod od prodaje bilo kakve imovine koja je dio koncesije;

(f)

vrijednost cjelokupne robe i usluga koje su javni naručitelji ili naručitelji stavili na raspolaganje koncesionaru pod uvjetom da su nužne za izvođenje radova ili pružanje usluga;

(g)

nagrade ili plaćanja natjecateljima ili ponuditeljima;

(a)

pravni instrument koji stvara međunarodne pravne obaveze, poput međunarodnog sporazuma sklopljenog u skladu s UFEU-om između države članice i jedne ili više trećih zemalja ili njihovih dijelova, a koji obuhvaća radove, robu ili usluge namijenjene zajedničkoj provedbi ili korištenju projekta od strane država potpisnica;

(b)

međunarodna organizacija.

(a)

posebnim postupovnim pravilima na temelju međunarodnog sporazuma ili dogovora sklopljenog između jedne ili više država članica i jedne ili više trećih zemalja;

(b)

posebnim postupovnim pravilima na temelju sklopljenog međunarodnog sporazuma ili dogovora koji se odnosi na razmještaj postrojbi i tiče se pothvata države članice ili treće zemlje;

(c)

posebnim postupovnim pravilima međunarodne organizacije koja nabavlja za svoje potrebe ili na koncesije koje država članica mora sklopiti u skladu s tim pravilima.

(a)

koncesije za koje bi primjena ove Direktive države članice obvezala na dostavljanje informacija čije se odavanje smatra protivnom osnovnim interesima za njenu sigurnost, ili kod kojih su nabava i izvršenje koncesije proglašene tajnom ili moraju biti popraćeni posebnim sigurnosnim mjerama u skladu sa zakonima ili drugim propisima na snazi u državi članici, pod uvjetom da je država članica utvrdila da bitne interese nije moguće zajamčiti manje drastičnim mjerama, poput onih iz stavka 7.;

(b)

koncesije dodijeljene u okviru programa suradnje iz članka 13. točke (c) Direktive 2009/81/EZ;

(c)

koncesije koje jedna vlada dodjeljuje drugoj vladi, a odnose se na radove i usluge izravno povezane s vojnom opremom ili osjetljivom opremom, ili na radove i usluge isključivo za vojne svrhe, ili osjetljive radove i osjetljive usluge;

(d)

koncesije koje se dodjeljuju u trećoj zemlji i koje se provode kada su snage razmještene izvan teritorija Unije, ako operativne potrebe zahtijevaju da te koncesije budu sklopljene s gospodarskim subjektima smještenima u području operacija; i

(e)

koncesije koje su na drugi način izuzete u smislu ove Direktive.

(a)

stjecanje ili najam, bilo kakvim financijskim sredstvima, zemljišta, postojećih građevinskih objekata ili druge nepokretne imovine ili prava koja se njih tiču;

(b)

stjecanje, razvoj, produkciju ili koprodukciju programskog materijala namijenjenog za audiovizualne usluge ili radijske usluge, koje su dodijelili pružatelji audiovizualnih ili radijskih usluga, ili na koncesije za pružanje usluga radiotelevizijskog ili programskog emitiranja koji su dodijeljeni pružateljima audiovizualnih ili radijskih usluga. Za potrebe ovog članka, „audiovizualna medijska usluga” i „pružatelj medijske usluge” imaju isto značenje kao u članku 1. stavku 1. točkama (a) i (d) Direktive 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća (22). „Program” ima značenje kao u članku 1. stavku 1. točki (b) te Direktive, ali uključuje i radijske programe te materijale za radijske programe. Nadalje, za potrebe ove odredbe, „programski materijal” ima isto značenje kao i „program”.

(c)

usluge arbitraže i mirenja;

(d)

za bilo koju od sljedećih pravnih usluga:

(e)

financijske usluge u vezi s izdavanjem, prodajom, kupnjom ili prijenosom vrijednosnih papira ili drugih financijskih instrumenata u smislu Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (24), usluge središnje banke i operacije koje se provode u okviru Europskog fonda za financijsku stabilnost i Europskog mehanizma za stabilnost;

(f)

zajmove, bez obzira na to jesu li povezani s izdavanjem, prodajom, kupnjom ili prijenosom vrijednosnih papira ili drugih financijskih instrumenata;

(g)

civilna obrana, civilna zaštita i usluge sprečavanja opasnosti koje pružaju neprofitne organizacije ili udruženja, i koje su obuhvaćene sljedećim CPV oznakama: 75250000-3, 75251000-0, 75251100-1, 75251110-4, 75251120-7, 75252000-7, 75222000-8, 98113100-9 i 85143000-3 osim usluga kola hitne pomoći za prijevoz pacijenata;

(h)

usluge političkih kampanji, obuhvaćene CPV oznakama 79341400-0, 92111230-3 i 92111240-6, ako ih je dodijelila politička stranka u okviru izborne kampanje;

(a)

pružanje fiksnih mreža ili upravljanje fiksnim mrežama s namjerom pružanja usluge javnosti u vezi s proizvodnjom, prijenosom ili distribucijom pitke vode;

(b)

isporuku pitke vode takvim mrežama.

(a)

projekti hidrauličkog inženjerstva, s navodnjavanjem ili isušivanjem zemljišta, pod uvjetom da količina vode koja će se koristiti za isporuku pitke vode predstavlja više od 20 % ukupne količine vode koja se dobiva takvim projektima odnosno instalacijama za navodnjavanje ili isušivanje; ili

(b)

odlaganje ili obrada otpadnih voda.

(a)

može, izravno ili neizravno, biti podložno prevladavajućem utjecaju naručitelja;

(b)

može imati prevladavajući utjecaj na naručitelja; ili

(c)

zajedno s naručiteljem, podliježe prevladavajućem utjecaju drugog društva na temelju vlasništva, financijskog udjela ili pravila prema kojima djeluje.

(a)

povezanom poduzeću od strane naručitelja; ili

(b)

društvu koje je povezano s jednim od naručitelja od strane zajedničkog pothvata koji se isključivo sastoji od više naručitelja u svrhu obavljanja djelatnosti iz Priloga II.

(a)

koncesije za usluge pod uvjetom da najmanje 80 % prosječnog ukupnog prometa povezanog poduzeća u prethodne tri godine, uzimajući u obzir sve usluge koje je to poduzeće pružilo, potječe od pružanja usluga naručitelju ili drugim poduzećima s kojima je povezano;

(b)

koncesije za radove pod uvjetom da najmanje 80 % prosječnog ukupnog prometa povezanog poduzeća u prethodne tri godine, uzimajući u obzir sve radove koje je to poduzeće izvršilo, potječe od izvršavanja radova naručitelju ili drugim poduzećima s kojima je povezano.

(a)

zajednički pothvat, osnovan isključivo od više naručitelja u svrhu obavljanja djelatnosti iz Priloga II., jednom od tih naručitelja; ili

(b)

naručitelj takvom zajedničkom pothvatu čiji je on sastavni dio.

(a)

nazivi dotičnih društava ili zajedničkih pothvata;

(b)

vrsta i vrijednost dotičnih koncesija;

(c)

dokaz koji Komisija smatra nužnim da je odnos između društva ili zajedničkog pothvata kojima se dodjeljuju koncesije i naručitelja u skladu sa zahtjevima iz članka 13. ili članka 14.

(a)

nad tom pravnom osobom javni naručitelj ili naručitelj izvršava kontrolu sličnu onoj koju provodi nad svojim poslovnim jedinicama;

(b)

kontrolirana pravna osoba ulaže više od 80 % svojih djelatnosti u izvršavanje zadataka koje joj je povjerio javni naručitelj ili naručitelj koji nad njom provodi kontrolu ili koje su joj povjerile druge pravne osobe nad kojima taj javni naručitelj ili naručitelj provodi kontrolu; i

(c)

nema izravnog učešća privatnog kapitala u pravnoj osobi pod kontrolom osim sudjelovanja privatnog kapitala koji nema značajke kontroliranja i blokiranja, a koji se zahtijeva nacionalnim zakonodavnim odredbama, u skladu u Ugovorima, i koji ne vrši odlučujući utjecaj na pravnu osobu pod kontrolom.

(a)

javni naručitelj ili naručitelj kako je navedeno u članku 7. stavku 1. točki (a) zajednički s drugim javnim naručiteljima ili naručiteljima provode kontrolu nad pravnom osobom koja je slična onoj koju provode nad svojim poslovnim jedinicama;

(b)

ta pravna osoba ulaže više od 80 % svojih djelatnosti u izvršavanje zadataka koje su joj povjerili javni naručitelji ili naručitelji koji nad njom provode kontrolu ili koje su joj povjerile druge pravne osobe nad kojima ti javni naručitelji ili naručitelji provode kontrolu; i

(c)

nema izravnog učešća privatnog kapitala u pravnoj osobi pod kontrolom osim sudjelovanja privatnog kapitala koji nema značajke kontroliranja i blokiranja, a koji se zahtijeva nacionalnim zakonodavnim odredbama, u skladu u Ugovorima, i koji ne vrši odlučujući utjecaj na pravnu osobu pod kontrolom.

i.

tijela pravne osobe pod kontrolom nadležna za odlučivanje sastavljena su od predstavnika svih sudjelujućih javnih naručitelja ili naručitelja. Pojedinačni predstavnici mogu predstavljati nekoliko sudjelujućih javnih naručitelja ili naručitelja ili sve njih;

ii.

ti javni naručitelji ili naručitelji mogu zajedno imati presudan utjecaj nad strateškim ciljevima i važnim odlukama pravne osobe pod kontrolom; i

iii.

pravna osoba pod kontrolom nema interese različite od interesa javnih naručitelja ili naručitelja koji nad njom provode kontrolu.

