ISSN 1977-0847

doi:10.3000/19770847.L_2013.347.hrv

Službeni list

Europske unije

L 347

European flag  

Hrvatsko izdanje

Zakonodavstvo

Godište 56.
20. prosinca 2013.


Sadržaj

 

I.   Zakonodavni akti

Stranica

 

 

UREDBE

 

*

Uredba (EU) br. 1285/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o provedbi i uporabi europskih sustava za satelitsku navigaciju i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 876/2002 i Uredbe (EZ) br. 683/2008 Europskog parlamenta i Vijeća

1

 

*

Uredba (EU) br. 1286/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o donošenju akcijskog programa za poboljšanje rada poreznih sustava u Europskoj uniji za razdoblje 2014. – 2020. (Fiscalis 2020) i ukidanju Odluke br. 1482/2007/EZ

25

 

*

Uredba (EU) br. 1287/2013 Europskog Parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi Programa za konkurentnost poduzeća te malih i srednjih poduzeća (COSME) (2014. - 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1639/2006/EZ ( 1 )

33

 

*

Uredba (EU) br. 1288/2013 Europskog Parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa Erasmus+: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport i stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, 1720/2006/EZ i 1298/2008/EZ ( 1 )

50

 

*

Uredba (EU) br. 1289/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 539/2001 o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva

74

 

*

Uredba (EU) br. 1290/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za sudjelovanje u Okvirnom programu za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i širenje njegovih rezultata te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1906/2006 ( 1 )

81

 

*

Uredba (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ ( 1 )

104

 

*

Uredba (EU) br. 1292/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 294/2008 o osnivanju Europskog instituta za inovacije i tehnologiju ( 1 )

174

 

*

Uredba (EU) br. 1293/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavljanju Programa za okoliš i klimatske aktivnosti (LIFE) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 614/2007 ( 1 )

185

 

*

Uredba (EU) br. 1294/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa djelovanja za carinu u Europskoj uniji za razdoblje 2014. – 2020. (Carina 2020.) i stavljanju izvan snage Odluke br. 624/2007/EZ

209

 

*

Uredba (EU) br. 1295/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi programa Kreativna Europa (2014. - 2020.) i stavljanju izvan snage odluka br. 1718/2006/EZ, br. 1855/2006/EZ i br. 1041/2009/EZ ( 1 )

221

 

*

Uredba (EU) br. 1296/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o Programu Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije i izmjeni Odluke br. 283/2010/EU o uspostavi Europskog mikrofinancijskog instrumenta za zapošljavanje i socijalnu uključenost - Progress ( 1 )

238

 

*

Uredba (EU) br. 1297/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 u pogledu određenih odredbi o financijskom upravljanju za određene države članice u ozbiljnim poteškoćama ili kojima prijete takve poteškoće u odnosu na njihovu financijsku stabilnost, pravilima o opozivu sredstava za određene države članice i pravilima o konačnoj isplati

253

 

*

Uredba (EU) br. 1298/2013. Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 u pogledu financijskih sredstava za određene države članice iz Europskog socijalnog fonda

256

 

*

Uredba (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju Europska teritorijalna suradnja

259

 

*

Uredba (EU) br. 1300/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1084/2006

281

 

*

Uredba (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i o posebnim odredbama o cilju Ulaganje za rast i radna mjesta te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006

289

 

*

Uredba (EU) br. 1302/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1082/2006 o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTS) u vezi s pojašnjenjem, pojednostavljenjem i poboljšanjem osnivanja i funkcioniranja takvih grupacija

303

 

*

Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006

320

 

*

Uredba (EU) br. 1304/2013 Europskog Parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006

470

 

*

Uredba (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005

487

 

*

Uredba (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) 485/2008

549

 

*

Uredba (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009

608

 

*

Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007

671

 

*

Uredba (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1927/2006

855

 

*

Uredba (EU) br. 1310/2013 Europskog Parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju određenih prijelaznih odredaba o potpori ruralnom razvoju Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i o izmjenama Uredbe (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu sredstava i njihove raspodjele za godinu 2014. i o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 i uredaba (EU) br. 1307/2013, (EU) br. 1306/2013i (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu njihove primjene u godini 2014.

865

 

*

Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvi za razdoblje 2014. - 2020.

884

 

 

ODLUKE

 

*

Odluka br. 1312/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća o 11. décembre 2013. o Strateškom inovacijskom programu Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (EIT): doprinos EIT-a inovativnijoj Europi ( 1 )

892

 

*

Odluka br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu ( 1 )

924

 

 

II.   Nezakonodavni akti

 

 

UREDBE

 

*

Uredba vijeća (Euratom) br. 1314/2013 od 16. prosinca 2013. o programu za istraživanja i osposobljavanje Europske zajednice za atomsku energiju (2014. – 2018.) koji nadopunjuje Okvirni program za istraživanja i inovacije Obzor 2020.

948

 

 

ODLUKE

 

 

2013/743/EU

 

*

Odluka Vijeća od 3. prosinca 2013. o osnivanju Posebnog programa za provedbu Okvirnog programa za istraživanje i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage odluka 2006/971/EZ, 2006/972/EZ, 2006/973/EZ, 2006/974/EZ i 2006/975/EZ ( 1 )

965

 


 

(1)   Tekst značajan za EGP

HR

Akti čiji su naslovi tiskani običnim slovima su oni koji se odnose na svakodnevno upravljanje poljoprivrednim pitanjima, a općenito vrijede ograničeno razdoblje.

Naslovi svih drugih akata tiskani su masnim slovima, a prethodi im zvjezdica.


I. Zakonodavni akti

UREDBE

20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/1


UREDBA (EU) br. 1285/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o provedbi i uporabi europskih sustava za satelitsku navigaciju i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 876/2002 i Uredbe (EZ) br. 683/2008 Europskog parlamenta i Vijeća

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 172.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon dostavljanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

Cilj europske politike satelitske navigacije je osigurati Uniji dva satelitska navigacijska sustava, sustav uspostavljen u okviru programa Galileo i sustav EGNOS („sustavi”). Sustavi se uspostavljaju u okviru programa Galileo i EGNOS. Svaka infrastruktura sastoji se od satelita i mreže zemaljskih postaja.

(2)

Cilj je programa Galileo uspostava prve globalne infrastrukture za satelitsku navigaciju i upravljanje njome te pozicioniranje infrastrukture posebno namijenjene u civilne svrhe, koju mogu koristiti razni javni i privatni sudionici u Europi i svijetu. Sustav uspostavljen u okviru programa Galileo djeluje neovisno od ostalih postojećih ili mogućih sustava i na taj način doprinosi, između ostalog, strateškoj autonomiji Unije, kao što su naglasili Europski parlament i Vijeće.

(3)

Cilj je programa EGNOS poboljšanje kvalitete otvorenih signala iz postojećih globalnih navigacijskih satelitskih sustava („GNSS”) kao i signala iz otvorene usluge koju nudi sustav uspostavljen u okviru programa Galileo, kada ti signali postanu dostupni. Usluge u okviru programa EGNOS trebale bi prvenstveno pokrivati državna područja država članica koja su geografski smještena u Europi, uključujući za ovu svrhu i Azore, Kanarske otoke te Madeiru.

(4)

Europski parlament, Vijeće, Europski gospodarski i socijalni odbor i Odbor regija postojano pružaju svoju punu potporu programima Galileo i EGNOS.

(5)

Budući da su programi Galileo i EGNOS u naprednoj razvojnoj fazi koja vodi ka sustavima u fazi uporabe, potreban je poseban pravni instrument koji će udovoljiti njihovim potrebama, posebno kada je riječ o upravljanju i sigurnosti, kako bi se ispunio uvjet dobrog financijskog upravljanja te kako bi se promicalo korištenje tih sustava.

(6)

Sustavi su infrastrukture osnovane kao transeuropske mreže čije korištenje znatno prelazi nacionalne granice država članica. Nadalje, usluge koje se nude kroz ove sustave doprinose širokom spektru gospodarskih i socijalnih aktivnosti, uključujući razvoj transeuropskih mreža u području prijevoza, telekomunikacija i energetskih infrastruktura.

(7)

Programi Galileo i EGNOS alat su industrijske politike i dio strategije Europa 2020., kao što je objašnjeno u Komunikaciji Komisije od 17. studenoga 2010. s naslovom „Integrirana industrijska politika za globalizacijsko doba: stavljanje konkurentnosti i održivosti u središte pozornosti”. Navode se i u Komunikaciji Komisije od 4. travnja 2011. s naslovom „Ususret svemirskoj strategiji Europske unije koja je od koristi njenim građanima”. Ti programi donose mnoge prednosti gospodarstvu i građanima Unije, čija je kumulativna vrijednost procijenjena na približno 130 milijardi EUR za razdoblje 2014. - 2034.

(8)

Satelitski navigacijski sustavi sve se učestalije koriste u sve više gospodarskih sektora, posebno prometnom, telekomunikacijskom, poljoprivrednom i energetskom. Javne vlasti također mogu imati koristi od ovih sustava u različitim područjima kao što su hitne službe, policija, upravljanje kriznim situacijama ili granicama. Razvoj korištenja satelitske navigacije donosi veliku korist gospodarstvu, društvu i okolišu. Takve društveno-gospodarske koristi dijele se u tri glavne kategorije: izravne koristi koje su posljedica rasta svemirskog tržišta, izravne koristi koje su posljedica rasta silaznog tržišta za aplikacije i usluge koje se temelje na GNSS-u te neizravne koristi koje su posljedica pojave novih aplikacija u drugim sektorima ili prijenosa tehnologije u druge sektore, i koje dovode do novih tržišnih mogućnosti u drugim sektorima, porasta produktivnosti u raznim granama industrije i javne koristi koja proizlazi iz smanjenja onečišćenosti ili poboljšane razine sigurnosti i zaštite.

(9)

Stoga je važno da Unija podrži razvoj aplikacija i usluga koje se temelje na tim sustavima. Time će se građanima Unije omogućiti da uživaju u koristima koje proizlaze iz tih sustava te osigurati daljnje povjerenje javnosti u Galileo i EGNOS programe. Odgovarajući instrument za financiranje istraživanja i inovacija koje se odnose na razvoj aplikacija temeljenih na GNSS-u je Obzor 2020. - Okvirni program za istraživanje i inovacije („Obzor 2020.”) osnovan Uredbom (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (2). Međutim, posebni uzlazni dio istraživačkih i razvojnih aktivnosti trebao bi se financirati iz proračunskih sredstava koja se dodjeljuju Galileo i EGNOS programima u okviru ove Uredbe, kada se te aktivnosti odnose na ključne elemente poput čipsetova i prijemnika kompatibilnih s Galileom, kojima se olakšava razvoj aplikacija u različitim gospodarskim sektorima. Takvim financiranjem se, međutim, ne bi smjeli ugroziti uvođenje ili uporaba infrastruktura uspostavljenih u okviru programa.

(10)

Uzimajući u obzir pojačano korištenje satelitske navigacije u velikom broju područja djelovanja, prekid u pružanju usluga mogao bi prouzročiti značajnu štetu u modernom društvu i gubitke za mnoge gospodarske subjekte. Osim toga, sustavi satelitske navigacije su zbog svojeg strateškog aspekta osjetljive infrastrukture koje bi mogle biti predmetom zlonamjernog korištenja. Ovi čimbenici mogli bi utjecati na sigurnost Unije, njezinih država članica i njezinih građana. Sigurnosni zahtjevi bi se stoga trebali uzeti u obzir kod dizajniranja, razvoja, uvođenja i uporabe infrastruktura uspostavljenih u okviru programa Galileo i EGNOS u skladu sa standardnom praksom.

(11)

Program Galileo uključuje fazu definicije koja je završena, fazu razvoja i provjere do 2013., fazu uvođenja koja je započela 2008. i trebala bi završiti tijekom 2020. te fazu uporabe koja bi trebala započeti postepeno 2014.-2015. kako bi 2020. godine sustav bio u potpunosti operativan. Prva četiri operativna satelita izgrađena su i lansirana tijekom faze razvoja i provjere, potpuna konstelacija satelita trebala bi biti završena tijekom faze uvođenja, a do nadopunjavanja bi trebalo doći tijekom faze uporabe. Povezana zemaljska infrastruktura trebala bi se razvijati i djelovati s tim u skladu.

(12)

Program EGNOS je u fazi uporabe od kada su njegova otvorena usluga i usluga „sigurnost života” proglašene operativnima u listopadu 2009., odnosno ožujku 2011. Ovisno o tehničkim i financijskim ograničenjima te na temelju međunarodnih ugovora geografska pokrivenost usluga sustava EGNOS mogla bi se proširiti na druge regije svijeta, posebno na područja zemalja kandidatkinja, trećih zemalja povezanih s jedinstvenim europskim nebom i zemalja obuhvaćenih Europskom politikom susjedstva. Međutim, to proširenje na druge regije svijeta ne bi se trebalo financirati proračunskim odobrenim sredstvima dodijeljenim programima koji su obuhvaćeni Uredbom Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (3) i ne bi trebalo odgoditi proširenje pokrivenosti diljem državnog područja država članica koje je geografski smješteno u Europi.

(13)

Prvotni dizajn usluge za sigurnost života u okviru programa Galileo, kako je predviđen Uredbom (EZ) br. 683/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (4), preoblikovan je radi osiguravanja njegove interoperabilnost s drugim GNSS-ima, kako bi se učinkovito odgovorilo na potrebe korisnika usluge sigurnost života te kako bi se smanjila kompleksnost, rizici i troškovi potrebne infrastrukture.

(14)

Kako bi se povećalo korištenje usluge za sigurnost života u okviru programa EGNOS, ona bi se trebala pružati bez izravnih troškova za korisnike. Javna regulirana usluga (PRS) u okviru programa Galileo također bi trebala biti besplatna za sljedeće sudionike PRS-a, u smislu Odluke br. 1104/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5): države članice, Vijeće, Komisiju, Europsku službu za vanjsko djelovanje („ESVD”) i propisno ovlaštene agencije Unije. Izostanak naknada ne bi se trebao tumačiti kao da utječe na odredbe o troškovima djelovanja nadležnog tijela PRS-a kako je utvrđeno Odlukom br. 1104/2011/EU.

(15)

Kako bi se optimiziralo korištenje pruženih usluga, sustavi, mreže i usluge u okviru programa Galileo i EGNOS moraju biti usklađeni i interoperabilni jedni s drugima i, koliko je moguće, s drugim satelitskim navigacijskim sustavima i s konvencionalnim načinima radijske navigacije, ako je takva usklađenost i interoperabilnost utvrđena međunarodnim sporazumom, ne dovodeći u pitanje cilj strateške autonomije.

(16)

Budući da je Unija u pravilu u cijelosti odgovorna za financiranje Galileo i EGNOS programa, trebalo bi predvidjeti da Unija posjeduje svu materijalnu i nematerijalnu imovinu stvorenu ili razvijenu u okviru tih programa. Kako bi se u potpunosti poštovala sva temeljna prava povezana s vlasništvom, trebalo bi postići potrebne dogovore s postojećim vlasnicima posebno u odnosu na ključne elemente infrastruktura i njihovu sigurnost. Podrazumijeva se da odredbe o vlasništvu nad materijalnom imovinom utvrđene u ovoj Direktivi ne obuhvaćaju nematerijalna prava koja nisu prenosiva prema relevantnim nacionalnim pravima. Takvo vlasništvo Unije ne bi smjelo dovoditi u pitanje mogućnost Unije da, u skladu s ovom Uredbom i kada to ocijeni prikladnim na temelju ocjene za svaki slučaj posebno, tu imovinu učini dostupnom trećim stranama ili da njome raspolaže. Posebice, Unija bi trebala biti u mogućnosti trećim stranama prenijeti vlasništvo ili odobriti prava intelektualnog vlasništva koja proizlaze iz rada u okviru programa Galileo i EGNOS. Kako bi se olakšalo uvođenje satelitske navigacije na tržište, potrebno je osigurati da treće strane mogu optimalno iskoristiti posebno prava intelektualnog vlasništva koja proizlaze iz programa Galileo i EGNOS koji pripadaju Uniji, uključujući ona na socijalnoj i gospodarskoj razini.

(17)

Odredbe o vlasništvu utvrđene ovom Uredbom ne utječu na imovinu koja je stvorena ili razvijena izvan programa Galileo i EGNOS. Međutim, ta imovina ponekad bi mogla biti važna za uspješnost programa. Kako bi se potaknuo razvoj novih tehnologija izvan programa Galileo i EGNOS, Komisija bi trebala poticati treće strane da obrate pažnju na relevantnu nematerijalnu imovinu i trebala bi, gdje bi to bilo od koristi za programe, ugovoriti uvjete njene odgovarajuće uporabe.

(18)

Faze uvođenja i uporabe programa Galileo i faza uporabe programa EGNOS u cijelosti bi trebala financirati Unija. Međutim, u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (6), države članice trebale bi biti u mogućnosti osigurati dodatno financiranje Galileo i EGNOS programa ili doprinos u naturi, na temelju odgovarajućih uređenja, kako bi se financirali dodatni elementi programa povezani s specifičnim ciljevima dotičnih država članica. Treće zemlje i međunarodne organizacije također bi trebale moći doprinijeti programima.

(19)

Kako bi se osigurali kontinuitet i stabilnost programa Galileo i EGNOS i uzimajući u obzir njihovu europsku dimenziju i njihovu stvarnu europsku dodanu vrijednost, potrebno je dostatno i konzistentno financiranje tijekom razdoblja financijskog planiranja. Također je potrebno naznačiti novčani iznos potreban za razdoblje između 1. siječnja 2014. i 31. prosinca 2020. za financiranje dovršetka faze uvođenja programa Galileo i faze uporabe programa Galileo i EGNOS.

(20)

Uredba (EU, Euratom) br. 1311/2013 dodjeljuje najviše 7 071,73 milijuna EUR po tekućim cijenama za financiranje aktivnosti povezanih s programima Galileo i EGNOS za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020. U svrhu jasnoće i olakšavanja kontrole troškova, taj bi se ukupni iznos trebao raščlaniti na različite kategorije. Međutim, u svrhu fleksibilnosti te kako bi se osiguralo neometano odvijanje programa Komisija bi trebala biti u mogućnosti preraspodijeliti sredstva iz jedne kategorije u drugu. Aktivnosti u okviru programa također bi trebale uključivati zaštitu sustava i njihovog rada, uključujući i za vrijeme lansiranja satelita. U tom smislu, doprinos troškovima usluga koje mogu pružiti takvu zaštitu mogao bi se financirati iz proračunskih sredstava dodijeljenih programima Galileo i EGNOS, koliko je to moguće u skladu sa strogim upravljanjem troškovima i u potpunosti poštujući najviši iznos utvrđen u Uredbi (EU, Euratom) br. 1311/2013. Takav doprinos trebao bi se koristiti samo za dobivanje podataka i usluga, a ne za kupnju infrastrukture. Za nastavak programa Galileo i EGNOS ovom se Uredbom utvrđuje financijska omotnica koja predstavlja glavni referentni iznos, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (7), i u smislu Uredbe (EU) br. 1311/2013, za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka

(21)

Aktivnosti za koje treba odobriti proračunska sredstva Unije dodijeljena programima Galileo i EGNOS za razdoblje 2014.- 2020. trebale bi se odrediti u ovoj Uredbi. Takva bi se sredstva trebala odobriti poglavito za aktivnosti povezane s fazom uvođenja programa Galileo, uključujući aktivnosti upravljanja i nadzora za ovu fazu, i aktivnosti povezane s uporabom sustava uspostavljenog u okviru programa Galileo, uključujući djelatnosti koje prethode ili su dio pripreme faze uporabe tog programa, kao i za djelatnosti povezane s uporabom sustava EGNOS. Sredstva bi se trebala odobriti i za financiranje određenih aktivnosti potrebnih za upravljanje i ostvarivanje ciljeva programa Galileo i EGNOS, posebno podršku istraživanju i razvoju temeljnih elemenata, poput čipsetova i prijemnika kompatibilnih s Galileom, uključujući prema potrebi softverske module za pozicioniranje i nadzor integriteta. Ti elementi čine sučelje između usluga koje nude infrastrukture i silaznih aplikacija te olakšavaju razvoj aplikacija u raznim gospodarskim sektorima. Budući da olakšava korištenje tržišta ponuđenih usluga, njihov razvoj ima ulogu katalizatora za ostvarivanje maksimalne društveno-gospodarske koristi. Komisija bi Europskom parlamentu i Vijeću na godišnjoj osnovi trebala podnositi izvješće o strategiji upravljanja troškovima koju slijedi.

(22)

Važno je naglasiti da ulaganje i operativni troškovi sustava kako su procijenjeni za razdoblje 2014.-2020. ne uzimaju u obzir nepredviđene financijske obveze koje će Unija možda morati preuzeti, prije svega u vezi s odgovornosti koja proizlazi iz uspješnosti usluga ili vlasništva Unije nad tim sustavima, posebno u odnosu na bilo koju neispravnost sustava. Ove obveze podliježu posebnoj analizi Komisije.

(23)

Također je potrebno naglasiti da proračunski izvori planirani u skladu s ovom Uredbom ne obuhvaćaju rad koji se financira sredstvima dodijeljenim programu Obzor 2020., poput rada povezanog s razvojem aplikacija koje proizlaze iz sustava. Takav će rad pomoći u optimiziranju korištenja usluga koje se nude u okviru programa Galileo i EGNOS, osigurati dobar društveni i gospodarski povrat za ulaganja Unije te povećati znanje o poslovima u Uniji koji se odnose na tehnologiju satelitske navigacije. Komisija bi trebala osigurati transparentnost i jasnoću u vezi s različitim izvorima financiranja za različite aspekte programa.

(24)

Osim toga, prihodi sustava ostvareni posebno kroz komercijalnu uslugu u okviru sustava uspostavljenog u sklopu programa Galileo trebali bi pripasti Uniji kako bi se djelomično kompenzirala njezina prethodna ulaganja te bi se ti prihodi trebali koristiti za potporu ostvarenju ciljeva programa Galileo i EGNOS. Također bi se u ugovorima sklopljenim s subjektima iz privatnog sektora mogao predvidjeti mehanizam dijeljenja prihoda.

(25)

Kako bi se izbjegla prekoračenja troškova i odgode koje su utjecale na napredak programa Galileo i EGNOS u prošlosti, potrebno je pojačati napore kako bi se kontrolirali rizici koji bi mogli dovesti do prekomjernog trošenja i/ili odgoda, kao što zahtijevaju Europski parlament u svojoj Rezoluciji od 8. lipnja 2011. o srednjoročnoj reviziji europskih programa satelitske navigacije: ocjena provedbe, budući izazovi i financijska budućnost (8) te zaključci Vijeća od 31. ožujka 2011. i kako je navedeno u Komunikaciji Komisije od 29. lipnja 2011. pod nazivom „Proračun za strategiju Europa 2020.”.

(26)

Dobro javno upravljanje programima Galileo i EGNOS zahtijeva, kao prvo, strogu podjelu odgovornosti i zadataka, osobito između Komisije, Agencije za europski GNSS i Europske svemirske agencije (ESA) i, kao drugo, da se upravljanje postupno prilagodi operativnim zahtjevima sustava.

(27)

S obzirom da Komisija predstavlja Europsku uniju, koja u pravilu sama osigurava financiranje programa Galileo i EGNOS i ima vlasništvo nad sustavima, Komisija bi trebala biti odgovorna za napredak tih programa i njihov sveobuhvatni nadzor. Trebala bi upravljati sredstvima dodijeljenima programima u okviru ove Uredbe, nadzirati provedbu svih aktivnosti programa i osigurati jasnu podjelu odgovornosti i zadataka, posebno između Agencije za europski GNSS i ESA-e. U skladu s tim, uz zadatke povezane s ovim općim odgovornostima te druge zadatke koji su joj povjereni na temelju ove Uredbe, Komisiji bi se trebali dodijeliti specifični zadaci. Kako bi se optimizirala sredstva i sposobnosti raznih zainteresiranih strana, Komisija bi trebala moći delegirati određene zadatke sporazumima o delegiranju ovlasti, u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.

(28)

Uzimajući u obzir važnost zemaljske infrastrukture sustava za programe Galileo i ENOS te njezin utjecaj na njihovu sigurnost, određivanje lokacije te infrastrukture trebalo bi biti jedan od specifičnih zadataka koji se dodjeljuju Komisiji. Pozicioniranje zemaljske infrastrukture sustava trebalo bi i dalje biti otvoren i transparentan proces. Pri određivanju lokacije te infrastrukture u obzir bi trebalo uzeti geografska i tehnička ograničenja povezana s optimalnom geografskom raspodjelom te zemaljske infrastrukture i moguću prisutnost postojećih instalacija i opreme prikladnih za odgovarajuće zadatke, te bi trebalo osigurati poštovanje sigurnosnih potreba svake zemaljske postaje, kao i nacionalnih sigurnosnih zahtjeva svake države članice.

(29)

Agencija za europski GNSS osnovana je Uredbom (EU) br. 912/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (9) kako bi se ostvarili ciljevi programa Galileo i EGNOS i proveli određeni zadaci povezani s napretkom tih programa. Riječ je o agenciji Unije koja je, kao tijelo u smislu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, podložna obvezama koje se primjenjuju na agencije Unije. Trebali bi joj se dodijeliti određeni zadaci povezani sa sigurnošću programa i njezinim mogućim određenjem kao nadležnim PRS tijelom. Također bi trebala doprinositi promicanju i oglašavanju sustava, uključujući i uspostavljanje kontakata s korisnicima i mogućim korisnicima usluga koje se nude u okviru programa Galileo i EGNOS te bi trebala prikupljati podatke o njihovim zahtjevima i razvoju na tržištu satelitske navigacije. Nadalje, trebala bi obavljati zadatke koje joj Komisija dodijeli na temelju jednog ili više sporazuma o delegiranju ovlasti, a koji obuhvaćaju razne specifične zadatke povezane s programima, posebno zadatke povezane s fazama uporabe sustava, uključujući operativno upravljanje programima, promicanje aplikacija i usluga na tržištu satelitske navigacije i promicanje razvoja temeljnih elemenata programa. Kako bi Komisija kao predstavnik Unije, u potpunosti izvršavala svoje nadzorne ovlasti, sporazum o delegiranju ovlasti treba uključivati opće uvjete koji uređuju upravljanje sredstvima povjerenima Agenciji za europski GNSS.

Prijenos odgovornosti na Agenciju za europski GNSS za zadatke povezane s operativnim upravljanjem programima Galileo i EGNOS i njihovu uporabu trebao bi biti postepen i uvjetovan uspješnim završetkom odgovarajuće revizije nakon primopredaje kao i spremnošću Agencije za europski GNSS da preuzme te zadatke kako bi se osigurao kontinuitet tih programa. Ova primopredaja bi se u slučaju EGNOS-a trebala dogoditi najkasnije 1. siječnja 2014.; u slučaju Galilea očekuje se 2016. godine.

(30)

Za fazu uvođenja programa Galileo Unija bi trebala sklopiti sporazum o delegiranju ovlasti s ESA-om navodeći koji su zadaci ESA-e u toj fazi. Komisija, koja predstavlja Uniju, trebala bi uložiti sve napore kako bi se taj ugovor o delegiranju ovlasti zaključio unutar razdoblja od šest mjeseci nakon datuma primjene ove Uredbe. Kako bi Komisija u cijelosti izvršavala svoju ovlast nadzora, sporazum o delegiranju ovlasti treba uključivati opće uvjete upravljanja sredstvima povjerenima ESA-i. Što se tiče aktivnosti koje financira isključivo Unija, ti bi uvjeti trebali osigurati stupanj nadzora koji odgovara stupnju koji bi se zahtijevao kada bi ESA bila agencija Unije.

(31)

Za fazu uporabe programa Galileo i EGNOS Agencija za europski GNSS trebala bi sklopiti radne ugovore s ESA-om navodeći koji je ESA-in zadatak u razvoju budućih generacija sustava i u pružanju tehničke podrške u vezi s postojećom generacijom sustavâ. Ti bi ugovori trebali biti u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012. Njima ne bi trebala biti obuhvaćena uloga ESA-e u pogledu aktivnosti povezanih s istraživanjem i tehnologijom, kao ni rane faze razvoja i istraživačkih aktivnosti povezane s infrastrukturama uspostavljenim u okviru programa Galileo i EGNOS. Te bi se aktivnosti trebale financirati sredstvima izvan područja primjene proračunskih sredstava dodijeljenih programima, na primjer sredstvima dodijeljenima programu Obzor 2020.

(32)

Odgovornost za napredak programa Galileo i EGNOS uključuje posebno odgovornost za njihovu sigurnost i sigurnost njihovih sustava i rada. Osim u slučaju primjene Zajedničke akcije Vijeća 2004/552/ZVSP (10), koju je potrebno revidirati na način da odražava promjene u programima Galileo i EGNOS, upravljanje njima i promjene u ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije koje proizlaze iz Ugovora iz Lisabona, Komisija je odgovorna za sigurnost, iako su neki zadaci povezani sa sigurnošću povjereni Agenciji za europski GNSS. Komisija ima odgovornost uspostavljanja mehanizama za osiguravanje odgovarajuće usklađenosti između različitih subjekata odgovornih za sigurnost.

(33)

Komisija bi se kod primjene ove Uredbe u predmetima povezanim sa sigurnošću trebala savjetovati s relevantnim stručnjacima za sigurnost država članica.

(34)

Uzimajući u obzir posebno znanje ESVD-a i njegove redovite kontakte s upravama trećih zemalja i međunarodnim organizacijama, to tijelo u mogućnosti je pomoći Komisiji u obavljanju nekih njenih zadataka koji se odnose na sigurnost sustava i programa Galileo i EGNOS na području vanjskih poslova, u skladu s Odlukom Vijeća 2010/427/EU (11). Komisija bi trebala osigurati da je ESVD potpuno povezan s njezinim aktivnostima u vezi s provedbom zadataka na području vanjskih odnosa, a koji se odnose na sigurnost. U tu svrhu ESVD-u bi trebalo pružiti svu potrebnu tehničku podršku.

(35)

Kako bi se osigurao siguran protok informacija, u okviru područja primjene ove Uredbe, u relevantnim sigurnosnim odredbama trebao bi biti naveden stupanj zaštite klasificiranih podataka EU-a jednakovrijedan onome iz sigurnosnih propisa određenih u Prilogu Odluci Komisije 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom (12) i iz sigurnosnih propisa Vijeća određenih u prilozima Odluci Vijeća 2013/488/EU (13). Svaka država članica trebala bi osigurati da se njezini nacionalni sigurnosni propisi primjenjuju na sve fizičke osobe s boravištem na njezinom državnom području i sve pravne osobe s poslovnim nastanom na njezinom državnom području, koje rukuju klasificiranim podacima EU-a u vezi s programima Galileo i EGNOS. Sigurnosni propisi ESA-e i Odluka od 15. lipnja 2011. Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku (14) trebali bi se smatrati jednakovrijednima sigurnosnim propisima određenima u Prilogu 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom i sigurnosnim propisima određenima u prilozima Vijeća 2013/488/EU.

(36)

Ovom se Uredbom ne dovode u pitanje postojeća i buduća pravila o pristupu dokumentima donesenima u skladu s člankom 15. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Osim toga, ova se Uredba ne bi trebala tumačiti na način da državama članicama nameće obvezu da ne uzimaju u obzir njihove ustavne zahtjeve u vezi s pristupom dokumentima.

(37)

Kako bi se dodijelila sredstva Unije namijenjena programima Galileo i EGNOS s ukupnim najvišim iznosom koji Komisija ne bi smjela prekoračiti, trebali bi se primjenjivati učinkoviti postupci javne nabave, i posebno ugovori sklopljeni tako da se osigura optimalna iskorištenost izvora, zadovoljavajuće usluge, neometano odvijanje programa, dobro upravljanje rizikom i poštovanje predloženog rasporeda. Odgovarajući javni naručitelj trebao bi poduzeti sve korake kako bi ispunio te zahtjeve.

(38)

Kako će programe Galileo i EGNOS u pravilu financirati Unija, javna nabava u okviru tih programa treba poštovati pravila Unije o ugovorima javne nabave i prije svega biti usmjerena na dobivanje najbolje vrijednosti za novac, kontrolu troškova, ublažavanje rizika, poboljšanje učinkovitosti i manje oslanjanje na jednog dobavljača. Potrebno je osigurati otvoreni pristup i pošteno tržišno natjecanje u cijelom dobavljačkom lancu te uravnoteženu ponudu mogućnosti sudjelovanja industrije na svim razinama, uključujući posebno nove sudionike te male i srednje poduzetnike („MSP”). Potrebno je izbjeći moguću zlouporabu dominantnog položaja i dugoročno oslanjanje na jednog dobavljača. Za ublažavanje rizika, izbjegavanje oslanjanja na jedan dobavljački izvor i općenito bolju kontrolu programa i njihovih troškova i rasporeda potrebno je, gdje god je to moguće, osigurati nabavu iz više izvora. Povrh toga, potrebno je očuvati razvoj Europske industrije i promicati ga u svim područjima koja se odnose na satelitsku navigaciju u skladu s međunarodnim sporazumima kojih je Unija stranka. Rizik od lošeg izvršenja ugovora ili neizvršenja treba se ublažiti koliko god je to moguće. U tu svrhu izvoditelji bi trebali dokazati održivost u svojem izvršavanju ugovora u odnosu na preuzete obveze i trajanje ugovora. Stoga bi javni naručitelji prema potrebi trebali precizirati zahtjeve koji se odnose na pouzdanost isporuka robe i pružanje usluga.

Uz to, u slučaju kupnje robe i usluga osjetljive prirode, javni naručitelji mogu tu kupnju podvrgnuti posebnim uvjetima, posebno kako bi se osigurala sigurnost podataka. Industrijama Unije se mora dopustiti korištenje izvora koji ne pripadaju Uniji za određene komponente i usluge, ako se dokažu značajne prednosti u pogledu odnosa kvalitete i troškova, ipak uzimajući u obzir stratešku prirodu programa i zahtjeve Unije na području sigurnost i kontrole izvoza. Potrebno je iskoristiti prednosti ulaganja u javni sektor te iskustvo i sposobnosti industrije, uključujući one stečene tijekom faze definicije i faze razvoja i provjere programa, ali i osigurati da se ne krše pravila o konkurentnim natječajima.

(39)

Kako bi se bolje ocijenio ukupni trošak proizvoda, usluge ili radova za koje je raspisan poziv za podnošenje ponuda, uključujući njihov dugoročni operativni trošak, u obzir bi se trebao uzeti, gdje je to moguće za vrijeme postupka javne nabave, ukupni trošak tijekom korisnog životnog ciklusa proizvoda, usluge ili radova za koje je raspisan poziv za podnošenje ponuda, koristeći pristup koji se temelji na isplativosti, poput izračuna troška životnog ciklusa kod postupka javne nabave koji se temelji na kriteriju ekonomski najpovoljnije ponude. U tu bi svrhu javni naručitelj trebao osigurati da se metodologija za izračun troškova korisnog životnog ciklusa proizvoda, usluge ili radova izričito navede u ugovornoj dokumentaciji ili pozivu za nadmetanje te da ona omogućava provjeru točnosti informacija koje dostave ponuditelji.

(40)

Satelitska navigacija je kompleksna tehnologija koja se stalno mijenja. Ovo ima za posljedicu nesigurnost i rizik za ugovore o javnoj nabavi sklopljene u okviru programa Galileo i EGNOS, u mjeri u kojoj ti ugovori mogu uključivati dugoročne obveze u vezi s opremom ili uslugama. Te značajke zahtijevaju provođenje posebnih mjera u vezi s ugovorima o javnoj nabavi koji se primjenjuju pored propisa utvrđenih Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012. Javni naručitelj bi stoga trebao biti u mogućnosti ponovno uspostaviti jednake uvjete za sve u slučaju da jedan ili više poduzetnika prije poziva za podnošenje ponuda imaju povlaštene podatke o aktivnostima povezanima s tim pozivom za podnošenje ponuda. Trebalo bi biti moguće ugovor dodijeliti u obliku ugovora s uvjetnim dijelovima, unijeti izmjenu pod određenim uvjetima u okviru njegova izvršavanja ili čak nametnuti najnižu razinu davanja u podugovor. Naposljetku, zbog tehničkih nesigurnosti koje su značajka programa Galileo i EGNOS, ugovorne cijene ne mogu se uvijek točno predvidjeti i stoga je poželjno ugovore sklopiti u posebnom obliku u kojemu se ne navodi stroga određena cijena i koji uključuje klauzule za zaštitu financijskih interesa Unije.

(41)

Potrebno je napomenuti da u skladu s člankom 4. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji („EUE”), države članice ne bi trebale poduzimati mjere koje bi mogle naštetiti programima Galileo i EGNOS ili uslugama. Isto tako je potrebno razjasniti da bi dotične države članice trebale poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurale zaštitu zemaljskih postaja koje su osnovane na njihovim državnim područjima. Uz to, države članice i Komisija trebale bi raditi jedne s drugima i s odgovarajućim međunarodnim tijelima i regulatornim vlastima kako bi osigurale da je radiofrenkvencijski spektar koji je potreban za sustav osnovan u okviru programa Galileo dostupan i zaštićen kako bi se omogućio potpuni razvoj i provedba aplikacija temeljenih na tom sustavu, u skladu s Odlukom br. 243/2012/EU Europskog parlamenta i Vijeća (15).

(42)

Imajući u vidu globalnu narav sustava, od ključne je važnosti da Unija sklapa sporazume s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama u okviru programa Galileo i EGNOS u skladu s člankom 218. UFEU-a, posebno kako bi osigurala njihovu nesmetanu provedbu, riješila neka pitanja povezana sa sigurnošću i naplatom troškova, optimizirala usluge koje se nude građanima Unije i udovoljila potrebama trećih zemalja i međunarodnih organizacija. Po potrebi je također korisno prilagoditi postojeće sporazume promjenama u programima Galileo i EGNOS. Prilikom pripreme ili provedbe tih sporazuma Komisija može iskoristiti pomoć ESVD-a, ESA-e i Agencije za europski GNSS, u granicama zadataka koji su im dodijeljeni na temelju ove Uredbe.

(43)

Potrebno je potvrditi da Komisija prilikom provođenja nekih svojih zadataka neregulatorne prirode može, prema potrebi, iskoristiti tehničku podršku nekih vanjskih strana. Ostali subjekti uključeni u javno upravljanje programima Galileo i EGNOS također mogu iskoristiti istu tehničku podršku prilikom provođenja zadataka koji su im povjereni na temelju ove Uredbe.

(44)

Unija se temelji na poštovanju temeljnih prava, a u člancima7. i 8. Povelje o temeljnim pravima Europske unije izričito se priznaju prava na privatnost i zaštitu osobnih podataka. Zaštita osobnih podataka i privatnog života trebala bi biti osigurana u okviru programa Galileo i EGNOS.

(45)

Financijski interes Unije tijekom cijelog ciklusa rashoda trebao bi se zaštititi razmjernim mjerama, uključujući sprečavanje, otkrivanje i ispitivanje nepravilnosti, povrat izgubljenih, krivo isplaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te po potrebi administrativnih i novčanih sankcija, u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.

(46)

Potrebno je osigurati da se Europski parlament i Vijeće redovito izvještavaju o provedbi programa Galileo i EGNOS, posebno što se tiče upravljanja rizikom, troška, rasporeda i izvedbe. Pored toga, Europski parlament, Vijeće i Komisija sastat će se u Međuinstitucionalnom odboru za Galileo u skladu sa Zajedničkom izjavom o Međuinstitucionalnom odboru za Galileo, objavljenom zajedno s ovom Uredbom.

(47)

Komisija bi trebala provoditi ocjenjivanja, temeljena na dogovorenim pokazateljima, kako bi ocijenila djelotvornost i učinkovitost mjera poduzetih radi ostvarenja ciljeva programa Galileo i EGNOS.

(48)

Kako bi se osigurala sigurnost sustava i njihovog rada, Komisiji bi trebalo delegirati ovlasti donošenja akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s ciljevima na visokoj razini koji su potrebni kako bi se osigurala sigurnost sustava i njihovog rada. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(49)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (16).

(50)

Kako dobro javno upravljanje zahtijeva jednoliko upravljanje programima, brže donošenje odluka i ravnopravan pristup informacijama, predstavnici Agencije za europski GNSS i ESA-e mogu biti uključeni kao promatrači u rad Odbora za za programe europskog GNSS-a („Odbor”), koji je osnovan kako bi pomagao Komisiji. Iz istih razloga predstavnici trećih zemalja i međunarodnih organizacija koji su sklopili međunarodni sporazum s Unijom mogu sudjelovati u radu Odbora ovisno o sigurnosnim ograničenjima i u skladu s uvjetima tog sporazuma. Ti predstavnici Agencije za europski GNSS, ESA-e, trećih zemalja i međunarodnih organizacija nemaju pravo sudjelovanja u postupcima glasovanja u Odboru.

(51)

Budući da cilj ove Uredbe, točnije uspostava i uporaba satelitskih navigacijskih sustava, ne mogu dostatno ostvariti države članice jer premašuje financijske i tehničke sposobnosti svake države članice nego ga se stoga, zbog svojeg opsega i učinaka, može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti, kako je predviđeno u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti određenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(52)

Zajedničko društvo Galileo osnovano Uredbom Vijeća (EZ) br. 876/2002 (17) završilo je s radom 31. prosinca 2006., a postupci uključeni u likvidaciju društva su završeni. Uredbu (EZ) br. 876/2002 stoga bi trebalo staviti izvan snage.

(53)

Uzimajući u obzir potrebu da se ocijene programi Galileo i EGNOS, opseg promjena koje se moraju unijeti u Uredbu (EZ) br. 683/2008, te radi jasnoće i pravne sigurnosti, Uredbu (EZ) br. 683/2008 trebalo bi staviti izvan snage.

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom utvrđuju pravila za provedbu i uporabu sustava u okviru europskih programa satelitske navigacije, posebno ona koja se odnose na upravljanje i financijski doprinos Unije.

Članak 2.

Europski satelitski navigacijski sustavi i programi

1.   Europski programi satelitske navigacije, Galileo i EGNOS, pokrivaju sve aktivnosti koje su potrebne za definiranje, razvoj, provjeru, izvedbu, djelovanje, obnovu i unapređivanje europskih satelitskih navigacijskih sustava, odnosno sustava uspostavljenog u okviru programa Galileo i sustava EGNOS, kao i za osiguranje njihove sigurnosti i interoperabilnosti.

Ti programi također imaju za cilj maksimizirati društveno-gospodarske koristi europskih satelitskih navigacijskih sustava, posebno promicanjem korištenja tih sustava i podrškom razvoju aplikacija i usluga koje se temelje na njima.

2.   Sustav uspostavljen u okviru programa Galileo je civilni sustav pod civilnim nadzorom i infrastruktura za autonomni globalni navigacijski satelitski sustav (GNSS), koji se sastoji od konstelacije satelita i globalne mreže zemaljskih postaja.

3.   Sustav EGNOS je infrastruktura za regionalni satelitski navigacijski sustav koja nadzire i ispravlja otvorene signale koje odašilju postojeći globalni satelitski navigacijski sustavi, kao i signale otvorene usluge koju nudi sustav uspostavljen u okviru programa Galileo, kada ti signali postanu dostupni. Sastoji se od zemaljskih postaja i nekoliko transpondera instaliranih na geostacionarnim satelitima.

4.   Specifični ciljevi programa Galileo su osigurati da se signali koje odašilje sustav uspostavljen u okviru programa mogu koristiti za ispunjenje sljedećih funkcija:

(a)

ponudu otvorene usluge (open service - OS), koja je besplatna za korisnika i daje informacije o pozicioniranju i sinkronizaciji koje su namijenjene poglavito za aplikacije satelitske navigacije visokog volumena,

(b)

doprinos, signalima iz otvorene usluge Galileo, i/ili u suradnji s drugim satelitskim navigacijskim sustavima, uslugama za nadzor integriteta namijenjenima korisnicima aplikacija za sigurnost života u skladu s međunarodnim normama;

(c)

ponudu komercijalne usluge (commercial service - CS) za razvoj aplikacija za profesionalnu ili komercijalnu uporabu boljom izvedbom i podacima s većom dodanom vrijednosti od onih dobivenih preko otvorene usluge;

(d)

ponudu javne regulirane usluge (public regulated service - PRS) ograničene na korisnike koje je ovlastila vlada, za osjetljive aplikacije koje zahtijevaju visoku razinu kontinuiteta usluge, besplatno za države članice, Vijeće, Komisiju, ESVD i, po potrebi, za propisno ovlaštene agencije Unije; ova usluga koristi jake, kodirane signale. Pitanje treba li naplaćivati naknadu drugim sudionicima PRS-a iz članka 2. Odluke br. 1104/2011/EU ocjenjuje se za svaki slučaj posebno te se određuju odgovarajuće odredbe u sporazumima sklopljenima u skladu s člankom 3. stavkom 5. te Odluke.

(e)

doprinos usluzi podrške za traženje i spašavanje (search and rescue support service - SAR) sustava COSPAS- SARSAT tako što otkrivaju signale za pomoć koje odašilju radio-fari i prenose im poruke.

5.   Posebni ciljevi programa EGNOS su osigurati da se signali koje odašilje sustav EGNOS mogu koristiti za ispunjenje sljedećih funkcija:

(a)

ponudu otvorene usluge (open service - OS) koja je besplatna za korisnika i daje informacije o pozicioniranju i sinkronizaciji koje su uglavnom namijenjene aplikacijama satelitske navigacije visokog volumena na području koje pokriva sustav EGNOS,

(b)

ponudu usluge za širenje komercijalnih podataka, naime usluge pristupanja podacima EGNOS-a (EDAS), radi promicanja razvoja aplikacija za profesionalnu ili komercijalnu uporabu uz pomoć poboljšane učinkovitosti i podataka s većom dodanom vrijednosti od onih dobivenih putem njegove otvorene usluge,

(c)

ponudu usluge za sigurnost života (Safety of Life - SoL) namijenjene korisnicima za koje je sigurnost ključna; ova usluga, koja se pruža bez izravnih troškova za korisnike, posebno ispunjava zahtjeve određenih sektora u pogledu stalnosti, dostupnosti i točnosti te uključuje funkciju ispravnosti kojom se korisnika obavješćuje o kvaru u sustavima koje sustav EGNOS pojačava u području pokrivenosti ili o signalima o nedopuštenom odstupanju od tog sustava.

Prvenstveno i što je prije moguće, te funkcije osiguravaju se unutar državnih područja država članica koja su geografski smještena u Europi.

Geografska pokrivenost sustava EGNOS može se proširiti na druge regije svijeta, posebno na državna područja zemalja kandidatkinja, trećih zemalja povezanih s jedinstvenim europskim nebom i država Europske politike susjedstva, ovisno o tehničkoj izvedivosti i na temelju međunarodnih sporazuma. Trošak takvog proširenja, uključujući i povezane troškove uporabe, nije pokriven sredstvima navedenima u članku 9. To proširenje ne odgađa proširenje geografske pokrivenosti sustava EGNOS na državna područja država članica geografski smještena u Europi.

Članak 3.

Dijeljenje programa Galileo u faze

Program Galileo se sastoji od sljedećih faza:

(a)

faze definicije u kojoj se oblikovala struktura sustava i odredili njegovi elementi, a završila je 2001.;

(b)

faze razvoja i provjere, koja je trebala biti dovršena do 31. prosinca 2013., a sastoji se od izrade i lansiranja prvih satelita, uspostave prvih infrastruktura na tlu te svih radova i operacija potrebnih za provjeru sustava u orbiti;

(c)

faze uvođenja koja će se dovršiti do 31. prosinca 2020. i koja uključuje:

i.

izgradnju, postavljanje i zaštitu ukupne infrastrukture u svemiru, naročito svih satelita potrebnih za postizanje posebnih ciljeva navedenih u članku 2. stavku 4. i neophodnih rezervnih satelita te uključuje i povezano razvojno održavanje i rad;

ii.

izgradnju, postavljanje i zaštitu ukupne infrastrukture na tlu, posebno infrastrukture nužne za kontrolu satelita i obradu satelitskih radionavigacijskih podataka te uslužnih centara i ostalih centara na tlu, te s tim povezano razvojno održavanje i rad;

iii.

pripreme za fazu uporabe, uključujući pripremne aktivnosti koje se odnose na osiguravanje usluga navedenih u članku 2. stavku 4.;

(d)

faze uporabe koja uključuje:

i.

upravljanje, održavanje, stalno unapređivanje, razvoj i zaštitu svemirske infrastrukture, uključujući upravljanje obnavljanjem i zastarijevanjem;

ii.

upravljanje, održavanje, stalno unapređivanje, razvoj i zaštitu infrastrukture na tlu, posebno servisnih centara i ostalih centara na tlu, mreža i postaja, uključujući upravljanje obnavljanjem i zastarijevanjem;

iii.

razvoj budućih generacija sustava i razvoj usluga navedenih u članku 2. stavku 4.;

iv.

postupke certifikacije i standardizacije povezane s programom;

v.

osiguravanje i oglašavanje usluga navedenih u članku 2. stavku 4.;

vi.

suradnju s drugim GNSS-ovima; i

vii.

sve ostale aktivnosti potrebne za razvijanje sustava i osiguravanje neometanog rada programa.

Faza uporabe započinje postupno između 2014. i 2015. pružanjem početnih usluga za otvorenu uslugu, službe traganja i spašavanja i javno reguliranu uslugu. Te se početne usluge postupno poboljšavaju a ostale funkcije navedene u posebnim ciljevima navedenima u članku 2. stavku 4. postupno se provode s ciljem dosezanja potpune operativne sposobnosti do 31. prosinca 2020.

Članak 4.

Faza uporabe EGNOS-a

Faza uporabe EGNOS-a uglavnom obuhvaća:

(a)

upravljanje, održavanje, stalno unapređivanje, razvoj i zaštitu infrastrukture u svemiru, uključujući upravljanje obnavljanjem i zastarijevanjem;

(b)

upravljanje, održavanje, stalno unapređivanje, razvoj i zaštitu infrastrukture na tlu, posebno mreža, lokacija i pomoćnih objekata, uključujući upravljanje obnavljanjem i zastarijevanjem;

(c)

razvoj budućih generacija sustava i razvoj usluga navedenih u članku 2. stavku 5.;

(d)

postupke certifikacije i standardizacije povezane s programom;

(e)

osiguravanje i oglašavanje usluga navedenih u članku 2. stavku 5.;

(f)

sve elemente koji opravdavaju pouzdanost sustava i njegovu uporabu;

(g)

koordinacijske aktivnost koje se odnose na ispunjavanje određenih ciljeva u skladu s člankom 2. stavkom 5. drugim i trećim podstavkom.

Članak 5.

Usklađenost i interoperabilnost sustava

1.   Sustavi, mreže i usluge koji proizlaze iz programa Galileo i EGNOS s tehničkog su gledišta usklađeni i interoperabilni.

2.   Sustavi, mreže i usluge koji proizlaze iz programa Galileo i EGNOS usklađeni su i interoperabilni s drugim satelitskim navigacijskim sustavima i konvencionalnim načinima radionavigacije, ako su takvi zahtjevi za usklađenošću i interoperabilnošću utvrđeni međunarodnim sporazumom sklopljenim u skladu s člankom 29.

Članak 6.

Vlasništvo

Komisija je vlasnik sve materijalne i nematerijalne imovine stvorene ili razvijene u okviru programa Galileo i EGNOS. U tu svrhu se, prema potrebi, s trećim stranama sklapaju sporazumi u pogledu postojećih prava vlasništva.

Komisija u odgovarajućem okviru osigurava optimalno korištenje imovine navedene u ovom članku; naročito što je djelotvornije moguće upravlja pravima intelektualnog vlasništva povezanima s programima Galileo i EGNOS, uzimajući u obzir potrebu zaštite i davanja vrijednosti pravima intelektualnog vlasništva Unije, interese dionika i potrebu skladnog razvoja tržišta i novih tehnologija. U tu svrhu osigurava da ugovori sklopljeni u okviru programa Galileo i EGNOS uključuju mogućnost da se prava intelektualnog vlasništva koja proizlaze iz rada koji se obavlja u okviru tih programa prenesu na treće osobe ili da se za njih izda licencija.

POGLAVLJE II.

PRORAČUNSKI DOPRINOS I MEHANIZMI

Članak 7.

Aktivnosti

1.   Odobrena sredstva Unije dodijeljena programima Galileo i EGNOS za razdoblje 2014.-2020. u skladu s ovom Uredbom odobravaju se za financiranje aktivnosti koje se odnose na:

(a)

dovršavanje faze uvođenja programa Galileo kako je navedeno u članku 3. točki (c).

(b)

fazu uporabe programa Galileo kako je navedeno u članku 3. točki (d).

(c)

fazu uporabe programa EGNOS kako je navedeno u članku 4.

(d)

upravljanje i nadzor nad programima Galileo i EGNOS.

2.   Proračunska odobrena sredstva Unije dodijeljena programima Galileo i EGNOS u skladu s člankom 9. stavkom 2. odobravaju se i za financiranje aktivnosti koje se odnose na istraživanje i razvoj ključnih elemenata kao što su čipsetovi i prijemnici u okviru Galilea.

3.   Proračunska odobrena sredstva Unije dodijeljena programima Galileo i EGNOS također pokrivaju rashode Komisije koji se odnose na aktivnosti pripremanja, nadzora, pregleda, revizije i ocjenjivanja potrebne za njihovo upravljanje programima i provedbu posebnih ciljeva navedenih u članku 2. stavcima 4. i 5. Ti rashodi posebno mogu pokrivati:

(a)

studije i sastanke sa stručnjacima;

(b)

informacijske i komunikacijske aktivnosti, uključujući institucionalno izvještavanje o političkim prioritetima Unije ako su izravno povezani s ciljevima ove Uredbe, posebno radi stvaranja sinergija s ostalim relevantnim politikama Unije;

(c)

mreže IT tehnologije, s ciljem obrade ili prijenosa podataka;

(d)

bilo kakvu drugu tehničku ili administrativnu pomoć koja se Komisiji daje za upravljanje programima.

4.   Troškovi programa Galileo i EGNOS i različitih faza tih programa jasno se utvrđuju. Komisija, u skladu s načelom transparentnog upravljanja, na godišnjoj osnovi obavještava Europski parlament, Vijeće i Odbor naveden u članku 36. („Odbor”) o dodjeljivanju financijskih sredstava Unije, uključujući i pričuve za nepredviđene izdatke svakoj od aktivnosti navedenih u stavcima 1., 2. i 3. ovog članka te o korištenju tih sredstava.

Članak 8.

Financiranje programa Galileo i EGNOS

1.   U skladu s člankom 9. Unija financira aktivnosti koje se odnose na programe Galileo i EGNOS navedene u članku 7. stavcima 1., 2. i 3. kako bi ispunila ciljeve predviđene člankom 2., ne dovodeći u pitanje nijedan doprinos iz bilo kojeg drugog izvora financiranja, uključujući i one navedene u stavcima 2. i 3. ovog članka.

2.   Države članice mogu podnijeti zahtjev za dodatno financiranje programa Galileo i EGNOS kako bi se u posebnim slučajevima pokrili dodatni elementi, pod uvjetom da takvi dodatni elementi ne uzrokuju financijsko ili tehničko opterećenje ili kašnjenje za dotični program. Na temelju zahtjeva države članice, Komisija u skladu s ispitnim postupkom navedenim u članku 36. stavku 3. odlučuje jesu li ta dva uvjeta ispunjena. Komisija o svim utjecajima na programe Galileo i EGNOS nastalima primjenom ovog stavka izvještava Europski parlament, Vijeće i Odbor.

3.   Treće zemlje i međunarodne organizacije također mogu osigurati dodatna sredstva za programe Galileo i EGNOS. U međunarodnim sporazumima navedenima u članku 29. utvrđuju se uvjeti i načini njihovog sudjelovanja.

4.   Dodatna financijska sredstva navedena u stavcima 2. i 3. ovog članka čine vanjske namjenske prihode u skladu s člankom 21. stavkom 2. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

Članak 9.

Sredstva

1.   Financijska omotnica za provedbu aktivnosti navedenih u članku 7. stavcima 1., 2. i 3. i za pokrivanje rizika povezanih s tim aktivnostima je 7 071,73 milijuna eura u tekućim cijenama za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

Godišnja odobrena sredstva odobravaju Europski parlament i Vijeće u okviru višegodišnjeg financijskog okvira.

Iznos iz prvog podstavka dijeli se na sljedeće kategorije rashoda, u tekućim cijenama:

(a)

za aktivnosti navedene u članku 7. stavku 1. točki (a), 1 930 milijuna eura;

(b

za aktivnosti navedene u članku 7. stavku 1. točki (b), 3 000 milijuna eura;

(c)

za aktivnosti navedene u članku 7. stavku 1. točki (c), 1 580 milijuna eura;

(d)

za aktivnosti navedene u članku 7. stavku 1. točki (d) i u članku 7. stavku 3., 561,73 milijuna;

2.   Ne dovodeći u pitanje nijedan iznos dodijeljen razvoju aplikacija koje se temelje na sustavima unutar programa Obzor 2020., proračunskim odobrenim sredstvima dodijeljenim programima Galileo i EGNOS, uključujući namjenske prihode, financiraju se aktivnosti navedene u članku 7. stavku 2. do najvećeg mogućeg iznosa od 100 milijuna eura po tekućim cijenama.

3.   Komisija može prebacivati sredstva iz jedne kategorije rashoda, utvrđene u stavku 1. trećem podstavku točkama od (a) do (d), u treću do gornje granice u visini 10 % od iznosa navedenog u stavku 1. prvom podstavku. Ako prebacivanje dosegne kumulativni iznos veći od 10 % iznosa navedenog u stavku 1. prvom podstavku, Komisija se može savjetovati s Odborom u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 36. stavku 2.

Komisija obavještava Europski parlament i Vijeće o svim preraspodjelama sredstava između kategorija rashoda.

4.   Odobrena se sredstva izvršavaju u skladu s primjenjivim odredbama ove Uredbe i Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

5.   Proračunske obveze za programe Galileo i EGNOS se dodjeljuju u godišnjim obrocima.

6.   Komisija upravlja financijskim sredstvima navedenima u stavku 1. ovog članka na transparentan i troškovno učinkovit način. Komisija Europskom parlamentu i Vijeću godišnje podnosi izvješće o strategiji upravljanja troškovima koju slijedi.

Članak 10.

Prihod od programa Galileo i EGNOS

1.   Prihod dobiven uporabom sustava ubire Unija, a uplaćuje se u proračun Unije i dodjeljuje programima Galileo i EGNOS, a posebno cilju navedenom u članku 2. stavku 1. Ako prihodi premašuju potrebe financiranja faza uporabe programa, svaku izmjenu načela dodjeljivanja moraju odobriti Europski parlament i Vijeće na temelju prijedloga Komisije.

2.   Mehanizam dijeljenja prihoda može se utvrditi ugovorima sklopljenim sa subjektima iz privatnog sektora.

3.   Kamate od isplata predfinanciranja subjektima odgovornima za neizravno izvršenje proračuna dodjeljuju se aktivnostima ovisno o sporazumu o delegiranju ovlasti ili ugovoru sklopljenom između Komisije i dotičnog subjekta. U skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja, subjekti odgovorni za neizravno izvršenje proračuna otvaraju račune kako bi se omogućilo utvrđivanje sredstava i odgovarajućih kamata.

POGLAVLJE III.

JAVNO UPRAVLJANJE PROGRAMIMA GALILEO I EGNOS

Članak 11.

Načela upravljanja programima Galileo i EGNOS

Javno upravljanje programima Galileo i EGNOS temelji se na načelima:

(a)

stroge podjele zadataka i odgovornosti između raznih uključenih subjekata, osobito između Komisije, Agencije za europski GNSS i ESA-e, pod sveukupnom odgovornošću Komisije;

(b)

iskrene suradnje između subjekata navedenih u točki (a) i država članica;

(c)

stroge kontrole programa, uključujući i strogo pridržavanje cijene koštanja i rasporeda od strane svih uključenih subjekata unutar njihovih područja odgovornosti, u odnosu na ciljeve programa Galileo i EGNOS;

(d)

optimizacije i racionalizacije korištenja postojećih struktura radi izbjegavanja dupliciranja tehničke stručnosti;

(e)

korištenja sustava i tehnika najbolje prakse za upravljanje projektima kako bi se nadzirala provedba programa Galileo i EGNOS u svjetlu posebnih uvjeta i uz potporu stručnjaka na tom području.

Članak 12.

Uloga Komisije

1.   Komisija snosi cjelokupnu odgovornost za programe Galileo i EGNOS. Upravlja financijskim sredstvima dodijeljenima u okviru ove Uredbe i nadzire provedbu svih aktivnosti programa, posebno u pogledu njihovih troškova, rasporeda i izvršavanja.

2.   Osim cjelokupne odgovornosti navedene u stavku 1. i posebnih zadataka navedenih u ovoj Uredbi, Komisija:

(a)

osigurava jasnu podjelu zadataka između raznih subjekata i tijela uključenih u programe Galileo i EGNOS i u tu svrhu Agenciji za europski GNSS i ESA-i raspodjeljuje zadatke navedene u članku 14. stavku 2. i članku 15., posebno putem sporazuma o delegiranju ovlasti,

(b)

osigurava pravovremenu provedbu programa Galileo i EGNOS u okviru sredstava dodijeljenih programima i u skladu s ciljevima utvrđenima člankom 2.

U tu svrhu utvrđuje i primjenjuje odgovarajuće instrumente i strukturne mjere za određivanje, nadzor, ublaživanje i praćenje rizika povezanih s programima;

(c)

u ime Unije i unutar područja svoje nadležnosti upravlja odnosima s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama;

(d)

državama članicama i Europskom parlamentu pravovremeno osigurava sve relevantne informacije koje se odnose na programe Galileo i EGNOS, osobito u pogledu upravljanja rizicima, ukupnih troškova, godišnjih operativnih troškova svakog važnog elementa infrastrukture Galilea, prihodima, rasporedom i izvršavanjem, te pregledom provedbe sustava i tehnika upravljanja projektima navedenih u točki (e) članka 11.;

(e)

ocjenjuje mogućnosti promicanja i osiguravanja uporabe europskih satelitskih navigacijskih sustava u raznim ekonomskim sektorima, što uključuje analiziranje načina iskorištavanja prednosti koje stvaraju sustavi.

3.   Za nesmetano napredovanje faza uvođenja i uporabe programa Galileo i faze uporabe programa EGNOS koje su navedene u člancima 3. i 4., Komisija po potrebi utvrđuje mjere potrebne za:

(a)

upravljanje rizicima svojstvenima napredovanju programa Galileo i EGNOS i smanjivanje tih rizika;

(b)

utvrđivanje ključnih etapa donošenja odluka za nadzor i ocjenjivanje provedbe programa;

(c)

utvrđivanje lokacije infrastrukture na tlu za sustave, u skladu sa sigurnosnim uvjetima, poštujući otvoreni i transparenti postupka i osiguravajući njezin rad;

(d)

određivanje tehničkih i operativnih specifikacija potrebnih za izvođenje funkcija navedenih u točkama (b) i (c) članka 2. stavka 4. i za provođenje evolucija sustava.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 36. stavka 3.

Članak 13.

Sigurnost sustava i njihovog rada

1.   Komisija osigurava sigurnost programa Galileo i EGNOS, uključujući sigurnost sustava i njihovog rada. U tu svrhu Komisija:

(a)

uzima u obzir potrebu za nadzorom i integracijom sigurnosnih uvjeta i normi unutar svim programa;

(b)

osigurava da se ukupnim učinkom tih uvjeta i normi podupire uspješno napredovanje programa, posebno u pogledu troškova, upravljanja rizicima i rasporeda;

(c)

uspostavlja mehanizme za usklađivanja raznih uključenih tijela;

(d)

uzima u obzir sigurnosne norme i uvjete na snazi kako se ne bi snizila opća razina sigurnosti i kako se ne bi utjecalo na funkcioniranje postojećih sustava temeljenih na tim normama i uvjetima.

2.   Ne dovodeći u pitanje članke 14. i 16. ove Uredbe i članak 8. Odluke br. 1104/2011/EU, Komisija usvaja delegirane akte u skladu s člankom 35., utvrđujući ciljeve na visokoj razini potrebne za jamčenje sigurnosti programa Galileo i EGNOS navedene u stavku 1.

3.   Komisija utvrđuje potrebne tehničke specifikacije i ostale mjere za provođenje ciljeva na visokoj razini navedenih u stavku 2. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 36. stavka 3.

4.   EEAS nastavlja pomagati Komisiji u izvršavanju njezinih funkcija na području vanjskih poslova, u skladu s člankom 2. stavkom 2. Odluke 2010/427/EU.

Članak 14.

Uloga Agencije za europski GNSS

1.   U skladu sa smjernicama koje je utvrdila Komisija, Agencija za europski GNSS:

(a)

u pogledu sigurnosti programa Galileo i EGNOS i ne dovodeći u pitanje članke 13. i 16., osigurava:

i.

sigurnosnu akreditaciju, preko svojeg Odbora za sigurnosnu akreditaciju, u skladu s Poglavljem III. Uredbe (EU) br. 912/2010; u skladu s time započinje i nadzire provedbu sigurnosnih postupaka i provjerava sigurnost sustava;

ii.

rad Centra za nadzor sigurnosti Galilea, naveden u članku 6. točki (d) Uredbe (EU) br. 912/2010, u skladu s normama i uvjetima navedenima u članku 13. ove Uredbe i uputama iz Zajedničke akcije 2004/552/ZVSP;

(b)

izvršava zadatke predviđene člankom 5. Odluke br. 1104/2011/EU i pomaže Komisiji u skladu s člankom 8. stavkom 6. te Odluke;

(c)

pridonosi, u okviru faza uvođenja i uporabe programa Galileo i faze uporabe programa EGNOS, promicanju i oglašavanju usluga navedenih u članku 2. stavcima 4. i 5., uključujući i provođenjem potrebnih tržišnih analiza, osobito u tržišnom izvješću koje Agencija za europski GNSS svake godine izrađuje o tržištu aplikacija i usluga, uspostavljanjem bliskih kontakata s korisnicima i potencijalnim korisnicima sustava s ciljem prikupljanja informacija o njihovim potrebama, praćenjem događanja na silaznim tržištima satelitske navigacije i sastavljanjem akcijskog plana za usvajanje usluga navedenih u članku 2. stavcima 4. i 5. od strane zajednice korisnika, a koji posebno uključuje važne aktivnosti koje se odnose na standardizaciju i certifikaciju.

2.   Agencija za europski GNSS obavlja i druge zadatke koji se odnose na provedbu programa Galileo i EGNOS, uključujući i zadatke upravljanja programom i za njih je odgovorna. Te joj zadatke povjerava Komisija sporazumom o delegiranju ovlasti usvojenim na temelju odluke o delegiranju ovlasti, u skladu s člankom 60. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, a oni uključuju:

(a)

operativne aktivnosti koje uključuje upravljanje infrastrukturom sustava, održavanje i neprestano unapređivanje sustava, postupke certifikacije i standardizacije te pružanje usluga navedenih u članku 2. stavcima 4. i 5.;

(b)

aktivnosti razvoja i uvođenja za razvitak i buduće generacije sustava, te doprinos određivanju razvoja sustava, uključujući nabavu;

(c)

promicanje razvoja aplikacija i usluga temeljenih na sustavima te podizanje svijesti o takvim aplikacijama i sustavima, uključujući utvrđivanje, spajanje i usklađivanje mreža Europskih centara izvrsnosti u aplikacijama i uslugama GNSS-a, oslanjanje na stručnost javnog i privatnog sektora i ocjenjivanje mjera koje se odnose na takvo promicanje i podizanje svijesti;

(d)

promicanje razvoja ključnih elemenata kao što su čipsetovi i prijemnici u okviru Galilea.

3.   Sporazumom o delegiranju ovlasti iz stavka 2. Agenciji za europski GNSS dodjeljuje se odgovarajuća razina autonomije i ovlasti, uz posebno upućivanje na javnog naručitelja u okviru članka 58. stavka 1. točke (c) i članka 60. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012. Uz to, njime se utvrđuju opći uvjeti za upravljanje sredstvima povjerenim Agenciji za europski GNSS, a posebno aktivnosti koje se trebaju provesti, odgovarajuće financiranje, postupci upravljanja i mjere nadzora i kontrole, mjere koje se primjenjuju u slučaju manjkave provedbe ugovora u pogledu troškova, rasporeda i uspješnosti, kao i pravila koja se odnose na vlasništvo nad svom materijalnom i nematerijalnom imovinom.

Mjerama nadzora i kontrole se posebno osiguravaju sustav provizorne prognoze troškova, sustavne informacije Komisiji o troškovima i rasporedu te, u slučaju nepodudaranja između predviđenih proračunskih sredstava, izvršavanja i rasporeda, korektivna akcija kojom se osigurava primjena infrastruktura u granicama dodijeljenih proračunskih sredstava.

4.   Agencija za europski GNSS sklapa s ESA-om radne dogovore koji su u skladu s ovom Uredbom objema potrebni za izvršavanje zadataka u fazi uporabe programa Galileo i EGNOS. Komisija obavještava Europski parlament, Vijeće i Odbor o tim radnim dogovorima koje je sklopila Agencija za europski GNSS i svim njihovima izmjenama. Prema potrebi, Agencija za europski GNSS također može razmotriti hoće li se obratiti ostalim subjektima iz javnog ili privatnog sektora.

5.   Uz zadatke navedene u stavcima 1. i 2. te u okviru područja njezine zadaće, Agencija za europski GNSS Komisiji osigurava svoju tehničku stručnost i opskrbljuje je svim potrebnim informacijama potrebnima za izvršavanje njezinih zadataka u skladu s ovom Uredbu, uključujući i za ocjenu mogućnosti promicanja i osiguravanja uporabe sustava navedenih u članku 12. stavku 2. točki (e).

6.   Savjetovanje s Odborom o odluci o delegiranju ovlasti navedenoj u stavku 2. ovog članka obavlja se u skladu sa savjetodavnim postupkom navedenom u članku 36. stavku 2. Europski parlament, Vijeće i Odbor unaprijed se obavještavaju o sporazumima o delegiranju ovlasti koje će sklopiti Unija, koju predstavlja Komisija, i Agencija za europski GNSS.

7.   Komisija obavještava Europski parlament i Odbor o privremenim i konačnim rezultatima ocjenjivanja svih javnih natječaja i ugovora sa subjektima iz privatnog sektora, uključujući informacije koje se odnose na podizvođenje.

Članak 15.

Uloga Europske svemirske agencije

1.   Za fazu uvođenja programa Galileo navedenu u članku 3. točki (c), Komisija bez odgađanja sklapa ugovor o delegiranju ovlasti s ESA-om, podrobno navodeći njezine zadatke, osobito što se tiče oblikovanja, razvoja i nabave sustava. Sporazum s ESA-om sklapa se na temelju odluke o delegiranju ovlasti koju je Komisija usvojila u skladu s člankom 58. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EU, Euratom) b. 966/2012.

Sporazumom o delegiranju ovlasti, u mjeri u kojoj je to potrebno za zadatke i izvršavanje proračuna koji su delegirani, utvrđuju se opći uvjeti za upravljanje sredstvima povjerenim ESA-i, a posebno aktivnosti koje se moraju provesti u odnosu na oblikovanje, razvoj i nabavu sustava, odgovarajuće financiranje, postupci upravljanja i mjere nadzora i kontrole, mjere koje se primjenjuju u slučaju neodgovarajuće provedbe ugovora u pogledu troškova, rasporeda i izvršavanja te pravila u vezi s vlasništvom nad svom materijalnom i nematerijalnom imovinom.

Mjerama nadzora i kontrole se posebno osiguravaju sustav provizorne prognoze troškova, sustavne informacije Komisiji o troškovima i rasporedu te, u slučaju nepodudaranja između predviđenih proračunskih sredstava, izvršavanja i rasporeda, korektivna akcija kojom se osigurava primjena infrastruktura u granicama dodijeljenih proračunskih sredstava.

2.   Savjetovanje s Odborom o odluci o delegiranju ovlasti iz stavka 1. obavlja se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 35. stavka 2. Europski parlament, Vijeće i Odbor unaprijed se obavještavaju o sporazumima o delegiranju ovlasti koje će sklopiti Unija, koju predstavljaju Komisija, i ESA

3.   Odbor obavješćuje Europski parlament, Vijeće i Odbor. o privremenim i konačnim rezultatima ocjenjivanja javnih natječaja i ugovora sa subjektima iz privatnog sektora koje će sklopiti ESA, uključujući i o informacijama koje se odnose na podizvođenje.

4.   Za fazu uporabe programa Galileo i EGNOS, kako je navedeno u članku 3. točki (d) i članku 4., radni dogovori između Agencije za europski GNSS i ESA-e, navedeni u članku 15. stavku 1.c bave se ulogom ESA-e tijekom te faze te njezinom suradnjom s Agencijom za europski GNSS, posebno u pogledu:

(a)

osmišljavanja, oblikovanja, nadzora, nabave i vrednovanja u okviru razvoja budućih generacija sustava;

(b)

tehničke potpore u okviru rada i održavanja postojećih generacija sustava.

Ti su ugovori u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 i s mjerama koje je utvrdila Komisija u skladu s člankom 12. stavkom 3.

5.   Ne dovodeći u pitanje sporazum o delegiranju ovlasti i radne dogovore navedene u stavcima 1 i 4.a, Komisija od ESA-e može zatražiti tehničku stručnost i informacije potrebne za izvršavanje njezinih zadataka u skladu s ovom Uredbom.

POGLAVLJE IV.

ASPEKTI KOJI SE ODNOSE NA SIGURNOST UNIJE ILI DRŽAVE ČLANICE

Članak 16.

Zajednička akcija

Kada god sigurnost Europske unije ili njezinih država članica može biti ugrožena djelovanjem sustava, primjenjuju se postupci određeni u Zajedničkoj akciji Vijeća 2004/552/ZVSP.

Članak 17.

Primjena pravila o klasificiranim podacima

U okviru područja primjene ove Uredbe:

(a)

svaka država članica osigurava da njezini nacionalni sigurnosni propisi pružaju stupanj zaštite klasificiranih podataka EU-a jednakovrijedan onome iz sigurnosnih propisa određenih u Prilogu Odluci 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom i sigurnosnih propisa Vijeća određenih u prilozima Odluci 2013/488/EU;

(b)

države članice bez odgađanja obavješćuju Komisiju o nacionalnim sigurnosnim propisima kako je navedeno u točki (a);

(c)

fizičke osobe s boravištem u trećim državama i pravne osobe s poslovnim nastanom u trećim zemljama mogu rukovati klasificiranim podacima EU-a u vezi s programima jedino ako u tim državama podliježu sigurnosnim propisima koji jamče stupanj zaštite koji je barem jednakovrijedan onome iz sigurnosnih propisa Komisije određenih u Prilogu Odluci 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom i sigurnosnih propisa Vijeća određenih u Prilogu Odluci 2013/488/EU. Jednakovrijedost sigurnosnih propisa koji se primjenjuju u trećoj zemlji ili međunarodnoj organizaciji određuje su u sporazumu o sigurnosti podataka između Europske unije i te treće zemlje ili međunarodne organizacije u skladu s postupkom određenim u članku 218. UFEU-a te uzimajući u obzir članak 13. Odluke 2013/488/EU;

(d)

Ne dovodeći u pitanje članak 13. Odluke 2013/488/EU i pravila o industrijskoj sigurnosti određena u Prilogu Odluci 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom, fizička osoba ili pravna osoba, treća zemlja ili međunarodna organizacija mogu imati pristup klasificiranim podacima EU-a ako se to u dotičnom slučaju pokaže potrebnim te ovisno o prirodi sadržaja tih podataka, primateljevoj potrebi za saznanjem i stupnju koristi za Europsku uniju.

POGLAVLJE V.

JAVNA NABAVA

ODJELJAK I.

Opće odredbe koje se primjenjuju na javnu nabavu koja se provodi kao dio faza uvođenja i uporabe programa galileo i faze uporabe programa egnos

Članak 18.

Opća načela

Ne dovodeći u pitanje mjere potrebne za zaštitu ključnih sigurnosnih interesa Europske unije ili javne sigurnosti ili mjere potrebne za usklađivanje sa zahtjevima Europske unije o kontroli izvoza, Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 primjenjuju se na faze uvođenja i uporabe programa Galileo i na fazu uporabe programa EGNOS. Nadalje, sljedeća opća načela također se primjenjuju na faze provedbe i uporabe programa Galileo i na fazu provedbe programa EGNOS: otvoreni pristup i pošteno tržišno natjecanje u cijelome lancu industrijske opskrbe, natječaj na temelju transparentnih i pravodobnih informacija, jasno priopćavanje važećih propisa o nabavi, kriterija odabira i dodjele te svih drugih relevantnih informacija kojima se svim potencijalnim ponuđačima osiguravaju jednaka pravila igre.

Članak 19.

Posebni ciljevi

Tijekom postupka javne nabave, javni naručitelji u pozivima za podnošenje ponuda teže ostvarenju sljedećih ciljeva:

(a)

promicanju što šireg i otvorenijeg sudjelovanja svih gospodarskih subjekata u cijeloj Uniji, posebice novih sudionika i malih i srednjih poduzetnika, ohrabrivanjem ponuditelja na podizvođenje;

(b)

izbjegavanju moguće zlouporabe dominantnog položaja i oslanjanja na jednog dobavljača;

(c)

iskorištavanju prednosti prethodnih ulaganja u javni sektor i stečenog znanja, te iskustva i sposobnosti industrije uključujući one stečene tijekom faza definicije, razvoja, provjere i uvođenja programa, uz istodobno osiguranje poštovanja pravila o konkurentnim natječajima;

(d)

osiguranju nabave iz više izvora gdje god je to moguće kako bi se zajamčila bolja sveobuhvatna kontrola programa Galileo i EGNOS, njihovih troškova i rasporeda;

(e)

uzimanju u obzir, gdje je to moguće, ukupnog troška tijekom korisnog životnog ciklusa proizvoda, usluge ili radova za koje je raspisan poziv za podnošenje ponuda.

ODJELJAK 2.

Posebne odredbe koje se primjenjuju na javnu nabavu koja se provodi kao dio faza uvođenja i uporabe programa galileo i faze uporabe programa egnos

Članak 20.

Određivanje uvjeta za pošteno tržišno natjecanje

Javni naručitelj poduzima prikladne mjere kako bi osigurao uvjete za pošteno tržišno natjecanje u slučaju da prethodno uključenje poduzeća u aktivnosti u vezi s predmetom poziva za podnošenje ponuda:

(a)

tom poduzeću može dati značajnu prednost u smislu privilegiranih podataka te stoga dovesti u pitanje poštovanje načela jednakog postupanja ili

(b)

utjecati na normalne uvjete tržišnog natjecanja ili nepristranost i objektivnost pri dodjeli ili izvršavanju ugovora.

Te mjere ne narušavaju pošteno tržišno natjecanje, i ne ugrožavaju jednako postupanje ili povjerljivost podataka prikupljenih o poduzetnicima, njihovim poslovnim vezama i strukturi troškova. U tom kontekstu, ovim se mjerama u obzir uzimaju priroda i posebnosti namjeravanog ugovora.

Članak 21.

Sigurnost podataka

Kada ugovori uključuju, zahtijevaju i/ili sadrže klasificirane podatke, javni naručitelj u dokumentima ponude navodi mjere i zahtjeve potrebne kako bi se osigurala zaštita sigurnosti takvih podataka na traženoj razini.

Članak 22.

Pouzdanost isporuka

Javni naručitelj u dokumentima ponude navodi svoje zahtjeve u odnosu na pouzdanost isporuka i pružanja usluga u okviru izvršenja ugovora.

Članak 23.

Ugovori s uvjetnim dijelovima

1.   Javni naručitelj može dodijeliti ugovor u obliku ugovora s uvjetnim dijelovima.

2.   Ugovor s uvjetnim dijelovima uključuje fiksni dio popraćen proračunskim obvezama što rezultira čvrstom obvezom izvršenja radova, isporuka ili usluga ugovorenih za taj dio te jedan ili više dijelova koji su uvjetovani proračunom i izvršavanjem. Dokumentacija ponude odnosi se na posebne značajke ugovora s uvjetnim dijelovima. U njoj se posebno navodi predmet ugovora, cijena ili pojedinosti za utvrđivanje cijene te pojedinosti za izvođenje radova, isporuku robe i pružanje usluga tijekom svakog dijela.

3.   Obveze iz fiksnog dijela dio su jedinstvene cjeline. Isto vrijedi za obveze iz svakog uvjetnog dijela, uzimajući u obzir obveze iz prethodnih dijelova.

4.   Izvršavanje svakog uvjetnog dijela podliježe odluci javnog naručitelja o kojoj se izvoditelj radova obavještava u skladu s ugovorom. Kada je uvjetni dio potvrđen sa zakašnjenjem ili nije potvrđen, izvoditelj radova može, ako je tako određeno u ugovoru i uvjetima ugovora, primiti naknadu za čekanje ili za neizvođenje.

5.   Ako javni naručitelj u pogledu određenog dijela utvrdi da radovi, isporuka i usluge ugovoreni za taj dio nisu izvršeni, on može zahtijevati naknadu štete te raskinuti ugovor, ako ugovor to predviđa te pod uvjetima utvrđenima u ugovoru.

Članak 24.

Ugovori s nadoknadom troškova

1.   Javni naručitelj može se odlučiti za ugovor s potpunom ili djelomičnom nadoknadom troškova do određenog iznosa u skladu s uvjetima utvrđenima u stavku 2.

Iznos koji se za takve ugovore plaća sastoji se od nadoknade svih izravnih troškova koje snosi izvoditelj radova prilikom izvršavanja ugovora, kao što su troškovi radne snage, materijala, potrošne robe i uporabe opreme i infrastrukture potrebne za izvršavanje ugovora. Ti se troškovi uvećavaju za fiksni honorar koji pokriva neizravne troškove i dobit ili svotu koja pokriva neizravne troškove i poticajne naknade pod uvjetom ostvarivanja ciljeva u zadanom roku.

2.   Javni naručitelj može se odlučiti za ugovor s potpunom ili djelomičnom nadoknadom troškova kada je objektivno nemoguće utvrditi točnu fiksnu cijenu i kada postoji mogućnost da ta fiksna cijena bude pretjerano visoka zbog nesigurnosti povezanih s izvršavanjem ugovora zato što:

(a)

ugovor sadrži izuzetno složene značajke ili značajke koje zahtijevaju uporabu nove tehnologije te stoga podrazumijevaju znatan broj tehničkih rizika ili zato što

(b)

se iz operativnih razloga odmah mora započeti s aktivnostima koje su predmet ugovora, iako još nije u potpunosti moguće odrediti točnu fiksnu cijenu zbog značajnih rizika ili zato što izvršavanje ugovora dijelom ovisi o izvršavanju drugih ugovora.

3.   Najveći iznos za ugovor s potpunom ili djelomičnom nadoknadom troškova najveća je moguća svota koja se može isplatiti. Ona se može premašiti samo u propisno obrazloženim iznimnim slučajevima uz prethodno odobrenje javnog naručitelja.

4.   U dokumentaciji ponude postupka javne nabave za ugovor s potpunom ili djelomičnom nadoknadom troškova navodi se:

(a)

vrsta ugovora, prije svega radi li se o ugovoru s potpunom ili djelomičnom nadoknadom troškova do određene najviše cijene,

(b)

elementi ugovora koji su predmet nadoknade troškova u slučaju ugovora s djelomičnom nadoknadom troškova,

(c)

ukupni najveći iznos,

(d)

kriteriji dodjele ugovora koji moraju omogućiti procjenu vjerodostojnosti ukupno procijenjenog proračuna, nadoknadivih troškova, mehanizama za utvrđivanje tih troškova i dobiti navedenih u ponudi,

(e)

mehanizmi uvećavanja, koji se primjenjuju na izravne troškove, navedeni u stavku 1.,

(f)

pravila i postupci kojima se utvrđuje nadoknadivost troškova planiranih od strane ponuditelja za izvršavanje ugovora, u skladu s načelima iz stavka 5.,

(g)

računovodstvena pravila koja ponuditelji moraju poštovati,

(h)

u slučaju ugovora s djelomičnom nadoknadom troškova koji se pretvara u ugovor s fiksnom ugovorenom cijenom, parametri te konverzije.

5.   Troškovi koje ponuditelj snosi tijekom izvršavanja ugovora s potpunom ili djelomičnom nadoknadom troškova mogu se nadoknaditi samo ako:

(a)

su zaista nastali tijekom trajanja ugovora, uz iznimku troškova za opremu, infrastrukturu i nematerijalnu dugotrajnu imovinu potrebnih za izvršavanje ugovora, koji mogu biti nadoknadivi do iznosa njihove ukupne kupovne cijene,

(b)

navedeni u ukupno procijenjenom proračunu koji može biti izmijenjen izmjenama izvornog ugovora,

(c)

su potrebni za izvršavanje ugovora,

(d)

su nastali kao rezultat i pripisuju se izvršavanja ugovora,

(e)

ih se može raspoznati, provjeriti, ili ako su zabilježeni u računovodstvenoj dokumentaciji izvoditelju radova i utvrđeni u skladu s računovodstvenim standardima navedenima u specifikacijama i ugovoru,

(f)

poštuju zahtjeve primjenjivog poreznog i socijalnog prava,

(g)

ne odstupaju od uvjeta ugovora,

(h)

razumni su, opravdani te usklađeni sa zahtjevima dobrog financijskog upravljanja, posebice s obzirom na ekonomičnost i učinkovitost.

Javni naručitelj odgovoran je za računovodstvo svojih troškova, uredno vođenje svojih poslovnih knjiga ili svakog drugog dokumenta koje može predočiti kao dokaz za troškove čiju nadoknadu traži u skladu s načelima iz ovog članka. Troškovi koje izvoditelj radova ne može dokazati smatraju se neprihvatljivima i njihova nadoknada se odbija.

6.   Javni naručitelj odgovoran je za sljedeće zadatke kako bi osigurao ispravno izvršavanje ugovora s nadoknadom troškova:

(a)

određivanje najrealističnijih najviših iznosa istodobno dozvoljavajući potrebnu fleksibilnost kako bi se u obzir uzele tehničke poteškoće,

(b)

pretvaranje ugovora s djelomičnom nadoknadom troškova u ugovor s fiksnom ugovorenom cijenom čim postane moguće odrediti fiksnu ugovorenu cijenu tijekom izvršavanja ugovora. U tu svrhu, javni naručitelj određuje parametre pretvaranja ugovora s nadoknadom troškova u ugovor s fiksnom ugovorenom cijenom.

(c)

provođenje nadzornih i kontrolnih mjera koje prije svega služe kao sustav predviđanja mogućih troškova,

(d)

određivanje odgovarajućih načela, alata i postupaka za provedbu ugovora, posebno za raspoznavanje i provjeru prihvatljivosti troškova koje prijavljuju izvoditelji radova ili podizvoditelji tijekom izvršavanja ugovora, i za unošenje izmjena u ugovor,

(e)

provjeru pridržavaju li se izvoditelji i njihovi podizvoditelji računovodstvenih standarda određenih ugovorom te obveze predočavanja svojih računovodstvenih dokumenata kao stvarnog i pravednog pregleda stanja računa,

(f)

neprestano osiguravanje učinkovitosti načela, alata i postupaka navedenih pod točkom (d) tijekom izvršavanja ugovora.

Članak 25.

Izmjene

Javni naručitelj i izvoditelj radova mogu izmijeniti ugovor izmjenom uz ispunjenje sljedećih uvjeta:

(a)

ako to ne mijenja predmet ugovora,

(b)

ako to ne utječe na ekonomsku ravnotežu ugovora,

(c)

ako time nisu uvedeni uvjeti koji bi, da su bili prvotno navedeni u ugovornoj dokumentaciji, omogućili prijavu drugim ponuditeljima, a ne onima izvorno prijavljenima, ili koji bi omogućili odabir druge ponude, a ne one izvorno odabrane.

Članak 26.

Podizvođenje

1.   Javni naručitelj od ponuditelja zahtijeva da dio ugovora ponudi podizvoditeljima kroz konkurentno nadmetanje na primjerenim razinama podizvođenja odnosno poduzećima koja nisu dio iste skupine u kojoj je ponuditelj, posebno novim sudionicima i malim i srednjim poduzećima.

2.   Javni naručitelj nalaže da traženi udio ugovora bude ponuđen na podizvođenje u obliku raspona od najmanjeg do najvećeg postotka. On osigurava da su ti postoci razmjerni ciljevima i vrijednosti ugovora, uzimajući u obzir prirodu sektora dotične aktivnosti te poglavito konkurentne uvjete i uočen industrijski potencijal.

3.   Ako ponuditelj u svojoj ponudi naznači da ne namjerava niti jedan udio ugovora ponuditi podizvoditeljima ili da namjerava ponuditi udio manji od minimalnog raspona navedenog u stavku 2., tada to mora obrazložiti javnom naručitelju. Javni naručitelj te informacije dostavlja Komisiji.

4.   Javni naručitelj može odbiti podizvoditelje koje je kandidat izabrao tijekom faze postupka dodjele glavnog ugovora ili koje je izabrao ponuditelj izabran za izvršavanje ugovora. Odluku o odbijanju, koja može biti utemeljena samo na kriterijima za odabir ponuditelja za glavni ugovor, obrazlaže pismeno.

POGLAVLJE VI.

OSTALE ODREDBE

Članak 27.

Planiranje programa

Komisija usvaja godišnji program rada u obliku provedbenog plana aktivnosti potrebnih za ostvarivanje posebnih ciljeva programa Galileo utvrđenih člankom 2. stavkom 4. u skladu s fazama određenima člankom 3. i posebnim ciljevima programa EGNOS utvrđenima člankom 2. stavkom 5. Godišnjim programom rada također su osigurana sredstva za financiranje tih aktivnosti.

Te se provedbene mjere donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 36. stavka 3.

Članak 28.