(a)

ugovor utvrđuje ili uspostavlja suradnju između uključenih javnih naručitelja ili naručitelja s ciljem osiguravanja da se tražene javne usluge pružaju s ciljem ostvarivanja njihovih zajedničkih ciljeva;

(b)

ta je suradnja uspostavljena isključivo na temelju potreba vezanih uz javne interese; i

(c)

sudjelujući javni naručitelji ili naručitelji na otvorenom tržištu izvršavaju manje od 20 % djelatnosti na koje se odnosi suradnja.

(a)

kada je dio dotičnog ugovora obuhvaćen člankom 346. UFEU-a ili su razni dijelovi obuhvaćeni člankom 346. UFEU-a, odnosno Direktivom 2009/81/EZ, ugovor se može dodijeliti bez primjene ove Direktive, pod uvjetom da je dodjela jedinstvenog ugovora opravdana objektivnim razlozima;

(b)

u slučaju kada je dio određenog ugovora obuhvaćen Direktivom 2009/81/EZ, ugovor može biti dodijeljen u skladu s ovom Direktivom ili u skladu s Direktivom 2009/81/EZ, pod uvjetom da je dodjela jedinstvenog ugovora opravdana objektivnim razlozima.

(a)

koncesija se dodjeljuje u skladu s odredbama ove Direktive koje se primjenjuju na koncesije koje dodjeljuju javni naručitelji, ako jedna od djelatnosti za koju je koncesija namijenjena podliježe odredbama ove Direktive koje se primjenjuju na koncesije koje dodjeljuju javni naručitelji, a druga podliježe odredbama ove Direktive koje se primjenjuju na koncesije koje dodjeljuju naručitelji;

(b)

ugovor se dodjeljuje u skladu s Direktivom 2014/24/EU ako jedna od djelatnosti kojoj je ugovor namijenjen podliježe ovoj Direktivi te ako druga djelatnost podliježe Direktivi 2014/24/EU;

(c)

ugovor se dodjeljuje u skladu s ovom Direktivom ako jedna od djelatnosti kojoj je ugovor namijenjen podliježe ovoj Direktivi te ako druga djelatnost ne podliježe ni ovoj Direktivi, ni Direktivi 2014/24/EU niti Direktivi 2014/25/EU.

(a)

obuhvaćena člankom 346. UFEU-a; ili

(b)

podložna Direktivi 2009/81/EZ,

i.

dodijeliti ugovor bez primjene ove Direktive u slučajevima navedenima u točki (a); ili

ii.

dodijeliti ugovor bilo u skladu ovom Direktivom, bilo u skladu s Direktivom 2009/81/EZ, u slučajevima navedenima u točki (b). Prvi podstavak ovog stavka ne dovodi u pitanje pragove i izuzeća predviđene Direktivom 2009/81/EZ.

(a)

korist ima isključivo javni naručitelj ili naručitelj za svoju upotrebu u obavljanju svojih vlastitih poslova; i

(b)

javni naručitelj ili naručitelj u potpunosti je platio pruženu uslugu.

(a)

elektronička sredstva;

(b)

pošta ili telefaks;

(c)

usmena komunikacija, uključujući telefon, u pogledu komunikacija koje nisu osnovni elementi postupka dodjele koncesije i pod uvjetom da se sadržaj usmene komunikacije u dovoljnoj mjeri dokumentira na trajnom mediju;

(d)

osobna dostava ovjerena potvrdom o primitku.

(a)

cilj koncesije jest stvaranje ili stjecanje jedinstvenog umjetničkog djela ili umjetničke izvedbe;

(b)

nepostojanje tržišnog natjecanja zbog tehničkih razloga;

(c)

postojanje isključivog prava;

(d)

zaštita prava intelektualnog vlasništva i isključivih prava osim onih definiranih u članku 2. točki 12.a.

(a)

ako dotični podnositelj zahtjeva jest ili može biti isključen sukladno članku 38. stavcima od 5. do 9. ili ako ne zadovoljava kriterije odabira koje je odredio javni naručitelj ili naručitelj sukladno članku 38. stavku 1.;

(b)

ako zahtjevi za sudjelovanje uključuju neodgovarajuće ponude u smislu drugog podstavka.

(a)

ponuda ispunjava minimalne zahtjeve koje, prema potrebi, propiše javni naručitelj ili naručitelj;

(b)

ponuditelj ispunjava uvjete za sudjelovanje prema članku 38. stavku 1.; i

(c)

ponuditelj se ne isključuje iz sudjelovanja u postupku dodjele u skladu s člankom 38. stavcima od 4. do 7. i prema članku 38. stavku 9.

(a)

u obavijesti o koncesiji, opis koncesije i uvjeta sudjelovanja;

(b)

u obavijesti o koncesiji, poziv na podnošenje ponude ili u drugim dokumentima o koncesiji, opis kriterija dodjele i, prema potrebi, minimalne zahtjeve koje je potrebno ispuniti.

(a)

sudjelovanja u zločinačkoj organizaciji, kako je određeno člankom 2. Okvirne odluke Vijeća 2008/841/PUP (27);

(b)

korupcije, kako je određeno člankom 3. Konvencije o borbi protiv korupcije koja uključuje dužnosnike Europskih zajednica ili dužnosnike država članica Europske unije (28) i člankom 2. stavkom 1. Okvirne odluke Vijeća 2003/568/PUP (29), kao i korupcije kako je određeno u nacionalnom pravu javnog naručitelja ili naručitelja ili gospodarskog subjekta;

(c)

prijevare u smislu članka 1. Konvencije o zaštiti financijskih interesa (30) Europskih zajednica;

(d)

kaznenih djela terorizma ili kaznenih djela povezanih s terorističkim aktivnostima, kako je utvrđeno člancima 1. i 3. Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP (31) ili poticanja, pomaganja, potpore ili pokušaja počinjenja kaznenog djela, kako je navedeno u članku 4. te Okvirne odluke;

(e)

pranja novca ili financiranja terorizma, kako je definirano u članku 1. Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (32).

(f)

dječjeg rada i drugih oblika trgovanja ljudima kako je određeno člankom 2. Direktive 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (33) od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava

(a)

ako mogu bilo kojim prihvatljivim sredstvima dokazati svako kršenje primjenjivih obveza iz članka 30. stavka 3.

(b)

ako je gospodarski subjekt u stečaju ili je insolventan ili u postupku likvidacije, ako njegovom imovinom upravlja stečajni upravitelj ili sud, ako je u nagodbi s vjerovnicima, ako je obustavio svoje poslovne aktivnosti ili je u bilo kakvoj sličnoj situaciji koja proizlazi iz sličnog postupka prema nacionalnim zakonima i propisima; javni naručitelj ili naručitelj, međutim, može odlučiti da ne isključi ili od njega država članica može zatražiti da ne isključi gospodarski subjekt koji se nalazi u jednoj od gore navedenih situacija ako se utvrdi da će dotični gospodarski subjekt biti sposoban izvršiti ugovor, uzimajući u obzir primjenjiva nacionalna pravila i mjere za nastavak poslovanja u slučaju tih situacija;

(c)

ako javni naručitelj može dokazati bilo kojim prihvatljivim sredstvima da je gospodarski subjekt kriv zbog grubog nehaja u profesionalnoj djelatnosti koji dovodi u pitanje njegov integritet;

(d)

ako se sukob interesa u smislu članka 35. drugog stavka ne može učinkovito ukloniti bilo kojim drugim, manje drastičnim mjerama;

(e)

ako javni naručitelj posjeduje dovoljno vjerodostojne pokazatelje da zaključi da je gospodarski subjekt sklopio sporazume s drugim gospodarskim subjektima kojima je cilj narušavanje tržišnog natjecanja;

(f)

ako gospodarski subjekt pokaže značajne ili postojane nedostatke tijekom provedbe ključnog zahtjeva iz prethodne koncesije ili prethodnog ugovora s javnim naručiteljem ili s naručiteljem, kako je utvrđeno u ovoj Direktivi ili u Direktivi 2014/25/EU čija je posljedica bila prijevremeni raskid tog prethodnog ugovora, naknada štete ili slične sankcije;

(g)

ako je gospodarski subjekt kriv za ozbiljno lažno prikazivanje činjenica pri dostavljanju podataka potrebnih za provjeru odsutnosti razloga za isključenje ili za ispunjenje kriterija za odabir, ako je prikrio takve podatke ili nije u stanju priložiti potrebne dokumente koji potkrepljuju takve podatke;

(h)

ako je gospodarski subjekt pokušao na nedoličan način utjecati na postupak odlučivanja javnog naručitelja ili naručitelja, doći do povjerljivih informacija koje bi mu mogle omogućiti nepoštenu prednost u postupku dodjele koncesije ili pružiti krivu informaciju koja može imati materijalni utjecaj na odluke koje se tiču isključenja, odabira ili dodjele;

(i)

u slučaju koncesija u području obrane i sigurnosti, kako je navedeno u Direktivi 2009/81/EZ, ako je za gospodarski subjekt utvrđeno, na osnovi svih dokaznih sredstava, uključujući zaštićene izvore podataka, da ne posjeduje odgovornost koja je nužna za isključivanje rizika sigurnosti države članice.

(a)

koncesije za usluge osim onih koji se odnose na usluge koje se trebaju pružati u objektima pod izravnim nadzorom javnog naručitelja ili naručitelja ili na dobavljače uključene u koncesije za radove ili usluge;

(b)

podugovaratelje podugovaratelja koncesionara ili na subjekte koji se nalaze niže u podugovarateljskom lancu.

(a)

Ako nacionalno pravo države članice predviđa mehanizam zajedničke odgovornosti između podugovarateljâ i koncesionara, dotična država članica osigurava primjenu mjerodavnih pravila u skladu s uvjetima iz članka 30. stavka 3.

(b)

Javni naručitelji i naručitelji mogu provjeriti ili država članica od njih može zatražiti da provjere postoje li razlozi za isključenje podugovaratelja sukladno članku 38. stavcima od 4. do 10. U takvim slučajevima, javni naručitelj ili naručitelj zahtijeva da gospodarski subjekt zamijeni podugovaratelja za kojega je provjera pokazala da postoji obvezujuća osnova za isključenje. Javni naručitelj ili naručitelj može zatražiti ili država članica od njega može zatražiti da gospodarski subjekt zamijeni podugovaratelja za kojega je provjera pokazala da postoji neobvezujuća osnova za isključenje.

(a)

ako su izmjene, bez obzira na njihovu novčanu vrijednost, predviđene u prvotnoj dokumentaciji o koncesiji putem jasnih, preciznih i nedvosmislenih revizijskih klauzula, koje mogu uključivati klauzule o izmjeni cijene, ili putem opcija. Takve klauzule moraju navesti opseg i prirodu mogućih izmjena ili opcija, kao i uvjete u kojima se mogu upotrijebiti. Njima se ne smiju predviđati izmjene ili opcije koje bi izmijenile ukupnu prirodu koncesije;

(b)

za dodatne radove ili usluge prvog koncesionara koji su se pokazali potrebnima i koji nisu bili uključeni u prvotnu koncesiju, ako promjena koncesionara:

Međutim, u slučaju koncesija koje je dodijelio javni naručitelj s ciljem provođenja djelatnosti koja nije navedena u Prilogu II., bilo koje povećanje vrijednosti ne smije premašivati 50 % vrijednosti prvotne koncesije. Ako je učinjeno nekoliko uzastopnih izmjena, to se ograničenje primjenjuje na vrijednost svake izmjene. Takve uzastopne izmjene ne smiju imati za cilj zaobilaženje Direktive;

(c)

ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(d)

ako novi koncesionar zamjenjuje onoga kojemu je javni naručitelj ili naručitelj prvotno dodijelio koncesiju uslijed:

(e)

ako izmjene, bez obzira na njihovu vrijednost, nisu značajne u smislu stavka 4.

i.

praga određenog u članku 8.; i

ii.

10 % vrijednosti prvotne koncesije.

(a)

izmjenom se unose uvjeti koji bi, da su bili dio prvotnog postupka dodjele koncesije, dopustili prihvaćanje podnositelja zahtjeva osim onih koji su prvotno odabrani ili prihvaćanje ponude različite od ponude koja je izvorno prihvaćena ili bi privukli dodatne sudionike u postupak dodjele koncesije;

(b)

izmjenom se mijenja gospodarska ravnoteža koncesije u prilog koncesionara na način koji nije bio predviđen u prvobitnoj koncesiji;

(c)

izmjenom se značajno proširuje opseg koncesije;

(d)

ako novi koncesionar zamijeni onoga kojemu je prvotno javni naručitelj ili naručitelj dodijelio koncesiju, osim u slučajevima navedenima u stavku 1. točki (d).

(a)

dogodila se izmjena koncesije koja bi zahtijevala novi postupak dodjele koncesije, na temelju članka 43.;

(b)

u vrijeme dodjele koncesije, ugovaratelj je bio u jednoj od situacija iz članka 38. stavka 4. te je stoga trebao biti isključen iz postupka dodjele koncesije;

(c)

Sud Europske unije utvrdi, u postupku sukladno članku 258. UFEU-a, da država članica nije ispunila svoje obveze u skladu s Ugovorima time što je javni naručitelj ili naručitelj koji pripada toj državi članici dodijelio predmetnu koncesiju bez ispunjavanja svojih obveza u skladu s Ugovorima i ovom Direktivom.

1.

U članku 1., stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Ova se Direktiva primjenjuje na ugovore iz Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća (34), osim ako su takvi ugovori isključeni u skladu s člancima 7., 8., 9., 10., 12., 15., 16., 17. i 37. te Direktive.

Ova se Direktiva također primjenjuje na koncesije koje su dodijelili javni naručitelji, navedeni u Direktivi 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća (35), osim ako su takve koncesije isključene u skladu s člancima 10., 11., 12., 17. i 25. te Direktive.

Ugovori u smislu ove Direktive uključuju javne ugovore, okvirne sporazume, koncesije radova i usluga, i dinamičke sustave nabave.

Države članice poduzimaju mjere neophodne kako bi osigurale da se, u pogledu ugovora obuhvaćenih područjem primjene Direktive 2014/24/EU ili Direktive 2014/23/EU, odluke javnih naručitelja mogu učinkovito razmatrati i, osobito, u najkraćem roku u skladu s uvjetima utvrđenima u člancima od 2. do 2.f ove Direktive, iz razloga što su takve odluke dovele do povrede prava Zajednice u području javne nabave ili povrede nacionalnih pravila koja prenose to pravo.

2.

U članku 2.a stavak 2. mijenja se kako slijedi:

3.

Članak 2.b mijenja se kako slijedi:

4.

U članku 2.c, riječi „Direktive 2004/18/EZ” zamjenjuju se riječima „Direktive 2014/24/EU ili Direktive 2014/23/EU”;

5.

Članak 2.d mijenja se kako slijedi:

6.

U članku 2.f stavku 1. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

7.

U članku 3., stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Komisija se može pozvati na postupak predviđen u stavcima od 2. do 5., ako je prije sklapanja ugovora procijenila da je došlo do ozbiljne povrede prava Unije u području javne nabave tijekom postupka dodjele ugovora koji je u području primjene Direktive 2014/24/EU ili Direktive 2014/23/EU.”

1.

U članku 1. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Ova se Direktiva primjenjuje na ugovore iz Direktive 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća (36), osim ako su takvi ugovori isključeni u skladu s člancima od 18. do 24., od 27. do 30., 34. ili 59. te Direktive.

Ugovori u smislu značenja ove Direktive jesu ugovori o javnoj nabavi robe, ugovori o javnim radovima i uslugama, koncesije radova i usluga, okvirni sporazumi i dinamički sustavi nabave.

Ova se Direktiva također primjenjuje na koncesije koje su dodijelili naručitelji, navedeni u Direktivi 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća (37), osim ako su takve koncesije isključene u skladu s člancima 10.,12., 13., 14., 16., 17., i 21. te Direktive.

Države članice poduzimaju mjere neophodne kako bi osigurale da se, u pogledu ugovora obuhvaćenih područjem primjene Direktive 2014/25/EU ili Direktive 2014/23/EU, odluke javnih naručitelja mogu učinkovito razmatrati i, osobito, u najkraćem roku u skladu s uvjetima utvrđenima u člancima od 2. do 2.f ove Direktive, iz razloga što su takve odluke dovele do povrede prava Unije u području nabave ili povrede nacionalnih pravila koja prenose to pravo.

2.

Članak 2.a stavak 2. mijenja se kako slijedi:

3.

Članak 2.b. mijenja se kako slijedi:

4.

U članku 2.c riječi „Direktive 2004/17/EZ” zamjenjuju se riječima „Direktive 2014/25/EU ili Direktive 2014/23/EU”:

5.

Članak 2.d mijenja se kako slijedi:

6.

U članku 2.f stavku 1., točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

7.

U članku 8., stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Komisija može primijeniti postupak predviđen u stavcima od 2. do 5., ako je prije sklapanja ugovora procijenila da je došlo do ozbiljne povrede prava Unije u području nabave tijekom postupka dodjele ugovora koji je u području primjene Direktive 2014/25/EU ili Direktive 2014/23/EU ili u odnosu na članak 26. stavak 1. Direktive 2014/25/EU u slučaju naručitelja na koje se ta odredba primjenjuje”.

28.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 94/65

(1)

Dodjela javnih ugovora od strane ili u ime nadležnih tijela država članica mora biti u skladu s načelima Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), pogotovo s načelom slobodnog kretanja robe, slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga, kao i s načelima koja iz toga proizlaze, poput načela jednakog postupanja, zabrane diskriminacije, međusobnog priznavanja, proporcionalnosti i transparentnosti. Međutim, u slučaju javnih ugovora iznad određene vrijednosti, trebalo bi sastaviti odredbe za koordinaciju postupaka nacionalne nabave kako bi se osiguralo da ta načela ostvaruju praktični učinak te da se pri javnoj nabavi potiče tržišno natjecanje.

(2)

Javna nabava od ključne je važnosti u Strategiji Europa 2020., utvrđenoj u Komunikaciji Komisije od 3. ožujka naslovljenoj „Europa 2020., strategija za pametan, održiv i uključiv rast” („strategija Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast”) jer se radi o jednom od instrumenata utemeljenih na tržištu koji se koriste za postizanje pametnog, održivog i uključivog rasta, a kojima se osigurava najučinkovitije korištenje javnih sredstava. U tu svrhu pravila o javnoj nabavi donesena na temelju Direktive 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) te Direktive 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) trebala bi se revidirati i unaprijediti kako bi se povećala djelotvornost javne potrošnje, a pogotovo kako bi se olakšalo sudjelovanje malih i srednjih poduzeća (MSP) u javnoj nabavi te kako bi se dobavljačima omogućilo da bolje iskoriste javnu nabavu pri postizanju zajedničkih društvenih ciljeva. Također postoji potreba za pojašnjenjem temeljnih pojmova i koncepata kako bi se osigurala pravna sigurnost i uzeli u obzir određeni aspekti povezane, dobro utvrđene sudske prakse Suda Europske unije.

(3)

U provođenju ove Direktive trebalo bi uzeti u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (6), osobito u vezi s izborom komunikacijskih sredstava, tehničkih specifikacija, kriterija za dodjelu i uvjetima izvršenja ugovora.

(4)

Rastuća raznolikost oblika javnog djelovanja zahtijeva jasnije određivanje pojma same nabave; to pojašnjenje samo po sebi međutim ne bi trebalo proširiti područje primjene ove Direktive u usporedbi s područjem primjene Direktive 2004/18/EZ. Pravila Unije o javnoj nabavi ne obuhvaćaju sve oblike trošenja javnih sredstava, već samo one koji su namijenjeni za stjecanje radova, robe ili usluga koji se uzimaju u obzir u okviru javnog ugovora. Trebalo bi razjasniti da bi takva stjecanja radova, robe ili usluga trebali biti podložni ovoj Direktivi, neovisno o tome provode li se kupnjom, putem leasinga ili drugih ugovornih oblika.