Djelovanje država članica

Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi se osiguralo dobro funkcioniranje programa Galileo i EGNOS, uključujući mjere zaštite zemaljskih stanica koje se nalaze na njihovim državnim područjima, koje će biti barem jednakovrijedne onima nužnima za zaštitu europskih kritičnih infrastruktura u smislu Direktive Vijeća 2008/114/EZ (18). Države članice ne poduzimaju mjere koje bi mogle naštetiti programima ili uslugama koje se pružaju njihovim iskorištavanjem, posebno u pogledu neprekidnosti rada infrastruktura.

Članak 29.

Međunarodni sporazumi

Europska unija može sklopiti sporazume s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama u kontekstu programa Galileo i EGNOS u skladu s postupkom utvrđenim u članku 218. UFEU-a.

Članak 30.

Tehnička podrška

Kako bi se proveli tehnički zadaci navedeni u članku 12. stavku 2. Komisija može zatražiti tehničku podršku, posebice u smislu kapaciteta i stručnosti nacionalnih agencija nadležnih za svemirski sektor, ili pomoć samostalnih stručnjaka i tijela koja bi mogla dati nepristranu analizu i mišljenja o napretku programa Galileo i EGNOS.

Subjekti koji su osim Komisije uključeni u javno upravljanje programima, posebno Agencija za europski GNSS i ESA, mogu dobiti istu tehničku podršku prilikom provođenja zadataka koji su im povjereni na temelju ove Uredbe.

Članak 31.

Osobni podaci i zaštita privatnosti

1.   Komisija osigurava zaštitu osobnih podataka i privatnosti tijekom osmišljavanja, provedbe i uporabe sustava te uključenost primjerenih jamstava.

2.   Svi osobni podaci koji se obrađuju u kontekstu zadaća i aktivnosti iz ove Uredbe, obrađuju se u skladu s primjenjivim pravom o zaštiti osobnih podataka, poglavito Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (19) i Uredbom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (20).

Članak 32.

Zaštita financijskih interesa Unije

1.   Komisija poduzima odgovarajuće mjere kako bi osigurala da su, prilikom provođenja aktivnosti financiranih u okviru ove Uredbe, financijski interesi Unije zaštićeni primjenom preventivnih mjera zaštite od prijevare, korupcije i ostalih nezakonitih aktivnosti, učinkovitim provjerama kao i, ukoliko se nepravilnosti otkriju, povratom pogrešno isplaćenih iznosa te, po potrebi, djelotvornim, proporcionalnim i odvraćajućim sankcijama.

2.   Komisija ili njezini predstavnici i Revizorski sud ovlašteni su provoditi reviziju, na temelju dokumenata i provjera na licu mjesta, svih korisnika bespovratnih sredstava, izvoditelja i podizvoditelja koji su primali sredstva Unije u okviru ove Uredbe.

Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može provoditi istrage, uključujući provjere i inspekcije na licu mjesta gospodarskih sudionika na koje se ovakvo financiranje odnosi izravno ili posredno u skladu s odredbama i postupcima utvrđenima u Uredbi Vijeća (Euratom, EZ) br. 883/2013 Eurpskog parlamenta i Vijeća (21) i Uredbi Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (22) kako bi se utvrdilo je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo kojeg drugog nezakonitog djelovanja koji utječe na financijske interese Europske unije u vezi sa sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava, odlukom ili ugovorom koji se odnose na financiranje Unije.

Ne dovodeći u pitanje prvi i drugi podstavak, međunarodni sporazumi s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, sporazumi o dodjeli bespovratnih sredstava, odluke i ugovori o dodjeli bespovratnih sredstava koji su rezultat primjene ove Uredbe izričito ovlašćuju Komisiju, Revizorski sud i OLAF na provođenje takvih revizija te provjera i inspekcija na licu mjesta.

Članak 33.

Obavješćivanje Europskog parlamenta i Vijeća

1.   Komisija osigurava provedbu ove Uredbe. Svake godine prilikom predstavljanja prednacrta proračuna Komisija dostavlja izvješće Europskome parlamentu i Vijeću o provedbi programa Galileo i EGNOS. To izvješće sadrži sve informacije o programima, poglavito one u vezi s upravljanjem rizikom, ukupnim troškovima, godišnjim troškovima poslovanja, prihodima, rasporedom i izvođenjem, kako je to navedeno pod točkom (d) članka 12. stavka 2. o funkcioniranju sporazuma o delegiranju sklopljenih u skladu s člankom 14. stavkom 2. i člankom 15. stavkom 1. Izvješće mora sadržavati:

(a)

pregled dodjele i korištenja sredstava dodijeljenih za programe u skladu s člankom 7. stavkom 4.,

(b)

informacije o strategiji Komisije o upravljanju troškovima u skladu s člankom 9. stavkom 6.,

(c)

ocjenu upravljanja pravima intelektualnog vlasništva,

(d)

pregled provedbe sustava i tehnika upravljanja projektima, uključujući sustave i tehnike upravljanja rizikom, kako je navedeno u članku 12. stavku 2. točki (d),

(e)

procjena mjera poduzetih u svrhu maksimalnog iskorištavanja socio-ekonomskih prednosti programa.

2.   Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće o privremenim i konačnim rezultatima ocjenjivanja javnog natječaja i ugovora sa subjektima iz privatnog sektora koje su provele Agencija za europski GNSS i Europska svemirska agencija (ESA) u skladu s člankom 14. stavkom 7. i člankom 15. stavkom 3.

Također obavješćuje Europski parlament i Vijeće o:

(a)

bilo kakvoj preraspodjeli sredstava između kategorija rashoda provedenoj u skladu s člankom 9. stavkom 3.,

(b)

bilo kakvom utjecaju na programe Galileo i EGNOS kao rezultatu primjene članka 8. stavka 2.

Članak 34.

Preispitivanje provedbe ove Uredbe

1.   Do 30. lipnja 2017. Komisija podnosi izvješće o procjeni provedbe ove Uredbe Europskom parlamentu i Vijeću u cilju donošenja odluke o produženju, izmjeni ili ukidanju mjera poduzetih u skladu s ovom Uredbom, a koje se odnose na:

(a)

ostvarivanje ciljeva tih mjera, posebice rezultata i učinka,

(b)

učinkovitost pri korištenju sredstava,

(c)

europsku dodanu vrijednost.

Izvješće o ocjeni također obuhvaća tehnološki razvoj povezan sa sustavima, opseg za pojednostavljenje, unutarnju i vanjsku koherentnost, relevantnost svih ciljeva kao i doprinos mjera Unijinim prioritetima pametnog, održivog i uključivog rasta. U obzir se uzimaju rezultati ocjene dugoročnog učinka prethodnih mjera.

2.   Ocjena uzima u obzir postignuti napredak u odnosu na posebne ciljeve programa Galileo i EGNOS utvrđene člankom 2. stavcima 4. i 5. na temelju pokazatelja učinkovitosti kao što su:

(a)

za Galileo u odnosu na:

i.

uvođenje njegove infrastrukture:

broj i dostupnost operativnih satelita, broj dostupnih zamjenskih zemaljskih satelita u odnosu na broj planiranih satelita naveden u sporazumu o delegiranju,

stvarnu raspoloživost elemenata zemaljske infrastrukture (poput zemaljskih stanica, nadzornih centara) u odnosu na planiranu raspoloživost,

ii.

razinu usluge:

kartu raspoloživosti usluge prema kategoriji usluge u odnosu na dokument u kojemu je definirana usluga,

iii.

trošak:

indeks troškovne učinkovitosti po troškovno značajnom predmetu programa utemeljen na odnosu koji uspoređuje stvarni trošak i proračunski trošak,

iv.

raspored:

indeks učinkovitosti rasporeda za svaku bitnu stavku programa koji se temelji na usporedbi proračunskog troška obavljenog rada i proračunskog troška planiranog rada,

v.

razinu tržišta:

trend tržišta temeljen na udjelu Galileo i EGNOS prijemnika u ukupnom broju modela prijemnika obuhvaćenih izvješćem o tržištu Agencije za europski GNSS navedenom u točki (c) članka 14. stavka 1.

(b)

za EGNOS u odnosu na:

i.

proširenje njegove pokrivenosti:

napredak u proširenju pokrivenosti u odnosu na dogovoreni plan proširenja pokrivenosti,

ii.

razinu usluge:

indeks raspoloživosti usluga na temelju broja zračnih luka, s operativnim statusom, čiji su postupci prilaženja utemeljeni na EGNOS-u u odnosu na ukupni broj zračnih luka čiji su postupci prilaženja utemeljeni na EGNOS-u,

iii.

trošak:

indeks troškovne učinkovitosti utemeljen na omjeru stvarnog troška i proračunskog troška,

iv.

raspored:

indeks učinkovitosti rasporeda koji se temelji na usporedbi proračunskog troška obavljenog rada i proračunskog troška planiranog rada.

3.   Tijela uključena u provedbu ove Uredbe Komisiji dostavljaju podatke i informacije potrebne kako bi se omogućilo praćenje i procjena dotičnih aktivnosti.

POGLAVLJE VII.

MJERE DELEGIRANJA OVLASTI I PROVEDBE

Članak 35.

Delegiranje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 13. stavka 2. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno razdoblje počevši od 1. siječnja 2014.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 13. stavka 2. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 13. stavkom 2. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 36.

Odborski postupak

1.   Komisiji pomaže odbor. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

4.   Predstavnici Agencije za europski GNSS i ESA-e sudjeluju u radu Odbora prema uvjetima utvrđenima u njegovom poslovniku u svojstvu promatrača.

5.   U skladu s međunarodnim sporazumima koje je Europska unija sklopila u skladu s člankom 29. predstavnicima trećih zemalja ili međunarodnih organizacija po potrebi može biti omogućena suradnja s Odborom prema uvjetima utvrđenima u njegovom poslovniku.

6.   Odbor se sastaje redovito, po mogućnosti četiri puta godišnje, svaka tri mjeseca. Odbor na svakoj sjednici donosi izvješće o napretku programa. Ta izvješća daju opći pregled stanja i razvoja programa, poglavito u pogledu upravljanja rizikom, troškova, rasporeda i izvođenja. Izvješća barem jednom godišnje uključuju pokazatelje učinkovitosti navedene u članku 34. stavku 2.

POGLAVLJE VIII.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 37.

Stavljanje izvan snage

1.   Uredbe (EZ) br. 876/2002 i (EZ) br. 683/2008 stavljaju se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

2.   Sve mjere donesene na temelju Uredbe (EZ) br. 876/2002 ili Uredbe (EZ) br. 683/2008 ostaju na snazi.

3.   Upućivanja na Uredbu (EZ) br. 683/2008 stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu.

Članak 38.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  SL C 181, 21.6.2012., str. 179.

(2)  Uredba Europskog parlamenta i Vijeća (EU) Br. 1291/2013 od 11. prosinca 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ Vidjeti str. 104ovoga Službenog lista)

(3)  Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se utvrđuje višegodišnji financijski okvir 2014. - 2020. (Vidjeti str. 884ovoga Službenog lista)

(4)  Uredba (EZ) br. 683/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o nastavku provedbe europskih programa za satelitsku navigaciju (EGNOS i Galileo) (SL L 196, 24.7.2008., str. 1.).

(5)  Odluka br. 1104/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravilima pristupa javnoj reguliranoj usluzi koju pruža globalni navigacijski satelitski sustav uspostavljen u okviru programa Galileo (SL L 287, 4.11.2011., str. 1.).

(6)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na ukupni proračun Unije (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(7)  SL C 420du 20.12.2013, p. 1.

(8)  SL C 380 E, 11.12.2012., str. 84.

(9)  Uredba (EU) br. 912/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2010. o osnivanju Agencije za europski GNSS, stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1321/2004 o uspostavi struktura za upravljanje europskim programima satelitske radionavigacije i izmjeni Uredbe (EZ) br. 683/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 276, 20.10.2010., str. 11.).

(10)  Zajednička akcija Vijeća od 12. srpnja 2004. o aspektima djelovanja europskog satelitskog radionavigacijskog sustava koji utječu na sigurnost Europske unije (SL L 246, 20.7.2004., str. 30.)

(11)  Odluka Vijeća 2010/427/EU od 26. srpnja 2010. kojom se uređuje organizacija i djelovanje Europske službe za vanjsko djelovanje (SL L 201, 3.8.2010., str. 30.).

(12)  2001/844/EZ, EZUČ, Euratom: Odluka Komisije od 29. studenog 2001. o izmjeni njezina unutarnjeg Poslovnika (SL L 317, 3.12.2001., str. 1.)

(13)  2013/488/EU: Odluka Vijeća od 23. rujna 2013. o sigurnosnim propisima za zaštitu klasificiranih podataka EU-a (SL L 274, 15.10.2013., str. 1.)

(14)  SL C 304, 15.10.2011., str. 7.

(15)  Odluka br. 243/2012/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012. o uspostavljanju višegodišnjeg programa za politiku radiofrekvencijskog spektra (SL L 81, 21.3.2012., str. 7.).

(16)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.)

(17)  Uredba Vijeća (EZ) br. 876/2002 od 21. svibnja 2002. o osnivanju Zajedničkog poduzeća Galileo (SL L 138, 28.5.2002., str. 1.).

(18)  Direktiva Vijeća 2008/114/EZ od 8. prosinca 2008. o utvrđivanju i označivanju europske kritične infrastrukture i procjeni potrebe poboljšanja njezine zaštite (SL L 345, 23.12.2008., str. 75.).

(19)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(20)  Uredba 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(21)  Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999, (SL L 248 18.9.2013. 1.)

(22)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenog 1996. koja se odnosi na provjere na terenu i inspekcije koje provodi Komisija u svrhu zaštite financijskih interesa Europskih zajednica protiv prijevara i drugih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).


PRILOG

KORELACIJSKA TABLICA

Uredba (EZ) br. 683/2008

Ova Uredba

Članak 1.

Članak 2.

Članak 2.

Članak 1.

Članak 3.

Članak 3.

Članak 4.

Članak 8.

Članak 5.

Članak 4.

Članak 6.

Članak 8.

Članak 7.

Članak 5.

Članak 8.

Članak 6.

Članak 9.

Članak 7.

Članak 10.

Članak 9.

Članak 11.

Članak 10.

Članak 12. stavak 1.

Članak 11.

Članak 12. stavci 2. i 3.

Članak 12.

Članak 13. stavci 1., 2. i 3.

Članak 13.

Članak 13. stavak 4.

Članak 16.

Članak 14.

Članak 17.

Članak 15.

Članak 27.

Članak 16.

Članak 14.

Članak 17.

Članci od 18. do 26.

Članak 18.

Članak 16.

Članak 19. stavci od 1. do 4.

Članak 36.

Članak 19. stavak 5.

Članak 35.

Članak 20.

Članak 31.

Članak 21.

Članak 32.

Članak 22.

Članak 33.

Članak 23.

 

Članak 24.

Članak 38.

Prilog

Članak 1.


Zajednička izjava

Europskog parlamenta, Vijeća i Europske komisije o MEĐUINSTITUCIONALNOM ODBORU ZA GALILEO (GIP)

1.   

S obzirom na važnost, jedinstvenost i složenost europskih programa GNSS-a, vlasništvo Unije nad sustavima koje proizlazi iz programa, puno financiranje programa iz proračuna Unije za razdoblje 2014.-2020., Europski parlament, Vijeće i Europska komisija priznaju potrebu za bliskom suradnjom tih triju institucija.

2.   

Međuinstitucionalni odbor za Galileo (GIP) sastajat će se s ciljem da svakoj instituciji olakša izvršavanje njezine odgovornosti. U tu svrhu ustanovit će se GIP koji će pozorno pratiti sljedeće:

(a)

napredak u provedbi europskih programa GNSS-a, a posebno s obzirom na provedbu javne nabave i ugovornih sporazuma, posebno s Europskom svemirskom agencijom, ESA-om;

(b)

međunarodne sporazume s trećim zemljama ne dovodeći u pitanje odredbe iz članka 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;

(c)

pripremu tržišta za satelitsku navigaciju;

(d)

učinkovitost sporazuma o upravljanju;

(e)

godišnji pregled radnog programa.

3.   

U skladu s postojećim pravilima GIP poštuje potrebu za diskrecijom, posebno u pogledu komercijalne povjerljivosti i osjetljive prirode određenih podataka.

4.   

Komisija će uzimati u obzir stajališta GIP-a.

5.   

GIP će činiti sedmero predstavnika od kojih su:

troje iz Vijeća,

troje iz Europskog parlamenta,

jedan iz Komisije,

i sastajat će se redovito (načelno četiri puta godišnje).

6.   

GIP nema utjecaja na ustanovljene odgovornosti niti međuinstitucionalne odnose.


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/25


UREDBA (EU) br. 1286/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o donošenju akcijskog programa za poboljšanje rada poreznih sustava u Europskoj uniji za razdoblje 2014. – 2020. (Fiscalis 2020) i ukidanju Odluke br. 1482/2007/EZ

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 114. i 197.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

Višegodišnji akcijski program oporezivanja koji se primjenjivao prije 2014. značajno je doprinio olakšavanju i jačanju suradnje između poreznih vlasti unutar Unije. Dodana vrijednost tog programa, uključujući za zaštitu financijskih interesa država članica Unije i poreznih obveznika, prepoznata je od strane poreznih uprava država sudionica. Ako države članice ne potraže rješenje izvan granica svojih administrativnih teritorija ili ne surađuju intenzivno sa svojim kolegama iz ostalih 26 država, ne mogu se uhvatiti u koštac s izazovima sljedećeg desetljeća. Program Fiscalis, koji provodi Komisija u suradnji s državama sudionicama, pruža državama članicama okvir Unije unutar kojega će se razvijati te aktivnosti suradnje, i što je troškovno učinkovitije nego kad bi svaka država članica postavljala svoje individualne okvire suradnje na bilateralnoj ili multilateralnoj osnovi. Stoga je potrebno osigurati nastavak tog programa kroz uspostavljanje novog programa na istom području.

(2)

Program uspostavljen ovom Uredbom, „Fiscalis 2020” i njegov uspjeh od velike su važnosti u sadašnjoj gospodarskoj situaciji i trebao bi podupirati suradnju u fiskalnim pitanjima.

(3)

Očekuje se da će aktivnosti u okviru programa Fiscalis 2020, odnosno informacijski sustavi kako su određeni u ovoj Uredbi (europski informacijski sustavi), zajedničke akcije za službenike poreznih vlasti i inicijative za zajedničko osposobljavanje doprinijeti ostvarenju strategije Europa 2020 za pametan, održiv i uključiv rast jačanjem funkcioniranja unutarnjeg tržišta, pružanjem okvira unutar kojega će se podupirati aktivnosti poboljšanja administrativnih kapaciteta poreznih vlasti te promicanjem tehničkog napretka i inovacija. Pružajući okvir za aktivnosti koje teže učinkovitijim poreznim vlastima, jačaju konkurentnost poduzeća, potiču zapošljavanje i doprinose zaštiti financijskih i gospodarskih interesa država članica, Unije i poreznih obveznika, program Fiscalis 2020 će aktivno jačati funkcioniranje poreznih sustava na unutarnjem tržištu, istovremeno doprinoseći i postupnom uklanjanju postojećih zapreka i poremećaja unutar tržišta.

(4)

Područje primjene programa Fiscalis 2020 trebalo bi uskladiti s trenutnim potrebama, kako bi se usmjerilo na sve poreze usklađene na razini Unije i druge poreze u mjeri u kojoj su oni relevantni za unutarnje tržište i za administrativnu suradnju između država članica.

(5)

Kako bi podržao proces pristupanja i udruživanja trećih zemalja, program Fiscalis 2020 bi trebao biti otvoren za sudjelovanje zemalja koje pristupaju i zemalja kandidatkinja i za potencijalne države kandidatkinje i partnerske države Europske politike susjedstva, ako su ispunjeni određeni uvjeti i ako njihovo sudjelovanje podržava samo aktivnosti u okviru programa Fiscalis 2020 koje su usmjerene na borbu protiv poreznih prijevara i utaje poreza te na rješavanje agresivnog planiranja poreza. S obzirom na sve veću razinu međusobne povezanosti svjetskog gospodarstva, program Fiscalis 2020 bi trebao nastaviti pružati mogućnost pozivanja vanjskih stručnjaka da daju svoj doprinos aktivnostima u okviru programa Fiscalis 2020. Vanjske stručnjake, kao što su predstavnici državnih vlasti, gospodarskih subjekata i njihovih organizacija ili predstavnici međunarodnih organizacija, trebalo bi pozivati samo ako se njihov doprinos smatra ključnim za postizanje ciljeva programa Fiscalis 2020.

(6)

Ciljevi i prioriteti programa Fiscalis 2020 uzimaju u obzir utvrđene probleme i izazove u oporezivanju u sljedećem desetljeću. Program Fiscalis 2020 bi trebao nastaviti igrati ulogu u važnim područjima, kao što su dosljedna provedba prava Unije u području oporezivanja, osiguravanje razmjene informacija i podržavanje administrativne suradnje i jačanje administrativnih kapaciteta poreznih vlasti. S obzirom na dinamiku problema utvrđenih novih izazova, dodatni naglasak trebalo bi staviti na podršku borbi protiv porezne prijevare, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja. Naglasak bi također trebalo staviti na smanjenje administrativnog opterećenja za porezne vlasti i na smanjenje troškova ispunjavanja obveza za porezne obveznike i sprečavanje slučajeva dvostrukog oporezivanja.

(7)

Na operativnoj razini, program Fiscalis 2020 bi trebao primjenjivati, koristiti i podržati europske informacijske sustave i aktivnosti administrativne suradnje, jačati vještine i stručnost poreznih službenika, poboljšati razumijevanje i primjenu prava Unije u području oporezivanju i poduprijeti poboljšanje upravnih postupaka te dijeljenje i širenje dobrih administrativnih praksi. Ove ciljeve trebalo bi slijediti s naglaskom na podršci u borbi protiv porezne prijevare, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja.

(8)

Programske alate primjenjivane ranije trebalo bi dopuniti kako bi primjereno reagirali na izazove koji stoje pred poreznim vlastima u sljedećem desetljeću, a da ostanu u skladu s razvojem u pravu Unije. Program treba obuhvatiti: bilateralne ili multilateralne kontrole i druge oblike administrativne suradnje, kako je utvrđeno mjerodavnim pravom Unije o administrativnoj suradnji, timove stručnjaka, aktivnosti na jačanju kapaciteta javne uprave koje osiguravaju specifičnu i specijaliziranu poduku na području oporezivanja u državama članicama koje se suočavaju s osobitim i izvanrednim okolnostima koje opravdavaju takve ciljane aktivnosti, i, gdje je to potrebno, studije i zajedničke komunikacijske aktivnosti u cilju potpore provedbe prava Unije na području oporezivanja.

(9)

Europski informacijski sustavi igraju ključnu ulogu u međusobnom povezivanju poreznih vlasti i na taj način u jačanju poreznih sustava unutar Unije te bi ih stoga trebalo i dalje financirati i usavršavati u sklopu programa Fiscalis 2020. Osim toga, trebalo bi biti moguće uključiti u program Fiscalis 2020 nove informacijske sustave povezane s porezom koji su uspostavljeni u okviru prava Unije. Europski informacijski sustavi trebaju se temeljiti, prema potrebi, na zajedničkim razvojnim modelima i IT arhitekturi.

(10)

U kontekstu proširenja administrativne suradnje i podrške borbi protiv porezne prijevare, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja, za Uniju bi moglo biti korisno sklopiti sporazume s trećim zemljama, kako bi se omogućilo da te zemlje koriste komponente Unije u europskim informacijskim sustavima radi sigurne razmjene informacija između njih i država članica u okviru bilateralnih poreznih sporazuma.

(11)

U okviru programa Fiscalis 2020 također bi se trebale provesti zajedničke aktivnosti osposobljavanja. Program Fiscalis 2020 bi trebao nastaviti podupirati države sudionice u jačanju profesionalnih vještina i znanja koje se odnosi na oporezivanje kroz pojačani zajednički razvijen sadržaj osposobljavanja namijenjen poreznim službenicima i gospodarskim subjektima. U tu svrhu, trenutni pristup programa Fiscalis 2020 zajedničkom osposobljavanju, koji se uglavnom temeljio na središnjem razvoju učenja putem interneta, treba razvijati u program potpore višestranom osposobljavanju za Uniju.

(12)

Program Fiscalis 2020 bi trebao obuhvaćati razdoblje od sedam godina kako bi uskladio svoje trajanje s trajanjem višegodišnjeg financijskog okvira iz Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (2).

(13)

Ovom se Uredbom određuje financijska omotnica za čitavo vrijeme trajanja programa Fiscalis 2020 koja za Europski Parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka čini glavni referentni iznos u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (3).

(14)

U skladu s predanosti Komisije koherentnosti i pojednostavljenju programa financiranja navedenoj u njenom priopćenju o proračunskom pregledu od 2010. resursi se trebaju dijeliti s drugim instrumentima financiranja Unije ako predviđene aktivnosti u okviru programa Fiscalis 2020 slijede ciljeve koji su zajednički za različite instrumente financiranja isključujući, međutim, dvostruko financiranje.

(15)

Mjere koje su potrebne za financijsku provedbu ove Uredbe trebalo bi donijeti se u skladu s Uredbom Europskog parlamenta i Vijeća (EU, Euratom) br. 966/2012 (4) i s Delegiranom uredbom Komisije (EU) br. 1268/2012 (5).

(16)

Zemlje sudionice trebale bi snositi troškove nacionalnih elemenata programa Fiscalis 2020 koji bi uključivali, između ostalog, neunijske komponente europskih informacijskih sustava i bilo koje osposobljavanje koje nije dio inicijativa za zajedničko osposobljavanje.

(17)

S obzirom na važnost punog sudjelovanja država sudionica u zajedničkim akcijama, moguća je stopa sufinanciranja od 100 % opravdanih troškova u vezi s putnim troškovima i smještajem, troškovima povezanim s organizacijom događanja i dnevnicama kada je to potrebno kako bi se u potpunosti postigli ciljevi programa Fiscalis 2020.

(18)

Financijske interese Unije trebalo bi zaštititi odgovarajućim mjerama tijekom cjelokupnog ciklusa rashoda, uključujući sprečavanje, otkrivanje i ispitivanje nepravilnosti, povrat izgubljenih sredstava, pogrešno plaćenih ili nepravilno iskorištenih sredstava te, po potrebi, sankcije.

(19)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti u odnosu na donošenje godišnjih programa rad trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (6).

(20)

Kako države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti ciljeve ove Uredbe, naime, uspostaviti višegodišnji program za poboljšanje rada poreznih sustava na unutarnjem tržištu jer one ne mogu učinkovito provoditi suradnju i koordinaciju potrebnu za postizanje tog cilja, Unija može usvojiti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je određeno u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(21)

U provedbi programa Fiscalis 2020, Komisiji bi trebao pomagati Odbor za provedu programa Fiscalis 2020.

(22)

Da bi se olakšalo evaluaciju programa Fisalis 2020, na samom početku potrebno je uvesti pravilan okvir za praćenje rezultata postignutih programom Fiscalis 2020. Komisija bi, zajedno s državama sudionicama, trebala odrediti podesive pokazatelje i postaviti unaprijed definirana polazišta za praćenje rezultata aktivnosti u okviru programa Fiscalis 2020. Trebalo bi na sredini trajanja programa provesti evaluaciju usmjerenu na ostvarenje ciljeva programa Fiscalis 2020, njegovu učinkovitost i dodanu vrijednost na europskoj razini. Završna bi se evaluacija, osim toga, trebala baviti dugoročnim utjecajem i održivosti učinaka programa. Potrebno je osigurati potpunu transparentnost uz redovito izvješćivanje o praćenju i uz podnošenje izvješća o evaluaciji Europskom parlamentu i Vijeću.

(23)

Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka (7) uređuje obradu osobnih podataka koja se provodi u državama članicama u kontekstu ove Uredbe, a pod nadzorom nadležnih tijela država članica, posebice neovisnih javnih vlasti koje je odredila država članica. Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskoga parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijela Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (8), uređuje obradu osobnih podataka koje provodi Komisija u okviru ove Uredbe, a pod nadzorom Europskog nadzornika za zaštitu podataka. Svaka razmjena ili prijenos informacija od strane nadležnih tijela treba biti u skladu s pravilima o prijenosu osobnih podataka kako je navedeno u Direktivi 95/46/EZ, a svaka razmjena ili prijenos informacija od strane Komisije mora biti u skladu s propisima o prijenosu osobnih podataka kao što je navedeno u Uredbi (EZ) br. 45/2001.

(24)

Ova Uredba zamjenjuje Odluku br. 1482/2007/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9). Tu bi Odluku stoga trebalo staviti izvan snage,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Članak 1.

Predmet

1.   Višegodišnji akcijski program „Fiscalis 2020” („program”) osniva se da bi se poboljšao rad poreznih sustava na unutarnjem tržištu i podržala suradnja s tim u vezi.

2.   Program obuhvaća razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe, primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„porezne vlasti” znače javna tijela i druga tijela u državama sudionicama koja su odgovorna za upravljanje poreznim aktivnostima ili aktivnostima koje su povezane s porezom;

2.

„vanjski stručnjaci” znači:

(a)

predstavnici državnih tijela, uključujući one iz zemalja koje ne sudjeluju u programu na temelju članka 3. stavka 2.,

(b)

gospodarski subjekti i organizacije koje predstavljaju gospodarske subjekte,

(c)

predstavnici međunarodnih i drugih relevantnih organizacija.

3.

„oporezivanje” znači sljedeće:

(a)

porez na dodanu vrijednost predviđen Direktivom Vijeća 2006/112/EZ (10);

(b)

trošarine na alkohol predviđene Direktivom Vijeća 92/83/EEC (11);

(c)

trošarine na duhan predviđene Direktivom Vijeća 2011/64/EU (12);

(d)

poreze na energente i električnu energiju predviđene Direktivom Vijeća 2003/96/EZ (13)

(e)

druge poreze koji su obuhvaćenim člankom 2. stavkom 1. točkom (a) Direktive Vijeća 2010/24/EU (14) u mjeri u kojoj su oni relevantni za unutarnje tržište i administrativnu suradnju između država članica.

4.

„bilateralne ili multilateralne kontrole” znači koordinirana provjera porezne obveze jednog ili više povezanih poreznih obveznika koji organiziraju dvije ili više zemalja sudionica sa zajedničkim ili upotpunjujućim interesima, u što su uključene najmanje dvije države članice.

Članak 3.

Sudjelovanje u programu

1.   Države sudionice su države članice i države iz stavka 2. ako su ispunjeni uvjeti iz tog stavka.

2.   Program je otvoren za sudjelovanje bilo kojima od sljedećih zemalja:

(a)

državama pristupnicama, državama kandidatkinjama i potencijalnim zemljama kandidatkinjama koje imaju koristi od pretpristupne strategije, u skladu s općim načelima i općim odredbama te uvjetima sudjelovanja navedenih država u programima Unije uspostavljenima u okvirnim sporazumima i odlukama Vijeća o pridruživanju ili sličnim sporazumima;

(b)

partnerskim državama obuhvaćenih Europskom politikom susjedstva pod uvjetom da su te države dosegle dovoljnu razinu približavanja mjerodavnog zakonodavstva i administrativnih metoda onima u Uniji.

Partnerske države navedene u prvom podstavku točki (b) sudjeluju u programu u skladu s odredbama koje se utvrđuju s tim državama nakon uspostave okvirnih sporazuma o sudjelovanju u programima Unije. Njihovo sudjelovanje podržava samo aktivnosti u okviru programa koje su usmjerene na borbu protiv poreznih prijevara i utaje poreza te na rješavanje agresivnog planiranja poreza.

Članak 4.

Sudjelovanje u aktivnostima u okviru programa

Vanjski stručnjaci mogu biti pozvani da doprinesu odabranim aktivnostima organiziranim u sklopu programa gdje god je to neophodno za ostvarenje ciljeva navedenih u člancima 5. i 6. Vanjske stručnjake odabire Komisija zajedno s državama sudionicama, na temelju njihovih vještina, iskustva i znanja relevantnih za pojedine aktivnosti, uzimajući u obzir bilo koji potencijalni sukob interesa i uspostavljajući ravnotežu između poslovnih predstavnika i drugih stručnjaka civilnog društva. Popis odabranih vanjskih stručnjaka javan je i redovito se ažurira.

Članak 5.

Opći cilj i posebni cilj

1.   Sveukupni cilj programa je poboljšanje pravilnog funkcioniranja poreznih sustava na unutarnjem tržištu kroz poboljšanje suradnje između država sudionica, njihovih poreznih vlasti i njihovih dužnosnika.

2.   Poseban cilj programa je podržati borbu protiv porezne prijevare, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja te provedbu prava Unije na području oporezivanja osiguravanjem razmjene informacija, podržavanjem administrativne suradnje i, gdje je to potrebno i prikladno, jačanjem administrativnih kapaciteta država sudionica, s ciljem pomoći smanjenju administrativnog opterećenja poreznih vlasti i troškova ispunjavanja obveza poreznih obveznika.

3.   Ostvarivanje ciljeva navedenih u ovom članku mjeri se na osnovi, posebice, sljedećeg,:

(a)

dostupnosti zajedničke komunikacijske mreže i neograničenog pristupa istoj za europske informacijske sustave;

(b)

povratnih informacija od država sudionica o rezultatima aktivnosti u okviru programa.

Članak 6.

Operativni ciljevi i prioriteti programa

1.   Operativni ciljevi i prioriteti programa su sljedeći:

(a)

primjenjivati, poboljšati, koristiti i podržati europske informacijske sustave oporezivanja,

(b)

podržati aktivnosti administrativne suradnje,

(c)

jačati vještine i stručnost poreznih službenika,

(d)

poboljšati razumijevanje i primjenu prava Unije u području oporezivanja,

(e)

podržati unapređenje administrativnih postupaka te dijeljenje dobrih administrativnih praksi.

2.   Ciljeve i proritete navedene u stavku 1. trebalo bi slijediti s posebnim naglaskom na podršku borbi protiv porezne prijevare, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja.

POGLAVLJE II.

Prihvatljive aktivnosti

Članak 7.

Prihvatljive aktivnosti

1.   Program, u skladu s uvjetima utvrđenim u godišnjem programu rada iz članka 14., osigurava financijsku potporu za sljedeće:

(a)

zajedničke aktivnosti:

i.

seminari i radionice,

ii.

projektne grupe, uglavnom sastavljene od određenog broja država, operativne tijekom ograničenog vremenskog razdoblja radi provođenja unaprijed definiranog cilja s precizno opisanim ishodom,

iii.

bilateralne ili multilateralne kontrole i druge aktivnosti predviđene pravom Unije na području administrativne suradnje, organizirane od strane dviju ili više država sudionica, od kojih su najmanje dvije države članice;,

iv.

radne posjete u organizaciji država sudionica ili druge zemlje kako bi se omogućilo dužnosnicima da steknu ili povećaju svoju stručnost ili znanje o poreznim pitanjima;

v.

stručni timovi, odnosno strukturirani oblici suradnje, koji nisu trajnog karaktera, udruživanje stručnosti radi obavljanja poslova u određenim područjima, posebno u europskim informacijskim sustavima, eventualno uz podršku usluga za internetsku suradnju, administrativne pomoći te objekata za infrastrukturu i opremu;

vi.

izgradnja kapaciteta javne uprave i prateće aktivnosti,

vii.

studije,

viii.

komunikacijski projekti,

ix.

bilo koja druga aktivnost koja podržava opće, posebne i operativne ciljeve i prioritete utvrđene u člancima 5. i 6., pod uvjetom da je potreba za takvom aktivnosti propisno opravdana;

(b)

izgradnju europskih informacijskih sustava: razvoj, održavanje, upravljanje i kontrola kvalitete komponenti Unije u europskim informacijskim sustavima iz točke A Priloga i u novim europskim informacijskim sustavima koji su uspostavljeni u okviru prava Unije, s ciljem učinkovitog međusobnog povezivanja poreznih vlasti;

(c)

aktivnosti zajedničkog osposobljavanja: zajednički razvijene aktivnosti osposobljavanja za potporu potrebnih stručnih vještina i znanja koje se odnose na oporezivanje.

Radni posjeti navedeni u prvom podstavku točki (a) podtočki iv. ne traju dulje od jednog mjeseca. Za radne posjete organizirane u trećim zemljama, u okviru programa prihvatljivi su samo putni troškovi i troškovi boravka (smještaj i dnevnica).

Stručne timove navedene u prvom podstavku točki (a) podtočki v. organizira Komisija u suradnji s državama sudionicama te, osim ako je propisno opravdano, ne smiju trajati dulje od godine dana.

2.   Sredstva za prihvatljive aktivnosti iz ovoga članka raspoređuju se na uravnotežen način te u odnosu na stvarne potrebe tih aktivnosti.

3.   Prilikom evaluacije programa, Komisija procjenjuje potrebu za uvođenjem proračunskih gornjih granica za razne aktivnosti koje ispunjavaju uvjete.

Članak 8.

Posebne provedbene odredbe za zajedničke akcije

1.   Sudjelovanje u zajedničkim aktivnostima navedenima u članku 7. podstavku 1. točki (a) na dobrovoljnoj je osnovi.

2.   Države sudionice osiguravaju da se dužnosnici s prikladnim profilom i kvalifikacijama, uključujući jezične vještine, imenuju za sudjelovanje u zajedničkim akcijama.

3.   Države sudionice, prema potrebi, poduzimaju potrebne mjere kako bi se podigla svijest o zajedničkim akcijama i osiguralo korištenje dobivenih rezultata.

Članak 9.

Posebne provedbene odredbe za europske informacijske sustave

1.   Komisija i države sudionice moraju osigurati da europski informacijski sustavi iz točke A Priloga budu razvijeni, korišteni i održavani na odgovarajući način.

2.   Komisija u suradnji s državama sudionicama koordinira one aspekte uspostavljanja i funkcioniranja unijskih i neunijskih sastavnica europskih informacijskih sustava navedenih u točki A Priloga koje su potrebne za osiguranje njihove funkcionalnosti, međusobne povezanosti i neprekinutog poboljšanja.

3.   Korištenje unijskih sastavnica europskih informacijskih sustava iz točke 1. Priloga od strane država koje ne sudjeluju, predmet je sporazuma s tim zemljama koji će se sklopiti u skladu s člankom 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

Članak 10.

Posebne provedbene odredbe za zajedničke aktivnosti osposobljavanja

1.   Sudjelovanje u zajedničkim aktivnostima osposobljavanja iz članka 7. podstavka 1. točke (c) na dobrovoljnoj je osnovi.

2.   Države sudionice osiguravaju da se dužnosnici s prikladnim kvalifikacijama i profilom, uključujući jezične vještine, imenuju za sudjelovanje u zajedničkim aktivnostima osposobljavanja.

3.   Države sudionice dužne su integrirati, prema potrebi, zajednički razvijen sadržaj osposobljavanja, uključujući i module učenja preko Interneta, programe osposobljavanja i općeprihvaćene standarde osposobljavanja u svoje nacionalne programe osposobljavanja.

POGLAVLJE III.

Financijski okvir

Članak 11.

Financijski okvir

1.   Financijska omotnica za provedbu programa iznosi 223 366 000 EUR u tekućim cijenama.

2.   Raspodjela financijskih sredstava za program također može obuhvaćati troškove koji se odnose na aktivnosti pripreme, praćenja, provjere, revizije i evaluacije, koje su redovno potrebne za upravljanje programom i ostvarivanje njegovih ciljeva; posebno, studije, sastanke stručnjaka, informacijsko-komunikacijske aktivnosti vezane uz ciljeve utvrđene u ovoj Uredbi, troškove vezane uz IT mreže koje se bave obradom i razmjenom informacija, zajedno sa svim ostalim troškovima za tehničku i administrativnu potporu koje je ostvarila Komisija za upravljanje programom.

Udio administrativnog troška općenito ne prelazi 5 % ukupnog troška programa.

Članak 12.

Vrste intervencija

1.   Komisija provodi ovaj program u skladu s Uredbom (EU, Euratom) No 966/2012.

2.   Financijska potpora Unije za aktivnosti predviđene u članku 7. mora imati oblik:

(a)

bespovratnih sredstava;

(b)

ugovora o javnoj nabavi,

(c)

naknada troškova vanjskim stručnjacima iz članka 4.

3.   Stopa sufinanciranja za bespovratna sredstva iznosi i do 100 % za prihvatljive troškove u slučaju putnih troškova i troškova smještaja, troškova povezanih s organizacijom događaja i dnevnica.

Ta stopa primjenjuje se na sve aktivnosti koje zadovoljavaju uvjete s izuzetkom stručnih timova navedenih u članku 7. podstavku 1. točki (a) podtočki v. Odgovarajuća stopa sufinanciranja za stručne timove, ako te akcije zahtijevaju dodjelu bespovratnih sredstava, utvrđuje se u godišnjim programima rada.

4.   Unijske sastavnice europskih informacijskih sustava financiraju se iz programa. Države sudionice posebno snose troškove stjecanja, razvoja, ugradnje, održavanja i svakodnevnog rada neunijskih sastavnica europskih informacijskih sustava.

Članak 13.

Zaštita financijskih interesa Unije

1.   Komisija poduzima prikladne mjere kako bi osigurala da su, kada se provode akcije koje se financiraju u okviru ove Uredbe, financijski interesi Unije zaštićeni primjenom preventivnih mjera protiv prijevare, korupcije i bilo kojeg drugog nezakonitog djelovanja putem učinkovitih kontrola i, ako se uoče nepravilnosti, vraćanjem pogrešno plaćenih iznosa te, prema potrebi, učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim administrativnim i financijskim sankcijama.

2.   Komisija ili predstavnici Komisije te Revizorski sud ovlašteni su za provedbu revizije na temelju dokumenata i neposredno svih korisnika potpora, izvoditelja i podizvoditelja koji su primili sredstva Unije u skladu s ovom Uredbom.

3.   Europski ured za suzbijanje prijevara (OLAF) može provoditi istrage, uključujući i provjere na licu mjesta i inspekcije u skladu s odredbama i postupcima utvrđenim u Uredbi (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća (15) i Uredbi Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (16), radi utvrđivanja je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti koja utječe na financijske interese Unije vezano uz sporazum ili odluku o davanju bespovratnih sredstava ili uz ugovor koji se financira u sklopu ove Uredbe.

POGLAVLJE IV.

Provedbene ovlasti

Članak 14.

Program rada

U cilju provođenja programa, Komisija provedbenim aktima usvaja godišnje programe rada kojima se utvrđuju postavljeni ciljevi, očekivani rezultati, način provedbe i njihov ukupan iznos. Oni također sadrže opis aktivnosti koje treba financirati, indikativne iznose raspoređene za svaku vrstu aktivnost i indikativne rokove provedbe. Godišnji programi rada sadržavaju prioritete za bespovratna sredstva, temeljne kriterije za ocjenjivanje i najveću stopu sufinanciranja. Ti provedbeni akti temelje se na rezultatima prethodnih godina i donose se u skladu s postupkom ispitivanja navedenim u članku 15. stavku 2.

Članak 15.

Odborski postupak

1.   Komisiji pomaže odbor. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

POGLAVLJE V.

Praćenje i evaluacija

Članak 16.

Praćenje aktivnosti u okviru programa

1.   U suradnji s državama sudionicama, Komisija prati program i aktivnosti u okviru njega.

2.   Komisija i države sudionice utvrđuju kvalitativne i kvantitativne pokazatelje i, ako je potrebno, dodaju nove pokazatelje tijekom provođenja programa. Pokazatelji se koriste za mjerenje učinaka programa u odnosu na unaprijed definirana polazišta.

3.   Komisija objavljuje ishod praćenja naveden u stavku 1. i popis pokazatelja naveden u stavku 2.

4.   Rezultati praćenja koriste se za evaluaciju programa u skladu s člankom 17.

Članak 17.

Evaluacija i preispitivanje

1.   Komisija podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o evaluaciji na sredini trajanja programa i završno izvješće o evaluaciji u pogledu pitanja navedenih u stavcima 2. i 3. Rezultati tih evaluacija se integriraju u odluke o mogućoj obnovi, izmjeni ili prekidu programa za naredna razdoblja. Te evaluacije provodi nezavisni vanjski ocjenitelj.

2.   Komisija do 30. lipnja 2018. sastavlja izvješće o evaluaciji na sredini trajanja programa o postizanju ciljeva aktivnosti u okviru programa, učinkovitosti korištenja resursa i dodane vrijednosti programa na europskoj razini. To se izvješće dodatno bavi pojednostavljenjem i kontinuiranom relevantnosti ciljeva, kao i doprinosom programa prioritetima Unije vezano uz pametan, održiv i uključiv rast.

3.   Komisija do 31. prosinca 2021. sastavlja završno izvješće o evaluaciji o pitanjima navedenim u stavku 2. i o dugoročnom utjecaju i održivosti učinaka programa,.

4.   Na zahtjev Komisije, države sudionice joj dostavljaju sve raspoložive podatke i informacije relevantne za doprinos njenim izvješćima o evaluaciji na sredini trajanja programa i završnim izvješćima o evaluaciji.

POGLAVLJE VI.

Završne odredbe

Članak 18.

Stavljanje izvan snage

Odluka br. 1482/2007/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

Međutim, financijske obveze vezane uz aktivnosti utemeljene na toj Odluci nastavljaju se provoditi u skladu s njom sve dok ne prestanu.

Članak 19.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje od 1. siječnja 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  SL C 143, 22.5.2012., str. 48., i str.SL C 11, 15.1.2013., str. 84.

(2)  Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 o utvrđivanju višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. - 2020. (Vidjeti str. 884 ovoga Službenog lista)

(3)  SL C 37, 20.12.2013., str. 1.

(4)  Uredba Europskog parlamenta i Vijeća (EU, Euratom) br. 966/2012 od 25 listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ; Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(5)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29 listopada 2012. o pravilima za primjenu Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća (EU, Euratom) br. 966/2012 o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL L 362, 31.12.2012., str. 1.).

(6)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(7)  Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(8)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskoga parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijela Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(9)  Odluka br. 1482/2007/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2007. o donošenju Programa Zajednice za poboljšanje funkcioniranja sustava oporezivanja na unutarnjem tržištu (Fiscalis 2013) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 2235/2002/EZ (SL L 330, 15.12.2007., str. 1.).

(10)  Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, 11.12.2006., str. 1.)

(11)  Direktiva Vijeća 92/83/EEZ od 19. listopada 1992. o usklađivanju struktura trošarina na alkohol i alkoholna pića (SL L 316, 31.10.1992., str. 21.)

(12)  Direktiva Vijeća 2011/64/EU od 21. lipnja 2011. o strukturi i stopama trošarine koje se primjenjuju na prerađeni duhan (SL L 176, 5.7.2011., str. 24.)

(13)  Direktiva Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije (SL L 283, 31.10.2003., str. 51.)

(14)  Direktiva Vijeća 2010/24/EU od 16. ožujka 2010. o uzajamnoj pomoći kod naplate potraživanja vezanih za poreze, carine i druge mjere (SL L 84, 31.3.10., str. 1.)

(15)  Uredba (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) (SL L 136, 31.5.1999., str. 1.).

(16)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenog 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti ((SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).


PRILOG

EUROPSKI INFORMCIJSKI SUSTAVI I NJIHOVE UNIJSKE SASTAVNICE

A.

Europski informacijski sustavi su sljedeći:

(1)

zajednička komunikacijska mreža / zajedničko sučelje sustava (CCN/CSI - CCN2), CCN mail3, most CSI, most http, CCN LDAP i srodni alati, CCN web-portal, CCN nadzor,

(2)

sustavi za podršku, posebice alat za konfiguraciju aplikacije za CCN, alat za izvještavanje o aktivnostima (ART2), TAXUD elektronsko upravljanje projektima preko mreže (TEMPO), alat za upravljanje uslugama (SMT), sustav za upravljanje korisnicima (UM), sustav BPM, nadzorna ploča za dostupnost i AvDB, portal upravljanja IT uslugama, upravljanje direktorijem i korisničkim pristupom,

(3)

prostor programskih informacija i komunikacije (PICS),

(4)

sustavi povezani s PDV-om, posebice, sustav razmjene informacija o PDV-u (VIES) i povratu PDV-a, uključujući prvu aplikaciju VIES-a, VIES-ov alat za praćenje, statistički sustav oporezivanja, VIES-on-the-web, alat za konfiguraciju za VIES-on-the-web, alati za testiranje povrata VIES-a i PDV-a, algoritmi PDV broja, razmjena elektronskih obrazaca PDV-a, PDV na elektronske usluge (VoeS), alat za testiranje VoeS-a, alat za testiranje elektronskih obrazaca PDV-a, mini sustav za pružanje usluga na jednom mjestu (MoSS),

(5)

sustavi povezani s naplatom duga, posebice elektorski obrasci za naplatu potraživanja, elektronski obrasci za jedinstveni instrument koji dozvoljava ovrhu (UIPE) i jedinstveni obrazac obavijesti (UNF),

(6)

sustavi povezani s izravnim oporezivanjem, posebice sustav oporezivanja štednje, alat za testiranje oporezivanja štednje, elektronski obrasci za izravno oporezivanje, porezni identifikacijski broj TIN-on-the-web, razmjene koje se odnose na članak 8. Direktive Vijeća 2011/16/EU (1) i povezani alati za testiranje,

(7)

ostali sustavi povezani s oporezivanjem, posebice baza podataka poreza u Europi (TEDB),

(8)

sustavi trošarina, posebice sustav za razmjenu podataka o trošarinama (SEED), sustav kretanja trošarinske robe i kontrolni sustav (EMCS), elektronski obrasci MVS-a, test aplikacija (TA),

(9)

drugi središnji sustavi, posebice informacijski i komunikacijski sustav oporezivanja (TIC) država članica, samoposlužni sustav za testiranje (SSTS), statistički sustav povezan s oporezivanjem, središnja aplikacija za web-obrasce, sustav središnjih usluga/upravljanja informacijama za trošarine (CS/MISE).

2.

Unijske sastavnice europskih informacijskih sustava su:

(1)

IT imovina, kao što su hardver, softver i mrežne veze u sustavima, uključujući pridruženu infrastrukturu za podatke,

(2)

IT usluge potrebne za podršku razvoja, održavanja, poboljšanja i funkcioniranja sustava; i

(3)

svi drugi elementi koje je Komisija, iz razloga učinkovitosti, sigurnosti i racionalizacije, prepoznala kao zajedničke državama sudionicama.


(1)  Direktiva Vijeća 2011/16/EU od 15. veljače 2011. o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i stavljanju izvan snage Direktive 77/799/EEZ (SL L 64, 11.3.2011., str. 1.).


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/33


UREDBA (EU) br. 1287/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o uspostavi Programa za konkurentnost poduzeća te malih i srednjih poduzeća (COSME) (2014. - 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1639/2006/EZ

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 173. i 195.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

Komisija je donijela Komunikaciju pod nazivom „Europa 2020. - strategija za pametan, održiv i uključiv rast” u ožujku 2010. („Strategija Europa 2020.”). Komunikaciju je potvrdilo Europsko vijeće u lipnju 2010. Strategija Europa 2020. odgovara na gospodarsku krizu te joj je namjera pripremiti Uniju za sljedeće desetljeće. Ona postavlja pet ambicioznih ciljeva za klimu i energetiku, zaposlenost, inovacije, obrazovanje i socijalnu uključenost koje treba postići do 2020. te utvrđuje ključne pokretače rasta čiji je cilj učiniti Uniju dinamičnijom i konkurentnijom. Također naglašava važnost jačanja rasta europskoga gospodarstva dok istovremeno radi na postizanju visoke razine zaposlenosti, gospodarstva s niskom razinom ugljika koje učinkovito koristi resurse i energiju te na postizanju socijalne kohezije. Mala i srednja poduzeća (MSP-ovi) trebala bi imati ključnu ulogu u postizanju ciljeva Strategije Europa 2020. Njihova je uloga vidljiva u činjenici da se MSP-ovi spominju u šest od sedam predvodničkih inicijativa Strategije Europa 2020.

(2)

Kako bi se osiguralo da poduzeća, osobito MSP-ovi, imaju središnju ulogu u postizanju gospodarskog rasta u Uniji, što je najveći prioritet, Komisija je donijela Komunikaciju pod nazivom „Integrirana industrijska politika u globalizacijsko doba koja na centralno mjesto stavlja konkurentnost i održivost” u listopadu 2010., koju je Vijeće potvrdilo u prosincu 2010. Ovo je predvodnička inicijativa Strategije Europa 2020. U Komunikaciji se utvrđuje strategija s ciljem poticanja rasta i stvaranja radnih mjesta održavanjem i pružanjem potpore jakoj, raznolikoj i konkurentnoj industrijskoj osnovici u Europi, osobito kroz poboljšanje okvirnih uvjeta za poduzeća, kao i kroz jačanje nekoliko aspekata unutarnjeg tržišta, uključujući usluge koje se odnose na poslovanje.

(3)

U lipnju 2008. Komisija je donijela Komunikaciju pod nazivom „Počnimo od najmanjih” - „Akt o malom poduzetništvu za Europu” koju je Vijeće pozdravilo u prosincu 2008. Akt o malom poduzetništvu (AMP) pruža sveobuhvatni politički okvir za MSP-ove, promovira poduzetništvo i učvršćuje načelo „Počnimo od najmanjih” u pravu i politikama kako bi se ojačala konkurentnost MSP-ova. AMP uspostavlja deset načela te pruža okvir za političke i zakonodavne mjere kako bi se promicao potencijal MSP-ova s ciljem rasta i stvaranja radnih mjesta. Provedba AMP-a doprinosi postizanju ciljeva Strategije Europa 2020. Nekoliko je mjera za MSP-ove već postavljeno u predvodničkim inicijativama.

(4)

AMP je od tada bio podvrgnut preispitivanju, objavljenom u veljači 2011. na temelju čega je Vijeće 30. i 31. svibnja 2011. donijelo zaključke. To preispitivanje razmatra provedbu AMP-a i procjenjuje potrebe MSP-ova koji djeluju u sadašnjem gospodarskom okruženju, u kojem je, kako navode, sve teže doći do financiranja i tržišta. Ono predstavlja pregled napretka postignutog u prve dvije godine AMP-a, postavlja nove mjere kao odgovor na izazove koji proizlaze iz gospodarske krize i koje su zainteresirane strane navele te predlaže načine poboljšanja razumijevanja i provedbe AMP-a s jasnom ulogom za zainteresirane strane i poslovne organizacije na prvoj liniji. Posebni ciljevi programa za konkurentnost poduzeća i MSP-ova trebali bi odražavati prioritete navedene u tom preispitivanju. Važno je osigurati da provedba takvog programa bude usklađena s provedbom AMP-a.

Osobito bi mjere u okviru posebnih ciljeva trebale doprinijeti ispunjavanju deset navedenih načela, kao i novih mjera koje su utvrđene u postupku preispitivanja AMP-a.

(5)

Uredbom Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (3) uspostavlja se višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. - 2020. Taj višegodišnji financijski okvir opisuje način na koji će se postići ciljevi politike, a to su povećanje rasta i stvaranje više radnih mjesta u Europi, uspostava gospodarstva s niskom razinom ugljika koje je osvještenije u području okoliša te istaknuta uloga Unije na međunarodnoj sceni.

(6)

Kako bi se doprinijelo jačanju konkurentnosti i održivosti poduzeća Unije, posebice MSP-ova, kako bi se dala potpora postojećim MSP-ovima, potaknula poduzetnička kultura i promicao rast MSP-ova, napredak društva znanja i razvoj utemeljen na uravnoteženom gospodarskom rastu, trebalo bi uspostaviti program za konkurentnost poduzeća i MSP-ova („program COSME”).

(7)

Program COSME trebao bi dati visoki prioritet planu pojednostavljenja, u skladu s Komunikacijom Komisije od 8. veljače 2012. pod nazivom „Plan pojednostavljenja za VFO 2014.-2020.”. Trebalo bi bolje koordinirati potrošnju sredstava Unije i sredstava država članica na promicanje konkurentnosti poduzeća i MSP-ova kako bi se osigurala komplementarnost, bolja učinkovitost i vidljivost te da bi se postigle veće proračunske sinergije.

(8)

Komisija se obvezala uključiti klimatsko djelovanje u programe potrošnje Unije te usmjeriti barem 20 % proračuna Unije u ciljeve u vezi s klimom. Važno je osigurati da ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba te sprječavanje rizika budu promovirani u pripremi, oblikovanju i provedbi programa COSME. Mjere obuhvaćene ovom Uredbom trebale bi doprinijeti promicanju prijelaza na gospodarstvo i društvo s niskom razinom ugljika koje je otporno na klimatske promjene.

(9)

Iz Odluke Vijeća 2001/822/EZ (4) slijedi da subjekti i tijela iz prekomorskih zemalja i područja ispunjavaju uvjete za sudjelovanje u programu COSME.

(10)

Politika konkurentnosti Unije za cilj ima uspostavljanje institucionalnih aranžmana kao i aranžmana za politike kojima se stvaraju uvjeti za održiv rast poduzeća, osobito MSP-ova. Postizanje konkurentnosti i održivosti podrazumijeva sposobnost da se dosegne i zadrži gospodarska konkurentnost i rast poduzeća u skladu s ciljevima održivog razvoja. Povećana produktivnost, uključujući produktivnost resursa i energije, primarni je izvor održivog rasta prihoda. Konkurentnost također ovisi o sposobnosti poduzeća da u potpunosti iskoriste mogućnosti poput unutarnjeg tržišta. Ovo je osobito važno za MSP-ove koji čine 99 % poduzeća u Uniji, osiguravaju dva od tri postojeća radna mjesta u privatnom sektoru i 80 % stvorenih novih radnih mjesta te doprinose s više od polovice ukupne dodane vrijednosti koju stvaraju poduzeća u Uniji. MSP-ovi su ključan pokretač gospodarskog rasta, zaposlenosti i socijalne integracije.

(11)

U Komunikaciji Komisije od 18. travnja 2012. pod nazivom „Prema oporavku s brojnim novim radnim mjestima” procijenjeno je da bi politike koje promiču prijelaz prema zelenom gospodarstvu, poput politika u vezi s učinkovitim korištenjem resursa i energije te klimatskim promjenama, mogle stvoriti više od pet milijuna radnih mjesta do 2020., osobito u sektoru MSP-ova. Imajući to na umu, posebne mjere u okviru programa COSME mogle bi uključiti promicanje razvoja održivih proizvoda, usluga, tehnologija i procesa, kao i učinkovitog korištenja resursa i energije te korporativne društvene odgovornosti.

(12)

Konkurentnost je u posljednjih nekoliko godina u središtu pažnje pri izradi politika Unije zbog tržišnih, političkih i institucionalnih neuspjeha koji potkopavaju konkurentnost poduzeća Unije, a posebno MSP-ova.

(13)

Program COSME stoga bi trebao obuhvatiti rješavanje tržišnih neuspjeha koji utječu na konkurentnost gospodarstva Unije na globalnom planu i koji potkopavaju sposobnost poduzeća, osobito MSP-ova, da se natječu s poduzećima iste razine u drugim dijelovima svijeta.

(14)

Program COSME posebno bi trebao obuhvatiti MSP-ove kako su definirani u Preporuci Komisije 2003/361/EZ (5). U okviru primjene ove Uredbe Komisija bi se trebala savjetovati sa svim relevantnim zainteresiranim stranama, uključujući organizacije koje predstavljaju MSP-ove. Posebnu bi pažnju trebalo posvetiti mikropoduzećima, zatim poduzećima koja se bave obrtničkim djelatnostima, samozaposlenim osobama, slobodnim zanimanjima te socijalnim poduzećima. Trebalo bi obratiti pozornost i na potencijalne, nove i mlade poduzetnike te žene poduzetnice, kao i na druge posebne ciljane skupine kao što su starije osobe, migranti i poduzetnici koji pripadaju socijalno ugroženim ili ranjivim skupinama poput osoba s invaliditetom, te na promicanje prijenosa poslovanja, cijepanja i odvajanja poduzeća te davanja nove prilike poduzetnicima.

(15)

Mnogi problemi konkurentnosti Unije uključuju poteškoće koje MSP-ovi imaju u dobivanju financijskih sredstava jer im je teško dokazati kreditnu sposobnost te teško dolaze do rizičnog kapitala. Te poteškoće imaju negativan učinak na razinu i kvalitetu novoosnovanih poduzeća te na rast i stopu preživljavanja poduzeća, kao i na spremnost novih poduzetnika da preuzmu rentabilna poduzeća o okviru prijenosa poslovanja/sukcesije. Financijski instrumenti Unije uspostavljeni u okviru Odluke br. 1639/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) imaju dokazanu dodanu vrijednost i imali su pozitivan učinak na najmanje 220 000 MSP-ova. Povećana dodana vrijednost predloženih financijskih instrumenata za Uniju temelji se, između ostalog, na jačanju unutarnjeg tržišta za poduzetnički kapital i na razvijanju paneuropskog financijskog tržišta MSP-ova te na rješavanju tržišnih neuspjeha koje države članice ne mogu riješiti.Mjere Unije trebale bi biti usklađene i dosljedne te nadopunjavati financijske instrumente država članica za MSP-ove, omogućiti učinak financijske poluge i izbjeći stvaranje tržišnih poremećaja, u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (7). Tijela kojima je povjerena provedba mjera trebala bi osigurati dodatnost i izbjeći dvostruko financiranje kroz resurse Unije.

(16)

Komisija bi trebala obratiti pozornost na vidljivost financiranja koje dolazi preko financijskih instrumenata ove Uredbe kako bi se osiguralo da se zna za dostupnost potpore Unije i da pružena potpora bude prepoznatljiva na tržištu. S tim ciljem, trebala bi također postojati obveza za financijske posrednike da izričito naglase krajnjim primateljima da je financiranje omogućeno financijskim instrumentima u okviru ove Uredbe. Komisija i države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere, uključujući pristupačnim internetskim sustavima, za širenje informacija MSP-ovima i posrednicima o dostupnim financijskim instrumentima. Ti sustavi, koji bi mogli postojati na jedinstvenom portalu, ne bi smjeli duplicirati postojeće sustave.

(17)

Europska poduzetnička mreža („Mreža”) dokazala je svoju dodanu vrijednost za europske MSP-ove kao mjesto gdje su sve usluge na jednom mjestu (one-stop-shop) i koja pruža poslovnu podršku pomažući poduzećima da povećaju svoju konkurentnost te da istraže poslovne mogućnosti na unutarnjem tržištu i izvan njega. Racionalizacija metodologija, radnih metoda i odredaba europske dimenzije za usluge za potporu poduzećima mogu se ostvariti jedino na razini Unije. Mreža je posebno pomogla MSP-ovima u pronalasku partnera za suradnju ili prijenos tehnologija, na unutarnjem tržištu i u trećim zemljama, u dobivanju savjeta o izvorima financiranja u Uniji, o pravu Unije, o intelektualnom vlasništvu i o programima Unije koji potiču ekološke inovacije i održivu proizvodnju. Također su dobivene povratne informacije o pravu i normama Unije. Posebno je jedinstvena stručnost Mreže važna u rješavanju informacijskih nesrazmjera i u smanjenju transakcijskih troškova povezanih s prekograničnim transakcijama.

(18)

Potreban je stalni napor za dodatnu optimizaciju kvalitete usluga i uspješnosti Mreže, osobito u odnosu na osviještenost MSP-ova i naknadno preuzimanje predloženih usluga kroz daljnju integraciju usluga internacionalizacije i inovacija, jačanje suradnje između Mreže i regionalnih i lokalnih zainteresiranih strana koje predstavljaju MSP-ove, uz savjetovanje i jače uključivanje domaćinskih organizacija, smanjenje birokracije, poboljšanje potpore informacijske tehnologije i jačanje vidljivosti Mreže i njezinih usluga u obuhvaćenim zemljopisnim područjima.

(19)

Ograničena internacionalizacija MSP-ova, kako unutar tako i izvan Europe, utječe na konkurentnost. Prema nekim procjenama, trenutačno 25 % MSP-ova iz Unije izvozi ili je u nekom trenutku izvozilo tijekom posljednje tri godine, dok samo 13 % MSP-ova iz Unije redovno izvozi izvan Unije te samo 2 % ima investicije izvan svoje matične zemlje. Dodatno, istraživanje Eurobarometra iz 2012. pokazuje neiskorišteni potencijal za rast MSP-ova na „zelenim” tržištima, unutar i izvan Unije, u vezi s internacionalizacijom i pristupom javnoj nabavi. U skladu s AMP-om koji je pozvao Uniju i države članice da podupiru i ohrabruju MSP-ove da iskoriste rast tržišta izvan Unije, Unija financijski pomaže nekoliko inicijativa kao što je Centar za industrijsku suradnju EU-Japan i Centar za pomoć MSP-u vezi s pravima intelektualnog vlasništva u Kini. Dodana vrijednost Unije nastaje promicanjem suradnje i nuđenjem usluga na europskoj razini koje nadopunjuju, ali ne dupliciraju osnovne usluge promicanja trgovine u državama članicama i jačaju zajedničke napore pružatelja usluga iz javnog i privatnog sektora u ovom području. Te bi usluge trebale uključiti informacije o pravima intelektualnog vlasništva, normama te pravilima i mogućnostima u području javnih nabava. Trebalo bi u potpunosti uzeti u obzir dio II. zaključaka Vijeća od 6. prosinca 2011., pod nazivom „Jačanje provedbe industrijske politike diljem EU-a”, o Komunikaciji Komisije pod nazivom „Integrirana industrijska politika u globalizacijsko doba koja na centralno mjesto stavlja konkurentnost i održivost”. U vezi s tim, dobro definirana europska strategija za klastere trebala bi upotpuniti nacionalne i regionalne napore u poticanju klastera prema izvrsnosti i međunarodnoj suradnji uzimajući u obzir činjenicu da povezivanje MSP-ova u klaster može biti ključno sredstvo jačanja njihovih sposobnosti inoviranja i započinjanja s radom na prekomorskim tržištima.

(20)

Kako bi se poboljšala konkurentnost poduzeća u Uniji, posebno MSP-ova, države članice i Komisija trebaju stvoriti povoljno poslovno okruženje. Interesi MSP-ova te sektora u kojima su oni najaktivniji zahtijevaju posebnu pažnju. Inicijative na razini Unije su isto tako nužne za razmjenu informacija i znanja na europskoj razini, a digitalne usluge mogu biti osobito ekonomične u ovom području. Takve mjere mogu pomoći stvaranju jednakih uvjeta za MSP-ove.

(21)

Razlike, rascjepkanost i nepotrebna birokracija na unutarnjem tržištu sprečavaju građane, potrošače i poduzeća, osobito MSP-ove, da potpuno iskoriste sve njegove pogodnosti. Stoga je nužan usklađen napor država članica, Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije u rješavanju nedostataka u provedbi te zakonodavnih i informacijskih nedostatka. U skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti, države članice, Europski parlament, Vijeće i Komisija trebali bi također surađivati kako bi se smanjila i izbjegla nepotrebna administrativna i regulatorna opterećenja MSP-ova. Mjere u okviru programa COSME, jedinog programa Unije koji je posebno usredotočen na MSP-ove, trebale bi doprinijeti provedbi tih ciljeva, osobito pomažući poboljšavanju okvirnih uvjeta za poduzeća. Tome bi trebali doprinijeti testovi kondicije i procjene učinka koji se financiraju o okviru programa COSME.

(22)

Još jedan faktor koji utječe na konkurentnost jest relativno slab poduzetnički duh u Uniji. Samo 45 % građana Unije (i manje od 40 % žena) željelo bi biti samozaposleno, u usporedbi s 55 % stanovnika u Sjedinjenim Američkim Državama i 71 % stanovnika u Kini (prema istraživanju Eurobarometra o poduzetništvu iz 2009.). Sukladno AMP-u, pozornost bi trebalo obratiti na sve situacije u kojima se nalaze poduzetnici, uključujući pokretanje poduzeća, rast, prijenos i stečaj (druga prilika). Promicanje obrazovanja poduzetnika, kao i mjere jačanja koherentnosti i dosljednosti kao što su uspoređivanje s najboljima i razmjena dobrih praksi, čine visoku dodanu vrijednost Unije.

(23)

Program Erasmus za mlade poduzetnike pokrenut je s ciljem omogućavanja novim poduzetnicima ili onima koji tome teže da steknu poslovno iskustvo u nekoj drugoj državi članici kako bi im se omogućilo jačanje poduzetničkih sposobnosti. U vezi s ciljem poboljšavanja okvirnih uvjeta za promicanje poduzetništva i poduzetničke kulture, Komisija bi trebala moći poduzeti mjere osmišljene za pomoć novim poduzetnicima u poboljšavanju njihove sposobnosti razvoja poduzetničkog znanja, vještina i stavova i poboljšavanju njihove tehnološke sposobnosti i upravljanja poduzećem.

(24)

Konkurencija na globalnoj razini, demografske promjene, ograničenja resursa i novi socijalni trendovi stvaraju izazove i prilike za različite sektore koji se suočavaju s globalnim izazovima i koje odlikuje visoki udio MSP-ova. Primjerice, sektori utemeljeni na dizajnu trebaju se prilagoditi kako bi iskoristili pogodnosti neiskorištenog potencijala visoke potražnje za personaliziranim, kreativnim, uključivim proizvodima. Kako se ti izazovi odnose na sve MSP-ove u Uniji u tim sektorima, nužan je usklađen napor na razini Unije za stvaranje dodatnog rasta kroz inicijative koje ubrzavaju nastanak novih proizvoda i usluga.

(25)

Podupirući mjere u državama članicama, program COSME može podupirati inicijative u sektorskim i međusektorskim područjima sa značajnim potencijalom za rast i poduzetničku aktivnost, osobito u područjima s visokim udjelom MSP-ova, ubrzavajući stvaranje konkurentnih i održivih industrija koje se temelje na najkonkurentnijim poslovnim modelima, poboljšanim proizvodima i postupcima, organizacijskim strukturama ili promijenjenim vrijednosnim lancima. Kao što je navedeno u Komunikaciji Komisije od 30. lipnja 2010. pod nazivom „Europa, svjetska turistička destinacija br. 1 - novi politički okvir za turizam u Europi” koju je Vijeće pozdravilo u listopadu 2010., turizam je važan sektor gospodarstva Unije. Poduzeća u ovom sektoru izravno doprinose 5 % bruto domaćeg proizvoda (BDP) Unije. Ugovor o funkcioniranju Europske unije („UFEU”) priznaje važnost turizma i navodi nadležnosti Unije u ovom području. Europske inicijative u području turizma mogu nadopuniti mjere država članica potičući stvaranje pogodnog okruženja i promicanjem suradnje između država članica, osobito razmjenom dobrih praksi. Mjere mogu uključivati poboljšavanje znanja o turizmu pružajući podatke i analizu i razvijanje transnacionalnih projekata suradnje u bliskoj suradnji s državama članicama uz izbjegavanje obvezujućih zahtjeva za poduzeća Unije.

(26)

U programu COSME navode se mjere za ostvarenje ciljeva, ukupna financijska omotnica za postizanje tih ciljeva, minimalna financijska omotnica za financijske instrumente, različite vrste provedbenih mjera i transparentni aranžmani za praćenje i evaluaciju te za zaštitu financijskih interesa Unije.

(27)

Program COSME nadopunjuje ostale programe Unije, istovremeno potvrđujući da bi svaki instrument trebao funkcionirati sukladno vlastitim, specifičnim procedurama. Stoga isti prihvatljivi troškovi ne bi smjeli primati dvostruko financiranje. S ciljem postizanja dodane vrijednosti i značajnog utjecaja financiranja Unije, trebalo bi razviti bliske sinergije između programa COSME, Uredbe (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (8) („program Obzor 2020.”), Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (9) („strukturni fondovi”) i drugih programa Unije.

(28)

Trebalo bi uzeti u obzir načela transparentnosti i jednakih mogućnosti za oba spola u svim relevantnim inicijativama i mjerama obuhvaćenima programom COSME. Također bi u tim inicijativama i mjerama trebalo voditi računa o poštovanju ljudskih prava i temeljnih sloboda za sve građane.

(29)

Dodjeli bespovratnih sredstava MSP-ovima trebali bi prethoditi transparentni postupci. Dodjela bespovratnih sredstava i njihova isplata trebali bi biti transparentni, nebirokratski i u skladu sa zajedničkim pravilima.

(30)

Ova Uredba utvrđuje financijsku omotnicu za čitavo trajanje programa COSME, koja predstavlja primarni referentni iznos u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju (10) za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(31)

Kako bi se osiguralo da financiranje bude ograničeno na rješavanje tržišnih, političkih i institucionalnih neuspjeha te s ciljem izbjegavanja narušavanja tržišta, financiranje iz programa COSME trebalo bi biti u skladu s pravilima Unije o državnim potporama.

(32)

Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru i protokoli uz sporazume o pridruživanju predviđaju sudjelovanje dotičnih zemalja u programima Unije. Sudjelovanje ostalih trećih zemalja trebalo bi biti omogućeno kada tako naznačuju sporazumi i postupci.

(33)

Važno je osigurati dobro financijsko upravljanje programom COSME i njegovu provedbu na najučinkovitiji i najpristupačniji način, pri čemu je također potrebno osigurati pravnu sigurnost i dostupnost programa COSME svim sudionicima.

(34)

Program COSME trebalo bi pratiti i ocjenjivati kako bi se omogućile prilagodbe. Trebalo bi pripremiti godišnje izvješće o njegovoj provedbi u kojemu bi bili predstavljeni postignuti napredak i planirane aktivnosti.

(35)

Provedbu programa COSME trebalo bi pratiti na godišnjoj razini uz pomoć ključnih pokazatelja za procjenu rezultata i učinaka. Ti pokazatelji, uključujući relevantne polazne vrijednosti, trebali bi pružiti osnovni temelj za ocjenu opsega u kojem su postignuti ciljevi programa COSME.

(36)

Privremeno izvješće o postizanju ciljeva svih mjera koje program COSME podupire, a koji sastavlja Komisija, također bi trebalo sadržavati ocjenu niskih stopa sudjelovanja MSP-ova kada je to utvrđeno u značajnom broju država članica. Prema potrebi, države članice mogle bi uzeti u obzir rezultate privremenog izvješća pri izradi svojih politika.

(37)

Trebalo bi zaštititi financijske interese Unije kroz proporcionalne mjere tijekom cijelog rashodovnog ciklusa, uključujući prevenciju, otkrivanje i istraživanje nepravilnosti, vraćanje izgubljenih, pogrešno uplaćenih ili nepropisno korištenih sredstava te, prema potrebi, administrativne i financijske sankcije, u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966 /2012.

(38)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji kako bi se donijeli godišnji radni programi za provedbu programa COSME. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (11). Neke mjere iz godišnjeg programa rada uključuju koordinaciju mjera na nacionalnoj razini. U vezi s time, trebalo bi primjenjivati članak 5. stavak 4. te uredbe.

(39)

Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s dodatnim pokazateljima, promjenama određenih pojedinosti u odnosu na financijske instrumente i izmjenama okvirnih iznosa koji bi te iznose premašili za više od 5 % vrijednosti financijske omotnice u svakoj situaciji. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(40)

Zbog pravne sigurnosti i jasnoće Odluku br. 1639/2006/EZ trebalo bi staviti izvan snage.

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

Predmet

Članak 1.

Uspostava

Program za mjere Unije s ciljem poboljšanja konkurentnosti poduzeća, s posebnim naglaskom na mala i srednja poduzeća (MSP-ovi) („program COSME”), uspostavlja se za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

Članak 2.

Definicija

Za potrebe ove Uredbe, „MSP-ovi” znači mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća, kako su definirana u Preporuci 2003/361/EZ.

Članak 3.

Opći ciljevi

1.   Program COSME doprinosi sljedećim općim ciljevima, posvećujući osobitu pažnju posebnim potrebama MSP-ova koji imaju poslovni nastan u Uniji i MSP-ova koji imaju poslovni nastan u trećim zemljama koje sudjeluju u programu COSME na temelju članka 6.

(a)

jačanju konkurentnosti i održivosti poduzeća Unije, osobito MSP-ova;

(b)

poticanju poduzetničke kulture i promicanju stvaranja i rasta MSP-ova.

2.   Postizanje ciljeva navedenih u stavku 1. mjeri se sljedećim pokazateljima:

(a)

uspješnošću MSP-ova u odnosu na održivost;

(b)

promjenama u nepotrebnim administrativnim i regulatornim opterećenjima za nove i postojeće MSP-ove;

(c)

promjenama u udjelu MSP-ova koji izvoze unutar ili izvan Unije;

(d)

promjenama u rastu MSP-ova;

(e)

promjenama u udjelu građana Unije koji žele biti samozaposleni.

3.   Podrobni popis pokazatelja i ciljeva programa COSME navodi se u Prilogu.

4.   Program COSME podupire provedbu strategije Europa 2020. te doprinosi postizanju cilja „pametnog, održivog i uključivog rasta”. Program COSME posebno doprinosi osnovnom cilju koji se odnosi na zaposlenost.

POGLAVLJE II.

Posebni ciljevi i polja djelovanja

Članak 4.

Posebni ciljevi

1.   Posebni ciljevi programa COSME su:

(a)

poboljšanje pristupa financiranju za MSP-ove u obliku kapitala i duga;

(b)

poboljšanje pristupa tržištima, osobito unutar Unije, ali i na globalnoj razini;

(c)

poboljšanje okvirnih uvjeta za konkurentnost i održivost poduzeća Unije, a posebno MSP-ova, uključujući u sektoru turizma;

(d)

promicanje poduzetništva i poduzetničke kulture.

2.   U provedbi programa COSME promiče se potreba da se poduzeća prilagode gospodarstvu s niskim emisijama, otpornom na klimatske promjene i koje učinkovito koristi resurse i energiju.

3.   Pokazatelji navedeni u Prilogu koriste se kako bi se izmjerio učinak programa COSME na postizanje posebnih ciljeva iz stavka 1.

4.   U godišnjim radnim programima iz članka 13. podrobno su određene sve mjere koje se provode u okviru programa COSME.

Članak 5.

Proračun

1.   Financijska omotnica za provedbu programa COSME iznosi 2 298,243 milijuna EUR, u tekućim cijenama, od čega se najmanje 60 % dodjeljuje financijskim instrumentima.

Europski parlament i Vijeće odobravaju godišnja odobrena sredstva u granicama višegodišnjeg financijskog okvira.

2.   Financijska omotnica uspostavljena u okviru ove Uredbe također može pokrivati izdatke povezane s aktivnostima pripreme, praćenja, kontrole, revizije i ocjenjivanja koje su potrebne za upravljanje programom COSME i za postizanje njegovih ciljeva. Osobito pokriva, na ekonomičan način, studije, sastanke stručnjaka, mjere informiranja i komunikacije, uključujući korporativno priopćivanje političkih prioriteta Unije u mjeri u kojoj se odnose na opće ciljeve programa COSME, izdatke povezane s mrežama informacijske tehnologije za obradu i razmjenu informacija, zajedno sa svim ostalim izdacima tehničke i administrativne pomoći koje je prouzročila Komisija za upravljanje programom COSME.

Ti izdaci ne prelaze 5 % vrijednosti financijske omotnice.

3.   Financijska omotnica za program COSME dodjeljuje okvirne iznose od 21,5 % vrijednosti financijske omotnice za posebni cilj iz članka 4. stavka 1. točke (b), 11 % za posebni cilj iz članka 4. stavka 1. točke (c) i 2,5 % za posebni cilj iz članka 4. stavka 1. točke (d). Komisija može odstupiti od tih okvirnih iznosa, ali ne za više od 5 % vrijednosti financijske omotnice u svakoj situaciji. Ako se pokaže da je potrebno premašiti to ograničenje, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 23. za izmjenu tih okvirnih iznosa.

4.   Financijska dodjela sredstava također može pokrivati izdatke tehničke i administrativne pomoći potrebne da se osigura prijelaz između programa COSME i mjera usvojenih Odlukom br. 1639/2006/EZ. Ako je potrebno, odobrena sredstva mogu biti unesena u proračun nakon 2020. za pokrivanje sličnih izdataka kako bi se omogućilo upravljanje mjerama koje do 31. prosinca 2020. još nisu dovršene.

Članak 6.

Sudjelovanje trećih zemalja

1.   U programu COSME mogu sudjelovati:

(a)

zemlje Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA) koje su članice Europskoga gospodarskog prostora (EGP), u skladu s uvjetima utvrđenima u Sporazumu o EGP-u, i druge europske zemlje kada to omogućuju sporazumi i postupci;

(b)

zemlje pristupnice, zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje u skladu s općim načelima i općim uvjetima za sudjelovanje tih zemalja u programima Unije uspostavljenima u odgovarajućim okvirnim sporazumima i odlukama Vijeća za pridruživanje ili sličnim aranžmanima;

(c)

zemlje koje su obuhvaćene područjem primjene Europske politike susjedstva, kada sporazumi i postupci to omogućuju te u skladu s općim načelima i općim uvjetima za sudjelovanje tih zemalja u programima Unije uspostavljenima u odgovarajućim okvirnim sporazumima, protokolima uz sporazume o pridruživanju i odlukama Vijeća za pridruživanje.

2.   Subjekt koji ima poslovni nastan u zemlji iz stavka 1. može sudjelovati u dijelovima programa COSME u kojima ta zemlja sudjeluje pod uvjetima utvrđenima u odgovarajućim sporazumima opisanima u stavku 1.

Članak 7.

Sudjelovanje subjekata iz zemalja nesudionica

1.   U dijelovima programa COSME u kojima treća zemlja iz članka 6. ne sudjeluje mogu sudjelovati subjekti koji imaju poslovni nastan u toj zemlji. Subjekti koji imaju poslovni nastan u drugim trećim zemljama također mogu sudjelovati u mjerama u okviru programa COSME.

2.   Subjekti iz stavka 1. nemaju pravo primati financijske doprinose Unije, osim kada je to ključno za program COSME, osobito kada se radi o konkurentnosti i pristupu tržištima za poduzeća Unije. Ova se iznimka ne primjenjuje na subjekte koji ostvaruju dobit.

Članak 8.

Mjere za poboljšanje pristupa financiranju za MSP-ove

1.   Komisija podupire mjere čiji je cilj olakšati i poboljšati pristup financiranju za MSP-ove u početnoj fazi, fazi rasta i fazi prijenosa te koje nadopunjuju korištenje, od strane država članica, financijskih instrumenata za MSP-ove na nacionalnoj i regionalnoj razini. Kako bi se osigurala komplementarnost, takve mjere dobro su usklađene s mjerama koje se provode u okviru kohezijske politike, programa Obzor 2020. te na nacionalnoj ili regionalnoj razini. Takve mjere za cilj imaju poticanje prihvaćanja i ponude i kapitalnog financiranja i financiranja duga, što može uključivati financiranje početne faze, financiranje poslovnih anđela i financiranje u obliku kvazi-kapitala, podložno potražnji na tržištu, ali isključujući razdvajanje imovine.

2.   Uz mjere navedene u stavku 1., Unija može dati potporu i mjerama za poboljšanje prekograničnog financiranja i financiranja više zemalja, podložno potražnji na tržištu, čime se pomaže MSP-ovima u internacionalizaciji njihovih aktivnosti, u skladu s pravom Unije.

Isto tako, Komisija može ispitati mogućnost razvijanja inovativnih financijskih mehanizma kao što je kolektivno financiranje, podložno potražnji na tržištu.

3.   Pojedinosti o mjerama iz stavka 1. utvrđene su u članku 17.

Članak 9.

Mjere za poboljšanje pristupa tržištima

1.   Kako bi se i dalje poboljšavala konkurentnost i pristup tržištima za poduzeća iz Unije, Komisija može podupirati mjere za poboljšanje pristupa MSP-ova unutarnjem tržištu, kao što su mjere informiranja (uključujući preko digitalnih usluga) i podizanja osviještenosti u odnosu na, između ostalog, programe, pravo i norme Unije.

2.   Posebne su mjere namijenjene olakšavanju pristupa MSP-ova tržištima izvan Unije. Takve mjere mogu uključivati informiranje o postojećim preprekama ulasku na tržište i poslovnim mogućnostima, javnoj nabavi i carinskim postupcima te poboljšavanju usluga potpore koji se odnose na norme i prava intelektualnog vlasništva u prioritetnim trećim zemljama. Te mjere nadopunjuju, ali ne dupliciraju osnovne aktivnosti promicanja trgovine država članica.

3.   Mjere u okviru programa COSME mogu biti namijenjene jačanju međunarodne suradnje, uključujući industrijske i regulatorne dijaloge s trećim zemljama. Posebne mjere mogu biti namijenjene smanjenju razlika između Unije i ostalih zemalja u vezi s regulatornim okvirima za proizvode, doprinosu razvoju poduzeća i industrijske politike i doprinosu poboljšanju poslovnog okruženja.

Članak 10.

Europska poduzetnička mreža

1.   Komisija podupire Europsku poduzetničku mrežu („Mreža”) u pružanju integriranih usluga poslovne podrške MSP-ovima iz Unije koje žele istražiti mogućnosti na unutarnjem tržištu i u trećim zemljama. Mjere poduzete u okviru Mreže mogu obuhvaćati sljedeće:

(a)

pružanje usluga informiranja i savjetodavnih usluga o inicijativama i pravu Unije; pružanje potpore jačanju upravljačkih kapaciteta kako bi se ojačala konkurentnost MSP-ova; pružanje potpore usmjerene na poboljšanje financijskog znanja MSP-ova, uključujući usluge informiranja i savjetodavne usluge o mogućnostima financiranja, pristupu financiranju te povezanim programima obučavanja i mentorstva; mjere usmjerene na jačanje pristupa MSP-ova stručnom znanju o energetskoj učinkovitosti, klimi i okolišu te promicanje programa financiranja i financijskih instrumenata Unije (uključujući program Obzor 2020. u suradnji s nacionalnim kontaktnim točkama i strukturnim fondovima);

(b)

olakšanje prekogranične poslovne suradnje, istraživanja i razvoja, prijenosa tehnologije i znanja te partnerstava za tehnologiju i inovacije;

(c)

osiguranje komunikacijskog kanala između MSP-ova i Komisije.

2.   Mreža se također može koristiti za pružanje usluga u ime drugih programa Unije, poput programa Obzor 2020., uključujući posebne savjetodavne usluge kojima se potiče sudjelovanje MSP-ova u drugim programima Unije. Komisija osigurava učinkovitu koordinaciju različitih financijskih sredstava za Mrežu te se brine da se usluge pružene u okviru Mreže za druge programe Unije financiraju iz tih programa.

3.   Provedba Mreže obavlja se uz blisku suradnju s državama članicama kako bi se izbjeglo dupliciranje aktivnosti u skladu s načelom supsidijarnosti.

Komisija ocjenjuje Mrežu s obzirom na njezinu učinkovitost, upravljanje i pružanje visokokvalitetnih usluga diljem Unije.

Članak 11

Mjere za poboljšanje okvirnih uvjeta za konkurentnost i održivost poduzeća Unije, a posebno MSP-ova

1.   Komisija podupire mjere za poboljšanje okvirnih uvjeta za konkurentnost i održivost poduzeća Unije, a posebno MSP-ova, s ciljem jačanja učinkovitosti, koherentnosti, usklađenosti i dosljednosti nacionalnih i regionalnih politika kojima se promiču konkurentnost, održivost i rast poduzeća Unije.

2.   Komisija može podupirati posebne mjere u svrhu poboljšanja okvirnih uvjeta za poduzeća, a posebno MSP-ova, smanjenjem i izbjegavanjem nepotrebnih administrativnih i regulatornih opterećenja. Takve mjere mogu uključivati redovitu procjenu učinka relevantnog prava Unije na MSP-ove, prema potrebi pomoću ljestvice, pružanje potpore neovisnim skupinama stručnjaka te razmjenu informacija i dobrih praksi, uključujući sustavnu primjenu testa MSP-ova na razini Unije i država članica.

3.   Komisija može podupirati mjere namijenjene razvoju novih strategija za konkurentnost i razvoj poslovanja. Takve mjere mogu obuhvaćati:

(a)

mjere usmjerene na poboljšanje oblikovanja, provedbe i ocjenjivanja politika koje utječu na konkurentnost i održivost poduzeća, uključujući razmjenom dobrih praksi u vezi s okvirnim uvjetima te upravljanjem klasterima na svjetskoj razini i poslovnim mrežama, te promicanjem transnacionalne suradnje među klasterima i poslovnim mrežama, razvoja održivih proizvoda, usluga, tehnologija i postupaka, kao i učinkovitog korištenja resursa i energije te korporativne društvene odgovornosti;

(b)

mjere usmjerene na međunarodne aspekte politika konkurentnosti, posebno usmjerene na suradnju u području politika između država članica, drugih zemalja koje sudjeluju u programu COSME te svjetskih trgovinskih partnera Unije;

(c)

mjere za poboljšanje razvoja politika za MSP-ove, suradnje među stvarateljima politika, stručnih ocjenjivanja i razmjene dobrih praksi među državama članicama, uzimajući u obzir, prema potrebi, dostupne dokaze i gledišta zainteresiranih strana, posebno s ciljem olakšavanja pristupa MSP-ova programima i mjerama Unije, u skladu s Akcijskim planom AMP-a.

4.   Komisija može, promicanjem usklađenosti, podupirati mjere poduzete u državama članicama s ciljem ubrzavanja stvaranja konkurentnih industrija s tržišnim potencijalom. Takva potpora može obuhvaćati mjere kojima se promiče razmjena dobrih praksi te prepoznavanje potreba za vještinama i osposobljavanjem od strane industrija, osobito MSP-ova, a posebno e-vještina. Također može obuhvaćati mjere kojima se potiče korištenje novih poslovnih modela te suradnja MSP-ova u novim vrijednosnim lancima, kao i komercijalna upotreba relevantnih ideja za nove proizvode i usluge.

5.   Komisija može nadopuniti mjere država članica u svrhu jačanja konkurentnosti i održivosti MSP-ova u Uniji u područjima koja pokazuju značajan potencijal rasta, pogotovo u onim područjima u kojima postoji veliki broj MSP-ova, poput sektora turizma. Takve aktivnosti mogu obuhvaćati promicanje suradnje među državama članicama, posebno putem razmjene dobrih praksi.

Članak 12.