Pojam stjecanja trebao bi se tumačiti u širem okviru u smislu postizanja koristi iz dotičnih radova, robe ili usluga, što ne podrazumijeva nužno prijenos vlasništva javnim naručiteljima. Nadalje, samo financiranje djelatnosti, posebno dodjelom bespovratnih sredstava, koje je često povezano s obvezom vraćanja dodijeljenih sredstava ako ta sredstva nisu korištena u svrhe kojima su namijenjena, uobičajeno nije obuhvaćeno područjem primjene pravilia o javnoj nabavi. Slično tome, slučajevi u kojima su svi subjekti koji ispunjavaju određene uvjete ovlašteni za izvršavanje određenog zadatka, bez mogućnosti odabira, poput odabira potrošača i sustava vaučera za usluge, ne bi se trebali tumačiti kao nabava, već kao jednostavni sustavi autorizacije (na primjer dozvole za lijekove ili zdravstvene usluge).

(5)

Trebalo bi ponoviti kako ništa u ovoj Direktivi ne obvezuje države članice da dodjeljuju ugovore ili eksternaliziraju usluge koje same žele pružati ili ih organizirati na načine koji ne podrazumijevaju sklapanje javnih ugovora u smisluove Direktive. Pružanje usluga na temelju zakona, propisa ili ugovora o radu ne bi trebalo biti obuhvaćeno. U nekim državama članicama, to može, na primjer, biti slučaj određenih administrativnih ili državnih usluga poput izvršnih i zakonodavnih usluga ili pružanje određenih usluga zajednici, poput usluga vanjskih poslova ili pravosudnih usluga ili usluga obveznog socijalnog osiguranja.

(6)

Također je prikladno ponoviti da ova Direktiva ne bi trebala utjecati na zakonodavstvo država članica vezano uz socijalno osiguranje. Ne bi trebala ni obuhvaćati pitanje liberalizacije usluga od općeg gospodarskog interesa, ograničenih na javne ili privatne subjekte, ili pitanje privatizacije javnih subjekata koji pružaju usluge.

Također bi trebalo ponoviti da države članice imaju slobodu pri organizaciji pružanja obveznih društvenih usluga ili drugih usluga poput poštanskih usluga, bez obzira radi li se o uslugama od općeg gospodarskog interesa, negospodarskim uslugama od općeg interesa ili njihovoj kombinaciji. Prikladno je pojasniti da negospodarske usluge od općeg interesa ne bi trebale obuhvaćene područjem primjene ove Direktive.

(7)

Konačno, trebalo bi ponoviti da ova Direktiva ne dovodi u pitanje slobodu nacionalnih, regionalnih i lokalnih tijela da određuju, u skladu s pravom Unije, usluge od općeg gospodarskog interesa, njihov opseg i značajke usluge koju je potrebno pružiti, uključujući sve uvjete koji se odnose na kvalitetu usluge, kako bi pridonijeli ciljevima svoje javne politike. Ova Direktiva također ne bi trebala dovoditi u pitanje ovlast nacionalnih, regionalnih i lokalnih tijela u pružanju, naručivanju i financiraju usluga od općeg gospodarskog interesa u skladu s člankom 14. UFEU-a i Protokola br. 26 o uslugama od općeg interesa priloženog TFEU-u i Ugovoru o Europskoj uniji (TEU). Dodatno, ova se Direktiva ne bavi uslugama financiranja općeg gospodarskog interesa ni sustavima potpore koju dodjeljuju države članice, osobito na socijalnom polju, u skladu s pravilima Unije o tržišnom natjecanju.

(8)

Ugovor bi se trebao smatrati ugovorom o javnim radovima samo ako njegov sadržaj izričito obuhvaća obavljanje djelatnosti navedenih u Prilogu II., čak ako ugovor obuhvaća pružanje drugih usluga nužnih za obavljanje gore spomenutih aktivnosti. Ugovori o javnim uslugama, posebno u sferi usluga upravljanja imovinom, mogu, u određenim okolnostima, uključivati radove. Međutim, ako su takvi radovi sporedni glavnom predmetu ugovora i njegova su moguća posljedica ili dopuna, činjenica da su takvi radovi uključeni u ugovor ne opravdava kvalifikaciju ugovora o javnim uslugama kao ugovora o javnim radovima.

Međutim, s obzirom na raznolikost ugovora o javnim radovima, javni naručitelji trebali bi biti u mogućnosti predvidjeti odredbu da se ugovori za projektiranje i izvođenje radova dodjeljuju ili odvojeno ili zajedno. Ova Direktiva nema namjeru propisivati zajedničko ili odvojeno dodjeljivanje ugovora.

(9)

Pri realizaciji posla u skladu sa zahtjevima koje je odredio javni naručitelj podrazumijeva se da je javni naručitelj poduzeo mjere za određivanje vrste posla ili da je barem imao odlučnu ulogu u njegovu osmišljavanju. Bez obzira realizira li ugovaratelj sve ili samo dio radova svojim vlastitim sredstvima ili osigurava njihovu realizaciju drugim sredstvima, to ne bi trebalo promijeniti klasifikaciju ugovora kao ugovora o radovima, sve dok ugovaratelj preuzima izravnu ili neizravnu obvezu koja je pravno provediva kao osiguranje da će radovi biti realizirani.

(10)

Pojam „javni naručitelji” te posebno pojam „javnopravna tijela” više su puta razmatrani u okviru sudske prakse Suda Europske unije. Kako bi se pojasnilo da se područje primjene ove Direktive ratione personae ne bi trebalo mijenjati, prikladno je zadržati definiciju na kojoj se temelji Sud te uvrstiti određeni broj pojašnjenja dobivenih sudskom praksom kao ključni čimbenik za razumijevanje samih definicija bez namjere mijenjanja značenja koncepata u skladu s objašnjenjem sudske prakse. U tu svrhu trebalo bi pojasniti da se tijelo koje posluje pod uobičajenim tržišnim uvjetima, čija je namjera ostvarenje prihoda te koje snosi gubitke koji proizlaze iz njegove djelatnosti ne bi trebalo smatrati „tijelom koje se uređuje javnim pravom” jer se za potrebe u općem interesu, koje su za njega određene ili koje treba ispuniti, može smatrati da su industrijske ili trgovačke naravi.

Slično tome, uvjet vezan uz podrijetlo financiranja dotičnog tijela također je preispitan u sudskoj praksi u sklopu koje je pojašnjeno, između ostalog, da financiranje „većim dijelom” podrazumijeva više od polovice te da takvo financiranje može obuhvaćati plaćanja od strane korisnika koja se primjenjuju, izračunavaju i prikupljaju u skladu s propisima javnog prava.

(11)

U slučaju mješovitih ugovora primjenjiva pravila trebala bi biti utvrđena s obzirom na glavni predmet ugovora ako se različiti dijelovi koji čine ugovor objektivno ne mogu razdijeliti. Stoga bi trebalo pojasniti način na koji bi javni naručitelji trebali utvrditi mogu li se različiti dijelovi razdijeliti ili ne. Takvo pojašnjenje trebalo bi se temeljiti na relevantnoj sudskoj praksi Suda Europske unije.

Utvrđivanje bi trebalo izvršavati na osnovi pojedinačnih slučajeva u kojima izražene ili pretpostavljene namjere javnog naručitelja da smatra različite aspekte koji čine mješoviti ugovor nerazdjeljivima ne bi trebale biti dovoljne, već bi trebale biti poduprte objektivnim dokazima koji opravdavaju te namjere te na temelju kojih se utvrđuje potreba sklapanja jedinstvenog ugovora. Takva opravdana potreba za sklapanjem jedinstvenog ugovora mogla bi, na primjer, biti prisutna u slučaju izgradnje jedne zgrade, čiji će jedan dio izravno koristiti javni naručitelj, a čijim će se drugim dijelom upravljati na osnovi koncesije, na primjer, za potrebe izgradnje javnog parkirališta. Trebalo bi pojasniti da potreba sklapanja jedinstvenog ugovora može proizaći iz tehničkih i/ili gospodarskih prilika.

(12)

U slučaju mješovitih ugovora koje je moguće razdijeliti, javni naručitelji uvijek imaju slobodu dodjele zasebnih ugovora za zasebne dijelove u okviru mješovitog ugovora. U tom bi slučaju trebalo odrediti odredbe koje se primjenjuju na svaki zasebni dio isključivo s obzirom na obilježja tog određenog ugovora. S druge strane, ako javni naručitelji odluče nabavom obuhvatiti druge elemente, bez obzira na njihovu vrijednost te bez obzira na pravni režim kojemu bi dodani elementi u suprotnom bili podložni, glavno načelo trebalo bi biti da u slučaju ako se ugovor dodjeljuje u skladu s odredbama ove Direktive kao samostalni ugovor, tada bi se ova Direktiva trebala primjenjivati na cjelokupni mješoviti ugovor.

(13)

Međutim, trebalo bi izraditi posebnu odredbu za mješovite ugovore koji obuhvaćaju obrambene ili sigurnosne aspekte ili dijelove koji nisu u okviru područja primjene UFEU-a. U takvim slučajevima neprimjenjivanje ove Direktive trebalo bi biti moguće pod uvjetom da je dodjela jedinstvenog ugovora opravdana iz objektivnih razloga te da odluka o dodjeli jedinstvenog ugovora nije donesena u svrhu izuzimanja ugovora iz primjene ove Direktive ili Direktive 2009/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7). Trebalo bi pojasniti da se javne naručitelje ne bi trebalo sprečavati u primjeni ove Direktive na određene mješovite ugovore umjesto primjene Direktive 2009/81/EZ.