Mjere za promicanje poduzetništva

1.   Komisija doprinosi promicanju poduzetništva i poduzetničke kulture poboljšavanjem okvirnih uvjeta koji utječu na razvoj poduzetništva, uključujući smanjenjem prepreka pri uspostavi poduzeća. Komisija podupire poslovno okruženje i kulturu povoljnu za održiva poduzeća, pokretanja, rast, prijenose poslovanja, druge prilike (ponovno pokretanje), kao i cijepanja te odvajanja poduzeća.

2.   Posebna se pažnja posvećuje potencijalnim, novim i mladim poduzetnicima te ženama poduzetnicama, kao i drugim posebnim ciljanim skupinama;

3.   Komisija može poduzeti mjere poput programa pokretljivosti za nove poduzetnike kako bi se poboljšale njihove sposobnosti razvoja vlastitog poduzetničkog znanja, vještina i stavova te kako bi se poboljšao njihov tehnološki kapacitet i upravljanje poduzećem.

4.   Komisija može podupirati mjere država članica za poboljšanje i olakšavanje poduzetničkog obrazovanja, osposobljavanja, vještina i stavova, posebno među potencijalnim i novim poduzetnicima.

POGLAVLJE III.

Provedba programa COSME

Članak 13.

Godišnji radni programi

1.   Da bi provela program COSME, Komisija donosi godišnje radne programe u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 21. stavka 2. U svakom godišnjem radnom programu provode se ciljevi određeni u ovoj Uredbi te je u njima detaljno određeno sljedeće:

(a)

opis mjera koje će se financirati, ciljevi svake mjere koji su u skladu s općim i posebnim ciljevima utvrđenima u člancima 3. i 4., očekivani rezultati, metode provedbe, iznos dodijeljen za svaku mjeru, ukupni iznos za sve mjere te okvirni raspored provedbe i profil plaćanja;

(b)

odgovarajući kvalitativni i kvantitativni pokazatelji za svaku mjeru, u svrhu analize i praćenja učinkovitosti u dobivanju rezultata i postizanju ciljeva dotične mjere;

(c)

za bespovratna sredstva i povezane mjere, osnovne kriterije za ocjenjivanje, koji se određuju kako bi se na najbolji mogući način postigli ciljevi programa COSME, te najveća stopa sufinanciranja;

(d)

zasebno detaljno poglavlje o financijskim instrumentima koji, u skladu s člankom 17. ove Uredbe, odražavaju obveze informiranja na temelju Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, uključujući očekivanu raspodjelu financijske omotnice između instrumenta vlasničkog kapitala za rast i instrumenta kreditnog jamstva iz članka 18. odnosno 19. ove Uredbe te informacije poput razine jamstva i odnosa s programom Obzor 2020.

2.   Komisija provodi program COSME u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.

3.   Program COSME provodi se na način da podupirane mjere uzmu u obzir budući napredak i potrebe, posebno nakon privremene ocjene iz članka 15. stavka 3., te da su relevantne za tržišta u razvoju, gospodarstvo i promjene u društvu.

Članak 14.

Mjere potpore

1.   Osim mjera obuhvaćenih godišnjim radnim programima iz članka 13., Komisija redovito poduzima mjere potpore, uključujući sljedeće:

(a)

poboljšanje analize i praćenja sektorskih i međusektorskih pitanja konkurentnosti;

(b)

utvrđivanje i širenje dobrih praksi i pristupa politici te njihov daljnji razvoj;

(c)

provjere prikladnosti postojećeg zakonodavstva i ocjene učinka novih mjera Unije koje su od posebne važnosti za konkurentnost poduzeća, s ciljem utvrđivanja područja u postojećem zakonodavstvu koja treba pojednostaviti te osiguravanja da su opterećenja MSP-ova svedena na najmanju moguću mjeru u područjima u kojima su predložene nove zakonodavne mjere;

(d)

ocjenu zakonodavstva koje utječe na poduzeća, a posebno na MSP-ove, industrijske politike i mjera povezanih s konkurentnošću;

(e)

promicanje integriranih i pristupačnih internetskih sustava koji pružaju informacije o programima koji su relevantni za MSP-ove, uz istovremeno osiguravanje da oni ne dupliciraju postojeće portale.

2.   Ukupni trošak tih mjera potpore ne prelazi 2,5 % financijske omotnice programa COSME.

Članak 15.

Praćenje i ocjena

1.   Komisija prati provedbu i upravljanje programom COSME.

2.   Komisija izrađuje godišnje izvješće o praćenju kojim se obavlja pregled učinkovitosti i uspješnosti podupiranih mjera u odnosu na financijsku provedbu, rezultate, troškove i, prema potrebi, učinak. Izvješće obuhvaća informacije o korisnicima, kada je to moguće, za svaki poziv na podnošenje prijedloga, informacije o iznosu rashoda povezanog s klimom i učinku potpore na ciljeve u vezi s klimatskim promjenama, relevantne podatke o zajmovima iz instrumenta kreditnog jamstva iznad i ispod 150 000 EUR, u mjeri u kojoj prikupljanje takvih informacija ne stvara neopravdano administrativno opterećenje za poduzeća, posebno MSP-ove. Izvješće o praćenju sadrži godišnje izvješće o svakom financijskom instrumentu kako se zahtijeva u članku 140. stavku 8. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

3.   Komisija najkasnije do 2018. godine izrađuje privremeno izvješće o ocjeni u vezi s postizanjem ciljevae u okviru mjera podupiranih programom COSME na razini rezultata i učinaka, učinkovitosti korištenja resursa i njihove europske dodane vrijednosti, s ciljem donošenja odluke o obnovi, izmjeni ili suspenziji mjera. U privremenom izvješću o ocjeni također se razmatra mogućnost pojednostavljenja, unutarnja i vanjska koherentnost, nastavak relevantnosti svih ciljeva, kao i doprinos mjera prioritetima Unije za pametan, održiv i uključiv rast. U izvješću se u obzir uzimaju rezultati ocjenjivanja dugoročnog učinka prethodnih mjera te ono utječe na odluku o mogućoj obnovi, izmjeni ili suspenziji sljedeće mjere.

4.   Komisija sastavlja završno izvješće o ocjeni o dugoročnom utjecaju i održivosti učinaka mjera.

5.   Svi korisnici bespovratnih sredstava i druge uključene strane koje su primile sredstva Unije na temelju ove Uredbe Komisiji dostavljaju odgovarajuće podatke i informacije potrebne kako bi se omogućilo praćenje i ocjenjivanje dotičnih mjera.

6.   Komisija podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izvješća iz stavaka 2., 3. i 4. te ih stavlja na raspolaganje javnosti.

POGLAVLJE IV.

Financijske odredbe i oblici financijske pomoći

Članak 16.

Oblici financijske pomoći

Financijska pomoć Unije u okviru programa COSME može se provoditi neizravno delegiranjem zadaća za izvršenje proračuna subjektima navedenima u članku 58. stavku 1. točki (c) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

Članak 17.

Financijski instrumenti

1.   Financijskim instrumentima u okviru programa COSME, uspostavljenima u skladu s glavom VIII. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, upravlja se s ciljem olakšavanja pristupa financiranju za MSP-ove u fazama njihova pokretanja, rasta i prijenosa. Financijski instrumenti uključuju instrument vlasničkog kapitala i instrument kreditnog jamstva. Pri dodjeli sredstava tim instrumentima u obzir se uzima potražnja od financijskih posrednika.

2.   Financijski instrumenti za MSP-ove mogu se, prema potrebi, kombinirati sa sljedećim elementima te ih nadopunjavati:

(a)

drugim financijskim instrumentima koje su uspostavile države članice i njihova tijela upravljanja koji se financiraju nacionalnim ili regionalnim sredstvima ili se financiraju u kontekstu aktivnosti strukturnih fondova, u skladu s člankom 38. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1303/2013

(b)

drugim financijskim instrumentima koje su uspostavile države članice i njihova tijela upravljanja koji se financiraju nacionalnim ili regionalnim programima izvan aktivnosti strukturnih fondova;

(c)

bespovratnim sredstvima koja financira Unija, uključujući na temelju ove Uredbe.

3.   Instrument vlasničkog kapitala za rast i instrument kreditnog jamstva iz članka 18. odnosno 19. mogu nadopunjavati korištenje, od strane država članica, financijskih instrumenata za MSP-ove u okviru kohezijske politike Unije.

4.   Instrument vlasničkog kapitala za rast i instrument kreditnog jamstva mogu, prema potrebi, omogućiti udruživanje financijskih sredstava s državama članicama i/ili regijama koje su spremne doprinijeti dijelom sredstava iz strukturnih fondova koja su im dodijeljena u skladu s [člankom 33. stavkom 1. točkom (a)] Uredbe (EU) br. 1303/2013.

5.   Financijski instrumenti mogu ostvarivati prihvatljiv povrat kako bi se postigli ciljevi drugih partnera ili investitora. Instrument vlasničkog kapitala za rast može funkcionirati na podređenoj osnovi, no njegov je cilj očuvanje vrijednosti imovine koja se osigurava iz proračuna Unije.

6.   Instrument vlasničkog kapitala za rast i instrument kreditnog jamstva provode se u skladu s glavom VIII. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 te Delegiranom uredbom Komisije (EU, Euratom) br. 1268/2012 (12).

7.   Financijski instrumenti u okviru programa COSME razvijaju se i provode tako da nadopunjuju instrumente uspostavljene za MSP-ove u okviru programa Obzor 2020. i da su usklađeni s njima.

8   U skladu s člankom 60. stavkom 1. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, subjekti kojima je povjerena provedba financijskih instrumenata pri upravljanju sredstvima Unije osiguravaju vidljivost djelovanja Unije. Stoga ti subjekti osiguravaju da financijski posrednici izričito obavješćuju krajnje primatelje da je financiranje omogućila potpora financijskih instrumenata u okviru programa COSME. Komisija osigurava da je ex post objava informacija o primateljima, u skladu s člankom 60. stavkom 2. točkom (e) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, lako dostupna mogućim krajnjim primateljima.

9.   Vraćanja ostvarena putem drugog okvira instrumenta za brzo rastuća i inovativna mala i srednja poduzeća, uspostavljenog na temelju Odluke br. 1639/2006/EZ te primljena nakon 31. prosinca 2013. namjenjuju se, u skladu s člankom 21. stavkom 4. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, instrumentu vlasničkog kapitala za rast iz članka 18. ove Uredbe.

10.   Financijski instrumenti provode se u skladu s relevantnim pravilima Unije o državnim potporama.

Članak 18.

Instrument vlasničkog kapitala za rast

1.   Instrument vlasničkog kapitala za rast (EFG) provodi se kao okvir jedinstvenog financijskog instrumenta vlasničkog kapitala Unije koji podupire rast te istraživanja i inovacije poduzeća Unije od rane faze, uključujući sjemenski kapital, do faze rasta. Jedinstveni financijski instrument vlasničkog kapitala Unije financijski podupiru program Obzor 2020. i program COSME.

2.   EFG je usmjeren na fondove kojima se osiguravaju: rizični kapital i „mezzanine” financiranje, kao što su podređeni i sudionički zajmovi, poduzećima koja se šire i u fazi su rasta, a posebno onima koja djeluju preko granica, dok istovremeno ima mogućnost ulagati u fondove koji su u ranoj fazi u vezi s instrumentom vlasničkog kapitala za istraživanja i inovacije u okviru programa Obzor 2020. te osigurava instrumente sufinanciranja za poslovne anđele. U slučaju ulaganja u ranim fazama, ulaganja iz EFG-a ne prelaze 20 % ukupnog ulaganja Unije osim u slučajevima višefaznih fondova ili fondova fondova ako se financiranje iz EFG-a i instrumenta vlasničkog kapitala za istraživanja i inovacije u okviru programa Obzor 2020. pruža na proporcionalnoj osnovi, na temelju investicijske politike fondova. Komisija može odlučiti izmijeniti prag od 20 % s obzirom na promjenu uvjeta na tržištu. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 21. stavka 2.

3.   EFG i instrument vlasničkog kapitala za istraživanja i inovacije u okviru programa Obzor 2020. koriste isti mehanizam provedbe.

4.   Potpora iz EFG-a jest u obliku jednog od sljedećih ulaganja:

(a)

izravno iz Europskog investicijskog fonda ili od strane drugih subjekata kojima je povjerena provedba EFG-a u ime Komisije; ili

(b)

od strane fondova fondova ili investicijskih instrumenata kojima se ulaže preko granica, a koje je uspostavio Europski investicijski fond, ili drugih subjekata (uključujući upravitelje iz privatnog ili javnog sektora) kojima je povjerena provedba EFG-a u ime Komisije, zajedno s investitorima iz privatnih i/ili javnih financijskih institucija;

5.   EFG ulaže u posredničke fondove za rizični kapital, uključujući u fondove fondova, koji osiguravaju ulaganja za MSP-ove najčešće tijekom njihove faze širenja ili faze rasta. Ulaganja u okviru EFG-a dugoročna su, odnosno najčešće podrazumijevaju pozicije u fondovima za rizični kapital od 5 do 15 godina. U svakom slučaju, trajanje ulaganja u okviru EFG-a ne prelazi 20 godina od potpisivanja sporazuma između Komisije i subjekta kojem je povjerena njegova provedba.

Članak 19.

Instrument kreditnog jamstva

1.   Instrumentom kreditnog jamstva (LGF) osiguravaju se:

(a)

protujamstva i drugi aranžmani za dijeljenje rizika za jamstvene sheme, uključujući, prema potrebi, sujamstva;

(b)

izravna jamstva i drugi aranžmani za dijeljenje rizika za sve druge financijske posrednike koji zadovoljavaju kriterije za ispunjavanje uvjeta iz stavka 5.

2.   LGF se provodi kao dio jedinstvenog dužničkog financijskog instrumenta Unije za rast te istraživanja i inovacije poduzeća Unije, koristeći isti mehanizam provedbe kao okvir dužničkog instrumenta, usmjeren na potražnju MSP-ova, za istraživanja i inovacije u okviru programa Obzor 2020. (RSI II).

3.   LGF se sastoji od:

(a)

jamstava za financiranje duga (uključujući putem podređenih i sudioničkih zajmova, leasinga ili bankarskih garancija), koja smanjuju posebne poteškoće s kojima se suočavaju rentabilni MSP-ovi u pristupu financiranju, bilo zbog percepcije da su visoko rizični ili zbog njihovog nedostatka dostatnog dostupnog kolaterala;

(b)

sekuritizacije dužničkih financijskih portfelja MSP-ova, koja mobilizira dodatno financiranje duga za MSP-ove u okviru prikladnih aranžmana za dijeljenje rizika s ciljanim institucijama. Potpora za te sekuritizacijske transakcije uvjetovana je obvezom matičnih institucija da koriste značajni dio proizašle likvidnosti ili mobiliziranog kapitala za novo kreditiranje MSP-ova u razumnom razdoblju. Iznos tog novog financiranja duga izračunava se s obzirom na iznos zajamčenog rizika portfelja. O tom iznosu i razdoblju pregovara se pojedinačno sa svakom matičnom institucijom.

4.   LGF-om upravljaju Europski investicijski fond ili drugi subjekti kojima je povjerena provedba LGF-a u ime Komisije. Rok isteka pojedinačnih jamstava u okviru LGF-a može biti do deset godina.

5.   Ispunjavanje uvjeta u okviru LGF-a određuje se za svakog posrednika na temelju njihovih aktivnosti te mjere u kojoj su učinkoviti u pružanju pomoći MSP-ovima u pristupanju financiranju za rentabilne projekte. LGF mogu koristiti posrednici koji pružaju potporu poduzećima pri financiranju, između ostalog, kupnje materijalne i nematerijalne imovine i radnog kapitala te za prijenose poduzeća. Kriteriji koji se odnose na sekuritizaciju dužničkih financijskih portfelja MSP-ova obuhvaćaju pojedinačne transakcije i transakcije više prodavatelja, kao i transakcije više zemalja. Ispunjavanje uvjeta temelji se na dobrim tržišnim praksama, posebno u vezi s kreditnom kvalitetom i diversifikacijom rizika sekuritiziranog portfelja.

6.   Uz izuzetak zajmova u sekuritiziranom portfelju, LGF pokriva zajmove do 150 000 EUR i s najmanjim dospijećem od 12 mjeseci. LGF također pokriva zajmove iznad 150 000 EUR u slučajevima u kojima MSP-ovi koji udovoljavaju kriterijima za ispunjavanje uvjeta u okviru programa COSME ne udovoljavaju kriterijima za ispunjavanje uvjeta iz okvira MSP-a u dužničkom instrumentu programa Obzor 2020. te uz najmanje dospijeće od 12 mjeseci.

U slučaju iznosa iznad tog praga, financijski posrednici dužni su dokazati ispunjava li MSP uvjete iz okvira MSP-a u dužničkom instrumentu programa Obzor 2020.

7.   LGF je osmišljen tako da je moguće izvješćivati o podupiranim MSP-ovima, i u pogledu broja i u pogledu količine zajmova.

Članak 20.

Zaštita financijskih interesa Unije

1.   Komisija poduzima prikladne mjere kojima osigurava da su, dok se provode mjere koje se financiraju u okviru ove Uredbe, financijski interesi Unije zaštićeni primjenom preventivnih mjera protiv prijevare, korupcije i bilo kojih drugih nezakonitih aktivnosti, putem učinkovitih provjera i, ako se uoče nepravilnosti, vraćanjem nepropisno plaćenih iznosa te, prema potrebi, učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim administrativnim i financijskim sankcijama.

2.   Komisija ili njezini predstavnici te Revizorski sud imaju ovlast revizije, na temelju dokumenata i provjera na terenu nad svim korisnicima bespovratnih sredstava, ugovarateljima i podugovarateljima te svim ostalim trećim stranama koji su primili sredstva Unije u okviru ove Uredbe.

3.   Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može provoditi istrage, uključujući provjere i inspekcije na terenu, u skladu s odredbama i postupcima utvrđenima u Uredbi ((EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (13) i Uredbi Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (14) s ciljem utvrđivanja je li počinjeno djelo prijevare, korupcije ili bilo koja druga nezakonita aktivnost koja utječe na financijske interese Unije u vezi sa sporazumom ili odlukom o bespovratnim sredstvima ili ugovorom financiraim na temelju ove Uredbe.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1., 2. i 3., sporazumi o suradnji s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, ugovori, sporazumi i odluke o bespovratnim sredstvima, koji su rezultat provedbe ove Uredbe, sadrže odredbe kojima se izričito ovlašćuju Komisija, Revizorski sud i OLAF za provedbu takvih revizija i istraga u skladu s njihovim nadležnostima.

POGLAVLJE V.

Odbor i završne odredbe

Članak 21.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011. Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 22.

Delegirani akti

1.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 23. u vezi s dodatnim pokazateljima navedenima u Prilogu I., ako ti pokazatelji mogu pomoći pri mjerenju napretka u postizanju općih i posebnih ciljeva programa COSME.

2.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 23. o izmjenama nekih specifičnih detalja u vezi s financijskim instrumentima. Ti se detalji odnose na udio ulaganja iz EFG-a u ukupnom ulaganju Unije u fondove za rizični kapital u ranim fazama te na sastav sekuritiziranih zajmovnih portfelja.

3.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 23. u vezi s izmjenama okvirnih iznosa određenih u članku 5. stavku 3. koje bi te iznose premašile za više od 5 % vrijednosti financijske omotnice u svakom slučaju, pokaže li se da je potrebno premašiti to ograničenje.

Članak 23.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 22. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od sedam godina, počevši od [23. prosinca 2013.].

3.   Europski parlament ili Vijeće mogu u svakom trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 22. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 22. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 24.

Stavljanje izvan snage i prijelazne odredbe

1.   Odluka br. 1639/2006/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

2.   Međutim, mjere uvedene na temelju Odluke br. 1639/2006/EZ i financijske obveze povezane s tim mjerama i dalje podliježu toj odluci, do njihova zaključenja.

3.   Financijska dodjela sredstava iz članka 5. također može pokrivati izdatke tehničke i administrativne pomoći potrebne da se osigura prijelaz između programa COSME i mjera usvojenih Odlukom br. 1639/2006/EZ.

Članak 25.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  SL C 181, 21.6.2012., str. 125.

(2)  SL C 391, 18.12.2012., str. 37.

(3)  Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. - 2020. (Vidjeti str. 884 ovoga Službenog lista).

(4)  Odluka Vijeća 2001/822/EZ od 27. studenoga 2001. o pridruživanju prekomorskih zemalja i područja Europskoj zajednici („Odluka o prekomorskom pridruživanju”) (SL L 314, 30.11.2001., str. 1.).

(5)  Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. u vezi s definicijom mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).

(6)  Odluka br. 1639/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 2006. o uspostavljanju Okvirnog programa za konkurentnost i inovacije (2007. - 2013.) (SL L 310, 9.11.2006., str. 15.).

(7)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(8)  Uredba (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. - 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ (Vidjeti str. 104 ovoga Službenog lista).

(9)  Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj te Europskom pomorskom i ribarstvenom fondu i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (Vidjeti str. 320 ovoga Službenog lista).

(10)  SL C 373, 20.12.2013., str. 1.

(11)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(12)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada 2012. o pravilima za primjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL L 362, 31.12.2012., str. 1.).

(13)  Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).

(14)  Uredbi Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).


PRILOG.

POKAZATELJI ZA OPĆE I POSEBNE CILJEVE

Opći cilj:

1.

Jačanje konkurentnosti i održivosti poduzeća Unije, posebno MSP-ova

A.

Pokazatelj učinka (1)

Trenutačno stanje

Dugoročni cilj i ključno postignuće (2020.)

A.1.

Uspješnost MSP-ova u odnosu na održivost

Bit će redovito mjerena, primjerice provođenjem istraživanja Eurobarometra

Povećanje udjela MSP-ova iz Unije koji proizvode „zelene”, odnosno ekološki prihvatljive proizvode (2) u usporedbi s polaznim vrijednostima (početnim mjerenjem)

A.2.

Promjene u nepotrebnim administrativnim i regulatornim opterećenjima za nove i postojeće MSP-ove (3)

Broj dana za pokretanje novog MSP-a u 2012.: 5,4 radna dana.

Značajno smanjenje broja dana potrebnih za pokretanje novog MSP-a

Trošak pokretanja u 2012.: 372 EUR

Značajno smanjenje prosječnih troškova pokretanja u Uniji u usporedbi s polaznim vrijednostima

Broj država članica u kojima je za pribavljanje dozvola i odobrenja (uključujući okolišne dozvole) za pokretanje i obavljanje određene djelatnosti poduzeća potrebno mjesec dana: 2

Značajan porast broja država članica u kojima je za pribavljanje dozvola i odobrenja (uključujući okolišne dozvole) za pokretanje i obavljanje određene djelatnosti poduzeća potrebno mjesec dana

Broj država članica s jedinstvenim mjestom za pokretanje poduzeća kako bi poduzetnici mogli obaviti sve što je potrebno (npr. registraciju, porez, PDV i socijalna sigurnost) na jedinstvenom administrativnom kontaktom mjestu, bez obzira na to radi li se o fizičkom mjestu (uredu), virtualnom mjestu (internetu) ili oboje, u 2009.: 18

Značajan porast broja država članica s jedinstvenim mjestom za pokretanje poduzeća

A.3.

Promjene u udjelu MSP-ova koji izvoze unutar ili izvan Unije

25 % MSP-a izvozi, a 13 % MSP-a izvozi izvan Unije (2009.) (4)

Povećanje udjela MSP-ova koji izvoze te povećanje udjela MSP-ova koji izvoze u zemlje izvan Unije, u usporedbi s polaznim vrijednostima


Opći cilj:

2.

Poticanje poduzetničke kulture i promicanje stvaranja i rasta MSP-ova

Pokazatelj učinka

Trenutačno stanje

Dugoročni cilj i ključno postignuće (2020.)

B.1.

Promjene u rastu MSP-ova

MSP-ovi su 2010. ostvarili više od 58 % ukupne bruto dodane vrijednosti Unije;

Povećanje proizvodnje MSP-ova (dodana vrijednost) i zaposlenika u MSP-ovima u usporedbi s polaznim vrijednostima

Ukupni broj zaposlenika u MSP-ovima u 2010.: 87,5 milijuna (67 % radnih mjesta u privatnom sektoru u Uniji)

B.2.

Promjene u udjelu građana Unije koji žele biti samozaposleni

Ova se vrijednost mjeri svake dvije ili tri godine provođenjem istraživanja Eurobarometra. Zadnja dostupna vrijednost jest 37 % u 2012. (45 % u 2007. i 2009.)

Povećanje udjela građana Unije koji žele biti samozaposleni u usporedbi s polaznim vrijednostima


Posebni cilj:

Poboljšanje pristupa financiranju za MSP-ove u obliku kapitala i duga

C.

Financijski instrumenti za rast

Zadnji poznati rezultat (polazna vrijednost)

Dugoročni cilj (2020.)

C.1.

Broj poduzeća koja ostvaruju korist od financiranja duga

Od 31. prosinca 2012. mobilizirano 13,4 milijarda EUR za financiranje, za 219 000 MSP-ova (instrument za jamstva za MSP-ove (SMEG)).

Vrijednost mobiliziranog financiranja u rasponu od 14,3 milijarda EUR do 21,5 milijarda EUR; broj financiranih poduzeća koja ostvaruju korist od jamstava iz programa COSME u rasponu od 220 000 do 330 000

C.2.

Broj ulaganja u rizični kapital iz programa COSME te ukupni uloženi iznos.

Od 31. prosinca 2012. mobilizirano 2,3 milijarde EUR za financiranje rizičnog kapitala za 289 MSP-ova (instrument za brzo rastuće i inovativne MSP-ove, GIF)

Ukupna vrijednost ulaganja u rizični kapital u rasponu od 2,6 milijarda EUR do 3,9 milijarda EUR; broj poduzeća koja primaju ulaganja u rizični kapital u okviru programa COSME u rasponu od 360 do 540

C.3.

Omjer financijske poluge

Omjer financijske poluge za instrument SMEG 1:32

Omjer financijske poluge za GIF 1:6,7

Dužnički instrument 1:20 - 1:30

Instrument vlasničkog kapitala 1:4 - 1:6 (5)

C.4.

Dodatnost EFG-a i LGF-a

Dodatnost instrumenta SMEG: 64 % krajnjih korisnika naznačilo je da je potpora bila od ključne važnosti za pribavljanje sredstava koja su im bila potrebna

Dodatnost GIF-a: 62 % krajnjih korisnika GIF-a naznačilo je da je potpora bila od ključne važnosti za pribavljanje sredstava koja su im bila potrebna

Povećanje udjela krajnjih korisnika koji smatraju da im EFG ili LGF pružaju sredstva koja ne bi mogli pribaviti na neki drugi način, u usporedbi s polaznim vrijednostima


Posebni cilj:

Poboljšanje pristupa tržištima, osobito unutar Unije, ali i na globalnoj razini

D.

Međunarodna industrijska suradnja

Zadnji poznati rezultat (polazna vrijednost)

Dugoročni cilj (2020.)

D.1.

Broj slučajeva poboljšane usklađenosti između propisa Unije i trećih zemalja za industrijske proizvode

Procjenjuje se da su u regulatornoj suradnji s glavnim trgovinskim partnerima (SAD, Japan, Kina, Brazil, Rusija, Kanada, Indija), u prosjeku dva relevantna područja značajno usklađena u području tehničkih propisa

Četiri relevantna područja značajne usklađenosti tehničkih propisa s glavnim trgovinskim partnerima (SAD, Japan, Kina, Brazil, Rusija, Kanada, Indija)

E.

Europska poduzetnička mreža

Zadnji poznati rezultat (polazna vrijednost)

Dugoročni cilj (2020.)

E.1.

Broj potpisanih sporazuma o partnerstvu

Broj potpisanih sporazuma o partnerstvu: 2 475 (2012.)

Broj potpisanih sporazuma o partnerstvu: 2 500 godišnje

E.2.

Prihvaćanje Mreže među MSP-ovima

Prihvaćanje Mreže među MSP-ovima bit će izmjereno 2015.

Povećanje prihvaćanja Mreže među MSP-ovima u usporedbi s polaznim vrijednostima

E.3.

Stopa zadovoljstva među klijentima (% MSP-ova koji navode zadovoljstvo, dodana vrijednost određene usluge u okviru Mreže)

Stopa zadovoljstva među klijentima (% MSP-ova koji navode zadovoljstvo, dodana vrijednost određene usluge): 78 %

Stopa zadovoljstva među klijentima (% MSP-ova koji navode zadovoljstvo, dodana vrijednost određene usluge): > 82 %

E.4.

Broj MSP-ova koji primaju usluge potpore

Broj MSP-ova koji primaju usluge potpore: 435 000 (2011.)

Broj MSP-ova koji primaju usluge potpore: 500 000 godišnje

E.5.

Broj MSP-ova koji koriste digitalne usluge (uključujući elektroničke informacijske usluge) koje pruža Mreža

2 milijuna MSP-ova godišnje koristi digitalne usluge

2,3 milijuna MSP-ova godišnje koristi digitalne usluge


Posebni cilj:

Poboljšanje okvirnih uvjeta za konkurentnost i održivost poduzeća Unije, posebno MSP-ova, uključujući u sektoru turizma

F.

Aktivnosti za poboljšanje konkurentnosti

Zadnji poznati rezultat (polazna vrijednost)

Dugoročni cilj (2020.)

F.1.

Broj donesenih mjera pojednostavljenja

Pet mjera pojednostavljenja godišnje (2010.)

Najmanje sedam mjera pojednostavljenja godišnje.

F.2.

Prilagođavanje regulatornog okvira u svrhu njegove prikladnosti

Provjere prikladnosti provode se od 2010. Do sad je jedina relevantna provjera prikladnosti tekući pilot-projekt u vezi s „homologacijom motornih vozila”

Tijekom programa COSME bit će provedeno do pet provjera prikladnosti.

F.3.

Broj država članica koje koriste test provjere konkurentnosti

Broj država članica koje koriste test provjere konkurentnosti: 0

Značajan porast broja država članica koje koriste test provjere konkurentnosti

F.4.

Mjere MSP-ova za učinkovito korištenje resursa (što može obuhvaćati energiju, materijale ili vodu, recikliranje, itd.)

Bit će redovito mjerene, primjerice provođenjem istraživanja Eurobarometra

Povećanje udjela MSP-ova Unije koji provode barem jednu mjeru kako bi bili učinkovitiji u korištenju resursa (što može obuhvaćati energiju, materijale ili vodu, recikliranje, itd.) u usporedbi s polaznim vrijednostima (početnim mjerenjem)

Povećanje udjela MSP-ova Unije koji planiraju provesti dodatne mjere za učinkovito korištenje resursa (što može obuhvaćati energiju, materijale ili vodu, recikliranje, itd.) svake dvije godine, u usporedbi s polaznim vrijednostima (početnim mjerenjem)

G.

Razvoj politike MSP-ova

Zadnji poznati rezultat (polazna vrijednost)

Dugoročni cilj (2020.)

G.1.

Broj država članica koje koriste test MSP-ova

Broj država članica koje koriste test MSP-ova: 15

Značajan porast broja država članica koje koriste test MSP-ova


Posebni cilj:

Poboljšanje okvirnih uvjeta za konkurentnost i održivost poduzeća Unije, posebno MSP-ova, uključujući u sektoru turizma

H.

Turizam

Zadnji poznati rezultat (polazna vrijednost)

Dugoročni cilj (2020.)

H.1.

Sudjelovanje u projektima transnacionalne suradnje

Tri zemlje obuhvaćene po projektu u 2011.

Porast broja država članica koje sudjeluju u projektima transnacionalne suradnje koji se financiraju iz programa COSME, u usporedbi s polaznim vrijednostima

H.2.

Broj destinacija koje usvajaju održive modele razvoja u turizmu koje promiču Europske destinacije izvrsnosti

Ukupno 98 dodijeljenih Europskih destinacija izvrsnosti (u prosjeku 20 godišnje - 2007. - 10, 2008. - 20, 2009. - 22, 2010. - 25, 2011. - 21)

Više od 200 destinacija koje su usvojile održive modele razvoja u turizmu koje promiču Europske destinacije izvrsnosti (oko 20 godišnje).

I.

Novi poslovni koncepti

Zadnji poznati rezultat (polazna vrijednost)

Dugoročni cilj (2020.)

I.1.

Broj novih proizvoda/usluga na tržištu

Bit će redovito mjereno

(Do sada je ova aktivnost bila ograničena na analitički posao ograničenog opsega)

Porast kumulativnog broja novih proizvoda/usluga u usporedbi s polaznim vrijednostima (početnim mjerenjem)


Posebni cilj:

Promicanje poduzetništva i poduzetničke kulture

J.

Potpora za poduzetništvo

Zadnji poznati rezultat (polazna vrijednost)

Dugoročni cilj (2020.)

J.1.

Broj država članica koje provode poduzetnička rješenja na temelju dobre prakse utvrđene u okviru programa

Broj država članica koje provode poduzetnička rješenja: 22 (2010.)

Značajan porast broja država članica koje provode poduzetnička rješenja

J.2.

Broj država članica koje provode poduzetnička rješenja namijenjena potencijalnim, mladim i novim poduzetnicima te ženama poduzetnicama, kao i drugim posebnim ciljanim skupinama

Trenutačno 12 država članica sudjeluje u Europskoj mreži mentora za žene poduzetnice. Trenutačno šest država članica i dvije regije posjeduju posebnu strategiju za obrazovanje poduzetnika, deset država članica uvrstilo je nacionalne ciljeve povezane s obrazovanjem poduzetnika u šire strategije cjeloživotnog učenja, a u osam država članica trenutačno se raspravlja o poduzetničkim strategijama

Značajan porast broja država članica koje provode poduzetnička rješenja namijenjena potencijalnim, mladim i novim poduzetnicima te ženama poduzetnicama, kao i drugim posebnim ciljanim skupinama, u usporedbi s polaznim vrijednostima.


(1)  Ti se pokazatelji odnose na napredak u području poduzetničke i industrijske politike. Komisija nije jedina odgovorna za postizanje tih ciljeva. Niz drugih čimbenika izvan kontrole Komisije također utječe na rezultate u ovom području.

(2)  „Zeleni” proizvodi i usluge jesu proizvodi i usluge čija je prevladavajuća namjena smanjenje rizika za okoliš te minimiziranje onečišćenja i korištenja resursa. Proizvodi s ekološkim značajkama (koji imaju ekološki dizajn, ekološke oznake, koji su organski proizvedeni te s važnim recikliranim sadržajem) također su obuhvaćeni. Izvor: Flash Eurobarometer 342, „MSP-ovi, učinkovito korištenje resursa i zelena tržišta”.

(3)  U zaključcima Vijeća od 31. svibnja 2011. države članice pozvalo se da, prema potrebi, smanje vrijeme potrebno za pokretanje novih poduzeća na tri radna dana, a trošak na 100 EUR do 2012., te ih se također potaklo da smanje vrijeme potrebno za pribavljanje dozvola i odobrenja za pokretanje i obavljanje određene djelatnosti poduzeća na tri mjeseca do kraja 2013.

(4)  „Internationalisation of European SMEs”, EIM, 2010, http://ec.europa.eu/enterprise/policies/sme/market-access/files/internationalisation_of_european_smes_final_en.pdf

(5)  1 EUR iz proračuna Unije dovest će do 20-30 EUR financiranja i 4-6 EUR u vlasničkim ulaganjima tijekom trajanja programa COSME.


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/50


UREDBA (EU) br. 1288/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o uspostavi programa „Erasmus+”: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport i stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, 1720/2006/EZ i 1298/2008/EZ

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 165. stavak 4. i članak 166. stavak 4.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Komunikacijom Komisije od 29. lipnja 2011. pod nazivom „Proračun za strategiju Europa 2020.” traži se donošenje jedinstvenog programa u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta, što obuhvaća i međunarodne aspekte visokog obrazovanja, kojim će se objediniti program djelovanja u području cjeloživotnog učenja („Cjeloživotno učenje”) uspostavljen Odlukom br. 1720/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) i program Mladi na djelu („Mladi na djelu”) uspostavljen Odlukom br. 1719/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5), program djelovanja Erasmus Mundus („Erasmus Mundus”) uspostavljen Odlukom br. 1298/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6), program ALFA III uspostavljen Uredbom br. 1905/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (7), te programi Tempus i Edulink, kako bi se osigurala veća učinkovitost, jača strateška usmjerenost i sinergije pri korištenju različitim aspektima jedinstvenog programa. Predlaže se i da sport bude dijelom tog jedinstvenog programa („Program”).

(2)

Privremena izvješća o ocjenjivanju postojećeg programa za cjeloživotno učenje, programa Mladi na djelu i programa Erasmus Mundus i savjetovanje s javnošću o budućem djelovanju Unije u području obrazovanja, osposobljavanja i mladih te u području visokog obrazovanja otkrili su jaku i, u nekim pogledima, sve veću potrebu da se suradnja i mobilnost u tim područjima na europskoj razini nastave. U izvješćima o ocjenjivanju naglašena je važnost stvaranja užih veza između programa Unije i političkog razvoja u području obrazovanja, osposobljavanja i mladih, izražena je želja da se djelovanje Unije ustroji tako da bolje odgovara paradigmi cjeloživotnog učenja i inzistira se na jednostavnijem, korisnicima prihvatljivijem i fleksibilnijem pristupu provedbi takvog djelovanja te na okončanju fragmentacije međunarodnih programa suradnje u području visokog obrazovanja.

(3)

Program bi trebao biti usredotočen na dostupnost financiranja i transparentnost administrativnih i financijskih postupaka, između ostalog korištenjem informacijskim i komunikacijskim tehnologijama te digitalizacijom. Za uspjeh Programa od ključne su važnosti i usmjeravanje te pojednostavljivanje organizacije i upravljanja te stalna usredotočenost na smanjenje administrativnih troškova.

(4)

Savjetovanje s javnošću o strateškim odabirima Unije za provedbu nove nadležnosti Unije u području sporta te izvješće Komisije o ocjenjivanju pripremnih radnji u području sporta pružili su korisne naznake u vezi s prioritetnim područjima za djelovanje Unije i prikazali dodanu vrijednost koju Unija može donijeti podrškom aktivnostima usmjerenima stvaranju, dijeljenju i prenošenju iskustava i znanja o raznim pitanjima koja utječu na sport na europskoj razini, pod uvjetom da su usredotočene posebno na lokalnu razinu.

(5)

Strategijom Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast određuje se strategija rasta Unije za nadolazeće desetljeće kako bi se podržao takav rast, postavljajući pet ambicioznih ciljeva koje treba ostvariti do 2020., osobito u području obrazovanja, gdje je cilj da se stope prijevremenog napuštanja školovanja smanje na razinu ispod 10 % i da se omogući da najmanje 40 % osoba u dobi od 30 do 34 godine dobije diplomu tercijarnog ili jednakovrijednog obrazovanja. To podrazumijeva i vodeće inicijative, posebno „Mladi u pokretu” i Program za nove vještine i radna mjesta.

(6)

Vijeće je u svojim zaključcima od 12. svibnja 2009. pozvalo na donošenje strateškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja (ET 2020.), u sklopu kojeg se postavljaju četiri strateška cilja kako bi se odgovorilo na preostale izazove pri stvaranju Europe temeljene na znanju i činjenju cjeloživotnog učenja stvarnošću za sve.

(7)

U skladu s člancima 8. i 10. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) te člancima 21. i 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, Programom se promiče, između ostalog, ravnopravnost između žena i muškaraca te mjere borbe protiv diskriminacije na temelju spola, rase ili etničkog podrijetla, religije ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije. Prilikom provedbe Programa potrebno je povećati pristup članovima skupina koje su u nepovoljnom položaju i ranjivim skupinama te se aktivno pozabaviti posebnim potrebama u vezi s učenjem osoba s invaliditetom.

(8)

Programom bi se trebala obuhvatiti jaka međunarodna odrednica, osobito kad je riječ o visokom obrazovanju, ne samo da bi se povećala kvaliteta europskog visokog obrazovanja pridržavajući se širih ciljeva strateškog okvira ET 2020. i atraktivnost Unije kao studijskog odredišta, već i da bi se promicalo međuljudsko razumijevanje i doprinijelo održivom razvoju visokog obrazovanja u zemljama partnerima, kao i njihovom širem društveno-gospodarskom razvoju, između ostalog poticanjem kruženja mozgova kroz mjere mobilnosti s državljanima zemalja partnera. U tu bi se svrhu trebalo osigurati financiranje iz Instrumenta za razvojnu suradnju (DCI), Europskog instrumenta za susjedstvo (ENPI), Instrumenta za pretpristupnu pomoć (IPA) i Instrumenta partnerstva za suradnju s trećim zemljama (PI). Moguće je i financiranje iz Europskog razvojnog fonda (EDF) u skladu s postupcima koji njime upravljaju. Odredbe ove Uredbe trebale bi se primjenjivati na korištenje tim sredstvima, istodobno osiguravajući usklađenost s odgovarajućim uredbama kojima se uspostavljaju ti instrumenti i taj fond.

(9)

U svojoj Rezoluciji od 27. studenoga 2009. o obnovljenom okviru za europsku suradnju u području mladih (2010. - 2018.), Vijeće naglašava potrebu da se sve mlade osobe smatraju društvenim bogatstvom i teži olakšavanju njihovog sudjelovanja u razvoju politike koja na njih utječe preko trajnog strukturiranog dijaloga između donositelja odluka i mladih osoba i organizacija mladih na svim razinama.

(10)

Ujedinjavanje formalnog, neformalnog i informalnog učenja u isti program trebalo bi stvoriti sinergiju i podržavati međusektorsku suradnju između različitih sektora obrazovanja i osposobljavanja te sektora povezanih s mladima. Prilikom provedbe Programa u obzir bi se propisno trebale uzeti posebne potrebe različitih sektora te, po potrebi, uloga lokalnih i regionalnih tijela.

(11)

Kako bi podržala mobilnost, pravičnost i izvrsnost pri studiranju, Unija bi na pokusnoj osnovi trebala uspostaviti Instrument jamstva za studentske zajmove kojim bi se studentima omogućilo da svoju magistarsku diplomu dobiju u drugoj zemlji kojoj je otvoreno sudjelovanje u Programu („zemlja sudionica Programa”) bez obzira na svoje društveno porijeklo. Instrument jamstva za studentske zajmove trebao bi biti dostupan financijskim ustanovama koje prihvate studentima ponuditi kredite za magistarske studije u drugim zemljama sudionicama Programa uz povoljne uvjete. Ovaj dodatni i inovativni instrument za obrazovnu mobilnost ne bi trebao zamijeniti nijedan postojeći niti onemogućiti razvoj mogućeg bilo kojeg budućeg sustava dodjeljivanja bespovratnih sredstava ili sustava zajmova kojima se podržava mobilnost studenata na lokalnoj ili nacionalnoj razini, ili na razini Unije. Instrument jamstva za studentske zajmove trebalo bi podvrgnuti bliskom praćenju i ocjenjivanju, osobito u vezi s njegovom prihvaćenosti na tržištu u različitim zemljama. U skladu s člankom 21. stavcima 2. i 3. Europskom parlamentu i Vijeću najkasnije do kraja 2017. trebalo bi podnijeti evaluacijsko izvješće sredinom provedbenog razdoblja kako bi se dobile političke smjernice u vezi s nastavkom provedbe Instrumenta jamstva za studentske zajmove.

(12)

Države članice trebale bi nastojati usvojiti sve odgovarajuće mjere kako bi otklonile pravne i administrativne prepreke za pravilno funkcioniranje Programa. To uključuje, po potrebi, rješavanje administrativnih pitanja koja otežavaju dobivanje viza i boravišnih dozvola. U skladu s Direktivom Vijeća 2004/114/EZ (8) države članice potiču se da uspostave ubrzane postupke prihvata.

(13)

Komunikacijom Komisije od 20. rujna 2011. pod nazivom „Podrška rastu i radnim mjestima – program za osuvremenjivanje sustava visokog obrazovanja Europe” utvrđuje se okvir u sklopu kojeg Europska unija, države članice i ustanove visokog obrazovanja mogu surađivati kako bi se povećao broj osoba sa sveučilišnom diplomom, unaprijedila kvaliteta obrazovanja i što više povećao doprinos kojim visoko obrazovanje i istraživanja mogu pomoći da gospodarstva i društva država članica iz globalne ekonomske krize izađu jača.

(14)

Da bi se bolje rješavao problem nezaposlenosti mladih u Uniji, posebna pažnja trebala bi se posvetiti transnacionalnoj suradnji između ustanova visokog i strukovnog obrazovanja i poduzeća, s ciljem poboljšanja zapošljivosti studenata te razvoja poduzetničkih vještina.

(15)

Bolonjskom deklaracijom, koju su potpisali ministri obrazovanja 29 europskih zemalja 19. lipnja 1999., uspostavljen je međuvladin proces usmjeren stvaranju Europskog prostora visokog obrazovanja, za što je potrebna stalna podrška na razini Unije.

(16)

Obnovljenim kopenhaškim procesom (2011. - 2020.) uvelike se priznaje i definira ključna uloga koju ima strukovno obrazovanje i osposobljavanje (VET) u pomaganju da se ostvare mnogi ciljevi iz strategije Europa 2020., posebno uzimajući u obzir njegov potencijal u borbi protiv visoke stope nezaposlenosti u Europi, osobito nezaposlenosti mladih i dugoročne nezaposlenosti, promicanju kulture cjeloživotnog učenja, ublažavanju društvene isključenosti i promicanju aktivnog građanstva. Kvalitetna stažiranja i naukovanja, uključujući ona iz mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća, potrebna su kako bi se premostila praznina između znanja koje se dobije obrazovanjem i osposobljavanjem te vještina i sposobnosti koje se traže u svijetu rada te kako bi se povećala zapošljivost mladih.

(17)

Potrebno je pojačati intenzitet i stupanj europske suradnje među školama te mobilnosti školskog osoblja i učenika kako bi se pristupilo prioritetima utvrđenima u Programu za europsku suradnju u području škola za 21. stoljeće, to jest poboljšanju kvalitete školskog obrazovanja u Uniji u područjima razvoja vještina te unapređenju pravičnosti i uključivosti unutar školskih sustava i ustanova, kao i osnaživanju i podržavanju učiteljske profesije i upravljanja školama. U tom smislu prednost bi se trebala dati strateškim ciljevima za smanjenje stope prijevremenog napuštanja škola, unapređenje uspješnosti u osnovnim vještinama i poboljšanje sudjelovanja i kvalitete obrazovanja i skrbi u ranom djetinjstvu, kao i ciljevima za jačanje profesionalnih kompetencija školskih učitelja i ravnatelja škola te za poboljšanje obrazovnih prilika djece s migrantskim porijeklom i djece u nepovoljnom društveno-gospodarskom položaju.

(18)

Obnovljeni Europski program za obrazovanje odraslih obuhvaćen Rezolucijom Vijeća od 28. studenoga 2011. usmjeren je omogućavanju svim odraslim osobama da razvijaju i poboljšaju svoje vještine i sposobnosti tijekom cijelog svojeg života. Posebnu pažnju trebalo bi posvetiti unapređenju mogućnosti obrazovanja za veliki broj nekvalificiranih Europljana, posebno poboljšavajući pismenost i sposobnost računanja te promičući fleksibilne načina učenja i mjere davanja druge prilike.

(19)

Djelovanje Europskog foruma mladih, Nacionalnih informacijskih centara za akademsko priznavanje (NARIC), mreža Eurydice, Euroguidance i Eurodesk, nacionalnih službi za podršku inicijative eTwinning, nacionalnih centara Europass i Nacionalnih informacijskih ureda u zemljama susjedstva presudno je za ostvarivanje ciljeva Programa, osobito tako što se Komisiji redovno pružaju ažurirane informacije povezane s raznim poljima njihove aktivnosti i prenošenjem rezultata Programa u Uniji i u zemljama partnerima.

(20)

Suradnju u okviru Programa i s međunarodnim organizacijama u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta, osobito s Vijećem Europe, trebalo bi ojačati.

(21)

Kako bi se doprinijelo razvoju izvrsnosti u studijima europskih integracija diljem svijeta te kako bi se odgovorilo na povećanu potrebu za znanjem i dijalogom o procesu europskih integracija i njegovom razvoju, važno je poticati izvrsnost u podučavanju, istraživanju i promišljanju u tom području podržavajući akademske institucije ili udruženja aktivna u području europskih integracija i udruženja koja slijede cilj od europskog interesa, kroz djelovanje u okviru programa Jean Monnet.

(22)

Suradnja u okviru Programa i s organizacijama civilnog društva u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta, na nacionalnoj razini i razini Unije, od velike je važnosti u svrhu stvaranja sveobuhvatnog osjećaja vlasništva u odnosu na strategije i politike cjeloživotnog učenja te uzimanja u obzir ideja i predmeta zabrinutosti sudionika na svim razinama.

(23)

Komunikacijom Komisije od 18. siječnja 2011. pod nazivom „Razvoj europske dimenzije u sportu” utvrđuju se zamisli Komisije za djelovanje na razini Unije u području sporta nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona te se predlaže niz konkretnih mjera koje Komisija i države članice trebaju poduzeti kako bi se povećao europski identitet sporta u trima opsežnim poglavljima: društvena uloga sporta, ekonomska dimenzija sporta i organizacija sporta. Također je potrebno uzeti u obzir dodanu vrijednost sporta, uključujući autohtoni sport, kao i njegov doprinos kulturnom i povijesnom nasljeđu Unije.

(24)

Potrebno je posebno se usredotočiti na sport na lokalnoj razini te volontiranje u sportu zbog važne uloge koju imaju u promicanju društvene uključenosti, jednakih mogućnosti i fizičke aktivnosti koja poboljšava zdravstveno stanje.

(25)

Unapređenom transparentnošću i priznavanjem kvalifikacija i kompetencija te proširenom prihvaćenošću instrumenata Unije za transparentnost i priznavanje trebalo bi se doprinijeti razvoju kvalitetnog obrazovanja i osposobljavanja i olakšati mobilnost i u svrhe cjeloživotnog učenja i u strukovne svrhe diljem Europe, između zemalja i među sektorima. Otvaranjem pristupa metodama, praksi i tehnologijama koje se rabe u drugim zemljama pomoći će se poboljšavanju zapošljivosti.

(26)

U tu svrhu preporučuje se proširenje primjene jedinstvenog okvira Unije za transparentnost kvalifikacija i kompetencija (Europass) uspostavljenog Odlukom br. 2241/2004/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9), Europskog registra za osiguranje kvalitete u visokom obrazovanju (EQAR) i Europskog udruženja za osiguranje kvalitete u visokom obrazovanju (ENQA) uspostavljenih Preporukom 2006/143/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10), Europskog kvalifikacijskog okvira (EQF) uspostavljenog Preporukom Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. (11), Europskog sustava kredita za strukovno obrazovanje i osposobljavanje (ECVET) uspostavljenog u skladu s Preporukom Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. (12), Europskog referentnog okvira za osiguranje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (EQAVET) uspostavljenog Preporukom Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. (13) i Europskog sustava prijenosa i prikupljanja bodova (ECTS).

(27)

Kako bi se osigurala veća učinkovitost u komuniciranju sa širom javnosti te veća sinergija između komunikacijskih aktivnosti na inicijativu Komisije, sredstva dodijeljena za komunikacijske aktivnosti u skladu s ovom Uredbom trebala bi doprinijeti i obuhvaćanju institucionalne komunikacije koja se odnosi na političke prioritete Europske unije, ako su oni povezani s općim ciljem ove Uredbe.

(28)

Potrebno je osigurati europsku dodanu vrijednost svih mjera koje se provode u okviru Programa te njihovu komplementarnost s aktivnostima država članica u skladu s člankom 167. stavkom 4. UFEU-a i drugim aktivnostima, posebno onima u području kulture i medija, zapošljavanja, istraživanja i inovacija, industrije i poduzetništva, kohezijske i razvojne politike, kao i politike proširenja i inicijativa, instrumenata i strategija u području regionalne politike i vanjskih odnosa.

(29)

Program je osmišljen kako imao pozitivan i održiv učinak na politiku i praksu u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta. Taj sistemski učinak trebao bi se postići različitim mjerama i aktivnostima predviđenima Programom, čiji je cilj podržavanje promjena na institucionalnoj razini i koje dovode, po potrebi, do inovacija na razini sustava. Pojedinačni projekti za koje je zatražena financijska podrška iz Programa ne moraju imati sistemski učinak sami po sebi. Ostvarivanju sistemskog učinka trebao bi doprinijeti kumulativni rezultat tih projekata.

(30)

Djelotvorno upravljanje uspješnošću, što uključuje ocjenjivanje i praćenje, zahtijeva osmišljavanje specifičnih, mjerljivih i ostvarivih pokazatelja uspješnosti koji se mogu mjeriti tijekom vremena, a odražavaju logiku intervencije.

(31)

Komisija i države članice trebale bi optimizirati korištenje informacijskim i komunikacijskim tehnologijama te novim tehnologijama kako bi olakšale pristup mjerama u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta. To bi moglo obuhvaćati virtualnu mobilnost koja bi trebala nadopunjavati, ali ne i zamjenjivati, obrazovnu mobilnost.

(32)

Ovom Uredbom utvrđuje se financijska omotnica za cijelo razdoblje trajanja Programa koja, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (14) +, predstavlja primarni referentni iznos za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(33)

Kako bi se osigurala kontinuiranost financijske potpore po Programu za djelovanje tijela, Komisija bi trebala biti u mogućnosti u početnoj fazi programa smatrati troškove koji su izravno povezani s provedbom aktivnosti prihvatljivima za financiranje, iako su nastale korisniku prije nego što je podnesen zahtjev za bespovratna sredstva.

(34)

Postoji potreba da se uspostave kriteriji uspješnosti na kojima bi se trebala temeljiti dodjela proračunskih sredstava između država članica za mjere kojima upravljaju nacionalne agencije.

(35)

Zemlje kandidatkinje za pristupanje Uniji i one zemlje Europskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA) koje čine dio Europskoga gospodarskog područja mogu sudjelovati u programima Unije na osnovi okvirnih sporazuma, odluka Vijeća za pridruživanje ili sličnih sporazuma.

(36)

Švicarska Konfederacija može sudjelovati u programima Unije u skladu sa sporazumom koji će potpisati Unija i ta zemlja.

(37)

Pojedinci iz prekomorskih zemalja ili područja (PZP-ovi) i nadležna javna i/ili privatna tijela i institucije iz pojedinog PZP-a mogu sudjelovati u programima u skladu s Odlukom Vijeća 2001/822/EZ (15). Prilikom provedbe Programa u obzir bi se trebala uzeti ograničenja uzrokovana udaljenošću najudaljenijih regija Unije i PZP-ova.

(38)

Europska komisija i Visoki predstavnik Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku u zajedničkoj su komunikaciji od 24. svibnja 2011. pod nazivom „Novi odgovor na promjene u susjedstvu” između ostaloga navele cilj dodatnog olakšavanja sudjelovanja zemalja iz susjedstva u mjerama Unije u području mobilnosti i izgradnje kapaciteta u visokom obrazovanju te otvaranja budućeg obrazovnog programa prema zemljama iz susjedstva.

(39)

Financijske interese Europske unije tijekom cijelog ciklusa troškova trebalo bi zaštititi proporcionalnim mjerama, uključujući sprečavanje, otkrivanje i ispitivanje nepravilnosti, povrat izgubljenih, krivo isplaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te po potrebi sankcije. Vanjska pomoć Unije iziskuje sve veću potrebu za financiranjem, no ekonomska i proračunska situacija u Uniji ograničava sredstva dostupna za takvu pomoć. Komisija bi stoga trebala težiti najučinkovitijoj i najodrživijoj primjeni dostupnih sredstava, osobito uporabom financijskih instrumenata s učinkom poluge.

(40)

Kako bi se povećao pristup Programu, bespovratna sredstva za podršku mobilnosti pojedinaca trebala bi se prilagoditi troškovima života i boravka zemlje domaćina. U skladu s nacionalnim pravom, države članice također bi trebalo poticati da izuzmu ta bespovratna sredstva iz svih poreza i socijalnih pristojbi. Isto izuzeće trebalo bi se primjenjivati na javna ili privatna tijela koja dodjeljuju takvu financijsku potporu dotičnim pojedincima.

(41)

U skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (16) vrijeme volontiranja može se priznati kao sufinanciranje u obliku doprinosa u naravi.

(42)

U svojoj Komunikaciji od 29. lipnja 2011. pod nazivom „Proračun za Europu 2020.” Komisija je naglasila svoju predanost pojednostavljenju financiranja Unije. Stvaranje jedinstvenog programa za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport trebalo bi rezultirati znatnim pojednostavljenjem, racionalizacijom i sinergijom u upravljanju Programom. Provedba Programa trebala bi se dodatno pojednostaviti primjenom financiranja s paušalnim iznosima, jediničnim troškovima i fiksnim stopama kao i smanjenjem formalnih i administrativnih zahtjeva za korisnike i države članice.

(43)

Poboljšanje provedbe i kvaliteta trošenja trebali bi biti vodeća načela u postizanju ciljeva Programa, istodobno osiguravajući optimalno korištenje financijskih sredstava.

(44)

Važno je osigurati dobro financijsko upravljanje Programom i njegovu provedbu na najučinkovitiji i najpristupačniji način, istodobno osiguravajući pravnu sigurnost i dostupnost Programa svim sudionicima.

(45)

Kako bi se osigurala brza reakcija na izmijenjene potrebe tijekom cijeloga trajanja Programa, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a s obzirom na odredbe o dodatnim mjerama kojima upravljaju nacionalne agencije. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(46)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (17).

(47)

Program bi trebao obuhvaćati tri različita područja, a odbor osnovan u skladu s ovom Uredbom trebao bi se baviti i horizontalnim i sektorskim pitanjima. Na državama članicama je da osiguraju slanje odgovarajućih predstavnika radi prisustvovanja sastancima tog odbora u skladu s temama na njegovom rasporedu, dok predsjednik odbora treba osigurati da je u dnevnim redovima sastanaka jasno naznačen uključeni sektor ili sektori te teme o kojima će se raspravljati na svakom sastanku, prema sektoru. Po potrebi, trebalo bi biti moguće pozvati vanjske stručnjake, uključujući predstavnike socijalnih partnera, da kao promatrači sudjeluju na sastancima odbora, u skladu s njegovim poslovnikom i na ad hoc osnovi.

(48)

Prikladno je osigurati ispravno zaključenje Programa, osobito kad je riječ o nastavku višegodišnjih mehanizama za upravljanje njime, poput financiranja tehničke i administrativne pomoći. Od 1. siječnja 2014. tehničkom i administrativnom pomoći trebalo bi se osigurati, po potrebi, upravljanje mjerama koje još nisu zaključene u sklopu prethodnih programa do kraja 2013.

(49)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest uspostavu Programa, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego ga se može zbog opsega i učinaka na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti određenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(50)

Odluke br. 1719/2006/EZ, br. 1720/2006/EZ i br. 1298/2008/EZ stoga bi trebalo staviti izvan snage.

(51)

Kako bi se osigurala kontinuiranost financijske potpore po Programu, ova bi se Uredba trebala primjenjivati od 1. siječnja 2014. Ona bi trebala stupiti na snagu što je prije moguće nakon objave u Službenom listu Europske unije zbog razloga hitnosti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Članak 1.

Područje primjene

1.   Ovom Uredbom uspostavlja se program za djelovanje Unije u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta pod nazivom „Erasmus+” („Program”).

2.   Program se provodi u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

3.   Programom su obuhvaćena sljedeća područja, poštujući strukture i posebne potrebe raznih sektora u državama članicama:

(a)

obrazovanje i osposobljavanje na svim razinama, iz perspektive cjeloživotnog učenja, uključujući školsko obrazovanje (Comenius), visoko obrazovanje (Erasmus), međunarodno visoko obrazovanje (Erasmus Mundus), strukovno obrazovanje i osposobljavanje (Leonardo da Vinci) te obrazovanje odraslih (Grundtvig);

(b)

mladi (Mladi na djelu), posebno u kontekstu neformalnog i informalnog učenja;

(c)

sport, posebno sport na lokalnoj razini.

4.   U Program je uključena međunarodna odrednica čiji je cilj podupiranje vanjskog djelovanja Unije, uključujući njegove razvojne ciljeve, kroz suradnju između Unije i zemalja partnera.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)

„cjeloživotno učenje” znači sve opće obrazovanje, strukovno obrazovanje i osposobljavanje, neformalno učenje i informalno učenje poduzeto tijekom cijelog života koje rezultira unapređenjem znanja, vještina i kompetencija ili sudjelovanja u društvu u sklopu osobne, građanske, kulturne, društvene i/ili sa zapošljavanjem povezane perspektive, što uključuje i pružanje usluga savjetovanja i usmjeravanja;

(2)

„neformalno učenje” znači učenje koje se odvija planiranim aktivnostima (u smislu ciljeva i vremena učenja) u kojima je prisutan neki oblik podrške u učenju (npr. veza učenik ‒ učitelj), ali koje nije dio sustava formalnog obrazovanja i osposobljavanja;

(3)

„informalno učenje” znači učenje koje proizlazi iz svakodnevnih aktivnosti povezanih s poslom, obitelji ili slobodnim vremenom i koje nije organizirano ili strukturirano u smislu ciljeva, vremena ili podrške u učenju; iz učenikove perspektive može biti nenamjerno;

(4)

„strukturirani dijalog” znači dijalog s mladim osobama i organizacijama mladih koji služi kao forum za stalno zajedničko promišljanje o prioritetima, provedbi i pratećim mjerama europske suradnje u području povezanom s mladima;

(5)

„transnacionalni” se odnosi, ako nije drugačije naznačeno, na sve mjere koje uključuju najmanje dvije zemlje sudionice Programa kako je definirano člankom 24. stavkom 1.;

(6)

„međunarodni” se odnosi na sve mjere koje uključuju najmanje jednu zemlju sudionicu Programa i najmanje jednu treću zemlju („zemlja partner”);

(7)

„obrazovna mobilnost” znači fizičko preseljenje u zemlju koja nije zemlja boravišta kako bi se provelo studiranje, osposobljavanje ili neformalno ili informalno učenje; može imati oblik stažiranja, naukovanja, razmjene mladih, volontiranja, podučavanja ili sudjelovanja u aktivnosti profesionalnog razvoja i može uključivati pripremne aktivnosti, poput osposobljavanja na jeziku zemlje domaćina, kao i aktivnosti slanja, ugošćavanja te prateće aktivnosti;

(8)

„suradnja za inovacije i razmjenu dobre prakse” znači projekti transnacionalne i međunarodne suradnje kojima su obuhvaćene organizacije aktivne u područjima obrazovanja, osposobljavanja i/ili mladih, a mogu uključivati i druge organizacije;

(9)

„podrška reformi politike” znači svaka vrsta aktivnosti kojoj je cilj podrška i pojednostavljivanje modernizacije sustava obrazovanja i osposobljavanja, kao i podrška razvoju europske politike za mlade, preko procesa političke suradnje država članica, posebno preko otvorene metode koordinacije i strukturiranog dijaloga s mladima;

(10)

„virtualna mobilnost” znači niz aktivnosti potpomognutih informacijskom i komunikacijskom tehnologijom, uključujući e-učenje, organiziranih na institucionalnoj razini, kojima se ostvaruju ili olakšavaju transnacionalna i/ili međunarodna suradnička iskustva u kontekstu poučavanja i/ili učenja;

(11)

„osoblje” znači osobe koje su uključene u obrazovanje, osposobljavanje ili neformalno učenje mladih, bilo na profesionalnoj ili dobrovoljnoj osnovi, i može obuhvaćati profesore, učitelje, voditelje osposobljavanja, ravnatelje škola, sociopedagoške djelatnike i nenastavno osoblje;

(12)

„sociopedagoški djelatnik” znači zaposlenik ili volonter uključen u neformalno učenje koji podržava mlade u njihovom osobnom sociopedagoškom i profesionalnom razvoju;

(13)

„mladi” znači pojedinci između trinaest i trideset godina starosti;

(14)

„ustanova visokog obrazovanja” znači:

(a)

svaka vrsta ustanove visokog obrazovanja koja, u skladu s nacionalnim pravom ili praksom, nudi ostvarenje priznatih stupnjeva obrazovanja ili drugih priznatih kvalifikacija tercijarne razine bez obzira na naziv takvih ustanova;

(b)

svaka ustanova koja, u skladu s nacionalnim pravom ili praksom, nudi strukovno obrazovanje ili osposobljavanje na tercijarnoj razini;

(15)

„združeni akademski stupnjevi” znači združeni studijski program koji nude najmanje dvije ustanove visokog obrazovanja i koji rezultiraju jednom svjedodžbom o akademskom stupnju izdanom i potpisanom zajednički od svih ustanova sudionica te službeno priznatom u zemljama u kojima se nalaze ustanove sudionice;

(16)

„dvostruki akademski stupanj/višestruki akademski stupanj” znači studijski program koji nude najmanje dvije obrazovne ustanove (dvostruki) ili više njih (višestruki) pri čemu studenti po dovršetku studija dobivaju posebnu svjedodžbu o akademskom stupnju od svake ustanove sudionice;

(17)

„aktivnost mladih” znači izvanškolska aktivnost (poput razmjene mladih, volontiranja ili osposobljavanja mladih) koju mlada osoba izvršava bilo pojedinačno ili u skupini, posebno kroz organizacije mladih, te za koju je svojstven neformalan pristup učenju;

(18)

„partnerstvo” znači sporazum između skupine ustanova i/ili organizacija u različitim zemljama sudionicama Programa o provođenju zajedničkih europskih aktivnosti u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta ili o uspostavi formalne ili informalne mreže u relevantnom području poput zajedničkih obrazovnih projekata za učenike i njihove učitelje u obliku razmjene razreda i pojedinačne dugoročne mobilnosti, intenzivnih programa u visokom obrazovanju i suradnje između regionalnih i lokalnih vlasti radi podržavanja međuregionalne suradnje, uključujući i prekograničnu suradnju; može se proširiti na ustanove i/ili organizacije iz zemalja partnera s ciljem jačanja kvalitete partnerstva;

(19)

„ključne kompetencije” znači osnovni skup znanja, vještina i stavova koje svi pojedinci trebaju za osobno ispunjenje i razvoj, aktivno građanstvo, socijalnu uključenost i zapošljavanje, kako je opisano u Preporuci 2006/962/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (18);

(20)

„otvorena metoda koordinacije (OMC)” znači međuvladina metoda kojom se pruža okvir za suradnju država članica čije se nacionalne politike tako mogu usmjeriti prema određenim zajedničkim ciljevima; u okviru Programa OMC se primjenjuje na obrazovanje, osposobljavanje i mlade;

(21)

„instrumenti Unije za transparentnost i priznavanje” znači instrumenti koji pomažu zainteresiranim stranama da razumiju, cijene i po potrebi priznaju rezultate i kvalifikacije obrazovanja diljem Unije;

(22)

„zemlje iz susjedstva” znači zemlje i područja obuhvaćeni Europskom politikom susjedstva;

(23)

„dvojna karijera” znači kombinacija treniranja vrhunskog sporta s općim obrazovanjem ili radom;

(24)

„sport na lokalnoj razini” znači organizirani sport koji na lokalnoj razini prakticiraju sportaši amateri, kao i sport za sve.

Članak 3.

Europska dodana vrijednost

1.   Programom se podržavaju samo one mjere i aktivnosti koje predstavljaju potencijalnu europsku dodanu vrijednost i koje doprinose postizanju općeg cilja iz članka 4.

2.   Europska dodana vrijednost mjera i aktivnosti iz Programa posebno se osigurava:

(a)

njihovim transnacionalnim značajem, osobito u odnosu na mobilnost i suradnju kojima je cilj postizanje održivog sistemskog učinka;

(b)

njihovom komplementarnošću i sinergijom s drugim programima i politikama na nacionalnoj razini, razini Unije te međunarodnoj razini;

(c)

njihovim doprinosom djelotvornoj uporabi instrumenata Unije za transparentnost i priznavanje.

Članak 4.

Opći ciljevi Programa

Programom se doprinosi ostvarenju:

(a)

ciljeva strategije Europa 2020., uključujući vodeći cilj u području obrazovanja;

(b)

ciljeva strateškog okvira za europsku suradnju u obrazovanju i osposobljavanju („ET 2020.”), uključujući odgovarajuća mjerila;

(c)

održivog razvoja zemalja partnera u području visokog obrazovanja;

(d)

ukupnih ciljeva obnovljenog okvira za europsku suradnju u području povezanom s mladima (2010. - 2018.);

(e)

cilja razvijanja europske dimenzije u sportu, posebno sportu na lokalnoj razini, u skladu s programom rada Unije za sport; i

(f)

promicanja europskih vrijednosti u skladu s člankom 2. Ugovora o Europskoj uniji.

POGLAVLJE II.

Obrazovanje i osposobljavanje

Članak 5.

Posebni ciljevi

1.   U skladu s općim ciljem Programa navedenim u članku 4., posebno ciljevima strateškog okvira za europsku suradnju u obrazovanju i osposobljavanju ET 2020. te podržavajući održivi razvoj u zemljama partnerima u području visokog obrazovanja, Programom se nastoje ostvariti sljedeći posebni ciljevi:

(a)

unaprijediti stupanj ključnih kompetencija i vještina, posebno u odnosu na njihovu važnost za tržište rada i njihov doprinos kohezivnom društvu, osobito širenjem mogućnosti za obrazovnu mobilnost te jačanjem suradnje između svijeta obrazovanja i osposobljavanja i svijeta rada;

(b)

poticati poboljšanja kvalitete, izvrsnost u inovacijama i internacionalizaciju na razini ustanova za obrazovanje i osposobljavanje, osobito jačanjem transnacionalne suradnje između pružatelja usluga obrazovanja i osposobljavanja i drugih zainteresiranih strana;

(c)

promicati nastanak europskog prostora cjeloživotnog učenja i podizati svijest o tom prostoru, oblikovanom radi nadopunjavanja reformi politike na nacionalnoj razini i podupirati modernizaciju sustava obrazovanja i osposobljavanja, osobito pojačanom političkom suradnjom, boljom upotrebom instrumenata Unije za transparentnost i priznavanje te širenjem dobre prakse;

(d)

unaprijediti međunarodnu dimenziju obrazovanja i osposobljavanja, osobito suradnjom između ustanova Unije i ustanova zemalja partnera u području VET-a te u području visokog obrazovanja, jačanjem privlačnosti europskih ustanova visokog obrazovanja i podupiranjem vanjskog djelovanja Unije, uključujući njegove razvojne ciljeve, promicanjem mobilnosti i suradnje između ustanova visokog obrazovanja u Uniji i zemljama partnerima te ciljanom izgradnjom kapaciteta u zemljama partnerima;

(e)

poboljšati podučavanje i učenje jezika te poticati široku jezičnu raznolikost u Uniji i međukulturalnu osviještenost;

(f)

promicati u cijelom svijetu izvrsnost u aktivnostima poučavanja i istraživanja u području europske integracije putem aktivnosti programa Jean Monnet, kako je navedeno u članku 10.

2.   Za potrebe ocjenjivanja Programa, u Prilogu I. navode se mjerljivi i relevantni pokazatelji u odnosu na posebne ciljeve iz stavka 1.

Članak 6.

Mjere Programa

1.   U području obrazovanja i osposobljavanja ciljevi Programa nastoje se ostvariti sljedećim vrstama mjera:

(a)

obrazovna mobilnost pojedinaca;

(b)

suradnja za inovacije i razmjenu dobre prakse; i

(c)

podrška reformi politike.

2.   Posebne aktivnosti u okviru programa Jean Monnet opisane su u članku 10.

Članak 7.

Obrazovna mobilnost pojedinaca

1.   U okviru obrazovne mobilnosti pojedinaca podržavaju se sljedeće aktivnosti u zemljama sudionicama Programa iz članka 24. stavka 1.:

(a)

mobilnost studenata u svim ciklusima visokog obrazovanja te studenata, naučnika i učenika u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju. Ta mobilnost može imati oblik studiranja u partnerskoj ustanovi ili stažiranja ili stjecanja iskustva u inozemstvu kao naučnik, asistent ili pripravnik. Akademska mobilnost na razini magistarskih studija može se poticati preko Instrumenta jamstva za studentske zajmove iz članka 20.;

(b)

mobilnost osoblja unutar zemalja sudionica Programa iz članka 24. stavka 1. Ta mobilnost može imati oblik podučavanja ili pomaganja u svojstvu asistenta ili sudjelovanja u aktivnostima profesionalnog razvoja u inozemstvu.

2.   Tim djelovanjem podržava se i međunarodna mobilnost studenata i osoblja u zemlje partnere i iz njih kad je riječ o visokom obrazovanju, uključujući i mobilnost organiziranu na temelju združenih, dvostrukih ili višestrukih akademskih stupnjeva visoke kvalitete ili združenih poziva.

Članak 8.

Suradnja za inovacije i razmjenu dobre prakse

1.   Suradnjom za inovacije i razmjenu dobre prakse podržavaju se:

(a)

strateška partnerstva između organizacija i/ili ustanova uključenih u obrazovanje i osposobljavanje ili u druge relevantne sektore čiji je cilj razvoj i provedba zajedničkih inicijativa i promicanje suradničkog učenja i razmjene iskustava;

(b)

partnerstva između svijeta rada i ustanova za obrazovanje i osposobljavanje u obliku:

udruženja znanja između, osobito, ustanova visokog obrazovanja i svijeta rada usmjerenih promicanju kreativnosti, inovacija, učenja koje se temelji na radu i poduzetništva ponudom relevantnih obrazovnih mogućnosti, uključujući razvoj novih kurikuluma i pedagoških pristupa;

udruženja sektorskih vještina između pružatelja usluga obrazovanja i osposobljavanja i svijeta rada usmjerenih promicanju zapošljivosti, doprinošenju stvaranju novih kurikuluma značajnih za pojedine sektore ili međusektorskih kurikuluma, razvijanju inovativnih načina strukovnog učenja i osposobljavanja te stavljanju u praksu instrumenata Unije za transparentnost i priznavanje;

(c)

platforme za informatičku podršku koje obuhvaćaju sve sektore obrazovanja i osposobljavanja, uključujući posebno eTwinning, čime se omogućuju suradničko učenje, virtualna mobilnost i razmjena dobre prakse i otvaranje pristupa sudionicima iz zemalja iz susjedstva.

2.   Tim djelovanjem podržava se i razvoj, izgradnja kapaciteta, regionalna integracija, razmjena znanja i procesi osuvremenjivanja putem međunarodnih partnerstava između ustanova visokog obrazovanja u Uniji i i u zemljama partnerima, osobito za suradničko učenje i zajedničke projekte obrazovanja, kao i putem promicanja regionalne suradnje i Nacionalnih informacijskih ureda, posebno sa zemljama iz susjedstva.

Članak 9.

Podrška reformi politike

1.   Podrška reformi politike obuhvaća aktivnosti započete na razini Unije koje su povezane sa sljedećim:

(a)

provedbom političkog plana Unije u području obrazovanja i osposobljavanja u kontekstu OMC-a, kao i s bolonjskim i kopenhaškim procesom;

(b)

provedbom instrumenata Unije za transparentnost i priznavanje u zemljama sudionicama Programa, a osobito jedinstvenog okvira Unije za transparentnost kvalifikacija i kompetencija (Europass), Europskog kvalifikacijskog okvira(EQF), Europskog sustava prijenosa i prikupljanja bodova (ECTS), Europskog sustava kredita za strukovno obrazovanje i osposobljavanje (ECVET), Europskog referentnog okvira za osiguranje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (EQAVET), Europskog registra za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju (EQAR) i Europskog udruženja za osiguranje kvalitete u visokom obrazovanju (ENQA), te s pružanjem podrške mrežama diljem Unije te europskim nevladinim organizacijama koje su aktivne u području obrazovanja i osposobljavanja;

(c)

političkim dijalogom s relevantnim europskim zainteresiranim stranama u području obrazovanja i osposobljavanja;

(d)

NARIC-om, mrežama Eurydice i Euroguidance kao i nacionalnim centrima Europass.

2.   Tim djelovanjem podržava se i politički dijalog sa zemljama partnerima i međunarodnim organizacijama.

Članak 10.

Aktivnosti u okviru programa Jean Monnet

Aktivnostima u okviru programa Jean Monnet nastoji se:

(a)

promicati poučavanje i istraživanje o europskoj integraciji u cijelom svijetu među specijaliziranim akademicima, učenicima i građanima, posebno osnivanjem katedri Jean Monnet i drugim akademskim aktivnostima te pružanjem pomoći za druge aktivnosti kojima se izgrađuje znanje u okviru ustanova visokog obrazovanja;

(b)

podržati aktivnosti akademskih ustanova ili udruženja aktivnih u području studija europske integracije i podržati oznaku izvrsnosti Jean Monnet;

(c)

podržati sljedeće ustanove koje slijede ciljeve od europskog interesa:

i.

Europski sveučilišni institut u Firenci;

ii.

Europski koledž (kampusi u Brugesu i Natolinu);

iii.

Europski institut za javnu upravu (EIPA) u Maastrichtu;

iv.

Akademiju europskog prava u Trieru;

v.

Europsku agenciju za razvoj obrazovanja za učenike i studente s posebnim potrebama u Odenseu;

vi.

Međunarodni centar za europsko osposobljavanje (CIFE) u Nici.

(d)

promicati političku raspravu i razmjenu između akademskog svijeta i tvoraca politike o političkim prioritetima Unije.

POGLAVLJE III.

Mladi

Članak 11.

Posebni ciljevi

1.   U skladu s općim ciljem Programa navedenim u članku 4., a posebno ciljevima obnovljenog okvira za europsku suradnju u području povezanom s mladima (2010. - 2018.), Program slijedi sljedeće posebne ciljeve:

(a)

unaprijediti stupanj ključnih kompetencija i vještina mladih, uključujući mlade koji imaju manje prilika, te promicati sudjelovanje u demokratskom životu u Europi i na tržištu rada, aktivno građanstvo, međukulturni dijalog, društvenu uključenost i solidarnost, osobito povećavanjem prilika za obrazovnu mobilnost mladih, osoba aktivnih u radu s mladima ili organizacijama mladih i vođa mladih, te jačanjem veza između područja povezanog s mladima i tržišta rada;

(b)

poticati poboljšanja kvalitete rada s mladima, osobito preko pojačane suradnje između organizacija u području povezanom s mladima i/ili drugih zainteresiranih strana;

(c)

nadopunjavati reforme politike na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini te podržavati razvoj znanja i politike za mlade koja se temelji na dokazima kao i priznavanje neformalnog i informalnog učenja, osobito pojačanom političkom suradnjom, boljom upotrebom instrumenata Unije za transparentnost i priznavanje te širenjem dobre prakse;

(d)

pojačati međunarodnu dimenziju aktivnosti mladih i ulogu sociopedagoških djelatnika i organizacija kao struktura potpore za mlade osobe koje nadopunjavaju vanjsko djelovanje Unije, osobito promicanjem mobilnosti i suradnje između Unije i zainteresiranih strana iz zemalja partnera i međunarodnih organizacija te ciljanom izgradnjom kapaciteta u zemljama partnerima.

2.   Za potrebe ocjenjivanja Programa, u Prilogu I. navode se mjerljivi i relevantni pokazatelji u odnosu na posebne ciljeve iz stavka 1.

Članak 12.

Mjere Programa

Ciljevi Programa nastoje se ostvariti sljedećim vrstama mjera:

(a)

obrazovna mobilnost pojedinaca;

(b)

suradnja za inovacije i razmjenu dobre prakse;

(c)

podrška reformi politike.

Članak 13.

Obrazovna mobilnost pojedinaca

1.   U okviru obrazovne mobilnosti pojedinaca podržavaju se:

(a)

mobilnost mladih u neformalnim i informalnim obrazovnim aktivnostima između zemalja sudionica Programa; ta mobilnost može biti u obliku razmjene mladih i volontiranja u okviru Europske volonterske službe, kao i inovativnih aktivnosti koje se temelje na postojećim odredbama za mobilnost;

(b)

mobilnost osoba aktivnih u radu s mladima ili organizacijama mladih te vođa mladih; ta mobilnost može biti u obliku aktivnosti osposobljavanja i umrežavanja.

2.   Tim djelovanjem podržava se i mobilnost mladih, osoba aktivnih u radu s mladima ili organizacijama mladih i vođama mladih, iz zemalja partnera i u zemlje partnere, posebno zemlje iz susjedstva.

Članak 14.

Suradnja za inovacije i razmjenu dobre prakse

1.   Suradnjom za inovacije i razmjenu dobre prakse podržavaju se:

(a)

strateška partnerstva čiji je cilj razvijanje i provedba zajedničkih inicijativa, uključujući inicijative mladih i projekte građanstva koji promiču aktivno građanstvo, socijalne inovacije, sudjelovanje u demokratskom životu i poduzetništvo, kroz suradničko učenje i razmjenu iskustva;

(b)

informacijsko-komunikacijske platforme koje omogućavaju suradničko učenje, rad s mladima koji se temelji na znanju, virtualnu mobilnost i razmjenu dobre prakse.

2.   Tim djelovanjem podržava se i razvoj, izgradnja kapaciteta i razmjena znanja preko partnerstava između organizacija u zemljama sudionicama Programa i zemljama partnerima, osobito kroz suradničko učenje.

Članak 15.

Podrška reformi politike

1.   Podrška reformi politike uključuje aktivnosti koje se odnose na:

(a)

provedbu političkog plana Unije u vezi s mladima kroz OMC;

(b)

provedbu instrumenata Unije za transparentnost i priznavanje u zemljama sudionicama Programa, osobito Youthpassa, i potporu mrežama diljem Unije te europskim nevladinim organizacijama za mlade;

(c)

politički dijalog s relevantnim europskim zainteresiranim stranama i strukturirani dijalog s mladima;

(d)

Europski forum mladih, resursne centre za razvoj rada mladih i mrežu Eurodesk.

2.   Tim djelovanjem podržava se i politički dijalog s zemljama partnerima i međunarodnim organizacijama.

POGLAVLJE IV.

Sport

Članak 16.

Posebni ciljevi

1.   U skladu s općim ciljem Programa navedenim u članku 4. i planom rada Unije za sport, Program se posebno usredotočuje na sport na lokalnoj razini i nastoji ostvariti sljedeće posebne ciljeve:

(a)

svladati prekogranične prijetnje integritetu sporta, kao što su doping, namještanje utakmica i nasilje, kao i sve vrste netolerancije i diskriminacije;

(b)

promicati i podržati dobro upravljanje u sportu i dvojne karijere sportaša;

(c)

većim sudjelovanjem u sportu i jednakim pristupom sportu za sve promicati volonterske aktivnosti u sportu, kao i socijalnu uključenost, jednake mogućnosti i osviještenost važnosti tjelesne aktivnosti koja pozitivno utječe na zdravlje.

2.   Za potrebe ocjenjivanja Programa, u Prilogu I. navode se mjerljivi i relevantni pokazatelji u odnosu na posebne ciljeve iz stavka 1.

Članak 17.

Aktivnosti

1.   Ciljevi suradnje nastoje se ostvariti preko sljedećih transnacionalnih aktivnosti, koje se posebno usredotočuju na sport na lokalnoj razini:

(a)

podrška suradničkim partnerstvima;

(b)

podrška neprofitnim europskim sportskim događanjima koja uključuju nekoliko zemalja sudionica Programa i koja doprinose ostvarenju ciljeva iz članka 16. stavka 1. točke (c);

(c)

podrška jačanju dokazne baze za donošenje politike;

(d)

dijalog s relevantnim europskim zainteresiranim stranama.

2.   Aktivnosti iz stavka 1. mogu se pojačati dodatnim financiranjem trećih strana poput privatnih poduzeća.

POGLAVLJE V.

Financijske odredbe

Članak 18.

Proračun

1.   Financijska omotnica za provedbu Programa od 1. siječnja 2014. iznosi 14 774 524 000 EUR u tekućim cijenama.

Godišnja sredstva odobravaju Europski parlament i Vijeće unutar granica višegodišnjeg financijskog okvira.

2.   Iznos iz stavka 1. dodjeljuje se za mjere u okviru Programa na sljedeći način, sa stupnjem fleksibilnosti u iznosu do 5 % svakog dodijeljenog iznosa:

(a)

77,5 % za obrazovanje i osposobljavanje, od čega se dodjeljuju sljedeći minimalni iznosi:

i.

43 % za visoko obrazovanje, što čini 33,3 % ukupnog proračuna;

ii.

22 % za strukovno obrazovanje i osposobljavanje, što čini 17 % ukupnog proračuna;

iii.

15 % za školsko obrazovanje, što čini 11,6 % ukupnog proračuna;

iv.

5 % za obrazovanje odraslih, što čini 3,9 % ukupnog proračuna;

(b)

10 % za mlade;

(c)

3,5 % za Instrument jamstva za studentske zajmove;

(d)

1,9 % za program Jean Monnet;

(e)

1,8 % za sport, od čega najviše 10 % za aktivnost iz članka 17. stavka 1. točke (b);

(f)

3,4 % kao operativna bespovratna sredstva za nacionalne agencije; i

(g)

1,9 % za administrativne rashode.

3.   Od raspodijeljenih sredstva iz stavka 2. točaka (a) i (b) najmanje 63 % dodjeljuje se za obrazovnu mobilnost pojedinaca, najmanje 28 % za suradnju za inovacije i razmjenu dobre prakse i 4,2 % za potporu reformi politike.

4.   Uz financijsku omotnicu navedenu u stavku 1. te radi promicanja međunarodne dimenzije visokog obrazovanja, dodatno financiranje kako je predviđeno iz različitih vanjskih instrumenata (Instrument za razvojnu suradnju (DCI), Europski instrument za susjedstvo (ENI), Instrument partnerstva za suradnju s trećim zemljama (PI) i Instrument za pretpristupnu pomoć (IPA)) dodjeljuje se za mjere povezane s obrazovnom mobilnošću u zemlje partnere ili iz njih te za suradnju i politički dijalog s tijelima, ustanovama i organizacijama iz tih zemalja. Ova Uredba primjenjuje se na korištenje tih sredstava, istodobno osiguravajući sukladnost s odgovarajućim uredbama koje uređuju te vanjske instrumente i, za DCI, također ispunjavajući kriterije za službenu razvojnu pomoć kako je to utvrdio Odbor za razvojnu pomoć Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj.

Financijska sredstva dodjeljuju se u okviru dviju višegodišnjih raspodjela, pri čemu prva obuhvaća prve četiri, a druga preostale tri godine. Raspodjela tih sredstava utvrđuje se u višegodišnjem indikativnom programiranju vanjskih instrumenata iz prvog podstavka, u skladu s utvrđenim potrebama i prioritetima zemalja na koje se to odnosi. Suradnja sa zemljama partnerima može se temeljiti, gdje je to relevantno, na dodatnim odobrenim sredstvima iz tih zemalja koja će biti raspoloživa u skladu s postupcima dogovorenima s tim zemljama.

Mjere povezane s mobilnošću studenata i osoblja između zemalja sudionica Programa i zemalja partnera koje se financiraju raspodjelom sredstava iz DCI-ja usmjerene su na područja koja su važna za uključiv i održiv razvoj zemalja u razvoju.

5.   Raspodjela financijskih sredstava za Program također može pokrivati troškove koji se odnose na aktivnosti pripreme, praćenja, kontrole, revizije i evaluacije, a koje su izravno potrebne za upravljanje Programom i ostvarivanje njegovih ciljeva, posebice studija, sastanaka stručnjaka, te informacijskih i komunikacijskih mjera, uključujući institucionalnu komunikaciju o političkim prioritetima Unije u mjeri u kojoj se odnose na opći cilj ove Uredbe, troškove povezane s informacijskom tehnologije kojima je cilj obrada i razmjena informacija i sve ostale troškove tehničke i administrativne pomoći koji nastanu Komisiji za upravljanje Programom.

6.   Raspodjela financijskih sredstava također može pokriti troškove tehničke i administrativne pomoći koji su potrebni za osiguranje prijelaza između Programa i mjera donesenih na temelju odluka br. 1719/2006/EZ, br. 1720/2006/EZ i br. 1298/2008/EZ. Po potrebi odobrena sredstva mogla bi se unijeti u proračun nakon 2020. za pokrivanje sličnih troškova kako bi se omogućilo upravljanje mjerama i aktivnostima koje još nisu završene do 31. prosinca 2020.

7.   Financijska sredstva za obrazovnu mobilnost pojedinaca kako je navedeno u članku 6. stavku 1. točki (a) i članku 12. točki (a), kojima treba upravljati jedna ili više nacionalnih agencija („nacionalna agencija”), raspodjeljuju se na temelju broja stanovnika i troškova života u državama članicama, udaljenosti između glavnih gradova država članica i uspješnosti. Mjerilo uspješnosti čini 25 % ukupnih financijskih sredstava prema kriterijima navedenima u stavcima 8. i 9. U pogledu strateških partnerstva iz članka 8. stavka 1. točke (a) i članka 14. stavka 1. točke (a) koja odabire i kojima upravlja nacionalna agencija, financijska sredstva se raspodjeljuju na temelju kriterija koje će utvrditi Komisija u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 36. stavka 3. Te su formule, u mjeri u kojoj je to moguće, neutralne u odnosu na različite sustave obrazovanja i osposobljavanja u državama članicama, izbjegavaju znatna smanjenja godišnjih proračunskih sredstava koja se državama članicama dodjeljuju iz jedne godine u drugu i minimiziraju preveliku razliku u visini raspodijeljenih bespovratnih sredstava.

8.   Raspodjela financijskih sredstava temeljena na uspješnosti primjenjuje se kako bi se promicala učinkovita i djelotvorna uporaba sredstava. Kriteriji kojima se mjeri uspješnost temelje se na posljednjim dostupnim podacima i usmjereni su osobito na:

(a)

razinu godišnjih ostvarenja; i

(b)

razinu ostvarenih godišnjih plaćanja.

9.   Raspodjela financijskih sredstava za 2014. godinu temelji se na posljednjim dostupnim podacima o provedenim mjerama i iskorištenosti proračuna u okviru Programa za cjeloživotno učenje te programa Mladi na djelu i Erasmus Mundus do i uključujući 31. prosinca 2014.

10.   U okviru Programa može se pružiti podrška putem posebnih inovativnih načina financiranja, osobito onih utvrđenih u članku 20.

Članak 19.

Posebni načini financiranja

1.   Komisija provodi financijsku potporu Unije u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.

2.   Komisija može pokrenuti združene pozive sa zemljama partnerima ili njihovim organizacijama i agencijama za financiranje projekata na temelju komplementarnog financiranja. Projekti se mogu evaluirati i odabirati zajedničkim postupcima evaluacije i odabira o kojima će se dogovoriti uključene financijske agencije, u skladu s načelima navedenima u Uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012.

3.   Za javna tijela, kao i škole, ustanove visokog obrazovanja i organizacije u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta koje su primile više od 50 % svojih godišnjih prihoda iz javnih izvora tijekom posljednjih dviju godina smatra se da imaju potrebne financijske, profesionalne i administrativne kapacitete za izvršenje aktivnosti u okviru Programa. Od njih se neće tražiti da dostave dodatnu dokumentaciju kojom bi dokazali te kapacitete.

4.   Odstupajući od članka 130. stavka 2. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 te u propisno opravdanim slučajevima, Komisija može smatrati troškove koji su izravno povezani s provedbom financiranih aktivnosti i koji su nastali u prvih šest mjeseci 2014. prihvatljivima za financiranje od 1. siječnja 2014., iako su nastali korisniku prije nego što je podnesen zahtjev za bespovratna sredstva.

5.   Iznos naveden u članku 137. stavku 1. točki (c) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 ne primjenjuje se na financijsku potporu za obrazovnu mobilnost dodijeljenu pojedincima.

Članak 20.

Instrument jamstva za studentske zajmove

1.   Instrumentom jamstva za studentske zajmove se osiguravaju djelomična jamstva financijskim posrednicima u pogledu zajmova odobrenih po najpovoljnijim mogućim uvjetima studentima u drugom stupnju visokog obrazovanja, primjerice na magistarskom studiju, na priznatoj ustanovi visokog obrazovanja u zemlji sudionici Programa, kako je navedeno u članku 24. stavku 1., u kojoj nije njihovo mjesto boravišta niti su u njoj završili stupanj obrazovanja koji im omogućuje upis na magistarski studij.

2.   Jamstva izdana u okviru Instrumenta jamstva za studentske zajmove obuhvaćaju nove prihvatljive studentske zajmove u iznosu od najviše 12 000 EUR za jednogodišnje programe i 18 000 EUR za programe u trajanju do dvije godine, ili u protuvrijednosti iznosa u lokalnoj valuti.

3.   Upravljanje Instrumentom jamstva za studentske zajmove na razini Unije povjerava se Europskom investicijskom fondu (EIF) u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 na temelju sporazuma o delegiranju ovlasti s Komisijom, u kojem se utvrđuju detaljna pravila i zahtjevi za provedbu Instrumenta jamstva za studentske zajmove te obveze svake strane. Na temelju toga EIF sklapa sporazume s financijskim posrednicima poput banaka, nacionalnih i/ili regionalnih institucija nadležnih za studentske zajmove ili drugih priznatih financijskih institucija te nastoji izabrati financijskog posrednika iz svake zemlje sudionice Programa kako bi se studentima iz svih zemalja sudionica Programa osigurao dosljedan i nediskriminatoran pristup Instrumentu jamstva za studentske zajmove.

4.   Tehničke informacije o načinu funkcioniranja Instrumenta jamstva za studentske zajmove nalaze se u Prilogu II.

POGLAVLJE VI.

Uspješnost, rezultati i širenje

Članak 21.

Praćenje i evaluacija uspješnosti i rezultata

1.   Komisija zajedno s državama članicama redovito prati uspješnost i rezultate Programa s obzirom na njegove ciljeve te o njima izvješćuje, posebno u odnosu na:

(a)

europsku dodanu vrijednost iz članka 3.;

(b)

raspodjelu sredstava koja se odnose na sektore obrazovanja, osposobljavanja i mladih s ciljem osiguranja raspodjele sredstava koja će jamčiti održiv sistemski učinak do isteka Programa.

(c)

korištenje sredstava iz vanjskih instrumenata kako je navedeno u članku 18. stavku 4. i njihov doprinos ciljevima i načelima svakog od tih instrumenata.

2.   Osim izvršavanja svojih kontinuiranih aktivnosti praćenja, Komisija do 31. prosinca 2017. podnosi evaluacijsko izvješće sredinom provedbenog razdoblja kako bi procijenila djelotvornost mjera poduzetih s ciljem ostvarivanja ciljeva Programa i ocijenila učinkovitost Programa i njegovu europsku dodanu vrijednost te tom izvješću, ako je to potrebno, prilaže zakonodavni prijedlog izmjene ove Uredbe. U evaluacijskom izvješću sredinom provedbenog razdoblja razmatra se mogućnost pojednostavljenja Programa, njegova unutarnja i vanjska usklađenost, nastavak relevantnosti svih njegovih ciljeva i doprinos mjera poduzetih za ostvarenje strategije Europa 2020. Također uzima u obzir rezultate evaluacije dugoročnih učinaka prethodnih programa (Cjeloživotno učenje, Mladi na djelu, Erasmus Mundus i drugi međunarodni programi visokog obrazovanja).

3.   Komisija podnosi evaluacijsko izvješće sredinom provedbenog razdoblja iz stavka 2. Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija.

4.   Ne dovodeći u pitanje zahtjeve iz poglavlja VII. i obveze nacionalnih agencija iz članka 28., države članice do 30. lipnja 2017. Komisiji podnose izvješće o provedbi i učinuk Programa na svojim državnim područjima.

5.   Komisija podnosi završnu evaluaciju Programa Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija do 30. lipnja 2022.

Članak 22.

Priopćivanje i širenje

1.   Komisija, u suradnji s državama članicama, osigurava širenje informacija, publicitet i praćenje svih mjera i aktivnosti koje se podržavaju u okviru Programa, kao i širenje rezultata prethodnih programa Cjeloživotno učenje, Mladi na djelu i Erasmus Mundus.

2.   Korisnici projekata podupiranih mjerama i aktivnostima iz članaka 6., 10., 12., 17., i 20. trebali bi osigurati pravilno priopćivanje i širenje dobivenih rezultata i učinaka. To može uključivati pružanje informacija kolegama u odnosu na mogućnosti u vezi s mobilnošću.

3.   Nacionalne agencije iz članka 28. razvijaju dosljednu politiku u pogledu djelotvornog širenja i iskorištavanja rezultata aktivnosti podupiranih u okviru mjera kojima upravljaju u sklopu Programa, pomažu Komisiji u općenitoj zadaći širenja informacija u pogledu Programa, uključujući informacije u pogledu mjera i aktivnosti kojima se upravlja na nacionalnoj razini i na razini Unije i njegovih rezultata, te obavješćuju odgovarajuće ciljne skupine o mjerama poduzetima u njihovoj zemlji.

4.   Javna i privatna tijela unutar sektora obuhvaćenih Programom koriste oznaku „Erasmus+” u svrhu priopćivanja i širenja informacija povezanih s Programom. Za različite sektore Programa koriste se sljedeće oznake:

„Comenius”, za školsko obrazovanje;

„Erasmus”, za sve vrste visokog obrazovanja u zemljama sudionicama Programa;

„Erasmus Mundus”, za sve vrste aktivnosti visokog obrazovanja između zemalja sudionica Programa i zemalja partnera;

„Leonardo da Vinci”, za strukovno obrazovanje i osposobljavanje;

„Grundtvig”, za obrazovanje odraslih;

„Mladi na djelu”, za neformalno i informalno učenje u području povezanom s mladima;

„Sport”, za aktivnosti u području sporta.

5.   Aktivnostima priopćivanja također se doprinosi institucionalnoj komunikaciji o političkim prioritetima Unije ako su povezani s općim ciljem ove Uredbe.

POGLAVLJE VII.

Pristup Programu

Članak 23.

Pristup

1.   Svako javno ili privatno tijelo koje djeluje u području obrazovanja, osposobljavanja, mladih i sporta na lokalnoj razini može se prijaviti za financiranje u okviru Programa. Za aktivnosti iz članka 13. stavka 1. točke (a) i članka 14. stavka 1. točke (a) Program podupire sudjelovanje skupina mladih osoba koje su aktivne u radu s mladima, ali ne nužno u okviru organizacije mladih.

2.   Pri provedbi Programa, između ostalog u pogledu odabira sudionika i dodjele stipendija, Komisija i države članice osiguravaju da se ulože posebni napori kako bi se promicala socijalnu uključenost i sudjelovanje osoba s posebnim potrebama ili s manjim mogućnostima.

Članak 24.

Sudjelovanje zemalja

1.   U Programu mogu sudjelovati sljedeće zemlje („zemlje sudionice Programa”):

(a)

države članice;

(b)

zemlje pristupnice, zemlje kandidatkinje i potencijalne zemlje kandidatkinje koje ostvaruju korist od pretpristupne strategije, u skladu s općim načelima i općim uvjetima za sudjelovanje tih zemalja u programima Unije utvrđenima u odgovarajućim okvirnim sporazumima, odlukama Vijeća o pridruživanju ili sličnim sporazumima;

(c)

one zemlje članice EFTA-e koje su stranke Sporazuma o EGP-u, u skladu s odredbama tog sporazuma;

(d)

Švicarska Konfederacija, na temelju bilateralnog sporazuma koji treba sklopiti s tom zemljom;

(e)

one zemlje obuhvaćene europskom politikom susjedstva koje su sklopile sporazume s Unijom kojima se predviđa mogućnost njihova sudjelovanja u programima Unije, podložno sklapanju bilateralnog sporazuma s Unijom o uvjetima njihova sudjelovanja u Programu.

2.   Zemlje sudionice Programapodliježu svim obvezama te moraju ispuniti sve zadatke iz ove Uredbe koji se odnose na države članice.

3.   Program podupire suradnju sa zemljama partnerima, osobito zemljama iz susjedstva, u mjerama i aktivnostima iz članaka 6., 10. i 12.

POGLAVLJE VII.

Sustav upravljanja i revizije

Članak 25.

Komplementarnost

Komisija, u suradnji s državama članicama, osigurava sveukupnu dosljednost i komplementarnost Programa sa sljedećim:

(a)

odgovarajućim politikama i programima, posebno onima koji se odnose na kulturu i medije, zapošljavanje, istraživanje i inovacije, industriju i poduzetništvo, kohezijsku i razvojnu politiku, kao i na politiku proširenja i inicijative, instrumente i strategije u području regionalne politike i vanjskih odnosa;

(b)

drugim relevantnim izvorima financiranja Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport, posebno s Europskim socijalnim fondom i drugim financijskim instrumentima koji se tiču zapošljavanja i socijalne uključenosti, Europskim fondom za regionalni razvoj i Okvirnim programom za istraživanja i inovacije Obzor 2020., kao i s financijskim instrumentima koji se tiču pravosuđa i građanstva, zdravlja, programa vanjske suradnje i pretpristupne pomoći.

Članak 26.

Provedbena tijela

Program dosljedno provode sljedeća tijela:

(a)

Komisija na razini Europske unije;

(b)

nacionalne agencije na nacionalnoj razini u zemljama sudionicama Programa.

Članak 27.

Nacionalno tijelo

1.   Izraz „nacionalno tijelo” odnosi se na jedno nacionalno tijelo ili više njih u skladu s nacionalnim pravom i praksom

2.   Države članice do 22. siječnja 2014., službenom obaviješću koju prenosi njihovo stalno predstavništvo, obavješćuju Komisiju o jednoj ili više osoba koje su pravno ovlaštene nastupati u njihovo ime kao nacionalno tijelo za potrebe ove Uredbe. U slučaju da se nacionalno tijelo tijekom trajanja Programa zamijeni, dotična država članica u skladu s istim postupkom o tome odmah obavješćuje Komisiju.

3.   Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi uklonile sve pravne i administrativne prepreke pravilnom funkcioniranju Programa, uključujući, ako je to moguće, mjere čiji je cilj rješavanje problema koji otežavaju ishođenje viza.

4.   Nacionalno tijelo do 22. ožujka 2014. imenuje jednu nacionalnu agenciju ili više njih. Ako postoji više nacionalnih agencija, države članice uspostavljaju prikladan mehanizam za usklađeno upravljanje provedbom Programa na nacionalnoj razini, posebno s ciljem osiguravanja usklađene i isplative provedbe Programa i učinkovitog kontakta s Komisijom u tom pogledu te olakšavanja mogućeg prijenosa sredstava između agencija, čime bi se osigurala fleksibilnost i bolje korištenje dodijeljenih sredstava državama članicama. Ne dovodeći u pitanje članak 29. stavak 3., svaka država članica utvrđuje organizaciju odnosa između svog nacionalnog tijela i nacionalne agencije, uključujući zadaće poput uspostave godišnjeg programa rada nacionalne agencije.

Nacionalno tijelo dostavlja Komisiji odgovarajuću ex ante ocjenu sukladnosti kojom se potvrđuje da nacionalna agencija poštuje odredbe članka 58. stavka 1. točke (c) podtočaka v. i vi. i članka 60. stavaka 1., 2. i 3. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 te članka 38. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 1268/2012 (19), kao i zahtjeve Unije za utvrđivanjem standarda unutarnje kontrole nacionalnih agencija i pravila za upravljanje sredstvima Programa koja se dodjeljuju u obliku bespovratnih sredstava.

5.   Nacionalno tijelo imenuje neovisno revizorsko tijelo kako je navedeno u članku 30.

6.   Nacionalno tijelo svoju ex ante ocjenu sukladnosti temelji na vlastitim kontrolama i revizijama i/ili na kontrolama i revizijama koje je obavilo neovisno revizorsko tijelo iz članka 30.

7.   Ako je nacionalna agencija imenovana za Program ista kao i nacionalna agencija imenovana za prethodne programe Cjeloživotno učenje i Mladi na djelu, opseg kontrola i revizija za ex ante ocjenu sukladnosti može se ograničiti na one zahtjeve koji su novi i specifični za Program.

8.   Nacionalno tijelo prati i nadzire upravljanje Programom na nacionalnoj razini. Ono na vrijeme obavješćuje Komisiju i savjetuje se s njom prije donošenja bilo kakve odluke koja može bitno utjecati na upravljanje Programom, posebno u odnosu na svoju nacionalnu agenciju.

9.   Nacionalno tijelo osigurava odgovarajuće sufinanciranje poslovanja svoje nacionalne agencije kako bi osiguralo upravljanje Programom u skladu s primjenjivim pravilima Unije.

10.   Ako Komisija na temelju svoje procjene ex ante ocjene sukladnosti odbije imenovanje nacionalne agencije, nacionalno tijelo osigurava poduzimanje svih popravnih mjera kako bi se omogućilo da nacionalna agencija udovoljava minimalnim zahtjevima koje odredi Komisija, ili kao nacionalnu agenciju imenuje drugo tijelo.

11.   Na temelju godišnje izjave nacionalne agencije o upravljanju, neovisnog revizorskog mišljenja o toj izjavi i analize Komisije o sukladnosti i radu nacionalne agencije nacionalno tijelo do 31. listopada svake godine pruža informacije Komisiji o svojim aktivnostima praćenja i nadzora u odnosu na Program.

12.   Nacionalno tijelo preuzima odgovornost za pravilno upravljanje sredstvima Unije koja Komisija prenosi na nacionalnu agenciju u svrhu potpore u obliku bespovratnih sredstava, a koja se dodjeljuju u okviru Programa.

13.   U slučaju da se nacionalnoj agenciji pripišu slučajevi nepravilnosti, nemara ili prijevare, kao i u slučaju ozbiljnih nedostataka ili neučinkovitosti od strane nacionalne agencije, koji daju povoda zahtjevima Komisije prema nacionalnoj agenciji, nacionalno tijelo dužno je nadoknaditi Komisiji nenamirena sredstva.

14.   U okolnostima opisanima u stavku 13. nacionalno tijelo može opozvati mandat nacionalne agencije, bilo na svoju inicijativu ili na zahtjev Komisije. Ako nacionalno tijelo želi opozvati taj mandat iz drugih opravdanih razloga, o tome obavješćuje Komisiju najmanje šest mjeseci prije predviđenog datuma prestanka mandata nacionalne agencije. U takvim slučajevima nacionalno tijelo i Komisija službeno postižu dogovor oko posebnih i vremenski ograničenih prijelaznih mjera.

15.   U slučaju opoziva nacionalno tijelo provodi potrebne kontrole u pogledu sredstava Unije koja su bila povjerena nacionalnoj agenciji čiji je mandat opozvan te osigurava neometan prijenos tih sredstava na novu nacionalnu agenciju kao i svih dokumenata i upravljačkih instrumenata potrebnih za upravljanje Programom. Nacionalno tijelo pruža nacionalnoj agenciji čiji je mandat opozvan financijsku podršku potrebnu kako bi ona mogla i dalje ispunjavati svoje ugovorne obveze u odnosu na korisnike Programa i Komisiju, sve dok se te obveze ne prenesu na novu nacionalnu agenciju.

16.   Ako Komisija tako zatraži, nacionalno tijelo imenuje institucije ili organizacije, ili vrstu takvih institucija i organizacija, koje se na svojim državnim područjima smatraju prihvatljivima za sudjelovanje u posebnim mjerama u okviru Programa.

Članak 28.

Nacionalna agencija

1.   Izraz „nacionalna agencija” odnosi se na jednu nacionalnu agenciju ili više njih u skladu s nacionalnim pravom i praksom.

2.   Nacionalna agencija:

(a)

ima pravnu osobnost ili je dijelom subjekta koji ima pravnu osobnost te je regulirana pravom dotične države članice ministarstvo ne može biti imenovano nacionalnom agencijom;

(b)

ima odgovarajući upravljački kapacitet, osoblje i infrastrukturu kako bi svoje zadatke mogla uspješno ispunjavati, čime osigurava učinkovito i djelotvorno upravljanje Programom te dobro financijsko upravljanje sredstvima Unije;

(c)

ima operativna i pravna sredstva za primjenu administrativnih, ugovornih i financijskih upravljačkih pravila koja su utvrđena na razini Unije;

(d)

nudi odgovarajuća financijska jamstva, koja po mogućnosti izdaje tijelo javne vlasti, koja odgovaraju razini sredstava Unije kojima će upravljati;

(e)

imenuje se za razdoblje trajanja Programa.

3.   Nacionalna agencija odgovorna je za upravljanje svim fazama životnog ciklusa sljedećih mjera Programa, u skladu s člankom 58. stavkom 1. točkom (c) podtočkama v. i vi. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 i s člankom 44. Delegirane uredbe (EU) br. 1268/2012:

(a)

obrazovne mobilnosti pojedinaca, uz iznimku mobilnosti organizirane na temelju združenih ili dvostrukih/višestrukih akademskih stupnjeva, velikih volonterskih projekata i Instrumenta jamstva za studentske zajmove;

(b)

strateških partnerstava u okviru mjere „suradnja za inovacije i razmjenu dobre prakse”;

(c)

upravljanja manjim aktivnostima koje podupiru strukturni dijalog u području mladih u okviru mjere „podrška reformi politike”.

4.   Odstupajući od stavka 3., odlukama o odabiru i sklapanju ugovora za strateška partnerstva iz stavka 3. točke (b) može se upravljati na razini Unije ako se tako odluči u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 36. stavka 3. i samo u posebnim slučajevima kad postoje jasni razlozi za takvu centralizaciju.

5.   Nacionalna agencija korisnicima dodjeljuje bespovratna sredstava bilo na temelju sporazuma ili odluke o dodjeli bespovratnih sredstava, kako određuje Komisija za predmetnu mjeru Programa.

6.   Nacionalna agencija svake godine podnosi izvješće Komisiji i svojem nacionalnom tijelu u skladu s člankom 60. stavkom 5. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012. Nacionalna agencija zadužena je za provedbu primjedbi koje Komisija iznese nakon svoje analize godišnje izjave o upravljanju i neovisnog revizorskog mišljenja o toj izjavi.

7.   Nacionalna agencija ne smije bez prethodnog pismenog odobrenja nacionalnog tijela i Komisije trećoj strani delegirati bilo koji zadatak Programa niti zadatak izvršavanja proračuna koji joj je dodijeljen. Nacionalna agencija snosi isključivu odgovornost za zadatke koje je delegirala trećoj strani.

8.   U slučaju da se mandat nacionalne agencije opozove, ta nacionalna agencija ostaje pravno odgovorna za ispunjavanje svojih ugovornih obveza prema korisnicima Programa i Komisiji sve dok se te obveze ne prenesu na novu nacionalnu agenciju.

9.   Nacionalna agencija nadležna je za upravljanje i zaključivanje financijskih sporazuma koji se odnose na prethodne programe Cjeloživotno učenje i Mladi na djelu koji su na početku Programa još uvijek aktualni.

Članak 29.

Europska komisija

1.   U roku od dva mjeseca nakon što od nacionalnog tijela primi ex ante ocjenu sukladnosti iz članka 27. stavka 4. Komisija prihvaća, uvjetno prihvaća ili odbija imenovanje nacionalne agencije. Komisija ne stupa u ugovorni odnos s nacionalnom agencijom sve dok ne prihvati ex ante ocjenu sukladnosti. U slučaju uvjetnog prihvaćanja Komisija može primijeniti proporcionalne mjere predostrožnosti na svoj ugovorni odnos s nacionalnom agencijom.

2.   Nakon što prihvati ex ante ocjenu sukladnosti koja se odnosi na nacionalnu agenciju imenovanu za Program, Komisija formalizira pravne odgovornosti povezane s financijskim sporazumima koji se odnose na prethodne programe Cjeloživotno učenje i Mladi na djelu koji su na početku Programa još uvijek aktualni.

3.   U skladu s člankom 27. stavkom 4., dokument kojim se uređuje ugovorni odnos između Komisije i nacionalne agencije:

(a)

određuje standarde unutarnje kontrole za nacionalne agencije i pravila upravljanja sredstvima Unije za dodjeljivanje bespovratnih sredstava od strane nacionalnih agencija;

(b)

uključuje program rada nacionalne agencije koji sadrži upravljačke zadaće nacionalne agencije kojoj je dodijeljena pomoć Unije;

(c)

određuje obveze nacionalne agencije u vezi s izvješćivanjem.

4.   Komisija nacionalnoj agenciji svake godine stavlja na raspolaganje sljedeća sredstva namijenjena za Program:

(a)

sredstva za dodjelu bespovratnih sredstava u dotičnoj državi članici za mjere Programa čije je upravljanje povjereno nacionalnoj agenciji;

(b)

financijski doprinos za podršku upravljačkim zadaćama Programa koje obavlja nacionalna agencija. On se osigurava u obliku paušalnog doprinosa za troškove poslovanja nacionalne agencije i visina njegovog iznosa određuje se na temelju iznosa financijskih sredstava Unije koja se dodjeljuju nacionalnoj agenciji u obliku bespovratnih sredstava.

5.   Komisija određuje zahtjeve za program rada nacionalne agencije. Sve dok službeno ne prihvati program rada relevantne nacionalne agencije, Komisija nacionalnoj agenciji ne stavlja na raspolaganje sredstva namijenjena Programu.

6.   Na temelju zahtjeva o sukladnosti koji se odnose na nacionalne agencije iz članka 27. stavka 4. Komisija pregledava nacionalne sustave upravljanja i kontrole, posebno na temelju ex ante ocjene sukladnosti koju joj je dostavilo nacionalno tijelo, godišnje izjave nacionalne agencije o upravljanju i na temelju mišljenja neovisnog revizorskog tijela o toj izjavi, uzimajući u obzir godišnje informacije koje dostavlja nacionalno tijelo o svojim aktivnostima praćenja i nadzora u pogledu Programa.

7.   Nakon procjene godišnje izjave o upravljanju i mišljenja neovisnog revizorskog tijela o toj izjavi, Komisija svoj stav i zapažanja iznosi nacionalnoj agenciji i nacionalnom tijelu.

8.   U slučaju da Komisija ne može prihvatiti godišnju izjavu o upravljanju ili neovisno revizorsko mišljenje o toj izjavi, ili u slučaju da nacionalna agencija ne provede zapažanja Komisije na zadovoljavajući način, Komisija može provesti bilo koje mjere predostrožnosti ili korektivne mjere koje su potrebne za očuvanje financijskih interesa Unije u skladu s člankom 60. stavkom 4. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

9.   Komisija organizira redovne sastanke s mrežom nacionalnih agencija kako bi osigurala dosljednu provedbu Programa u svim zemljama sudionicama Programa.

Članak 30.

Neovisno revizorsko tijelo

1.   Neovisno revizorsko tijelo izdaje revizorsko mišljenje o godišnjoj izjavi o upravljanju iz članka 60. stavka 5. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

2.   Neovisno revizorsko tijelo:

(a)

ima potrebnu profesionalnu sposobnost za provođenje revizije u javnom sektoru;

(b)

osigurava da njegove revizije uzimaju u obzir međunarodno prihvaćene revizijske norme;

(c)

nije u sukobu interesa u odnosu na pravni subjekt kojeg je nacionalna agencija dijelom. Osobito je funkcionalno neovisno u odnosu na pravni subjekt kojeg je nacionalna agencija dijelom.

3.   Neovisno revizorsko tijelo pruža Komisiji i njezinim predstavnicima te Revizorskom sudu puni uvid u svu dokumentaciju i izvješća na kojima se temelji revizorsko mišljenje koje izdaje u vezi s godišnjom izjavom nacionalne agencije o upravljanju.

POGLAVLJE IX.

Sustav kontrole

Članak 31.

Načela sustava kontrole

1.   Komisija poduzima odgovarajuće mjere kojima osigurava da su, prilikom provedbe mjera financiranih u okviru ove Uredbe, financijski interesi Unije zaštićeni primjenom mjera za sprečavanje prijevare, korupcije i bilo kojih drugih nezakonitih aktivnosti, učinkovitim kontrolama te, ako se nepravilnosti otkriju, povratom nepravilno isplaćenih iznosa te, po potrebi, učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim sankcijama.

2.   Komisija je odgovorna za nadzorne kontrole u pogledu mjera i aktivnosti Programa kojima upravljaju nacionalne agencije. Ona postavlja minimalne uvjete za kontrole koje provode nacionalna agencija i neovisno revizorsko tijelo.

3.   Nacionalna agencija odgovorna je za primarne kontrole korisnika bespovratnih sredstava za mjere i aktivnosti Programa iz članka 28. stavka 3. Te kontrole razumno jamče da se dodijeljena bespovratna sredstva koriste za ono za što su bila namijenjena te u skladu s primjenjivim pravilima Unije.

4.   Komisija zajedno sa nacionalnim tijelima i nacionalnim agencijama osigurava koordiniranu kontrolu sredstava Programa koja su prenesena na nacionalne agencije, na temelju načela jedinstvene revizije te analize koja se temelji na rizicima. Ova odredba ne primjenjuje se na istrage koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF).

Članak 32.

Zaštita financijskih interesa Unije

1.   Komisija ili njezini predstavnici te Revizorski sud ovlašteni su za provođenje revizija, na temelju dokumenata i na terenu, u odnosu na sve korisnike bespovratnih sredstava, izvoditelje, podizvoditelje te treće strane koje su primile sredstva Unije. Oni mogu također provoditi reviziju i kontrole nacionalnih agencija.

2.   OLAF može provoditi kontrole i inspekcije na terenu gospodarskih subjekata koji su posredno ili neposredno uključeni u takvo financiranje, u skladu s postupkom utvrđenim Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (20), kako bi se ustanovilo postojanje prijevare, korupcije ili neke druge nezakonite aktivnosti koja utječe na financijske interese Unije u vezi sa sporazumom ili odlukom o dodjeli bespovratnih sredstava ili ugovorom o financiranju Unije.

3.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1. i 2. sporazumi o suradnji s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, sporazumi i odluke o bespovratnim sredstvima te ugovori proizašli iz provedbe ove Uredbe izričito ovlašćuju Komisiju, Revizorski sud i OLAF za provođenje takvih revizija te kontrola i inspekcija na terenu.

POGLAVLJE X.

Delegiranje ovlasti i provedbene odredbe

Članak 33.

Delegiranje ovlasti Komisiji

Kako bi upravljanje zadaćama bilo na najprimjerenijoj razini, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 34. u vezi s izmjenom članka 28. stavka 3., ali samo u pogledu predviđanja dodatnih mjera kojima će upravljati nacionalne agencije.

Članak 34.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 33. dodjeljuje se Komisiji za vrijeme trajanja Programa.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 33. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 33. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 35.

Provedba Programa

Komisija radi provedbe Programa provedbenim aktima donosi godišnje programe rada u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 36. stavka 3. Svaki godišnji program rada osigurava dosljednu godišnju provedbu općih i posebnih ciljeva iz članaka 4., 5., 11. i 16. i određuje očekivane rezultate, način provedbe te svoj ukupni iznos. Godišnji programi također sadrže opis mjera koje će se financirati, naznaku iznosa raspodijeljenog svakoj mjeri i raspodjele sredstava među državama članicama za mjere kojima trebaju upravljati nacionalne agencije te okvirni raspored provedbe. U slučaju bespovratnih sredstava uključuju maksimalnu stopu sufinanciranja pri čemu se uzimaju u obzir posebnosti ciljnih skupina, osobito njihove sposobnosti sufinanciranja i mogućnosti privlačenja financijskih sredstava od trećih strana. Osobito se stopa sufinanciranja za mjere usmjerene na organizacije s ograničenim financijskim kapacitetima određuje na najmanje 50 %.

Članak 36.

Odborski postupak

1.   Komisiji u radu pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Odbor se može sastajati u različitim sastavima kako bi rješavao sektorska pitanja. Ako je to potrebno, u skladu s njegovim poslovnikom i na ad hoc osnovi, mogu se pozvati vanjski stručnjaci, uključujući i predstavnike socijalnih partnera, da sudjeluju na sastancima odbora kao promatrači.

3.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

POGLAVLJE XI.

Završne odredbe

Članak 37.

Stavljanje izvan snage i prijelazne odredbe

1.   Odluke br. 1719/2006/EZ, br. 1720/2006/EZ i br. 1298/2008/EZ stavljaju se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

2.   Mjerama koje su pokrenute 31. prosinca 2013. ili prije na temelju odluka br. 1719/2006/EZ, br. 1720/2006/EZ i br. 1298/2008/EZ upravlja se, prema potrebi, u skladu s odredbama ove Uredbe.

3.   Države članice na nacionalnoj razini osiguravaju neometani prijelaz između mjera koje se provode u kontekstu prijašnjih programa u području cjeloživotnog učenja, mladih i međunarodne suradnje u visokom obrazovanju te onih mjera koje će se provoditi u okviru Programa.

Članak 38.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  SL C 181, 21.6.2012., str. 154.

(2)  SL C 225, 27.7.2012., str. 200.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 19. studenoga 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 3. prosinca 2013.

(4)  Odluka br. 1720/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. studenoga 2006. o uspostavljanju programa djelovanja u području cjeloživotnog učenja (SL L 327, 24.11.2006., str. 45.).

(5)  Odluka br. 1719/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. studenoga 2006. o uspostavi programa Mladi na djelu za razdoblje od 2007. do 2013. (SL L 327, 24.11.2006., str. 30.).

(6)  Odluka br. 1298/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o uspostavljanju programa djelovanja Erasmus Mundus 2009. - 2013. za poboljšanje kvalitete visokog obrazovanja i promidžbu međukulturalnog razumijevanja kroz suradnju s trećim zemljama (SL L 340, 19.12.2008., str. 83.).

(7)  Uredba (EZ) br. 1905/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o uspostavljanju instrumenta financiranja za razvojnu suradnju (SL L 378, 27.12.2006., str. 41.).

(8)  Uredba Vijeća 2004/114/EZ od 13. prosinca 2004. o uvjetima prihvata državljana trećih zemalja u svrhu studiranja, razmjene učenika, osposobljavanja bez naknade ili volonterstva (SL L 375, 23.12.2004., str. 12.).

(9)  Odluka br. 2241/2004/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2004. o jedinstvenom okviru Zajednice za transparentnost kvalifikacija i kompetencija (Europass) (SL L 390, 31.12.2004., str. 6.).

(10)  Preporuka 2006/143/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. veljače 2006. o nastavku europske suradnje u osiguravanju kvalitete u visokom obrazovanju (SL L 64, 4.3.2006., str. 60.).

(11)  Preporuka Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o uspostavi Europskog kvalifikacijskog okvira za cjeloživotno učenje (SL C 111, 6.5.2008., str. 1.).

(12)  Preporuka Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o uspostavi Europskog sustava kredita za strukovno obrazovanje i osposobljavanje (ECVET) (SL C 155, 8.7.2009., str. 11.).

(13)  Preporuka Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o uspostavi Europskog referentnog okvira za osiguranje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju (SL C 155, 8.7.2009, str. 1).

(14)  SL C 373, 20.12.2013, str. 1

(15)  Odluka Vijeća 2001/822/EZ od 27. studenoga 2001. o pridruživanju prekomorskih zemalja i područja Europskoj zajednici („Odluka o prekomorskom pridruživanju”) (SL L 314, 30.11.2001., str. 1.).

(16)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(17)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije. (SL L 55, 28.2.2011, str. 13).

(18)  Preporuka 2006/962/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o ključnim kompetencijama za cjeloživotno učenje (SL L 394, 30.12.2006., str. 10.).

(19)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada 2012. o pravilima za primjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012. Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL L 362, 31.12.2012., str. 1.).

(20)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).


PRILOG I.

POKAZATELJI ZA EVALUACIJU PROGRAMA

Program će se pomno pratiti na temelju niza pokazatelja kojima se određuje mjera u kojoj su postignuti opći i posebni ciljevi Programa i kako bi se minimiziralo administrativno opterećenje i troškovi. S tim će se ciljem prikupljati podaci povezani sa sljedećim nizom pokazatelja:

Vodeći cilj strategije Europa 2020. u području obrazovanja

Postotak osoba dobi od 18 do 24 godine samo s prvim stupnjem srednjoškolskog obrazovanja koje ne sudjeluju ni u kakvom obrazovanju ili osposobljavanju

Postotak osoba dobi od 30 do 34 godine sa završenim visokim ili ekvivalentnim obrazovanjem

Referentna vrijednost mobilnosti, u skladu sa zaključcima Vijeća o referentnoj vrijednosti za obrazovnu mobilnost

Postotak osoba sa završenim visokim obrazovanjem koje su jedno razdoblje svojeg visokoškolskog studija ili osposobljavanja (uključujući radne programe) provele u inozemstvu

Postotak osoba dobi od 18 do 34 godine sa završenim početnim strukovnim obrazovanjem i osposobljavanjem koje su jedno razdoblje svojeg početnog strukovnog obrazovanja i studija povezanog s osposobljavanjem ili osposobljavanja (uključujući radne programe) provele u inozemstvu

Kvantitativni (općenito)

Broj zaposlenih u okviru potpore Programa, prema zemlji i sektoru

Broj sudionika s posebnim potrebama ili s manjim mogućnostima

Broj i vrsta organizacija i projekata, prema zemlji i mjeri

Obrazovanje i osposobljavanje

Broj učenika, studenata i pripravnika koji sudjeluju u Programu, prema zemlji, sektoru, mjeri i spolu

Broj studenata na ustanovama visokog obrazovanja koji primaju potporu za studij u zemlji partneru i broj studenata iz zemlje partnera koji dolaze studirati u zemlju sudionicu Programa

Broj ustanova visokog obrazovanja u zemlji partneru uključenih u mjere povezane s mobilnošću i suradnjom

Broj korisnika mreže Euroguidance

Postotak sudionika koji su za svoje sudjelovanje u Programu dobili potvrdu, diplomu ili neku drugu vrstu formalnog priznanja

Postotak sudionika koji su izjavili da su poboljšali svoje ključne kompetencije

Postotak sudionika u okviru dugoročne mobilnosti koji su izjavili da su poboljšali svoje znanje jezika

Jean Monnet

Broj studenata koji sudjeluju u osposobljavanju u sklopu aktivnosti programa Jean Monnet

Mladi

Broj mladih osoba uključenih u mjere mobilnosti za koje je osigurana potpora Programa, prema zemlji, mjeri i spolu

Broj organizacija mladih iz zemalja sudionica Programa i iz zemalja partnera koje su uključene u mjere međunarodne mobilnosti i suradnje

Broj korisnika mreže Eurodesk

Postotak sudionika koji su za svoje sudjelovanje u Programu dobili potvrdu - na primjere Youthpass - diplomu ili neku drugu vrstu formalnog priznanja

Postotak sudionika koji su izjavili da su poboljšali svoje ključne kompetencije

Postotak sudionika u volonterskim aktivnostima koji su izjavili da su poboljšali svoje znanje jezika

Sport

Broj članova sportskih organizacija koji su prijavljeni i sudjeluju u Programu, prema zemlji

Postotak sudionika koji su rezultate prekograničnih projekata koristili:

(a)

za borbu protiv prijetnji sportu;

(b)

kako bi unaprijedili dobro upravljanje i dvojne karijere;

(c)

kako bi poboljšali socijalnu uključenost, jednake mogućnosti i broj sudionika


PRILOG II.

TEHNIČKE INFORMACIJE O INSTRUMENTU JAMSTVA ZA STUDENTSKE ZAJMOVE

1.   Odabir financijskih posrednika

Nakon poziva na iskaz interesa financijski posrednici biraju se u skladu s primjerima najbolje tržišne prakse u pogledu, između ostalog:

(a)

količine financijskih sredstava koja će se staviti na raspolaganje studentima;

(b)

najpovoljnijih mogućih uvjeta koji se nude studentima, podložno sukladnosti s minimalnim standardima pozajmljivanja kako je navedeno u stavku 2.;

(c)

pristupa financiranju za sve rezidente zemalja sudionica Programa kako je navedeno u članku 24. stavku 1.;

(d)

mjera za sprečavanje prijevara; i

(e)

poštovanja Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (1).

2.   Zaštita zajmoprimaca

Sljedeće mjere zaštite minimalni su uvjeti koje moraju osigurati financijski posrednici koji namjeravaju pružati studentske zajmove zajamčene Instrumentom jamstva za studentske zajmove:

(a)

ne traže se nikakva kolateralna ni roditeljska jamstva;

(b)

zajmovi se odobravaju na nediskriminirajućoj osnovi;

(c)

financijski posrednik u okviru postupka ocjenjivanja razmatra rizik od prezaduženosti studenta uzimajući u obzir visinu nakupljenog duga i svaku sudsku odluku koja se odnosi na neplaćeni dug; i

(d)

otplata se temelji na hibridnom modelu u kojem se standardizirane uplate temeljene na hipoteci kombiniraju sa socijalnim zaštitnim mjerama, osobito:

i.

kamatnom stopom koja je znatno niža od tržišne kamatne stope;

ii.

početnom odgodom plaćanja prije početka otplaćivanja u trajanju od najmanje 12 mjeseci po završetku studija ili, ako takva odgoda nije predviđena nacionalnim pravom, odredbom o otplatama nominalne vrijednosti koje se trebaju izvršiti tijekom tih 12 mjeseci;

iii.

odredbom o moratoriju na otplatu na najmanje 12 mjeseci tijekom trajanja zajma koji diplomirani student može zatražiti ili, ako takva odgoda nije predviđena nacionalnim pravom, odredbom o otplatama nominalne vrijednosti koje se trebaju izvršiti u tijekom tih 12 mjeseci;

iv.

mogućnošću odgode plaćanja kamata za vrijeme studija;

v.

osiguranjem od smrti ili invaliditeta; i

vi.

nepostojanjem naknade za prijevremenu otplatu djelomice ili u cijelosti.

Financijski posrednici mogu staviti na raspolaganje otplate ovisne o visini primanja i povoljnije uvjete kao što su dulje razdoblje odgode plaćanja, moratoriji na otplatu na dulje razdoblje ili kasniji rok dospijeća, kako bi se odgovorilo na posebne potrebe diplomiranih studenata kao što su oni koji nakon toga pohađaju doktorski studij ili kako bi se diplomiranim studentima dalo više vremena da pronađu posao. Osiguravanje takvih povoljnijih uvjeta uzima se u obzir pri postupku odabira financijskih posrednika.

3.   Praćenje i evaluacija

Instrument jamstva za studentske zajmove podliježe praćenju i evaluaciji, kako je navedeno u članku 21. ove Uredbe i na temelju članka 140. stavka 8. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

Kao dio tog postupka Komisija izvješćuje o učincima Instrumenta jamstva za studentske zajmove na korisnike i visokoobrazovne sustave. Izvješće Komisije uključuje, između ostalog, podatke o svim problemima te predložene mjere za rješavanje tih problema, koji se tiču:

(a)

broja studenata koji primaju zajmove u okviru Instrumenta jamstva za studentske zajmove, uključujući podatke o stopi dovršenja;

(b)

opsega zajmova koje su financijski posrednici ugovorili;

(c)

visine kamatnih stopa;

(d)

iznosa nepodmirenog duga i neispunjenih obveza, uključujući sve mjere koje su financijski posrednici poduzeli protiv onih koji ne vraćaju svoje zajmove;

(e)

mjera za sprečavanje prijevara koje su poduzeli financijski posrednici;

(f)

profila studenata koji primaju sredstva, uključujući njihov socio-ekonomsku situaciju, predmet studija, zemlju porijekla i zemlju odredišta, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom o zaštiti podataka;

(g)

zemljopisne ravnoteže u korištenju sredstava; i

(h)

zemljopisne pokrivenosti financijskih posrednika.

Neovisno o ovlastima dodijeljenima Europskom parlamentu i Vijeću člankom 140. stavkom 9. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, Komisija razmatra predlaganje primjerenih regulatornih izmjena, uključujući zakonodavne izmjena, ako predviđena prihvaćenost na tržištu ili sudjelovanje financijskih posrednika nisu zadovoljavajući.

4.   Proračun

Proračunskom raspodjelom obuhvaćaju se ukupni troškovi Instrumenta jamstva za studentske zajmove, uključujući obveze plaćanja prema sudjelujućim financijskim posrednicima koji se pozivaju na djelomična jamstva i naknade za upravljanje za EIF.

Proračun predviđen za Instrument jamstva za studentske zajmove, kako je navedeno u članku 18. stavku 2. točki (c), ne smije iznositi više od 3.5 % ukupnog proračuna za Program.

5.   Prepoznatljivost i podizanje svijesti

Svaki sudjelujući financijski posrednik doprinosi promicanju Instrumenta jamstva za studentske zajmove pružanjem informacija budućim studentima. S tim ciljem Komisija, između ostalog, nacionalnim agencijama u zemljama sudionicama Programa pruža potrebne informacije kako bi one mogle djelovati kao posrednici u prenošenju informacija o Instrumentu jamstva za studentske zajmove.


(1)  Direktiva 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (SL L 133, 22.5.2008, str. 66.).


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/74


UREDBA (EU) br. 1289/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 539/2001 o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 77. stavak 2. točku (a),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (1),

budući da:

(1)

Mehanizam reciprociteta, koji je potrebno provesti ako treća zemlja navedena u Prilogu II. Uredbi Vijeća (EZ) br. 539/2001 (2) primjenjuje zahtjev za vizu za državljane najmanje jedne države članice, potrebno je prilagoditi u svjetlu stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona i sudske prakse Suda Europske unije u vezi sa sekundarnim pravnim osnovama. Pored toga, taj mehanizam treba prilagoditi kako bi predstavljao solidarnu reakciju Unije u slučaju da treća zemlja navedena u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 539/2001 primjenjuje zahtjev za vizu za državljane najmanje jedne države članice.

(2)

Nakon primitka obavijesti države članice da treća zemlja, navedena u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 539/2001, primjenjuje zahtjev za vizu za državljane te države članice, sve države članice trebale bi zajednički reagirati te na taj način izraziti reakciju Unije na situaciju koja utječe na Uniju u cjelini te koja njezine građane podvrgava različitom postupanju.

(3)

Potpuni vizni reciprocitet cilj je kojemu bi Unija trebala stremiti na proaktivan način u svojim odnosima s trećim zemljama te na taj način doprinijeti poboljšanju vjerodostojnosti i dosljednosti vanjske politike Unije.

(4)

Ovom Uredbom trebalo bi uspostaviti mehanizam privremene suspenzije izuzeća od zahtjeva za vizu za treću zemlju navedenu u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 539/2001 („mehanizam suspenzije”) u izvanrednoj situaciji koja zahtijeva hitnu reakciju kako bi se uklonile poteškoće s kojima je suočena najmanje jedna država članica, uzimajući u obzir cjelokupni utjecaj izvanredne situacije na Uniju u cjelini.

(5)

Za potrebe mehanizma suspenzije, znatno i iznenadno povećanje podrazumijeva povećanje iznad granične vrijednosti od 50 %. Ono također može podrazumijevati manje povećanje granične vrijednosti ako Komisija smatra da je to primjenjivo u određenom slučaju koji je prijavila dotična država članica.

(6)

Za potrebe mehanizma suspenzije, niska stopa priznavanja podrazumijeva stopu priznavanja zahtjeva za azil od oko 3 ili 4 %. Ona također može podrazumijevati višu stopu priznavanja ako Komisija smatra da je to primjenjivo u određenom slučaju koji je prijavila dotična država članica.

(7)

Potrebno je izbjegavati i spriječiti svaku zlouporabu koja proizlazi iz izuzeća od zahtjeva za vizu za kratkotrajne boravke državljana treće zemlje kada oni predstavljaju prijetnju javnom poretku i unutarnjoj sigurnosti dotične države članice.

(8)

Ovom Uredbom trebalo bi predvidjeti pravnu osnovu za zahtjev za vizu ili za izuzeće od tog zahtjeva za nositelje putnih isprava koje su izdali određeni subjekti koje dotična država članica priznaje kao subjekte međunarodnog prava koji nisu međuvladine međunarodne organizacije.

(9)

S obzirom na to da se pravila primjenjiva na izbjeglice i osobe bez državljanstva, uvedena Uredbom Vijeća (EZ) br. 1932/2006 (3), ne primjenjuju na te osobe kada one borave u Ujedinjenoj Kraljevini ili Irskoj, potrebno je pojasniti situaciju u vezi sa zahtjevom za vizu za određene izbjeglice i osobe bez državljanstva koje borave u Ujedinjenoj Kraljevini ili Irskoj. Ovom Uredbom trebalo bi prepustiti državama članicama da odluče o izuzeću od zahtjeva za vizu za tu kategoriju osoba u skladu s njihovim međunarodnim obvezama. Države članice trebale bi obavijestiti Komisiju o takvim odlukama.

(10)

Uredbom (EZ) br. 539/2001 ne bi se trebala dovoditi u pitanje primjena međunarodnih sporazuma koje je Europska zajednica sklopila prije stupanja na snagu te uredbe te u kojima se upućuje na potrebu odstupanja od zajedničkih pravila o vizama, uzimajući u obzir sudsku praksu Suda Europske unije.

(11)

Kako bi se osigurala primjerena uključenost Europskog parlamenta i Vijeća u drugoj fazi primjene mehanizma reciprociteta, a s obzirom na osjetljivu političku narav suspenzije izuzeća od obveze zahtjeva za vizu za sve državljane treće zemlje navedene u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 539/2001 i njezine horizontalne posljedice za države članice, za zemlje pridružene Schengenu i za samu Uniju, posebno za njihove vanjske odnose i za ukupno funkcioniranje schengenskog prostora, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s određenim elementima mehanizma reciprociteta. Dodjeljivanjem takve ovlasti Komisiji uzima se u obzir potreba za političkom raspravom o politici Unije o vizama u schengenskom prostoru. To također odražava potrebu za osiguranjem primjerene transparentnosti i pravne sigurnosti u primjeni mehanizma reciprociteta na sve državljane dotične treće zemlje, posebno odgovarajućom privremenom izmjenom Priloga II. Uredbi (EZ) br. 539/2001. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(12)

Kako bi se osigurala učinkovita primjena mehanizma suspenzije i određenih odredaba mehanizma reciprociteta, a osobito da bi se omogućilo da se svi relevantni faktori i moguće posljedice primjene tih mehanizama primjereno uzmu u obzir, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi s utvrđivanjem kategorija državljana dotične treće zemlje na koje bi se trebala primjenjivati privremena suspenzija izuzeća od zahtjeva za vizu u okviru mehanizma reciprociteta, pripadajućeg trajanja te suspenzije, kao i ovlasti za provedbu mehanizma suspenzije. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (4). Za donošenje takvih provedbenih akata trebalo bi koristiti postupak ispitivanja.

(13)

U pogledu Islanda i Norveške, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (5), koje su obuhvaćene područjem iz članka 1. točke (B) Odluke Vijeća 1999/437/EZ (6).

(14)

U pogledu Švicarske, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (7), koje su obuhvaćene područjem iz članka 1. točke (B) Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (8).

(15)

U pogledu Lihtenštajna, ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (9), koje su obuhvaćene područjem iz članka 1. točke (B) Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/350/EU (10).

(16)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojoj Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ (11); Ujedinjena Kraljevina stoga ne sudjeluje u njezinu donošenju, ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(17)

Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojoj Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ (12); Irska stoga ne sudjeluje u njezinom donošenju, ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(18)

Uredbu (EZ) br. 539/2001 stoga bi trebalo izmijeniti na odgovarajući način,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 539/2001 mijenja se kako slijedi:

1.

Članak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Ako treća zemlja navedena u Prilogu II. primjenjuje zahtjev za vizu za državljane barem jedne države članice, primjenjuju se sljedeće odredbe:

(a)

u roku od 30 dana od početka provedbe zahtjeva za vizu ili, u slučajevima u kojima se održava zahtjev za vizu koji je na snazi 9. siječnja 2014., u roku od 30 dana od tog datuma, dotična država članica o tome pisanim putem obavješćuje Europski parlament, Vijeće i Komisiju.

Ta obavijest:

i.

sadržava datum početka provedbe zahtjeva za vizu i vrste dotičnih putnih isprava i viza;

ii.

sadržava detaljno objašnjenje preliminarnih mjera koje je dotična država članica poduzela s ciljem osiguravanja putovanja bez vize s trećom zemljom u pitanju te sve relevantne informacije.

Informacije o toj obavijesti Komisija bez odgađanja objavljuje u Službenom listu Europske unije, uključujući informacije o datumu početka provedbe zahtjeva za vizu i vrstama dotičnih putnih isprava i viza.

Ako treća zemlja odluči ukinuti zahtjev za vizu prije isteka roka iz prvog podstavka ove točke, obavijest se ne šalje ili se povlači i informacije se ne objavljuju;

(b)

Komisija, odmah nakon dana objave iz točke (a) trećeg podstavka i uz savjetovanje s dotičnom državom članicom, poduzima korake pred tijelima treće zemlje u pitanju, osobito u političkom, gospodarskom i trgovinskom području, kako bi se ponovno uspostavilo ili uvelo putovanje bez vize te bez odgađanja obavješćuje Europski parlament i Vijeće o tim koracima;

(c)

ako, u roku od 90 od dana objave iz točke (a) trećeg podstavka i usprkos svim koracima poduzetima u skladu s točkom (b), treća zemlja nije ukinula zahtjev za vizu, dotična država članica može od Komisije zatražiti da suspendira izuzeće od zahtjeva za vizu za određene kategorije državljana te treće zemlje. Ako država članica uputi takav zahtjev, ona o tome obavješćuje Europski parlament i Vijeće;

(d)

pri razmatranju daljnjih koraka u skladu s točkom (e), (f) ili (h), Komisija uzima u obzir rezultate mjera koje je dotična država članica poduzela kako bi se osiguralo putovanje bez vize s trećom zemljom u pitanju, korake poduzete u skladu s točkom (b) te posljedice suspenzije izuzeća od zahtjeva za vizu za vanjske odnose Unije i njezinih država članica s trećom zemljom u pitanju;

(e)

ako dotična treća zemlja nije ukinula zahtjev za vizu, Komisija najkasnije šest mjeseci od dana objave iz točke (a) trećeg podstavka te nakon toga u razdobljima koja ne prelaze šest mjeseci unutar ukupnog razdoblja koje ne smije prekoračiti datum na koji se delegirani akt iz točke (f) počinje primjenjivati ili je na njega stavljen prigovor:

i.

na zahtjev dotične države članice ili na svoju inicijativu donosi provedbeni akt kojim se privremeno suspendira izuzeće od zahtjeva za vizu za određene kategorije državljana dotične treće zemlje na razdoblje od najviše šest mjeseci. Tim provedbenim aktom utvrđuje se datum, unutar 90 dana od njegova stupanja na snagu, na koji će se suspenzija izuzeća od zahtjeva za vizu početi primjenjivati, uzimajući u obzir dostupne resurse u konzulatima država članica. Prilikom donošenja naknadnih provedbenih akata, Komisija može produljiti razdoblje te suspenzije za dodatna razdoblja od najviše šest mjeseci i može izmijeniti kategorije državljana dotične treće zemlje za koje je izuzeće od zahtjeva za vizu suspendirano.

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 4.a stavka 2. Ne dovodeći u pitanje primjenu članka 4., tijekom razdobljâ suspenzije od svih kategorija državljana treće zemlje navedenih u provedbenom aktu zahtijeva se posjedovanje vize pri prelasku vanjskih granica država članica; ili

ii.

podnosi izvješće odboru iz članka 4.a stavka 1. o procjeni situacije u kojem navodi razloge zbog kojih je odlučila ne suspendirati izuzeće od zahtjeva za vizu te o tome obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

U tom izvješću uzimaju se u obzir svi relevantni čimbenici, poput onih navedenih u točki (d). Na temelju tog izvješća Vijeće i Europski parlament mogu održati političku raspravu;

(f)

ako u roku od 24 mjeseca od dana objave iz točke (a) trećeg podstavka dotična treća zemlja nije ukinula zahtjev za vizu, Komisija donosi delegirani akt u skladu s člankom 4.b kojim se privremeno suspendira primjena Priloga II. na razdoblje od 12 mjeseci za državljane te treće zemlje. Delegiranim aktom utvrđuje se datum, unutar 90 dana od njegova stupanja na snagu, na koji će se suspenzija primjene Priloga II. početi primjenjivati, uzimajući u obzir dostupne resurse u konzulatima država članica, te se na odgovarajući način mijenja Prilog II. Ta se izmjena provodi umetanjem pored naziva treće zemlje u pitanju bilješke u kojoj se navodi da je izuzeće od zahtjeva za vizu suspendirano u odnosu na tu treću zemlju i određuje razdoblje te suspenzije.

Od dana početka primjene suspenzije primjene Priloga II. za državljane dotične treće zemlje ili stavljanja prigovora na delegirani akt sukladno članku 4.b stavku 5., svaki provedbeni akt koji je donesen sukladno točki (e) koji se tiče te treće zemlje, prestaje važiti.

Ako Komisija podnese zakonodavni prijedlog kako je navedeno u točki (h), razdoblje suspenzije iz prvog podstavka ove točke produljuje se za šest mjeseci. Bilješka navedena u tom podstavku na odgovarajući se način mijenja.

Ne dovodeći u pitanje primjenu članka 4., tijekom razdobljâ te suspenzije od državljana dotične treće zemlje na koju se odnosi delegirani akt zahtijeva se posjedovanje vize pri prelasku vanjskih granica država članica.

(g)

svaka naknadna obavijest od strane druge države članice sukladno točki (a) koja se tiče iste treće zemlje tijekom razdoblja primjene mjera usvojenih u skladu s točkom (e) ili (f) u vezi s tom trećom zemljom spajaju se u već pokrenute postupke bez produljenja rokova ili razdoblja navedenih u tim točkama;

(h)

ako u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu delegiranog akta iz točke (f) treća zemlja u pitanju nije ukinula zahtjev za vizu, Komisija može podnijeti zakonodavni prijedlog radi izmjene ove Uredbe kako bi se upućivanje na treću zemlju premjestilo iz Priloga II. u Prilog I.;

(i)

postupci iz točaka (e), (f) i (h) ne utječu na pravo Komisije da u bilo kojem trenutku podnese zakonodavni prijedlog radi izmjene ove Uredbe kako bi se upućivanje na dotičnu treću zemlju premjestilo iz Priloga II. u Prilog I.;

(j)

ako treća zemlja u pitanju ukine zahtjev za vizu, dotična država članica o tome odmah obavješćuje Europski parlament, Vijeće i Komisiju. Komisija bez odgađanja objavljuje tu obavijest u Službenom listu Europske unije.

Svaki provedbeni ili delegirani akt donesen na temelju točke (e) ili (f), a koji se odnosi na treću zemlju u pitanju, prestaje važiti sedam dana nakon objave iz prvog podstavka ove točke. Ako je treća zemlja u pitanju uvela zahtjev za vizu za državljane dvije ili više država članica, provedbeni ili delegirani akti koji se odnose na tu treću zemlju prestaju važiti sedam dana nakon objave obavijesti o zadnjoj državi članici čiji su državljani bili podvrgnuti zahtjevu za vizu od strane te treće zemlje. Bilješka navedena u točki (f) prvom podstavku briše se prestankom važenja dotičnog delegiranog akta. Komisija bez odgađanja objavljuje informaciju o tom prestanku važenja u Službenom listu Europske unije.

Ako treća zemlja u pitanju ukine zahtjev za vizu bez da dotična država članica o tome pošalje obavijest u skladu s prvim podstavkom ove točke, Komisija na svoju inicijativu bez odgađanja provodi objavu iz navedenog podstavka te se primjenjuje drugi podstavak ove točke.”;

(b)

stavak 5. briše se;

2.

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 1.a

1.   Odstupajući od članka 1. stavka 2., izuzeće od zahtjeva za vizu za državljane treće zemlje navedene u Prilogu II. privremeno se suspendira u izvanrednim situacijama, kao zadnje moguće rješenje, u skladu s ovim člankom.

2.   Država članica može obavijestiti Komisiju ako je suočena, tijekom šestomjesečnog razdoblja, u usporedbi s istim razdobljem prethodne godine ili sa zadnjih šest mjeseci prije početka provedbe izuzeća od zahtjeva za vizu za državljane treće zemlje navedene u Prilogu II., s jednom ili više sljedećih okolnosti koje su dovele do izvanredne situacije koju ona ne može sama ispraviti, to jest do znatnog i iznenadnog povećanja broja:

(a)

državljana te treće zemlje za koje je ustanovljeno da neovlašteno borave na državnom području države članice;

(b)

zahtjeva za azil državljana te treće zemlje za koju je stopa priznavanja niska ako takvo povećanje vodi posebnim pritiscima na sustav azila države članice;

(c)

odbijenih zahtjeva za ponovni prihvat koje je država članica podnijela toj trećoj zemlji za njezine državljane.

Usporedba sa šestomjesečnim razdobljem prije početka provedbe izuzeća od zahtjeva za vizu kako je navedeno u prvom podstavku primjenjuje se samo tijekom razdoblja od sedam godina od datuma početka provedbe izuzeća od zahtjeva za vizu za državljane te treće zemlje.

U obavijesti iz prvog podstavka navode se razlozi na kojima se temelji te uključuje relevantne i statističke podatke te detaljno objašnjenje preliminarnih mjera koje je dotična država članica poduzela s ciljem ispravljanja situacije. Komisija o takvoj obavijesti bez odgađanja obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

3.   Komisija ispituje svaku obavijest poslanu u skladu sa stavkom 2., uzimajući u obzir:

(a)

postojanje bilo koje od situacija opisanih u stavku 2.;

(b)

broj država članica suočenih s bilo kojom od situacija opisanih u stavku 2.;

(c)

cjelokupni utjecaj povećanjâ iz stavka 2. na migracijsku situaciju u Uniji kako proizlazi iz podataka koje su dostavile države članice;

(d)

izvješća koja su pripremili Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije, Europski ured za potporu azilu ili Europski policijski ured (Europol) ako tako zahtijevaju okolnosti određenog prijavljenog slučaja;

(e)

opće pitanje javnog poretka i unutarnje sigurnosti, uz savjetovanje s dotičnom državom članicom.

Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće o rezultatima svojeg ispitivanja.

4.   Ako Komisija, na temelju ispitivanja iz stavka 3. i uzimajući u obzir posljedice suspenzije izuzeća od zahtjeva za vizu za vanjske odnose Unije i njezinih država članica s dotičnom trećom zemljom, blisko surađujući s tom trećom zemljom kako bi se našla alternativna dugoročna rješenja, odluči da je potrebno poduzeti određene mjere, ona, u roku od tri mjeseca od primitka obavijesti iz stavka 2., donosi provedbeni akt kojim se privremeno suspendira izuzeće od zahtjeva za vizu za državljane dotične treće zemlje na razdoblje od šest mjeseci. Taj provedbeni akt donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 4.a stavka 2. U tom provedbenom aktu utvrđuje se datum početka primjene suspenzije izuzeća od zahtjeva za vizu.

Ne dovodeći u pitanje primjenu članka 4., tijekom razdobljâ te suspenzije od državljana dotične treće zemlje na koju se odnosi provedbeni akt zahtijeva se posjedovanje vize pri prelasku vanjskih granica država članica.

5.   Prije kraja razdoblja valjanosti provedbenog akta donesenog u skladu sa stavkom 4. Komisija, u suradnji s dotičnom državom članicom, podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću. Izvješće može biti popraćeno zakonodavnim prijedlogom radi izmjene ove Uredbe kako bi se upućivanje na dotičnu treću zemlju premjestilo iz Priloga II. u Prilog I.

6.   Ako je Komisija podnijela zakonodavni prijedlog na temelju stavka 5., ona može produljiti valjanost provedbenog akta donesenog u skladu sa stavkom 4. za razdoblje koje ne prelazi 12 mjeseci. Odluka o produljenju valjanosti provedbenog akta donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 4.a stavka 2.

Članak 1.b

Komisija do 10. siječnja 2018. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o procjeni učinkovitosti mehanizma reciprociteta iz članka 1. stavka 4. i mehanizma suspenzije iz članka 1.a te, prema potrebi, podnosi zakonodavni prijedlog za izmjenu ove Uredbe. Europski parlament i Vijeće postupaju povodom tog prijedloga u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom.”;

3.

Članak 4. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Država članica može predvidjeti iznimke od zahtjeva za vizu predviđenog člankom 1. stavkom 1. ili od izuzeća od zahtjeva za vizu predviđenog člankom 1. stavkom 2. u odnosu na:

(a)

nositelje diplomatskih putovnica, službenih putovnica/putovnica za obavljanje službenih zadataka ili posebnih putovnica;

(b)

članove civilne posade zrakoplova i plovila tijekom izvršavanja njihovih dužnosti;

(c)

članove civilne posade plovila, kod uplovljavanja, koji su nositelji identifikacijske isprave pomorca izdane u skladu s konvencijama Međunarodne organizacije rada br. 108 od 13. svibnja 1958. ili br. 185 od 16. lipnja 2003., ili Konvencijom Međunarodne pomorske organizacije o olakšavanju međunarodnog pomorskog prometa od 9. travnja 1965.;

(d)

posadu i članove misija hitne pomoći ili spasilačkih misija u slučaju katastrofe ili nezgode;

(e)

civilnu posadu brodova koji plove u unutarnjim vodama;

(f)

nositelje putnih isprava koje su međuvladine međunarodne organizacije čija je članica barem jedna država članica ili drugi subjekti koje dotična država članica priznaje kao subjekte međunarodnog prava, izdali službenicima tih organizacija ili subjekata.”;

(b)

u stavku 2. dodaje se sljedeća točka:

„(d)

ne dovodeći u pitanje zahtjeve koji proizlaze iz Europskog sporazuma o ukidanju viza za izbjeglice potpisanog u Strasbourgu 20. travnja 1959., osobe s priznatim statusom izbjeglice i osobe bez državljanstva te druge osobe koje nisu državljani nijedne zemlje, a koje borave u Ujedinjenoj Kraljevini ili Irskoj te posjeduju putnu ispravu koju je izdala Ujedinjena Kraljevina ili Irska, koju priznaje dotična država članica.”;

4.

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 4.a

1.   Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (*1).

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 4.b

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 1. stavka 4. točke (f) dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 9. siječnja 2014. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 1. stavka 4. točke (f). Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasnijeg dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 1. stavka 4. točke (f) stupa na snagu samo ako se Europski parlament ili Vijeće u roku od četiri mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

(*1)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).”."

Članak 2.

Članak 1.a Uredbe (EZ) br. 539/2001 kako je izmijenjena ovom Uredbom, a posebno odredbe njegovog stavka 2. drugog podstavka, također se primjenjuju na treće zemlje u odnosu na čije je državljane izuzeće od zahtjeva za vizu uvedeno prije 9. siječnja 2014.

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  Stajalište Europskog parlamenta od 12. rujna 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 5. prosinca 2013.

(2)  Uredba Vijeća (EZ) br. 539/2001 od 15. ožujka 2001. o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (SL L 81, 21.3.2001., str. 1.).

(3)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1932/2006 od 21. prosinca 2006. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 539/2001 o popisu trećih zemalja čiji državljani moraju imati vizu pri prelasku vanjskih granica i zemalja čiji su državljani izuzeti od tog zahtjeva (SL L 405, 30.12.2006., str. 23.).

(4)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(5)  SL L 176, 10.7.1999., str. 36.

(6)  Odluka Vijeća 1999/437/EZ od 17. svibnja 1999. o određenim aranžmanima za primjenu Sporazuma sklopljenog između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih dviju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (SL L 176, 10.7.1999, p. 31).

(7)  SL L 53, 27.2.2008., str. 52.

(8)  Odluka Vijeća 2008/146/EZ od 28. siječnja 2008. o sklapanju, u ime Europske zajednice, Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (SL L 53, 27.2.2008., str. 1.).

(9)  SL L 160, 18.6.2011., str. 21.

(10)  Odluka Vijeća 2011/350/EZ od 7. ožujka 2011. o sklapanju Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, u vezi s ukidanjem kontrola na unutarnjim granicama i kretanju osoba, u ime Europske unije (SL L 160, 18.6.2011., str. 19.).

(11)  Odluka Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (SL L 131, 1.6.2000., str. 43.).

(12)  Odluka Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanje u provedbi nekih odredbi schengenske pravne stečevine (SL L 64, 7.3.2002., str. 20.).


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/81


UREDBA (EU) br. 1290/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o utvrđivanju pravila za sudjelovanje u Okvirnom programu za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i širenje njegovih rezultata te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1906/2006

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske Unije, a posebno njegove članke 173. i 183. te članak 188. drugi stavak,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Revizorskog suda (1),uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Okvirni program za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014.– 2020.) („Obzor 2020.”) uspostavljen je Uredbom (EU) br. 1291/2013. Europskog parlamenta i Vijeća (4). Tu je uredbu potrebno dopuniti pravilima za sudjelovanje u neizravnim mjerama poduzetima u okviru programa Obzor 2020. te za iskorištavanje i širenje rezultata tih mjera.

(2)

Program Obzor 2020. trebalo bi provesti s ciljem izravnog doprinosa stvaranju vodećeg položaja industrije, rasta i zapošljavanja, kao i dobrobiti građana u Europi te bi on trebao odražavati stratešku viziju Komunikacije Komisije od 6. listopada 2010. pod nazivom „Vodeća inicijativa Europa 2020. ‒ Unija inovacija”, u kojoj se Komisija obvezuje značajno pojednostaviti pristup sudionicima.

(3)

Program Obzor 2020. trebao bi podupirati postignuća i funkcioniranje Europskog istraživačkog prostora u kojem istraživači, znanstvene spoznaje i tehnologija slobodno cirkuliraju, jačanjem suradnje i između Unije i država članica i među državama članicama, osobito primjenom koherentne skupine pravila.

(4)

Pravila za sudjelovanje, iskorištavanje i širenje rezultata u programu Obzor 2020. utvrđena u ovoj Uredbi („Pravila”) trebala bi na odgovarajući način odražavati preporuke Europskog parlamenta, sadržane u njegovoj Rezoluciji od 11. studenoga 2010. o pojednostavljenju provedbe istraživačkih okvirnih programa (5), i Vijeća u pogledu pojednostavljenja administrativnih i financijskih zahtjeva za istraživačke okvirne programe. Pravila bi trebala osigurati nastavak mjera za pojednostavljivanje već provedenih na temelju Odluke br. 1982/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6). Trebala bi prihvatiti preporuke iz završnog izvješća stručne skupine pod nazivom „Privremena evaluacija 7. okvirnog programa” od 12 studenoga 2010. te bi trebala omogućiti dodatni napredak u smanjenju administrativnog opterećenja sudionika i složenosti financijskih odredbi kako bi se olakšalo sudjelovanje i smanjio broj financijskih pogrešaka. Pravila bi također trebala na odgovarajući način odražavati izražena pitanja i preporuke istraživačke zajednice proizašle iz rasprave pokrenute Komunikacijom Komisije od 29. travnja 2010. pod nazivom „Pojednostavljivanje provedbe istraživačkih okvirnih programa” i kasnije Zelenom knjigom od 9. veljače 2011. pod nazivom „Od izazova do prilika: prema zajedničkom strateškom okviru za financiranje istraživanja i inovacija u EU-u”.

(5)

Privremena evaluacija programa Obzor 2020. trebala bi obuhvaćati evaluaciju novog modela financiranja, uključujući njegov učinak na razine financiranja, na sudjelovanje u programu Obzor 2020. i na privlačnost programa Obzor 2020.

(6)

Komisija ili relevantno tijelo za financiranje trebali bi osigurati da su svim potencijalnim sudionicima u trenutku objave poziva na podnošenje prijedloga dostupni savjetovanje i informacije.

(7)

Kako bi osigurali usklađenost s drugim programima koje financira Unija, program Obzor 2020. trebalo bi provesti u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (7) i Delegiranom uredbom Komisije (EU) br. 1268/2012 (8), uzimajući u obzir posebnu prirodu aktivnosti istraživanja i inovacija.

(8)

Trebalo bi osigurati cjelovit pristup na način da se kombiniraju aktivnosti obuhvaćene Sedmim okvirnim programom za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007. – 2013.) usvojenim Odlukom br. 1982/2006/EZ,Okvirnim programom za konkurentnost i inovacije uspostavljenim Odlukom br. 1639/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9) te Europskim institutom za inovacije i tehnologiju (EIT) osnovanim Uredbom (EZ) br. 294/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (10) kako bi se olakšalo sudjelovanje, izradio usklađeniji skup instrumenata i povećao znanstveni i gospodarski utjecaj, istodobno izbjegavajući udvostručavanje i rascjepkanost. Zajednička pravila trebala bi se primjenjivati kako bi se osigurao usklađen okvir koji bi trebao olakšati sudjelovanje u programima koji primaju financijske doprinose Unije iz proračuna programa Obzor 2020., uključujući sudjelovanje u programima kojima upravlja EIT, zajedničkim poduzećima ili bilo kojim drugim strukturama iz članka 187. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i sudjelovanje u programima koje poduzimaju države članice u skladu s člankom 185. UFEU-a.

Međutim, trebalo bi osigurati fleksibilnost za donošenje posebnih pravila kada je to opravdano posebnim potrebama pojedinih mjera. Kako bi se u obzir uzele posebne operativne potrebe ustanovljene u okviru relevantnog temeljnog akta tijela osnovanih u okviru članka 187. UFEU-a, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(9)

Mjere obuhvaćene ovom Uredbom trebale bi poštovati temeljna prava i načela koja su posebno priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima. Takve mjere trebale bi biti u skladu sa svim pravnim obvezama, uključujući međunarodno pravo, i s bilo kojim relevantnim odlukama Komisije, kao što je obavijest Komisije od 28. lipnja 2013. (11), kao i s etičkim načelima, koja uključuju izbjegavanje bilo kakve povrede istraživačkog integriteta.

(10)

U skladu s ciljevima međunarodne suradnje navedenima u člancima 180. i 186. UFEU-a, trebalo bi promicati sudjelovanje pravnih subjekata s poslovnim nastanom u trećim zemljama i međunarodnih organizacija. Provedba Pravila trebala bi poštovati mjere donesene u skladu s člancima 75. i 215. UFEU-a te bi trebala biti u skladu s međunarodnim pravom. Nadalje, provedba Pravila trebala bi na odgovarajući način uzimati u obzir uvjete za sudjelovanje subjekata Unije u odgovarajućim programima trećih zemalja.

(11)

Pravila bi trebala pružiti koherentni, sveobuhvatni i transparentni okvir radi osiguravanja najučinkovitije moguće provedbe, uzimajući u obzir potrebu za jednostavnim pristupom za sve sudionike putem pojednostavljenih postupaka, osobito u pogledu mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (MSP-ovi). Financijska pomoć Unije mogla bi se osigurati u različitim oblicima.

(12)

U skladu s načelom transparentnosti i kao dodatak zahtjevu objavljivanja navedenom u Uredbi (EU) br. 966/2012 i u Uredbi (EU) br. 1268/2012, Komisija bi trebala objaviti otvorene pozive na podnošenje prijedloga na internetskim stranicama programa Obzor 2020., kroz posebne informacijske kanale, te bi trebala osigurati njihovo sveobuhvatno širenje, uključujući putem nacionalnih kontaktnih točaka i na zahtjev u dostupnim formatima, ako je moguće.

(13)

Kriteriji za odabir i dodjelu utvrđeni u ovoj Uredbi. trebali bi se primjenjivati na transparentan način i na temelju objektivnih i mjerljivih parametara, uzimajući u obzir opći cilj programa Obzor 2020. za ostvarenje Europskog istraživačkog prostora koji dobro funkcionira.

(14)

Općenito bi razdoblje između završnog datuma za podnošenje cjelovitih prijedloga i potpisivanja sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava s podnositeljima prijedloga ili njihovog obavješćivanja o odlukama o dodjeli bespovratnih sredstava trebalo biti kraće od razdoblja predviđenog u Uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012. U opravdanim slučajevima i za mjere Europskog vijeća za istraživanje trebalo bi omogućiti dulje razdoblje.

(15)

Komisija bi trebala nastaviti svoje napore za pojednostavljivanje postupaka na načine koje je omogućilo unapređenje IT sustavâ, kao što je daljnje širenje portala za sudionike koji bi trebali funkcionirati kao jedinstvene ulazne točke od trentuka objave poziva na podnošenje prijedloga, preko podnošenja prijedloga, sve do provedbe mjere, s ciljem uspostavljanja sustava u kojem su sve usluge na jednom mjestu. Sustav također može omogućiti povratnu informaciju podnositeljima prijedloga o napretku i kronološkom prikazu njihovih prijedloga.

(16)

Rukovanje povjerljivim podacima i klasificiranim podacima trebalo bi biti uređeno svim relevantnim pravom Unije, uključujući unutarnjim pravilima institucija, kao što je Odluka Komisije 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom (12) koja sadrži odredbe o sigurnosti klasificiranih podataka Europske unije.

(17)

Potrebno je uspostaviti minimalne uvjete za sudjelovanje, i kao opće pravilo i uzimajući u obzir specifičnosti mjera u sklopu programa Obzor 2020. Posebno bi trebalo utvrditi pravila o broju sudionika i njihovim sjedištima. U slučaju mjere bez sudjelovanja subjekta s poslovnim nastanom u državi članici, trebalo bi težiti postizanju ciljeva utvrđenih u člancima 173. i 179. UFEU-a.

(18)

Na temelju Odluke Vijeća 2001/822/EZ (13) pravni subjekti iz prekomorskih zemalja i područja ispunjavaju uvjete za sudjelovanje u programu Obzor 2020., podložno posebnim uvjetima koji su u njemu utvrđeni.

(19)

Komisija bi trebala razmotriti raspored poziva za podnošenje prijedloga i zahtjeva za informacijama uzimajući u obzir, kada je moguće, uobičajena razdoblja praznika.

(20)

U slučaju neuspješnih prijedloga Komisija bi dotičnim podnositeljima trebala dati povratnu informaciju.

(21)

Jasni i transparentni mehanizmi za razvoj poziva za podnošenje prijedloga za posebne teme trebali bi omogućiti jednake uvjete, povećati privlačnost programa Obzor 2020. i povećati sudjelovanje.

(22)

Komisija bi u svim aspektima programa Obzor 2020. trebala postupati u skladu s načelima Europskog kodeksa dobrog administrativnog postupanja, kako je navedeno u prilogu Odluci Komisije 2000/633/EZ, EZUČ, Euratom (14).

(23)

Primjereno je ustanoviti uvjete za osiguravanje financijskih sredstava Unije sudionicima u mjerama u sklopu programa Obzor 2020. Kako bi smanjili složenost postojećih pravila o financiranju, trebalo bi donijeti pojednostavljeni sustav povrata troškova s povećanom upotrebom jednokratnih plaćanja, paušalnih iznosa i jediničnih troškova.

(24)

Stope povrata u ovoj Uredbi navode se kao najviše stope kako bi bile u skladu sa zahtjevom u pogledu neprofitnosti i načelom sufinanciranja te kako bi se sudionicima omogućio zahtjev za nižom stopom. U načelu, uobičajene stope povrata trebale bi međutim biti 100 % ili 70 %.

(25)

Definicije OECD-a u vezi s razinom tehnološke spremnosti (TRL) trebalo bi uzeti u obzir pri klasifikaciji tehnološkog istraživanja, razvoja proizvoda i demonstracijskih aktivnosti.

(26)

Posebne izazove u području istraživanja i inovacija trebalo bi rješavati posredstvom novih oblika financiranja kao što su nagrade, predkomercijalna nabava, javna nabava inovativnih rješenja, instrument za MSP-ove i mjere brzog programa za inovacije, koji zahtijevaju posebna pravila.

(27)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za sva poduzeća aktivna na unutarnjem tržištu, sredstva koja osigurava program Obzor 2020. trebala bi biti osmišljena u skladu s propisima o državnoj potpori kako bi se osigurala učinkovitost javne potrošnje i spriječilo narušavanje tržišta poput istiskivanja (eng. crowding out) privatnog financiranja, stvaranja neučinkovitih tržišnih struktura ili očuvanja neučinkovitih poduzeća. Trebalo bi poduzeti korake kako bi se osiguralo da se financiranjem mjera inovacije ne narušava tržišno natjecanje niti dovodi do ometanja tržišta bez dovoljnog razloga.

(28)

Financijski interesi Unije trebali bi se putem proporcionalnih mjera štititi tijekom cijelog ciklusa rashoda, osiguravajući prikladnu ravnotežu između povjerenja i kontrole.

(29)

U skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Pravila bi trebala pružiti osnovu za šire prihvaćanje uobičajene prakse troškovnog računovodstva korisnika.

(30)

Jamstveni fond za sudionike uspostavljen Uredbom (EZ) br. 1906/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (15), a kojim upravlja Komisija, pokazao se kao važan zaštitni mehanizam koji ublažava rizike povezane s iznosima koji su dospjeli, a nisu isplaćeni od strane sudionika koji ne ispunjavaju obveze. Stoga bi trebalo uspostaviti novi Jamstveni fond za sudionike („Fond”). Kako bi se osiguralo učinkovitije rukovođenje i bolja pokrivenost rizika sudionika, Fond bi trebao obuhvaćati mjere u sklopu programa uspostavljenog Odlukom br. 1982/2006/EZ, u sklopu programa uspostavljenog Odlukom Vijeća 2006/970/Euratom (16), u sklopu programa uspostavljenog Odlukom Vijeća 2012/93/Euratom (17), kao i mjere u sklopu programa Obzor 2020. i Uredbe (Euratom) br. 1314/2013 Vijeća (18). Programi kojima upravljaju subjekti koji nisu tijela Unije za financiranje ne bi trebali biti obuhvaćeni Fondom.

(31)

Kako bi se povećala transparentnost, trebalo bi objaviti imena stručnjaka koji su pomogli Komisiji ili relevantnim tijelima za financiranje u primjeni ove Uredbe. Ako bi objava imena ugrozila sigurnost ili integritet stručnjaka ili bi neopravdano dovela u pitanje njegovu privatnost, Komisija ili tijela za financiranje trebala bi imati mogućnost da ne objave takva imena.

(32)

Osobni podaci koji se odnose na stručnjake trebali bi se obrađivati u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (19).

(33)

Trebalo bi utvrditi pravila kojima se uređuje iskorištavanje i širenje rezultata kako bi se osiguralo da sudionici prema potrebi štite, iskorištavaju i šire te rezultate te kako bi se predvidjela mogućnost dodatnih uvjeta iskorištavanja u europskom strateškom interesu. Sudionici koji su primili financijska sredstva Unije i koji namjeravaju iskoristiti rezultate dobivene takvim financiranjem ponajprije u trećim zemljama koje nisu pridružene programu Obzor 2020. trebali bi navesti kako će financiranje od strane Unije doprinijeti sveukupnoj konkurentnosti Unije (načelo reciprociteta), kako je navedeno u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava.

(34)

U slučaju istraživanja s potencijalom za daljnji razvoj u novu medicinsku tehnologiju (kao što su lijekovi, cjepiva i medicinska dijagnostika) prema potrebi bi trebalo poduzeti mjere kako bi se osiguralo neposredno iskorištavanje i širenje rezultata.

(35)

Unatoč uspjehu postojećih kreditnih i vlasničkih financijskih instrumenata Unije za istraživanja, razvoj, inovacije i rast, pristup rizičnom financiranju i dalje je ključno pitanje, posebno za inovativne MSP-ove. Kako bi se omogućila njihova najučinkovitija upotreba, kreditni i vlasnički financijski instrumenti trebali bi se moći kombinirati jedan s drugim i s bespovratnim sredstvima koja se financiraju u sklopu proračuna Unije, uključujući u sklopu programa Obzor 2020. Osim toga, Komisija bi posebno trebala osigurati kontinuitet Instrumenta za podjelu rizika pri financiranju (RSFF) uspostavljenog na temelju Odluke br. 1982/2006/EZ te rane faze instrumenta za pomoć za brzo rastuća i inovativna mala i srednja poduzeća (GIF1) uspostavljenog na temelju Odluke br. 1639/2006/EZ u okviru kreditnih i vlasničkih financijskih instrumenata koji ih nasljeđuju u skladu s programom Obzor 2020., to jest „Službe Unije za zajmove i jamstva za istraživanja i inovacije” odnosno „Vlasničkih instrumenata Unije za istraživanja i inovacije”. U tom kontekstu, prihodi i vraćanja ostvareni bilo kojim od tih financijskih instrumenata trebali bi izravno koristiti financijskim instrumentima uspostavljenima u okviru programa Obzor 2020.

(36)

Komisija bi trebala osigurati dovoljno komplementarnosti između instrumenta za MSP-ove u okviru programa Obzor 2020. i financijskih instrumenata u okviru programa Obzor 2020. i programa COSME uspostavljenog u skladu s Uredbom (EU) br. 1287/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (20), kao i između programa i instrumenata uspostavljenih zajedno s državama članicama, kao što je zajednički program Eurostars (21).

(37)

Radi pravne sigurnosti i jasnoće, Uredbu (EZ) br. 1906/2006 trebalo bi staviti izvan snage,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

GLAVA I.

UVODNE ODREDBE

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.   Ovom se Uredbom utvrđuju posebna pravila za sudjelovanje u neizravnim mjerama koje se poduzimaju na temelju Uredbe (EU) br. 1291/2013, uključujući sudjelovanje u neizravnim mjerama koje financiraju tijela za financiranje u skladu s člankom 9. stavkom 2. te uredbe.

Ovom se Uredbom također utvrđuju pravila o iskorištavanju i širenju rezultata.

2.   Podložno posebnim pravilima utvrđenima u ovoj Uredbi, primjenjuju se relevantna pravila Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbe (EU) br. 2168/2012.

3.   Uredbom (EZ) br. 294/2008 ili bilo kojim temeljnim aktom kojim se zadaće izvršavanja proračuna povjeravaju tijelu za financiranje na temelju članka 185. UFEU-a mogu se ustanoviti pravila koja odstupaju od onih utvrđenih ovom Uredbom. Kako bi se u obzir uzele njihove posebne operativne potrebe i podložno pravilima ustanovljenima u relevantnom temeljnom aktu, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 56., u vezi s tijelima za financiranje osnovanima na temelju članka 187. UFEU-a, o:

(a)

uvjetima za sudjelovanje u pozivima na podnošenje prijedloga koje objavljuju tijela za financiranje osnovana u području aeronautike s ciljem smanjenja najmanjeg broja sudionika navedenog u članku 9. stavku 1.;

(b)

ispunjavanju uvjeta za financiranje kako je navedeno u članku 10., kojima se tijelima za financiranje osnovanima u području bioindustrija i inovativnih lijekova omogućuje ograničavanje ispunjavanja uvjeta za financiranje na određenu vrstu sudionika;

(c)

pravilima o iskorištavanju i širenju rezultata kojima se tijelima za financiranje osnovanima u području inovativnih lijekova omogućuje sljedeće:

i.

proširenje mogućnosti prijenosa i licenciranja rezultata i postojećeg znanja za povezane subjekte, kupce i bilo koje subjekte sljednike, u skladu sa sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava i bez pristanka ostalih sudionika iz članka 44. stavaka 1. i 2.;

ii.

odobravanje posebnih sporazuma za prava pristupa postojećem znanju za razvoj rezultata za komercijalizaciju ili komercijalizaciju samih rezultata (izravno iskorištavanje) iz članka 48. stavaka 2. do 4.;

iii.

dopunjavanje pravila uvođenjem odredbi o vlasništvu i pristupu podacima, znanju i informacijama koje nisu unutar okvira ciljeva mjere i koje nisu potrebne za provedbu i iskorištavanje mjere (uz projekt) iz članka 41. stavka 2. te članaka 45. do 48.;

iv.

proširenje pravila o iskorištavanju u ostale svrhe osim provedbe mjere (korištenje za istraživanje) ili razvoja rezultata za komercijalizaciju ili komercijalizacije samih rezultata (izravno iskorištavanje) iz članka 48.;

v.

određivanje posebnih kriterija za omogućavanje podlicenciranja od strane jednog sudionika za drugog sudionika u okviru iste mjere iz članka 46. stavka 2.;

vi.

proširenje, pod uvjetima definiranima u konzorcijskom sporazumu iz članka 24. stavka 2., prava pristupa sudionika, njihovih povezannih subjekata i trećih strana kao stjecatelja licencije za rezultate ili postojeće znanje u ostale svrhe osim provedbe mjere (korištenje za istraživanje) pod odgovarajućim uvjetima, uključujući financijske uvjete, ili razvoja rezultata za komercijalizaciju ili komercijalizacije samih rezultata (izravno iskorištavanje), kako je navedeno u člancima 46. do 48.;

vii.

uvjetovanje prava pristupa za izravno iskorištavanje sporazumom između dotičnih sudionika, kako je navedeno u članku 48.;

viii.

određivanje da širenje putem otvorenog pristupa znanstvenim publikacijama, kako je navedeno u članku 43. stavku 2., bude fakultativno;

(d)

financiranju mjera, omogućujući tijelima za financiranje u području elektroničkih komponenti i sustava primjenu stopa povrata različitih od onih navedenih u članku 28. stavku 3. u slučajevima u kojima jedna ili više država članica sufinancira sudionika ili mjeru.

Tijelo za financiranje kojem su povjerene zadaće izvršavanja proračuna na temelju članka 58. stavka 1. točke (c) podtočke i. ili ii. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, može primjenjivati pravila koja odstupaju od onih utvrđenih u ovoj Uredbi, podložno suglasnosti Komisije, ako to zahtijevaju posebne operativne potrebe. Komisija daje suglasnost u takvim slučajevima samo ako su ta pravila u skladu s općim načelima ustanovljenima u ovoj Uredbi.

4.   Ova Uredba ne primjenjuje se na izravne mjere koje provodi Zajednički istraživački centar (JRC).

Članak 2.