(14)

Trebalo bi pojasniti da bi se pojam „gospodarski subjekti” trebao tumačiti u širem smislu kako bi obuhvaćao sve osobe i/ili tijela koja nude izvođenje radova, nabavu proizvoda ili pružanje usluga na tržištu, bez obzira na pravni oblik u kojem djeluju. Stoga bi poduzeća, podružnice, podređena društva, partnerstva, zadruge, trgovačka društva s ograničenom odgovornošću, sveučilišta, javna ili privatna, te ostali oblici tijela koji nisu fizičke osobe, trebali biti obuhvaćeni pojmom gospodarskog subjekta, bez obzira na to jesu ili „pravne osobe” u svim okolnostima.

(15)

Trebalo bi pojasniti da skupine gospodarskih subjekata, uključujući oblik privremenog udruženja, mogu sudjelovati u postupcima dodjele, a da pri tom ne moraju imati određeni pravni oblik. U onoj mjeri u kojoj je to nužno, na primjer kada je potrebna zajednička i solidarna odgovornost, moguće je zahtijevati određeni oblik ako je ugovor dodijeljen takvim skupinama gospodarskih subjekata.

Također bi trebalo pojasniti da bi javni naručitelji trebali moći izričito odrediti na koji način skupine gospodarskih subjekata trebaju zadovoljiti zahtjeve u vezi gospodarske i financijske sposobnosti kako je određeno u ovoj Direktivi ili kriterije koji se odnose na tehničku i profesionalnu sposobnost koji se zahtijevaju od gospodarskih subjekata koji samostalno sudjeluju.

Izvršenje ugovora od strane skupina gospodarskih subjekata može zahtijevati određivanje uvjeta koji se ne nameću pojedinačnim sudionicima. Takvi uvjeti, koji bi trebali biti opravdani objektivnim razlozima i razmjerni, mogli bi na primjer uključivati zahtjeve za imenovanjem zajedničkog predstavnika ili glavnog partnera u svrhu postupka nabave ili zahtijevati podatke o njihovu sastavu.

(16)

Javni naručitelji trebali bi koristiti sva sredstva koja su im na raspolaganju u okviru nacionalnog prava kako bi se spriječilo narušavanje postupaka javne nabave koje proizlazi iz sukoba interesa. To bi moglo uključivati postupke za utvrđivanje, sprečavanje i uklanjanje sukoba interesa.

(17)

Odlukom Vijeća 94/800/EZ (8) posebno je odobren Sporazum Svjetske trgovinske organizacije o javnoj nabavi („GPA”). Cilj je GPA-a uspostava multilateralnog okvira uravnoteženih prava i obveza vezanih uz javne ugovore s ciljem postizanja liberalizacije i širenja svjetske trgovine. Za ugovore obuhvaćene prilozima 1., 2., 4. i 5. i Općim napomeama Dodatku I. Europske unije GPA-u te za ugovore obuhvaćene drugim relevantnim međunarodnim sporazumima kojima je Unija obvezana, javni naručitelji trebali bi ispuniti obveze na temelju tih sporazuma na način da primjenjuju ovu Direktivu u slučaju gospodarskih subjekata iz trećih zemalja koji su potpisnici tih sporazuma.

(18)

GPA se primjenjuje na ugovore iznad određenih pragova, određenih u GPA-u te izraženih u obliku posebnih prava vučenja. Pragovi utvrđeni ovom Direktivom trebali bi biti usklađeni kako bi se osiguralo da su u skladu s istovjetnim pragovima GPA-a izraženima u eurima. Također bi trebalo osigurati periodične korekcije pragova izraženih u eurima kako bi ih se prilagodilo, putem isključivo matematičke operacije, s obzirom na moguće varijacije vrijednosti eura u odnosu na ta posebna prava vučenja. Osim tih periodičnih matematičkih prilagodbi, povećanje pragova utvrđenih GPA-om trebalo bi ispitati tijekom sljedećeg kruga pregovora o njemu.

(19)

Trebalo bi pojasniti da, u svrhu procjene vrijednosti ugovora, sva primanja moraju biti uzeta u obzir, bez obzira jesu li primljena od javnog naručitelja ili trećih strana. Također bi trebalo pojasniti da bi, za potrebe procjene pragova, pojam slične robe trebalo tumačiti kao proizvode koji su namijenjeni istovjetnoj ili sličnoj upotrebi, poput zalihe asortimana robe ili raznih predmeta uredskog namještaja. Gospodarski subjekt koji je aktivan u određenom području najvjerojatnije bi bio sklon smatrati tu robu dijelom svojeg uobičajenog asortimana proizvoda.

(20)

U svrhu procjene vrijednosti određene nabave, trebalo bi pojasniti da bi trebalo dopustiti da se procjena vrijednosti temelji na podjeli nabave samo ako je opravdano objektivnim razlozima. Na primjer, to bi moglo biti opravdano za procjenu vrijednosti ugovora na razini zasebnih operativnih jedinica javnog naručitelja, kao što su na primjer škole ili vrtići, pod uvjetom da je dotična jedinica samostalno nadležna za svoju nabavu. To se može pretpostaviti za slučajeve u kojima zasebna operativna jedinica samostalno provodi postupke nabave i donosi odluke o kupnji, ima zasebnu proračunsku liniju za dotične nabave, sklapa ugovore samostalno i financira ih iz proračuna kojim raspolaže. Podjela nije opravdana u slučajevima kada javni naručitelj samo organizira nabavu na decentralizirani način.

(21)

Javni ugovori koje dodjeljuju javni naručitelji koji posluju u sektorima vodoopskrbe, energetike te prijevoznih i poštanskih usluga i koji su obuhvaćeni tim djelatnostima obuhvaćeni su Direktivom 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća (9). Ugovori koje dodjeljuju javni naručitelji u kontekstu njihovih uslužnih djelatnosti za pomorski, obalni ili riječni prijevoz obuhvaćeni su područjem primjene ove Direktive.

(22)

Budući da je upućena državama članicama, ova direktiva ne primjenjuje se na nabavu koju provode međunarodne organizacije u svoje ime i za svoj račun. Međutim, postoji potreba za pojašnjenjem u kojoj mjeri bi se ova direktiva trebala primjenjivati na nabavu uređenu posebnim međunarodnim pravilima.

(23)

Pri dodjeli javnih ugovora za određene audiovizualne i radijske usluge u okviru djelatnosti pružatelja medijskih usluga trebalo bi biti moguće uzeti u obzir aspekte od kulturnog ili društvenog značaja koji čine primjenu pravila o nabavama neprikladnom. Zbog tih razloga bilo bi potrebno uvesti iznimku za ugovore o javnim uslugama koje dodjeljuju sami pružatelji medijskih usluga za kupnju, razvoj, produkciju i koprodukciju programa iz redovite proizvodnje i drugih pripremnih usluga poput onih koji se odnose na scenarije i umjetničke izvedbe nužne za produkciju programa. Trebalo bi također pojasniti da bi se ta iznimka trebala jednako primjenjivati na medijske usluge emitiranja i usluge na zahtjev (nelinearne usluge). Međutim, ta se iznimka ne bi trebala primjenjivati na opskrbu tehničkom opremom nužnom za produkciju, koprodukciju i emitiranje takvih programa.

(24)

Trebalo bi ponoviti da usluge arbitraže i mirenja, kao i druge slične oblike alternativnog rješavanja sporova, obično pružaju tijela ili pojedinci koji su imenovani ili odabrani na način koji ne može biti reguliran pravilima o nabavama Trebalo bi pojasniti da se ova Direktiva ne odnosi na ugovore o uslugama za pružanje takvih usluga, neovisno o njihovom nazivu u okviru nacionalnog prava.

(25)

Određeni broj pravnih usluga obavljaju pružatelji usluga koje je imenovao sud u određenoj državi članici te podrazumijevaju odvjetničko zastupanje klijenata u sudskom postupku, moraju pružati javni bilježnici ili su one povezane s izvršavanjem službenih ovlasti. Takve pravne usluge najčešće pružaju tijela ili pojedinci imenovani ili izabrani na način koji nije moguće urediti pravilima o nabavi, kao što je na primjer imenovanje državnih odvjetnika u određenim državama članicama. Te bi pravne usluge stoga trebalo isključiti iz područja primjene ove Direktive.

(26)

Prikladno je napomenuti da je konceptu financijskih instrumenata, kako je određeno u ovoj Direktivi, pridano isto značenje kao u ostalom zakonodavstvu vezanom uz unutarnje tržište te bi, s obzirom na nedavno uspostavljanje Europskog fonda za financijsku stabilnost i Europskog stabilizacijskog mehanizma, trebalo propisati da bi djelatnosti koje se provode uz pomoć tog fonda i tog mehanizma trebale biti izuzete iz područja primjene ove Direktive. Trebalo bi konačno pojasniti da bi zajmovi, bez obzira na to jesu li povezani s izdavanjem vrijednosnih papira ili drugih financijskih instrumenata ili drugih radnji s njima, trebali biti izuzeti iz područja primjene ove Direktive.

(27)

Trebalo bi ponoviti da je člankom 5. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (10) izričito predviđeno da se direktive 2004/17/EZ i 2004/18/EZ primjenjuju na ugovore o javnim uslugama odnosno ugovore o javnim uslugama autobusnog ili tramvajskog prijevoza putnika, dok se Uredba (EZ) br. 1370/2007 primjenjuje na koncesije za usluge javnog autobusnog ili tramvajskog prijevoza putnika. Također bi trebalo ponoviti da se ta Uredba i dalje primjenjuje na ugovore o javnim uslugama te na koncesije za usluge javnog željezničkog prijevoza putnika ili prijevoza putnika podzemnom željeznicom. Kako bi se pojasnilo vezu između ove Direktive i Uredbe (EZ) br. 1370/2007, trebalo bi izričito navesti da se ova Direktiva ne bi trebala primjenjivati na ugovore o javnim uslugama za pružanje usluga javnog željezničkog prijevoza putnika ili prijevoza putnika podzemnom željeznicom, dodjela kojih bi ugovora trebala i dalje biti podložna odredbama toj Uredbi. Ako se Uredbom (EZ) br. 1370/2007 prepušta nacionalnom zakonodavstvu da polazi od pravila utvrđenih tom Uredbom, države članice trebale bi moći u svom nacionalnom pravu odrediti da ugovori o javnim uslugama za usluge javnog željezničkog prijevoza putnika ili prijevoza putnika podzemnom željeznicom moraju biti dodijeljeni poštovanjem postupka dodjele ugovora koji je u skladu s njihovim općim pravilima o javnoj nabavi.