Definicije

1.   Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)

„prava pristupa” znači prava na korištenje rezultata ili postojećeg znanja pod uvjetima utvrđenima u skladu s ovom Uredbom;

(2)

„povezani subjekt” znači svaki pravni subjekt koji je pod izravnom ili neizravnom kontrolom sudionika, ili je pod istom izravnom ili neizravnom kontrolom kao i sudionik, ili koji izravno ili neizravno kontrolira sudionika. Kontrola može biti u bilo kojem obliku navedenom u članku 8. stavku 2.;

(3)

„pridružena zemlja” znači treća zemlja koja je stranka međunarodnog sporazuma sklopljenog s Unijom, kako je određeno u članku 7. Uredbe (EU) br. 1291/2013

(4)

„postojeće znanje” znači bilo koji podaci, znanje ili informacije bilo kojeg oblika ili prirode, materijalne ili nematerijalne, uključujući bilo koja prava kao što su prava intelektualnog vlasništva: i. kojima sudionici raspolažu prije pristupanja mjeri, ii. koja su potrebna za izvršavanje mjere ili za iskorištavanje rezultata mjere; i iii. koja određuju sudionici u skladu s člankom 45.;

(5)

„temeljni akt” znači pravni akt koji su donijele institucije Unije u obliku uredbe, direktive ili odluke u smislu članka 288. UFEU-a, koji predstavlja pravnu osnovu za mjeru;

(6)

„mjera inovacije” znači mjera koja se ponajprije sastoji od aktivnosti kojima je izravni cilj izrada planova i rješenja ili dizajna novih, promijenjenih ili poboljšanih proizvoda, procesa ili usluga. U tu svrhu one mogu obuhvaćati izradu prototipova, testiranje, demonstriranje, pokusno izvođenje, vrednovanje proizvoda velikog opsega i tržišnu replikaciju;

(7)

„mjera koordinacije i potpore” znači mjera koja se ponajprije sastoji od popratnih mjera kao što su normizacija, širenje, podizanje razine svijesti i komunikacija, umrežavanje, usluge koordinacije ili podrške, dijalozi o politikama te vježbe i studije uzajamnog učenja, uključujući projektne studije za novu infrastrukturu, a mogu uključivati i dodatne aktivnosti umrežavanja i koordinacije između programa u različitim zemljama;

(8)

„širenje rezultata” znači javno otkrivanje rezultata svim odgovarajućim sredstvima (osim onih koja proizlaze iz zaštite ili iskorištavanja rezultata), uključujući objavljivanjem znanstvenih publikacija u bilo kojem mediju;

(9)

„iskorištavanje” znači korištenje rezultata u daljnjim istraživačkim aktivnostima, uz one koje su već obuhvaćene dotičnom mjerom, ili u razvoju, stvaranju i stavljanju na tržište proizvoda ili procesa, ili u stvaranju i pružanju usluge, ili u aktivnostima normizacije;

(10)

„pošteni i razumni uvjeti” znači odgovarajući uvjeti, uključujući moguće financijske uvjete ili uvjete oslobođene plaćanja, uzimajući u obzir posebne okolnosti zahtjeva za pristup, na primjer stvarnu ili potencijalnu vrijednost rezultata ili postojećeg znanja za koje se zahtijeva pristup i/ili područje primjene, trajanje ili druga obilježja predviđenog iskorištavanja;

(11)

„tijelo za financiranje” znači tijelo, koje nije Komisija, kako je navedeno u članku 58. stavku 1. točki (c) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, kojem je Komisija povjerila zadaće izvršavanja proračuna u skladu s člankom 9. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1291/2013

(12)

„međunarodna organizacija europskog interesa” znači međunarodna organizacija čiju većinu članova čine države članice ili pridružene zemlje i čiji je glavni cilj promicanje znanstvene i tehnološke suradnje u Europi;

(13)

„pravni subjekt” znači bilo koja fizička osoba ili bilo koja pravna osoba osnovana i prepoznata kao takva u skladu s nacionalnim pravom, pravom Unije ili međunarodnim pravom, a koja ima pravnu osobnost i koja može, djelujući u svoje ime, izvršavati prava i preuzimati obveze;

(14)

„neprofitni pravni subjekt” znači pravni subjekt koji u skladu sa svojim pravnim oblikom ne ostvaruje dobit ili koji ima pravnu ili statutarnu obvezu ne raspodjeljivati dobit svojim imateljima udjela ili pojedinačnim članovima;

(15)

„sudionik” znači bilo koji pravni subjekt koji izvodi mjeru ili dio mjere u okviru Uredbe (EU) br. 1291/2013 i ima prava i obveze u odnosu na Uniju ili drugo tijelo za financiranje u skladu s ovom Uredbom;

(16)

„mjera sufinanciranja programa” znači mjera koja se financira putem bespovratnih sredstava, čija je glavna svrha nadopunjavati pojedinačne pozive ili programe koje financiraju subjekti koji nisu tijela Unije za financiranje, koji upravljaju programima za istraživanja i inovacije. Mjera sufinanciranja programa može uključivati i dodatne aktivnosti umrežavanja i koordinacije između programa u različitim zemljama;

(17)

„predkomercijalna nabava” znači nabava usluga istraživanja i razvoja koja uključuje podjelu rizika i koristi pod tržišnim uvjetima te konkurentni razvoj u fazama, u kojima su dobivene istraživačke i razvojne usluge jasno razdvojene od uvođenja komercijalnih količina krajnjih proizvoda;

(18)

„javna nabava inovativnih rješenja” znači nabava u kojoj javni naručitelji djeluju kao prvi kupac (eng. launch customer) za inovativnu robu ili usluge koje još nisu šire komercijalno dostupne i može uključivati ispitivanje sukladnosti;

(19)

„rezultati” znači bilo koji materijalni ili nematerijalni ishodi mjere, kao što su podaci, znanje ili informacije koji su ostvareni u sklopu mjere, bez obzira na njihov oblik ili narav, bez obzira na to mogu li se zaštititi ili ne, kao i prava povezana s njima, uključujući prava intelektualnog vlasništva;

(20)

„MSP-ovi” znači mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća, kako su definirana u Preporuci Komisije 2003/361/EZ (22);

(21)

„program rada” znači dokument koji je Komisija donijela za provedbu posebnog programa u skladu s člankom 5. Odluke Vijeća 2013/743/EU (23);

(22)

„plan rada” znači dokument sličan programu rada Komisije koji su donijela tijela za financiranje kojima je povjeren dio provedbe programa Obzor 2020., u skladu s člankom 9. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1291/2013.

2.   Za potrebe ove Uredbe, subjekt koji nema pravnu osobnost u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom smatra se izjednačenim s pravnim subjektom ako su ispunjeni uvjeti iz članka 131. stavka 2. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 i članka 198. Uredbe (EU) br. 1268/2012.

3.   Za potrebe ove Uredbe primatelji bespovratnih sredstava ne smatraju se tijelima za financiranje.

Članak 3.

Povjerljivost

Podložno uvjetima utvrđenima u provedbenim sporazumima, odlukama ili ugovorima, svi podaci, znanje i informacije priopćeni kao povjerljivi u okviru mjere, čuvaju se kao povjerljivi, uzimajući na odgovarajući način u obzir pravo Unije o zaštiti klasificiranih podataka i pristupu njima.

Članak 4.

Informacije koje trebaju biti dostupne

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 3., Komisija institucijama, tijelima, uredima ili agencijama Unije, svim državama članicama ili pridruženim zemljama na zahtjev stavlja na raspolaganje sve korisne informacije koje posjeduje o rezultatima koje je ostvario sudionik u okviru mjere za koju je primio financijska sredstva Unije, ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

(a)

dotične informacije važne su za javni poredak;

(b)

sudionici nisu pružili opravdane i dostatne razloge za uskraćivanje dotičnih informacija.

Pri mjerama u okviru posebnog cilja „sigurna društva – zaštita slobode i sigurnosti Europe i njezinih građana”, Komisija institucijama, tijelima ili agencijama Unije ili nacionalnim tijelima država članica na njihov zahtjev stavlja na raspolaganje sve korisne informacije koje posjeduje o rezultatima koje je ostvario sudionik u okviru mjere za koju je primio financijska sredstva Unije. Komisija obavješćuje sudionika o tom dostavljanju. Ako država članica ili institucija, tijelo, ured ili agencija Unije zahtijeva dostavljanje informacija, Komisija o tom dostavljanju obavješćuje sve države članice.

2.   Smatra se da pružanje informacija u skladu sa stavkom 1. ne prenosi na primatelja prava ili obveze Komisije ili sudionika. Međutim, primatelj s takvim informacijama postupa kao s povjerljivima, osim ako se objave ili ih objave sudionici ili ako su priopćene Komisiji bez ograničenja u pogledu povjerljivosti. U pogledu klasificiranih podataka, primjenjuju se pravila Komisije o sigurnosti.

Članak 5

Smjernice i informacije za potencijalne sudionike

U skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbom (EU) br. 1268/2012, Komisija ili relevantno tijelo za financiranje osigurava da su svim potencijalnim sudionicima u trenutku objave poziva na podnošenje prijedloga dostupne dostatne smjernice i informacije, posebno primjenjiv model sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

GLAVA II.

PRAVILA ZA SUDJELOVANJE

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Članak 6.

Oblici financiranja

U skladu s člankom 10. Uredbe (EU) br. 1291/2013, financiranje može biti u jednom ili nekoliko oblika predviđenih Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012, a posebno u obliku bespovratnih sredstava, nagrada, nabave ili financijskih instrumenata.

Članak 7.

Pravni subjekti koji mogu sudjelovati u mjerama

1.   U mjerama može sudjelovati svaki pravni subjekt, bez obzira na mjesto poslovnog nastana, ili međunarodna organizacija, ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni u ovoj Uredbi, zajedno sa svim uvjetima utvrđenima u relevantnom programu rada ili planu rada.

2.   Mjerodavni program rada može ograničiti sudjelovanje u programu Obzor 2020. ili njegovim dijelovima za pravne subjekte s poslovnim nastanom u trećim zemljama ako se smatra da uvjeti za sudjelovanje pravnih subjekata iz država članica, ili njihovih povezanih subjekata s poslovnim nastanom u trećoj zemlji, u programima za istraživanja i inovacije treće zemlje štetno utječu na interese Unije.

3.   Relevantni program rada ili plan rada može isključiti subjekte koji ne mogu pružiti zadovoljavajuća sigurnosna jamstva, uključujući u pogledu sigurnosnog odobrenja za osoblje, ako je to opravdano iz sigurnosnih razloga.

4.   Zajednički istraživački centar može sudjelovati u mjerama s jednakim pravima i obvezama kao pravni subjekt s poslovnim nastanom u državi članici.

Članak 8.

Neovisnost

1.   Dva pravna subjekta smatraju se međusobno neovisnima ako niti jedan od njih nije pod izravnom ili neizravnom kontrolom drugoga ili pod istom izravnom ili neizravnom kontrolom kao i drugi.

2.   Za potrebe stavka 1., kontrola osobito može imati jedan od sljedećih oblika:

(a)

izravno ili neizravno držanje više od 50 % nominalne vrijednosti emitiranog osnovnog kapitala dotičnog pravnog subjekta, ili većine glasačkih prava imatelja udjela ili članova tog pravnog subjekta;

(b)

izravno ili neizravno, stvarno ili pravno, držanje ovlasti donošenja odluka u dotičnom pravnom subjektu.

3.   Za potrebe stavka 1., sljedeći odnosi između pravnih subjekata sami se po sebi ne smatraju odnosima kontrole:

(a)

isto javno investicijsko društvo, institucionalni investitor ili društvo poduzetničkog kapitala izravno ili neizravno drži više od 50 % nominalne vrijednosti emitiranog osnovnog kapitala ili većinu glasačkih prava imatelja udjela ili članova;

(b)

dotični pravni subjekti u vlasništvu su ili pod nadzorom istog tijela javne vlasti.

POGLAVLJE II.

Bespovratna sredstva

Odjeljak I.

Postupak dodjele

Članak 9.

Uvjeti za sudjelovanje

1.   Primjenjuju se sljedeći minimalni uvjeti:

(a)

u mjeri sudjeluju barem tri pravna subjekta;

(b)

svaki od triju pravnih subjekata ima poslovni nastan u različitoj državi članici ili pridruženoj zemlji; i

(c)

tri pravna subjekta iz točke (b) međusobno su neovisna u smislu članka 8.

2.   Za potrebe stavka 1., ako je jedan od sudionika Zajednički istraživački centar ili međunarodna organizacija europskog interesa, ili neki subjekt osnovan na temelju prava Unije, smatra se da ima poslovni nastan u državi članici ili pridruženoj zemlji koja nije država članica ili pridružena zemlja u kojoj poslovni nastan ima drugi sudionik u istoj mjeri.

3.   Odstupajući od stavka 1., minimalni je uvjet sudjelovanje jednog pravnog subjekta s poslovnim nastanom u državi članici ili pridruženoj zemlji:

(a)

za pionirske istraživačke mjere Europskog vijeća za istraživanje (ERC);

(b)

za instrument za MSP-ove, ako mjera ima jasnu europsku dodanu vrijednost;

(c)

za mjere sufinanciranja programa; i

(d)

u opravdanim slučajevima predviđenima u programu rada ili planu rada.

4.   Odstupajući od stavka 1., za mjere koordinacije i potpore i mjere osposobljavanja i mobilnosti, minimalni uvjet je sudjelovanje jednog pravnog subjekta.

5.   Ako je to prikladno i opravdano, programi rada ili planovi rada mogu predvidjeti dodatne uvjete u skladu s posebnim zahtjevima politika ili karakterom i ciljevima mjere, uključujući, između ostalog, uvjete koji se tiču broja sudionika, vrste sudionika i mjesta poslovnog nastana.

Članak 10.

Prihvatljivost za financiranje

1.   Za dodjelu financijskih sredstava Unije prihvatljivi su sljedeći sudionici:

(a)

svaki pravni subjekt s poslovnim nastanom u državi članici ili pridruženoj zemlji, ili osnovan u skladu s pravom Unije;

(b)

svaka međunarodna organizacija europskog interesa;

(c)

svaki pravni subjekt s poslovnim nastanom u trećoj zemlji navedenoj u programu rada.

2.   Za sudjelujuće međunarodne organizacije, ili sudjelujuće pravne subjekte s poslovnim nastanom u trećoj zemlji, koji nisu prihvatljivi za financiranje u skladu sa stavkom 1., financijska sredstva Unije mogu se dodijeliti ako je ispunjen najmanje jedan od sljedećih uvjeta:

(a)

Komisija ili relevantno tijelo za financiranje smatraju da je sudjelovanje nužno za izvršavanje mjere;

(b)

takvo financiranje predviđeno je u bilateralnom sporazumu o znanosti i tehnologiji ili u nekom drugom dogovoru između Unije i međunarodne organizacije ili, u slučaju subjekata s poslovnim nastanom u trećim zemljama, zemlje u kojoj se nalazi poslovni nastan pravnog subjekta.

Članak 11.

Pozivi na podnošenje prijedloga

1.   Pozivi na podnošenje prijedloga objavljuju se u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbom (EU) br. 1268/2012, posebno uzimajući u obzir potrebu za transparentnošću i nediskriminacijom te za fleksibilnošću koja odgovara raznolikoj prirodi sektora za istraživanje i inovacije.

2.   Kao iznimka i ne dovodeći u pitanje druge slučajeve predviđene Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbom (EU) br. 1268/2012, pozivi na podnošenje prijedloga ne objavljuju se za mjere koordinacije i potpore i mjere sufinanciranja programa koje trebaju izvršiti pravni subjekti utvrđeni u programima rada ili planovima rada, ako mjera nije obuhvaćena pozivom na podnošenje prijedloga.

3.   U skladu s relevantnim pravilima Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbe (EU) br. 1268/2012, omogućuje se dovoljno vremena za pripremu prijedloga, uz razuman rok za predstojeće pozive na podnošenje prijedloga kroz objavu programa rada i razumno razdoblje između objave poziva na podnošenje prijedloga i roka za podnošenje prijedloga.

Članak 12.

Zajednički pozivi s trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama

1.   Zajednički pozivi na podnošenje prijedloga s trećim zemljama ili njihovim znanstvenim i tehnološkim organizacijama i agencijama ili s međunarodnim organizacijama mogu se objaviti kako bi se zajednički financirale mjere u prioritetnim područjima od zajedničkog interesa i očekivane uzajamne koristi kada postoji jasna dodana vrijednost za Uniju. Prijedlozi se procjenjuju i odabiru na temelju zajedničkih postupaka za evaluaciju i odabir koje treba dogovoriti. Takvi postupci evaluacije i odabira osiguravaju poštovanje načela iz glave VI. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012te uključuju uravnoteženu skupinu neovisnih stručnjaka koje imenuje svaka strana.

2.   Pravni subjekti koji primaju financijska sredstva Unije sklapaju sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava s Unijom ili relevantnim tijelom za financiranje. Taj sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava uključuje opis posla koji trebaju obaviti ti sudionici i sudjelujući pravni subjekti iz uključenih trećih zemalja.

3.   Pravni subjekti koji primaju financijska sredstva Unije sklapaju sporazum o koordinaciji sa sudjelujućim pravnim subjektima koji primaju financijska sredstva od relevantnih trećih zemalja ili međunarodnih organizacija.

Članak 13.

Prijedlozi

1.   Prijedlozi uključuju nacrt plana za iskorištavanje i širenje rezultata, ako je to predviđeno programom rada ili planom rada.

2.   Svaki zahtjev za istraživanja koja se provode na ljudskim embrionalnim matičnim stanicama prema potrebi uključuje pojedinosti povezane s izdavanjem dozvole i kontrolnim mjerama koje će poduzeti nadležna tijela dotičnih država članica, kao i pojedinosti etičkih odobrenja koja će se izdati. U pogledu uzimanja ljudskih embrionalnih matičnih stanica, na institucije, organizacije i istraživače primjenjuju se stroga pravila izdavanja dozvola i kontrole u skladu s pravnim okvirom dotičnih država članica.

3.   Prijedlog koji se kosi s etičkim načelima ili mjerodavnim zakonodavstvom ili koji ne ispunjava uvjete navedene u Odluci br. /2013/EU u programu rada, u planu rada ili u pozivu na podnošenje prijedloga može u bilo koje vrijeme biti izuzet iz postupaka evaluacije, odabira i dodjele sredstava.

4.   Ako je to relevantno i određeno u programu rada ili planu rada, prijedlozi objašnjavaju kako je i u kojoj mjeri rodna analiza relevantna za sadržaj planiranog projekta.

Članak 14.

Preispitivanje etičnosti

1.   Komisija sustavno provodi preispitivanje etičnosti prijedloga koji postavljaju etička pitanja. To preispitivanje provjerava poštovanje etičkih načela i zakonodavstva te, u slučaju istraživanja koje se provodi izvan Unije, bi li ista vrsta istraživanja bila dopuštena u državi članici.

2.   Komisija postupak preispitivanja etičnosti čini što je moguće transparentnijim i osigurava da se pravovremeno provodi uz izbjegavanje, ako je moguće, ponovne predaje dokumenata.

Članak 15.

Kriteriji odabira i dodjele

1.   Podneseni prijedlozi ocjenjuju se na temelju sljedećih kriterija za dodjelu sredstava:

(a)

izvrsnosti;

(b)

utjecaja;

(c)

kvalitete i učinkovitosti provedbe.

2.   Na prijedloge za pionirske istraživačke mjere ERC-a primjenjuje se samo kriterij iz stavka 1. točke (a).

3.   Kriterijima iz stavka 1. točke (b) moguće je dati veću važnost za prijedloge za mjere inovacije.

4.   Program rada ili plan rada utvrđuje daljnje pojedinosti za primjenu kriterija za dodjelu sredstava utvrđenih u stavku 1. te točno navodi ponderiranje i granične vrijednosti.

5.   Komisija u obzir uzima mogućnost postupka podnošenja u dvije faze predviđenog u Uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbi (EU) br. 1268/2012, ako je odgovarajuće i dosljedno ciljevima poziva na podnošenje prijedloga.

6.   Prijedlozi se raspoređuju u skladu s rezultatima evaluacije. Odabir se vrši na temelju tog poretka.

7.   Evaluaciju provode neovisni stručnjaci.

8.   U slučaju pravnog subjekta iz članka 11. stavka 2. ili u drugim valjano opravdanim iznimnim okolnostima, evaluacija se može provesti i na način kojim se odstupa od stavka 7. Za svaki slučaj takve evaluacije Komisija državama članicama pruža detaljne informacije o korištenom postupku evaluacije i njegovom ishodu.

9.   Ako su za mjeru tražena financijska sredstva Unije u iznosu jednakom ili većem od 500 000 EUR, Komisija ili relevantno tijelo za financiranje, sredstvima koja su sukladna nacionalnom pravu, unaprijed provjeravaju financijsku sposobnost samo koordinatorâ. Nadalje, kad god na temelju dostupnih informacija postoje opravdani razlozi za sumnju u financijsku sposobnost koordinatora ili drugih sudionika, Komisija ili relevantno tijelo za financiranje provjeravaju njihovu financijsku sposobnost.

10.   Ne provjerava se financijska sposobnost pravnih subjekata za čiju održivost jamči država članica ili pridružena zemlja niti srednjoškolskih i visokoškolskih obrazovnih ustanova.

11.   Za financijsku sposobnost može jamčiti bilo koji drugi pravni subjekt, čija se financijska sposobnost zauzvrat provjerava u skladu sa stavkom 5.

Članak 16.

Postupak preispitivanja evaluacije

1.   Komisija ili relevantno tijelo za financiranje osiguravaju transparentan postupak preispitivanja evaluacije za podnositelje prijedloga koji smatraju da evaluacija njihovog prijedloga nije izvršena u skladu s postupcima navedenima u ovoj Uredbi, mjerodavnom programu rada, planu rada ili pozivu na podnošenje prijedloga.

2.   Zahtjev za preispitivanje odnosi se na određeni prijedlog, a podnosi ga koordinator prijedloga u roku od 30 dana od dana kada Komisija ili relevantno tijelo za financiranje obavijeste koordinatora o rezultatima evaluacije.

3.   Komisija ili relevantno tijelo za financiranje odgovorni su za ispitivanje zahtjeva iz stavka 2. Ispitivanje obuhvaća samo proceduralne aspekte evaluacije, a ne osnovanost prijedloga.

4.   Odbor za preispitivanje evaluacije koji se sastoji od osoblja Komisije ili osoblja relevantnog tijela za financiranje donosi mišljenje o proceduralnim aspektima postupka evaluacije. Predsjeda mu službenik Komisije ili relevantnog tijela za financiranje iz odjela koji nije odjel odgovoran za poziv na podnošenje prijedloga. Odbor može preporučiti jedno od sljedećeg:

(a)

ponovnu evaluaciju prijedloga, ponajprije od strane evaluatora koji nisu sudjelovali u prethodnoj evaluaciji;

(b)

potvrdu početne evaluacije.

5.   Komisija ili relevantno tijelo za financiranje na temelju preporuke iz stavka 4. donose odluku i priopćuju je koordinatoru prijedloga. Komisija ili relevantno tijelo za financiranje takvu odluku donose bez neopravdanog odgađanja.

6.   Postupak preispitivanja ne zadržava postupak odabira prijedloga koji nisu predmet zahtjeva za preispitivanjem.

7.   Postupak preispitivanja ne isključuje bilo koje druge mjere koje sudionik može poduzimati u skladu s pravom Unije.

Članak 17.

Upiti i pritužbe

1.   Komisija osigurava postojanje postupka kojim sudionici mogu podnositi upite ili pritužbe o svojem sudjelovanju u programu Obzor 2020.

2.   Komisija osigurava da su informacije o tome kako iznijeti primjedbe te podnijeti upite ili pritužbe stavljene na raspolaganje svim sudionicima i objavljene na internetu.

Članak 18.

Sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava

1.   Komisija, u bliskoj suradnji s državama članicama, sastavlja model sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava između Komisije ili relevantnog tijela za financiranje i sudionika u skladu s ovom Uredbom. Ako je potrebna značajna izmjena modela sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava, Komisija ga, u bliskoj suradnji s državama članicama, mijenja prema potrebi.

2.   Komisija ili relevantno tijelo za financiranje sklapaju sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava sa sudionicima. Uklanjanje ili zamjena subjekta prije potpisivanja sporazuma moraju biti valjano opravdani.

3.   Sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava utvrđuju se prava i obveze sudionika te ili Komisije ili relevantnog tijela za financiranje, u skladu s ovom Uredbom. Njime se utvrđuju i prava i obveze pravnih subjekata koji postanu sudionici tijekom provedbe mjere, kao i uloga i zadaće koordinatora konzorcija.

4.   Na temelju zahtjeva u programu rada ili planu rada, sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava mogu se utvrditi prava i obveze sudionika u odnosu na prava pristupa, iskorištavanje i širenje rezultata, pored onih utvrđenih u ovoj Uredbi.

5.   Sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava odražava, prema potrebi i u najvećoj mogućoj mjeri, opća načela utvrđena u Preporuci Komisije o Europskoj povelji za istraživače i Kodeksu ponašanja pri zapošljavanju istraživača, načela istraživačkog integriteta, Preporuku Komisije o upravljanju intelektualnim vlasništvom u aktivnostima prijenosa znanja, Kodeks prakse za sveučilišta i ostale javne institucije za istraživanja, kao i načelo ravnopravnosti spolova utvrđeno u članku 16. Uredbe (EU) br. 1291/2013.

6.   Sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava sadrži, prema potrebi, odredbe kojima se osigurava poštovanje etičkih načela, uključujući osnivanje neovisnog etičkog odbora i pravo Komisije da neovisni stručnjaci provedu reviziju etičnosti.

7.   U valjano opravdanim slučajevima, posebna bespovratna sredstva za mjere mogu činiti dio okvirnog partnerstva u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbe (EU) br. 1268/2012.

Članak 19.

Odluke o dodjeli bespovratnih sredstava

Prema potrebi i u valjano opravdanim slučajevima, umjesto sklapanja sporazumâ o dodjeli bespovratnih sredstava, Komisija, u skladu s člankom 121. stavkom 1. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 ili relevantno tijelo za financiranje mogu obavijestiti o odlukama o dodjeli bespovratnih sredstava. Odredbe ove Uredbe koje se odnose na sporazume o dodjeli bespovratnih sredstava primjenjuju se mutatis mutandis.

Članak 20.

Vrijeme dodjele bespovratnih sredstava

1.   U skladu s člankom 128. stavkom 2. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, u pozivima na podnošenje prijedloga određuje se planirani datum do kojeg se svi podnositelji prijedloga obavješćuju o ishodu evaluacije njihovog prijedloga i indikativni datum potpisivanja sporazumâ o dodjeli bespovratnih sredstava ili obavijesti o odlukama o dodjeli bespovratnih sredstava.

2.   Datumi iz stavka 1. temelje na sljedećim rokovima:

(a)

za obavješćivanje svih podnositelja prijedloga o ishodu znanstvene evaluacije njihovog prijedloga, najviše pet mjeseci od završnog datuma za podnošenje cjelovitih prijedloga;

(b)

za potpisivanje sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava s podnositeljima prijedloga ili njihovo obavješćivanje o odlukama o dodjeli bespovratnih sredstava, najviše tri mjeseca od datuma obavješćivanja podnositelja prijedloga o njihovom uspjehu.

3.   Rokovi iz stavka 2. mogu se produljiti za mjere ERC-a i u iznimnim, valjano opravdanim slučajevima, posebno ako su mjere složene, ako postoji veliki broj prijedloga ili ako to zatraže podnositelji prijedloga.

4.   Sudionicima se omogućuje razumno razdoblje za podnošenje informacija i dokumentacije potrebnih za potpisivanje sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava. Komisija odluke i zahtjeve za informacijama donosi što je prije moguće. Izbjegava se ponovno podnošenje dokumenata.

Članak 21.

Vrijeme isplate

Sudionicima se pravovremeno plaća u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012. Kada se obavi plaćanje koordinatoru, Komisija ili relevantno tijelo za financiranje o tome obavješćuje sudionike.

Članak 22.

Sigurni elektronički sustav

Sva komunikacija sa sudionicima, uključujući sklapanje sporazumâ o dodjeli bespovratnih sredstava, obavješćivanje o odlukama o dodjeli bespovratnih sredstava i svim njihovim izmjenama može se izvršavati pomoću elektroničkog sustava za komunikaciju koji uspostavi Komisija ili relevantno tijelo za financiranje, kako je utvrđeno u članku 179. Uredbe (EU) br. 1268/2012.

Odjeljak II.

Provedba

Članak 23.

Provedba mjera

1.   Sudionici provode mjere u skladu s uvjetima i odredbama navedenima u ovoj Uredbi, Uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012, Uredbi (EU) br. 1268/2012, Odluci 2013/743/EU, programu rada ili planu rada, pozivu na podnošenje prijedloga i sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava.

2.   Sudionici ne preuzimaju obveze koje nisu u skladu s ovom Uredbom ili sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava. Ako jedan od sudionika ne ispuni svoje obveze u pogledu tehničke provedbe mjere, drugi sudionici nastavljaju poštovati obveze bez dodatnog financiranja od strane Unije, osim ako ih Komisija ili relevantno tijelo za financiranje izričito oslobode te obveze. U slučaju sudionika koji ne ispunjava obveze, Komisija može, u skladu s člankom 39. stavkom 3. točkom (a), prenijeti dugovani iznos iz Jamstvenog fonda za sudionike iz članka 38. koordinatoru mjere. Financijska odgovornost svakog sudionika ograničena je na njegove dugove, podložno odredbama koje se odnose na Jamstveni fond za sudionike. Sudionici osiguravaju da je Komisija ili relevantno tijelo za financiranje pravovremeno obaviješteno o svim zbivanjima koja bi mogla značajno utjecati na provedbu mjere ili interese Unije.

3.   Sudionici provode mjeru i u tu svrhu poduzimaju sve potrebne i primjerene mjere. Raspolažu, prema potrebi, odgovarajućim sredstvima za provedbu mjere. Ako je to potrebno za provedbu mjere, mogu od trećih strana, uključujući podizvođače, zatražiti da radnje u okviru obave radove u okviru mjere ili mogu koristiti sredstva koja su im treće strane stavile na raspolaganje u obliku doprinosa u naravi, u skladu s uvjetima iz sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava. Sudionik je za obavljen rad i dalje odgovoran Komisiji ili relevantnom tijelu za financiranje te ostalim sudionicima.

4.   Sklapanje podugovora za provedbu određenih elemenata mjere ograničeno je na slučajeve predviđene sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava i valjano opravdane slučajeve koje nije bilo moguće jasno predvidjeti u trenutku stupanja na snagu sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

5.   Treće strane koje nisu podizvođači mogu obaviti radove u okviru mjere pod uvjetima utvrđenima u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava. Treća strana i rad koji ona treba obaviti navode se u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava.

Troškovi tih trećih strana mogu se smatrati prihvatljivima ako treća strana zadovoljava sve sljedeće uvjete:

(a)

imala bi pravo na financiranje ako bi bila sudionik;

(b)

povezani je subjekt ili je pravno povezana sa sudionikom što podrazumijeva suradnju koja nije ograničena na mjeru;

(c)

navedena je u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava;

(d)

poštuje pravila koja se odnose na prihvatljivost troškova i kontrolu izdataka primjenjiva na sudionika u sklopu sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

(e)

prihvaća solidarnu i pojedinačnu odgovornost sa sudionikom za doprinos Unije koji odgovara iznosu koji je prijavila treća strana, ako to zahtijeva Komisija ili relevantno tijelo za financiranje.

6.   Treće strane mogu također sudioniku staviti na raspolaganje sredstva u obliku doprinosa u naravi za potrebe mjere. Troškovi trećih strana koji se odnose na takve doprinose pružene besplatno, prihvatljivi su za financiranje pod uvjetom da zadovoljavaju uvjete iz sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

7.   Mjera može obuhvaćati financijsku potporu trećim stranama u skladu s uvjetima utvrđenima Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbom (EU) br. 1268/2012. Iznosi navedeni u članku 137. stavku 1. točki (c) Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 mogu se premašiti ako je to potrebno za postizanje ciljeva mjere.

8.   Mjera koju provode sudionici koji su javni naručitelji u smislu Direktive 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (24), Direktive 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (25) i Direktive 2009/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (26) može uključivati predkomercijalnu nabavu i nabavu inovativnih rješenja ili joj to može biti glavni cilj, ako je to predviđeno u programu rada ili planu rada i potrebno za njezinu provedbu. U takvim slučajevima se na postupke nabave koje provode sudionici primjenjuju pravila određena u članku 51. stavcima 2., 4. i 5. ove Uredbe.

9.   Sudionici poštuju nacionalno zakonodavstvo, propise i etička pravila u zemljama u kojima će se provoditi mjera. Prema potrebi, sudionici prije početka mjere traže odobrenje relevantnih nacionalnih ili lokalnih etičkih odbora.

10.   Rad koji uključuje životinje obavlja se u skladu s člankom 13. UFEU-a te je u skladu sa zahtjevom za nadomještavanje, smanjivanje i poboljšanje upotrebe životinja u znanstvene svrhe u skladu s pravom Unije, a posebno s Direktivom 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća (27).

Članak 24.

Konzorcij

1.   Članovi bilo kojeg konzorcija koji žele sudjelovati u mjeri imenuju jednog od njih koordinatorom, koji se određuje u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava. Koordinator je glavna osoba za kontakt između članova konzorcija u odnosima s Komisijom ili relevantnim tijelom za financiranje, osim ako je drugačije određeno u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava, ili u slučaju neispunjavanja njegovih obveza prema sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava.

2.   Članovi konzorcija koji sudjeluju u mjeri sklapaju interni sporazum (konzorcijski sporazum) kojim se utvrđuju njihova prava i obveze u odnosu na provedbu mjere sukladno sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava, osim u valjano opravdanim slučajevima predviđenima u programu rada ili planu rada ili pozivu na podnošenje prijedloga. Komisija objavljuje smjernice u vezi s glavnim pitanjima koja bi sudionici mogli postaviti u okviru konzorcijskog sporazuma.

3.   Konzorcijski sporazum može, između ostalog, propisivati sljedeće:

(a)

unutarnju organizaciju konzorcija;

(b)

raspodjelu financiranja Unije;

(c)

pravila o širenju rezultata, korištenju i pravimapristupa, pored onih iz glave III. poglavlja I. ove Uredbe i odredbi sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava;

(d)

načine rješavanja unutarnjih sporova;

(e)

dogovore o odgovornosti, naknadi štete i povjerljivosti između sudionika.

Članovi konzorcija mogu u konzorciju dogovarati bilo kakva rješenja koja smatraju odgovarajućima u onoj mjeri u kojoj ona nisu suprotna sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava ili ovoj Uredbi.

4.   Konzorcij može predložiti dodavanje ili uklanjanje sudionika ili promjenu koordinatora u skladu s relevantnim odredbama sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava, ako je ta promjena u skladu s uvjetima sudjelovanja, nema negativan učinak na provedbu mjere i nije u suprotnosti s načelom jednakog postupanja.

Odjeljak III.

Oblici bespovratnih sredstava i pravila financiranja

Članak 25.

Oblici bespovratnih sredstava

Bespovratna sredstva mogu biti u bilo kojem obliku predviđenom u članku 123. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, uzimajući u obzir ciljeve mjere.

Članak 26.

Prihvatljivost troškova

1.   Uvjeti za prihvatljivost troškova definirani su u članku 126. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012. Troškovi trećih strana koji nastanu u sklopu mjere mogu biti prihvatljivi na temelju odredbi ove Uredbe i sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

2.   Neprihvatljivi troškovi su troškovi koji ne poštuju uvjete iz stavka 1., uključujući osobito pričuve za moguće buduće gubitke ili davanja, tečajne gubitke, troškove povezane s prinosom od kapitala, povrat troškova za drugu mjeru ili program Unije, dug i troškove dužničke obveze te prekomjerne ili nepromišljene izdatke.

Članak 27.

Izravni prihvatljivi troškovi osoblja

1.   Ne dovodeći u pitanje uvjete utvrđene u članku 26., izravni prihvatljivi troškovi osoblja ograničeni su na plaće i davanja za socijalnu sigurnost i ostale troškove uključene u naknade za osoblje dodijeljeno mjeri, koji proizlaze iz nacionalnog prava ili ugovora o radu.

2.   Ne dovodeći u pitanje uvjete utvrđene u članku 26., dodatni primici osoblja sudionika koji su neprofitni pravni subjekti dodijeljenog mjeri, uključujući plaćanja na temelju dodatnih ugovora, bez obzira na njihovu prirodu, također se mogu smatrati izravnim prihvatljivim troškovima osoblja, do iznosa navedenog u stavku 3., ako ispunjavaju sljedeće dodatne uvjete:

(a)

dio su uobičajene prakse sudionika za primitke i dosljedno se plaćaju svaki put kada je potrebna ista vrsta rada ili stručnog znanja;

(b)

kriteriji koji se koriste za izračun dodatnih plaćanja objektivni su i sudionik ih općenito primjenjuje, neovisno o korištenom izvoru financiranja.

3.   Dodatni primici mogu biti prihvatljivi do iznosa od 8 000 EUR godišnje i po osobi. U odnosu na osobu koja ne radi isključivo za mjeru, primjenjuje se ograničenje po satu. Ograničenje po satu izračunava se tako da se 8 000 EUR podijeli s brojem godišnjih produktivnih sati izračunanih u skladu s člankom 31.

Članak 28.

Financiranje mjere

1.   Financiranje mjere ne smije premašiti ukupne prihvatljive troškove umanjene za primanja od mjere.

2.   Sljedeće se smatra primanjima od mjere:

(a)

sredstva koja treće strane stavljaju na raspolaganje sudionicima financijskim prijenosima ili besplatnim doprinosima u naravi, čiju je vrijednost sudionik prijavio kao prihvatljivi trošak, ako ih je treća strana osigurala posebno za upotrebu u mjeri;

(b)

prihod ostvaren putem mjere, osim prihoda ostvarenog iskorištavanjem rezultata mjere;

(c)

prihod ostvaren prodajom imovine kupljene na temelju sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava do vrijednosti troška koji je sudionik prvotno naplatio mjeri.

3.   Za sve aktivnosti financirane u sklopu pojedine mjere primjenjuje se jedinstvena stopa povrata prihvatljivih troškova. Najviša stopa utvrđuje se u programu rada ili planu rada.

4.   Bespovratna sredstva u okviru programa Obzor 2020. mogu doseći najviše 100 % ukupnih prihvatljivih troškova, ne dovodeći u pitanje načelo sufinanciranja.

5.   Bespovratna sredstva u okviru programa Obzor 2020. ograničena su na najviše 70 % ukupnih prihvatljivih troškova zamjere inovacije i mjere sufinanciranja programa.

Odstupajući od stavka 3., bespovratna sredstva u okviru programa Obzor 2020. mogu za mjere inovacije doseći najviše 100 % ukupnih prihvatljivih troškova za neprofitne pravne subjekte, ne dovodeći u pitanje načelo sufinanciranja.

6.   Stope povrata utvrđene u ovom članku primjenjuju se i u slučaju mjera u kojima je za cijelu mjeru ili dio mjere utvrđeno paušalno financiranje, financiranje na temelju jediničnih troškova ili jednokratno financiranje.

Članak 29.

Neizravni troškovi

1.   Neizravni prihvatljivi troškovi određuju se primjenom paušalnog iznosa od 25 % ukupnih izravnih prihvatljivih troškova, isključujući izravne prihvatljive troškove za podugovaranje i troškove sredstava koje treće strane stavljaju na raspolaganje, a koja se ne koriste u prostoru korisnika, te financijske potpore trećim stranama.

2.   Odstupajući od stavka 1., neizravni troškovi mogu se prijaviti u obliku jednokratnog iznosa ili jediničnih troškova ako je to predviđeno u programu rada ili planu rada.

Članak 30.

Evaluacija razina financiranja

Privremena evaluacija programa Obzor 2020. uključuje evaluaciju utjecaja različitih značajki uvedenih novim razinama financiranja utvrđenima u člancima 27., 28. i 29. ove Uredbe, s ciljem procjenjivanja dovodi li novi pristup do neželjenih situacija koje imaju negativan utjecaj na privlačnost programa Obzor 2020.

Članak 31.

Godišnji produktivni sati

1.   Prihvatljivi troškovi osoblja pokrivaju samo stvarne sate koje odrade osobe koje izravno obavljaju posao u sklopu mjere. Dokaz o stvarno odrađenim satima podnosi sudionik, obično putem sustava bilježenja vremena.

2.   Za osobe koje rade isključivo za mjeru, bilježenje vremena nije potrebno. U tim slučajevima, sudionik potpisuje izjavu kojom potvrđuje da je dotična osoba radila isključivo za mjeru.

3.   Sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava sadrži:

(a)

minimalne zahtjeve za sustav za bilježenje vremena;

(b)

mogućnost izbora između fiksnog broja godišnjih produktivnih sati i načina za utvrđivanje broja godišnjih produktivnih sati koji će se koristiti za izračun cijene sata rada osoblja, uzimajući u obzir uobičajene računovodstvene prakse sudionika.

Članak 32.

Vlasnici MSP-ova i fizičke osobe bez plaće

Vlasnici MSP-ova koji ne primaju plaću i druge fizičke osobe koje ne primaju plaću mogu naplatiti troškove osoblja na temelju jediničnih troškova.

Članak 33.

Jedinični troškovi

1.   U skladu s člankom 124. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, Komisija može uspostaviti metode za utvrđivanje jediničnih troškova na temelju:

(a)

statističkih podataka ili sličnih objektivnih sredstava;

(b)

provjerljivih prijašnjih podataka sudionika.

2.   Izravni prihvatljivi troškovi osoblja mogu se financirati na temelju jediničnih troškova koji se određuju prema uobičajenoj praksi troškovnog računovodstva sudionika, ako ispunjavaju sljedeće kumulativne kriterije:

(a)

izračunavaju se na temelju ukupnih stvarnih troškova osoblja zabilježenih u općim računima sudionika koje sudionik može prilagoditi na temelju izračunanih ili procijenjenih elemenata u skladu s uvjetima koje određuje Komisija;

(b)

u skladu su s člancima 26.a i 27.;

(c)

osiguravaju poštovanje zahtjeva u pogledu neprofitnosti i izbjegavanju dvostrukog financiranja troškova;

(d)

izračunavaju se uzimajući u obzir članak 31.

Članak 34.

Potvrda o financijskim izvještajima

Potvrda o financijskim izvještajima pokriva ukupan iznos bespovratnih sredstava koje je sudionik zatražio u obliku povrata stvarnih troškova i u obliku jediničnih troškova iz članka 33. stavka 2., isključujući iznose prijavljene na temelju jednokratnih plaćanja, paušalnih iznosa i jediničnih troškova koji nisu oni određeni prema uobičajenoj praksi troškovnog računovodstva sudionika. Potvrda se podnosi jedino ako je iznos jednak ili veći od 325 000 EUR u trenutku zahtjeva za isplatom preostalog iznosa bespovratnih sredstava.

Članak 35.

Potvrda o metodologiji

1.   Sudionici koji izračunavaju i potražuju izravne troškove osoblja na temelju jediničnih troškova u skladu s člankom 33. stavkom 2. mogu Komisiji podnijeti potvrdu o metodologiji. Ta metodologija u skladu je s uvjetima navedenima u članku 33. stavku 2. i ispunjava zahtjeve sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

2.   Ako Komisija prihvati potvrdu o metodologiji, ona vrijedi za sve mjere koje se financiraju na temelju Uredbe (EU) br. 1291/2013, a sudionik na temelju nje izračunava i potražuje troškove. Nakon što Komisija prihvati potvrdu o metodologiji, prihvaćenoj metodologiji ne dodjeljuje nikakvu sustavnu ili ponavljajuću pogrešku.

Članak 36.

Revizori koji izdaju potvrdu

1.   Potvrde o financijskim izvještajima i o metodologiji iz članaka 34. i 35. izdaje neovisan revizor kvalificiran za provođenje zakonskih revizija računovodstvenih dokumenata u skladu s Direktivom 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (28) ili sličnim nacionalnim propisima, ili nadležni i neovisni javni službenik kome su mjerodavna nacionalna tijela dodijelila pravnu sposobnost za reviziju sudionika i koji nije bio uključen u pripremu financijskih izvještaja.

2.   Na zahtjev Komisije, Revizorskog suda ili Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF), revizor koji izdaje potvrdu o financijskim izvještajima i o metodologiji omogućuje pristup pratećim dokumentima i radnim dokumentima za reviziju na temelju kojih je izdana potvrda o financijskim izvještajima ili o metodologiji.

Članak 37.

Kumulativno financiranje

Mjera za koju su dodijeljena bespovratna sredstva iz proračuna Unije može dovesti i do dodjele bespovratnih sredstava na temelju Uredbe (EU) br. 1291/2013, ako bespovratna sredstva ne pokrivaju iste troškovne stavke.

Odjeljak IV.

Jamstva

Članak 38.

Jamstveni fond za sudionike

1.   Uspostavlja se jamstveni fond za sudionike („Fond”) koji obuhvaća rizik povezan s iznosima koji se duguju Uniji u okviru mjera koje su putem dodjele bespovratnih sredstava financirane od strane Komisije u skladu s Odlukom br. 1982/2006/EZ i Komisije ili tijela Unije za financiranje u okviru programa "Obzor 2020." u skladu s pravilima navedenima u ovoj Uredbi. Fond zamjenjuje i nasljeđuje Jamstveni fond za sudionike uspostavljen Uredbom (EZ) br. 1906/2006.

2.   Fondom se upravlja u skladu s člankom 39. Sve kamate koje ostvaruje Fond njemu se i dodaju, a služe isključivo za namjene navedene u članku 39. stavku 3.

3.   Ako kamate nisu dovoljne da pokriju radnje opisane u članku 39. stavku 3., Fond ne intervenira, a Komisija ili relevantno tijelo Unije za financiranje izravno od sudionika ili trećih strana naplaćuje svaki dugovani iznos.

4.   Fond se smatra dostatnim jamstvom na temelju Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012. Od sudionika se ne mogu prihvatiti niti im se nametnuti dodatna jamstva ili osiguranje, osim u slučaju opisanom u stavku 3. ovog članka.

5.   Sudionici u mjerama u okviru programa Obzor 2020., čiji je rizik pokriven Fondom, daju doprinos od 5 % financijskih sredstava koje je Unija osigurala za mjeru. Po završetku mjere iznos doprinosa Fondu vraća se sudionicima putem koordinatora.

6.   Stopa doprinosa sudionikâ Fondu navedena u stavku 5. može se smanjiti na temelju privremene evaluacije programa Obzor 2020.

Članak 39.

Rad fonda

1.   Fondom upravlja Unija, koju predstavlja Komisija, koja djeluje kao izvršitelj u ime sudionika, u skladu s uvjetima utvrđenima u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava.

Komisija može upravljati Fondom izravno ili povjeriti financijsko upravljanje Fondom Europskoj investicijskoj banci ili odgovarajućoj financijskoj instituciji („depozitna banka”). Depozitna banka upravlja Fondom prema uputama Komisije.

2.   Doprinos sudionikâ Fondu može se kompenzirati iz prvog predfinanciranja i uplatiti u Fond u ime sudionika.

3.   Ako sudionik duguje sredstva Uniji, Komisija može, ne dovodeći u pitanje sankcije koje se mogu nametnuti sudioniku koji ne ispunjava obveze, postupiti na jedan od sljedećih načina:

(a)

prebaciti ili narediti depozitnoj banci da izravno prebaci dugovani iznos iz Fonda koordinatoru mjere. Taj prijenos radi se nakon prestanka sudjelovanja ili povlačenja sudjelovanja sudionika koji ne ispunjava obveze ako je mjera još uvijek u tijeku i ako se preostali sudionici slažu da je provedu u skladu s istim ciljevima. Iznosi prebačeni iz Fonda smatraju se financijskim sredstvima Unije;

(b)

učinkovito nadoknaditi navedeni iznos iz Fonda.

Komisija izdaje nalog za povrat sredstava od tog sudionika ili treće strane u korist Fonda. Komisija može u tu svrhu donijeti odluku o povratu sredstava u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.

4.   Vraćeni iznosi predstavljaju prihod namijenjen Fondu u smislu članka 21. stavka 4. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012. Nakon dovršetka provedbe dodjele svih bespovratnih sredstava čiji je rizik pokriven Fondom, Komisija osigurava povrat svih nepodmirenih iznosa te ih uvrštava u proračun Unije, podložno odlukama zakonodavnog tijela.

POGLAVLJE III.

Stručnjaci

Članak 40.

Imenovanje neovisnih stručnjaka

1.   Komisija i, prema potrebi, tijela za financiranje mogu imenovati neovisne stručnjake za evaluaciju prijedloga u skladu s člankom 15. ili savjetovanje ili pomoć pri sljedećem:

(a)

evaluaciji prijedloga;

(b)

praćenju provedbe mjera provedenih u sklopu Uredbe (EU) br. 1291/2013 kao i prethodnih programa za istraživanja i/ili inovacije;

(c)

provedbi politike ili programâ Unije za istraživanja i inovacije uključujući Obzor 2020., kao i pri ostvarivanju i funkcioniranju Europskog istraživačkog prostora;

(d)

evaluaciji programâ za istraživanja i inovacije;

(e)

oblikovanju politike Unije za istraživanja i inovacije, uključujući pripremu budućih programa.

2.   Neovisni stručnjaci odabiru se na temelju njihovih vještina, iskustva i znanja potrebnih za izvršenje dodijeljenih zadataka. U slučajevima kada neovisni stručnjaci moraju raditi s klasificiranim podacima, prije imenovanja je potrebna odgovarajuća sigurnosna provjera.

Neovisni stručnjaci određuju se i odabiru na temelju poziva na podnošenje prijedloga za pojedince i poziva upućenih odgovarajućim organizacijama kao što su istraživačke agencije, istraživačke institucije, sveučilišta, organizacije za normizaciju, organizacije civilnog društva ili poduzeća, s ciljem uspostave baze podataka kandidata.

Komisija ili relevantno tijelo za financiranje može, ako to smatra prikladnim te u valjano opravdanim slučajevima, na transparentan način odabrati bilo kojeg pojedinačnog stručnjaka s odgovarajućim vještinama koji se ne nalazi u bazi podataka.

Prilikom imenovanja neovisnih stručnjaka Komisija ili relevantno tijelo za financiranje poduzima odgovarajuće mjere kako bi se osigurao uravnotežen sastav skupina stručnjaka i panela za evaluaciju u smislu različitih vještina, iskustva i znanja, zemljopisne raznolikosti i roda te uzimajući u obzir situaciju u području mjere. Prema potrebi, teži se i ravnoteži između privatnog i javnog sektora.

Komisija ili relevantno tijelo za financiranje mogu prilikom imenovanja neovisnih stručnjaka zatražiti savjet savjetodavnih tijela. Za pionirske istraživačke projekte ERC-a, Komisija imenuje stručnjake na temelju prijedloga Znanstvenog vijeća ERC-a.

3.   Komisija ili relevantno tijelo za financiranje osiguravaju da se stručnjak koji je suočen sa sukobom interesa u odnosu na predmet za koji je potrebno mišljenje stručnjaka ne evaluira, savjetuje ili pomaže u vezi s dotičnim predmetom.

4.   Sva komunikacija s neovisnim stručnjacima, uključujući sklapanje ugovorâ o njihovom imenovanju i svih njihovih izmjena može se izvršavati pomoću elektroničkih sustava za komunikaciju koje je uspostavila Komisija ili relevantno tijelo za financiranje, kako je utvrđeno u članku 287. stavku 4. Uredbe (EU) br. 1268/2012.

5.   Imena stručnjaka imenovanih u osobnom svojstvu, koji su pomagali Komisiji ili tijelima za financiranje u provedbi Uredbe (EU) br. 1291/2013. i Odluke 2013/743/EU, objavljuju se, zajedno s njihovim područjem stručnog znanja, barem jednom godišnje na internetskoj stranici Komisije ili relevantnog tijela za financiranje. Te se informacije prikupljaju, obrađuju i objavljuju u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001.

GLAVA III.

PRAVILA KOJIMA SE UREĐUJE ISKORIŠTAVANJE I ŠIRENJE REZULTATA

POGLAVLJE I.

Bespovratna sredstva

Odjeljak I.

Rezultati

Članak 41.

Vlasništvo nad rezultatima

1.   Rezultati su u vlasništvu sudionika koji ih je ostvario.

2.   Ako su sudionici u mjeri zajednički ostvarili rezultate i ako se njihov pojedinačni doprinos zajedničkim rezultatima ne može utvrditi ili ako nije moguće odvojiti takve zajedničke rezultate u svrhu zahtijevanja, dobivanja ili zadržavanja relevantne zaštite prava intelektualnog vlasništva, oni imaju zajedničko vlasništvo nad tim rezultatima Zajednički vlasnici sklapaju dogovor o dodjeli i načinu ostvarivanja tog zajedničkog vlasništva u skladu s njihovim obvezama u okviru sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava. Zajednički vlasnici mogu se dogovoriti da neće nastaviti sa zajedničkim vlasništvom, nego se opredijeliti za alternativno uređenje, između ostalog prenošenjem svojih vlasničkih udjela na jednog vlasnika s pravom pristupa za ostale sudionike, nakon ostvarivanja rezultata.

Osim ako je drukčije usuglašeno u dogovoru o zajedničkom vlasništvu, svaki od zajedničkih vlasnika ima pravo dodjele neisključivih licencija trećim stranama za iskorištavanje rezultata u zajedničkom vlasništvu, bez prava podlicenciranja, podložno sljedećim uvjetima:

(a)

ostali zajednički vlasnici unaprijed su obaviješteni o tome;

(b)

ostalim zajedničkim vlasnicima osigurana je pravedna i prikladna naknada.

3.   Ako su zaposlenici ili druge strane koji rade za sudionika ovlašteni zahtijevati prava na ostvarene rezultate, dotični sudionik dužan je osigurati da se ta prava mogu ostvarivati na način koji je u skladu s njegovim obvezama iz sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava.

Članak 42.

Zaštita rezultata

1.   Ako se rezultati mogu iskoristiti u komercijalne ili industrijske svrhe, ili se razumno može očekivati da se mogu iskoristiti u te svrhe, sudionik u čijem su vlasništvu ti rezultati ispituje mogućnost njihove zaštite. Ako je to prema okolnostima moguće, razumno i opravdano, sudionik ih adekvatno štiti tijekom odgovarajućeg razdoblja te uz odgovarajuću teritorijalnu pokrivenost, pri čemu uzima u obzir svoje legitimne interese te legitimne interese i posebno komercijalne interese drugih sudionika mjere.

2.   Ako sudionik koji je primio financijska sredstva Unije ne namjerava zaštititi rezultate koje je ostvario iz razloga izuzev nemogućnosti u okviru nacionalnog prava ili prava Unije ili nedostatka potencijala za komercijalno ili industrijsko iskorištavanje i ako ih sudionik u cilju zaštite ne namjerava prenijeti na drugi pravni subjekt s poslovnim nastanom u državi članici ili pridruženoj zemlji, prije bilo kakvog širenja tih rezultata o tome obavješćuje Komisiju ili relevantno tijelo za financiranje. Komisija, u ime Unije, ili relevantno tijelo za financiranje mogu, uz suglasnost dotičnog sudionika, preuzeti vlasništvo nad tim rezultatima i poduzeti odgovarajuće korake za njihovu adekvatnu zaštitu.

Sudionik može odbiti dati pristanak samo ako dokaže da bi njegovi legitimni interesi pretrpjeli značajnu štetu. Ti rezultati ne smiju se širiti prije nego što Komisija ili relevantno tijelo za financiranje donesu odluku da neće preuzeti vlasništvo nad rezultatima ili odluku da će preuzeti vlasništvo i poduzmu odgovarajuće korake da osiguraju njihovu zaštitu. Komisija ili relevantno tijelo za financiranje tu odluku donose bez neopravdanog odlaganja. Sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava utvrđuju se rokovi u tom smislu.

3.   Ako sudionik koji je primio financijska sredstva Unije namjerava odustati od zaštite rezultata ili ne namjerava tražiti produljenje takve zaštite iz razloga izuzev nedostatka potencijala za komercijalno ili industrijsko iskorištavanje unutar razdoblja ne duljeg od pet godina nakon plaćanja konačnog iznosa, o tome obavješćuje Komisiju ili tijelo za financiranje, koji mogu nastaviti ili produljiti zaštitu tako da preuzmu vlasništvo nad tim rezultatima. Sudionik može odbiti dati pristanak samo ako dokaže da bi njegovi legitimni interesi pretrpjeli značajnu štetu. Sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava utvrđuju se rokovi u tom smislu.

Članak 43.

Iskorištavanje i širenje rezultata

1.   Svaki sudionik koji je primio financijska sredstva Unije ulaže sve svoje napore da iskoristi rezultate u svojem vlasništvu ili da ih da na iskorištavanje drugom pravnom subjektu, posebno putem prijenosa i licenciranja rezultata u skladu s člankom 44.

U sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava utvrđuju se sve dodatne obveze u pogledu iskorištavanja. U slučaju istraživanja s potencijalom za rješavanje najvažnijih društvenih izazova, dodatne obveze iskorištavanja mogu uključivati licenciranje pod neisključivim uvjetima. Sve takve dodatne obveze navode se u programu rada ili planu rada.

2.   Podložno svim ograničenjima u smislu zaštite intelektualnog vlasništva, sigurnosnih pravila ili legitimnih interesa, svaki sudionik prikladnim sredstvima širi rezultate u svojem vlasništvu u najkraćem mogućem roku. Sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava mogu se utvrditi rokovi u tom smislu.

Sve dodatne obveze u pogledu širenja rezultata utvrđuju se u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava te se navode u programu rada ili planu rada.

Što se tiče širenja rezultata putem znanstvenih publikacija, otvoren pristup primjenjuje se u skladu s uvjetima utvrđenima u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava. Troškovi povezani s otvorenim pristupom znanstvenim publikacijama koji proizlaze iz istraživanja financiranih u okviru programa Obzor 2020., koji su nastali tijekom trajanja mjere, prihvatljivi su za povrat pod uvjetima sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava. Uzimajući u obzir članak 18. Uredbe (EU) br. 1291/2013, sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava ne propisuju se uvjeti u vezi s otvorenim pristupom publikacijama, koji bi za posljedicu imao dodatne troškove objavljivanja nakon dovršetka mjere.

U pogledu širenja istraživačkih podataka, sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava mogu se, u kontekstu otvorenog pristupa istraživačkim podacima i njihovog očuvanja, utvrditi uvjeti pod kojima se omogućuje pristup takvim rezultatima, posebno za pionirske istraživačke projekte ERC-a i istraživanja u okviru FET-a (nove i nadolazeće tehnologije) ili u drugim prikladnim područjima, te uzimajući u obzir legitimne interese sudionika i sva ograničenja koja se odnose na pravila za zaštitu podataka, pravila za sigurnost ili prava intelektualnog vlasništva. U tim slučajevima, u programu rada ili planu rada navodi se je li širenje istraživačkih podataka putem otvorenog pristupa potrebno.

Prije početka bilo kakvih aktivnosti širenja rezultata, o tome se šalje obavijest ostalim sudionicima. Nakon obavješćivanja sudionik može uložiti prigovor ako dokaže da bi njegovi legitimni interesi u vezi s njegovim rezultatima ili postojećim znanjem pretrpjeli značajnu štetu uslijed namjeravanog širenja rezultata. U tim slučajevima, osim ako se poduzmu odgovarajući koraci radi zaštite tih legitimnih interesa, širenje rezultata ne smije se provesti. Sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava utvrđuju se rokovi u tom smislu.

3.   Sudionici za potrebe praćenja i širenja rezultata od strane Komisije ili relevantnog tijela za financiranje pružaju sve informacije o svojim aktivnostima povezanima s iskorištavanjem i širenjem rezultata te dostavljaju sve dokumente potrebne u skladu s uvjetima utvrđenima u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava. Podložno legitimnim interesima sudionika koji su pružili informacije, te informacije postaju javno dostupne. Sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava, između ostalog se utvrđuju rokovi u odnosu na te obveze izvješćivanja.

4.   Sve patentne prijave, norme, publikacije ili bilo koje drugo širenje, uključujući u elektroničkom obliku, koje se odnosi na rezultate, ako je moguće, uključuju izjavu, koja može uključivati vizualne elemente, o tome da je mjera primila financijsku potporu Unije. Sadržaj takve izjave utvrđuje se u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava.

Članak 44.

Prijenos i licenciranje rezultata

1.   Ako sudionik prenosi vlasništvo nad rezultatima, na primatelja prenosi i svoje obveze iz sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava u vezi s tim rezultatima, uključujući obvezu njihova prijenosa na sve daljnje primatelje.

Ne dovodeći u pitanje obveze o povjerljivosti koje proizlaze iz zakona ili drugih propisa u slučaju spajanja i preuzimanja, ako ostali sudionici još uživaju prava pristupa ili još mogu zatražiti dodjelu prava pristupa rezultatima koji se trebaju prenijeti, sudionik koji namjerava prenijeti rezultate o tome prethodno obavješćuje ostale sudionike, zajedno s dostatnim informacijama o predstojećem novom vlasniku rezultata, kako bi ostali sudionici mogli analizirati učinak namjeravanog prijenosa na moguće ostvarivanje svojih prava pristupa.

Nakon obavijesti sudionik može podnijeti prigovor na prijenos vlasništva ako dokaže da bi namjeravani prijenos negativno utjecao na ostvarivanje njegovih prava pristupa. U tom se slučaju prijenos ne može izvršiti dok se ne postigne dogovor između dotičnih sudionika. Sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava utvrđuju se rokovi u tom smislu.

Ostali sudionici mogu se prethodnim pisanim sporazumom odreći svojih prava na prethodno obavješćivanje i na prigovor u slučaju prijenosa vlasništva s jednog sudionika na posebno određenu treću stranu.

2.   Ako se mogu ostvariti prava pristupa rezultatima i ako sudionik koji je vlasnik rezultata poštuje sve dodatne obveze o iskorištavanju rezultata, on može bilo kojem pravnom subjektu dodijeliti licence ili na drugi način dodijeliti pravo na iskorištavanje tih rezultata, uključujući na ekskluzivnoj osnovi. Ekskluzivne licence za rezultate mogu se dodijeliti podložno suglasnosti svih ostalih dotičnih sudionika da će se odreći svojih prava pristupa tim rezultatima.

3.   Što se tiče rezultata koje ostvare sudionici koji su primili financijska sredstva Unije, sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava može se predvidjeti da Komisija ili relevantno tijelo za financiranje mogu podnijeti prigovor na prijenose vlasništva ili na dodjele isključive licencije trećim stranama s poslovnim nastanom u trećoj zemlji koja nije pridružena programu Obzor 2020., ako smatraju da dodjela ili prijenos nisu u skladu s interesima razvijanja konkurentnosti gospodarstva Unije, s etičkim načelima ili sigurnosnim zahtjevima.

U takvim slučajevima prijenos vlasništva ili dodjela isključive licencije ne provode se, osim ako se Komisiju ili relevantno tijelo za financiranje uvjeri da će se uspostaviti odgovarajuće zaštitne mjere.

Sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava prema potrebi se predviđa obveza prethodnog obavješćivanja Komisije ili relevantnog tijela za financiranje o svakom takvom prijenosu vlasništva ili dodjeli isključive licencije. Sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava utvrđuju se rokovi u tom smislu.

Odjeljak II.

Prava pristupa postojećem znanju i rezultatima

Članak 45.

Postojeće znanje

Sudionici na bilo koji način u pisanom sporazumu utvrđuju postojeća znanja za svoju mjeru.

Članak 46.

Načela prava pristupa

1.   Svaki zahtjev za ostvarivanje prava pristupa ili svako odricanje od prava pristupa sastavlja se u pisanom obliku.

2.   Osim ako je drukčije dogovoreno s vlasnikom rezultata ili postojećeg znanja za koje se traži pristup, prava pristupa ne uključuju pravo podlicenciranja.

3.   Sudionici u istoj mjeri prije pristupanja sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava obavješćuju jedni druge o bilo kakvim pravnim ograničenjima ili ograničenjima dodjele prava pristupa njihovom postojećem znanju. Svaki sporazum koji sudionik nakon toga sklopi u vezi s postojećim znanjem osigurava da se mogu ostvarivati sva prava pristupa.

4.   Ako sudionik prestane sa sudjelovanjem u mjeri, to ne utječe na njegovu obvezu da odobri pristup u skladu s uvjetima utvrđenima u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava.

5.   Konzorcijskim sporazumom može se predvidjeti da, ako sudionik ne ispuni svoje obveze i ne ispravi takvo stanje, takav sudionik više ne uživa prava pristupa.

Članak 47.

Prava pristupa za provedbu

1.   Sudionik uživa prava pristupa rezultatima drugog sudionika u istoj mjeri ako su prvom sudioniku ti rezultati potrebni za obavljanje njegovog posla u okviru mjere.

Takav pristup odobrava se besplatno.

2.   Sudionik uživa prava pristupa postojećem znanju drugog sudionika u istoj mjeri ako je prvom sudioniku to postojeće znanje potrebno za obavljanje njegovog posla u okviru mjere te podložno svim ograničenjima sukladno članku 46. stavku 3.

Takav pristup odobrava se besplatno, osim ako je drugačije dogovoreno među sudionicima prije njihova pristupanja sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava.

Članak 48.

Prava pristupa za iskorištavanje

1.   Sudionik uživa prava pristupa rezultatima drugog sudionika u istoj mjeri ako su prvom sudioniku ti rezultati potrebni za iskorištavanje njegovih vlastitih rezultata.

Podložno sporazumu, takav pristup odobrava se pod poštenim i razumnim uvjetima.

2.   Sudionik uživa prava pristupa postojećem znanju drugog sudionika u istoj mjeri ako je prvom sudioniku to postojeće znanje potrebno za iskorištavanje njegovih vlastitih rezultata te podložno svim ograničenjima sukladno članku 46 stavku 3.

Podložno sporazumu, takav pristup odobrava se pod poštenim i razumnim uvjetima.

3.   Osim ako je drugačije predviđeano konzorcijskim sporazumom, povezani subjekt s poslovnim nastanom u državi članici ili pridruženoj zemlji također ima prava pristupa rezultatima i, podložmo svim ograničenjima sukladno članku 46. stavku 3., postojećem znanju pod poštenim i razumnim uvjetima ako su ti rezultati i postojeće znanje potrebni za iskorištavanje rezultata koje je ostvario sudionik s kojim je povezan. Takva prava pristupa traže se i ostvaruju izravno od sudionika u čijem su vlasništvu rezultati ili postojeće znanje, osim ako je drukčije dogovoreno u skladu s člankom 46. stavkom 2.

4.   Zahtjev za pristup u skladu sa stavcima 1., 2. ili 3. može se podnijeti do godine dana od završetka mjere, osim ako sudionici dogovore drukčiji rok.

Članak 49.

Prava pristupa za Uniju i države članice

1.   Institucije, tijela, uredi ili agencije Unije uživaju, u valjano opravdanu svrhu razvoja, provedbe i praćenja politika ili programâ Unije, prava pristupa samo rezultatima sudionika koji je primio financijska sredstva Unije. Takva prava pristupa ograničena su na nekomercijalnu i nekonkurentnu upotrebu.

Takav pristup odobrava se besplatno.

2.   Što se tiče mjera u sklopu posebnog cilja „sigurna društva – zaštita slobode i sigurnosti Europe i njezinih građana”, utvrđenih u Prilogu I. dijelu III. Uredbe (EU) br. 1291/2013, institucije, tijela, uredi i agencije Unije, kao i nacionalna tijela država članica, uživaju, u svrhu razvoja, provedbe i praćenja svojih politika ili programa u tom području, potrebna prava pristupa rezultatima sudionika koji je primio financijska sredstva Unije. Takva prava pristupa ograničena su na nekomercijalnu i nekonkurentnu upotrebu. Takva prava pristupa odobravaju se besplatno i bilateralnim dogovorom kojim se određuju posebni uvjeti koji za cilj imaju osigurati da će se ta prava koristiti samo u predviđenu svrhu i da će postojati odgovarajuće obveze o povjerljivosti. Takva prava pristupa ne proširuju se na postojeće znanje sudionika. Država članica, odnosno institucija, tijelo, ured ili agencija Unije koja podnosi zahtjev o tome obavješćuje sve države članice. U pogledu klasificiranih podataka primjenjuju se pravila Komisije o sigurnosti.

GLAVA IV

POSEBNE ODREDBE

Članak 50.

Nagrade

1.   Financijska sredstva Unije mogu biti u obliku nagrada, kako su definirane u glavi VII. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbi (EU) br. 1268/2012.

2.   Sve dodijeljene nagrade uvjetovane su prihvaćanjem odgovarajućih obveza u vezi s objavljivanjem. U pogledu širenja rezultata, primjenjuje se glava III. ove Uredbe. Program rada ili plan rada može sadržavati posebne obveze o iskorištavanju i širenju rezultata.

Članak 51.

Nabava, predkomercijalna nabava i javna nabava inovativnih rješenja

1.   Sva nabava koju Komisija provodi u svoje ime ili zajedno s državama članicama podliježe pravilima o javnoj nabavi navedenima u Uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012 i Uredbi (EU) br. 1268/2012.

2.   Financijska sredstva Unije mogu biti u obliku predkomercijalne nabave ili nabave inovativnih rješenja koje Komisija ili relevantno tijelo za financiranje provode u svoje ime ili zajedno s javnim naručiteljima iz država članica i pridruženih zemalja.

Postupci nabave:

(a)

poštuju načela transparentnosti, nediskriminacije, jednakog postupanja, dobrog financijskog upravljanja i proporcionalnosti, pravila o tržišnom natjecanju i prema potrebi direktive 2004/17/EZ, 2004/18/EZ i 2009/81/EZ, ili, ako Komisija postupa u svoje ime, Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012;

(b)

mogu predvidjeti posebne uvjete poput ograničavanja mjesta izvođenja naručenih djelovanja u sklopu predkomercijalne nabave na državno područje država članica i zemalja pridruženih programu Obzor 2020., ako je to valjano opravdano ciljevima mjera;

(c)

mogu odobriti sklapanje više ugovora u sklopu istog postupka (više dobavljača);

(d)

predviđaju sklapanje ugovora s ponuđačem (ponuđačima) koji nudi (nude) najbolju vrijednost za novac.

3.   Osim ako je u pozivu na podnošenje prijedloga drukčije određeno, rezultati ostvareni nabavom koju je provela Komisija u vlasništvu su Unije.

4.   U ugovorima o predkomercijalnoj nabavi utvrđuju se posebne odredbe o vlasništvu, pravima pristupa i licenciranju, kako bi se osigurala maksimalna upotreba rezultata i izbjegla bilo kakva nepoštena prednost. Ugovorni izvođač koji ostvari rezultate u predkomercijalnoj nabavi vlasnik je barem pripadajućih prava intelektualnog vlasništva. Javni naručitelji uživaju barem besplatna prava pristupa rezultatima za vlastitu upotrebu i pravo dodjele, ili zahtijevanja od sudjelujućih ugovornih izvođača da dodijele, neisključive licence trećim stranama za iskorištavanje rezultata pod poštenim i razumnim uvjetima, bez prava podlicenciranja. Ako ugovorni izvođač ne uspije komercijalno iskoristiti rezultate u zadanom roku nakon predkomercijalne nabave kako je navedeno u ugovoru, on prenosi cijelo vlasništvo nad rezultatima javnim naručiteljima.

5.   U ugovorima o javnoj nabavi inovativnih rješenja mogu se utvrditi posebne odredbe o vlasništvu, pravima pristupa i licenciranju, kako bi se osigurala maksimalna upotreba rezultata i izbjegla bilo kakva nepoštena prednost.

Članak 52.

Financijski instrumenti

1.   Financijski instrumenti mogu biti u bilo kojem od obliku koji se navode u glavi VIII. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 i provode se u skladu s tom glavom te se mogu kombinirati međusobno i s bespovratnim sredstvima koja se financiraju u okviru proračuna Unije, uključujući u okviru Uredbe (EU) br. 1291/2013.

2.   Odstupajući od članka 140. stavka 6. drugog podstavka Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, i prihodi i godišnje otplate koje ostvari financijski instrument uspostavljen na temelju Uredbe (EU) br. 1291/2013 namjenjuju se, u skladu s člankom 21. stavkom 4. Uredbe br. 966/2012, tom financijskom instrumentu.

3.   Odstupajući od članka 140. stavka 6. drugog podstavka Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, i prihodi i godišnje otplate koje ostvari instrument za financiranje na temelju podjele rizika (RSFF) uspostavljen na temelju Odluke br. 1982/2006/EZ te rana faza instrumenta za pomoć za brzo rastuća i inovativna mala i srednja poduzeća (GIF1) uspostavljenog na temelju Odluke br. 1639/2006/EZ, namjenjuju se, u skladu s člankom 21. stavkom 4. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, financijskim instrumentima sljednicima u okviru Uredbe (EU) br. 1291/2013.

Članak 53.

Instrument za MSP-ove

1.   Samo se MSP-ovi mogu prijaviti na poziv na podnošenje prijedloga objavljen u okviru posebnog instrumenta za MSP-ove iz članka 22. Uredbe (EU) br. 1291/2013. Oni mogu surađivati s drugim poduzećima te s istraživačkim organizacijama ili sveučilištima.

2.   Nakon što je poduzeće potvrđeno kao MSP, taj se pravni status podrazumijeva za cijelo vrijeme trajanja projekta, čak i u slučajevima u kojima poduzeće, zahvaljujući svojem rastu, kasnije premaši gornje granice iz definicije MSP-ova.

3.   U slučaju instrumenta za MSP-ove ili bespovratnih sredstava koje su tijela za financiranje ili Komisija namijenili za MSP-ove, sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava mogu se utvrditi posebne odredbe, osobito u vezi s vlasništvom, pravima pristupa, iskorištavanjem i širenjem rezultata.

Članak 54.

Brzi program za inovacije

1.   U skladu s člankom 7., bilo koji pravni subjekt može sudjelovati u mjeri brzog programa za inovacije („FTI”). Mjere financirane u okviru FTI-ja mjere su inovacije. Poziv FTI-ja otvoren je za prijedloge u vezi s bilo kojim poljem tehnologije u okviru posebnog cilja „vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama” koji je utvrđen u Prilogu I. dijelu II. točki 1. Uredbe (EU) br. 1291/2013 ili u vezi s bilo kojim od posebnih ciljeva u okviru prioriteta „društveni izazovi” koji je utvrđen u Prilogu I. dijelu III. točkama 1. do 7. toj Uredbi.

2.   Prijedlozi se mogu podnijeti u svakom trenutku. Komisija određuje tri krajnja roka godišnje za evaluaciju prijedloga. Razdoblje između krajnjeg roka i potpisivanja sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava ili obavijesti o odluci o dodjeli bespovratnih sredstava nije dulje od šest mjeseci. Prijedlozi se raspoređuju u skladu s utjecajem, kvalitetom i učinkovitošću provedbe i izvrsnosti, s tim da kriterij utjecaja ima veću važnost. U svakoj pojedinoj mjeri sudjeluje najviše pet pravnih subjekata. Iznos bespovratnih sredstava ne prelazi 3 milijuna EUR.

Članak 55.

Ostale posebne odredbe

1.   U slučaju mjera koje uključuju aktivnosti povezane sa sigurnošću, sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava mogu se utvrditi posebne odredbe, osobito o predkomercijalnoj javnoj nabavi, nabavi inovativnih rješenja, promjenama u sastavu konzorcija, klasificiranim podacima, iskorištavanju, širenju rezultata, otvorenom pristupu istraživačkim publikacijama, prijenosima i licenciranju rezultata.

2.   U slučaju mjera koje podupiru postojeće ili nove istraživačke infrastrukture, sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava mogu se utvrditi posebne odredbe koje se odnose na korisnike infrastrukture i pristup korisnika njima.

3.   U slučaju pionirskih istraživačkih mjera ERC-a, sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava mogu se utvrditi posebne odredbe, osobito o pravima pristupa, prenosivosti i širenju rezultata, ili u odnosu na sudionike, istraživače i sve strane povezane s mjerom.

4.   U slučaju mjera za osposobljavanje i mobilnost, sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava mogu se utvrditi posebne odredbe o obvezama u pogledu istraživača koji imaju koristi od mjere, vlasništvu, pravu pristupa i prenosivosti.

5.   U slučaju mjera koordinacije i potpore, sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava mogu se utvrditi posebne odredbe, osobito o vlasništvu, pravima pristupa, iskorištavanju i širenju rezultata.

6.   U slučaju zajednica znanja i inovacija Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (EIT), sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava mogu se propisati posebne odredbe, osobito o vlasništvu, pravima pristupa i širenju rezultata.

GLAVA V.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 56.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 1. stavka 3. dodjeljuje se Komisiji za vrijeme trajanja programa Obzor 2020.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 1. stavka 3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 1. stavka 3. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 57.

Stavljanje izvan snage i prijelazne odredbe

1.   Uredba (EZ) br. 1906/2006 stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

2.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1., ova Uredba ne utječe na nastavak ili promjenu, uključujući potpuni ili djelomični prestanak, dotičnih mjera do njihova zaključenja, ili do dodjele financijske pomoći Komisije ili tijela za financiranje u skladu s Odlukom br. 1982/2006/EZ, ili bilo kojim drugim zakonodavstvom koje se na tu pomoć primjenjuje 31. prosinca 2013., koja se i dalje primjenjuje na dotične mjere do njihova zaključenja.

3.   Svi iznosi iz Jamstvenog fonda za sudionike uspostavljenog Uredbom (EZ) br. 1906/2006, kao i sva njegova prava i obveze od 31. prosinca 2013. prenose se na Fond. Sudionici u mjerama u okviru Odluke br. 1982/2006/EZ koji potpišu sporazume o dodjeli bespovratnih sredstava nakon 31. prosinca 2013. daju doprinos Fondu.

Članak 58.

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  SL C 318, 20.10.2012., str. 1.

(2)  SL C 181, 21.6.2012., str. 111.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 21. studenog 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu)

(4)  Uredba (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. studenog 2013. o uspostavi Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014.-2020.) te stavljanju izvan snage Odluke 1982/2006/EZ (Vidjeti str. 104 ovoga Službenog lista).

(5)  SL C 74E, 13.3.2012., str. 34.

(6)  Odluka br. 1982/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o Sedmom okvirnom programu Europske zajednice za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007. – 2013.) (SL L 412, 30.12.2006., str. 1.)

(7)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(8)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada 2012. o pravilima za primjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL L 362, 31.12.2012., str. 1.).

(9)  Odluka 1639/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 2006. o uspostavi Okvirnog programa za konkurentnost i inovacije (2007. – 2013.) (SL L 310, 9.11.2006., str. 15.).

(10)  Uredba (EZ) br. 294/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2008. o osnivanju Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (SL L 97, 9.4.2008., str. 1.).

(11)  SL C 205, 19.7.2013., str. 9.

(12)  2001/844/EZ, EZUČ, Euratom: Odluka Komisije od 29. studenoga 2001. o izmjeni njezina unutarnjeg Poslovnika (SL L 317, 3.12.2001.).

(13)  Odluka Vijeća od 27. studenoga 2001. o pridruživanju prekomorskih zemalja i područja Europskoj zajednici („Odluka o prekomorskom pridruživanju”) (SL L 314, 30.11.2001., str. 1.).

(14)  2000/633/EZ, EZUČ, Euratom: Odluka Komisije od 17. listopada 2000. o izmjeni njezina Poslovnika (SL L 267, 20.10.2000., str. 63.).

(15)  Uredba br. 1906/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o utvrđivanju pravila za sudjelovanje poduzeća, istraživačkih centara i sveučilišta u aktivnostima u okviru Sedmog okvirnog programa te za širenje rezultata istraživanja (2007. – 2013.) (SL L 391, 30.12.2006., str. 1.).

(16)  Odluka Vijeća 2006/970/Euratom od 18. prosinca 2006. o Sedmom okvirnom programu Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom) za aktivnosti u području nuklearnih istraživanja i osposobljavanja (2007. – 2011.) (SL L 400, 30.12.2006., str. 60.).

(17)  2012/93/Euratom: Odluka Vijeća od 19 prosinca 2011. o Okvirnom programu Europske zajednice za atomsku energiju za aktivnosti u području nuklearnih istraživanja i osposobljavanja (2012. – 2013.) (SL L 47, 18.2.2012., str. 25.).

(18)  Uredba (Euratom) br. 1314/2013 Vijeća o programu za istraživanja i osposobljavanje Europske zajednice za atomsku energiju (2014. – 2018.) koji nadopunjuje Okvirni program za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (Vidjeti str. 948 ovoga Službenog lista).

(19)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(20)  Uredba (EU) br. 1287/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi Programa za konkurentnost poduzeća te malih i srednjih poduzeća (COSME) (2014.-2020.) i stavljanju izvan snage Odluke br. 1639/2006/EZ (Vidjeti str. 33 ovoga Službenog lista)

(21)  Odluka br. 743/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o sudjelovanju Zajednice u programu za istraživanje i razvoj koji je poduzelo nekoliko država članica s ciljem podupiranja istraživanja i razvoja koje provode mala i srednja poduzeća (SL L 201, 30.7.2008., str. 58.).

(22)  Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).

(23)  Odluka Vijeća 2013/743/EU od 11. prosinca 2013. o uspostavi posebnog programa za provedbu Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. - 2020.) (Vidjeti str. 965 ovoga Službenog lista).

(24)  Direktiva 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga (SL L 134, 30.4.2004., str. 1.).

(25)  Direktiva 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama (SL L 134, 30.4.2004., str. 114.).

(26)  Direktiva 2009/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju postupaka nabave za određene ugovore o radovima, ugovore o nabavi robe i ugovore o uslugama koje sklapaju javni naručitelji ili naručitelji u području obrane i sigurnosti te izmjeni direktiva 2004/17/EZ i 2004/18/EZ (SL L 216, 20.8.2009., str. 76.).

(27)  Direktiva 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2010. o zaštiti životinja koje se koriste u znanstvene svrhe (SL L 276, 20.10.2010., str. 33.).

(28)  Direktiva 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. o zakonskim revizijama godišnjih financijskih izvještaja i konsolidiranih financijskih izvještaja, izmjeni direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 84/253/EEZ (SL L 157, 9.6.2006., str. 87.).


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/104


UREDBA (EU) br. 1291/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 173. stavak 3. i članak 182. stavak 1.

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Cilj je Unije jačati svoje znanstvene i tehnološke temelje ostvarivanjem Europskog istraživačkog prostora („ERA”) u kojem slobodno cirkuliraju istraživači, znanstvene spoznaje i tehnologije te poticanjem Unije da napreduje prema društvu znanja i postane konkurentnije i održivo gospodarstvo, u pogledu svoje industrije. Kako bi ostvarila taj cilj, Unija bi trebala izvršavati aktivnosti za provedbu istraživanja, tehnološkog razvoja, predstavljanja i inovacije, poticanje međunarodne suradnje, širenje i optimiziranje rezultata te simuliranje osposobljavanja i mobilnosti.

(2)

Također je cilj Unije osigurati da postoje uvjeti potrebni za konkurentnost njezine industrije. U tu svrhu cilj djelovanja trebalo bi biti poticanje iskorištavanja industrijskog potencijala inovacijskog, istraživačkog i tehnološkog razvoja.

(3)

Unija je posvećena ostvarivanju strategije Europa 2020. koja je odredila ciljeve pametnog, održivog i uključivog rasta, ističući ulogu istraživanja i inovacija kao ključnih pokretača gospodarskog i društvenog boljitka i okolišne održivosti te ima cilj povećanja izdataka za istraživanje i razvoj kako bi privukla privatna ulaganja do dvije trećine ukupnih ulaganja, dosežući time kumulativni ukupan iznos od 3 % bruto domaćeg proizvoda (BDP) do 2020., uz razvoj pokazatelja intenziteta inovacija. Opći proračun Unije trebao bi odražavati taj ambiciozan cilj pomakom prema financiranju ulaganja orijentiranih prema budućnosti, kao što su istraživanje, razvoj i inovacije. U tom kontekstu vodeća inicijativa "Unija inovacija" strategije Europa 2020. određuje strateški i integrirani pristup istraživanju i razvoju uz postavljanje okvira i ciljeva na koje bi se trebalo odnositi buduće financiranje Unije na području istraživanja i inovacija. Istraživanje i inovacije također su ključni čimbenici za druge vodeće inicijative strategije Europa 2020., posebno "Resursno učinkovita Europa", "Industrijska politika za razdoblje globalizacije" i "Digitalna agenda za Europu" te ostalih ciljeva politike, kao što su klimatska i energetska politika. Nadalje, u ostvarivanju ciljeva strategije Europa 2020. povezanih s istraživanjem i inovacijama, kohezijska politika treba igrati ključnu ulogu kroz jačanje kapaciteta i otvaranje puta prema izvrsnosti.

(4)

Komunikacija Komisije od 19. listopada 2010. naslovljena "Revizija proračuna EU-a" koju je Komisija donijela 19. listopada 2010. podastrla je ključna načela koja bi trebala poduprijeti budući opći proračun Unije, poglavito fokusiranje na instrumente s dokazanom dodanom vrijednosti Unije, veću usmjerenost rezultatima i povećavanje ostalih javnih i privatnih izvora financiranja. Također je predložila povezivanje čitavog niza instrumenata Unije za istraživanje i razvoj u zajednički strateški okvir.

(5)

Europski parlament pozvao je na radikalno pojednostavljenje financiranja istraživanja i inovacija Unije u svojoj Rezoluciji od 11. studenog 2010. (4), istaknuo je važnost Unije inovacija u transformaciji Europe za svijet nakon krize u svojoj rezoluciji od 12. svibnja 2011. (5), usmjerio je pozornost na važne lekcije koje treba naučiti nakon privremene evaluacije Sedmog okvirnog programa u svojoj rezoluciji od 8. lipnja 2011. (6) i podržao je koncept zajedničkog strateškog okvira za financiranje istraživanja i inovacija u svojoj rezoluciji od 27. rujna 2011. (7)

(6)

26. studenog 2010. Vijeće je pozvalo da se budući programi financiranja Unije dodatno usredotoče na prioritete strategije Europa 2020., da se bave društvenim izazovima i ključnim tehnologijama, da olakšaju zajedničko istraživanje i istraživanje usmjereno na industriju, pojednostave instrumente, radikalno olakšaju pristup, smanje vrijeme za plasman na tržište i dalje jačaju izvrsnost.

(7)

Na sastanku 4. veljače 2011. Europsko vijeće podržalo je koncept zajedničkog strateškog okvira za financiranje Unije u području istraživanja i inovacija u svrhu poboljšanja učinkovitosti tog financiranja na nacionalnoj razini i na razini Unije te je pozvalo Uniju da se hitno pozabavi preostalim preprekama koje onemogućuju privlačenje talenata i ulaganja kako bi se ostvario Europski istraživački prostor i istinsko jedinstveno tržište za znanje, istraživanje i inovacije.

(8)

Zelena knjiga Komisije od 9. veljače 2011. naslovljena „Od izazova do prilika: prema zajedničkom strateškom okviru za financiranje istraživanja i inovacija u EU-u” utvrdila je ključna pitanja o tome kako postići ambiciozne ciljeve postavljene u Komunikaciji Komisije od 19. listopada 2010. te je pokrenula široku raspravu tijekom koje su se zainteresirane strane i institucije Unije uglavnom složile s ondje predstavljenim idejama.

(9)

Važnost koherentnog strateškog pristupa također je istaknuta u mišljenjima Odbora za Europski istraživački prostor i inovacije (ERAC) od 3. lipnja 2011., Odbora regija od 30. lipnja 2011. (8) i Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 13. srpnja 2011. (9)

(10)

U Komunikaciji od 29. lipnja 2011. naslovljenoj „Proračun za Europu 2020.”, Komisija je predložila da se jednim zajedničkim strateškim okvirom za istraživanje i inovacije obuhvate područja obuhvaćena Sedmim okvirnim programom Europske zajednice za istraživanje, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007.-2013.) ("Sedmi okvirni program") usvojenim Odlukom br. 1982/2006/EC Europskog parlamenta i Vijeća (10) i inovacijskim dijelom Okvirnog programa za konkurentnost i inovacije (od 2007. do 2013.), utvrđenim Odlukom br. 1639/2006/EC Europskog parlamenta i Vijeća (11) kao i Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (EIT) osnovanog Uredbom (EZ) br. 294/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (12) da bi se olakšalo postizanje cilja strategije Europa 2020., odnosno povećanja izdataka za istraživanje i razvoj na 3 % BDP-a do 2020. U toj Komunikaciji Komisija se obvezala da će u programe troškova Unije uključiti klimatske promjene i barem 20 % općeg proračuna Unije usmjeriti prema ciljevima koji su povezani s klimatskim promjenama.

Klimatska aktivnost i učinkovitost resursa ciljevi su koji se uzajamno ojačavaju u svrhu ostvarivanja održivog razvoja. Posebni ciljevi povezani s oba područja trebaju se nadopunjavati kroz ostale posebne ciljeve programa Obzor 2020. - okvirnog programa za istraživanja i inovacije 2014.-2017. (Obzor 2020.) određene ovom Uredbom. Slijedom toga, očekuje se da bi najmanje 60 % ukupnog proračuna programa Obzor 2020. trebalo biti povezano s održivim razvojem. Također se očekuje da bi izdaci povezani s klimatskim promjenama mogli prekoračiti 35 % ukupnog proračuna programa Obzor 2020., uključujući uzajamno kompatibilne mjere za poboljšanje učinkovitosti resursa. Komisija bi trebala dostaviti informacije o razini i rezultatima potpore ciljevima povezanim s klimatskim promjenama. Izdaci povezani s klimatskim promjenama u okviru programa Obzor 2020. trebali bi se pratiti u skladu s metodologijom koja je navedena u toj Komunikaciji.

(11)

Obzor 2020. usredotočen je na tri prioriteta, posebice stvaranje izvrsne znanosti u svrhu jačanja izvrsnosti u znanosti Unije na svjetskoj razini, poticanje vodećeg položaja industrije za potporu inovacijama i poslovanju, uključujući mikro, mala i srednja poduzeća (MSP-ove), te suočavanje s društvenim izazovima kako bi se izravno odgovorilo na izazove određene u strategiji Europa 2020. potporom aktivnosti koje obuhvaćaju cijeli spektar, od istraživanja do tržišta. Program Obzor 2020. trebao bi podržavati sve faze u lancu istraživanja i inovacija, uključujući netehnološke i društvene inovacije te aktivnosti koje su bliže tržištu, pri čemu aktivnosti inovacija i istraživanja imaju drukčiju stopu financiranja utemeljenu na načelu da bi dodatno financiranje iz drugih izvora trebalo biti veće ako je podržana aktivnost bliža tržištu. Aktivnosti koje su bliže tržištu uključuju inovativne financijske instrumente i njihov je cilj ispuniti potrebe širokog spektra politika Unije stavljanjem naglaska na najšire moguće korištenje znanja nastalog kao rezultat podržanih aktivnosti sve do iskorištavanja tog znanja u komercijalne svrhe. Prioritete programa Obzor 2020. također treba podržavati kroz program o nuklearnom istraživanju i osposobljavanju uspostavljenom Uredbom Vijeća (Euratom) br. 1314/2013 (13).

(12)

Program Obzor 2020. trebao bi biti otvoren za nove sudionike radi osiguravanja opsežne i izvrsne suradnje s partnerima unutar cijele Unije i radi osiguravanja integriranog Europskog istraživačkog prostora.

(13)

Zajednički istraživački centar (JRC) trebao bi pružiti znanstvenu i tehničku potporu politikama Unije, usmjerenu prema korisniku, uz fleksibilno odgovaranje na nove zahtjeve politike.

(14)

U kontekstu trokuta znanja koji počiva na istraživanju, inovacijama i obrazovanju, Zajednice znanja i inovacija (ZZI-evi) u okviru EIT-a trebale bi znatno doprinijeti ispunjavaju ciljeva programa Obzor 2020., uključujući društvene izazove, naročito integriranjem istraživanja, inovacija i obrazovanja. Europski institut za inovacije i tehnologiju (EIT) trebao bi jačati poduzetništvo putem svojih aktivnosti u okviru visokog obrazovanja, istraživanja i inovacija. Prije svega trebao bi promicati izvrsnu poduzetničku naobrazbu i podržavati stvaranje start-up i spin-off poduzeća.

(15)

U skladu s člankom 182. stavkom 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), Obzor 2020. određuje najviši ukupni iznos i utvrđuje detaljna pravila financijskog sudjelovanja Unije u okvirnom programu te odgovarajuće udjele u svakoj predviđenoj aktivnosti.

(16)

Ovom se Uredbom utvrđuje financijska omotnica za cijelo trajanje programa Obzor 2020., koja za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka predstavlja glavni referentni iznos u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2 prosinca 2013. između Europskoga parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (14).

(17)

Prikladan dio proračuna za razvojnu infrastrukturu trebao bi biti namijenjen e-infrastrukturi.

(18)

Aktivnosti u okviru posebnog cilja „buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju (FET)” trebale bi nadopunjavati aktivnosti u okviru prioriteta drugih dijelova programa Obzor 2020. te bi po mogućnosti trebalo potražiti sinergije.

(19)

Primjereno je osigurati pravilno zaključivanje programa Obzor 2020. i njegovih prethodnika, osobito u vezi s nastavkom višegodišnjih aranžmana za njihovo upravljanje, poput financiranja tehničke i administrativne pomoći.

(20)

Pojednostavljenje je središnji cilj programa Obzor 2020. i trebao bi se u potpunosti odražavati u njegovu planiranju, pravilima, financijskom upravljanju i provedbi. Obzor 2020. trebao bi imati za cilj privlačenje snažnog sudjelovanja sveučilišta, istraživačkih centara i posebno malih i srednjih poduzeća te biti otvoren za nove sudionike jer objedinjuje čitav niz potpora za istraživanje i inovacije u jedan zajednički strateški okvir, uključujući pojednostavljeni skup oblika podrške te koristi pravila za sudjelovanje s načelima koja se primjenjuju na sve aktivnosti u okviru programa Obzor 2020. Jednostavnija pravila financiranja trebala bi smanjiti administrativne troškove sudjelovanja i doprinijeti prevenciji i smanjenju financijskih pogrešaka.

(21)

Obzor 2020. trebao bi doprinijeti ciljevima europskih partnerstava za inovacije u skladu s vodećom inicijativom „Unija inovacija” udružujući sve relevantne čimbenike u cijelom lancu istraživanja i inovacija s ciljem pojednostavljenja i bolje koordinacije instrumenata i inicijativa.

(22)

S ciljem produbljivanja odnosa između znanosti i društva te jačanja povjerenja javnosti u znanost, program Obzor 2020. trebao bi zastupati upućenu angažiranost građana i civilnog društva u pogledu pitanja istraživanja i inovacija promoviranjem znanstvenog obrazovanja, omogućavanjem veće dostupnosti znanstvenog znanja, razvojem odgovornih planova istraživanja i inovacija koji ispunjavaju interese i očekivanja građana i civilnog društva te poticanjem njihovog sudjelovanja u aktivnostima programa Obzor 2020. Angažman građana i civilnog društva trebalo bi spojiti s aktivnostima podizanja svijesti u javnosti radi stvaranja i održavanja javne potpore programa Obzor 2020.

(23)

Trebala bi postojati odgovarajuća ravnoteža između malenih i velikih projekata u okviru prioritetnih „društvenih izazova” e posebnog cilja „vodstva u razvoju i industrijskim tehnologijama”.

(24)

Provedba programa Obzor 2020. trebala bi odgovarati dinamičnim prilikama i potrebama znanosti i tehnologije, industrije, politika i društva. Kao takvi, planovi bi trebali biti u uskoj vezi s zainteresiranim stranama iz svih dotičnih sektora, a za nove razvoje trebala bi se omogućiti dovoljna fleksibilnost. Za vrijeme trajanja programa Obzor 2020. kontinuirano se trebaju tražiti savjeti izvana, uz istovremeno korištenje relevantnih struktura poput europskih tehnoloških platformi, inicijativa za zajedničku izradu programa i europskih partnerstava za inovacije, kao i savjeta znanstvenih odbora, poput znanstvenog odbora za zdravlje.

(25)

Aktivnosti koje se razvijaju u okviru programa Obzor 2020. trebale bi promicati ravnopravnost žena i muškaraca u istraživanju i inovacijama, hvatajući se ukoštac posebice s temeljnim uzrocima neravnoteže spolova, iskorištavanjem punog potencijala žena i muškaraca istraživača te integriranjem dimenzije spola u sadržaj istraživanja i inovacija, kao i obraćanjem posebne pozornosti na osiguravanje ravnoteže spolova, ovisno o situaciji u dotičnom području istraživanja i inovacija, u odborima za procjenu i u drugim relevantnim savjetodavnim i stručnim tijelima kako bi se poboljšala kvaliteta istraživanja i stimulirale inovacije. Te bi aktivnosti također trebale imati za cilj provedbu načela povezanih s ravnopravnošću žena i muškaraca kako je navedeno u člancima 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji i u članku 8. UFEU-a.

(26)

Program Obzor 2020. trebao bi doprinijeti privlačnosti istraživačke profesije u Uniji. Trebalo bi obratiti odgovarajuću pozornost na Europsku povelju za istraživače i Kodeks ponašanja pri zapošljavanju istraživača, kako je izložen u preporuci Komisije od 11 ožujka 2005. (15), zajedno s drugim relevantnim referentnim okvirima definiranima u kontekstu Europskog istraživačkog prostora, uz poštovanje njihove dobrovoljne prirode.

(27)

Unija bi trebala potpuno iskoristiti svoje ljudske resurse kako bi se mogla natjecati na globalnoj razini, kako bi mogla djelotvorno rješavati velike društvene izazove i postići ciljeve strategije Europa 2020. U tom bi kontekstu program Obzor 2020. trebao doprinijeti postizanju ERA-e poticanjem razvoja okvirnih uvjeta radi pomaganja europskim istraživačima da ostanu u Europi ili da se u nju vrate, privući istraživače iz čitavog svijeta i učiniti Europu privlačnijim odredištem za najbolje istraživače.

(28)

Trebalo bi osigurati otvoreni pristup znanstvenim publikacijama radi povećanja cirkulacije i korištenja znanja. Nadalje, trebalo bi promicati otvoreni pristup istraživačkim podacima koji proizlaze iz javno financiranih istraživanja u okviru programa Obzor 2020., uzimajući u obzir ograničenja koja se odnose na privatnost, nacionalnu sigurnost i prava intelektualnog vlasništva.

(29)

Istraživačke i inovacijske aktivnosti koje podržava program Obzor 2020. trebale bi poštovati temeljna etička načela. Mišljenja Europske skupine za etiku u znanosti i novim tehnologijama trebala bi se uzimati u obzir. Pri provedbi istraživačkih aktivnosti također je potrebno uzeti u obzir članak 13. UFEU-a te bi korištenje životinja u svrhu istraživanja i ispitivanja trebalo smanjiti s ciljem da se u konačnici njihovo korištenje zamijeni drugim metodama. Sve aktivnosti treba izvršavati uz osiguranje visoke razine zaštite ljudskog zdravlja u skladu s člankom 168. UFEU-a.

(30)

Program Obzor 2020. trebao bi voditi računa o jednakom postupanju i nediskriminaciji u sadržajima istraživanja i inovacija u svim fazama istraživačkog ciklusa.

(31)

Komisija izričito ne traži korištenje ljudskih embrionalnih matičnih stanica. Korištenje ljudskih matičnih stanica, bile one odraslih osoba ili embrija ovisi o procjeni znanstvenika s obzirom na ciljeve koje žele ostvariti te podliježe strogom preispitivanju etičnosti. Projekti koji obuhvaćaju korištenje ljudskih embrionalnih matičnih stanica ne bi se trebali financirati ako nemaju potrebna odobrenja država članica. Ne smije se financirati aktivnost koja je zabranjena u svim državama članicama. Ne smije se financirati aktivnost u državi članici u kojoj je zabranjena.

(32)

Kako bi ostvario maksimalni učinak, program Obzor 2020. trebao bi razviti snažne sinergije s drugim programima Unije u područjima poput obrazovanja, istraživanja svemira, okoliša, energetike, poljoprivrede i ribarstva, konkurentnosti i malih i srednjih poduzeća, unutarnje sigurnosti, kulture i medija.

(33)

Program Obzor 2020. i kohezijska politika traže bolju usklađenost s ciljevima strategije Europe 2020. Taj pristup zahtijeva veće sinergije između programa Obzor 2020. i kohezijske politike. Stoga bi program Obzor 2020. također trebao razviti blisku interakciju s europskim strukturnim i investicijskim fondovima, što posebno može pomoći u jačanju lokalnih, regionalnih i nacionalnih mogućnosti istraživanja i inovacija, osobito u kontekstu strategija za pametnu specijalizaciju.

(34)

Mala i srednja poduzeća čine značajan izvor inovacija, rasta i radnih mjesta u Europi. Stoga je snažno sudjelovanje malih i srednjih poduzeća, kako je definirano u Preporuci Komisije 2003/361/EZ (16), potrebno u programu Obzor 2020. To bi trebalo podržavati ciljeve Akta o malom poduzetništvu, kako je navedeno u Komunikaciji Komisije od 25 lipnja 2008. naslovljenoj „Počnimo od najmanjih” - „Akt o malom poduzetništvu za Europu”. Program Obzor 2020. trebao bi osigurati niz sredstava za potporu aktivnosti istraživanja i inovacije te kapaciteta malih i srednjih poduzeća tijekom raznih faza ciklusa inovacija.

(35)

Komisija bi trebala izvršiti evaluacije i bilježiti stopu sudjelovanja malih i srednjih poduzeća u programu Obzor 2020. Ako cilj od da 20 % ukupnog zajedničkog proračuna za poseban cilj „Vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama” i prioritet „Društveni izazovi” bude dodijeljeno malim i srednjim poduzećima nije postignut, Komisija bi trebala razmotriti uzroke nastale situacije i bez odlaganja predložiti nove prikladne mjere kojima bi se malim i srednjim poduzećima omogućilo veće sudjelovanje.

(36)

Provedba programa Obzor 2020. može dovesti do nastanka dopunskih programa koji uključuju sudjelovanje samo određenih država članica, sudjelovanje Unije u programima koje poduzima više država članica ili osnivanje zajedničkih poduzeća ili druge aranžmane u smislu članaka 184., 185. i 187. UFEU-a. Takvi dopunski programi trebali bi se utvrditi i provesti na otvoren, transparentan i učinkovit način.

(37)

Kako bi se ubrzalo napredovanje od ideje do tržišta, koristeći pristup odozdo prema gore, i povećalo sudjelovanje industrije, malih i srednjih poduzeća te onih koji se prvi put prijavljuju u programu Obzor 2020., trebalo bi uvesti pilot-instrument „brzi put do inovacija” u okviru posebnog cilja „vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama” i u okviruprioriteta pod nazivom ”Društveni izazovi”. To bi i trebalo poticati ulaganja privatnog sektora u istraživanje i inovacije, promicati istraživanje i inovacije, s naglaskom na stvaranju vrijednosti, te ubrzati razvoj tehnologija u inovativne proizvode, procese i usluge.

(38)

Prilikom provedbe programa Obzor 2020. trebalo bi prepoznati jedinstvenu ulogu sveučilištâ u okviru znanstvenog i tehnološkog temelja Unije kao institucija izvrsnosti u visokom obrazovanju, istraživanju i inovacijama koje imaju ključnu ulogu u povezivanju Europskog prostora visokog obrazovanja i Europskog istraživačkog prostora.

(39)

S ciljem ostvarivanja najsnažnijeg mogućeg učinka financiranja Unije, program Obzor 2020. trebao bi razviti jače sinergije, koje mogu biti i u obliku javno-javnih partnerstva, s međunarodnim, nacionalnim i regionalnim programima koji podržavaju istraživanje i inovacije. U tom bi kontekstu program Obzor 2020. trebao potaknuti najpovoljniju upotrebu resursa i izbjegavati nepotrebno udvostručavanje.

(40)

Bolji učinak također bi se trebao postići kombiniranjem programa Obzor 2020. i sredstava iz privatnog sektora u okviru javno-privatnih partnerstava u ključnim područjima gdje bi istraživanje i inovacije mogli doprinijeti ciljevima bolje konkurentnosti Europe, jačati privatna ulaganja i pomoći u suočavanju s društvenim izazovima. Ta bi se partnerstva trebala temeljiti na dugoročnoj obvezi, uključujući uravnoteženi doprinos svih partnera, trebala bi biti odgovorna za ostvarenje svojih ciljeva i usklađena sa strateškim ciljevima Unijepovezanih s istraživanjem, razvojem i inovacijama. Upravljanje i funkcioniranje tih partnerstava trebalo bi biti otvoreno, transparentno, djelotvorno i učinkovito te bi trebalo omogućiti sudjelovanje brojnim zainteresiranim stranama aktivnima u svojem specifičnom području. Javno-privatna partnerstva u obliku Zajedničkih tehnoloških inicijativa pokrenuta na temelju Sedmog okvirnog programa mogu se nastaviti korištenjem struktura koje bolje odgovaraju njihovoj namjeni.

(41)

Program Obzor 2020. trebao bi poticati suradnju s trećim zemljama na temelju zajedničkih interesa i uzajamne koristi. Međunarodna suradnja u području znanosti, tehnologije i inovacija trebala bi stremiti ostvarivanju ciljeva strategije Europa 2020., a to su jačanje konkurentnosti, doprinos rješavanju društvenih izazova i podrška vanjskim i razvojnim politikama, između ostaloga razvijanjem sinergija s vanjskim programima i doprinosom međunarodnim obvezama Unije poput ostvarivanja milenijskih razvojnih ciljeva Ujedinjenih naroda. Aktivnosti međunarodne suradnje trebale bi se održati barem na razini Sedmog okvirnog programa.

(42)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za sva poduzeća aktivna na unutarnjem tržištu, sredstva iz programa Obzor 2020. trebala bi biti osmišljena u skladu s propisima o državnoj potpori kako bi se osigurala učinkovitost javne potrošnje i spriječilo narušavanje tržišta, primjerice, istiskivanje (crowding-out) privatnog financiranja, stvaranje neučinkovitih tržišnih struktura ili očuvanje neučinkovitih poslovnih subjekata.

(43)

Europsko vijeće od 4. veljače 2011. prepoznalo je potrebu za novim pristupom upravljanju kontrolama i rizikom u financiranju istraživanja Unije, tražeći novu ravnotežu između povjerenja i kontrole te između preuzimanja rizika i izbjegavanja rizika. Europski parlament u svojoj je rezoluciji od 11. studenog 2010. o pojednostavljenju provedbe istraživačkih okvirnih programa pozvao na pragmatski pomak prema administrativnom i financijskom pojednostavljenju i naveo da bi upravljanje europskim financiranjem istraživanja trebalo biti više zasnovano na povjerenju i otporno na rizike u odnosu na sudionike. Izvješće o privremenoj evaluaciji Sedmog okvirnog programa zaključuje da je potreban radikalniji pristup kako bi se ostvario velik napredak u pojednostavljenju te da se treba uspostaviti ravnoteža između povjerenja i rizika.

(44)

Financijski interesi Unije trebali bi se štititi razmjernim mjerama tijekom cijelog ciklusa rashoda uključujući prevenciju, otkrivanje i ispitivanje nepravilnosti, povrat sredstava koja su izgubljena, pogrešno plaćena ili nepravilno korištena i, prema potrebi, izricanjem sankcija. Revidirana kontrolna strategija, koja više neće biti usredotočena na minimiziranje stope grešaka nego na kontrolu zasnovanu na riziku i otkrivanje prijevara, trebala bi smanjiti teret kontrole za sudionike.

(45)

Važno je osigurati dobro financijsko upravljanje programom Obzor 2020. i njegovu provedbu na najučinkovitiji i najpristupačniji način, pri čemu je također potrebno osigurati pravnu sigurnost i dostupnost programa Obzor 2020. svim sudionicima. Potrebno je osigurati usklađenost s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (17) i sa zahtjevima za pojednostavljenje i bolje zakonsko uređenje.

(46)

Učinkovito upravljanje uspješnošću, uključujući evaluaciju i praćenje, zahtijeva razvoj posebnih pokazatelja uspješnosti koji se mogu mjeriti tijekom vremena, koji su realistični i odražavaju logiku intervencije te su relevantni za odgovarajuću hijerarhiju ciljeva i aktivnosti. Između provedbe i nadzora programa Obzor 2020. te nadzora napretka, postizanja i funkcioniranja Europskog istraživačkog prostora trebalo bi uspostaviti odgovarajuće koordinacijske mehanizme.

(47)

Do kraja 2017. i kao dio privremene evaluacije u okviru programa Obzor 2020. trebalo bi postojeća i nova javno-privatna partnerstva, uključujući zajedničke tehnološke inicijative (JTI), podvrgnuti temeljitoj procjeni koja bi trebala uključivati, između ostalog, analizu njihove otvorenosti, transparentnosti i učinkovitosti. Ta bi procjena trebala uzeti u obzir evaluaciju EIT-a, kako je utvrđeno u Uredbi (EZ) br. 294/2008, kako bi se omogućila procjena utemeljena na zajedničkim načelima.

(48)

Budući da države članice ne mogu dostatno ostvariti ciljeve programa Obzor 2020., posebno jačanje ukupnog istraživačkog i inovacijskog okvira te koordinaciju napora u cijeloj Uniji, nego se oni slijedom toga, radi izbjegavanja udvostručenja, zadržavanja kritične mase u ključnim područjima i osiguravanja da se javno financiranje koristi na optimalan način, mogu bolje ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere sukladno načelu supsidijarnosti kako je navedeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti, utvrđenom u istom članku, program Obzor 2020. ograničen je na ono što je potrebno radi ostvarenja tih ciljeva.

(49)

Radi pravne sigurnosti i jasnoće, Odluku br. 1982/2006/EZ trebalo bi staviti izvan snage,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Ovom Uredbom osniva se Obzor 2020. - Okvirni program za istraživanja i inovacije (2014.–2020.) („Obzor 2020.”) i određuje se okvir koji upravlja potporom Unije aktivnostima istraživanja i inovacija, jača europske znanstvene i tehnološke temelje i potiče koristi za društvo kao i bolje iskorištavanje gospodarskog i industrijskog potencijala inovacijskog, istraživačkog i tehnološkog razvoja.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe, primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„istraživačke i inovacijske aktivnosti” znači čitav spektar aktivnosti istraživanja, tehnološkog razvoja, demonstracije i inovacije, uključujući promoviranje suradnje s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, širenje i optimizaciju rezultata i stimuliranje visoko kvalitetnog osposobljavanja i mobilnosti istraživača u Uniji;

2.

„izravne aktivnosti” znači istraživačke i inovacijske aktivnosti koje Komisija poduzima putem Zajedničkog istraživačkog centra;

3.

„neizravne aktivnosti” znači istraživačke i inovacijske aktivnosti za koje Unija pruža financijsku potporu i koje poduzimaju sudionici;

4.

„javno-privatno partnerstvo” znači partnerstvo gdje se partneri iz privatnog sektora, Unije i, prema potrebi, ostali partneri, kao što su tijela iz javnog sektora, obvezuju zajednički podržavati razvoj i provedbu programa ili aktivnosti za istraživanje i inovacije;

5.

„javno-javno partnerstvo” znači partnerstvo gdje se tijela iz javnog sektora ili tijela s djelovanjem u sektoru javnih usluga na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj ili međunarodnoj razini obvezuju Uniji na zajedničko podržavanje razvoja i provedbe programa ili aktivnosti za istraživanje i inovacije.

6.

„istraživačke infrastrukture” znači instrumenti, sredstva i usluge koje upotrebljavaju istraživačke zajednice da bi provodile istraživanje i poticale inovacije u svojim područjima. Gdje je potrebno, mogu se upotrebljavati izvan istraživanja, na primjer za obrazovanje ili javne usluge. One uključuju: glavnu znanstvenu opremu ili komplet instrumenata; sredstva temeljena na znanju, kao što su zbirke, arhive ili znanstveni podaci; e-infrastrukture kao što su podatkovni i računalni sustavi te komunikacijske mreže; i bilo koja druga infrastruktura jedinstvene prirode ključna za postizanje izvrsnosti u istraživanju i inovacijama. Takve infrastrukture mogu biti „na jednome mjestu”, „virtualne” ili „raspodijeljene”;

7.

„Strategija za pametnu specijalizaciju” ima isto značenje kao i strategiju za pametnu specijalizaciju kako je definirana u članku 2. točki 3. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Uredba Europskog parlamenta i Vijeća (18).

Članak 3.

Osnivanje programa Obzor 2020.

Ovime se osniva program Obzor 2020. za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

Članak 4.

Dodana vrijednost Unije

Program Obzor 2020. treba u što većoj mjeri uvećati dodanu vrijednost i utjecaj Unije, usmjeravajući se na ciljeve i aktivnosti koje države članice same ne mogu učinkovito ostvariti. Program Obzor 2020. zauzima središnju ulogu u realizaciji strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast pružajući zajednički strateški okvir za financiranje izvrsnih istraživanja i inovacija Unije te na taj način djeluje kao sredstvo za jačanje privatnih i javnih ulaganja, stvara nove mogućnosti zapošljavanja te osigurava dugoročnu održivost, rast, gospodarski razvoj, društvenu uključenost i industrijsku konkurentnost Europe te se suočava s društvenim izazovima diljem Unije.

Članak 5

Opći cilj, prioriteti i posebni ciljevi

1.   Opći cilj programa Obzor 2020. je doprinijeti izgradnji društva i gospodarstva koje se temelji na znanju i inovacijama u Uniji povećavanjem dodatnog financiranja istraživanja, razvoja i inovacija i doprinosom postizanju ciljeva istraživanja i razvoja, uključujući cilj od 3 % BDP-a za istraživanje i razvoj u čitavoj Uniji do 2020. Na taj način podupire provedbu strategije Europa 2020. i ostale politike Unije kao i ostvarenje te funkcioniranje Europskog istraživačkog prostora (ERA). Prvi skup relevantnih pokazatelja procjene napretka u odnosu na opći cilj utvrđen je u uvodu Priloga I.

2.   Taj se opći cilj ostvaruje kroz tri prioriteta koji se međusobno ojačavaju i koji su posvećeni:

(a)

izvrsnoj znanosti;

(b)

vodećem položaju industrije;

(c)

društvenim izazovima.

Posebni ciljevi koji odgovaraju svakom od ta tri prioriteta navedeni su u dijelovima I. do III. Priloga I., zajedno s osnovnim odrednicama aktivnosti.

3.   Opći cilj utvrđen u stavku 1. također se ostvaruje putem posebnih ciljeva „Širenje izvrsnosti i sudjelovanja” i „Znanost s društvom i za društvo” utvrđenih u dijelovima IV. i V. Priloga I. zajedno s općim odrednicama aktivnosti.

4.   Zajednički istraživački centar doprinosi općem cilju i prioritetima navedenima u stavcima 1. i 2. pružanjem znanstvene i tehničke potpore politikama Unije u suradnji s relevantnim nacionalnim i regionalnim zainteresiranim stranama u istraživanju, prema potrebi, na primjer u razvoju pametnih strategija specijalizacije. Opi cilj i osnovne odrednice tih aktivnosti navedene su u VI. dijelu Priloga I.

5.   Europski institut za inovacije i tehnologiju (EIT) doprinosi općem cilju i prioritetima navedenima u stavcima 1. i 2. s posebnim ciljem povezivanja trokuta znanja koji počiva na visokom obrazovanju, istraživanju i inovacijama. Relevantni pokazatelji uspješnosti za EIT navedeni su u uvodu Priloga I., a posebni ciljevi i aktivnosti su zajedno s osnovnim odrednicama navedeni u Prilogu I. dijelu VII.

6.   U okviru prioriteta, posebnih ciljeva i odrednica aktivnosti navedenih u stavcima 2. i 3. mogu se uzeti u obzir nove i nepredviđene potrebe koje nastaju tijekom razdoblja provedbe programa Obzor 2020. To može, ako je opravdano, obuhvaćati odaziv na novonastale prilike, krize i prijetnje, kao i odaziv na potrebe povezane s razvojem novih politika Unije.

Članak 6.

Proračun

1.   Financijska omotnica za provedbu programa Obzor 2020. iznosi 770 283 milijuna EUR u tekućim cijenama, od čega se maksimalno 743 169 milijuna dodjeljuje aktivnostima u okviru glave XIX. UFEU-a.

Godišnja odobrena sredstva odobravaju Europski parlament i Vijeće u okviru višegodišnjeg financijskog okvira.

2.   Iznos za aktivnosti u okviru glave XIX. UFEU-a raspodjeljuje se među prioritetima određenim u članku 5. stavku 2. ove Uredbe kako slijedi:

(a)

Izvrsna znanost, 244 411 milijuna EUR u tekućim cijenama;

(b)

Vodeći položaj industrije, 170 155 milijuna EUR u tekućim cijenama;

(c)

Društveni izazovi, 29 679 milijuna EUR u tekućim cijenama;

Maksimalni ukupni iznos za financijski doprinos Unije iz programa Obzor 2020. za posebne ciljeve navedene u članku 5. stavku 3. i za nenuklearne izravne aktivnosti Zajedničkog istraživačkog centra iznosi:

i.

Širenje izvrsnosti i sudjelovanja, 8 165 milijuna EUR u tekućim cijenama.

ii.

Znanost s društvom i za društvo, 4 622 milijuna EUR u tekućim cijenama.

iii.

Nenuklearne izravne aktivnosti Zajedničkog istraživačkog centra, 19 026 milijuna EUR u tekućim cijenama.

Okvirna raspodjela za prioritete i posebne ciljeve navedene u članku 5. stavcima 2. i 3. navedena je u Prilogu II.

3.   EIT se financira kroz maksimalni doprinos iz programa Obzor 2020. od 27 114 milijuna EUR u tekućim cijenama kako je navedeno u Prilogu II.

4.   Financijska omotnica programa Obzor 2020. može pokrivati troškove koji se odnose na aktivnosti pripreme, nadzora, kontrole, revizije i procjene koje su potrebne za upravljanje programom Obzor 2020. i za postizanje njegovih ciljeva, posebice u odnosu na studije i sastanke stručnjaka, sve dok su povezani s ciljevima programa Obzor 2020., troškove povezane s mrežama informacijske tehnologije koje su usredotočene na obradu i razmjenu informacija, zajedno s ostalim troškovima tehničke i administrativne potpore koje ostvaruje Komisija za upravljanje programom Obzor 2020.

Prema potrebi i ako je opravdano, moguće je unijeti odobrena sredstva u proračun programa Obzor 2020. nakon 2020. za pokrivanje troškova tehničke i administrativne pomoći kako bi se omogućilo upravljanje aktivnostima koje nisu završene do 31. prosinca 2020. Programom Obzor 2020. ne financira se ni uspostava niti djelovanje programa Galileo, programa Copernicus ni europskog zajedničkog poduzeća za ITER.

5.   Kao odgovor na nepredviđene situacije ili nove razvoje događaja i potrebe, Komisija može, slijedom privremene evaluacije programa Obzor 2020. kako je navedeno u članku 32. stavku 3. i slijedom rezultata revizije EIT-a iz članka 32. stavka 2., u okviru godišnjeg proračunskog postupka pregledati iznose namijenjene prioritetima i posebnim ciljevima „Širenje izvrsnosti i sudjelovanja” i „Znanost s društvom i za društvo” iz stavka 2. ovog članka, okvirnu raspodjelu prema posebnim ciljevima u okviru tih prioriteta navedenih u Prilogu II. i doprinos EIT-u iz stavka 3. ovog članka. Komisija može također, podložno istim uvjetima, prerasporediti odobrena sredstva između prioriteta i posebnih ciljeva, kao i EIT-a do maksimalnog iznosa od 7,5 % ukupne početne dodjele svakog prioriteta i posebnih ciljeva „Širenje izvrsnosti i sudjelovanja” i „Znanost s društvom i za društvo” do maksimalnog iznosa od 7,5 % početne okvirne raspodjele za svaki poseban cilj i do maksimalnog iznosa od 7,5 % doprinosa EIT-u. Takva preraspoređivanje nije dozvoljeno u pogledu iznosa određenog za izravne aktivnosti Zajedničkog istraživačkog centra u stavku 2. ovog članka.

Članak 7.

Pridruživanje trećih zemalja

1.   Program Obzor 2020. otvoren je za pridruživanje:

(a)

državama pristupnicama, državama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama u skladu s općim načelima i uvjetima za sudjelovanje tih država u programima Unije koji su ustanovljeni u određenim okvirnim sporazumima i odlukama vijeća za pridruživanje ili sličnim sporazumima;

(b)

članicama Europske udruge slobodne trgovine (EFTA) ili državama ili područjima obuhvaćenim Europskom politikom susjedstva koja ispunjavaju sve sljedeće kriterije:

i.

imaju dobar kapacitet za znanost, tehnologiju i inovacije;

ii.

imaju dobre rezultate sudjelovanja u programima za istraživanja i inovacije Unije;

iii.

pošteno i nepristrano postupaju s pravima intelektualnog vlasništva.

(c)

državama ili područjima pridruženima Sedmom okvirnom programu.

2.   Posebne uvjete u vezi sa sudjelovanjem pridruženih zemalja u programu Obzor 2020., uključujući financijski doprinos na temelju bruto domaćeg proizvoda pridružene zemlje, određuju međunarodni sporazumi između Unije i pridruženih zemalja.

Uvjeti u vezi s pridruživanjem država EFTA-e koje su stranke Sporazuma o EGP-u u skladu su s odredbama tog sporazuma.

GLAVA II.

PROVEDBA

POGLAVLJE I.

Provedba, upravljanje i oblici potpore

Članak 8.

Provedba putem posebnog programa i doprinosa EIT-u

Program Obzor 2020. provodi se kroz konsolidirani posebni program uspostavljen Odlukom Vijeća 2013/743/EU (19), u kojem se navode ciljevi i detaljna pravila za njihovu provedbu, i kroz financijski doprinos EIT-u.

Posebni program određuje po jedan dio za svaki od tri prioriteta iz članka 5. stavka 2., jedan dio za svaki od posebnih ciljeva iz članka 5. stavka 3. te jedan dio za „Znanost s društvom i za društvo” i jedan dio za nenuklearne izravne aktivnosti Zajedničkog istraživačkog centra.

Zahtijeva se učinkovita koordinacija između tri glavna prioriteta programa Obzor 2020.

Članak 9.

Upravljanje

1.   Program Obzor 2020. provodi Komisija u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.

2.   Komisija također može dio provedbe programa Obzor 2020. povjeriti tijelima za financiranje navedenim u članku 58. stavku 1. točki c. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

Članak 10.

Oblici potpore Unije

1.   Program Obzor 2020. podržava neizravne aktivnosti kroz jedan ili više oblika financiranja koji su navedeni u Uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012, posebice bespovratna sredstva, nagrade, nabavu i financijske instrumente. Financijski instrumenti glavni su oblik financiranja za aktivnosti bliske tržištu koje se podupiru u okviru programa Obzor 2020.

2.   Program Obzor 2020. također podržava izravne aktivnosti koje poduzima Zajednički istraživački centar.

3.   Ako izravne aktivnosti koje je poduzeo Zajednički istraživački centar doprinose inicijativama osnovanima u skladu s člankom 185. ili člankom 187. UFEU-a, takav doprinos ne smatra se dijelom financijskog doprinosa koji se dodjeljuje tim inicijativama.

Članak 11.

Pravila za sudjelovanje i širenje rezultata

Pravila za sudjelovanje i širenje rezultata navedena u Uredbi (EU) br. 1290/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (20) primjenjuju se na neizravne radnje.

POGLAVLJE II.

Izrada programa

Odjeljak I.

Opća načela

Članak 12.

Savjeti izvana i društveno upravljanje

1.   Za provedbu programa Obzor 2020. potrebno je uzeti u obzir savjete i doprinose koje pružaju: nezavisne savjetodavne skupine stručnjaka na visokoj razini koje određuje Komisija, iz širokog spektra zainteresiranih strana, uključujući iz područja istraživanja, industrije i civilnog društva, kako bi se zajamčile nužne interdisciplinarne i međusektorske perspektive, uzimajući u obzir relevantne postojeće inicijative na razini EU-a, nacionalnoj i regionalnoj razini. Ostale doprinose pružit će dijaloške strukture kreirane prema međunarodnim znanstvenim i tehnološkim ugovorima; aktivnosti usmjerene budućnosti; ciljana javna savjetovanja, uključujući, gdje je prikladno, s nacionalnim i regionalnim tijelima ili zainteresiranim stranama; i transparentni i interaktivni procesi koji osiguravaju podršku odgovornom istraživanju i inovacijama.

Prema potrebi uzet će se u obzir savjeti Odbora za Europski istraživački prostor i inovacije (ERAC), drugih skupina povezanih s Europskim istraživačkim prostorom i Skupine za poduzetničku politiku u vezi s određivanjem i oblikovanjem strateških prioriteta.

2.   Osobito se treba voditi računa o relevantnim aspektima istraživačkih i inovacijskih planova uspostavljenih kroz, između ostaloga, EIT, europske tehnološke platforme i europska partnerstva za inovacije, kao i o savjetima znanstvenih odbora, poput znanstvenog odbora za zdravlje.

Članak 13.

Sinergije s nacionalnim programima i zajednička izrada programa

1.   Za provedbu programa Obzor 2020., uzima se u obzir potreba za stvaranjem prikladnih sinergija i komplementarnosti između nacionalnih i europskih programa za istraživanje i inovacije, na primjer u područjima gdje se u okviru inicijativa za zajedničku izradu programa ulaže trud u postizanje koordinacije.

2.   Potpora Unije inicijativama za zajedničku izradu programa može se razmotriti s bilo kojom potporom koju treba dati putem instrumenata iz članka 26., podložno uvjetima i kriterijima utvrđenima za takve instrumente.

Članak 14.

Međusektorska pitanja

1.   Poveznice i dodirne točke provode se diljem i u okviru prioriteta programa Obzor 2020. Posebna pozornost u vezi s time mora se obratiti na:

(a)

razvoj i primjenu ključnih tehnologija razvoja i industrijskih tehnologija, kao i tehnologija budućnosti i novih tehnologija;

(b)

područja koja se odnose na premošćivanje jaza između otkrića i njegove primjene na tržištu;

(c)

interdisciplinarno i međusektorsko istraživanje i inovacije;

(d)

društvene, ekonomske i humanističke znanosti;

(e)

klimatske promjene i održiv razvoj;

(f)

poticanje funkcioniranja i ostvarivanje Europskog istraživačkog prostora i vodeće inicijative „Unije inovacija”;

(g)

okvirne uvjete za potporu vodećoj inicijativi „Unija inovacija”;

(h)

doprinos svim relevantnim vodećim inicijativama strategije Europa 2020. (uključujući Digitalnu agendu za Europu);

(i)

širenje sudjelovanja u istraživanju i inovacijama u čitavoj Uniji i na pomoć u premošćivanju jaza između istraživanja i inovacija u Europi;

(j)

međunarodne mreže za izvrsne istraživače i inovatore, kao što je Europska suradnja u znanosti i tehnologiji (COST);

(k)

suradnju s trećim zemljama;

(l)

odgovorno istraživanje i inovacije uključujući rodnu ravnopravnost;

(m)

uključivanje malih i srednjih poduzeća u istraživanje i inovaciju te na šire sudjelovanje privatnog sektora;

(n)

širenje atraktivnosti istraživačke profesije;

(o)

olakšavanje prekogranične i međusektorske mobilnosti istraživača.

2.   Ako se pruža potpora izravnoj aktivnosti koja je od velikog značaja za nekoliko prioriteta ili posebnih ciljeva određenih u članku 5. stavcima 2. i 3., financijski iznos za tu radnju može se kombinirati s iznosima koji se dodjeljuju za svaki prioritet ili poseban cilj koji je u pitanju.

Članak 15.

Dinamična priroda znanosti, tehnologije, inovacija, gospodarstava i društva

Program Obzor 2020. provodi se na način da osigura da su podržani prioriteti i aktivnosti značajni za potrebe koje se kontinuirano mijenjaju i da uzme u obzir dinamičnu prirodu znanosti, tehnologije, gospodarstava i društva u globaliziranom svijetu, gdje inovacija uključuje poslovne, organizacijske, tehnološke, društvene i okolišne aspekte. Prijedlog promjena prioriteta i aktivnosti u okviru programa Obzor 2020. uzima u obzir vanjske savjete iz članka 12., kao i preporuke privremene evaluacije iz članka 32. stavka 3.

Članak 16.

Ravnopravnost spolova

Program Obzor 2020. mora osigurati učinkovito promicanje ravnopravnosti spolova i dimenzije spola u području istraživanja i inovacija. Posebna pozornost obraća se na osiguravanje ravnoteže spolova, ovisno o situaciji u dotičnom području istraživanja i inovacija, u odborima za procjenu i tijelima kao što su savjetodavne skupine i skupine stručnjaka.

Dimenzija spola primjereno se integrira u sadržaj istraživanja i inovacija u strategijama, programima i projektima te se slijedi u svim fazama istraživačkog ciklusa.

Članak 17.

Istraživačke karijere

Program Obzor 2020. provodi se u skladu s Uredbom (EU) br. 1290/2013, koja doprinosi jačanju jedinstvenog tržišta za istraživače i atraktivnosti istraživačkih karijera u čitavoj Uniji u kontekstu Europskog istraživačkog prostora, uzimajući u obzir transnacionalni karakter većine aktivnosti koje se njome podupiru.

Članak 18.

Otvoreni pristup

1.   Jamči se otvoreni pristup znanstvenim publikacijama koje proizlaze iz istraživanja financiranih u okviru programa Obzor 2020. Provodi se u skladu s Uredbom (EU) br. 1290/2013.

2.   Promiče se otvoreni pristup istraživačkim podacima koji proizlaze iz istraživanja financiranih u okviru programa Obzor 2020. Provodi se u skladu s Uredbom (EU) br. 1290/2013.

Članak 19.

Etička načela

1.   Sve istraživačke i inovacijske aktivnosti koje se provode u okviru programa Obzor 2020. moraju biti u skladu s etičkim načelima i relevantnim nacionalnim zakonodavstvom, zakonodavstvom Unije i međunarodnim zakonodavstvom, uključujući Povelju Europske unije o temeljnim pravima i Europsku konvenciju o ljudskim pravima i njene dopunske protokole.

Posebna pozornost mora se obratiti na načelo proporcionalnosti, pravo na privatnost, pravo na zaštitu osobnih podataka, pravo na fizički i psihički integritet osobe, pravo na nediskriminaciju i potrebu za osiguranjem visokih razina zaštite ljudskog zdravlja.

2.   Istraživačke i inovacijske aktivnosti koje se izvršavaju u okviru programa Obzor 2020. usredotočene su isključivo na primjenu u civilnom području.

3.   Sljedeća područja istraživanja se ne financiraju:

(a)

istraživačke aktivnosti čiji je cilj kloniranje ljudi u reproduktivne svrhe;

(b)

istraživačke aktivnosti čiji je cilj mijenjanje genskog naslijeđa ljudi, a zbog kojih bi takve promjene mogle postati nasljedne (21);

(c)

istraživačke aktivnosti čiji je cilj stvaranje ljudskih embrija isključivo radi istraživanja ili radi stvaranja matičnih stanica, uključujući prijenos jezgre somatskih stanica.

4.   Može se financirati istraživanje ljudskih matičnih stanica odraslih osoba i embrija ovisno o sadržaju znanstvenog prijedloga i pravnog okvira država članica u kojima se istraživanje provodi. Ne smije se odobriti financiranje istraživačkih aktivnosti koje su zabranjene u svim državama članicama. Ne smije se financirati aktivnost u državi članici u kojoj je zabranjena.

5.   Područja istraživanja navedena u stavku 3. ovog članka mogu se pregledati u kontekstu privremene evaluacije navedene u članku 32. stavku 3. uzimajući u obzir najnovija znanstvena dostignuća.

Članak 20.

Komplementarnost s drugim programima Unije

Program Obzor 2020. provodi se na način koji nadopunjuje druge programe i politike financiranja Unije, uključujući europske strukturne i investicijske fondove, zajedničku poljoprivrednu politiku, program za konkurentnost poduzeća i malih i srednjih poduzeća (COSME) (2014-2020), program Erasmus+ i program Life.

Članak 21.

Sinergije s europskim strukturnim i investicijskim fondovima

Uz Unijine, nacionalne i regionalne strukturne politike, program Obzor 2020. također doprinosi premošćivanju jaza između istraživanja i inovacija unutar Unije promicanjem sinergija s europskim strukturnim i investicijskim fondovima. Gdje je to moguće, može se koristiti kumulativno financiranje kako je utvrđeno u Uredbi (EU) br. 1290/2013.

Odjeljak II.

Posebna polja djelovanja

Članak 22.

Mikro, mala i srednja poduzeća

1.   Posebnu se pozornost obraća na odgovarajuće sudjelovanje mikro, malih i srednjih poduzeća (MSP-ovi) te utjecaj istraživanja i inovacija na MSP-ove tijekom čitavog trajanja programa Obzor 2020. Kvantitativne i kvalitativne ocjene sudjelovanja malih i srednjih poduzeća provode se kao dio sporazuma o evaluaciji i nadzoru.

2.   Uz uspostavu boljih uvjeta za sudjelovanje malih i srednjih poduzeća u svim relevantnim mogućnostima programa Obzor 2020., poduzimaju se posebne aktivnosti. Ponajprije se osmišljava poseban instrument za mala i srednja poduzeća, usmjeren na sve tipove malih i srednjih poduzeća s inovacijskim potencijalom u širem smislu, u okviru jedinstvenog centraliziranog sustava upravljanja te se provodi ponajprije na način „odozgo prema gore” putem stalno otvorenog poziva prilagođenog potrebama malih i srednjih poduzeća kako je navedeno u posebnom cilju „Inovacije u malim i srednjim poduzećima” u Prilogu I. dijelu II. točki 3.3(a). Taj instrument uzima u obzir poseban cilj „Vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama” navedenog u Prilogu I. dijelu II. točki 1. i svakog od posebnih ciljeva u okviru prioriteta „Društveni izazovi” navedenih u Prilogu I. dijelu III. točkama 1. do 7. te se dosljedno provodi.

3.   Cjeloviti pristup utvrđen u stavcima 1. i 2. i pojednostavljenje postupaka trebalo bi omogućiti da se minimalno 20 % ukupnog zajedničkog proračuna za poseban cilj „Vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama” i prioritet „Društveni izazovi” dodijeli malim i srednjim poduzećima.

4.   Posebna pozornost obraća se odgovarajućoj zastupljenosti malih i srednjih poduzeća u javno-privatnim partnerstvima iz članka 25.

Članak 23.

Suradnički projekti i programi partnerstava

Program Obzor 2020. trebao bi se provoditi ponajprije putem transnacionalnih suradničkih projekata, koji se odabiru na temelju poziva na podnošenje prijedloga u okviru programa rada za Obzor 2020. predviđenih u Odluci 2013/743/EU. Te projekte nadopunjavat će javno-javna i javno-privatna partnerstva. Ta će se partnerstva osmisliti uz sudjelovanje država članica te će razviti načela za svoje unutarnje upravljanje.

Članak 24.

Brzi program za inovacije

Brzi program za inovacije (FTI) provodi se u obliku sveobuhvatnih pilota u skladu s člankom 54. Uredbe (EU) br. 1290/2013 o pozivu za FTI koji počinje godine 2015.

Članak 25.

Javno-privatna partnerstva

1.   Program Obzor 2020. može se provesti kroz javno-privatna partnerstva gdje se svi uključeni partneri obvezuju na potporu razvoja i provedbe pretkonkurentnih istraživačkih i inovacijskih aktivnosti koje su od strateške važnosti za konkurentnost Unije i njezin vodeći položaj industrije ili na posvećivanje posebnim društvenim izazovima. Javno-privatna partnerstva provode se tako da ne onemogućavaju puno sudjelovanje najboljih europskih sudionika.

2.   Sudjelovanje Unije u javno-privatnim partnerstvima temelji se na već postojećim i jednostavnim upravljačkim strukturama i može biti u jednom od sljedećih oblika:

(a)

financijskim doprinosima Unije zajedničkim poduzećima osnovanim na temelju članka 187. UFEU-a prema Sedmom okvirnom programu, podložno izmjeni temeljnih akata; novim privatno-privatnim partnerstvima uspostavljenima na temelju članka 187. UFEU-a; i ostalim tijelima za financiranje navedenim u članku 58. stavku 1. točki c. podtočki iv. i vii. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012. Ovaj oblik partnerstava provodi se samo ako to opravdava područje primjene ciljeva koje treba ostvariti i raspon potrebnih resursa, potpuno uzimajući u obzir relevantne procjene utjecaja, i ako se drugim oblicima partnerstava ne bi ispunili ciljevi ili se ne bi stvorio nužan efekt poluge;

(b)

ugovornim dogovorima između partnera iz stavka 1., koji određuju ciljeve partnerstva, odgovarajućim obavezama partnera, ključnim pokazateljima uspješnosti i rezultatima koje treba isporučiti uključujući određivanje istraživačkih i inovacijskih aktivnosti koje zahtijevaju potporu programa Obzor 2020.

S ciljem uključivanja zainteresiranih partnera, uključujući, prema potrebi, krajnje korisnike, sveučilišta, mala i srednja poduzeća te istraživačke institucije, javno-privatna partnerstva transparentnim postupcima omogućuju dostupnost javnih sredstava i to uglavnom putem konkurentnih poziva, uređenih pravilima za sudjelovanje u skladu s onima iz programa Obzor 2020. Iznimke od raspisivanja konkurentnih poziva trebale bi se propisno opravdati.

3.   Javno-privatna partnerstva određuju se i provode na otvoren, transparentan i učinkovit način. Određuju se na temelju svih sljedećih kriterija:

(a)

dokaza o dodanoj vrijednosti aktivnosti na razini Unije i o izboru instrumenta koji će se koristiti;

(b)

raspona učinka na industrijsku konkurentnost, stvaranje radnih mjesta, održivi razvoj i društveno-gospodarska pitanja, uključujući društvene izazove, procijenjene na temelju jasno utvrđenih i mjerljivih ciljeva;

(c)

dugoročnih obaveza, uključujući uravnoteženi doprinos svih partnera na temelju zajedničke vizije i jasno definiranih ciljeva;

(d)

opsega uključenih resursa i mogućnosti povećanja dodatnih ulaganja u istraživanje i inovacije;

(e)

jasne definicije uloga za svakog partnera i dogovorenih ključnih pokazatelja uspješnosti u izabranom vremenskom razdoblju.

(f)

komplementarnosti s drugim dijelovima programa Obzor 2020. i usklađivanja sa strateškim prioritetima Unije u području istraživanja i inovacija, pogotovo onima iz strategije Europa 2020.;

Gdje je prikladno, jamči se komplementarnost među prioritetima, aktivnostima i sudjelovanjem država članica u javno-privatnim partnerstvima.

4.   Prioriteti istraživanja obuhvaćeni javno-privatnim partnerstvima mogu, prema potrebi, biti uključeni u redovite pozive u okviru programa rada Obzor 2020., kako bi se razvile nove sinergije sa strateški važnim aktivnostima istraživanja i inovacija.

Članak 26.

Javno-javna partnerstva

1.   Program Obzor 2020. doprinosi jačanju javno-javnih partnerstava, kako i kada je to primjereno, gdje se aktivnosti na regionalnoj, nacionalnoj ili međunarodnoj razini zajednički provode unutar Unije.

Posebna pozornost obraća se na inicijative za zajedničku izradu programa među državama članicama. Inicijative za zajedničku izradu programa koje primaju potporu u okviru programa Obzor 2020. ostaju otvorene za sudjelovanje bilo koje države članice ili pridružene zemlje.

2.   Javno-javna partnerstva mogu primati potporu ili u okviru, ili diljem, prioriteta koji su navedeni u članku 5. stavku 2., posebice kroz:

(a)

instrument ERA-NET koje koristi bespovratna sredstva za potporu javno-javnih partnerstva u njihovoj pripremi, osnivanju struktura umrežavanja, planiranju, provedbi i koordinaciji zajedničkih aktivnosti kao i dodatne pomoći Unije najviše jednog zajedničkog poziva godišnje i aktivnosti transnacionalne prirode;

(b)

sudjelovanje Unije u programima koje poduzima više država članica sukladno članku 185. UFEU-a. ako je to sudjelovanje opravdano područjem primjene ciljeva koje treba ostvariti i raspon potrebnih resursa.

Za potrebe prvog podstavka točke (a) dodatno financiranje uvjetovano je dokazom o dodanoj vrijednosti aktivnosti na razini Unije i prethodnim indikativnim financijskim obavezama, u novcu ili u naravi, uključenih subjekata u zajedničkim pozivima i aktivnostima. Jedan od ciljeva instrumenta ERA-NET može, gdje je to moguće, biti usklađivanje pravila i modaliteta provedbe zajedničkih poziva i aktivnosti. Također se može koristiti kao priprema za inicijativu u skladu s člankom 185. UFEU-a.

Za potrebe točke (b) prvog podstavka, takve inicijative predlažu se samo u slučajevima gdje postoji potreba za posebnom provedbenom strukturom i gdje postoji visoka razina posvećenosti država članica integraciji na znanstvenoj, upravljačkoj i financijskoj razini. Pored toga, prijedlozi za takve inicijative određuju se na temelju svih sljedećih kriterija:

(a)

jasnog utvrđivanja cilja koji se želi postići i njegovog značaja u odnosu na ciljeve programa Obzor 2020. i šire ciljeve politike Unije;

(b)

indikativnih financijskih obaveza zemalja koje sudjeluju, u novcu ili u naravi, uključujući prethodne obaveze usklađivanja nacionalnih i/ili regionalnih ulaganja za transnacionalno istraživanje i inovacije i, gdje je to prikladno, udruživanja sredstava;

(c)

dodane vrijednosti aktivnosti na razini Unije;

(d)

kritične mase s obzirom na veličinu i broj obuhvaćenih programa, sličnosti ili komplementarnosti aktivnosti i udjela relevantnog istraživanja koje pokrivaju;

(e)

primjerenost članka 185. UFEU-a za ostvarivanje ciljeva.

Članak 27.

Međunarodna suradnja s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama

1.   Pravni subjekti, kako su definirani u članku 2. stavku 1. točki 13. Uredbe (EU) br. 1290/2013, osnovani u trećim zemljama i međunarodne organizacije mogu sudjelovati u neizravnim aktivnostima programa Obzor 2020. u skladu s uvjetima određenima u toj Uredbi. Međunarodna suradnja s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama potiče se u okviru programa Obzor 2020. te se u njega uključuje kako bi se ostvarili, posebice, sljedeći ciljevi:

(a)

jačanje izvrsnosti i atraktivnosti Unije u istraživanju i inovacijama kao i njezinoj ekonomskoj i industrijskoj konkurentnosti;

(b)

učinkovito suočavanje sa zajedničkim društvenim izazovima;

(c)

podrška ciljevima vanjske politike i razvojne politike Unije uz dopunu vanjskih i razvojnih programa, uključujući međunarodne obveze i s njima povezane ciljeve, poput ostvarivanja milenijskih razvojnih ciljeva Ujedinjenih naroda i traženja sinergija s drugim politikama Unije.

2.   Ciljane aktivnosti sa svrhom promoviranja suradnje s određenim trećim zemljama ili grupama trećih zemalja, uključujući strateške partnere Unije, provode se na osnovi strateškog pristupa kao i zajedničkog interesa, prioriteta i uzajamne koristi, uzimajući u obzir njihove znanstvene i tehnološke mogućnosti i posebne potrebe, tržišne prilike, i željeni učinak tih aktivnosti.

Potrebno je poticati, i prema potrebi pratiti, uzajamni pristup programima trećih zemalja. Kako bi se maksimizirao učinak međunarodne suradnje, potrebno je promovirati koordinaciju i sinergiju s inicijativama država članica i pridruženih zemalja. Priroda suradnje može varirati u skladu s pojedinim partnerskim zemljama

Prioriteti suradnje uzimaju u obzir razvoje događaja u politikama Unije, prilike za suradnju s trećim zemljama te pošteno i nepristrano postupanje s pravima intelektualnog vlasništva.

3.   Osim toga, horizontalne i međusektorske aktivnosti za poticanje strateškog razvoja međunarodne suradnje provode se u okviru programa Obzor 2020.

Članak 28.

Informacije, komunikacija, iskorištavanje i širenje

Komisija provodi informacijske i komunikacijske aktivnosti u vezi s programom Obzor 2020. uključujući komunikacijske mjere vezane uz podržane projekte i rezultate. Posebice pruža državama članicama pravovremene i detaljne informacije.

Dio proračuna programa Obzor 2020. dodijeljen komunikaciji u okviru programa također pokriva korporativno priopćavanje političkih prioriteta Unije u mjeri u kojoj je ono povezano s općim ciljevima ove Uredbe.

Aktivnosti za širenje informacija i izvršavanje komunikacijskih aktivnosti sastavni su dio svih aktivnosti koje podržava program Obzor 2020. Informacija i komunikacija u vezi s programom Obzor 2020., uključujući o poduprtim projektima, dostupna je i raspoloživa u digitalnom obliku.

Pored toga, podržavaju se sljedeće posebne aktivnosti:

(a)

inicijative čiji je cilj poboljšanje razumijevanja i olakšanje pristupa financiranju u okviru programa Obzor 2020., posebice za one regije ili tipove sudionika koji sudjeluju u relativno malenom broju;

(b)

ciljana potpora projektima i konzorcijima kako bi im se omogućio prikladan pristup potrebnim vještinama za optimiziranje komunikacije, iskorištavanje i širenje rezultata;

(c)

aktivnosti koje povezuju i šire rezultate iz niza projekata, uključujući one koji mogu biti financirani iz drugih izvora kako bi se osigurale pristupačne baze podataka i izvješća koja sažimaju ključne nalaze; te, prema potrebi, njihovo priopćavanje i širenje u znanstvenoj zajednici, industriji i širokoj javnosti;

(d)

širenje rezultata usmjereno na kreatore politike, uključujući tijela za standardizaciju, kako bi se promovirala upotreba rezultata relevantnih za politiku od strane odgovarajućih tijela na međunarodnoj razini, razini Unije, nacionalnoj i regionalnoj razini;

(e)

inicijative za poticanje dijaloga i debata s javnošću o pitanjima u vezi sa znanošću, tehnologijom i inovacijama putem uključivanja istraživačke i inovacijske zajednice i organizacija civilnog društva te iskorištavanje društvenih medija i drugih inovativnih tehnologija i metodologija, posebice s ciljem pomoći u podizanju javne svijesti o koristima istraživanja i inovacija u suočavanju s društvenim izazovima;

POGLAVLJE III.

Kontrola

Članak 29.

Kontrola i revizija

1.   Kontrolni sustav uspostavljen za provedbu ove Uredbe oblikovan je tako da pruži razumno jamstvo u postizanju dostatnog smanjenja rizika i prikladnog upravljanja rizicima koji se odnose na učinkovitost i uspješnost poslovanja kao i zakonitost i pravilnost osnovnih transakcija, uzimajući u obzir višegodišnji karakter programa kao i prirodu dotičnih plaćanja.

2.   Kontrolni sustav osigurava prikladnu ravnotežu između povjerenja i kontrole uzimajući u obzir upravne i druge troškove kontrola na svim razinama, pogotovo za sudionike, u svrhu ostvarenja ciljeva programa Obzor 2020. te kako bi se privukli najizvrsniji istraživači i najinovativnija poduzeća.

3.   Kao dio kontrolnog sustava, revizijska strategija o troškovima u neizravnim aktivnostima u okviru programa Obzor 2020. temelji se na financijskoj reviziji reprezentativnog uzorka troška tijekom cijelog okvirnog programa. Taj se reprezentativni uzorak dopunjuje odabirom koji se temelji na procjeni rizika povezanih s izdacima.

Revizije izdataka nastalih iz neizravnih aktivnosti u okviru programa Obzor 2020. provode se na usklađen način sukladno načelima gospodarstva, uspješnosti i usklađenosti kako bi se revizijski teret za sudionike sveo na najmanju moguću mjeru.

Članak 30.

Zaštita financijskih interesa Unije

1.   Komisija poduzima odgovarajuće mjere kako bi osigurala da se tijekom provedbe aktivnosti financiranih na osnovi ove Uredbe financijski interesi Unije štite primjenom preventivnih mjera protiv prijevara, korupcije i ostalih nezakonitih djelovanja učinkovitim provjerama i, ako se uoče nepravilnosti, povratom pogrešno plaćenih iznosa te gdje je prikladno učinkovitim, razmjernim i odvraćajućim administrativnim i financijskim kaznama.

2.   Komisija ili njezini predstavnici i Revizorski sud ovlašteni su, na osnovi dokumenata i na licu mjesta, za reviziju svih korisnika bespovratnih sredstava, ugovaratelja i podugovaratelja koji su primili sredstva Unije u okviru programa Obzor 2020.

Ne dovodeći u pitanje stavak 3., Komisija može provoditi revizije i do dvije godine nakon plaćanja preostalog iznosa.

3.   Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može provoditi istraživanja, uključujući provjere na licu mjesta i inspekcije, u skladu s odredbama i postupcima utvrđenima u Uredbi (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (22) i Uredbe Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (23), s ciljem utvrđivanja prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite radnje koja šteti financijskim interesima Unije u vezi s bilo kojim ugovorom ili odlukom o dodjeli bespovratnih sredstava u sklopu programa Obzor 2020.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1., 2. i 3., sporazumi o suradnji s trećim zemljama i s međunarodnim organizacijama, sporazumi i odluke o dodjeli bespovratnih sredstava te ugovori, koji proizlaze iz provedbe ove Uredbe sadrže odredbe kojima se izričito dodjeljuje ovlast Komisiji, Revizorskom sudu i OLAF-u da provodi takve revizije i istraživanja, u skladu sa svojim nadležnostima.

POGLAVLJE IV.

Nadzor i evaluacija

Članak 31.

Praćenje

1.   Komisija godišnje prati provedbu programa Obzor 2020., njegove posebne programe te aktivnosti EIT-a. To praćenje, koje se temelji na kvantitativnim i, prema potrebi, kvalitativnim dokazima uključuje informacije o međusektorskim temama kao što su društvene, ekonomske i humanističke znanosti, održivost i klimatske promjene, uključujući informacije o visini troškova koji se odnose na klimu, sudjelovanje malih i srednjih poduzeća, sudjelovanje privatnog sektora, ravnopravnost spolova, širenje sudjelovanja i napretka prema pokazateljima uspješnosti. Praćenje također uključuje informacije o opsegu financiranja javno-privatnih i javno-javnih partnerstava, uključujući inicijative za zajedničku izradu programa. Financiranja javno-javnih partnerstava prate se, prema potrebi, u uskom dogovoru sa sudionicima.

2.   Komisija izvješćuje o rezultatima tog nadzora i javno ih objavljuje.

Članak 32.

Evaluacija

1.   Evaluacije se provode pravovremeno kako bi se njihovi rezultati uzeli u obzir tijekom postupka odlučivanja.

2.   Do 31. prosinca 2017., Komisija uz pomoć neovisnih stručnjaka, odabranih na temelju transparentnog postupka, provodi preispitivanje EIT-a, uzimajući u obzir evaluaciju iz članka 16. Uredbe (EZ) br. 294/2008. Bude li rezultat tog preispitivanja pozitivan, godine 2018. raspisat će se poziv za zajednice znanja i inovacija. Preispitivanjem se procjenjuje napredak EIT-a u odnosu na sve sljedeće aspekte:

(a)

razinu korištenja i učinkovitost korištenja dodjele sredstava u skladu s člankom 6. stavkom 3. ove Uredbe, pri čemu se razlikuju iznosi korišteni za razvoj prvog vala ZZI-ja i učinak početnog kapitala namijenjenog sljedećim valovima te sposobnost EIT-a da privuče sredstva partnera iz ZZI-ja i pogotovo iz privatnog sektora kako je utvrđeno u Uredbi (EZ) br. 294/2008;

(b)

doprinos EIT-a i ZZI-ja u prioritetu „društveni izazovi” i posebnom cilju „vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama” te uspješnost procijenjena na temelju pokazatelja definiranih u Prilogu I.;

(c)

doprinos EIT-a i ZZI-ja integraciji visokog obrazovanja, istraživanja i inovacija;

(d)

sposobnost ZZI-ja da integriraju relevantne nove partnere koji mogu pružiti dodanu vrijednost.

3.   Do 31. prosinca 2017. i uzimajući u obzir naknadnu evaluaciju sedmog okvirnog programa koja treba biti dovršena do 31. prosinca 2015. te preispitivanja EIT-a, Komisija uz pomoć neovisnih stručnjaka, odabranih na temelju transparentnog postupka, provodi privremenu evaluaciju programa Obzor 2020., njegova posebnog programa, uključujući Europsko istraživačko vijeće, te aktivnosti EIT-a.

Privremena evaluacija procjenjuje napredak različitih dijelova programa Obzor 2020. u odnosu na sve sljedeće aspekte:

(a)

postignuća (na razini rezultata i napretka u postizanju učinaka, temeljenih, prema potrebi, na pokazateljima iz Priloga II. posebnog programa) ciljeva programa Obzor 2020. i daljnju važnost svih povezanih mjera;

(b)

učinkovitost i korištenje sredstava, uz posebnu pozornost usmjerenu na međusektorska pitanja i druge elemente iz članka 14. stavka 1.; i

(c)

dodanu vrijednost Unije.

Kao dio privremene evaluacije, postojeća i nova javno-privatna partnerstva, uključujući zajedničke tehnološke inicijative, podložna su temeljitoj procjeni koja bi uključivala, između ostalog, analizu njihove otvorenosti, transparentnosti i učinkovitosti. Ta procjena uzima u obzir evaluaciju EIT-a, kako je utvrđeno u članku 16. Uredbe(EZ) br. 294/2008, kako bi se omogućila procjena utemeljena na zajedničkim načelima.

Kao dio privremene evaluacije, FTI je podložan temeljitoj procjeni koja će između ostaloga uključivati doprinos inovacijama, sudjelovanje industrije, sudjelovanje novih podnositelja zahtjeva, operativnu učinkovitost i financiranje i stupanj privatnih ulaganja. Daljnja provedba brzog FTI-ja ovisi o rezultatima evaluacije te se može sukladno tome prilagoditi ili proširiti.

Privremena evaluacija uzima u obzir aspekte koji se odnose na širenje i iskorištavanje rezultata istraživanja.

Privremena evaluacija također uzima u obzir mogućnost daljnjeg pojednostavljenja i aspekte vezane uz pristup mogućnostima financiranja za sudionike u svim regijama i za privatni sektor, posebice mala i srednja poduzeća, kao i za promicanje ravnopravnosti spolova. Dodatno uzima u obzir doprinos mjera ciljevima strategije Europa 2020., rezultate u pogledu dugoročnog učinka prethodnih mjera te stupanj sinergije i interakcije s drugim programima financiranja Unije, uključujući europske strukturne i investicijske fondove (ESI).

Kao dio privremene evaluacije, model financiranja programa Obzor 2020. temeljito se procjenjuje u odnosu na, između ostaloga, sljedeće pokazatelje:

sudjelovanje sudionika koji raspolažu vrhunskim istraživačkim infrastrukturama ili su u sklopu sedmog okvirnog programa koristili mogućnost povrata cjelokupnih sredstava;

pojednostavljivanje za sudionike koji raspolažu vrhunskim istraživačkim infrastrukturama ili su u sklopu sedmog okvirnog programa koristili mogućnost povrata cjelokupnih sredstava;

prihvaćanje uobičajenih računovodstvenih praksi korisnika;

opseg korištenja dodatnih primitaka za osoblje kako je navedeno u članku 27. Uredbe (EU) br. 1290/2013.

Privremena evaluacija također uzima u obzir, prema potrebi, informacije o koordinaciji s aktivnostima u području istraživanja i inovacija koje provode države članice, uključujući područja u kojima postoje zajedničke inicijative za donošenje programa.

4.   Do 31. prosinca 2023. Komisija uz pomoć neovisnih stručnjaka, odabranih na temelju transparentnog postupka, provodi naknadnu evaluaciju programa Obzor 2020., njegova posebnog programa i aktivnosti EIT-a. Ta evaluacija obuhvaća obrazloženja, provedbu i dostignuća kao i dugoročne učinke i održivost mjera, a njihovi se rezultati uzimaju u obzir tijekom odlučivanja o mogućoj obnovi, izmjeni ili suspenziji bilo koje sljedeće mjere. Evaluacija uzima u obzir aspekte koji se odnose na širenje i iskorištavanje rezultata istraživanja.

5.   Pokazatelji uspješnosti za procjenu napretka u odnosu na opće ciljeve programa Obzor 2020. i za EIT kako je utvrđeno u uvodu Priloga I. te za posebne ciljeve koji su utvrđeni u posebnom programu, uključujući odgovarajuće osnovne vrijednosti, omogućuju najmanju osnovu za procjenu opsega u kojem su postignuti ciljevi Obzor 2020.

6.   Ako je prikladno i ako su takvi podaci dostupni, države članice Komisiji stavljaju na raspolaganje sve potrebne podatke kako bi se omogućilo praćenje i evaluacija dotičnih mjera.

7.   Komisija će, zajedno sa svojim primjedbama, zaključke evaluacije programa iz ovog članka priopćiti Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija.

GLAVA III.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 33.

Odredbe o stavljanju izvan snage i prijelazne odredbe

1.   Odluka br. 1982/2006/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

2.   Neovisno o stavku 1., aktivnosti poduzete u okviru Odluke br. 1982/2006/EZ i financijske obveze povezane s tim aktivnosti provode se i dalje, u skladu s tom Odlukom do njihova zaključenja.

3.   Financijska omotnica iz članka 6. ove Uredbe može obuhvatiti troškove tehničke i administrativne pomoći koji su potrebni za osiguranje prijelaza s mjera donesenih u okviru Odluke br. 1982/2006/EZ na program Obzor 2020.

Članak 34.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu treći dan od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  SL C 181, 21.6.2012., str. 111.

(2)  SL C 277, 13.9.2012., str. 143.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 21. studenoga 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 3. prosinca 2013.

(4)  SL C 74 E, 13.3.2012., str. 34.

(5)  SL C 377 E, 7.12.2012., str. 108.

(6)  SL C 380 E, 11.12.2012., str. 9.

(7)  SL C 56 E, 26.2.2013., str. 1.

(8)  SL C 259, 2.9.2011, str. 1.

(9)  SL C 318, 29.10.2011, str. 121.

(10)  Odluka br. 1982/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o Sedmom okvirnom programu Europske zajednice za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007. – 2013.) (SL L 412, 30.12.2006., str. 1.).

(11)  Odluka br. 1639/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 2006. o uspostavljanju Okvirnog programa za konkurentnost i inovacije (2007. – 2013.) (SL L 310, 9.11.2006., str. 15.).

(12)  Uredba (EZ) br. 294/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2008. o osnivanju Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (SL L 97, 9.4.2008., str. 1.).

(13)  Uredba Vijeća (Euroatom) br. 1314/2013 od 11 prosinca 2013. o programu Europske zajednice za atomsku energiju o istraživanju i osposobljavanju (2014.-2018.) kojom se nadopunjava Obzor 2020. - Okvirni program za istraživanje i inovacije (Vidi stranicu 948 ovog Službenog lista).

(14)  SL C 373, 20.12.2013., str. 1.

(15)  SL L 75, 22.3.2005, str. 67.

(16)  Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. 0 definiciji mikro, malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).

(17)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012, str. 1.).

(18)  Uredba Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (Vidi stranicu 320 ovog Službenog lista).

(19)  Odluka Vijeća 2013/743/EU od 3 prosinca 2013. o uspostavi posebnog programa za provedbu Obzora 2020. - Okvirni program za istraživanje i inovacije (2014.-2020.) i stavljanju izvan snage odluka 2006/971/EZ, 2006/972/EZ, 2006/973/EZ, 2006/974/EC and 2006/975/EZ (Vidi stranicu 965 ovog Službenog lista).

(20)  Uredba (EU) br. 1290/2013 Europskog parlamenta i Vijeća Regulation (EU) No 11 prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za sudjelovanje u Okvirnom programu za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i širenje njegovih rezultata i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1906/2006 (Vidi stranicu 81 ovog Službenog lista).

(21)  Mogu se financirati istraživanja vezana uz liječenje raka na spolnim žlijezdama.

(22)  Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća (Euratom) (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).

(23)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenog 1996. o provjerama i pregledima na licu mjesta koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).


PRILOG I.

Osnovne odrednice posebnih ciljeva i aktivnosti

Opći je cilj programa Obzor 2020. izgradnja društva i vodećeg svjetskoga gospodarstva na osnovi znanja i inovacija na području cijele Unije, uz doprinos održivom razvoju. Podupire strategiju Europa 2020. i ostale politike Unije kao i ostvarenje te funkcioniranje Europskog istraživačkog prostora.

Pokazatelji uspješnosti za procjenu napretka u odnosu na ovaj opći cilj su:

cilj u području istraživanja i razvoja (3 % BDP-a) strategije Europa 2020;

pokazatelj outputa inovacija u okviru strategije Europa 2020. (1);

Udio istraživača u aktivnom stanovništvu

Taj se opći cilj ostvaruje kroz tri različita, ali međusobno dopunjujuća prioriteta, od kojih svaki sadrži skup posebnih ciljeva. Oni se provode na cjelovit način kako bi pospješili interakciju među različitim posebnim ciljevima, izbjegli bilo kakvo udvostručavanje napora i osnažili svoj zajednički učinak.

Zajednički istraživački centar doprinosi općem cilju i prioritetima programa Obzor 2020. s posebnim ciljem pružanja znanstvene i tehničke podrške politikama Unije usmjerene korisniku.

Europski institut za inovacije i tehnologiju (EIT) doprinosi općem cilju i prioritetima programa Obzor 2020. s posebnim ciljem povezivanja trokuta znanja koji počiva na visokom obrazovanju, istraživanju i inovacijama. Pokazatelji za procjenu uspješnosti EIT-a su:

organizacije iz okvira sveučilišta, poslovnog svijeta i istraživanja uključene u Zajednice znanja i inovacija;

suradnja unutar trokuta znanja koja vodi razvoju inovativnih proizvoda, usluga i procesa.

Ovim se Prilogom utvrđuju opće odrednice tih posebnih ciljeva i aktivnosti iz članka 5. stavaka 2., 3., 4. i 5.

Međusektorska pitanja i mjere potpore u programu Obzor 2020.

Međusektorska pitanja, čiji se okvirni popis nalazi u članku 14. Obzor 2020, promicat će se između posebnih ciljeva triju prioriteta prema potrebi kako bi se razvijalo novo znanje, ključne kompetencije i veliki tehnološki iskoraci, te kako bi se znanje prenosilo u gospodarsku i društvenu vrijednost. Nadalje, u mnogim slučajevima morat će se izraditi interdisciplinarna rješenja koja su prisutna u više posebnih ciljeva programa Obzor 2020. Obzor 2020. predviđa poticaje za aktivnosti koje se bave takvim međusektorske pitanjima, uključujući one u obliku učinkovitog objedinjavanja proračuna.

Društvene i humanističke znanosti

Istraživanja u području društvenih i humanističkih znanosti u cijelosti će se integrirati u svaki od prioriteta programa Obzor 2020. i u svaki poseban cilj i doprinijet će osnovi temeljenoj na dokazima za oblikovanje politika na međunarodnoj razini, na razini Unije te na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Što se tiče društvenih izazova, društvene i humanističke znanosti također će biti uključene u glavne tokove kao osnovni element aktivnosti potreban za rješavanje svakog društvenog izazova u svrhu pojačavanja njihovog učinka. Poseban cilj društvenog izazova „Europa u svijetu koji se mijenja - Uključiva, inovativna i promišljena društva” podržat će istraživanja u području društvenih i humanističkih znanosti usmjeravanjem na uključiva, inovativna i promišljena društva.

Znanost i društvo

Odnos između znanosti i društva, kao i poticanje odgovornog istraživanja i inovacija te znanosti i kulture produbit će se, a povjerenja javnosti u znanost jačati aktivnostima programa Obzor 2020., čime će se dati prednost upućenoj angažiranosti građana i civilnog društva u pogledu pitanja istraživanja i inovacija.

Jednakost spolova

Unija se obvezala na promicanje jednakosti spolova u znanosti i inovacijama. U programu 2020 jednakost spolova rješavat će se kao međusektorsko pitanje kako bi se ispravile neravnoteže između muškaraca i žena, te kako bi se u izradu programa i sadržaj istraživanja i inovacija uključila rodna dimenzija.

Mala i srednja poduzeća (MSP-i)

Obzor 2020. potaknut će i poduprijeti integrirano sudjelovanje MSP-a u svim posebnim ciljevima. U skladu s člankom 22. Obzor 2020, mjere utvrđene u posebnom cilju „inovacije u MSP-ima” (posebnom instrumentu namijenjenom MSP-ima) primjenjivat će se u posebnom cilju "vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama" i dijelu III. „Društveni izazovi”.

Brzi program za inovacije (FTI)

Brzi program za inovacije utvrđen članku 24. Obzor 2020 podržat će inovacijske aktivnosti u sklopu posebnog cilja „vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama” i u sklopu prioriteta „društveni izazovi”, korištenjem pristupa odozdo prema gore, putem poziva koji je stalno otvoren, a s vremenom dodjele bespovratnih sredstava koje ne prelazi šest mjeseci.

Širenje sudjelovanja

Istraživački i inovacijski potencijali država članica, bez obzira na nedavnu postignuti određeni stupanj konvergencije, i dalje su jako različiti, uz velike razlike između ‚predvodnika inovacija’ i ‚skromnih inovatora’. Aktivnosti će pomoći premostiti jaz između istraživanja i inovacija u Europi promicanjem sinergije s europskim strukturnim i investicijskim fondovima (ESI), kao i s posebnim mjerama za oslobađanje izvrsnosti u regijama koje postižu slabe rezultate na području istraživanja, razvoja i inovacija (RDI), šireći na taj način sudjelovanje u programu Obzor 2020. i doprinoseći ostvarenju Europskog istraživačkog područja.

Međunarodna suradnja

Međunarodna suradnja s trećim zemljama i međunarodnim, regionalnim ili globalnim organizacijama nužna je kako bi se učinkovito rješavali mnogi posebni ciljevi utvrđeni u programu Obzor 2020. Međunarodna suradnja ključna je za pionirska i za osnovna istraživanja kako bi se što bolje iskoristile prednosti novih znanstvenih i tehnoloških prilika. Suradnja je potrebna za rješavanje društvenih izazova i jačanje konkurentnosti europske industrije. Promicanje mobilnosti istraživača i osoblja koje radi na inovacijama u međunarodnim razmjerima također je ključno za unaprjeđenje te globalne suradnje. Međunarodna suradnja u području istraživanja i inovacija ključni je aspekt globalnih obveza Unije. Stoga će međunarodna suradnja biti promicana u svakom od triju prioriteta programa Obzor 2020. Osim toga, podržat će se posebne horizontalne aktivnosti kako bi se osigurao usklađeni djelotvoran razvoj međunarodne suradnje u cijelom programu Obzor 2020.

Održiv razvoj i klimatske promjene

Program Obzor 2020. potaknut će i poduprijeti aktivnosti usmjerene prema iskorištavanju vodećeg položaja Europe u utrci za razvijanjem novih procesa i tehnologija kojima se promiče održivi razvoj, u širem smislu, te borbu protiv klimatskih promjena. Takav horizontalan pristup, koji je u cijelost uključen u sve prioritete programa Obzor 2020., pomoći će Uniji da napreduje u svijetu s niskom emisijom ugljika i ograničenim resursima, a da istodobno izgradi resursno učinkovito, održivo i konkurentno gospodarstvo.

Premošćivanje jaza od otkrića do primjene na tržištu

Aktivnosti premošćivanja u cijelom programu Obzor 2020. usmjerene su na prenošenje otkrića u primjene na tržištu, što dovodi do iskorištavanja i komercijalne upotrebe zamisli gdje je god to moguće. Te aktivnosti trebaju se zasnivati na širokom inovacijskom konceptu i poticati međusektorske inovacije.

Međusektorske mjere potpore

Međusektorska pitanja podupirat će se pomoću cijelog niza horizontalnih mjera potpore, uključujući potporu za: povećanje atraktivnosti istraživačke profesije, uključujući opća načela Europske povelje za istraživače; jačanje baze dokaza i razvoj i potporu Europskom istraživačkom prostoru (uključujući pet inicijativa ERA-e) te Uniji inovacija; unapređenje okvirnih uvjeta za potporu Uniji inovacija, uključujući načela Preporuke Komisije o upravljanju intelektualnim vlasništvom (2) i ispitivanje mogućnosti osnivanja europskog instrumenta za vrednovanje intelektualnog vlasništva; vođenje i koordinacija međunarodnih mreža za izvrsne istraživače i inovatore, kao što je COST.

DIO I.

PRIORITET „Izvrsna znanost”

Ciljevi su ovog dijela jačanje i povećanje izvrsnosti znanstvene osnove Unije i jačanje Europskog istraživačkog prostora kako bi sustav za istraživanja i inovacije Unije bio konkurentniji na svjetskoj razini. Sastoji se od četiri posebna cilja:

(a)

„Europsko istraživačko vijeće (ERC)” pruža privlačna i fleksibilna sredstva na osnovi natječaja na području cijele Unije kako bi omogućilo pojedinim nadarenim i kreativnim istražiteljima i njihovim timovima da istražuju najperspektivnije mogućnosti u pionirskim područjima znanosti.

(b)

„Buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju (FET)” podupiru zajedničko istraživanje kako bi se povećao kapacitet Europe u području naprednih inovacija koje mijenjaju ustaljene paradigme. Potiču znanstvenu suradnju među disciplinama o radikalno novim idejama visokog rizika i ubrzavaju razvoj najviše obećavajućih područja znanosti i tehnologije u nastajanju kao i strukturiranje odgovarajućih znanstvenih zajednica u cijeloj Uniji.

(c)

„Aktivnosti Marie Skłodowska-Curie” omogućuju izvrsno i inovativno osposobljavanje u području istraživanja, kao i privlačnu karijeru te mogućnosti za razmjenu znanja putem prekogranične i međusektorske mobilnosti istraživača kako bi se na najbolji mogući način mogli pripremiti za suočavanje sa sadašnjim i budućim društvenim izazovima.

(d)

„Istraživačke infrastrukture” razvijaju i podupiru izvrsne europske istraživačke infrastrukture i pomažu im da doprinesu ERA-i poticanjem njihovog inovativnog potencijala, privlačeći istraživača svjetske razine, osiguravajući izobrazbu ljudskog kapitala, te to nadopunjuje s dotičnom politikom Unije i međunarodnom suradnjom.

Za svaki se od navedenih ciljeva dokazalo da ima visoku dodanu vrijednost Unije. Zajedno oni čine snažan i uravnotežen skup mjera koje su u skladu s mjerama na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini i usmjerene su opsežnim potrebama Europe s obzirom na naprednu znanost i tehnologiju. Njihovo objedinjenje u jedan program omogućit će im da djeluju skladnije, na racionaliziran, pojednostavljen i usredotočeniji način, pri čemu se zadržava kontinuitet koji je od osnovne važnosti za održanje njihove učinkovitosti.

Aktivnosti su same po sebi usmjerene budućnosti, dugoročno osnažuju znanja i vještine te se usmjeravaju na budući naraštaj znanosti, tehnologije, istraživača i inovacija i nude podršku novim nadarenim osobama s područja cijele Unije i pridruženih zemalja kao i iz cijelog svijeta. S obzirom na njihovu znanstvenu prirodu i sporazume o financiranju koji se većinom provode od „dna prema gore” i na poticaj istraživača, europska će znanstvena zajednica imati važnu ulogu u određivanju područja istraživanja u okviru programa Obzor 2020.

DIO II.

PRIORITET „Vodeći položaj industrije”

Cilj je ovog dijela ubrzati razvoj tehnologija i inovacija koje će poduprijeti gospodarske aktivnosti budućnosti i pomoći inovativnim malim i srednjim poduzećima (MSP) da postanu vodeća poduzeća na svjetskoj razini. Sastoji se od tri posebna cilja:

(a)

„Vodeći položaj u industrijskim tehnologijama” pruža namjensku potporu istraživanjima, razvoju i predstavljanju te, gdje je to prikladno, normizaciji i certificiranju u području ICT-a, nanotehnologije, naprednih materijala, biotehnologije, napredne proizvodnje i prerade te svemira. Naglasak se stavlja na međusobnu interakciju i konvergenciju različitih tehnologija i njihove odnose s društvenim izazovima. U svim tim područjima razmatraju se potrebe korisnika.

(b)

„Pristup rizičnom financiranju” namijenjen je rješavanju deficita u raspoloživosti dužničkog i vlasničkog financiranja za istraživanje i razvoj i inovativna poduzeća i projekte u svim razvojnim fazama. Zajedno s vlasničkim instrumentom programa za konkurentnost poduzeća i malih i srednjih poduzeća (COSME) (2014.-2020.) podupire razvoj poduzetničkog kapitala na razini Unije.

(c)

„Inovacije u malim i srednjim poduzećima” osiguravaju potporu prilagođenu za MSP-e namijenjene poticanju svih oblika inovacija u MSP-ima i usmjerene su na ona mala i srednja poduzeća koja imaju mogućnost rasta i međunarodnog djelovanja na jedinstvenom tržištu i izvan njega.

Aktivnosti su usmjerene potrebama poslovanja. Proračuni za posebne ciljeve „Pristup rizičnom financiranju” i „Inovacije u malim i srednjim poduzećima” slijedit će logiku „od dna prema gore” na temelju potražnje. Ti će se proračuni nadopunjavati korištenjem financijskih instrumenata. Poseban instrument za mala i srednja poduzeća provodit će se ponajprije na temelju pristupa odozdo prema gore, koji će biti prilagođen potrebama malih i srednjih poduzeća, uzimajući u obzir posebne ciljeve prioriteta „Društveni izazovi” i poseban cilj „Vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama”.

Program Obzor 2020. provodit će cjelovit pristup za sudjelovanje malih i srednjih poduzeća, uzimajući u obzir, između ostaloga, njihove potrebe za znanjem i transferom tehnologije, što bi trebali iznositi najmanje 20 % ukupnog zajedničkog proračuna za sve posebne ciljeve prioriteta„društvene izazovi” i posebnog cilja „Vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama” namijenjenog malim i srednjim poduzećima.

Poseban cilj „Vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama” slijedi pristup na osnovi tehnologije kako bi se razvile tehnologije razvoja koje se mogu koristiti u više područja, industrija i usluga. Primjene ovih tehnologija za svladavanje društvenih izazova podupiru se zajedno s prioritetom Društveni izazovi.

DIO III.

PRIORITET „Društveni izazovi”

Ovaj dio neizravno odgovara političkim prioritetima i društvenim izazovima koji su utvrđeni u strategiji Europa 2020. i koji služe poticanju napora kritične mase istraživanja i inovacija koji su potrebni kako bi se postigli ciljevi politike Unije. Financiranje je usmjereno na sljedeće posebne ciljeve:

(a)

Zdravlje, demografske promjene i kvaliteta života;

(b)

Sigurnost hrane, održiva poljoprivreda i šumarstvo, istraživanje mora i pomorstva i kopnenih voda i bioekonomija;

(c)

sigurna, čista i učinkovita energija;

(d)

pametan, zelen i integriran promet

(e)

Klimatska aktivnost, okoliš, učinkovitost resursa i sirovine;

(f)

Europa u svijetu koji se mijenja - uključiva, inovativna i promišljena društva;

(g)

Sigurna društva - zaštita slobode i sigurnosti Europe i njezinih građana.

Sve ove aktivnosti zauzimaju pristup temeljen na svladavanju izazova, koji može uključiti osnovna istraživanja, prijenos znanja ili inovacije, koji je usmjeren na prioritete politike bez prethodnog određivanja preciznog odabira tehnologija ili rješenja koje bi trebalo razviti. Osim rješenjima temeljenim na tehnologiji, pozornost će se obratiti netehnološkim, organizacijskim i sistemskim inovacijama kao i inovacijama u javnom sektoru. Naglasak je na udruživanju kritične mase izvora i znanja iz različitih područja, tehnologija i znanstvenih disciplina te istraživačkih infrastruktura kako bi se odgovorilo izazovima. Te aktivnosti obuhvaćaju cijeli ciklus od osnovnih istraživanja do tržišta, pri čemu daju novi naglasak aktivnostima koje su povezane s inovacijama, poput pokusnog izvođenja, aktivnosti predstavljanja, testiranja, potpore javnoj nabavi, dizajna, inovacija usmjerenih na krajnjeg korisnika, društvenih inovacija, prijenosa znanja i uvođenja inovacija na tržište te normizacije.

DIO IV.

POSEBAN CILJ „ŠIRENJE IZVRSNOSTI I SUDJELOVANJA”

Poseban cilj „Širenje izvrsnosti i sudjelovanja” potpuno je iskoristiti potencijal europskog kvalificiranog kadra i zajamčiti maksimalno uvećanje koristi za gospodarstvo koje se temelji na inovacijama te njihovu široku raspodjelu u cijeloj Uniji u skladu s načelom izvrsnosti.

DIO V.

POSEBAN CILJ „ZNANOST S DRUŠTVOM I ZA DRUŠTVO”

Cilj posebnog cilja „Znanost s društvom i za društvo” uspostava je učinkovite suradnje između znanosti i društva, novačenje novih talenata za znanost te povezivanje znanstvene izvrsnosti s društvenom osviještenošću i odgovornošću.

DIO VI.

NENUKLEARNE IZRAVNE AKTIVNOSTI ZAJEDNIČKOG ISTRAŽIVAČKOG CENTRA (JRC-a)

Aktivnosti Zajedničkog istraživačkog centra sastavni su dio programa Obzor 2020. u svrhu pružanja stabilnih potpora politikama Unije koje se temelje na dokazima. To se temelji na potrebama korisnika, uz aktivnosti koje su usmjerene budućnosti.

DIO VII.

EUROPSKI INSTITUT ZA INOVACIJE I TEHNOLOGIJU

EIT ima glavnu ulogu u objedinjenju izvrsnih istraživanja, inovacija i visokog obrazovanja, čime se tako objedinjuje trokut znanja. EIT se pritom prvenstveno oslanja na Zajednice znanja i inovacija (ZZI-evi). Osim toga, osigurava razmjenu iskustava između i izvan granica ZZI-ja ciljanim mjerama za širenje i razmjenu znanja, pri čemu se promiče brže prihvaćanje inovacijskih modela u cijeloj Uniji.

DIO I.

IZVRSNA ZNANOST

1.   Europsko istraživačko vijeće

1.1.   Poseban cilj

Posebni je cilj ojačati izvrsnost, dinamičnost i kreativnost europskih istraživanja.

Europa je postavila cilj da se preusmjeri na nov gospodarski model na osnovi pametnog, održivog i uključivog rasta. Takvoj vrsti preoblikovanja potrebno je više od postupnog unapređenja postojećih tehnologija i znanja. Potrebni su vidno bolji kapaciteti za osnovna istraživanja i inovacije na znanstvenoj podlozi, kojima zamah daje radikalno novo znanje, što omogućuje Europi da zauzme vodeću ulogu u stvaranju izmjena znanstvenih i tehnoloških paradigmi koje će postati ključni pokretači rasta produktivnosti, konkurentnosti, bogatstva, održivog razvoja i društvenog napretka u budućim industrijama i sektorima. Povijesno gledano takve su izmjene paradigmi nastajale iz znanstvene podloge javnog sektora prije nego bi iz njih nastale potpuno nove industrijske grane i sektori.

Vodeće inovacije na svjetskoj razini tijesno su povezane s izvrsnom znanošću. Europa koja je nekoć bila neosporni vođa, zaostala je u utrci za razvoj najbolje vrhunske znanosti, sad igra sporednu ulogu u poslijeratnom tehnološkom napretku, iza Sjedinjenih Američkih Država. Iako je Unija i dalje najveći proizvođač znanstvenih publikacija u svijetu, Sjedinjene Američke Države proizvode dvostruko više utjecajnih znanstvenih radova (1 % objava s najvećim brojem citata). Isto tako u međunarodnom poretku sveučilišta dominiraju sveučilišta iz SAD-a. Pored toga, 70 % svjetskih dobitnika Nobelove nagrade živi u Sjedinjenim Američkim Državama.

Jedan dio izazova je taj da, iako Europa i Sjedinjene Američke Države ulažu slične iznose u znanstvenu podlogu svog javnog sektora, Unija ima skoro tri puta više istraživača u javnom sektoru, što rezultira značajno nižim ulaganjem po istraživaču. Osim toga Sjedinjene Države selektivnije su pri dodjeli sredstava vodećim istraživačima. To objašnjava zašto su istraživači javnog sektora Unije, u prosjeku, manje produktivni i, u cjelini, pokazuju manji ukupni znanstveni učinak nego njihovi daleko malobrojniji kolege u SAD-u.

Drugi važan dio izazova je to da u brojnim europskim državama javni i privatni sektor još uvijek ne nudi dovoljno privlačne uvjete najboljim istraživačima. Može proći više godina dok nadareni mladi istraživači ne postanu samostalni i neovisni znanstvenici. To dovodi do dramatičnog trošenja istraživačkog potencijala Europe odgađanjem i u nekim slučajevima čak i sprečavanjem dolaska budućeg naraštaja istraživača, koji donose nove ideje i energiju, i poticanjem izvrsnih istraživača na početku karijere da potraže napredovanje negdje drugdje.

Nadalje, ovi čimbenici podupiru relativnu neprivlačnost Europe u svjetskoj konkurenciji nadarenih znanstvenika.

1.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Europsko istraživačko vijeće (ERC) osnovano je kako bi financiranjem pojedinačnih timova na osnovi sveeuropskog natječaja najboljim europskim istraživačima, i ženama i muškarcima, omogućio sredstva koja su im potrebna za veću konkurentnost na svjetskoj razini. Djeluje samostalno: neovisno znanstveno vijeće sastavljeno od najuglednijih i najstručnijih znanstvenika, inženjera i učenjaka, koje čine i žene i muškarci različitih dobnih skupina, utvrđuje opću znanstvenu strategiju i ima potpunu nadležnost pri donošenju odluka o vrsti istraživanja koje će se financirati. To su temeljne značajke Europskog istraživačkog vijeća koje jamči učinkovitost svojeg znanstvenog programa, kvalitetu rada i postupka stručnog ocjenjivanja te svoju vjerodostojnost u znanstvenoj zajednici.