(28)

Ova se Direktiva ne bi trebala primjenjivati na određene usluge u hitnim slučajevima ako ih pružaju neprofitne organizacije ili udruženja, budući da bi bilo teško zadržati posebne karakteristike tih organizacija ako bi se pružatelji usluga trebali birati u skladu s postupcima iz ove Direktive. Međutim, ovo izuzeće se ne bi trebalo proširiti van strogo nužnog okvira. Trebalo bi stoga izričito navesti da se ne bi trebale isključiti usluge kola hitne pomoći za prijevoz pacijenata. U tom je kontekstu nadalje nužno razjasniti da CPV skupina 601 „Usluge cestovnog prijevoza” ne obuhvaća usluge kola hitne pomoći koje se nalaze u CPV razredu 8514. Trebalo bi dakle pojasniti da bi usluge, koje su pokrivene, CPV oznakom 85143000-3 koje uključuju samo usluge kola hitne pomoći za prijevoz pacijenata trebale biti podložne posebnom režimu utvrđenom za socijalne i druge posebne usluge („blagi režim”). Stoga bi, općenito, ugovori za pružanje usluga kola hitne pomoći također bili podložni blagom režimu ako bi vrijednost usluga kola hitne pomoći za prijevoz pacijenata bila veća od vrijednosti ostalih usluga kola hitne pomoći.

(29)

Prikladno je ponoviti da se ova Direktiva primjenjuje samo na javne naručitelje iz država članica. Stoga političke stranke općenito, jer nisu javni naručitelji, ne podliježu njenim odredbama. Ipak, moguće je da u nekim državama članicama postoje političke stranke koje bi mogle biti obuhvaćene pojmom javnopravnog tijela.

Ipak, određene usluge (kao što su produkcija propagandnih i videofilmova) neodvojive su od političkih stavova pružatelja usluga kada se pružaju u okviru izborne kampanje pa se pružatelji usluga obično odabiru na način koji nije moguće urediti pravilima o nabavi.

Naposljetku, trebalo bi podsjetiti da statut i financiranje europskih političkih stranaka i europskih političkih zaklada podliježu drugim pravilima od onih utvrđenih u ovoj Direktivi.

(30)

U određenim slučajevima, javni naručitelj ili udruženja javnih naručitelja može biti jedini izvor određene usluge, u pogledu čijeg pružanje ima isključivo pravo u skladu sa zakonima, propisima ili objavljenim upravnim odredbama koji su usklađeni s UFEU-om. Trebalo bi pojasniti da se ova Direktiva ne treba primjenjivati na dodjeljivanje ugovorâ o javnim uslugama tom javnom naručitelju ili udruženju.

(31)

Postoji znatna pravna nesigurnost po pitanju mjere u kojoj bi ugovori sklopljeni među subjektima u javnom sektoru trebali biti obuhvaćeni pravilima o javnoj nabavi. Relevantna sudska praksa Suda Europske unije različito se tumači u pojedinim državama članicama te čak među pojedinim javnim naručiteljima. Stoga je potrebno pojasniti u kojim slučajevima ugovori sklopljeni u javnom sektoru nisu podložni primjeni pravila o javnoj nabavi.

Takvo pojašnjenje trebalo bi biti u skladu s načelima određenima u relevantnoj sudskoj praksi Suda Europske unije. Sama činjenica da su obje stranke sporazuma tijela javne vlasti ne isključuje primjenu pravila o nabavi. Međutim, primjena pravila o javnoj nabavi ne bi trebala utjecati na slobodu koju tijela javne vlasti imaju u pružanju javnih usluga za koje su zadužena korištenjem vlastitih resursa što uključuje mogućnost suradnje s drugim tijelima javne vlasti.

Trebalo bi osigurati da izuzeta javno-javna suradnja ne izazove narušavanje tržišnog natjecanja u odnosu na privatne gospodarske subjekte ako stavlja privatne pružatelje usluga u bolji položaj od svojih konkurenata.

(32)

Javni ugovori dodijeljeni pravnim osobama pod nadzorom ne bi trebali biti podložni primjeni postupaka previđenih ovom Direktivom ako javni naručitelj nad tom pravnom osobom izvršava kontrolu sličnu onoj koju izvršava nad vlastitim poslovnim jedinicama, pod uvjetom da pravna osoba pod nadzorom izvršava najmanje 80 % svojih aktivnosti u okviru izvršavanja zadaća koje mu je povjerio javni naručitelj koji ga nadzire ili druge pravne osobe koje taj javni naručitelj nadzire, bez obzira na korisnike predmeta ugovora.

Izuzeće se ne bi trebalo proširiti na slučajeve kada privatni gospodarski subjekt izravno sudjeluje u kapitalu pravne osobe pod nadzorom budući da bi u takvim slučajevima dodjela javnog ugovora bez natjecateljskog postupka pružila privatnom gospodarskom subjektu koji sudjeluje s kapitalom u pravnoj osobi pod nadzorom nepoštenu prednost pred njegovim konkurentima. Međutim, s obzirom na osobite značajke javnih tijela s obaveznim sudjelovanjem, poput organizacija koje su odgovorne za upravljanje ili izvršavanje određenih javnih usluga, to se ne bi trebalo primjenjivati na slučajeve u kojima je sudjelovanje određenih privatnih gospodarskih subjekata u kapitalu pravnih osoba pod nadzorom obavezno na temelju nacionalnih zakonodavnih odredbi u skladu s Ugovorima, pod uvjetom da takvo sudjelovanje nema značajke kontroliranja i blokiranja te ne omogućuje odlučujući utjecaj na odluke pravne osobe pod nadzorom. Nadalje bi trebalo pojasniti da je odlučujući element samo izravno privatno sudjelovanje u kontroliranoj pravnoj osobi. Dakle, kada postoji udio privatnog kapitala u javnom naručitelju ili javnim naručiteljima koji je nadziru, to ne isključuje dodjelu javnih ugovora pravnoj osobi pod nadzorom, bez primjene postupaka koje predviđa ova Direktiva budući da takvi udjeli ne utječu negativno na tržišno natjecanje među privatnim gospodarskim subjektima.

Također bi trebalo pojasniti da bi javni naručitelji poput javnopravnih tijela koji bi mogli imati udio privatnog kapitala trebali biti u situaciji korištenja izuzeća za horizontalnu suradnju. Zbog toga, ako su ispunjeni svi drugi zahtjevi u odnosu na horizontalnu suradnju, trebalo bi proširiti izuzeće horizontalne suradnje na takve javne naručitelje kada se ugovor sklapa samo između javnih naručitelja.

(33)

Javni naručitelji trebali bi moći odlučiti zajednički pružati svoje javne usluge putem suradnje bez obveze korištenja bilo kakvog pravnog oblika. Takva suradnja mogla bi obuhvaćati sve vrste aktivnosti vezane uz izvršavanje usluga i odgovornosti koje su dodijeljene sudjelujućim tijelima ili koje su ona preuzela, poput obvezujućih ili dobrovoljnih zadataka lokalnih ili regionalnih tijela ili usluga čije je izvršavanje dodijeljeno određenim tijelima u skladu s javnim pravom. Usluge koje pružaju razna sudjelujuća tijela ne trebaju nužno biti istovjetne; one se također mogu nadopunjavati.

Ugovori za zajedničko pružanje javnih usluga ne bi trebali biti podložni primjeni pravila određenih u ovoj Direktivi pod uvjetom da su sklopljeni isključivo između javnih naručitelja, da se provođenjem te suradnje upravlja isključivo na temelju potreba vezanih uz javni interes te da niti jedan privatni pružatelj usluga nije u boljem položaju od svojih konkurenata.

Kako bi se ispunili ti uvjeti, suradnja bi se trebala temeljiti na suradničkom konceptu. Takva suradnja ne zahtijeva da sva sudjelujuća tijela preuzmu izvršavanje glavnih ugovornih obveza sve dok postoje obveze koje doprinose suradničkom izvršavanju određene javne usluge. Dodatno, provođenje suradnje, uključujući sve financijske prijenose između uključenih javnih naručitelja, trebalo bi urediti isključivo na temelju potreba povezanih s javnim interesom.

(34)

U određenim slučajevima pravna osoba djeluje, na temelju relevantnih odredaba nacionalnog prava, u svojstvu instrumenta ili tehničke službe za utvrđene javne naručitelje te je obvezna izvršavati naredbe koje je primila od tih javnih naručitelja i nema utjecaja na kompenzaciju za izvršene usluge. S obzirom na prirodu takvog odnosa koja se ne temelji na ugovoru, takav isključivo administrativni odnos ne bi trebao biti obuhvaćen područjem primjene postupaka javne nabave.

(35)

Trebalo bi poticati sufinanciranje programa istraživanja i razvoja industrijskih subjekata. Stoga bi trebalo pojasniti da se ova Direktiva primjenjuje samo ako ne postoji sufinanciranje i ako su rezultati aktivnosti istraživanja i razvoja namijenjeni određenom javnom naručitelju. Time se ne bi trebala isključiti mogućnost da pružatelj usluge koji je provodio te aktivnosti objavi izvješće o tim aktivnostima sve dok javni naručitelj zadržava isključivo pravo korištenja rezultata istraživanja i razvoja pri izvršavanju vlastite djelatnosti. Međutim, fiktivno širenje rezultata istraživanja i razvoja ili bilo kakvo simbolično sudjelovanje u naknadi troškova pružatelju usluga nebi trebalo spriječiti primjenu ove Direktive.

(36)

Zaposlenje i zanimanje doprinose integraciji u društvo te su ključni elementi pri jamčenju jednakih mogućnosti za sve. U tom kontekstu zaštićene radionice mogu biti od znatne važnosti. Isto vrijedi i za ostala socijalna poduzeća čiji je glavni cilj pružanje podrške društvenoj i profesionalnoj integraciji ili ponovnoj integraciji osoba s invaliditetom ili osoba u nepovoljnom položaju, poput nezaposlenih osoba, članova manjina u nepovoljnom položaju ili ostalih društveno marginaliziranih skupina. Međutim, takve radionice ili poduzeća možda ne bi mogli dobiti ugovore pod uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja. Zato je primjereno predvidjeti da države članice mogu takvim radionicama ili poduzećima rezervirati pravo da sudjeluju u postupcima dodjele javnih ugovora ili određenim njihovim grupama ili da mogu ograničiti izvršenje ugovora u okviru programa zaštićenih radnih mjesta.

(37)

U svrhu odgovarajuće integracije okolišnih, socijalnih i radnih zahtjeva u postupke javne nabave, od osobite je važnosti da države članice i javni naručitelji poduzmu odgovarajuće mjere za osiguravanje poštovanja obveza u području prava okoliša, socijalnog i radnog prava koje se odnose na mjesto na kojemu se izvode radovi ili pružaju usluge i temelje se na zakonima, propisima, presudama i odlukama nacionalnog prava i prava Unije, kao i na kolektivnim sporazumima, pod uvjetom da su takva pravila, kao i njihova primjena u skladu s pravom Unije. Jednako tako, obveze koje proizlaze iz nacionalnih sporazuma koje su ratificirale sve države članice i koji su navedeni u Prilogu XI. trebale bi se primjenjivati tijekom izvršenja ugovora. Međutim, to ne bi smjelo, niti na koji način, spriječiti primjenu uvjeta zapošljavanja koji su povoljniji za radnike.

Odgovarajuće mjere trebale bi se primjenjivati u skladu s temeljnim načelima prava Unije, osobito s ciljem osiguravanja jednakog postupanja. Takve odgovarajuće mjere trebale bi se primjenjivati u skladu s Direktivom 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11) i na način koji osigurava jednako postupanje i ne diskriminira gospodarske subjekte i radnike iz drugih država članica.

(38)

Trebalo bi se smatrati da se usluge pružaju na mjestu na kojem se izvodi značajan rad. Kada se usluge pružaju na daljinu, na primjer usluge pozivnih centara, trebalo bi se smatrati se da se te usluge pružaju na mjestu na kojem se izvode, neovisno o mjestima i državama članica na koje su te usluge usmjerene.

(39)

Relevantne obveze mogle bi se odražavati u klauzulama ugovora. Također bi trebalo biti moguće u javne ugovore uključiti klauzule kojima se osigurava sukladnost s kolektivnim ugovorima u skladu s pravom Unije koje se odnosi na javne ugovore. Nepoštovanje relevantnih obveza moglo bi se smatrati teškim prekršajem određenog gospodarskog subjekta kojim je taj gospodarski subjekt podložan isključivanju iz postupka dodjele javnog ugovora.

(40)

Nadzor nad poštovanjem odredbi pravaokoliša, socijalnog i radnog prava trebao bi se provoditi u svim fazama postupka nabave, kod primjene općih načela o izboru sudionika i dodjele ugovora, kod primjene kriterija za isključenje, i kod primjene odredaba o izuzetno niskim ponudama. Potrebno provjeravanje u tu svrhu trebalo bi se provoditi u skladu s odgovarajućim odredbama ove Direktive, osobito onima koje uređuju načine dokazivanja i osobne izjave.

(41)

Ništa u ovoj Direktivi ne bi trebalo spriječiti nametanje ili provedbu mjera nužnih za zaštitu javne politike, javnog morala, javne sigurnosti, zdravlja, ljudskog života i životinjskog svijeta, očuvanje biljnog svijeta ili drugih okolišnih mjera, posebno kako bi se osigurao održivi razvoj, pod uvjetom da su te mjere u skladu s UFEU-om.

(42)

Postoji znatna potreba da se javnim naručiteljima omogući dodatna fleksibilnost pri odabiru postupka nabave kojim su predviđeni pregovori. Češća upotreba tih postupaka također bi vjerojatno povećala prekograničnu trgovinu budući da rezultati ocjenjivanja pokazuju da su ugovori dodijeljeni u okviru pregovaračkog postupka s prethodnom objavom posebice uspješni u pogledu prekograničnih natječaja. Države članice trebale bi biti u mogućnosti predvidjeti korištenje natjecateljskog postupka uz pregovore ili natjecateljskog dijaloga u raznim slučajevima u kojima se otvorenim ili ograničenim postupcima bez pregovora vjerojatno ne postižu zadovoljavajući rezultati u pogledu nabave. Trebalo bi ponoviti da se prošlih godina korištenje natjecateljskog dijaloga znatno povećalo u pogledu ugovornih vrijednosti. Pokazalo se korisnim u slučajevima u kojima javni naručitelji ne mogu utvrditi načine zadovoljavanja svojih potreba ili nisu u mogućnosti procijeniti što se nudi na tržištu u pogledu tehničkih, financijskih ili pravnih rješenja. Takva situacija pogotovo može nastati u slučaju inovativnih projekata, pri provedbi velikih integriranih projekata na području prometne infrastrukture, pri uvođenju velikih računalnih mreža ili pri provedbi projekata koji obuhvaćaju složeno ili strukturirano financiranje. Prema potrebi, trebalo bi poticati javne naručitelje da imenuju voditelja projekta kako bi se osigurala dobra suradnja između gospodarskih subjekata i javnog naručitelja tijekom postupka dodjele.

(43)

U slučaju ugovora o radovima, takve situacije obuhvaćaju radove koji nisu standardni građevinski radovi ili radove koji obuhvaćaju dizajnerska ili inovativna rješenja. U slučaju usluga ili robe koje zahtijevaju prilagođavanje ili posebnu izvedbu, vjerojatno je da će korištenje natjecateljskog postupka uz pregovore ili natjecateljskog dijaloga biti korisno. Takve aktivnosti prilagođavanja ili dizajniranja posebno su potrebne u slučaju složenih kupnji, poput kupnje sofisticiranih proizvoda, intelektualnih usluga, na primjer konzultantskih usluga, arhitektonskih ili inženjerskih usluga ili velikih projekata u vezi s informacijskim i komunikacijskim tehnologijama (ICT). U tim slučajevima pregovori mogu biti potrebni kako bi se osiguralo da su određena roba ili usluga usklađene s potrebama javnog naručitelja. U slučaju brzo dostupnih usluga ili roba koje mogu pružati ili dobavljati različiti subjekti na tržištu ne bi se trebao koristiti natjecateljski postupak uz pregovore i natjecateljski dijalog.

(44)

Natjecateljski postupak uz pregovore također bi trebao biti dostupan u slučajevima u kojima je korištenje otvorenog ili ograničenog postupka dovelo do nepravilnih ili neprihvatljivih ponuda. U takvim slučajevima, javnim bi naručiteljima trebalo biti dopušteno vođenje pregovora s ciljem dobivanja pravilnih i prihvatljivih ponuda.

(45)

Natjecateljski postupak uz pregovore trebao bi biti popraćen odgovarajućim zaštitnim mjerama kojima se osigurava poštovanje načela jednakog postupanja i transparentnosti. Javni naručitelji posebice bi trebali unaprijed odrediti minimalne zahtjeve koji su u skladu s prirodom nabave te koji se ne bi trebali mijenjati tijekom pregovora. Kriteriji za dodjelu i njihov ponder trebali bi ostati nepromjenjivi tijekom cijelog postupka te ne bi trebali biti podložni pregovorima kako bi se osiguralo jednako postupanje prema svim gospodarskim subjektima. Cilj pregovora trebalo bi biti poboljšanje ponuda kako bi javni naručitelji bili u mogućnosti kupiti radove, robu i usluge koje su savršeno prilagođene njihovim određenim potrebama. Pregovori se mogu odnositi na sve značajke kupljenih radova, robe i usluga, uključujući, na primjer, kvalitetu, količine, trgovačke klauzule te društvene, okolišne i inovativne aspekte, ako te značajke nisu dio minimalnih zahtjeva.

Trebalo bi pojasniti da minimalni zahtjevi koje određuje javni naručitelj podrazumijevaju uvjete i značajke (posebice fizičke, funkcionalne i pravne) koje bi svaka ponuda trebala ispunjavati ili imati kako bi javni naručitelj bio u mogućnosti dodijeliti ugovor u skladu s odabranim kriterijem za dodjelu. Kako bi se osigurale transparentnost i sljedivost postupka, sve bi faze trebale biti dokumentirane. Nadalje, sve ponude tijekom čitavog postupka trebale bi se podnijeti u pisanom obliku.

(46)

Javni naručitelji trebali bi imati mogućnost skraćivanja određenih rokova koji se primjenjuju na otvorene ili ograničene postupke ili natjecateljske postupke uz pregovore ako ti rokovi nisu prikladni u hitnim slučajevima koje bi javni naručitelji trebali valjano obrazložiti. Trebalo bi pojasniti da takvi slučajevi ne moraju biti slučajevi iznimne hitnosti nastali nepredvidivim događajima koji se ne mogu pripisati javnim naručiteljima.

(47)

Istraživanje i razvoj, uključujući okolišne i društvene inovacije, među glavnim su pokretačima budućeg rasta te su stavljeni u središte strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast. Tijela javne vlasti trebala bi na najbolji mogući način strateški koristiti javnu nabavu kako bi potakla inovacije. Kupnja inovativnih proizvoda, radova i usluga od ključne je važnosti za poboljšanje djelotvornosti i kvalitete javnih usluga te za suočavanje s važnim društvenim izazovima. Tom se kupnjom doprinosi postizanju najbolje vrijednosti javnih sredstava te širih gospodarskih, okolišnih i društvenih dobrobiti vezanih uz osmišljavanje novih ideja, pretvorbu tih ideja u inovativne proizvode i usluge i promoviranje održivog gospodarskog rasta.