Djelovanjem u području cijele Europe na natjecateljskoj osnovi, Europsko istraživačko vijeće može crpiti nadarene stručnjake i ideje iz većeg fonda nego što bi to bilo moguće u bilo kojem nacionalnom programu. Najbolji istraživači i najbolje ideje međusobno se natječu. Natjecatelji znaju da se moraju iskazati na najvišoj razini jer je nagrada fleksibilno financiranje pod jednakim uvjetima, bez obzira na lokalna uska grla ili raspoloživost nacionalnih sredstava.

Od pionirskih istraživanja koje financira Europsko istraživačko vijeće očekuje se da imaju prilično velik izravan učinak u obliku napretka u području znanosti te da omoguće stvaranje novih i često neočekivanih znanstvenih i tehnoloških rezultata te novih područja za istraživanje koja mogu proizvesti radikalno nove ideje koje mogu potaknuti inovaciju i domišljatost poduzećâ i učinkovito se suočiti s društvenim izazovima. Tako se lanac inovacija u svim fazama podupire kombinacijom izvrsnih znanstvenika pojedinaca i inovativnih ideja.

Izvan tih okvira Europsko istraživačko vijeće ima znatan strukturni učinak stvaranjem snažnog poticaja za povećanje kvalitete europskog istraživačkog sustava, koji nadilazi istraživače i projekte koje ERC izravno financira. Financiranjem projekata i istraživača u okviru ERC-a postavlja se jasan i poticajan cilj za pionirska istraživanja u Europi, poveća njegovu prepoznatljivost i čini ga privlačnijim najboljim istraživačima na svjetskoj razini. Prestiž gostovanja dobitnika bespovratnih sredstava Europskog istraživačkog vijeća i prateći „pečat izvrsnosti” zaoštrava konkurenciju između europskih sveučilišta i ostalih istraživačkih organizacija koji vrhunskim istraživačima nastoje pružiti najprivlačnije uvjete. Sposobnost nacionalnih sustava i pojedinačnih istraživačkih institucija da privuku i ugoste uspješne dobitnike bespovratnih sredstava ERC-a postavlja standard pomoću kojeg se mogu ocijeniti njihove relativne snage i slabosti te sukladno tomu preoblikovati njihove politike i prakse Stoga financijska sredstva Europskog istraživačkog vijeća uz tekuća nastojanja na razini Unije, na nacionalnoj i regionalnoj razini služe reformi europskog istraživačkog sustava, jačanju kapaciteta, oslobađanju punog potencijala i povećanju njegove privlačnosti.

1.3.   Osnovne odrednice aktivnosti

Osnovna aktivnost Europskog istraživačkog vijeća je pružanje privlačnog dugoročnog financiranja koje podupire izvrsne istraživače i njihove istraživačke timove u provedbi pionirskih istraživanja s rizikom velikog dobitka/velikoga gubitka.

Financijska sredstva Europskog istraživačkog vijeća dodjeljuju se u skladu sa sljedećim utvrđenim načelima. Znanstvena izvrsnost jedino je mjerilo na osnovi kojeg Europsko istraživačko vijeće dodjeljuje bespovratna sredstva. Europsko istraživačko vijeće djeluje na načelu „od dna prema gore” bez prethodno određenih prioriteta. Bespovratna sredstva Europskog istraživačkog vijeća otvorena su pojedinačnim timovima istraživača svih dobi, svakog spola i iz bilo koje zemlje, koji rade u Europi. REC je usmjeren poticanju zdrave konkurencije u cijeloj Europi koja se zasniva na snažnim, transparentnim i objektivnim postupcima ocjenjivanja, koji se osobito dotiču potencijalnih predrasuda na osnovi spola.

Europsko istraživačko vijeće posebnu prednost daje potpori najboljim mladim istraživačima s izvrsnim idejama da naprave prijelaz u samostalnost, pri čemu im se dodjeljuje prikladna pomoć u kritičnoj fazi u kojoj osnivaju ili osnažuju svoj istraživački program ili tim. ERC će također nastaviti davati odgovarajuće razine potpore za etablirane istraživače.

Europsko istraživačko vijeće također po potrebi podupire novonastale načine rada u znanstvenom svijetu od kojih se očekuje da ostvare prijelomne rezultate i olakšaju istraživanje tržišnog i društvenog inovacijskog potencijala istraživanja koje ono financira.

Stoga je cilj Europskog istraživačkog vijeća do 2020. dokazati: da najbolji istraživači sudjeluju i natječajima ERC-a, da je financiranje Europskog istraživačkog vijeća dovelo do najkvalitetnijih znanstvenih publikacija, te do rezultata istraživanja s visokim društvenim i gospodarskim potencijalnim učinkom i da je Europsko istraživačko vijeće znatno doprinijelo tomu da je Europa postala privlačnija za najbolje svjetske znanstvenike. Europsko istraživačko vijeće posebice je usmjereno mjerljivom povećanju udjela Unije u 1 % najčešće citiranih publikacija u svijetu. Osim toga, ono nastoji značajno povećati broj izvrsnih istraživača koji su stigli izvan Europe a koje ono financira. ERC razmjenjuje iskustvo i najbolju praksu s regionalnim i nacionalnim agencijama za financiranje istraživanja kako bi promicala potporu izvrsnim istraživačima. Osim toga, ERC dalje povećava vidljivost svojih programa.

Znanstveno vijeće ERC-a neprestano nadzire aktivnosti i postupke ocjenjivanja ERC-a i ispituje na koji bi najbolji način moglo postići svoje ciljeve pomoću programa dodjele bespovratnih sredstava koji naglašavaju učinkovitost, jasnoću, stabilnost i jednostavnost, kako za podnositelje zahtjeva, tako i u njihovoj provedbi i upravljanju, te po potrebi, odgovoriti na nove potrebe. Teži održanju i daljnjem poboljšanju sustava stručnog ocjenjivanja Europskog istraživačkog vijeća koje je na svjetskoj razini i koje s prijedlozima postupa na potpuno transparentan, pošten i nepristran način kako bi odredio revolucionarnu znanstvenu izvrsnost, revolucionarne zamisli i nadarenost bez obzira na spol, nacionalnost, instituciju ili starosnu dob istraživača. Naposljetku, Europsko istraživačko vijeće nastavlja provedbu svojih vlastitih strateških studija kako bi se pripremilo za svoje aktivnosti i poduprlo ih, održalo tijesne veze sa znanstvenom zajednicom, regionalnim i nacionalnim agencijama za financiranje istraživanja i drugim zainteresiranim stranama te nastoji dopuniti svoje aktivnosti istraživanjima koja se provode na drugim razinama.

ERC osigurava transparentnost u priopćavanjima o svojim aktivnostima i rezultatima znanstvenoj zajednici i širokoj javnosti te vodi ažurirane podatke iz financiranih projekata.

2.   Buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju (FET)

2.1.   Poseban cilj

Poseban je cilj poticanje radikalno novih tehnologija s potencijalom za otvaranje novih polja za znanstveno znanje i tehnologije i doprinos europskim industrijama sljedeće generacije, istraživanjem novih ideja visokog rizika na znanstvenim temeljima. Namjera je odrediti i provesti istraživanja koja imaju dugoročne koristi za građane, gospodarstvo i društvo pružanjem fleksibilne potpore ciljno usmjerenih i interdisciplinarnih zajedničkih istraživanja u različitom opsegu i usvajanjem inovativnih istraživačkih praksi. FET će donijeti dodanu vrijednost Unije granicama suvremenih istraživanja.

FET promiče istraživanja i tehnologiju izvan okvira poznatog, prihvaćenog ili nadaleko usvojenog i potiče nova i vizionarska razmišljanja koja bi otvorila putove novim snažnim tehnologijama, od kojih bi se neke mogle razviti u vodeće tehnološke i intelektualne paradigme za buduća desetljeća. FET podupire nastojanja za iskorištavanjem mogućnosti istraživanja manjeg opsega u svim područjima, uključujući nove teme i velike znanstvene i tehnološke izazove koji zahtijevaju blisko programsko povezivanje i programsku suradnju u cijeloj Europi i izvan nje. Ovaj pristup temelji se na izvrsnosti i obuhvaća istraživanje pretkonkurentnih ideja za oblikovanje budućnosti tehnologije, čime se društvu i industriji omogućuje da imaju korist od multidisciplinarne suradnje u području istraživanja koju treba ostvariti na europskoj razini stvarajući poveznicu između istraživanja koja su znanstveno usmjerena i istraživanja koja su usmjerena društvenim ciljevima i izazovima ili industrijskom konkurentnošću.

2.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Radikalne spoznaje koje uzrokuju promjene sve se više oslanjanju na intenzivnu suradnju u području znanstvenih i tehnoloških disciplina (na primjer, poput informacijske i komunikacijske tehnologije, biologije, bioinženjeringa i robotike, kemije, fizike, matematike, medicinskog modeliranja, znanosti o Zemljinim sustavima, znanosti o materijalima, neuroloških i kognitivnih znanosti, društvenih znanosti ili ekonomskih znanosti) te u području umjetnosti, biheviorističkih znanosti i humanističkih znanosti. Za to nije potrebna samo izvrsnost u znanosti i u tehnologiji, nego će možda biti potrebni i novi odnosi i nova međudjelovanja među širokim spektrom sudionika u području istraživanja.

Međutim,dok se neke ideje mogu razvijati u manjem opsegu, druge mogu biti tako zahtjevne da je za njihov razvoj potrebno uložiti znatan zajednički napor u dugom vremenskom okviru. To su spoznala velika gospodarstva te se stoga povećava svjetska konkurencija kad je riječ o utvrđivanju i iskorištavanju novih tehnoloških mogućnosti u pionirskim područjima znanosti koje mogu imati priličan utjecaj na inovacije i dobrobit društva. Da bi bile učinkovite, ove vrste aktivnosti možda će trebati hitno uspostaviti u širokom opsegu zajedničkim naporima u Europi oko zajedničkih ciljeva kako bi se stvorila kritična masa, potakla sinergija i postigao najbolji učinak poluge.

Buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju (FET) obuhvaćaju cijeli spektar znanstveno usmjerenih inovacija: od ranih istraživanja krhkih ideja u nastajanju malog opsega koja se izvode odozdo prema gore, do stvaranja novih istraživačkih i inovacijskih zajednica u sklopu transformativnih novih istraživačkih područja te opsežnih udruženih istraživačkih inicijativa koje se temelje na istraživačkom planu pomoću kojeg se žele postići ambiciozni i vizionarski ciljevi. Svaka od ove tri razine ima svoje posebne vrijednosti, a istovremeno su komplementarne i povezane. Na primjer, istraživanja manjeg opsega mogu otkriti potrebu za razvoj novih tema koje mogu voditi do aktivnosti velikog opsega koje se temelje na odgovarajućim planovima. Ona mogu uključivati brojne sudionike u području istraživanja, uključujući mlade istraživače i istraživački intenzivno orijentirana mala i srednja poduzeća (MSP) te zajednice dionika (civilno društvo, tvorce politika, istraživače u industriji i javne istraživače), koji su okupljeni oko programe istraživanja koji se razvijaju tijekom njihova nastajanja, sazrijevanja i grananja.

2.3.   Opće odrednice aktivnosti

Međutim, dok je program Budućih tehnologija i tehnologija u nastajanju (FET) vizionarski, transformativan i nekonvencionalan, njegove aktivnosti slijede različite logike, od potpuno otvorenih to različitih stupnjeva oblikovanja tema, zajednica i financiranja.

Aktivnosti daju čvršći oblik različitim logikama za aktivnosti, u odgovarajućem opsegu, određujući i iskorištavajući mogućnosti dugoročne koristi za građane, gospodarstvo i društvo:

(a)

poticanjem novih ideja („otvorene buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju”) buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju podupiru znanstvena i tehnološka istraživanja u nastajanju istraživanjem novih temelja za radikalno nove buduće tehnologije dovodeći u pitanje postojeće paradigme i zalazeći u nepoznata područja. Postupak odabira od dna prema gore koji je otvoren za sve istraživačke ideje prikuplja raznolik portfelj ciljanih projekata. Ključno je otkrivanje obećavajućih novih područja, razvoja i trendova zajedno s privlačenjem novih sudionika s velikim potencijalom u području istraživanja i inovacija.

(b)

njegovanjem novih tema i zajednica („proaktivne buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju”), u uskoj vezi s temama društvenih izazova i vodećeg položaja industrije, buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju obuhvaćaju brojne obećavajuće teme iz područja istraživačkog rada koje bi mogle stvoriti kritičnu masu međusobno povezanih projekata, koji zajedno doprinose stvaranju opsežnog i višeobraznog europskog fonda znanja.

(c)

nastojanjima da se nosi s velikim interdisciplinarnim izazovima u području znanosti i tehnologije („vodeće inicijative budućih tehnologija i tehnologija u nastajanju”) buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju, u potpunosti uzimajući u obzir ishod pripremnih projekata FET-a, podupiru ambiciozna, znanstveno i tehnološki orijentirana istraživanja velikog opsega koja teže znanstvenom i tehnološkom prodoru u područjima utvrđenima kao relevanta na otvoren i transparent način koji uključuje države članice i relevantne zainteresirane strane. Takve bi aktivnosti mogle imati koristi od usklađenosti europskih, nacionalnih i regionalnih programa. Znanstveni napredak trebao bi omogućiti snažnu i opsežnu osnovu za buduće tehnološke inovacije i gospodarsku primjenu, kao i nove koristi za društvo. Te će se aktivnosti ostvariti korištenjem postojećih instrumenata financiranja.

40 % resursa FET-a bit će dodijeljena za „otvorene buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju” (FET Open).

3.   aktivnosti Marie Skłodowska-Curie

3.1.   Poseban cilj

Poseban je cilj pobrinuti se da se intelektualni kapital Europe razvija na najbolji mogući način i da se dinamično koristi kako bi se stvorile, razvile i prenijele nove vještine, znanje i inovacije te tako u cijelosti razvio njegov potencijal u svim sektorima i regijama.

Dobro osposobljeni, dinamični i kreativni istraživači ključni su element za postizanje vrhunskih rezultata u području znanosti i za najbolje produktivne inovacije koje se temelje na istraživanjima.

Iako Europa u području istraživanja i inovacija ima velik i raznolik fond osposobljenih ljudskih resursa, potrebno ga je neprestano dopunjavati, unapređivati i prilagođavati brzo rastućim potrebama tržišta rada. u 2011. samo je 46 % ovog fonda radilo u poslovnom sektoru, što je u odnosu na glavne gospodarske konkurente Europe, npr., Kinu (69 %), Japan (73 %) i Sjedinjene Američke Države (80 %) prilično nizak postotak. Osim toga, demografski čimbenici kažu da će u nekoliko sljedećih godina nerazmjeran broj istraživača dosegnuti mirovinsku dob. To će, zajedno s potrebom prilično velikog broja visokokvalitetnih istražiteljskih radnih mjesta koja prati rast istraživačkog intenziteta europskoga gospodarstva, biti jedan od glavnih izazova s kojima će se suočiti europski sustavi istraživanja, inovacija i obrazovanja u nadolazećim godinama.

Nužno je započeti reformu u prvoj fazi karijere istraživača, tijekom njihovog doktorskog studija ili slične poslijediplomske izobrazbe. Europa mora razviti najnovije, inovativne programe izobrazbe, sukladne s visokokonkurentnim i vidno povećanim interdisciplinarnim zahtjevima u području istraživanja i razvoja. Da bi istraživače opremili najnovijim inovacijama i poduzetničkim vještinama koje će zahtijevati poslovi budućnosti i da bi ih se ohrabrilo da razmotre svoj rad u industriji ili u najinovativnijim kompanijama., potrebno je značajno sudjelovanje poduzećâ, uključujući MSP-e i ostale socio-gospodarske sudionike. Budući da je mobilnost tih istraživača na vrlo skromnoj razini, potrebno ju je povećati: u 2008. samo se 7 % apsolvenata doktorskih studija obrazovalo u drugoj državi članici, a cilj je postići 20 % do 2030.

Ta reforma se mora provoditi tijekom svake faze istraživačke karijere. Od ključne je važnosti povećati mobilnost istraživača na svim razinama, uključujući mobilnost usred karijere, ne samo između država nego i između javnog i privatnog sektora. To stvara velik poticaj za učenje i razvoj novih vještina. Ključni je čimbenik i u prekograničnoj suradnji između visokoobrazovnih ustanova, istraživačkih centara i poduzećâ. Ljudski je faktor temelj održive suradnje koja je pokretač inovativne i kreativne Europe, sposobne da se suoči s društvenim izazovima, i ključan je u nadilaženju rascjepkanosti nacionalnih politika. Sudjelovanje i prenošenje znanja u okviru mobilnosti pojedinca u svim fazama karijere i u okviru razmjene visokokvalificiranog osoblja u području istraživanja i inovacija ključne su pretpostavke da bi se Europa mogla vratiti na put održivog rasta i suočiti s društvenim izazovima te tako doprinijeti nadilaženju nejednakosti u istraživanju i inovacijskim kapacitetima.

U tom kontekstu, Obzor 2020. također bi trebao potaknuti razvoj karijere i mobilnosti istraživača kroz poboljšane uvjete koje treba odrediti za prenosivost bespovratnih sredstava iz programa Obzor 2020.

Marie Skłodowska-Curie aktivnosti osigurat će učinkovite jednake prilike za mobilnost istraživača i istraživačica, uključujući putem određenih mjera za uklanjanje prepreka.

Kako bi dostigla razinu svojih konkurenata u području istraživanja i inovacija, Europa mora privući više mladih, žena i muškaraca, da odaberu karijeru istraživača te u području istraživanja i inovacije ponuditi visoko privlačne mogućnosti i uvjete. Najnadareniji bi pojedinci, i ne samo oni iz Europe, trebali doživjeti Europu kao najbolje profesionalno odredište. Jednakost spolova, visokokvalitetni i pouzdani uvjeti zaposlenja i radni uvjeti kao i unapređenje ključni su čimbenici koji se na dosljedan način moraju osigurati u cijeloj Europi.

3.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Taj se izazov ne može savladati ni samo financiranjem Unije niti ga mogu savladati države članice pojedinačno. Iako su države članice uvele reforme kako bi poboljšale svoje institucije za tercijarno obrazovanje i modernizirale svoje sustave izobrazbe, napredak je na području Europe neujednačen, s velikim razlikama među državama. Općenito je znanstvena i tehnološka suradnja između javnog i privatnog sektora i dalje slaba u Europi. To vrijedi i za jednakost spolova i za nastojanja da se privuku studenti i istraživači izvan europskog istraživačkog područja. Trenutno približno 20 % apsolvenata doktorskih studija u Uniji državljani su trećih zemalja, dok otprilike 35 % apsolvenata doktorskih studija u SAD-u dolazi iz inozemstva. Da bi se ubrzala ova promjena, na razini Unije potreban je strateški pristup koji prelazi nacionalne granice. Financiranje Unije ključno je za poticanje prijeko potrebnih strukturnih reformi.

Aktivnostima Marie Skłodowska-Curie ostvaren je izvanredan napredak u promicanju mobilnosti, kako transnacionalne tako i međusektorske, i u otvaranju istraživačkih karijera na europskoj i međunarodnoj razini s izvrsnim uvjetima zaposlenja i rada sukladno načelima Europske povelje i Kodeksa ponašanja pri zapošljavanju istraživača. Države članice nemaju takve mjere koje bi se mogle usporediti s njihovim opsegom i područjem, financiranjem međunarodnog karaktera, te stvaranjem i prenošenjem znanja. One su ojačale sredstva onih institucija koje su u bile stanju privući istraživače iz drugih država i tako potaknuti širenje centara izvrsnosti u cijeloj Uniji. Širenjem svojih najboljih praksi na nacionalnoj razini služile su kao uzor s izraženim strukturnim učinkom. Pristup od dna prema gore na osnovi kojeg su se provodile Marie Skłodowska-Curie aktivnosti omogućio je velikoj većini institucija da osposobe i nadograde vještine budućeg naraštaja istraživača koji se mogu suočiti s društvenim izazovima.

Daljnji razvoj Marie Skłodowska-Curie aktivnosti pružit će značajan doprinos razvoju europskog istraživačkog područja. Sa svojom konkurentnom europskom strukturom financijskih poticaja, Marie Skłodowska-Curie aktivnosti, uz poštovanje načela supsidijarnosti, potaknut će nove, kreativne i inovativne vrste izobrazbe poput zajedničkih ili višestrukih doktorskih akademskih stupnjeva i doktorata u području industrije, uključujući sudionike iz područja istraživanja, inovacija i obrazovanja koji će se na svjetskoj razini morati natjecati za reputaciju izvrsnosti. Dodjelom financijskih sredstava Unije za najbolje istraživačke programe i programe izobrazbe, sukladno načelima za inovativnu doktorsku izobrazbu u Europi isto tako će promicati daljnje širenje i uporabu, put prema strukturiranijem doktorskom osposobljavanju.

Bespovratna sredstva Marie Skłodowska-Curie aktivnosti proširit će se na privremenu mobilnost iskusnih istraživača i inženjera koji prelaze iz javnih institucija u privatni sektor ili obrnuto, pri čemu se potiču i podupiru sveučilišta, istraživački centri i poduzeća te drugi socio-ekonomski sudionici da surađuju jedni s drugima na europskoj i međunarodnoj razini. Uz pomoć svog uvaženog, transparentnog i pravednog sustava ocjenjivanja, Marie Skłodowska-Curie aktivnosti identificirat će izvrsne nadarene osobe u području istraživanja i inovacija u okviru međunarodnog natječaja koji istraživačima daje prestiž te ih tako motivira da napreduju u svojoj karijeri u Europi.

Društveni izazovi s kojima se moraju suočiti visokokvalificirano osoblje iz područja istraživanja i inovacija nisu isključivo problem Europe. To su međunarodni, iznimno složeni i opsežni izazovi. Najbolji europski i svjetski istraživači trebaju razviti međunarodnu, međusektorsku i interdisciplinarnu suradnju. Marie Skłodowska-Curie aktivnosti igraju ključnu ulogu s obzirom na potporu razmjene osoblja koja će potaknuti razmjenu razmišljanja putem međunarodnog i međusektorskog prenošenja znanja koje je nužno za otvorene inovacije.

Mehanizmi sufinanciranja Marie Skłodowska-Curie aktivnosti bit će ključni za povećanje broja stručnjaka u Europi. Brojčani i strukturni učinak mjera Unije povećat će se poticanjem regionalnog, nacionalnog i međunarodnog financiranja, javnog i privatnog, pomoću kojeg će se stvarati novi programi sa sličnim i komplementarnim ciljevima te će se prilagoditi postojeći programi za izobrazbu, mobilnost i razvoj karijere na međunarodnoj i međusektorskoj razini. Takvi mehanizmi stvorit će snažnije veze između istraživanja i obrazovanja na nacionalnoj razini i na razini Unije.

Sve aktivnosti u okviru tog izazova doprinijet će stvaranju potpuno novog načina razmišljanja u Europi koje je nužno za kreativnost i inovaciju. Mjere financiranja Marie Skłodowska-Curie aktivnosti ojačat će objedinjenje izvora u Europi i tako dovesti do unapređenja u usklađivanju u izobrazbi, mobilnosti i karijeri istraživača te upravljanju njima. Doprinijet će ciljevima politika navedenima u vodećim inicijativama „Unija inovacija”, „Mladi u pokretu” i „Plan novih vještina i poslova” i bit će od ključne važnosti za ostvarenje europskog istraživačkog područja. Marie Skłodowska-Curie aktivnosti razvijat će se stoga u bliskoj sinergiji s drugim programima za potporu ciljeva ove politike, uključujući Erasmus+ program i Zajednicu znanja i inovacija EIT-a.

3.3.   Opće odrednice aktivnosti

(a)   Poticanje novih vještina pomoću izvrsne početne izobrazbe istraživača

Cilj je osposobiti budući naraštaj kreativnih i inovativnih istraživača sposobnih da znanje i ideje pretvore u proizvode i usluge za gospodarsku i društvenu korist u Uniji.

Ključne aktivnosti omogućuju izvrsnu i inovativnu izobrazbu istraživača na postdiplomskoj razini putem interdisciplinarnih projekata, uključujući mentorstvo za prijenos znanja i iskustva među istraživačima ili doktorske programe koji pomažu istraživačima u razvoju njihove istraživačke karijere i uključuju sveučilišta, istraživačke institucije, poduzeća, MSP-e, ostale socio-ekonomske skupine iz različitih država članica, povezanih zemalja i/ili trećih zemalja. To će poboljšati mogućnosti u karijeri mladih istraživača nakon poslijediplomskog studija u javnom i u privatnom sektoru.

(b)   Njegovanje izvrsnosti prekograničnom i međusektorskom mobilnošću

Cilj je povećati kreativni i inovativni potencijal iskusnih istraživača na svim razinama karijere stvarajući mogućnosti za prekograničnu i međusektorsku mobilnost.

Ključne aktivnosti su poticanje iskusnih istraživača da pomoću mobilnosti prošire ili prodube svoje vještine započinjanjem privlačnih karijera na sveučilištima, istraživačkim centrima, istraživačkim infrastrukturama, poduzećima, u malim i srednjim poduzećima (MSP) i drugim socio-ekonomskim skupinama na području cijele Europe i šire. Ovo bi trebalo povećati inovativnost privatnog sektora i promicati međusektorsku mobilnost. Podržavaju se također mogućnosti izobrazbe i stjecanja novog znanja u instituciji visoke razine u trećoj državi, započinjanja istraživačke karijere nakon prekida i (ponovno) integriranje istraživača u dugoročniji istraživački položaj u Europi, uključujući u njihovoj zemlji porijekla, nakon iskustva među-nacionalne/međunarodne mobilnosti koja uključuje aspekte povratka i reintegracije.

(c)   Poticanje inovacija uzajamnim obogaćivanjem znanja

Cilj je ojačati međunarodnu prekograničnu i međusektorsku suradnju u području istraživanja i inovacija razmjenom osoblja iz područja istraživanja i inovacija kako bi se bolje mogli suočiti sa svjetskim izazovima.

Ključne su aktivnosti podupiranje razmjena osoblja iz područja istraživanja i inovacija s partnerstvima sveučilišta, istraživačkih institucija, istraživačkih infrastruktura, poduzećâ, malih i srednjih poduzeća i ostalih socio-ekonomskih skupina u Europi i širom svijeta. To uključuje poticanje suradnje s trećim zemljama.

(d)   Povećanje strukturnog učinka uz sufinanciranje aktivnosti

Cilj je povećati brojčani i strukturni učinak Marie Skłodowska-Curie aktivnosti povećanjem dodatnih sredstava i poticanjem izvrsnosti na nacionalnoj razini u izobrazbi istraživača, mobilnosti i razvoju karijere istraživača.

Ključne aktivnosti su poticanje regionalnih, nacionalnih i međunarodnih organizacija, javnih i privatnih, na stvaranje novih programa i prilagodbu postojećih za međunarodnu i međusektorsku izobrazbu, mobilnost i razvoj karijere pomoću mehanizma sufinanciranja. To će dovesti do povećanja kvalitete izobrazbe istraživača u Europi u svim fazama karijere, uključujući doktorsku razinu, poticat će slobodno kretanje istraživača i znanstvenog znanja u Europi, promicati privlačne istraživačke karijere nudeći otvoreno zapošljavanje i privlačne radne uvjete te će podupirati istraživačku i inovativnu suradnju među sveučilištima, istraživačkim institucijama i poduzećima te suradnju s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama.

(e)   Posebna potpora i strateške mjere

Ciljevi su praćenje napretka, utvrđivanje propusta i prepreka u Marie Skłodowska-Curie aktivnostima i povećanje njihova učinka. S tim u vezi razvit će se pokazatelji i analizirati podaci o mobilnosti istraživača, vještinama, karijerama i ravnopravnosti spolova tražeći sinergije i tijesnu koordinaciju s mjerama potpore politike o istraživačima, njihovim poslodavcima i financiranjem koji će se provoditi u okviru posebnog cilja „Europa u svijetu koji se mijenja - „uključiva, inovativna i promišljena društva”. Aktivnost je i dalje namijenjena podizanju svijesti o važnosti i privlačnosti karijere istraživača i širenju rezultata istraživanja i inovacija koji proizlaze iz rada potpomognutog Marie Curie Skłodowska-aktivnostima.

4.   Istraživačke infrastrukture

4.1.   Poseban cilj

Poseban je cilj omogućiti za Europu istraživačke infrastrukture na svjetskoj razini dostupne svim istraživačima u Europi i šire te koje u potpunosti koriste njihov potencijal za znanstveni napredak i inovacije.

Istraživačke infrastrukture ključne su odrednice konkurentnosti Europe u širokom spektru područja znanosti i osnova su za znanstveno utemeljene inovacije. U mnogim je područjima istraživanje nemoguće bez pristupa superračunalima, analitičkoj opremi, izvorima zračenja za nove materijale, sterilnim prostorijama i naprednom mjeriteljstvu za nanotehnologije, posebno opremljenim laboratorijima za biološko i medicinsko istraživanje, bazama podataka za genomiku i društvene znanosti, opservatorijima i senzorima za znanosti o Zemlji i okolišu, širokopojasnim mrežama velike brzine za prijenos podataka itd. Istraživačke infrastrukture potrebne su za provođenje istraživanja kojima se pokušavaju riješiti veliki društveni izazovi. One pokreću prekograničnu suradnju u različitim disciplinama i stvaraju cjelovit i otvoren europski prostor za istraživanje putem interneta. Promiču mobilnost ljudi i ideja, povezuju najbolje znanstvenike iz cijele Europe i svijeta i unaprjeđuju znanstveno obrazovanje. One izazivaju istraživače i inovativne kompanije na razvoj vrhunske tehnologije. Tako jačaju europsku industriju inovativne visoke tehnologije. Potiču izvrsnost unutar europskih zajednica za istraživanja i inovacije i mogu biti izvrstan prikaz znanosti za širu javnost.

Ako želi da njezina istraživanja ostanu na svjetskoj razini, Europa mora, na temelju zajedničkih dogovorenih kriterija, uspostaviti primjerenu i stabilnu osnovu za izgradnju istraživačkih infrastruktura, njihovo održavanje i korištenje. Za to je potrebna konkretna i učinkovita suradnja između ulagača iz Unije, države ili regije u cilju koje će se nastaviti raditi na jakim vezama s kohezijskom politikom kako bi se osigurala sinergija i dosljedan pristup.

Ovaj poseban cilj obuhvaća najvažniju zadaću vodeće inicijative „Unija inovacija”, koja ističe ključnu ulogu koju istraživačke infrastrukture svjetske razine imaju u omogućavanju revolucionarnih istraživanja i inovacija. Inicijativom se ističe potreba za udruživanjem sredstava širom Europe, a u nekim slučajevima i globalno, kako bi se izgradile i koristile istraživačke infrastrukture. Isto tako, vodeća inicijativa „Digitalna agenda za Europu” ističe potrebu za jačanjem europskih e-infrastruktura i važnost razvijanja inovacijskih klastera kako bi Europa stvorila prednost u području inovacija.

4.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Vrhunske istraživačke infrastrukture sve su složenije i skuplje i za njih je često potrebna integracija različite opreme, usluga i izvora podataka te opsežna transnacionalna suradnja. Niti jedna pojedinačna država nema dovoljno sredstava za podupiranje svih istraživačkih struktura koje su joj potrebne. Europski pristup istraživačkim infrastrukturama posljednjih godina ostvario je značajan napredak kroz stalni razvoj i provedbu plana za infrastrukture Europskog strateškog foruma o istraživanju i inovacijama (ESFRI), integraciju i otvaranje nacionalnih istraživačkih ustanova i razvoj e-infrastruktura koje podupiru digitalni otvoreni Europski istraživački prostor. Mreže istraživačkih infrastruktura širom Europe jačaju njezinu bazu ljudskih resursa omogućujući novoj generaciji istraživača i inženjera osposobljavanje na svjetskoj razini te promičući interdisciplinarnu suradnju. Podržavat će se sinergije s Marie Skłodowska-Curie aktivnostima.

Daljnji razvoj i šira upotreba istraživačkih infrastruktura na europskoj razini znatno će doprinijeti razvoju Europskog istraživačkog prostora. Dok države članice ostaju ključne za razvoj i financiranje istraživačkih infrastruktura, Unija ima važnu ulogu u podupiranju infrastrukture na europskoj razini, kao što je poticanje koordinacije europskih istraživačkih infrastruktura kroz poticanje otvaranja novih i integriranih ustanova, otvaranje i podržavanje širokog pristupa nacionalnim i europskim infrastrukturama i osiguravanje sukladnosti i učinkovitosti regionalnih, nacionalnih, europskih i međunarodnih politika. To je potrebno kako bi se izbjeglo udvostručavanje i rascjepkanost napora, potaknulo koordinirano i učinkovito korištenje ustanova i, prema potrebi, kako bi se udružila sredstva koja bi Europi omogućila nabavu i korištenje istraživačkih infrastruktura na svjetskoj razini.

ICT je transformirao znanost omogućavajući suradnju na daljinu, masovnu obradu podataka, in silico eksperimentiranje i pristup udaljenim sredstvima. Istraživanje stoga postaje sve više transnacionalno i interdisciplinarno te traži korištenje ICT infrastruktura koje su nadnacionalne kao što je i sama znanost.

Učinkovitost opsega i područja primjene postignuta europskim pristupom izgradnji i korištenju istraživačkih infrastruktura, uključujući e-infrastrukture, te upravljanju njima, značajno će doprinijeti jačanju razvojnog i inovacijskog potencijala Europe te učiniti Uniju konkurentnijom na međunarodnoj razini.

4.3.   Osnovne odrednice aktivnosti

Cilj aktivnosti razvoj je europskih istraživačkih infrastruktura za 2020. i nadalje, poticanje njihovih inovacijskih potencijala i ljudskih resursa te jačanje politike Europske istraživačke infrastrukture.

(a)   Razvijanje europskih istraživačkih infrastruktura za 2020. i dalje

Cilj je olakšavanje i potpora aktivnostima vezanim uz: (1) pripremu, provedbu i korištenje ESFRI-ja i ostalih istraživačkih infrastruktura svjetske razine, uključujući razvoj regionalnih partnerskih ustanova kada postoji jaka dodana vrijednost u uključivanju Unije; (2) integraciju i transnacionalni pristup nacionalnim i regionalnim istraživačkim infrastrukturama od europskog interesa, kako bi ih europski znanstvenici mogli koristiti, neovisno o njihovoj lokaciji, s ciljem provođenja istraživanja vrhunske razine; (3) razvoj, uvođenje i primjenu e-infrastruktura kako bi se osigurali vodeći kapaciteti na svjetskoj razini u području umrežavanja, računarstva i znanstvenih podataka.

(b)   Poticanje inovacijskog potencijala istraživačkih infrastruktura i njihovih ljudskih resursa

Ciljevi će biti potaknuti istraživačke infrastrukture da prve usvajaju ili razvijaju najnovije tehnologije, promicati partnerstvo istraživanja i razvoja s industrijom, pojednostaviti industrijsku uporabu istraživačkih infrastruktura i poticati stvaranje inovacijskih klastera. Ta aktivnost podupirat će osposobljavanje i/ili razmjene osoblja koje upravlja istraživačkim infrastrukturama i koristi ih.

(c)   Jačanje politike Europske istraživačke infrastrukture i međunarodne suradnje

Cilj je poduprijeti partnerstva između relevantnih kreatora politika i tijela za financiranje, kartiranje i praćenje alata za donošenja odluka te aktivnosti u okviru međunarodne suradnje. Europske istraživačke infrastrukture mogu dobiti potporu za svoje aktivnosti u međunarodnim odnosima.

Ciljevi navedeni pod aktivnostima (b) i (c) provode se preko posebnih aktivnosti, kao i u okviru aktivnosti koje su razvijene pod aktivnošću (a), kad je moguće.

DIO II.

VODEĆI POLOŽAJ INDUSTRIJE

1.   Vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama

Poseban cilj je održavati i razvijati globalni vodeći položaj kroz istraživanje i inovacije u ključnim tehnologijama razvoja i svemiru, koje podupiru konkurentnost u širokom rasponu postojećih ili novih industrija i sektora.

Globalno poslovno okruženje brzo se mijenja i ciljevi strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast predstavljaju izazove i mogućnosti za europsku industriju. Europa treba ubrzati inovacije, iskoristivši stečeno znanje kako bi poduprla i unaprijedila postojeće proizvode, usluge i tržišta i stvoriti nove uz zadržavanje usmjerenosti na kvalitetu i održivost. Inovacije bi trebalo koristiti u najširem smislu, ne samo za tehnologiju, kako bi one uključivale poslovne, organizacijske i društvene aspekte.

Kako bi zadržala vodeći položaj u odnosu na globalnu konkurenciju s čvrstim tehnološkim temeljem i industrijskim mogućnostima, potrebne su veće strateške investicije u istraživanje, razvoj, vrednovanje i pokusno izvođenje za informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT), nanotehnologije, napredne materijale, biotehnologiju, naprednu proizvodnju i preradu i svemir.

Uspješno savladavanje, integracija i primjena tehnologija razvoja u europskoj industriji ključan je faktor u jačanju europske produktivnosti i inovacijskih kapaciteta te osiguravanju da Europa ima napredno, održivo i konkurentno gospodarstvo, vodeći položaj u visokotehnološkim sektorima primjene te sposobnost za razvoj učinkovitih i održivih rješenja za društvene izazove. Sveprožimajuća priroda tih aktivnosti može potaknuti daljnji napredak kroz komplementarne izume, primjene i usluge, osiguravajući veći povrat ulaganja u tim tehnologijama nego u ostalim područjima.

Te aktivnosti doprinijet će ciljevima vodećih inicijativa „Unija inovacija”, „Resursno učinkovita Europa”, „Industrijska politika za razdoblje globalizacije” i „Digitalna agenda za Europu” strategije Europa 2020., kao i ciljevima svemirske politike Unije.

Komplementarnosti s ostalim aktivnostima programa Obzor 2020.

Aktivnosti u okviru posebnog cilja „Vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama” primarno će se temeljiti na planovima za istraživanje i inovacije koje uglavnom određuju industrija i poslovna djelatnost, uključujući MSP-e, zajedno s istraživačkom zajednicom i državama članicama na otvoren i transparentan način i fokusirati se na jačanje ulaganja iz privatnog sektora i na inovacije.

Uključivanje tehnologija razvoja u rješenja za društvene izazove podržat će se zajedno s relevantnim izazovima. Primjene tehnologija razvoja koje nisu u okviru društvenih izazova, ali su značajne za jačanje konkurentnosti europske industrije, podupiru se u okviru posebnog cilja „Vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama”. Trebalo bi razmisliti o odgovarajućoj koordinaciji sa prioritetima „Izvrsna znanost” i „Društveni izazovi”.

Zajednički pristup

Pristup obuhvaća i aktivnosti utvrđene planom i otvorenija područja za promicanje inovativnih projekata i revolucionarnih rješenja koja obuhvaćaju cijeli lanac vrijednosti, uključujući istraživanje i razvoj, pokusne i demonstracijske aktivnosti velikog opsega, testne platforme i žive laboratorije, izradu prototipa i vrednovanje proizvoda u pokusnim linijama. Aktivnosti će biti osmišljene kako bi ojačale industrijsku konkurentnost potičući industriju, posebice srednja i mala poduzeća, na veća ulaganja u istraživanja i inovacije, uključujući putem otvorenih poziva. Odgovarajuća pažnja posvetit će se projektima malog i srednjeg obujma.

Cjelovit pristup ključnim tehnologijama razvoja

Važan element posebnog cilja „Vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama” su ključne omogućujuće tehnologije (KET), definirane kao mikroelektronika i nanoelektronika, fotonika, nanotehnologija, biotehnologija, napredni materijali i napredni proizvodni sustavi (3). Te multidisciplinarne tehnologije za koje je potrebno široko znanje i velik kapital obuhvaćaju mnogo različitih sektora i osnova su znatne konkurentne prednosti europske industrije za stimulaciju rasta i stvaranje novih radnih mjesta. Cjelovit pristup, koji promiče kombiniranje, konvergenciju i međusobno doprinošenje KET-ova u različitim inovacijskim ciklusima i vrijednosnim lancima može imati obećavajuće rezultate istraživanja i omogućiti nove industrijske tehnologije, proizvode, usluge i nove primjene (npr. u svemiru, prometu, poljoprivredi, ribarstvu, šumarstvu, okolišu, hrani, zdravstvu i energetici). Brojna međudjelovanja ključnih tehnologija razvoja i drugih KET-ova fleksibilno će se iskorištavati kao značajan izvor inovacija. To će biti dodatna potpora istraživanjima i inovacijama za KET-ove, koju nacionalna ili regionalna tijela mogu omogućiti u sklopu fondova kohezijske politike u okviru strategija za pametnu specijalizaciju.

Za inovacije su potrebni povećani napori uz korištenje više tehnologija pri istraživanju. Stoga bi multidisciplinarni projekti koji uključuju više ključnih tehnologija razvoja mogli biti sastavni dio prioriteta „Vodeći položaj industrije”. Primjena strukture Obzor 2020. koja podupire KET-ove i međusektorske aktivnosti KET-ova (multi KET-ovi) trebala bi osigurati sinergije i učinkovitu koordinaciju, između ostalog, s društvenim promjenama. Dodatno, tražit će se sinergije, prema potrebi između aktivnosti KET-ova i aktivnosti u okviru kohezijske politike za 2014.-2020., kao i s Europskim institutom za inovacije i tehnologiju (EIT).

Za sve tehnologije razvoja i industrijske tehnologije, uključujući ključne tehnologije razvoja, najvažniji je cilj poticati interakciju između tehnologija i interakciju s primjenama u okviru društvenih izazova. To se u cijelosti uzima u obzir pri stvaranju i primjeni planova i prioriteta. U postavljanje i primjenu prioriteta potrebno je potpuno uključiti zainteresirane strane koje predstavljaju različita stajališta. U određenim slučajevima potrebne su i aktivnosti koje zajednički financiraju tehnologije razvoja i industrijske tehnologije te relevantni društveni izazovi. To bi moglo uključivati i zajedničko financiranje javno-privatnih partnerstva koja za cilj imaju razviti tehnologije, poticati inovacije te ih primijeniti na rješavanje društvenih izazova.

ICT ima važnu ulogu s obzirom na to da omogućava ključne osnovne infrastrukture, tehnologije i sustave za vitalne gospodarske i društvene procese te nove privatne i javne proizvode i usluge. Europska industrija mora ostati pokretač tehnološkog razvoja na području ICT-ja, u kojem mnoge tehnologije ulaze u novu fazu zastoja, čime se otvaraju nove mogućnosti.

Svemir je sektor koji se brzo širi i pruža informacije ključne za mnoga područja suvremenog društva, u skladu s njegovim temeljnim zahtjevima, pokušava riješiti univerzalna znanstvena pitanja te osigurava položaj Unije kao važnog sudionika na međunarodnoj razini. Istraživanje svemira podupire sve aktivnosti poduzete u svemiru, ali se trenutačno obrađuje u programima koje vode države članice, Europska svemirska agencija (ESA) ili u sklopu Okvirnog programa Unije za istraživanje. Kako bi se zadržala konkurentna prednost, zaštitile svemirske infrastrukture i programi Unije kao što su Copernicus i Galileo i održala buduća uloga Europe u svemiru, potrebno je djelovanje i ulaganje u istraživanje svemira u skladu s člankom 189. UFEU-a.

Osim toga, inovativne naknadne usluge i prihvatljive primjene koje koriste informacije dobivene iz istraživanja svemira važan su izvor rasta i stvaranja radnih mjesta i njihov razvoj predstavlja važnu priliku za Uniju.

Stvaranje partnerstva i dodana vrijednost

Europa može postići kritičnu masu kroz stvaranje partnerstva, klastera i mreža, normizaciju, promicanje suradnje između različitih znanstvenih i tehnoloških disciplina i sektora koji imaju slične istraživačke i razvojne potrebe, što rezultira važnim otkrićima, novim tehnologijama i inovativnim rješenjima za proizvode, usluge i postupke.

Razvoj i primjena planova za istraživanje i inovaciju, uključujući kroz javno-privatna partnerstva, ali i preko razvijanja učinkovitih veza između industrije i sveučilišta, povećavanja dodatnih ulaganja, pristupa rizičnom financiranju, normizacije i potpore predkomercijalnoj nabavi i nabavi inovativnih proizvoda i usluga ključni su aspekti za rješavanje pitanja konkurentnosti.

U tom su smislu potrebne i jake veze s EIT-om kako bi nastali i poticali se najtalentiraniji poduzetnici i ubrzale inovacije povezivanjem ljudi iz različitih država, disciplina i organizacija.

Suradnja na razini Unije može podupirati i trgovinske mogućnosti kroz potporu razvoju europskih ili međunarodnih standarda za nove proizvode, usluge i tehnologije. Razvoj takvih standarda nakon konzultiranja relevantnih zainteresiranih strana, uključujući one iz znanosti i industrije, mogao bi imati pozitivan učinak. Promicat će se aktivnosti koje podupiru normizaciju, interoperabilnost, sigurnost i aktivnosti koje prethode regulatorom postupku.

1.1.   Informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT)

1.1.1.   Posebni ciljevi ICT-ja

U skladu s vodećom inicijativom „Digitalna agenda za Europu” (4), posebni ciljevi istraživanja i inovacija u području ICT-a omogućili su Europi da razvija i koristi mogućnosti ostvarene napretkom ICT-a za dobrobit svojih građana, poduzeća i znanstvenih zajednica.

Kao vodeće svjetsko gospodarstvo koje predstavlja najveći udio u svjetskom ICT tržištu, koje je vrijedilo više od 2 600 milijardi EUR (2 600 000 000 000 EUR) u 2011., Europa bi trebala imati legitimne ambicije da njezina poduzeća, vlade, centri za razvoj i istraživanje te sveučilišta predvode europski i globalni razvoj u ICT-u, stvaraju nova poduzeća i više ulažu u inovacije ICT-a.

Do 2020. doprinos europskog ICT sektora trebao bi barem jednak njegovom udjelu u globalnom ICT tržištu, koji je u 2011. iznosio oko jedne trećine. Europa bi trebala i stvarati inovativna poduzeća u ICT-u kako bi jednu trećinu svih poslovnih ulaganja za istraživanje i razvoj ICT-a u Uniji, koja su u 2011. iznosila više od 35 milijardi eura godišnje, napravila poduzeća osnovana u posljednjih 20 godina. To bi zahtijevalo porast javnih ulaganja u istraživanje i razvoj ICT-a na načine koji podupiru privatnu potrošnju, u cilju povećavanja ulaganja u sljedećem desetljeću, i znatno više europskih centara izvrsnosti i klastera na svjetskoj razini u području ICT-a.

Kako bi se savladala sve složenija i multidisciplinarna tehnologija i poslovni lanci u ICT-u, potrebno je stvaranje partnerstva, podjela rizika i pokretanje kritične mase širom Europe. Djelovanje na razini Unije industriji bi trebalo pomoći riješiti pitanje perspektive jedinstvenog tržišta i postići gospodarstva širokog opsega i područja primjene. Suradnja oko zajedničkih, otvorenih tehnoloških platformi s učincima prenošenja i jačanja omogućit će širokom rasponu zainteresiranih strana da ostvare korist od novih razvoja i stvore daljnje inovacije. Stvaranje partnerstva na razini Unije omogućuje i postizanje konsenzusa, uspostavlja jasnu središnju točku za međunarodne partnere i poduprijet će razvoj standarda i interoperabilnih rješenja na razini Unije i cijelog svijeta.

1.1.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

ICT dodatno podupire inovacije i konkurentnost u širokom rasponu privatnih i javnih tržišta i sektora te omogućava znanstveni napredak u svim disciplinama. U sljedećem će desetljeću transformativni utjecaj digitalnih tehnologija, elemenata, infrastruktura i usluga ICT-a biti sve vidljiviji u svim područjima života. Sredstva za korištenje računala, komunikaciju i pohranu podataka nastavit će se širiti tijekom sljedećih godina. Velika količina informacija i podataka, uključujući u stvarnom vremenu, prikupljat će se senzorima, uređajima i informacijski poboljšanim proizvodima čineći djelovanje s udaljenosti uobičajenim, omogućavajući globalno korištenje poslovnih procesa i održivih lokacija za proizvodnju koji omogućuju stvaranje širokog raspona usluga i primjena.

Mnoge važne poslovne i javne usluge i svi ključni procesi stjecanja znanja u području znanosti, učenja te u poslovnom i kulturnom i kreativnom sektoru kao i u javnom sektoru omogućavat će se, i tako postati pristupačniji, pomoću ICT-a. ICT će omogućiti ključnu infrastrukturu za proizvodne i poslovne procese, komunikaciju i transakcije. ICT će biti neophodan i u doprinošenju ključnim društvenim izazovima, kao i društvenim procesima, kao što su stvaranje zajednica, navike potrošača, političko sudjelovanje i javna uprava, na primjer, putem društvenih medija i zajedničkih platformi i alata za podizanje osviještenosti. Kako bi nastala konkurentna rješenja, ključna je potpora i integracija istraživanja kojemu je korisnik u središtu pozornosti.

Potpora Unije istraživanju i inovacijama ICT-a daje važan doprinos u razvoju sljedeće generacije tehnologija i primjena i ima velik udio u ukupnim izdacima za zajednička istraživanja i inovacije srednjeg do visokog rizika u Europi. Javno ulaganje u istraživanje i inovacije ICT-a na razini Unije bilo je i ostaje ključno za pokretanje kritične mase što rezultira važnim otkrićima, širem uvođenju i boljem korištenju inovativnih rješenja, proizvoda i usluga. Ono i dalje ima glavnu ulogu u razvijanju otvorenih platformi i tehnologija primjenjivih širom Unije, u testiranju i pokusnom izvođenju inovacija u stvarnim, paneuropskim uvjetima te u optimiziranju resursa pri rješavanju pitanja konkurentnosti Unije i zajedničkih društvenih izazova. Potpora Unije istraživanju i inovacijama ICT-a omogućava visokotehnološkim malim i srednjim poduzećima da se razvijaju i profitiraju na temelju veličine tržišta cijele Unije. Ona učvršćuje suradnju i izvrsnost znanstvenika i inženjera Unije, jača sinergiju s nacionalnim proračunima i između njih te djeluje kao središnja točka za suradnju s partnerima izvan Europe.

Uzastopne procjene aktivnosti na području ICT-a u Sedmom okvirnom programu pokazale su da je usmjereno ulaganje u istraživanje i inovacije ICT-a na razini Unije sredstvo za ostvarivanje vodećeg položaja industrije u područjima kao što su mobilne komunikacije i sigurnosno-kritični ICT sustavi te za rješavanje izazova kao što su energetska učinkovitost, zdravlje, sigurnost hrane, transport ili demografske promjene. Ulaganja Unije u infrastrukture za istraživanje ICT-a europskim istraživačima omogućilo je najbolja svjetska sredstva za umrežavanje i računalnu obradu.

1.1.3.   Osnovne odrednice aktivnosti

Velik broj odrednica aktivnosti usmjeren je na izazove vodećeg položaja ICT-a u industriji i tehnologiji i obuhvaća planove za generička istraživanja i inovacije ICT-a, uključujući:

(a)

Novu generaciju komponenata i sustava: inženjering naprednih, ugrađenih i energetski i resursno učinkovitih komponenata i sustava;

(b)

Računala sljedeće generacije: napredni i sigurni računalni sustavi i tehnologije, uključujući cloud computing („računarstvo u oblaku”);

(c)

Internet budućnosti: software, hardware, infrastrukture, tehnologije i usluge;

(d)

Upravljanje tehnologijama sadržaja i informacijama: ICT za digitalne sadržaje te kulturne i kreativne industrije;

(e)

Napredna sučelja i robote: robotika i pametni prostori;

(f)

mikroelektroniku i nanoelektroniku te fotoniku: ključne tehnologije razvoja povezane s mikroelektronikom i nanoelektronikom te fotonikom koje obuhvaćaju i kvantne tehnologije.

Tih šest najvažnijih odrednica aktivnosti trebale bi obuhvatiti cijeli raspon potreba, uzimajući u obzir konkurentnost europske industrije na globalnoj razini. One bi uključivale vodeći položaj u industriji za generička rješenja, proizvode i usluge koji se temelje na ICT-u i koji su potrebni za rješavanje najvećih društvenih izazova, kao i planove za istraživanje i inovacije ICT-a usmjerene na primjenu, koji će se podržati zajedno s relevantnim društvenim izazovom. S ciljem sve većeg tehnološkog napretka u svim područjima života, interakcija između ljudi i tehnologije u vezi s tim bit će važna, kao i dio gore spomenutih istraživanja ICT-a usmjerenih na primjenu.

Tih šest odrednica aktivnosti uključuju i istraživačke infrastrukture specifične za ICT, kao što su živi laboratoriji za eksperimente i infrastrukture za osnovne ključne tehnologije razvoja te njihovu integraciju u napredne proizvode i inovativne pametne sustave, uključujući opremu, alate, usluge podrške, sterilne prostorije i pristup ljevaonicama za izradu prototipova.

Obzor 2020. poduprijet će istraživanje i razvoj ICT sustava potpuno poštujući temeljna prava i slobode fizičkih osoba, osobito njihovo pravo na privatnost.

1.2.   Nanotehnologije

1.2.1.   Poseban cilj za nanotehnologije

Poseban cilj istraživanja i inovacija na području nanotehnologijâ je osigurati vodeći položaj Unije na tom brzorastućem globalnom tržištu potičući znanstveni i tehnološki napredak i ulaganje u nanotehnologije i njihovo uvođenje u konkurentne proizvode i usluge s velikom dodanom vrijednošću u širokom rasponu primjenâ i sektorâ.

Do 2020. nanotehnologije će imati opću primjenu tj. bit će potpuno integrirane s većinom tehnologija i primjena, vođene prednostima za korisnike, kvalitetom života, zdravstvenom zaštitom, održivim razvojem i jakim industrijskim potencijalom za postizanje prethodno nedostupnih rješenja za produktivnost i učinkovito raspolaganje resursima.

Europa također mora postaviti globalni standard za sigurnu i odgovornu primjenu nanotehnologije i upravljanje njome koji osigurava i visoku društvenu i industrijsku dobit povezanu s visokim standardima sigurnosti i održivosti.

Proizvodi koji koriste nanotehnologije predstavljaju svjetsko tržište čije zanemarivanje Europa sebi ne može priuštiti. Prema tržišnim procjenama, vrijednosti proizvoda čiji je ključni element nanotehnologija dostići će 700 milijardi EUR do 2015. i 2 trilijuna EUR do 2020., uz pratećih 2 odnosno 6 milijuna radnih mjesta. Europska poduzeća koja se bave nanotehnologijom trebala bi iskoristiti ovaj veliki rast tržišta i biti u mogućnosti do 2020. zauzeti najmanje dio tržišta jednak europskom udjelu u globalnom financiranju istraživanja (tj. četvrtinu).

1.2.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Nanotehnologije su spektar tehnologijâ u razvoju s dokazanim potencijalom koje imaju revolucionarni utjecaj primjerice na materijale, ICT, mobilnost prometa, područje znanosti o životu,, zdravstvenu skrb (uključujući liječenje), robu široke potrošnje i proizvodnju, nakon što istraživanje rezultira naprednim, održivim i konkurentnim proizvodima i proizvodnim procesima.

Nanotehnologije će imati ključnu ulogu u rješavanju izazova određenih strategijom Europa 2020. Uspješna primjena tih ključnih tehnologijâ razvoja doprinijet će konkurentnosti industrije Unije omogućavajući nove i poboljšane proizvode ili učinkovitije procese te će naći odgovore na današnje i buduće društvene izazove.

Financiranje globalnog istraživanja za nanotehnologije udvostručilo se, od otprilike 6,5 milijardi EUR u 2004. do otprilike 12,5 milijardi EUR u 2008., u čemu Unija ima udio od otprilike jedne četvrtine ukupnog iznosa. Unija ima priznatu vodeću ulogu u istraživanjima nanoznanosti i nanotehnologijâ s projekcijama za otprilike 4 000 poduzeća u Uniji do 2015. Ova se vodeća uloga znanosti mora nastaviti, pojačati i dalje pretočiti u praktične svrhe i komercijalizirati.

Europa sada treba osigurati i razvijati svoju poziciju na globalnom tržištu promičući suradnju velikih razmjera unutar i između različitih vrijednosnih lanaca i između različitih industrijskih sektorâ kako bi se ostvarilo povećanje korištenja tih tehnologijâ za sigurne, održive i primjenjive komercijalne proizvode. Problemi procjene rizika i upravljanja njime, kao i odgovornog upravljanja, postaju odlučujući faktori budućeg utjecaja nanotehnologijâ na društvo, okoliš i gospodarstvo.

Stoga će aktivnosti biti usmjerene na široko rasprostranjenu, odgovornu i održivu primjenu nanotehnologijâ u gospodarstvu da bi se ostvarile prednosti s velikim društvenim i industrijskim učinkom. Kako bi se osigurale potencijalne mogućnosti, uključujući osnivanje novih poduzeća i stvaranje novih radnih mjesta, istraživanja bi trebala osigurati potrebne alate kako bi se omogućila pravilna primjena normizacije i regulacije.

1.2.3.   Osnovne odrednice aktivnosti

(a)   Razvoj nanomaterijala, nanouređaja i nanosustava sljedeće generacije

Namijenjen je potpuno novim proizvodima koji omogućavaju održiva rješenja u širokom rasponu sektora.

(b)   Osiguravanje sigurnog i održivog razvoja i primjene nanotehnologijâ

Unapređivanje znanstvenih saznanja o mogućem utjecaju nanotehnologijâ i nanosustavâ na zdravlje ili na okoliš i osiguranje alata za procjenu rizika i upravljanje njime tijekom cijelog vijeka trajanja, uključujući pitanja normizacije.

(c)   Razvoj društvene dimenzije nanotehnologije

Naglasak na upravljanje nanotehnologijom u korist društva i okoliša

(d)   Učinkovita i održiva sinteza i proizvodnja nanomaterijalâ, komponenatâ i sustavâ

Usredotočenost na nove postupke, inteligentnu integraciju novih i postojećih procesa, uključujući konvergenciju tehnologije kao i postupno povećanje kako bi se postigla visoko precizna, masovna proizvodnja proizvoda i višenamjenskih postrojenja koja osigurava učinkovito pretvaranje znanja u industrijske inovacije.

(e)   Razvoj i normizacija tehnikâ, metodâ mjerenjâ i opreme za unapređenje kapaciteta

Naglasak na tehnologije koje podupiru razvoj i uvođenje na tržište sigurnih složenih nanomaterijalâ i nanosustavâ.

1.3.   Napredni materijali

1.3.1.   Poseban cilj za napredne materijale

Poseban cilj istraživanja i inovacija naprednih materijalâ je razviti materijale s novim funkcijama i poboljšanom učinkovitošću pri uporabi kako bi se dobili konkurentniji i sigurni proizvodi koji smanjuju utjecaj na okoliš i potrošnju resursa.

Materijali su u središtu industrijskih inovacija i ključni su za njihovo omogućavanje. Napredni materijali s većim udjelom znanja, nove funkcije i poboljšana učinkovitost neophodni su za industrijsku konkurentnost i održivi razvoj u širokom rasponu primjenâ i sektora.

1.3.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Novi napredni materijali potrebni su za razvoj učinkovitijih i održivih proizvoda i procesa i za nadomještanje oskudnih resursa. Takvi materijali dio su rješenja za naše industrijske i društvene izazove, učinkovitiji su pri upotrebi, zahtijevaju manje resursa i energije, a proizvodi su održivi tijekom cijelog vijeka trajanja.

Razvoj usmjeren na primjenu često podrazumijeva stvaranje potpuno novih materijala koji mogu imati planiranu učinkovitost pri upotrebi. Takvi materijali važan su element u opskrbnom lancu proizvodnje visoke vrijednosti. Oni su i osnova za napredak u međusektorskim tehnološkim područjima (na primjer, tehnologije zdravstvene zaštite, bioznanost, elektronika i fotonika) te u praktički svim sektorima tržišta. Sami materijali predstavljaju ključan korak za povećanje vrijednosti proizvoda i njihove učinkovitosti. Procijenjena vrijednost i utjecaj naprednih materijala značajan je, s godišnjom stopom rasta od oko 6 % i očekivanom veličinom tržišta u klasi od 100 milijardi eura do 2015.

Materijali su osmišljeni u skladu s pristupom cijelog vijeka trajanja, od isporuke dostupnih materijala do kraja životnog vijeka („od kolijevke do kolijevke”), uz inovativne pristupe za smanjenje resursa (uključujući energiju) potrebnih za njihovu transformaciju ili smanjenje negativnih utjecaja na ljude i okoliš. U obzir se uzimaju i trajno korištenje, recikliranje ili sekundarna upotreba po isteku vijeka trajanja materijala, kao i vezane društvene inovacije, poput promjena u ponašanju potrošača i novih poslovnih modela.

Kako bi se ubrzao napredak, potiče se višedisciplinarni i konvergentni pristup, koji uključuje kemiju, fiziku, tehničke znanosti, teoretsko i računalno modeliranje, biološke znanosti i sve kreativniji industrijski dizajn.

Potiče se savez i industrijska simbioza novih okolišno prihvatljivih inovacija uz ostavljanje industrijama mogućnosti za diversifikaciju i širenje poslovnih modela, ponovno korištenje otpada kao osnove za novu proizvodnju.

1.3.3.   Osnovne odrednice aktivnosti

(a)   Međusektorske i razvojne tehnologije materijala

Istraživanja o materijalima prema dizajnu, funkcionalnim materijalima, višenamjenskim materijalima s većim udjelom znanja, novim funkcijama i boljim radnim osobinama, te o strukturnim materijalima za inovacije u svim industrijskim sektorima, uključujući kreativne industrije.

(b)   Razvoj i transformacija materijala

Istraživanje i razvoj kako bi se osigurao učinkovit, siguran i održiv razvoj i postupno omogućavanje industrijske proizvodnje budućih dizajnerskih proizvoda usmjerenih prema upravljanju materijalima "bez otpada" u Europi.

(c)   Upravljanje komponentama materijala

Istraživanje i razvoj novih i inovativnih tehnika za materijale i njihove komponente te sustave.

(d)   Materijali za održivu industriju koja učinkovito koristi resurse i ima nisku razinu emisije

Razvoj novih proizvoda i primjena, poslovnih modela i odgovornog ponašanja potrošača koji smanjuju potrebu za energijom i olakšavaju proizvodnju s malom emisijom ugljika.

(e)   Materijali za kreativne industrije, uključujući tradicionalne materijale

Primjena dizajna i razvoja konvergentnih tehnologija kako bi se stvorile nove poslovne mogućnosti, uključujući zaštitu i obnovu materijala s povijesnom ili kulturnom vrijednošću, kao i novih materijala.

(f)   Mjeriteljstvo, karakterizacija, normizacija i kontrola kvalitete

Promicanje tehnologijâ kao što je karakterizacija, nerazarajuće ocjenjivanje, kontinuirano procjenjivanje i praćenje te predviđajuće modeliranje radnih značajki za napredak i utjecaj u znanosti o materijalima i inženjeringu materijala.

(g)   Optimizacija korištenja materijala

Istraživanje i razvoj za ispitivanje zamjene i alternativâ korištenju materijala i inovativnih pristupâ poslovnih modela te identifikacija kritičnih resursa.

1.4.   Biotehnologija

1.4.1.   Poseban cilj za biotehnologiju

Poseban cilj istraživanja i inovacijâ biotehnologije je razvijanje konkurentnih, održivih, sigurnih i inovativnih industrijskih proizvoda i procesâ te doprinos, kao pokretača inovacija, brojnim europskim sektorima, poput poljoprivrede, šumarstva, prehrane, energetike, kemijske industrije i zdravlja kao i bioekonomije temeljene na znanju.

Jako znanstveno, tehnološko i inovacijsko uporište u biotehnologiji podržat će europske industrije osiguravajući vodeći položaj u ovoj ključnoj tehnologiji razvoja. Ta će pozicija i dalje jačati uključivanjem procjene aspekata zdravlja i sigurnosti, utjecaja korištenja tehnologije na gospodarstvo i okoliš te upravljanje ukupnim i posebnim rizicima u primjeni biotehnologije-

1.4.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Osnažena širenjem znanja o živim sustavima, biotehnologija za cilj ima omogućiti niz novih primjena i ojačati industrijske temelje Unije i njihove inovacijske kapacitete. Primjeri sve većeg značaja biotehnologije su industrijske primjene, uključujući biolijekove, proizvodnju hrane i hrane za životinje te biokemikalije, gdje se kod potonjih predviđa rast udjela u tržištu proizvodnje kemikalija do 2015. od 12 % do 20 %. Zahvaljujući selektivnosti i učinkovitosti biosustava, biotehnologija je u skladu s velikim brojem takozvanih dvanaest principa „zelene kemije”. Velika gospodarska opterećenja poduzeća Unije mogu se smanjiti iskorištavanjem potencijala biotehnoloških procesa i proizvoda s biološkom osnovom kako bi se smanjila emisija CO2 procijenjena na između 1 i 2,5 milijardi tona ekvivalenta CO2 do 2030. godine.

U europskom biofarmaceutskom sektoru već se oko 20 % trenutnih lijekova dobiva biotehnologijom, od čega je 50 % novih lijekova. Razvojem novih industrijskih procesâ, biotehnologija će igrati važnu ulogu u tranziciji prema gospodarstvu utemeljeno na bioproizvodnji. Biotehnologija otvara i nove putove za razvoj održive poljoprivrede, akvakulture i šumarstva te za iskorištavanje golema potencijala morskih resursa za stvaranje inovativnih primjena u industriji, zdravstvu, energetici, kemijskoj industriji i zaštiti okoliša. Predviđa se da će novi sektor biotehnologije mora (plave biotehnologije) rasti za 10 % godišnje.

Ostali ključni izvori inovacija poveznice su između biotehnologije i ostalih tehnologija razvoja i konvergentnih tehnologija, posebno nanotehnologija i ICT-ja, s primjenama kao što su istraživanje i dijagnosticiranje.

1.4.3.   Osnovne odrednice aktivnosti

(a)   Poticanje vrhunskih biotehnologija kao pokretača budućih inovacija

Razvoj područja novih tehnologija, kao što su sintetička biologija, bioinformatika i sistemska biologija, koje imaju velik potencijal za inovativne proizvode i tehnologije i potpuno nove primjene.

(b)   Industrijski proizvodi i procesi koji se temelje na biotehnologiji

Razvoj industrijske biotehnologije i osmišljavanje bioprocesa na industrijskoj razini za konkurentne industrijske proizvode i održive procese (npr. na području kemije, zdravstva, rudarstva, energetike, proizvodnje celuloze i papira te proizvoda na bazi vlakana i drva, tekstilne, škrobne, prehrambene industrije) i njezine dimenzije očuvanja okoliša i zdravlja, uključujući operacije čišćenja.

(c)   Inovativne i konkurentne platformske tehnologije

Razvoj platformskih tehnologija (npr. genomike, metagenomike, proteomike, metabolomike, molekularnih alata, sustava izražavanja, platformi fenotipiziranja i platformi na bazi stanica) kako bi se unaprijedio vodeći položaj i konkurentska prednost u velikom broju sektora koji imaju utjecaj na gospodarstvo.

1.5.   Napredna proizvodnja i prerada

1.5.1.   Poseban cilj

Poseban cilj istraživanja i inovacija napredne proizvodnje i prerade je transformirati današnja proizvodna poduzeća, sustave i procese. To će se učiniti, između ostaloga, iskorištavanjem ključnih tehnologijâ kako bi se postigle trans-sektorske tehnologije proizvodnje i prerade koje se temelje na intenzivnom znanju, održive su i učinkovite u odnosu na resurse i energiju, a to će za rezultat imati inovativnije proizvode, procese i usluge. Omogućavanje novih, održivih proizvoda, procesa i usluga te njihov konkurentski razvoj, napredna proizvodnja i prerada također su bitne za postizanje prioriteta „društveni izazovi”.

1.5.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Proizvodni sektor od iznimne je važnosti za europsko gospodarstvo, s udjelom od oko 17 % u BDP-u, i zaslužan je za oko 22 milijuna radnih mjesta u Uniji u 2007. Uz smanjenje gospodarskih prepreka trgovini i razvojni učinak komunikacijske tehnologije, proizvodnja se suočava s jakom konkurencijom i gravitira državama s najnižim ukupnim troškovima. Ovakav europski pristup proizvodnji stoga je potrebno radikalno promijeniti kako bi ostao globalno konkurentan, a program Obzor 2020. može pomoći okupiti sve relevantne zainteresirane strane kako bi se to postiglo.

Europa treba povećati ulaganje na razini Unije kako bi zadržala vodeći položaj i stručnost Europe u tehnologijamâ proizvodnje i ostvarila prijelaz na robu visoke vrijednosti za koju je potrebno široko znanje, stvarajući uvjete i sredstva za održivu proizvodnju i pružanje usluga podrške za proizvedeni proizvod sve do isteka njegova vijeka trajanja. Proizvodnja i industrije prerade za koje su potrebni veliki resursi trebaju još više pokrenuti resurse i znanje na razini Unije i povećati ulaganje u istraživanje, razvoj i inovacije kako bi se omogućio daljnji napredak prema konkurentnom niskougljičnom, resursno učinkovitom i održivom gospodarstvu i poštovao dogovor u Uniji o velikim smanjenjima emisije stakleničkih plinova u industrijskim sektorima do 2050. (5).

Jakim politikama Unije Europa bi razvijala postojeće industrije i poticala nove industrije budućnosti. Procijenjena vrijednost i utjecaj sektora naprednih proizvodnih sustava značajan je, s očekivanom veličinom tržišta od oko 150 milijardi EUR do 2015. i složenom godišnjom stopom rasta od oko 5 %.

Ključno je očuvati znanje i stručnost kako bi se proizvodni i procesni kapaciteti zadržali u Europi. Naglasak istraživačkih i inovacijskih aktivnosti je na održivoj i sigurnoj proizvodnji i preradi, uz uvođenje potrebnih tehničkih inovacija i usmjeravanje na korisnika kako bi se, uz malu potrošnju materijala i energije, dobili proizvodi i usluge za koje je potreban visok stupanj znanja.

Europa također treba prenijeti te tehnologije razvoja i znanje na druge sektore proizvodnje, kao što je građevinarstvo, koje je, s aktivnostima izgradnje koje čine 40 % ukupne potrošnje energije u Europi i 36 % emisije CO2, najveći izvor stakleničkih plinova. Sektor građevinarstva, koji generira 10 % BDP-a i omogućava oko 16 milijuna radnih mjesta u Europi u 3 milijuna poduzeća, od kojih su 95 % mala i srednja poduzeća, mora prihvatiti inovativne pristupe materijalima i proizvodnji kako bi ublažio svoj utjecaj na okoliš.

1.5.3.   Osnovne odrednice aktivnosti

(a)   Tehnologije za tvornice budućnosti

Promicanje održivog industrijskog rasta olakšavanjem strateškog pomaka u Europi od proizvodnje temeljene na troškovima prema pristupu koji se temelji na resursnoj učinkovitosti i stvaranju visoke dodane vrijednosti proizvodâ te inteligentne, visokoučinkovite proizvodnje u integriranom sustavu zahvaljujući informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji (ICT).

(b)   Tehnologije koje omogućuju energetski učinkovite sustave i energetski učinkovite građevine s malim utjecajem na okoliš.

Smanjenje potrošnje energije i emisije putem istraživanja, razvoja i primjene tehnologijâ održive gradnje i sustava koji se odnose na cijeli vrijednosni lanac, kao i na smanjenje ukupnog utjecaja građevina na okoliš.

(c)   Održive tehnologije s učinkovitim korištenjem resursa i niskom emisijom ugljika u industrijama prerade s velikom potrošnjom energije

Povećanje konkurentnosti industrija prerade tako da se drastično poboljša učinkovitost korištenja resursa i energije te smanji učinak tih industrijskih aktivnosti na okoliš kroz cijeli vrijednosni lanac, promičući uvođenje tehnologijâ s niskom emisijom ugljika, održivijih industrijskih procesâ i, prema potrebi, integracije obnovljivih izvora energije.

(d)   Novi održivi poslovni modeli

Razvoj koncepata i metodologijâ za fleksibilne poslovne modele koji se temelje na znanju i prilagođenim pristupima, uključujući i alternativne pristupe produktivnom korištenju resursa.

1.6.   Svemir

1.6.1.   Poseban cilj za svemir

Poseban cilj istraživanja svemira i inovacija u tom području je poticati financijski održivu, konkurentnu i inovativnu svemirsku industriju (uključujući male i srednje poduzetnike) i istraživačku zajednicu kako bi razvili i iskoristili svemirsku infrastrukturu i zadovoljili buduću politiku Unije i društvene potrebe.

Za održavanje i zaštitu europskih mogućnosti korištenja svemira za provođenje politikâ Unije, međunarodnih strateških interesa i konkurentnosti između poznatih i novih nacija koje lete u svemir, bitno je poticati istraživanje svemira i inovacije kako bi se ojačao europski javni i privatni svemirski sektor. Akcija će se na razini Unije provoditi u suradnji sa svemirskim istraživačkim aktivnostima država članica i Europske svemirske agencije (ESA) i biti usmjerena na razvijanje komplementarnosti između različitih aktera.

1.6.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Svemir je važan, ali često nevidljiv pomoćnik koji omogućuje različite usluge i proizvode presudne za suvremeno društvo, kao što su navigacija i komunikacija, kao i vremenske prognoze te zemljopisni podaci dobiveni od satelitskim promatranjem Zemlje. Kreiranje i provedba politike na razini Europe, države ili regije sve više ovisi o informacijama dobivenim iz svemira. Globalni svemirski sektor brzo se razvija i širi na nova područja (npr. Kina, Južna Amerika i Afrika). Europska industrija trenutno je važan izvoznik prvoklasnih satelita za komercijalne ili znanstvene potrebe. Sve veća globalna konkurencija ugrožava položaj Europe na ovom području.

Stoga je u interesu Europe osigurati da njezina industrija i dalje bude uspješna na ovom iznimno konkurentnom tržištu. Osim toga, podaci s europskih znanstvenih satelita i sondi u posljednjim desetljećima doveli su do nekih od najvažnijih znanstvenih dostignuća u području znanosti o Zemlji, fundamentalne fizike, astronomije i planetologije. Nadalje, inovativne svemirske tehnologije, npr. robotika, doprinijele su napretku znanja i tehnologije u Europi. S tim jedinstvenim kapacitetom, europski svemirski sektor ima ključnu ulogu u rješavanju izazova utvrđenih strategijom Europa 2020.

Istraživanje, razvoj i inovacije tehnologije podupiru kapacitete u svemiru koji su od iznimnog značaja za europsko društvo. Dok Sjedinjene Američke Države troše oko 25 % svog proračuna za svemir na istraživanje i razvoj, Unija troši manje od 10 %. Štoviše, istraživanje svemira u Uniji obuhvaćeno je nacionalnim programima država članica, programima ESA-e i Okvirnim programom Unije za istraživanje.

Kako bi se održala europska tehnološka i konkurentska prednost, te kapitalizirala ulaganja, potrebno je djelovanje na razini Unije, uzimajući u obzir članak 4. stavak 3. i članak 189. UFEU-a u vezi s aktivnostima istraživanja svemira država članica i ESA-e, koja upravlja razvojem industrijskim satelitima i misijama u duboki svemir na međuvladinoj razini za države članice ESA-e od 1975. Djelovanje na razini Unije također je potrebno kako bi se promicalo sudjelovanje najboljih znanstvenika iz svih država članica, te smanjile prepreke za suradničke projekte istraživanja svemira izvan nacionalnih granica.

Osim toga, informacije prikupljene europskim satelitima imat će sve veći potencijal za daljnji razvoj inovativnih naknadnih usluga koje se temelje na satelitima. To je uobičajeni sektor djelovanja za mala i srednja poduzeća i trebalo bi ga podržati mjerama za istraživanje i inovacije kako bi se u potpunosti ostvarile koristi od te mogućnosti, a posebice od značajnih ulaganja u sklopu dvaju programa Unije, Galileo i Copernicus.

Svemir po prirodi stvari nadilazi zemaljske granice što mu daje jedinstvenu prednost globalne dimenzije i stoga potiče projekte velikog obima koji se provode uz međunarodnu suradnju. Za značajnu ulogu u tim međunarodnim djelovanjima u svemiru u sljedećem desetljeću neophodne su, kako zajednička europska svemirska politika i aktivnosti na istraživanju svemira, tako i inovacije na području svemira na razini Europe.

Istraživanje svemira i inovacije u okviru programa Obzor 2020. u skladu su s prioritetima svemirske politike Unije i potrebama europskih operativnih programâ koje i dalje definiraju Unijina vijeća za svemir i Europska komisija (6).

Europska svemirska infrastruktura kao što su programi Copernicus i Galileo strateško su ulaganje te je potrebno razviti daljnje inovativne primjene. U tu svrhu, primjena svemirskih tehnologija podupire se kroz odgovarajuće posebne ciljeve prioriteta „društveni izazovi”, ako je prikladno, s ciljem pribavljanja društveno-gospodarskih koristi, kao i povrata uloženog novca te europskog vodstva u daljnjim primjenama.

1.6.3.   Osnovne odrednice aktivnosti

(a)   Omogućavanje europske konkurentnosti, neovisnosti i inovacija europskog svemirskog sektora

To uključuje zaštitu i daljnji razvoj konkurentne, održive i poduzetničke svemirske industrije u kombinaciji sa zajednicom za istraživanje svemira svjetske razine kako bi se zadržao i ojačao vodeći položaj i neovisnost Europe u svemirskim sustavima, poticale inovacije u svemirskom sektoru i omogućile zemaljske inovacije koje se temelje na svemiru, na primjer, korištenjem podataka dobivenih daljinskim istraživanjem i navigacijom.

(b)   Omogućavanje napretka u svemirskim tehnologijama

Cilj je razviti napredne svemirske tehnologije i provedbene koncepte koji pružaju mnoge mogućnosti, od ideje do demonstracije u svemiru, To uključuje tehnologije koje podržavaju pristup u svemir, tehnologije za zaštitu imovine u svemiru od opasnosti poput krhotina i solarne baklje, kao i za satelitsku telekomunikaciju, navigaciju i daljinska istraživanja. Razvoj i primjena naprednih svemirskih tehnologija zahtijevaju neprestano obrazovanje i osposobljavanje visokokvalificiranih inženjera i znanstvenika kao i čvrste veze između njih i korisnika svemirskih aplikacija.

(c)   Omogućavanje iskorištavanja podataka o svemiru

Znatno povećano iskorištavanje podataka iz europskih satelita (znanstveno, javno ili komercijalno) može se postići ako se uloži dodatni napor za obradu, arhiviranje, legaliziranje, normizaciju i održivu dostupnost svemirskih podataka, kao i za podršku razvoju novih informacijskih proizvoda i usluga koji proizlaze iz tih podataka uzimajući u obzir članak 189. UFEU-a, uključujući inovacije u obradi, širenju i interoperabilnosti podataka, a posebno promicanju pristupa i razmjene podataka znanosti o Zemlji i metapodataka. Te aktivnosti mogu također osigurati veći povrat od ulaganja u svemirsku infrastrukturu te doprinijeti rješavanju društvenih izazova, osobito ako je usklađeno s globalnim nastojanjem kao npr. kroz Globalni sustav sustavâ za promatranje Zemlje (GEOSS), naime potpunim iskorištavanjem programa Copernicus kao glavnog europskog doprinosa, europskog satelitskog navigacijskog programa Galileo ili Međuvladinog panela za klimatske promjene (IPCC) za pitanja klimatskih promjena. Podržat će se brzo uvođenje ovih inovacija u odgovarajuću primjenu i procese donošenja odluka. To također uključuje iskorištavanje podataka za daljnja znanstvena istraživanja.

(d)   Omogućavanje europskog istraživanja za potporu međunarodnim partnerstvima za svemir

Poduzeća koja se bave svemirom u svojoj su osnovi globalnog karaktera. To je posebno očito za aktivnosti kao što je program Space Situational Awareness (SSA) i mnoge projekte za znanost o svemiru i istraživanje svemira. Razvoj napredne svemirske tehnologije sve se više odvija u sklopu takvih međunarodnih partnerstava. Osiguravanje pristupa njima značajan je faktor uspjeha europskih istraživača i industrije. Za taj cilj ključno je definiranje i provedba dugoročnih smjernica te koordinacija s međunarodnim partnerima.

2.   Pristup rizičnom financiranju

2.1.   Poseban cilj

Poseban cilj je pomoć pri suočavanju s nedostacima na tržištu vezano uz pristup rizičnom financiranju za istraživanja i inovacije.

Stanje na području ulaganja u istraživanja i inovacije iznimno je loše, posebno za inovativna mala i srednja poduzeća i srednje kapitalizirana poduzeća s velikim potencijalom za rast. Postoji nekoliko najvećih nejednakosti na tržištu vezano uz omogućavanje financiranja, s obzirom da se inovacije potrebne za ostvarivanje ciljeva politike obično pokazuju suviše riskantnima, a da bi ih tržište moglo podržati i stoga nisu u potpunosti zahvaćene šire koristi za društvo.

Instrument za dug („dužnički instrument”) i instrument za vlasnički kapital („vlasnički instrument”) pomažu u nadvladavanju tih problema poboljšavajući profile za financiranje i rizik dotičnih aktivnosti za istraživanje i inovacije. To će, zauzvrat, olakšati pristup poduzeća i ostalih korisnika zajmovima, jamstvima i ostalim oblicima rizičnog financiranja; promicati ulaganja u ranoj fazi i razvoj postojećih i novih fondova rizičnog kapitala; poboljšavati prijenos znanja i tržište vezano uz intelektualno vlasništvo; privući sredstva na tržište rizičnog kapitala; i, sve skupa, pomoći ubrzati put od začetka, razvoja i predstavljanja novih proizvoda i usluga do njihove komercijalizacije.

Ukupni učinak bit će povećanje spremnosti privatnog sektora na ulaganje u istraživanje i inovacije i doprinošenje time postizanju ključnog cilja strategije Europa 2020.: ulaganje 3 % BDP-a Unije u istraživanje i razvoj do kraja desetljeća, od čega dvije trećine dolazi iz privatnog sektora. Korištenje financijskih instrumenata također će doprinijeti postizanju ciljeva istraživanja i inovacija svih sektora i područja politika ključnih za rješavanje tih društvenih izazova, za povećanje konkurentnosti i podupiranje održivog, uključivog rasta i omogućavanje okolišnih i drugih javnih dobara.

2.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Potreban je dužnički instrument za istraživanje i inovacije na razini Unije kako bi se povećala vjerojatnost za dodjelu zajmova i jamstava te postizanje ciljeva politike istraživanja i inovacija. Trenutni jaz na tržištu između potražnje i ponude zajmova i jamstava za rizična ulaganja u istraživanja i inovacije, koji pokušava riješiti trenutni Instrument za financiranje na temelju podjele rizika (RSFF), vjerojatno će se nastaviti s obzirom da komercijalne banke većinom nisu uključene u pozajmljivanje s višim rizicima. Još od pokretanja instrumenta sredinom 2007. postoji velika potražnja za financiranjem preko RSFF zajmova; u prvoj fazi (2007. – 2010.) njegovo je korištenje premašilo početna očekivanja za više od 50 % u pogledu aktivnog odobravanja zajmova (7,6 milijardi EUR u odnosu na predviđenih 5 milijardi).

Nadalje, banke obično nemaju sposobnost procjene intelektualne imovine, kao što je intelektualno vlasništvo, i stoga često nisu sklone ulaganju u poduzeća koja se temelje na znanju. Posljedica je da mnoga ugledna etablirana poduzeća, i mala i velika, ne mogu dobiti zajmove za aktivnosti istraživanja i inovacija višeg rizika. U planiranju i provedbi svojih instrumenata koji će se provoditi u partnerstvu s jednim ili nekoliko subjekata kojima su povjerene zadaće u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012, Komisija će osigurati da se uzmu u obzir odgovarajuće razine i oblici tehnoloških i financijskih rizika kako bi se zadovoljile utvrđene potrebe.

Taj jaz na tržištu posljedica je nesigurnosti, neravnoteže u pogledu informacija i visokih troškova pokušaja rješavanja tih problema: nedavno osnovana poduzeća nisu dovoljno etablirana da bi mogla zadovoljiti potencijalne zajmodavce, a čak i etablirana poduzeća često ne mogu prikupiti dovoljno informacija, i na početku ulaganja u istraživanje i inovacije ne može se sa sigurnošću znati hoće li uloženi trud rezultirati uspješnim inovacijama.

Uz to, poduzećima koja su u fazi idejnog projekta ili rade na novim područjima obično nedostaju garancije za zajam. Još jedan destimulirajući faktor je činjenica da se, sve i da istraživanja i inovacije pospješe komercijalni proizvod ili postupak, ne može se sa sigurnošću znati hoće li poduzeće koje je uložilo trud biti jedino koje će prisvojiti korist koja je iz toga proizašla.

U pogledu dodane vrijednosti Unije, dužnički instrument pomoći će riješiti nedostatke na tržištu koji sprječavaju privatni sektor da ulaže u istraživanje i inovacije na optimalnoj razini. Njegova provedba omogućit će udruživanje kritične mase resursa iz proračuna Unije i, na temelju podjele rizika, iz financijskih institucija kojima je povjerena njegova provedba. To će potaknuti poduzeća na ulaganje više vlastitog novca u istraživanje i inovacije nego što bi to inače bio slučaj. Osim toga, dužnički instrument pomoći će organizacijama, javnim i privatnim, u smanjivanju rizika koji proizlazi iz predkomercijalne nabave ili nabave inovativnih proizvoda i usluga.

Kako bi se povećala dostupnost vlasničkog financiranja za ulaganja u ranoj fazi i u fazi rasta te kako bi se pospješio razvoj tržišta rizičnog kapitala u Uniji, potreban je vlasnički instrument za istraživanje i inovacije na razini Unije. Tijekom faze prijenosa tehnologija i početne faze, nova poduzeća suočavaju se s „dolinom smrti” — fazom kad isteknu javne subvencije za istraživanja, a nije moguće privući privatno financiranje. Javna potpora kojom se želi poduprijeti privatne fondove za poduzeća u početnoj fazi i novoosnovana poduzeća kako bi se premostio taj jaz trenutno je previše fragmentirana i nekontinuirana, ili njezino rukovodstvo nema potrebnu razinu stručnosti. Nadalje, većina fondova rizičnog kapitala u Europi su premaleni da bi mogli podupirati kontinuiran rast inovativnih poduzeća i nedostaje im kritična masa da bi se mogli specijalizirati i poslovati izvan nacionalnih granica.

Posljedice toga su ozbiljne. Prije financijske krize, iznos koji su europski fondovi rizičnog kapitala ulagali u mala i srednja poduzeća iznosio je oko 7 milijardi EUR godišnje, dok su se iznosi za 2009. i 2010. kretali u rasponu od 3-4 milijarde EUR. Smanjenje sredstava za rizični kapital utjecalo je na brojna novoosnovana poduzeća kojima su namijenjeni fondovi rizičnog kapitala: god. 2007., približno 3 000 malih i srednjih poduzeća primilo je sredstva iz fondova rizičnog kapitala, dok je ih je 2010. primilo približno samo 2 500.

Što se tiče dodane vrijednosti Unije, vlasnički instrument za istraživanje i inovacije nadopunjavat će nacionalne i regionalne programe koji ne mogu pokrivati potrebe prekograničnih ulaganja u istraživanje i inovacije. Sklapanje poslova u ranoj fazi imat će dodatni demonstracijski učinak koji može koristiti javnim i privatnim investitorima diljem Europe. Što se tiče faze rasta, samo je na europskoj razini moguće postići potrebni raspon i snažno sudjelovanje privatnih investitora koji su ključni za funkcioniranje samoodrživog tržišta rizičnog kapitala.

Dužnički i vlasnički instrumenti, poduprti skupom pripadajućih mjera, podupirat će postizanje ciljeva politike programa Obzor 2020. U tu svrhu, bit će namijenjeni konsolidaciji i podizanju razine kvalitete znanstvene baze Europe; promicanju istraživanja i inovacija usmjerenih na potrebe poslovanja; i rješavanju društvenih izazova, s naglaskom na aktivnosti kao što su pokusno izvođenje, demonstracija, testiranje i uvođenje na tržište. Malim i srednjim poduzećima trebale bi biti dostupne posebne mjere potpore, kao što su informacije i savjetodavne aktivnosti. U vezi s programiranjem i provedbom ovih aktivnosti, mogu se prema potrebi konzultirati regionalne vlasti, udruge malih i srednjih poduzeća, gospodarske komore i relevantni financijski posrednici.

Također će pomoći u ispunjavanju ciljeva povezanih s istraživanjima i inovacijama drugih programa i područja politika, kao što su zajednička poljoprivredna politika, klimatska aktivnost (prijelaz na niskougljično gospodarstvo i prilagodba klimatskim promjenama) i zajednička ribarstvena politika. Komplementarnosti s nacionalnim i regionalnim financijskim instrumentima razvijat će se u kontekstu Zajedničkog strateškog okvira za kohezijsku politiku 2014.-2020., u kojem je predviđena veća uloga financijskih instrumenata.

Model dužničkih i vlasničkih instrumenata uzima u obzir potrebe za rješavanjem posebnih nedostataka tržišta i značajke (kao što su stupanj dinamike i stopa osnivanja poduzeća) te financijske zahtjeve tih i drugih područja bez stvaranja tržišnih poremećaja. Korištenje financijskih instrumenata mora imati jasnu europsku dodanu vrijednost i trebalo bi imati učinak poluge i djelovati kao nadopuna nacionalnim instrumentima. Proračunske dodjele za instrumente mogu se tijekom trajanja programa Obzor 2020. prilagoditi u skladu s promjenama u gospodarskim uvjetima.

Vlasnički instrument i komponenta dužničkog instrumenta za mala i srednja poduzeća primjenjivat će se kao dio dvaju financijskih instrumenata Unije koji osiguravaju vlasničko i dužničko financiranje za potporu istraživanja i inovacija i rasta malih i srednjih poduzeća, zajedno s vlasničkim i dužničkim instrumentima u sklopu programa COSME. Osigurat će se komplementarnost između programâ Obzor 2020. i COSME.