Trebalo bi ponoviti da je niz modela nabave opisan u Komunikaciji Komisije od 14. prosinca 2007. pod nazivom „Predkomercijalna nabava: Pokretanje inovacije radi osiguravanja održivih, visokokvalitetnih javnih usluga u Europi” u kojoj su obrađeni slučajevi nabave onih usluga istraživanja i razvoja koje nisu obuhvaćene područjem primjene ove Direktive. Ti modeli bili bi dostupni, no ova bi Direktiva također trebala doprinijeti olakšavanju javne nabave inovacija te pomoći državama članicama u ostvarivanju ciljeva Unije vezanih uz inovacije.

(48)

Zbog važnosti inovacije, javne naručitelje trebalo bi poticati da što češće dozvoljavaju varijante. Pažnju tih javnih naručitelja trebalo bi usmjeriti na potrebu definiranja minimalnih kriterija koje varijante moraju ispuniti prije nego što utvrde da se mogu podnijeti te varijante.

(49)

Ako potrebu za razvojem inovativnog proizvoda ili usluge ili inovativnih radova te za naknadnom kupnjom te robe, usluga ili radova nije moguće zadovoljiti rješenjima koja su već dostupna na tržištu, javni naručitelji trebali bi imati pristup posebnom postupku nabave s obzirom na ugovore u području primjene ove Direktive. Tim posebnim postupkom trebalo bi javnim naručiteljima omogućiti da uspostave dugoročno inovacijsko partnerstvo za razvoj i naknadnu kupnju novog, inovativnog proizvoda, usluge ili radova pod uvjetom da taj inovativni proizvod, usluga ili inovativni radovi mogu zadovoljiti dogovorene razine uspješnosti i troškova bez potrebe za posebnim postupkom nabave za tu kupnju. Partnerstvo za inovacije trebalo bi se temeljiti na postupovnim pravilima koja se primjenjuju u slučaju natjecateljskog postupka uz pregovore, a ugovori bi se trebali dodjeljivati isključivo na temelju najboljeg omjera između cijene i kvalitete, koji je najprikladniji za uspoređivanje ponuda za inovacijska rješenja. Bez obzira na to radi li se o vrlo velikim projektima ili manjim inovativnim projektima, partnerstvo za inovacije trebalo bi biti strukturirano na način da može omogućiti potrebno „tržišno privlačenje”, potičući razvoj inovativnog rješenja bez zatvaranja tržišta.

Javni naručitelji stoga ne bi trebali partnerstvo za inovacije koristiti na način kojim se sprečava, ograničava ili narušava tržišno natjecanje. U određenim slučajevima, uspostava partnerstva za inovacije među nekoliko partnera mogla bi doprinijeti izbjegavanju takvih učinaka.

(50)

S obzirom na štetne učinke na tržišno natjecanje, pregovarački postupci bez prethodne objave obavijesti o nadmetanju trebali bi se koristiti samo u vrlo iznimnim okolnostima. Te iznimke trebale bi biti ograničene na slučajeve u kojima objava nije moguća, zbog izuzetne hitnosti uslijed nepredvidivih događaja koji se ne mogu pripisati javnom naručitelju ili na slučajeve u kojima je odmah jasno da objava ne bi dalje potakla tržišno natjecanje ili dovela do boljih rezultata nabave i zato što objektivno postoji samo jedan gospodarski subjekt koji može izvršiti ugovor. To može biti slučaj umjetnina jer identitet umjetnika suštinski određuje jedinstvenu prirodu i vrijednost samog umjetničkog predmeta. Isključivost se također može utvrditi iz drugih razloga, no samo slučajevi objektivne isključivosti mogu opravdati upotrebu pregovaračkog postupka bez objave, ako slučaj isključivosti nije prouzročio javni naručitelj u svrhu budućeg postupka nabave.

Javni naručitelji koji se pozivaju na tu iznimku trebali bi obrazložiti nepostojanje razumnih alternativnih ili zamjenskih rješenja, poput upotrebe alternativnih distribucijskih kanala, čak i izvan države članice javnog naručitelja, ili uzimanja u obzir funkcijski usporedivih radova, robe i usluga.

Ako je slučaj isključivosti nastao iz tehničkih razloga, ti razlozi trebaju biti točno određeni i opravdani za svaki pojedinačan takav slučaj. Ti razlozi mogu obuhvaćati slučajeve u kojima gospodarski subjekt nema tehničkih mogućnosti za izvođenje tražene izvedbe ili potrebu za korištenjem posebnog znanja, alata ili sredstava koje posjeduje samo jedan gospodarski subjekt. Tehnički razlozi također mogu proizaći iz posebnih zahtjeva interoperabilnosti koji moraju biti ispunjeni kako bi se osigurala učinkovitost radova, robe ili usluga koje je potrebno nabaviti.

Naposljetku, postupak nabave nije koristan ako je roba kupljena izravno na tržištu robe, uključujući trgovinske platforme za robu poput poljoprivrednih proizvoda, sirovina i burze energije, ako su reguliranom i nadziranom multilateralnom trgovinskom strukturom zajamčene tržišne cijene.

(51)

Trebalo bi razjasniti da odredbe koje se odnose na zaštitu povjerljivih informacija niti na koji način ne sprečavaju javnu objavu dijelova sklopljenih ugovora koji nisu povjerljive prirode, uključujući sve naknadne izmjene.

(52)

Elektronički oblici informiranja i komunikacije mogu uvelike pojednostaviti objavu ugovora te povećati djelotvornost i transparentnost postupaka nabave. Ti bi oblici trebali postati standardnim oblicima komunikacije i razmjene informacija u postupcima nabave jer uvelike povećavaju mogućnosti gospodarskih subjekata da sudjeluju u postupcima nabave diljem unutarnjeg tržišta. U tu svrhu prijenos obavijesti u elektroničkom obliku, elektronička dostupnost dokumentacije o nabavi te, nakon prijelaznog razdoblja od 30 mjeseci, potpuna elektronička komunikacija, što podrazumijeva komunikaciju elektroničkim putem u svim fazama postupka, uključujući prijenos zahtjeva za sudjelovanje te posebno prijenos ponuda (elektroničko podnošenje), trebali bi postati obvezujući. Države članice i javni naručitelji trebali bi imati izbor da, ako to žele, po tom pitanju budu još aktivniji. Također bi trebalo pojasniti da obvezujuća upotreba elektroničkih načina komunikacije u skladu s ovom Direktivom ne bi trebala obvezivati javne naručitelje da obrađuju ponude elektroničkim putem te ne bi trebala učiniti obveznim elektroničko ocjenjivanje ili automatsku obradu. Nadalje, u skladu s ovom Direktivom, nijedan element postupka javne nabave nakon dodjele ugovora ili interna komunikacija javnog naručitelja ne bi smjeli biti obuhvaćeni obvezom korištenja elektroničkih načina komunikacije.

(53)

Javni naručitelji trebali bi i, osim u određenim specifičnim situacijama, koristiti elektronička sredstva komunikacije koja nisu diskriminirajuća, općenito su dostupna i interoperabilna s proizvodima informacijske i komunikacijske tehnologije u općoj uporabi i koja ne ograničavaju pristup gospodarskih subjekata postupku nabave. Korištenje takvih sredstava komunikacije također bi trebalo voditi računa o dostupnosti osobama s invaliditetom. Trebalo bi pojasniti da obveza korištenja elektroničkih sredstava u svim fazama postupka javne nabave ne bi bila prikladna ni ako korištenje elektroničkih sredstava zahtijeva upotrebu specijaliziranih alata ili formata datoteka koji nisu široko dostupni, a također ne bi bila prikladna ako bi se komunikacija mogla odvijati samo korištenjem specijalizirane uredske opreme. Javni naručitelji stoga ne bi trebali biti obvezni zahtijevati korištenje elektroničkih načina komunikacije tijekom postupka podnošenja ponuda u određenim slučajevima koji trebaju biti iscrpno navedeni. Ova Direktiva propisuje da bi takvi slučajevi trebali obuhvaćati situacije u kojima se zahtjeva korištenje specijalizirane uredske opreme koja nije široko dostupna javnim naručiteljima, poput pisača širokog formata. U nekim postupcima nabave u dokumentaciji o nabavi moglo bi se zahtijevati podnošenje fizičkih ili umanjenih modela koji ne mogu biti dostavljeni javnim naručiteljima elektroničkim putem. U takvim situacijama model bi trebao biti dostavljen javnim naručiteljima putem pošte ili druge odgovarajuće kurirske službe.

Međutim, trebalo bi pojasniti da bi korištenje drugih načina komunikacije trebalo biti ograničeno na one elemente ponude za koje se ne zahtijeva korištenje elektroničkih načina komunikacije.

Prikladno je pojasniti da bi, u slučaju da je to potrebno iz tehničkih razloga, javni naručitelji trebali biti u mogućnosti utvrditi maksimalnu veličinu datoteka koje mogu biti podnesene.

(54)

Mogući su iznimni slučajevi u kojima bi javnim naručiteljima trebalo biti dopušteno da ne koriste elektronička sredstva komunikacija ako je nekorištenje takvih sredstava komunikacije nužno za zaštitu osobito osjetljive naravi podataka. Trebalo bi razjasniti da, kada korištenje elektroničkih alata koji nisu široko dostupni može pružiti potrebnu razinu zaštite, trebalo bi koristiti takve elektroničke alate. To bi na primjer moglo biti u slučaju kada javni naručitelji zahtijevaju korištenje posebnih sigurnih sredstava komunikacije kojima pružaju pristup.

(55)