2.3.   Osnovne odrednice aktivnosti

(a)   Dužnički instrument koji osigurava dužničko financiranje za istraživanje i inovacije: „Služba Unije za zajmove i jamstva za istraživanje i inovacije”

Cilj je unaprijediti pristup dužničkom financiranju kao što su zajmovi, jamstva, protujamstva i drugi oblici dužničkog i rizičnog financiranja za javne i privatne subjekte i javno-privatna partnerstva koji se bave aktivnostima u području istraživanja i inovacija koje za potrebe realizacije zahtijevaju rizična ulaganja. Naglasak se stavlja na podupiranje istraživanja i inovacija s visokim potencijalom za izvrsnost.

S obzirom na to da je jedan od ciljeva programa Obzor 2020. doprinijeti smanjenju jaza između istraživanja i razvoja i inovacija, pomažući da se na tržište dovedu novi ili poboljšani proizvodi i usluge, a uzimajući u obzir ključnu ulogu koju faza utvrđivanja koncepta igra u procesu prijenosa znanja, mogu se uvesti mehanizmi koji omogućavaju financiranje faze utvrđivanja koncepta koja je potrebna kako bi se provjerio utjecaj važnosti, relevantnosti i budućih inovativnih istraživačkih rezultata ili inovacija koje su uključene u prijenos.

Ciljani krajnji korisnici mogu biti pravni subjekti svih veličina koji mogu posuditi i vratiti novac te posebice mala i srednja poduzeća s potencijalom za provedbu inovacija i brzim rastom; srednje kapitalizirana poduzeća i velika poduzeća; sveučilišta i institucije za istraživanja; istraživačke i inovacijske infrastrukture; javno-privatna partnerstva; te fondovi ili projekti posebne namjene.

Financiranje dužničkog instrumenta sastoji se od dva glavna dijela:

(1)

dio usmjeren na potražnju osigurava zajmove i jamstva prema redoslijedu podnošenja zahtjeva uz posebnu potporu za korisnike kao što su srednja i velika poduzeća i srednje kapitalizirana poduzeća. Taj dio odgovara postojanom i kontinuiranom rastu vidljivom u obujmu pozajmljivanja u okviru Instrumenta za financiranje na temelju podjele rizika (RSFF), koji je usmjeren na potražnju. U sklopu komponente za mala i srednja poduzeća, podupiru se one aktivnosti kojima se nastoji unaprijediti pristup financiranju za mala i srednja poduzeća i druge subjekte koji su usmjereni na istraživanje i razvoj i/ili inovacije. To bi moglo uključivati podršku u trećoj fazi instrumenta za mala i srednja poduzeća, ovisno o razini potražnje.

(2)

Ciljani dio koji stavlja naglasak na politike i ključne sektore za rješavanje društvenih izazova, povećanje vodećeg položaja industrije i konkurentnosti, podupiranje održivog, niskougljičnog, uključivog razvoja i pružanje okolišnih i drugih javnih dobara. Taj dio pomaže Uniji da se bavi aspektima ciljeva sektorske politike koji se odnose na istraživanje i inovacije.

(b)   Vlasnički instrument koji osigurava vlasničko financiranje za istraživanje i inovacije: „Vlasnički instrumenti Unije za istraživanje i inovacije”

Cilj je doprinijeti prevladavanju nedostataka europskog tržišta rizičnog kapitala i osigurati vlasnički kapital i kvazi-vlasnički kapital za pokrivanje razvojnih i financijskih potreba inovativnih poduzeća od početne faze do rasta i širenja. Naglasak je na podupiranju ciljeva programa Obzor 2020. i s njim povezanih politika.

Ciljani krajnji korisnici mogu biti poduzeća svih veličina koja se bave ili počinju baviti aktivnostima u području inovacija, s posebnim naglaskom na inovativna mala i srednja poduzeća i srednje kapitalizirana poduzeća.

Vlasnički instrument će se usmjeriti na fondove rizičnog kapitala u ranoj fazi razvoja i fondove fondova koji osiguravaju rizični kapital i kvazi-vlasnički kapital (uključujući mezaninski kapital) za pojedinačna poduzeća iz svog portfelja. Tim instrumentom će se također moći vršiti ulaganja u fazi širenja i rasta, zajedno s vlasničkim instrumentom za rast u sklopu programa COSME, kako bi se osigurala kontinuirana potpora tijekom pokretanja i razvoja poduzeća.

Vlasnički instrument, koji će prvenstveno biti usmjeren na potražnju, koristi pristup portfelja, pri kojem fondovi rizičnog kapitala i drugi usporedivi posrednici odabiru poduzeća u koje će se ulagati.

Kako bi se lakše postigli određeni ciljevi politike, može se koristiti namjensko izdvajanje, nadovezujući se na pozitivna iskustva iz Okvirnog programa za konkurentnost i inovacije (od 2007. do 2013.) u pogledu namjenskog izdvajanja za eko-inovacije, primjerice za postizanje ciljeva koji se odnose na utvrđene društvene izazove.

Komponenta za pokretanje, koja podupire početne i rane faze razvoja, omogućuje ulaganja vlasničkog kapitala, između ostalog, u organizacije za prijenos znanja i slična tijela putem podržavanja prijenosa tehnologije (uključujući i prijenos rezultata istraživanja i inovacija koje proizlaze iz sfere javnog istraživanja u proizvodni sektor, primjerice kroz utvrđivanje koncepta), fondove početnog kapitala, prekogranične i fondove početnog kapitala, fondove poslovnih anđela za zajednička ulaganja, imovinu u obliku intelektualnog vlasništva, platforme za razmjenu i trgovanje pravima intelektualnog vlasništva i fondove početnog kapitala te fondove fondova koji djeluju preko granica i ulažu u fondove rizičnog kapitala. To bi moglo uključivati podršku u trećoj fazi instrumenta za mala i srednja poduzeća, ovisno o razini potražnje. Pomoću komponente za rast vrše se ulaganja u fazi širenja i rasta, zajedno s vlasničkim instrumentom za rast u sklopu programa COSME, uključujući ulaganja u fondove fondova privatnog i javnog sektora koji posluju preko granica i ulažu u fondove rizičnog kapitala, od kojih će većina biti usmjerena na teme koje podupiru ciljeve strategije Europe 2020.

3.   Inovacije u malim i srednjim poduzećima

3.1.   Poseban cilj

Poseban cilj je stimulirati održivi gospodarski rast povećanjem razine inovacija u malim i srednjim poduzećima, na način da se pokriju njihove različite potrebe za inovacijama tijekom cijelog inovacijskog ciklusa te tako stvori više međunarodno aktivnih malih i srednjih poduzeća koja se brzo razvijaju.

Uzimajući u obzir središnju ulogu malih i srednjih poduzeća u gospodarstvu Europe, istraživanje i inovacije u malim i srednjim poduzećima imat će ključnu ulogu u povećanju konkurentnosti, jačanju gospodarskog rasta i stvaranju radnih mjesta, te slijedom toga postizanju ciljeva strategije Europa 2020. i osobito njezine vodeće inicijative Unija inovacija.

Međutim, unatoč svojem važnom udjelu u gospodarstvu i zapošljavanju te značajnom inovacijskom potencijalu, mala i srednja poduzeća suočavaju se s nekoliko vrsta problema u postizanju veće inovativnosti i konkurentnosti, uključujući nedostatak financijskih sredstava i pristup financijama, nerazvijene vještine upravljanja inovacijama, slabosti u umrežavanju i suradnji s vanjskim strankama i nedovoljno korištenje javne nabave za poticanje inovacija u malim i srednjim poduzećima. Iako u Europi nastaje sličan broj novoosnovanih poduzeća kao u Sjedinjenim Američke Državama, europska mala i srednja poduzeća mnogo se teže razvijaju u velika poduzeća nego takva poduzeća u SAD-u. Internacionalizirano poslovno okruženje sa sve više međusobno povezanim vrijednosnim lancima na njih vrši dodatni pritisak. Mala i srednja poduzeća moraju poboljšati svoja istraživanja i inovacijski kapacitet. Trebaju brže i u većoj mjeri proizvoditi, usvajati i komercijalizirati nova znanja i poslovne ideje kako bi se mogla uspješno natjecati na globalnim tržištima koja se brzo razvijaju. Izazov je stimulirati više inovacija u malim i srednjim poduzećima i tako povećati njihovu konkurentnost, održivost i rast.

Cilj predloženih aktivnosti je dopuniti nacionalne i regionalne politike i programe za poslovne inovacije, pospješiti suradnju između malih i srednjih poduzeća, uključujući transnacionalnu suradnju, klastere i druge subjekte relevantne u području inovacija u Europi, premostiti jaz između istraživanja/razvoja i uspješnog uvođenja na tržište, osigurati okruženje koje je povoljnije za poslovne inovacije, uključujući mjere usmjerene na potražnju i mjere usmjerene na jačanje prijenosa znanja te potporu, uzimajući u obzir promjenjivu prirodu procesa inovacija, nove tehnologije, tržišta i poslovne modele.

Kako bi se osigurale sinergije i dosljedan pristup, uspostavit će se jake veze s politikama Unije za industriju, a posebno s programom COSME i fondovima kohezijske politike,

3.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Mala i srednja poduzeća ključni su pokretači inovacija zahvaljujući svojoj sposobnosti da nove ideje brzo i učinkovito preobraze u uspješno poslovanje. Služe kao važni kanali prenošenja znanja koji rezultate istraživanja donose na tržište. Mala i srednja poduzeća imaju ključnu ulogu u tehnološkim procesima i procesima prijenosa znanja, doprinoseći prijenosu na tržište inovacija koje proizlaze iz istraživanja provedenog na sveučilištima, u istraživačkim tijelima i poduzećima koja se bave istraživanjem. U zadnjih dvadeset godina pokazalo se da su pokretačkom snagom inovativnih malih i srednjih poduzeća obnovljeni cijeli sektori i stvorene nove industrije. Poduzeća koja se brzo razvijaju ključna su za razvoj industrija u nastajanju i za ubrzanje strukturnih promjena koje su potrebne Europi kako bi postala održivo gospodarstvo utemeljeno na znanju, sa stalnim rastom i radnim mjestima visoke kvalitete.

Mala i srednja poduzeća prisutna su u svim sektorima gospodarstva. Ona čine važniji dio europskoga gospodarstva nego što je to slučaj u drugim regijama, kao što su Sjedinjene Američke Države. Sve vrste malih i srednjih poduzeća mogu biti inovativne. Potrebno ih je poticati na to da ulažu u istraživanje i inovacije i da poboljšaju svoje kapacitete za upravljanje inovativnim procesima i podupirati ih u tome. Na taj bi način trebala moći iskoristiti cijeli inovacijski potencijal unutarnjeg tržišta i europskog istraživačkog prostora u cilju stvaranja novih poslovnih prilika u Europi i šire i doprinosa traženju rješenja za ključne društvene izazove.

Sudjelovanje u istraživanjima i inovacijama u Uniji jača kapacitete malih i srednjih poduzeća u području istraživanja i razvoja i tehnologije, jača njihovu sposobnost za stvaranje, usvajanje i upotrebu novog znanja, pospješuje iskorištavanje novih rješenja u gospodarstvu, potiče inovacije u proizvodima, uslugama i poslovnim modelima, promiče poslovne aktivnosti na većim tržištima te internacionalizira mreže znanja malih i srednjih poduzeća. Mala i srednja poduzeća koja imaju dobar sustav upravljanja inovacijama, pri čemu se često oslanjaju na vanjsko stručno znanje i vještine, uspješnija su od drugih.

Prekogranična suradnja također je važan element u inovacijskoj strategiji malih i srednjih poduzeća za prevladavanje nekih od svojih problema vezanih uz veličinu, kao što je pristup tehnološkim i znanstvenim kompetencijama i novim tržištima. Ona doprinosi pretvaranju ideja u profit i razvoju poduzeća te slijedom toga pospješuje privatna ulaganja u istraživanje i inovacije.

Regionalni i nacionalni programi za istraživanje i inovacije, često poduprti europskom kohezijskom politikom, imaju važnu ulogu u promicanju malih i srednjih poduzeća. Fondovi kohezijske politike u tome imaju ključnu ulogu jer grade kapacitete i otvaraju put k izvrsnosti za mala i srednja poduzeća kako bi osmislila izvrsne projekte koji se mogu natjecati za financiranje u sklopu programa Obzor 2020. Međutim, samo nekolicina nacionalnih i regionalnih programa nudi financiranje za transnacionalna istraživanja i inovacijske aktivnosti koje izvode mala i srednja poduzeća, širenje i usvajanje inovativnih rješenja na području cijele Unije ili prekogranične službe za potporu inovacija. Izazov leži u tome da se malim i srednjim poduzećima osigura tematski otvorena potpora kako bi mogla realizirati međunarodne projekte u skladu s inovacijskim strategijama poduzeća. Zbog toga su potrebne aktivnosti na razini Unije kako bi se dopunile aktivnosti koje se poduzimaju na nacionalnoj i regionalnoj razini i kako bi se pospješio njihov učinak te otvorili sustavi podrške za istraživanje i inovacije.

3.3.   Osnovne odrednice aktivnosti

(a)   Usmjeravanje potpore za mala i srednja poduzeća, posebice kroz namjenski instrument

Mala i srednja poduzeća podupiru se u sklopu cijelog programa Obzor 2020. U svrhu sudjelovanja u programu Obzor 2020., za mala i srednja poduzeća uspostavljaju se bolji uvjeti. Osim toga, namjenski instrument za mala i srednja poduzeća osigurava postupnu i neometanu potporu koja obuhvaća cijeli inovacijski ciklus. Instrument za mala i srednja poduzeća namijenjen je svim vrstama inovativnih malih i srednjih poduzeća koja pokazuju snažne ambicije za razvijanje, rast i internacionalizaciju. On mora biti osiguran za sve vrste inovacija, uključujući inovacije u području usluga, netehnološke i društvene inovacije, uz uvjet da svaka aktivnost ima jasnu europsku dodanu vrijednost. Cilj je razviti i iskoristiti inovacijski potencijal malih i srednjih poduzeća tako da se popuni praznina u financiranju za visokorizična istraživanja i inovacije u ranoj fazi, stimuliranjem inovacija i pospješivanjem komercijalizacije rezultata istraživanja od strane privatnog sektora.

Taj instrument će djelovati pod jednim centraliziranim sustavom upravljanja, rasterećenim upravnim režimom i jedinstvenom ulaznom točkom. Provodi se prvenstveno na način odozdo prema gore putem stalno otvorenog poziva.

Svi posebni ciljevi prioriteta ”društveni izazovi” i posebnog cilja „vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama” primjenjivat će namjenski instrument za mala i srednja poduzeća i dodjeljivati za to financijska sredstva.

(b)   Potpora za mala i srednja poduzeća s većim istraživačkim kapacitetima

Cilj je promicati transnacionalne tržišno usmjerene inovacije malih i srednjih poduzeća koja se bave istraživanjima i razvojem. Posebna aktivnost namijenjena je malim i srednjim poduzećima s većim istraživačkim kapacitetima u svim sektorima koji pokazuju sposobnost za komercijalno iskorištavanje rezultata projekta. Ova će se aktivnost temeljiti na programu Eurostars.

(c)   Pospješivanje inovacijskih kapaciteta malih i srednjih poduzeća

Podupiru se transnacionalne aktivnosti koje pomažu pri provedbi i dopuni posebnih mjera za mala i srednja poduzeća u sklopu programa Obzor 2020., uglavnom kako bi se pospješili inovacijski kapaciteti malih i srednjih poduzeća Ove aktivnosti se po potrebi koordiniraju sa sličnim nacionalnim mjerama. Predviđa se bliska suradnja s mrežom nacionalnih kontaktnih mjesta (NCP) i s Europskom poduzetničkom mrežom (EEN).

(d)   Podupiranje tržišno usmjerenih inovacija

Podupiru se transnacionalne, tržišno usmjerene inovacije, a rješavaju se konkretne prepreke koje sprečavaju razvoj inovativnih malih i srednjih poduzeća.

DIO III.

DRUŠTVENI IZAZOVI

1.   Zdravlje, demografske promjene i blagostanje

1.1.   Poseban cilj

Poseban cilj je unaprijediti cjeloživotno zdravlje i dobrobit za sve.

Cjeloživotno zdravlje i dobrobit za sve - djecu, odrasle i starije ljude - visokokvalitetni, gospodarski održivi i inovativni sustavi zdravstva i skrbi, kao dio sustava socijalne skrbi, te prilike za stvaranje novih radnih mjesta i rast, ciljevi su potpore predviđene za istraživanje i inovacije koje služe kao odgovor na taj izazov te će u velikoj mjeri doprinijeti strategiji Europa 2020.

Troškovi sustava zdravstva i socijalne skrbi u Uniji povećavaju se budući da mjere skrbi i prevencije za sve starosne skupine postaju sve skuplje. Očekuje se da će se broj Europljana starijih od 65 godina gotovo udvostručiti — od 85 milijuna u 2008. g. do 151 milijuna do 2060. g., te da će se u istom razdoblju broj osoba starijih od 80 godina povećati s 22 milijuna na 61 milijun. Smanjivanje ili kontroliranje tih troškova kako ne bi postali neodrživi ovisi djelomično o poboljšanju cjeloživotnog zdravlja i dobrobiti za sve, a time o učinkovitoj prevenciji, liječenju i upravljanju bolešću i invalidnošću.

Kronična stanja i bolesti glavni su uzroci invalidnosti, lošeg zdravlja i ranijeg umirovljenja zbog zdravstvenih razloga te prerane smrti i predstavljaju značajne troškove za društvo i gospodarstvo.

Od kardiovaskularnih bolesti u Uniji umire više od dva milijuna ljudi godišnje, a troškovi povezani s tom bolešću stoje gospodarstvo više od 192 milijardi EUR; dok je rak uzrok četvrtine svih smrti i glavni je uzrok smrti osoba u starosnoj skupini od 45 do 64 godine. Više od 27 milijuna ljudi u Uniji pati od dijabetesa, a više od 120 milijuna od reumatskih i mišićno-koštanih poremećaja. Rijetke bolesti ostaju velik izazov i pogađaju otprilike 30 milijuna ljudi diljem Europe. Ukupni trošak od poremećaja mozga (uključujući, ali ne ograničavajući se na poremećaje koji utječu na mentalno zdravlje, uključujući depresiju) procjenjuje se na 800 milijardi EUR. Procjenjuje se da samo mentalni poremećaji pogađaju 165 milijuna ljudi u Uniji i koštaju 118 milijarda EUR. Očekuje se da će ovi iznosi znatno rasti, uglavnom kao posljedica starenja stanovništva Europe i s tim povezanog porasta neurodegenerativnih bolesti. Čimbenici vezani uz okoliš, zanimanje, stil života i socioekonomski čimbenici utječu na velik broj tih stanja, a procjenjuje se da je s njima povezana jedna trećina globalnog tereta bolesti.

Zarazne bolesti (npr. HIV/AIDS, tuberkuloza i malarija) globalni su problem i uzrok 41 % od 1.5 milijardi izgubljenih godina zdravog života diljem svijeta, od toga 8 % u Europi. Bolesti vezane uz siromaštvo i zanemarene bolesti također su globalni problem. Također se treba pripremiti na nove epidemije, ponovno pojavljivanje zaraznih bolesti (uključujući i bolesti vezane uz vodu za piće) i prijetnju sve veće antimikrobne otpornosti. Treba uzeti u obzir i povećani rizik od bolesti koje prenose životinje.

U međuvremenu, procesi razvoja lijekova i cjepiva postaju sve skuplji i sve manje učinkoviti. Napori da se poveća uspjeh u razvoju lijekova i cjepiva uključuju alternativne metode koje bi zamijenile klasično testiranje sigurnosti i djelotvornosti. Postojane zdravstvene nejednakosti i potrebe pojedinih skupina stanovništva (npr. oboljelih od rijetkih bolesti) moraju se rješavati i za sve Europljane mora se osigurati pristup učinkovitim i stručnim sustavima zdravstvene skrbi bez obzira na njihovu dob ili podrijetlo.

Ostali čimbenici, kao što su prehrana, tjelesna aktivnost, bogatstvo, uključivanje, angažman, društveni kapital i rad, također utječu na zdravlje i dobrobit te je potrebno koristiti holistički pristup.

Zbog visokog očekivanog životnog vijeka, starosna struktura stanovništva u Europi će se promijeniti. Stoga će istraživanja koja promiču cjeloživotno zdravlje, aktivno starenje i dobrobit za sve biti kamen temeljac uspješne adaptacije društava na demografske promjene.

1.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Državne granice ne zaustavljaju bolest i invalidnost. Primjerena europska razina istraživanja, napor na razvoju i inovacijama te u suradnji s trećim zemljama i uz sudjelovanje svih zainteresiranih strana, uključujući pacijente i krajnje korisnike, može i treba napraviti ključni doprinos rješavanju ovih globalnih izazova i na taj način raditi na postizanju milenijskih razvojnih ciljeva Ujedinjenih naroda, osiguranju boljeg zdravlja i dobrobiti za sve te pozicioniranju Europe kao lidera na brzorastućim globalnim tržištima koji se bave inovacijama u području zdravlja i dobrobiti.

Taj odaziv ovisi o vrsnoći istraživanja kojima je cilj unaprijediti naše temeljno razumijevanje odrednica zdravlja, bolesti, invalidnosti, zdravih uvjeta zapošljavanja, razvoja i starenja (uključujući očekivani životni vijek) te o neometanom i široko rasprostranjenom pretvaranju znanja koje iz toga proizlazi i postojećeg znanja u inovativne, skalabilne, učinkovite, dostupne i sigurne proizvode, strategije, intervencije i usluge. Nadalje, značaj tih izazova u Europi i u mnogo slučajeva, na svjetskoj razini, zahtijeva odgovor u obliku dugoročne i koordinirane potpore suradnji među izvrsnim, multidisciplinarnim i multisektorskim timovima. Također je potrebno suočiti se ovim izazovom iz perspektive društvenih, gospodarskih i humanističkih znanosti.

Slično tome, složenost izazova i međuovisnost njegovih dijelova zahtijeva odaziv na europskoj razini. Mnogi pristupi, sredstva i tehnologije primjenjivi su u mnogo područja istraživanja i inovacija povezanih s ovim izazovom i najbolje se mogu podupirati na razini Unije. To uključuje razumijevanje molekularne osnove bolesti, utvrđivanje inovativnih strategija liječenja i sustava novih modela, multidisciplinarnu primjenu znanja iz fizike, kemije i biologije sustava, razvoj dugotrajnih kohorti i provođenje kliničkih ispitivanja (uključujući onih s naglaskom na razvoju i učincima lijekova u svim dobnim skupinama), kliničku uporabu tehnologija čija imena završavaju na „-omika”, sustave biomedicine i razvoj informacijskih i komunikacijskih tehnologija (ICT) te njihovu primjenu u praksi zdravstvene zaštite, osobito e-zdravstva. Zahtjevi posebnih populacija najbolje se rješavaju integrirano, na primjer razvojem stratificirane i/ili personalizirane medicine, liječenjem rijetkih bolesti i pružanjem rješenja za život uz tuđu pomoć i neovisan život.

Kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri povećao učinak aktivnosti na razini Unije, potpora će se pružiti cijelom spektru aktivnosti u području istraživanja, razvoja i inovacija od osnovnog istraživanja do pretvaranja znanja o bolesti u nove terapeutske postupke, u velika istraživanja, usmjeravanja i demonstracijske aktivnosti, mobiliziranjem privatnih ulaganja; do javne i predkomercijalne nabave novih proizvoda, usluga, skalabilnih rješenja, koja su, prema potrebi, interoperabilna i poduprta utvrđenim standardima i/ili zajedničkim smjernicama. Taj će koordinirani napor na europskoj razini povećati znanstvene mogućnosti u zdravstvenim istraživanjima i doprinijeti tekućem razvoju Europskog istraživačkog prostora /ERA/. To će se također, prema potrebi, povezati s aktivnostima razvijenim u kontekstu programa Zdravlje za rast, inicijative za zajedničku izradu programa, uključujući „Istraživanje neurodegenerativnih bolesti”, „Zdrava prehrana za zdrav život”, „Otpornost na antimikrobna sredstva” i „Više godina, bolji život” te europskog inovacijskog partnerstva za aktivno i zdravo starenje.

Znanstveno će vijeće za zdravlje biti platforma zainteresiranih stranaka vođenih znanošću koja razrađuje znanstveni doprinos u vezi s ovim društvenim izazovom. To će omogućiti dosljednu znanstveno usmjerenu analizu uskih grla istraživanja i inovacija te mogućnosti vezanih uz ovaj društveni izazov, doprinijeti definiranju njegovih prioriteta istraživanja i inovacija te potaknuti znanstveno sudjelovanje u njemu diljem Unije. Aktivna suradnja sa zainteresiranim stranama pomoći će u izgradnji mogućnosti i poticati razmjenu znanja i jaču suradnju diljem Unije u ovom području.

1.3.   Osnovne odrednice aktivnosti

Učinkovito promicanje zdravlja, utemeljeno na čvrstim dokazima, sprečava bolesti, doprinosi dobrobiti i troškovno je učinkovito. Promicanje zdravlja, aktivnog starenja, dobrobiti i prevencije bolesti ovise također o razumijevanju odrednica zdravlja, o učinkovitim preventivnim sredstvima, o učinkovitom nadziranju zdravlja i bolesti i pripravnosti te o učinkovitim programima probira. Učinkovito promicanje zdravlja također je olakšano osiguranjem bolje informiranosti građana koja potiče odgovorne zdravstvene odabire.

Uspješni napori u pogledu sprečavanja, ranog otkrivanja, upravljanja, liječenja i izlječenja bolesti, invalidnosti, slabosti i smanjene funkcionalnosti potpomognuti su temeljnim razumijevanjem njihovih odrednica i uzroka, procesa i učinaka, kao i čimbenika na kojima se temelji dobro zdravlje i dobrobit. Poboljšano razumijevanje zdravlja i bolesti zahtijevat će usku povezanost između osnovnih, kliničkih, epidemioloških i društveno-gospodarskih istraživanja. Učinkovita razmjena podataka, standardizirana obrada podataka i povezivanje tih podataka s konkretnim, velikim kohortnim studijama također su od ključne važnosti, kao i pretvaranje rezultata istraživanja u kliničku praksu, osobito kroz izvođenje kliničkih ispitivanja, koja bi trebala uzimati u obzir sve dobne skupine kako bi se osiguralo da su lijekovi prilagođeni njihovom korištenju.

Ponovno pojavljivanje starih zaraznih bolesti, uključujući tuberkulozu, i povećana učestalost bolesti koje se sprečavaju cjepivom, dodatno naglašava potrebu za sveobuhvatnim pristupom bolestima povezanim uz siromaštvo i zanemarenim bolestima. Isto tako, sve veći problem otpornosti na antimikrobna sredstva zahtijeva sličan sveobuhvatan pristup.

Personalizirana medicina trebala bi se razvijati tako da odgovara preventivnim i terapijskom pristupima u odnosu na zahtjeve pacijenata, a mora se temeljiti na ranom otkrivanju bolesti. Prilagođavanje daljnjim zahtjevima sektora zdravstva i skrbi uslijed starenja stanovništva predstavlja društveni izazov. Ako želimo održati učinkovito zdravstvo i skrb za sve starosne skupine, potrebno je uložiti napore u bolje donošenje odluka o prevenciji i o pružanju liječenja, utvrditi i podupirati širenje najbolje prakse u sektorima zdravstva te podupirati cjelovitu skrb. Bolje razumijevanje procesa starenja te sprečavanje bolesti starije životne dobi osnova su da europski građani ostanu zdravi i aktivni tijekom cijelog života. Podjednako je važno šire uvođenje, tehnoloških, organizacijskih i društvenih inovacija koje osobito starijim osobama, osobama s kroničnim bolestima kao i invalidnim osobama pomažu da ostanu aktivni i neovisni. To će doprinijeti povećanju i produženju njihove fizičke, društvene i mentalne dobrobiti.

Sve te aktivnosti poduzimaju se na način koji osigurava potporu tijekom cijelog ciklusa istraživanja i inovacija, jačanje konkurentnosti europske industrije i razvoj novih tržišnih prilika. Naglasak će biti stavljen na sudjelovanje svih zainteresiranih strana - uključujući pacijente i udruge pacijenata te pružatelje zdravstvenih usluga i skrbi - s ciljem razvijanja plan istraživanja i inovacija koji aktivno uključuje građane i odražava njihove potrebe i očekivanja.

Posebne aktivnosti uključuju: razumijevanje odrednica zdravlja (uključujući prehranu, fizičku aktivnost i spol te čimbenike povezane s okolišem, društveno-gospodarske čimbenike i čimbenike vezane uz zanimanje i klimu); poboljšanje promicanja zdravlja i prevencije bolesti; razumijevanje bolesti i poboljšanje utvrđivanja dijagnoza i prognoza; razvoj učinkovitih programa prevencije i probira te poboljšanje procjene predispozicije za bolest; poboljšanje nadzora zaraznih bolesti i pripravnost za borbu protiv epidemija i novih bolesti; razvijanje novih i boljih preventivnih i terapijskih cjepiva i lijekova; upotreba medicinskih računalnih modela (in silico) za unapređenje upravljanja bolešću i predviđanje; razvijanje regenerativne medicine i prilagođenih tretmana te liječenje bolesti, uključujući palijativnu medicinu; prijenos znanja u kliničku praksu i nadogradive inovacijske aktivnosti; poboljšanje informacija o zdravlju i bolje prikupljanje i korištenje zdravstvene kohorte i administrativnih podataka; standardizirana analiza podataka i tehnika; aktivno starenje te samostalan život i život uz tuđu pomoć; pojedinačna osviještenost i osnaživanje za upravljanje vlastitim zdravljem; promicanje integrirane skrbi, uključujući psihosocijalne aspekte; unapređivanje znanstvenih sredstava i metoda za podupiranje potreba kreiranja politike i regulatornih potreba; optimiziranje djelotvornosti i učinkovitosti pružanja zdravstvene skrbi; i smanjivanje zdravstvenih razlika i nejednakosti odlučivanjem na temelju dokaza i širenje primjera najbolje prakse te inovativnim tehnologijama i postupcima. Aktivno sudjelovanje pružatelja zdravstvenih usluga mora se poticati kako bi se osiguralo brzo usvajanje i provedba rezultata.

2.   Sigurnost hrane, održiva poljoprivreda i šumarstvo, istraživanje mora, pomorstva i kopnenih voda i bioekonomija

2.1.   Poseban cilj

Poseban cilj je osiguravanje dovoljnih zaliha sigurne, zdrave hrane visoke kvalitete i drugih bioproizvoda razvijanjem produktivnih, održivih i resursno učinkovitih sustava primarne proizvodnje, unapređenje s njima povezanih usluga ekosustava i oporavak biološke raznolikosti, zajedno s konkurentnim lancima koji imaju niskougljičnu opskrbu, preradu i marketing. To će ubrzati prijelaz na održivo europsko biogospodarstvo, premošćujući jaz između novih tehnologija i njihove primjene.

Tijekom predstojećih desetljeća, Europa će se suočiti s pojačanim natjecanjem za ograničene i iscrpive prirodne resurse, učincima klimatskih promjena posebice na sustave primarne proizvodnje (poljoprivreda, uključujući i stočarstvo i hortikulturu, šumarstvo, ribarstvo i akvakulturu) te potrebom da se osigura održiva, sigurna i pouzdana opskrba hranom za europsko i sve brojnije svjetsko stanovništvo. Procjenjuje se da će svjetsku opskrbu hrane biti potrebno povećati za 70 % kako bi se nahranilo svjetsko stanovništvo koje će do 2050. brojati 9 milijardi stanovnika. Poljoprivreda proizvodi oko 10 % emisija stakleničkih plinova u Uniji te, iako se taj postotak u Europi smanjuje, se očekuje da će se svjetska razina emisija uzrokovana poljoprivredom povećati do 20 % do 2030. Nadalje, Europa će trebati osigurati dostatnu opskrbu sirovim materijalima, energijom i industrijskim proizvodima proizvedenim na održiv način, u uvjetima kad se sve više smanjuju izvori fosilnog ugljika (očekuje se da će se proizvodnja nafte i tekućeg plina do 2050. smanjiti za približno 60 %), te u isto vrijeme sačuvati svoju konkurentnost. Biootpad (procjenjuje se na 138 milijuna tona godišnje na području Unije, od čega do 40 % završi na deponiju) predstavlja velik problem i trošak, unatoč visokoj potencijalnoj dodanoj vrijednosti.

Na primjer, procjenjuje se da se približno 30 % sve hrane proizvedene u razvijenim zemljama baca. Potrebno je uvesti velike promjene kako bi se taj iznos u Uniji do 2030. smanjio za 50 %. (7). Nadalje, državne granice ne zaustavljaju ulazak i širenje životinjskih i biljnih štetočina i bolesti, uključujući zoonotske bolesti i patogene koji se prenose hranom. Iako je potrebno uvođenje učinkovitih nacionalnih mjera prevencije, djelovanje na razini Unije ključno je za konačni nadzor i učinkovito funkcioniranje jedinstvenog tržišta. Izazov je složen, utječe na širok spektar međusobno povezanih sektora te zahtijeva holistički i sustavan pristup.

Sve više i više bioloških resursa potrebno je kako bi se zadovoljila tržišna potreba za pouzdanom opskrbom zdravom hranom, biomaterijalima, biogorivima, te bioproizvodima, od potrošačkih proizvoda do kemikalija u razlivenom stanju. Međutim, kapaciteti kopnenih i vodenih ekosustava potrebni za njihovu proizvodnju ograničeni su, postoji više zahtjeva za njihovo korištenje koji se međusobno natječu, a često se njima ne upravlja na najbolji način, kao što se na primjer vidi iz ozbiljnog smanjenja udjela ugljika u tlu i smanjenja plodnosti tla te iscrpljivanja stokova ribe. Postoji nedovoljno iskorišten prostor za poticanje usluga ekosustava od poljoprivrednog zemljišta, šuma, morske i slatkih voda kroz integrirajuće agronomske, okolišne i društvene ciljeve prema održivoj proizvodnji i potrošnji.

Potencijal bioloških resursa i ekosustava mogao bi se koristiti na mnogo održiviji, učinkovitiji, i integriraniji način. Na primjer, mogao bi se mnogo bolje iskoristiti potencijal biomase od poljoprivrede, šuma i otpadnih tokova poljoprivrednog, vodenog, industrijskog, pa i urbanog podrijetla.

Zapravo, potreban je prijelaz na optimalno i obnovljivo korištenje bioloških resursa i na održivu primarnu proizvodnju i sustave prerade koji mogu proizvesti više hrane, vlakana i drugih bioproizvoda s minimalnim uloženim sredstvima, utjecajem na okoliš i emisijama stakleničkih plinova, unaprijeđenim uslugama ekosustava, bez otpada i uz prikladnu društvenu vrijednost. Cilj je uspostaviti sustave proizvodnje hrane koji jačaju, učvršćuju i njeguju osnove resursa i omogućiti održivu proizvodnju bogatstva. Odgovori na način na koji se stvara, raspoređuje, trguje, konzumira i regulira proizvodnja hrane moraju se bolje razumjeti i razvijati. Ključni napor u pogledu međusobno povezanih istraživanja i inovacija, kao i kontinuirani dijalog između političkih, društvenih, gospodarskih i drugih interesnih skupina, najvažniji je element za ostvarenje tog cilja u Europi i šire.

2.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo i akvakultura, zajedno s bioindustrijom, glavni su sektori koji podupiru biogospodarstvo. Biogospodarstvo predstavlja veliko tržište u porastu čija se vrijednost procjenjuje na preko 2 bilijuna EUR te koje je 2009. proizvelo 20 milijuna radnih mjesta i predstavljalo 9 % ukupnog broja zaposlenih u Uniji. Ulaganja u istraživanje i inovacije u sklopu tog društvenog izazova omogućit će Europi da preuzme vodstvo na dotičnim tržištima te će imati veliku ulogu u postizanju ciljeva strategije Europa 2020. i njezinih vodećih inicijativa „Unija inovacija” i „Resursno učinkovita Europa”.

Potpuno funkcionalno europsko biogospodarstvo koje obuhvaća održivu proizvodnju iz obnovljivih resursa iz kopnenih, ribarskih i akvakulturnih okoliša i njihovo pretvaranje u hranu, hranu za životinje, vlaknaste bioproizvode i bioenergiju kao i s time povezana javna dobra, proizvest će visoku europsku dodanu vrijednost. Usporedo s funkcijom povezanom s tržištem, biogospodarski sustav također podržava širok spektar funkcija javnih dobara, bioraznolikosti i usluga ekosustava. Ako se njime upravlja na održiv način, on može u cjelini smanjiti utjecaj primarne proizvodnje i opskrbnog lanca na okoliš. On može povećati njihovu konkurentnost, ojačati Europu u oslanjanju na samu sebe i kreirati radna mjesta i poslovne prilike bitne za ruralni i obalni razvoj. Izazovi povezani s pouzdanošću opskrbe hranom, održivom poljoprivredom i uzgojem životinja, akvatičkim uzgojem, šumarstvom i općenito biogospodarstvom, europske su i globalne prirode. Aktivnosti na razini Unije ključne su za povezivanje klastera za postizanje potrebne širine i kritične mase kojima bi se dopunili napori pojedinačne države članice ili skupina država članica. Uključivanje više sudionika osigurat će potrebnu razmjenu ideja i spoznaja među istraživačima, poduzećima, poljoprivrednicima / proizvođačima, savjetnicima i krajnjim korisnicima. Razina Unije također je potrebna kako bi se osigurala dosljednost u rješavanju tog izazova u različitim sektorima i jake poveznice s mjerodavnim politikama Unije. Koordinacija istraživanja i inovacija na razini Unije potaknut će i pomoći ubrzati potrebne promjene u cijeloj Uniji.

Istraživanje i inovacije bit će povezani sa širokim spektrom politika Unije te će pomoći pri njihovoj razradi i ciljevima povezanim s njima, uključujući zajedničku poljoprivrednu politiku (poglavito politiku ruralnog razvoja, Inicijative za zajedničku izradu programa, uključujući programe „Poljoprivreda, sigurnost hrane i klimatske promjene”, „Zdrava prehrana za zdrav život” i „Zdrava i produktivna mora i oceani”) i Europsko partnerstvo za inovacije „Poljoprivredna produktivnost i održivost” i Europsko inovacijsko partnerstvo za vode, zajedničku ribarstvenu politiku, integriranu pomorsku politiku, Europski program za klimatske promjene, Okvirnu direktivu o vodama (8), Okvirnu direktivu o morskoj strategiji (9), Akcijski plan za šumarstvo EU-a, Tematsku strategiju za zaštitu tla, Strategiju Unije za biološku raznolikost do 2020., Strateški plan za energetsku tehnologiju, politike Unije u polju inovacija i industrije, vanjske politike i politike pomoći u razvoju, strategije za zdravlje biljaka, strategije za zdravlje i dobrobit životinja i regulatorne okvire za zaštitu okoliša, zdravlja i sigurnosti, promicanje učinkovitosti korištenja izvora i klimatsku aktivnost te smanjivanje otpada. Bolja integracija punog ciklusa od temeljnog istraživanja do inovacija i s njima povezane politike Unije značajno će pospješiti njihovu unijsku dodanu vrijednost, osigurati učinak poluge, povećati društveni značaj, osigurati zdrave prehrambene proizvode i pomoći daljnjem razvoju održivog upravljanja kopnom, morima i oceanima te razvoju biogospodarskih tržišta.

Za potrebe podupiranja politika Unije vezanih uz biogospodarstvo i kako bi se olakšalo upravljanje i nadziranje istraživanja i inovacija, provest će se društveno-gospodarska istraživanja i aktivnosti usmjerene budućnosti u odnosu na biogospodarsku strategiju, uključujući izradu pokazatelja, baza podataka, modela, predviđanja i prognoza te procjenu utjecaja inicijativa na gospodarstvo, društvo i okoliš.

Aktivnosti koje se temelje na izazovima i stavljaju naglasak na društvene i gospodarske koristi te koristi za okoliš i modernizaciju sektora i tržišta povezanih s biogospodarstvom podupiru se pomoću multidisciplinarnih istraživanja, koja potiču inovacije i vode do razvoja novih strategija, praksi, održivih proizvoda i procesa. One slijede široki pristup inovacijama od tehnoloških, netehnoloških, organizacijskih, gospodarskih i društvenih inovacija do, na primjer, načina prijenosa tehnologije, novih poslovnih modela, brendiranja i usluga. Potrebno je prepoznati potencijal poljoprivrednika i malih i srednjih poduzetnika da doprinesu inovacijama. Pristup biogospodarstvu mora voditi računa o važnosti lokalnog znanja i raznolikosti

2.3.   Opće odrednice aktivnosti

(a)   Održiva poljoprivreda i šumarstvo

Cilj je osigurati dostatnu opskrbu hranom, hranom za životinje, biomasom i drugim sirovinama, uz istovremenu zaštitu prirodnih resursa kao što su vode, tlo i bioraznolikost iz europske i svjetske perspektive i unapređivanje usluga ekosustava, te suočavanje s klimatskim promjenama i njihovo ublažavanje. Aktivnosti se moraju usmjeriti na povećanje kvalitete i vrijednosti poljoprivrednih proizvoda pružanjem održivije i produktivnije poljoprivrede, uključujući sustave stočarstva i šumarstva koji su raznoliki, otporni i štede resurse (u pogledu niske razine ugljika te niskih vanjskih ulaganja i štednje vode), štite prirodne resurse, proizvode manje otpada te se mogu prilagoditi promjenjivim uvjetima u okolišu. Nadalje, aktivnosti se moraju usmjeriti na razvoj usluga, koncepata i politika za uspješne ruralne životne uvjete i poticanje održive potrošnje.

Konkretno za šumarstvo, cilj je održiva proizvodnja biomase i bioproizvoda te isporuka usluga ekosustava vodeći računa o gospodarskim, ekološkim i društvenim aspektima šumarstva. Aktivnosti će se usmjeriti na daljnji razvoj proizvodnje i održivosti štedljivih šumarskih sustava koji imaju značajnu ulogu u jačanju otpornosti šuma i zaštiti bioraznolikosti, a što može zadovoljiti povećanu potražnju za biomasom.

Također će se razmotriti interakcija funkcionalnih biljaka sa zdravljem i dobrobiti, kao i eksploatacija hortikulture i šumarstva za razvoj urbanog zelenila.

(b)   Održiv i konkurentan poljoprivredno-prehrambeni sektor za sigurnu i zdravu prehranu

Cilj je zadovoljiti potrebe građana i okoliša za sigurnom, zdravom i troškovno prihvatljivom hranom i učiniti preradu, distribuciju i konzumaciju hrane i hrane za životinje održivijom, a prehrambeni sektor konkurentnijim uzimajući pri tom u obzir kulturnu komponentu kvalitete hrane. Aktivnosti se moraju usmjeriti na zdravu i sigurnu hranu za sve, informirani izbor potrošača, prehrambena rješenja i inovacije za poboljšanje zdravlja i konkurentne metode prerade hrane koje troše manje resursa i aditiva te proizvode manje nusproizvoda, otpada i stakleničkih plinova.

(c)   Otkrivanje potencijala vodnih živih resursa

Cilj je upravljanje, održivo iskorištavanje i održavanje vodnih živih resursa radi maksimalnog povećanja društvenih i gospodarskih koristi / dobiti iz europskih oceana, mora i kopnenih voda uz istovremenu zaštitu bioraznolikosti. Aktivnosti se moraju usmjeriti na optimalan doprinos osiguranju opskrbe hranom pomoću razvoja održivog i okolišno prihvatljivog ribarstva, na održivo upravljanje ekosustavima za nabavu roba i usluga, na konkurentne kao i okolišno prihvatljive europske akvakulture u kontekstu globalnoga gospodarstva te na poticanje inovacija vezanih uz more i pomorstvo pomoću biotehnologije kako bi se potaknuo pametan „plavi” rast.

(d)   Održive i konkurentne bioindustrije i podupiranje razvoja europskog biogospodarstva

Cilj je promicanje niskougljičnih, resursno učinkovitih, održivih i konkurentnih europskih bioindustrija. Aktivnosti se moraju usmjeriti na poticanje biogospodarstva temeljnog na znanju pretvaranjem konvencionalnih industrijskih procesa i proizvoda u one koji se temelje na biološkim resursima i koji su energetski učinkoviti, razvoj integriranih biorafinerija druge i narednih generacija, optimiziranje upotrebe biomase iz primarne proizvodnje uključujući ostatke, biootpad i nusproizvode bioindustrije te na otvaranje novih tržišta podupiranjem normizacije i sustava certificiranja kao i regulatornih i demonstracijskih aktivnosti i pokusnih aktivnosti na terenu, uzimajući u obzir posljedice biogospodarstva na upotrebu zemljišta i promjene u upotrebi zemljišta kao i stajališta i interes civilnog društva.

(e)   Međusektorsko istraživanje mora i pomorstva

Cilj je povećati utjecaj mora i oceana Unije na društveni i gospodarski rast kroz održivo iskorištavanje morskih resursa, kao i upotrebu različitih izvora morske energije i širokog spektra različitih namjena gdje se koriste mora.

Aktivnosti se moraju usmjeriti na međusektorske znanstvene i tehnološke izazove vezane uz more i pomorstvo s ciljem oslobađanja potencijala mora i oceana u nizu morskih i pomorskih industrija, istovremeno štiteći okoliš i prilagođavajući se klimatskim promjenama. Strateški koordinirani pristup istraživanju mora i pomorstva u svim izazovima i prioritetima programa Obzor 2020. također će poduprijeti provedbu odgovarajućih politika Unije da pomogne dosezanju ključnih ciljeva plavog rasta.

3.   Sigurna, čista i učinkovita energija

3.1.   Poseban cilj

Poseban cilj je ostvarivanje prijelaza prema pouzdanom, troškovno povoljnom, javno prihvaćenom, održivom i konkurentnom energetskom sustavu čiji je cilj smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima pred sve većim pomanjkanjem resursa, sve većim energetskim potrebama i klimatskim promjenama.

Unija namjerava smanjiti emisije stakleničkih plinova za 20 % u odnosu na razinu iz 1990. god. do 2020., te dodatno za 80-95 % u odnosu na istu razinu do 2050. Nadalje, 20 % konačne potrošnje energije u 2020. trebalo bi se pokrivati iz obnovljivih izvora energije, u kombinaciji s ciljanim povećanjem energetske učinkovitosti od 20 %. Postizanje tih ciljeva zahtijevat će preustroj energetskog sustava u kojem će se kombinirati nisko ispuštanje ugljika i razvoj alternativa fosilnim gorivima, pouzdana i troškovno prihvatljiva opskrba energijom, te istovremeno jačati gospodarska konkurentnost Europe. Europa je trenutno daleko od tog cilja. Još uvijek je 80 % europskog energetskog sustava ovisno o fosilnim gorivima, a taj sektor proizvodi 80 % svih emisija stakleničkog plina u Uniji. S ciljem postizanja dugoročnih klimatskih i energetskih ciljeva Unije, potrebno je povećati udio proračuna posvećenog obnovljivoj energiji, energetskoj učinkovitosti krajnjeg korisnika, pametnim mrežama i aktivnostima skladištenja energije u odnosu na Sedmi okvirni program i povećati proračun posvećen širenju na tržište energetskih inovacijskih aktivnosti koje se provode u okviru programa Inteligentna energija u Europi u sklopu Okvirnog programa za konkurentnost i inovacije (od 2007. do 2013.). Ukupna izdvajanja za ove aktivnosti nastoje doseći barem 85 % proračuna po ovom izazovu. Svake godine 2.5 % BDP-a Unije troši se na uvoz energije, a ta će stopa vjerojatno još rasti. Taj trend vodi prema potpunoj ovisnosti o uvozu nafte i plina do 2050. Europske industrije i potrošači, suočeni s nestabilnim cijenama energije na svjetskom tržištu te zabrinuti oko pouzdanosti opskrbe, troše sve veći dio svog prihoda na energiju. Europski gradovi su odgovorni za 70 do 80 % (10) ukupne potrošnje energije u Uniji i za skoro isti udio emisija stakleničkih plinova.

Plan za prijelaz na konkurentno, niskougljično gospodarstvo do 2050. (11) nagovještava da će se ciljana smanjenja u emisiji stakleničkih plinova morati postići većinom na području Unije. To bi značilo smanjenje emisija CO2 za više od 90 % do 2050. u energetskom sektoru, za više od 80 % u industriji, za barem 60 % u sektoru prometa i za približno 90 % u stambenom sektoru i uslugama. Plan također pokazuje da prirodni plin, između ostaloga, u kratkoročnom do srednjoročnom razdoblju, može doprinijeti transformaciji energetskog sustava, u kombinaciji s korištenjem tehnologije skupljanja i skladištenja ugljika (CCS).

Kako bi se postigla ta ambiciozna smanjenja, potrebno je uložiti znatna sredstva u istraživanje, razvoj, demonstraciju i uvođenje na tržište učinkovitih, sigurnih, zaštitnih i pouzdanih niskougljičnih energetskih tehnologija i usluga po prihvatljivim cijenama, uključujući i skladištenje plina, struje i uvođenje malih energetskih sustava kao i onih na mikro razini. To mora ići ruku pod ruku s netehnološkim rješenjima na strani opskrbe i potražnje, uključujući putem pokretanja procesa sudjelovanja i integriranja potrošača. Sve to mora biti dio integrirane, održive niskougljične politike, koja uključuje ovladavanje ključnim tehnologijama razvoja, a posebno rješenjima u području informacijsko-komunikacijske tehnologije te napredne proizvodnje, prerade i materijala. Cilj je razviti i stvoriti učinkovite energetske tehnologije i usluge, uključujući integraciju obnovljivih izvora energije, koje se mogu u širokoj mjeri uvesti na europska i međunarodna tržišta te uspostaviti inteligentno upravljanje usmjereno na potražnju koje se temelji na otvorenom i transparentnom energetskom tržištu i sigurnim inteligentnim sustavima upravljanja energetskom učinkovitosti.

3.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Nove tehnologije i rješenja moraju se natjecati s obzirom na trošak i pouzdanost s energetskim sustavima s dobro uspostavljenim postojećim sudionicima i tehnologijama. Istraživanje i inovacije ključni su za postizanje potrebne razine komercijalne privlačnosti tih novih, čišćih, niskougljičnih, učinkovitijih izvora energije. Ni sama industrija ni pojedinačne države članice ne mogu sami snositi troškove i rizike čiji su glavni pokretači (prijelaz na niskougljično gospodarstvo, osiguravanje troškovno prihvatljive i pouzdane energije) izvan tržišta.

Kako bi se ubrzao taj razvoj, potreban je strateški pristup na razini Unije, koji bi obuhvaćao opskrbu energijom, potražnju za energijom i njezinu upotrebu u zgradama, potrošnju u domaćinstvima, uslugama, prometu i industrijskim vrijednosnim lancima. To će obuhvatiti usklađivanje resursa na području cijele Unije, uključujući fondove kohezijske politike, a posebno putem nacionalnih i regionalnih strategija za pametnu specijalizaciju, sustava trgovanja emisijama (ETS), javne nabave i drugih mehanizama financiranja. Također će zahtijevati regulatorne i provedbene politike za obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost te namjensku tehničku potporu i izgradnju kapaciteta kako bi uklonili netehničke prepreke.

Strateški plan za energetsku tehnologiju (plan SET) nudi takav strateški pristup. On predviđa dugoročni plan za rješavanje glavnih uskih grla u području inovacija s kojima se energetske tehnologije suočavaju u sklopu pionirskih istraživanja i faze dokaza koncepta u sklopu istraživanja i razvoja te faze demonstracije, kad poduzeća traže kapital za financiranje velikih, pionirskih projekata i pokretanje procesa uvođenja na tržište. Neće biti zanemarene ni nove tehnologije s revolucionarnim potencijalom.

Procijenjeni iznos sredstava potrebnih za provedbu plana SET u cijelosti iznosi 8 milijardi EUR godišnje tijekom sljedećih 10 godina (12). To je prilično iznad kapaciteta pojedinačnih država članica ili zainteresiranih strana iz područja istraživanja i industrije. Potrebno je ulaganje u istraživanje i inovacije na razini Unije, u kombinaciji s mobilizacijom napora diljem Europe u obliku zajedničke provedbe te podjele rizika i kapaciteta. Financiranje istraživanja i inovacija u području energetike od strane Unije dopunjuje aktivnosti država članica tako da se usmjerava na napredne tehnologije i aktivnosti s jasnom dodanom vrijednošću Unije, a posebno one s visokim potencijalom za jačanje nacionalnih resursa i stvaranja radnih mjesta u Europi. Aktivnosti na razini Unije također podupiru dugoročne programe visokog rizika i visokih troškova koji su izvan mogućnosti pojedinačnih država članica, udružuju napore za smanjivanje rizika ulaganja u aktivnosti velikog opsega kao što su industrijske demonstracije te razvijaju interoperabilna energetska rješenja na razini Europe.

Provedba plana SET kao dijela stupa europske energetske politike koji se odnosi na istraživanja i inovacije ojačat će pouzdanost opskrbe u Uniji i prijelaz na niskougljično gospodarstvo, pomoći u povezivanju programa za istraživanje i inovacije s transeuropskim i regionalnim ulaganjima u energetsku infrastrukturu i povećati spremnost investitora da ulože kapital u dugoročne projekte s velikim rizicima u pogledu tehnologije i tržišta. Stvorit će prilike za inovacije u malim i srednjim poduzećima i pomoći im da postanu ili ostanu konkurentna na svjetskoj razini, gdje su prilike za energetske tehnologije velike i sve više rastu.

Na međunarodnoj sceni, aktivnosti poduzete na razini Unije predstavljaju kritičnu masu koja služi da privuče interes drugih predvodnika u području tehnologije i potakne međunarodna partnerstva u svrhu postizanja ciljeva Unije. To će olakšati suradnju međunarodnih partnera s Unijom kako bi se osmislile zajedničke aktivnosti u područjima gdje je to od zajedničke koristi i zajedničkog interesa.

Aktivnosti povezane s tim društvenim izazovom na taj način će izgraditi tehnološki temelj europske energetske i klimatske politike. Također će doprinijeti postizanju vodeće inicijative „Unija inovacija” u području energetike i ciljeve politike zacrtane u vodećim inicijativama „Resursno učinkovita Europa”, „Industrijska politika za razdoblje globalizacije” i „Digitalna agenda za Europu”.

Aktivnosti u području istraživanja i inovacija koje se odnose na nuklearnu fisiju i energiju fuzije u programu Euratom uspostavljenom Uredbom (Euratom) br. 1314/2013 provode se u sklopu dijela Euratom. Gdje je to potrebno, trebalo bi predvidjeti moguće sinergije između tog društvenog izazova i programa Euratom.

3.3.   Osnovne odrednice aktivnosti

(a)   Smanjenje potrošnje energije i otiska ugljika pomoću pametnog i održivog korištenja

Aktivnosti su usmjerene na istraživanje i sveobuhvatno testiranje novih koncepata, netehnološka rješenja, učinkovitije, društveno i troškovno prihvatljivije sastavne dijelove tehnologija i sustave s ugrađenom inteligencijom, kako bi se omogućilo upravljanje energijom za nove i postojeće gotovo nulte emisije ugljika, zgrade s gotovo nultom emisijom ugljika i pozitivnom energijom, preinačene zgrade, gradove i četvrti, grijanje i hlađenje upotrebom obnovljivih izvora energije, visoko učinkovite industrije i masovnu primjenu, od strane poduzeća, pojedinaca, zajednica i gradova, rješenja i usluga koji su energetski učinkoviti i štede energiju.

(b)   Jeftina, niskougljična opskrba električnom energijom

Aktivnosti su usmjerene na istraživanje, razvoj i sveobuhvatno predstavljanje inovativnih obnovljivih, učinkovitih, fleksibilnih fosilnih elektrana s niskom emisijom ugljika i vezanjem i skladištenjem ugljika, ili tehnologija koje ponovno koriste CO2, koje nude tehnologije šireg razmjera, sigurne za okoliš i jeftinije te koje se odlikuju visokom učinkovitosti u pretvaranju energije i većom raspoloživosti za različita tržišta i radna okruženja.

(c)   Alternativna goriva i mobilni izvori energije

Aktivnosti su usmjerene na istraživanje, razvoj i sveobuhvatno predstavljanje tehnologija i vrijednosnih lanaca kojima se želi postići veća konkurentnost i održivost bioenergije i drugih alternativnih goriva, za struju i grijanje te za kopneni, pomorski i zračni promet, s potencijalom za učinkovitije pretvaranje energije, skratiti vrijeme potrebno za plasman na tržište za vodik i gorive ćelije i kreirati nove mogućnosti koje pokazuju dugoročni potencijal za ostvarenje.

(d)   Jedinstvena, pametna europska elektroenergetska mreža

Aktivnosti su usmjerene na istraživanje, razvoj i sveobuhvatno predstavljanje novih pametnih energetskih tehnologija za električne mreže, rezervnih i usklađujućih tehnologija koje omogućuju veću fleksibilnost i učinkovitost, uključujući i konvencionalne elektrane, fleksibilno skladištenje energije, sustave i tržišne modele za planiranje, nadzor, kontrolu i sigurno upravljanje interoperabilnim mrežama, uključujući pitanja normizacije, na otvorenom i konkurentnom tržištu bez emisija ugljika, okolišno održivom i otpornom na klimatske promjene, u normalnim i izvanrednim uvjetima.

(e)   Novo znanje i tehnologije

Aktivnosti su usmjerene na multidisciplinarna istraživanja u području čistih, sigurnih i održivih energetskih tehnologija (uključujući i vizionarske aktivnosti) te zajedničku provedbu paneuropskih istraživačkih programa i instrumenata na svjetskoj razini.

(f)   Odlučno donošenje odluka i javno djelovanje

Aktivnosti se usmjeravaju na razvoj alata, metoda, modela i ambiciozne i perspektivne scenarije za odlučnu i transparentnu politiku potpore, uključujući i aktivnosti na javnom angažmanu, uključivanje korisnika, utjecaj na okoliš i održivost procjene koja doprinosi boljem razumijevanju društveno-gospodarskih trendova i perspektiva vezanih uz energiju.

(g)   Prihvaćanje energetskih inovacija na tržištu - polazeći od programa „Inteligentna energija Europe”

Aktivnosti se moraju razvijati i dalje unapređivati one koje se poduzimaju u okviru programa „Inteligentna energija Europe” (IEE). Aktivnosti se usmjeruju na primijenjene inovacije i promicanje standarda koje služe olakšavanju uvođenja energetskih tehnologija i usluga na tržište, rješavanju netehnoloških prepreka i ubrzavanju troškovno učinkovite provedbe energetskih politika Unije. Pozornost će se također dati inovacijama za pametno i održivo korištenje postojećih tehnologija.

4.   Pametan, zelen i integrirani promet

4.1.   Poseban cilj

Poseban cilj je ostvarivanje europskog prometnog sustava koji je resursno učinkovit, povoljan za klimu i okoliš, siguran, i koji besprijekorno funkcionira u korist svih građana, gospodarstva i društva.

Europa mora pomiriti rastuće potrebe za mobilnosti svojih građana i robe i promjenjive potrebe oblikovane novim demografskim i društvenim izazovima s imperativima gospodarske učinkovitosti i zahtjevima za energetski učinkovitim društvom s niskom emisijom ugljika i gospodarstva otpornog na klimatske promjene. Unatoč svom rastu, sektor prometa mora znatno smanjiti emisiju stakleničkih plinova i druge štetne utjecaje na okoliš, mora prekinuti svoju ovisnost o nafti i drugim fosilnim gorivima, te istovremeno zadržati visoku razinu učinkovitosti, mobilnosti i promicati teritorijalnu koheziju.

Održiva mobilnost može se postići jedino radikalnom promjenom prometnog sustava, uključujući u javnom prometu, potaknutom dostignućima u istraživanjima u području prometa, dalekosežnim inovacijama i usklađenoj provedbi zelenijih, sigurnijih, pouzdanijih i pametnijih rješenja u području prometa na razini Europe.

Istraživanje i inovacije moraju dovesti do usmjerenog i pravovremenog napretka za sve oblike prometa koji će doprinijeti postizanju ključnih ciljeva politike Unije, te istovremeno potaknuti gospodarsku konkurentnost, poduprijeti prijelaz na niskougljično, energetski učinkovito gospodarstvo otporno na klimatske promjene i zadržati vodeći položaj na svjetskom tržištu kako u uslužnim djelatnostima tako i u prerađivačkoj industriji.

Iako će potrebne investicije u istraživanje, inovacije i provedbu biti značajne, ne uspije li se poboljšati održivost cijelog sustava prometa i mobilnosti i ne uspije li se održati europsko tehnološko vodstvo u prometu, to će dugoročno rezultirati visokim društvenim, ekološkim i gospodarskim troškovima i štetnim posljedicama na europske poslove i dugoročni gospodarski rast.

4.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Promet je glavni pokretač gospodarske konkurentnosti i rasta Europe. On osigurava mobilnost ljudi i robe potrebnu za integrirano europsko jedinstveno tržište, teritorijalnu koheziju i otvoreno i uključivo društvo. Promet predstavlja jednu od najvećih prednosti Europe u pogledu industrijskih kapaciteta i kvalitete usluge, te ima vodeću ulogu na brojnim svjetskim tržištima. Prometna industrija i proizvodnja prometne opreme zajedno predstavljaju 6,3 % BDP-a Unije. Ukupni doprinos prometnog sektora gospodarstvu Unije još je veći ako se uzme u obzir trgovina, usluge i pokretljivost radnika Europska prometna industrija istovremeno se suočava sa sve žešćom konkurencijom iz drugih dijelova svijeta. Kako bi se osigurala buduća prednost Europe u pogledu konkurentnosti te ublažile slabosti trenutnog prometnog sustava bit će potrebne revolucionarne tehnologije.

Sektor prometa uvelike doprinosi emisiji stakleničkih plinova te proizvodi do četvrtine svih emisija. On daje i glavni doprinos drugim problemima zagađenja zraka. Promet je još uvijek 96 % ovisan o fosilnim gorivima. Neophodno je smanjiti taj utjecaj na okoliš kroz ciljani tehnološki napredak, imajući na umu da se svaki oblik prometa suočava s različitim izazovima i odlikuje različitim ciklusima tehnološke integracije. Osim toga, zagušenje prometa predstavlja sve veći problem; sustavi još nisu dovoljno pametni; alternativne opcije za pomicanje prema održivijim načinima prometa nisu uvijek privlačne; broj smrtno stradalih u cestovnom prometu i dalje je alarmantno visok te u Uniji iznosi 34 000 slučaja godišnje; građani i poduzeća očekuju prometni sustav koji je svima dostupan, siguran i pouzdan. Urbani kontekst postavlja posebne izazove i pruža mogućnosti za održivost prometa i za bolju kvalitetu života.

U roku od nekoliko desetljeća, očekivana stopa rasta prometa dovela bi do kolapsa prometnog sustava u Europi, dok bi slijedom toga troškovi za gospodarstvo i utjecaj na društvo postali nepodnošljivi, s nepovoljnim gospodarskim i društvenim posljedicama. Ako se trendovi iz prošlosti nastave i ubuduće, tijekom sljedećih 40 godina očekuje se udvostručenje broja putničkih kilometara i dva puta brži rast zračnog prometa. Emisije CO2 povećale bi se za 35 % do 2050. (13) Troškovi povezani sa zagušenjem prometa povećali bi se za približno 50 %, do iznosa od gotovo 200 milijardi EUR godišnje. Vanjski troškovi nesreća povećali bi se za približno 60 milijardi EUR u usporedbi s 2005.

Dakle, mogućnost da nastavimo „po starom” ne dolazi u obzir. Područje istraživanja i inovacija, poduprto ciljevima politike i usmjereno na ključne izazove znatno doprinosi postizanju ciljeva Unije da se povećanje globalne temperature ograniči na 2 °C, smanji 60 % emisija CO2 uzrokovanih prometom, drastično smanje troškovi povezani sa zagušenjem prometa i nesrećama te da se broj stradalih u cestovnom prometu praktički svede na nulu do 2050 (13).

Problemi zagađenja, zagušenja prometa, sigurnosti i pouzdanosti prometa zajednički su u cijeloj Uniji te zahtijevaju suradnju i poduzimanje mjera na razini Europe. Ubrzavanje razvoja i uvođenja novih tehnologija i inovativnih rješenja za vozila (14), infrastrukture i upravljanje prometom bit će ključno za postizanje čišćeg, sigurnijeg, pouzdanijeg, pristupačnijeg i učinkovitijeg intermodalnog i multimodalnog prometnog sustava u Uniji; te za ostvarenje rezultata potrebnih kako bi se ublažile klimatske promjene i unaprijedilo učinkovito iskorištavanje resursa; kako bi se zadržao vodeći položaj Europe na svjetskim tržištima u pogledu proizvoda i usluga vezanih uz promet. Ti ciljevi ne mogu se postići isključivo fragmentiranim nacionalnim naporima.

Financiranje istraživanja i inovacija u području prometa na razini Unije dopunit će aktivnosti država članica tako što će se usmjeriti na aktivnosti s jasnom europskom dodanom vrijednošću. To znači da će se naglasak staviti na prioritetna područja koja odgovaraju ciljevima europske politike; tamo gdje je potrebna kritična masa napora, tamo gdje interoperabilna i multimodalna integrirana prometna rješenja mogu pomoći ukloniti uska grla u prometnom sustavu u cijeloj Europi ili tamo gdje transnacionalno udruživanje napora i što bolje iskorištavanje i učinkovito širenje postojećih dokaza istraživanja mogu smanjiti rizike povezane s ulaganjima, uvesti zajedničke standarde i skratiti vrijeme potrebno da se rezultati istraživanja plasiraju na tržište.

Znanstvene i inovacijske aktivnosti obuhvaćaju širok raspon inicijativa, uključujući i relevantna javno-privatna partnerstva, koje pokrivaju cijeli lanac inovacija i slijede integrirani pristup inovativnim rješenjima u prometu. Nekoliko aktivnosti posebno je osmišljeno kako bi se olakšao plasman rezultata na tržište: programski pristup istraživanjima i inovacijama, demonstracijski projekti, aktivnosti povezane s uvođenjem na tržište, potpora za normizaciju i regulativu, inovativne strategije nabave, svi služe tom cilju. Nadalje, upotreba angažmana i stručnog znanja zainteresiranih strana će pomoći premostiti jaz između rezultata istraživanja i njihove primjene u prometnom sektoru.

Ulaganje u istraživanje i inovacije za zeleniji, pametniji i potpuno integriran, pouzdan prometni sustav uvelike će doprinijeti ciljevima strategije Europa 2020. te njezine vodeće inicijative „Unija inovacija”. Aktivnosti će podupirati provedbu Bijele knjige „Mapa puta u jedinstveni europski prometni prostor - Prema konkurentnom i učinkovitom prometnom sustavu”. Također će doprinijeti ciljevima politike zacrtanim u vodećim inicijativama „Resursno učinkovita Europa”, „Industrijska politika za razdoblje globalizacije” i „Digitalna agenda za Europu”. Također se mogu povezati s odgovarajućim inicijativama za zajedničku izradu programa.

4.3.   Osnovne odrednice aktivnosti

Aktivnosti će biti organizirane tako da, prema potrebi, omoguće integriran i specifičan način pristupa. Bit će potrebna višegodišnja vidljivost i kontinuitet kako bi se uzele u obzir specifičnosti svakog oblika prometa i holistička priroda izazova, kao i odgovarajući plan strateškog istraživanja i inovacija europskih tehnoloških platformi povezanih s prometom.

(a)   Resursno učinkovit promet koji poštuje okoliš

Cilj je minimalizirati utjecaj prometnih sustava na klimu i okoliš (uključujući i buku i zagađenje zraka) poboljšanjem njihove kvalitete i učinkovitosti u korištenju prirodnih resursa i goriva te smanjenjem emisije stakleničkih plinovi i ovisnosti prometa o fosilnim gorivima.

Aktivnosti se moraju usmjeriti na smanjenje potrošnje resursa, posebno fosilnih goriva, emisije stakleničkih plinova i razine buke te poboljšanje prometa i učinkovitosti vozila, kako bi se ubrzao razvoj, proizvodnja i korištenje nove generacije čistih vozila (električnih, hidrogenskih i drugih vozila s niskom razinom emisija ili bez emisija), uključujući putem novih otkrića i optimiziranja u području motora, skladištenja energije i infrastrukture; istraživanje i korištenje potencijala alternativnih i održivih goriva i inovativnih i učinkovitijih pogonskih i operativnih sustava, uključujući infrastrukturu za proizvodnju goriva i punjenje; optimizirati planiranje i korištenje infrastruktura kroz inteligentne prometne sustave, logistiku i pametnu opremu; i povećati korištenje upravljanja potražnjom te javnog, nemotoriziranog prijevoza i intermodalnih mobilnih lanaca, osobito u urbanim područjima. Poticat će se inovacije u cilju postizanja niske ili nulte emisije štetnih plinova u svim oblicima prometa.

(b)   Bolja pokretljivost, manje prometnih gužvi, više sigurnosti i zaštite

Cilj je uskladiti rastuće potrebe za mobilnošću s većom prohodnošću prometa korištenjem inovativnih rješenja za neometane, intermodalne, uključive, dostupne, pristupačne, sigurne, zaštićene, zdrave i otporne prometne sustave.

Aktivnosti se moraju usmjeriti na smanjenje prometnih gužvi, poboljšanje pristupačnosti, interoperabilnosti i izbora putnika te ispunjenje potreba korisnika razvijanjem i promicanjem integriranog prometa „od vrata do vrata”, upravljačke mobilnosti i logističke potpore; na jačanje intermodalnosti i primjenu rješenja za pametno planiranje i upravljanje; te značajno smanjenje broja nezgoda i posljedica sigurnosnih prijetnji.

(c)   Globalno upravljanje europskom prometnom industrijom

Cilj je jačanje konkurentnosti i uspješnosti europskih prometno-proizvodnih industrija i srodnih usluga (uključujući i logističke procese, održavanje, popravak, opremanje i recikliranje) zadržavajući pritom područja europskog vodstva (npr. aeronautika).

Aktivnosti se moraju usmjeriti na razvoj sljedeće generacije inovativnih zračnih, vodenih i kopnenih prometnih sredstava, osiguranje održive proizvodnje inovativnih sustava i opreme, te na pripremu za prometna sredstva budućnosti radom na novim tehnologijama, idejama i projektima, pametnim nadzornim sustavima i interoperabilnim standardima, učinkovitim proizvodnim postupcima, inovativnim uslugama i postupcima certificiranja, kraćem vremenu razvoja te smanjenim troškovima održavanja, a da se pri tom ne ugrozi operativna sigurnost i zaštita.

(d)   Društveno-gospodarska i bihevioralna istraživanja i napredne aktivnosti za kreiranje politika

Cilj je pružiti potporu donošenju boljih politika, neophodnih za promicanje inovacija i pružanje odgovora na izazove vezane uz promet i s njim povezane društvene potrebe.

Aktivnosti se moraju usmjeriti na bolje razumijevanje društveno-gospodarskih utjecaja, trendova i mogućnosti vezanih uz promet, uključujući i razvoj buduće potražnje, te kreatorima politike pružiti podatke i analize koje se temelje na dokazima. Pozornost će također biti usmjerena na pružanje informacija o rezultatima koji proizlaze iz tih aktivnosti.

5.   Klimatska aktivnost, okoliš, učinkovitost resursa i sirovine

5.1.   Poseban cilj

Poseban cilj je postići gospodarstvo i društvo koje učinkovito raspolaže resursima i vodom, otporno je na klimatske promjene, koje čuva i održivo upravlja prirodnim resursima i ekosustavima, i održivu opskrbu i korištenje sirovina, kako bi se zadovoljile potrebe rastućeg svjetskog stanovništva unutar održivih granica prirodnih resursa planeta i eko-sustava. Aktivnosti će doprinijeti većoj europskoj konkurentnosti i zaštiti sirovina te poboljšanju dobrobiti, ujedno osiguravajući integritet, otpornost i održivost okoliša s ciljem zadržavanja prosječnoga globalnog zatopljenja na razini ispod 2 °C, čime bi se omogućila prilagodba ekosustava i društva na klimatske i druge promjene u okolišu.

Tijekom 20. stoljeća u svijetu su se potrošnja fosilnih goriva i crpljenje materijalnih resursa povećali za red veličine s faktorom deset. Ovo razdoblje, naizgled, obilja jeftinih resursa bliži se kraju. Sirovine, voda, zrak, bioraznolikost i kopneni, vodeni i morski ekosustavi su pod pritiskom. Narušeni su mnogi od najvećih svjetskih eko sustava, pri čemu se i do 60 % usluga koje oni pružaju koristi na neodrživ način. U Uniji se po osobi svake godine potroši približno 16 tona materijala, od čega se 6 tona baca, a polovica odlazi na odlagalište. Globalna potražnja za resursima neprestano se povećava uz porast broja stanovništva i sve veća očekivanja, osobito stanovništva srednje razine prihoda u rastućim gospodarstvima. Potrebno je potpuno razdvajanje gospodarskog rasta od korištenja resursa.

U posljednjih 100 godina prosječna se temperatura površine Zemlje povećala za otprilike 0,8 °C te se predviđa njezin porast za između 1,8 °C i 4 °C do kraja 21. stoljeća (u odnosu na prosjek od 1980. do 1999.) (15). Zbog izglednih posljedica za prirodu i stanovništvo uvjetovanih ovim promjena planet i njegova sposobnost prilagodbe naći će se pred izazovom, uz prijetnju budućem gospodarskom razvoju i dobrobiti čovječanstva.

Sve veće posljedice klimatskih promjena i okolišnih problema, kao što su acidifikacija oceana, promjene u cirkulaciji oceana, porast temperature morske vode, topljenje leda na Arktiku i smanjenje saliniteta morske vode, degradacija i korištenje tla, gubitak plodnosti tla, oskudica vode, suše i poplave, seizmičke i vulkanske opasnosti, promjene u prostornoj distribuciji vrsta, kemijsko zagađenje, prekomjerno iskorištavanje resursa i gubitak bioraznolikosti, ukazuju na to da se planet približava granicama održivosti. Na primjer, bez poboljšanja učinkovitosti diljem svih sektora, uključujući kroz inovativne sustave voda, predviđa se da će za 20 godina potražnja za vodom premašiti ponudu za 40 %, što će dovesti do problema u opskrbi i do nestašice vode. Šume nestaju zabrinjavajuće visokom stopom od 5 milijuna hektara na godinu. Međudjelovanja resursa mogu dovesti do sistemskih rizika – pri čemu trošenjem jednog resursa dolazi do nezaustavljivog ugrožavanja drugih resursa i ekosustava. Prema sadašnjim trendovima, do 2050. će za uzdržavanje globalnog rasta stanovništva biti potrebno više od dva planeta Zemlje.

Održivo snabdijevanje i resursno učinkovito upravljanje sirovinama, uključujući njihovo istraživanje, vađenje, obradu, ponovno korištenje, recikliranje i zamjenu, od iznimne je važnosti za funkcioniranje modernih društava i njihovih gospodarstava. Europski sektori poput građevinarstva, kemijskih proizvoda, industrije vozila, svemirske industrije, strojeva i opreme, koji proizvode ukupnu dodanu vrijednost od 1,3 bilijuna EUR i zapošljavaju približno 30 milijuna ljudi, uvelike ovise o pristupu sirovinama. Međutim, snabdijevanje Unije sirovinama nalazi se pod rastućim pritiskom. Nadalje, Unija u velikoj mjeri ovisi o uvozu strateški važnih sirovina, na koje u zabrinjavajućoj mjeri utječu nepravilnosti tržišta.

K tome, Unija još uvijek ima vrijedna ležišta minerala, čije su istraživanje, vađenje i prerada ograničeni zbog nedostatka odgovarajućih tehnologija i neodgovarajućeg upravljanja otpadom te zbog nedostatka ulaganja i otežani zbog rastuće globalne konkurencije. Uzimajući u obzir važnost sirovina za europsku konkurentnost, za gospodarstvo i za njihovu primjenu u inovativnim proizvodima, održivo snabdijevanje i resursno učinkovito upravljanje sirovinama ključni je prioritet Unije.

Sposobnost gospodarstva da se prilagodi i postane otpornije na klimatske promjene i resursno učinkovitije, a da istovremeno ostane konkurentno, ovisi o visokoj razini eko-inovacija društvene, gospodarske, organizacijske i tehnološke naravi. Na globalnom tržištu eko- inovacija koje je vrijedno približno 1 bilijun EUR godišnje te uz očekivano utrostručenje do 2030. godine, eko-inovacije predstavljaju glavnu priliku za jačanje konkurentnosti i stvaranje radnih mjesta u europskim gospodarstvima.

5.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Za ispunjenje ciljeva Unije i međunarodne zajednice vezanih uz emisiju i koncentraciju stakleničkih plinova te rješavanje učinaka klimatskih promjena, potreban je prijelaz prema društvu s niskom razinom ugljika, razvoj i uvođenje isplativih i održivih tehnoloških i netehnoloških rješenja te mjere ublažavanja i prilagodbe kao i bolje razumijevanje društvenih odgovora na te izazove. Unija i globalni okviri politika moraju osigurati zaštitu, vrednovanje i obnovu na odgovarajući način ekosustava i biološke raznolikosti, kako bi se očuvala mogućnost korištenja resursa i usluga u budućnosti. Izazove vezani uz vodu u ruralnim, gradskim i industrijskim okruženjima treba rješavati tako da se promiče inovacija sustava vode i učinkovitost resursa, te da se zaštite vodni ekosustavi. Istraživanja i inovacije mogu pomoći u osiguravanju pouzdanog i održivog pristupa sirovinama i iskorištavanja istih na kopnu i morskom dnu te jamčiti značajna smanjenja u korištenju i rasipanju resursa.

U središtu akcija Unije stoga je potpora ključnim ciljevima Unije i politikama koje pokrivaju cijeli ciklus inovacija i elemente iz trokuta znanja, uključujući strategiju Europa 2020.; vodeće inicijative „Unija inovacija”, „Industrijska politika za doba globalizacije”, „Digitalna agenda za Europu” i „Resursno učinkovita Europa” te pripadajući plan (16); Plan za prijelaz na konkurentno gospodarstvo s niskom razinom ugljika 2050. godine. „Prilagodba klimatskim promjenama: Prema europskom okviru djelovanja” (17); Inicijativa za sirovine (18); Strategija održivog razvoja Unije (19); Integrirana pomorska politika Unije (20); Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji; Okvirna direktiva o vodama i direktive koje se na njoj temelje; Direktiva o poplavama (21); Akcijski plan za eko-inovacije i Opći akcijski program Unije za okoliš do 2020. (22) Te se akcije, prema potrebi, povezuju s relevantnim europskim partnerstvima za inovacije i inicijativama za zajedničku izradu programa. Ove aktivnosti moraju osnažiti sposobnost društva za postizanje otpornosti na ekološke i klimatske promjene te osigurati dostupnost sirovina.

Uzimajući u obzir transnacionalnu, globalnu narav klime i okoliša, njihovu veličinu i složenost te međunarodnu dimenziju lanca opskrbe sirovinama, potrebno je provesti aktivnosti kako na razini Unije, tako i na višoj razini. Multidisciplinarnost potrebnih istraživanja zahtijeva udruživanje komplementarnog znanja i resursa, kako bi se na ovaj izazov odgovorilo učinkovito i na održiv način. Smanjenje korištenja resursa i utjecaja na okoliš, uz porast konkurentnosti, zahtijeva odlučnu društvenu i tehnološku tranziciju na gospodarstvo koje se temelji na održivoj vezi prirode i dobrobiti ljudi. Koordinirane istraživačko-inovacijske aktivnosti poboljšat će razumijevanje i predviđanje klimatskih i okolišnih promjena sa sistemskog i međusektorskoga gledišta, smanjiti nesigurnosti, utvrditi i procijeniti slabosti, rizike, troškove i mogućnosti te proširiti područje primjene i poboljšati učinkovitost društveno-političkih odgovora i rješenja. Aktivnostima će se također nastojati unaprijediti rezultate istraživanja i inovacija te njihovo širenje kako bi se podržalo kreiranje politike i omogućiti aktivno sudjelovanje sudionika iz svih slojeva društva u ovome postupku.

Rješavanje pitanja dostupnosti sirovina zahtijeva koordinirane napore u području istraživanja i inovacija u mnogim disciplinama i sektorima, kako bi se potaklo pružanje sigurnih, gospodarski isplativih, okolišno i društveno prihvatljivih rješenja u cjelokupnom vrijednosnom lancu (istraživanju, vađenju, obradi, oblikovanju, održivom korištenju i ponovnom korištenju, reciklaži i zamjeni). Inovacije u ovim područjima pružaju mogućnosti za rast i radna mjesta, kao i inovativne opcije koje uključuju znanost, tehnologiju, gospodarstvo, društvo, politiku i upravljanje. Iz tih razloga, pokrenuta su europska partnerstva za inovacije u vezi s vodom i sirovinama.

Odgovorne eko-inovacije mogu pružiti vrijedne nove mogućnosti za rast i radna mjesta. Rješenja razvijena kroz aktivnosti na razini Unije suprotstavit će se ključnim prijetnjama industrijskoj konkurentnosti te omogućiti brz rast i primjenu na cjelokupnom jedinstvenom tržištu i šire. To će omogućiti prijelaz na zeleno gospodarstvo koje uzima u obzir održivo korištenje resursa. Partneri koji će biti uključeni u ovaj pristup su: međunarodni, europski i nacionalni donositelji politika, međunarodni programi za istraživanje i inovacije i programi za istraživanje i inovacije država članica, europska poduzeća i industrija, Europska agencija za zaštitu okoliša i nacionalne agencije za zaštitu okoliša te druge relevantne zainteresirane strane.

Uz bilateralnu i regionalnu suradnju, aktivnosti na razini Unije također će podupirati relevantne međunarodne napore i inicijative, uključujući Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC) te Međuvladinu platformu za bioraznolikost i usluge ekosustava (IPBES) te Skupinu za promatranje Zemlje (GEO).

5.3.   Osnovne odrednice aktivnosti

(a)   Borba protiv klimatskih promjena i prilagodba klimatskim promjenama

Cilj je razvoj i procjena inovativnih, isplativih i održivih mjera i strategija prilagodbe i ublažavanja, usmjerenih na stakleničke plinove s i bez CO2, i aerosole, koje naglašavaju kako tehnološka, tako i netehnološka zelena rješenja, kroz prikupljanje dokaza za pripremljenu, ranu i učinkovitu akciju i umrežavanje potrebnih kompetencija. Aktivnosti se usmjeravaju na: bolje razumijevanje klimatskih promjena i rizika povezanih s ekstremnim događajima i naglim klimatskim promjenama s ciljem pružanja pouzdanih klimatskih predviđanja; procjenu posljedica na globalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini i slabosti; razvoj inovativnih, isplativih mjera prilagodbe, sprečavanja rizika i upravljanja te podržavanje ublažavanja politika i strategija, uključujući studije koje usmjeravaju pozornost na utjecaj drugih sektorskih politika.

(b)   Zaštita okoliša, održivo upravljanje prirodnim resursima, voda, bioraznolikost i ekosustavi

Cilj je pružiti znanje i alate za upravljanje i zaštitu prirodnih resursa, kako bi se postigla održiva ravnoteža između ograničenih resursa i sadašnjih i budućih potreba društva i gospodarstva. Aktivnosti se usmjeravaju na unapređenje našeg razumijevanja bioraznolikosti i funkcioniranja ekosustavâ, njihove interakcije s društvenim sustavima i njihove uloge u podržavanju gospodarstva i dobrobiti za ljude; razvijanje integriranih pristupa za rješavanje izazova povezanih s vodom i prijelaz na održivo upravljanje i korištenje vodnih resursa i usluga; i osiguravanje znanja i sredstava za djelotvorno donošenje odluka i javno djelovanje.

(c)   Osiguravanje održive opskrbe ne-energetskih i nepoljoprivrednih sirovina

Cilj je unapređenje baze znanja o sirovinama i razvoj inovativnih rješenja za isplativo, okolišno prihvatljivo istraživanje s učinkovitim korištenjem resursâ, vađenje, preradu, korištenje i ponovno korištenje, recikliranje sirovina i njihovu zamjenu ekonomski povoljnijim alternativama koje su okolišno održive, s manjim posljedicama za okoliš, uključujući i zatvorene procese i sustave. Aktivnosti se usmjeravaju na: unapređenje baze znanja o raspoloživosti sirovina, promicanje održive i učinkovite opskrbe, korištenje i ponovno korištenje sirovina, uključujući i mineralne resurse iz kopna i mora; pronalaženje alternative ključnim sirovinama te poboljšanje društvene osviještenosti i znanja o sirovinama

(d)   Omogućavanje tranzicije prema zelenom gospodarstvu i društvu putem eko-inovacija

Cilj je podržavanje svih oblika eko-inovacija koji omogućuju prijelaz na zeleno gospodarstvo. Aktivnosti, između ostaloga, nadograđuju i unapređuju one koje se poduzimaju u programu Eko-inovacija i usmjeravaju se na: jačanje eko-inovativnih tehnologija, postupaka, usluga i proizvoda, uključujući i istraživanje načina da se smanje količine sirovina u proizvodnji i potrošnji, prevladaju prepreke u tom kontekstu te jača njihov rast i širenje na tržištu, uz pozornost osobito usmjerenu na MSP-e; potporu inovativnim politikama, održivim gospodarskim modelima i društvenim promjenama; mjerenje i procjenu napretka prema zelenom gospodarstvu; i podržavanje resursne učinkovitosti pomoću digitalnih sustava.

(e)   Razvijanje sveobuhvatnog i održivoga globalnog promatranja okoliša i informacijskih sustava

Cilj je osigurati dostavu dugoročnih podataka i informacija potrebnih za rješavanje ovog izazova. Aktivnosti se usmjeravaju na kapacitete, tehnologije i podatkovne infrastrukture za promatranje i praćenje Zemlje kako daljinskim istraživanjima tako i mjerenjima in situ koji pružaju neprekidne, pravovremene i precizne informacije i omogućavaju prognoze i predviđanja. Podupire se besplatan, otvoren, neograničen pristup interoperabilnim podacima i informacijama. Aktivnosti pomažu u definiranju budućih operativnih aktivnosti programa Copernicus i unapređenju korištenja podataka Copernicusa za istraživačke aktivnosti.

(f)   Kulturna baština

Cilj je istražiti strategije, metodologije i alate potrebne kako bi se omogućila dinamična i održiva kulturna baština u Europi kao odgovor na klimatske promjene. Kulturna baština u svojim različitim fizičkim oblicima pruža živi kontekst u kojem se otporne zajednice mogu suočiti s raznovrsnim promjenama. Istraživanje kulturne baštine zahtijeva multidisciplinarni pristup kako bi se poboljšalo razumijevanje povijesne građe. Aktivnosti se usmjeravaju na identificiranje razine otpornosti putem promatranja, praćenja i modeliranja, te osiguravaju bolje razumijevanje o tome kako zajednice percipiraju klimatske promjene i seizmičke i vulkanske opasnosti i na njih reagiraju.

6.   Europa U Svijetu Koji Se Mijenja - Uključiva, Inovativna I Promišljena Društva

6.1.   Poseban cilj

Poseban je cilj poticanje boljeg razumijevanja Europe, pružanje rješenja i potpore uključivim, inovativnim i promišljenim europskim društvima u kontekstu nezabilježenih preobrazbi i rastućih globalnih međuovisnosti.

Europa se nalazi pred velikim društveno-gospodarskim izazovima koji imaju značajan utjecaj na njezinu zajedničku budućnost. Oni uključuju rastuće gospodarske i kulturne međuovisnosti, starenje i demografske promjene, društvenu isključenost i siromaštvo, integraciju i dezintegraciju, nejednakosti i migracijska strujanja, rastuću digitalnu podjelu, promicanje ozračja inovativnosti i kreativnosti u društvu i poduzećima i smanjeni osjećaj povjerenja u demokratske institucije te između građana, unutar granica i preko njih. Ovi su izazovi golemi te zahtijevaju zajednički europski pristup, utemeljen na zajedničkim znanstvenim spoznajama koje mogu pružiti društvene i humanističke znanosti, između ostalih.

Značajne nejednakosti koje se uporno održavaju u Uniji, kako u pojedinim zemljama tako i unutar njih. Godine 2011. indeks ljudskog razvoja, ukupna mjera napretka u zdravlju, obrazovanju i prihodima, za države članice iznosi između 0,771 i 0,910, odražavajući na taj način značajne razlike među zemljama. Značajne spolne nejednakosti također ustraju: na primjer, razlika u prihodima prema spolu u Uniji je i dalje u prosjeku 17,8 % u korist muškaraca (23). U 2011. jednom od šest državljana Unije (približno 80 milijuna ljudi) prijetilo je siromaštvo. Tijekom protekla dva desetljeća poraslo je siromaštvo mladih i obitelji s djecom. Stopa nezaposlenosti mladih je iznad 20 %. 150 milijuna Europljana (otprilike 25 %), nikada nije koristilo internet i možda nikada neće biti u dovoljnoj mjeri digitalno pismeno. Politička apatija i polarizacija na izborima također su porasli, odražavajući sve slabije povjerenje građana u trenutačne političke sustave.

Ove brojke upućuju na to da se neke društvene skupine i zajednice sustavno izostavljaju iz društvenog i gospodarskog razvoja i/ili demokratske politike. Ove nejednakosti ne samo da guše društveni razvoj, već i ugrožavaju gospodarstva u Uniji i smanjuju istraživačke i inovacijske kapacitete unutar i izvan zemalja.

Središnji izazov u rješavanju tih nejednakosti bit će njegovanje postavki u kojima europski, nacionalni i etnički identiteti mogu supostojati i uzajamno se obogaćivati.

Osim toga, očekuje se da će broj Europljana u dobi preko 65 godina značajno porasti za 42 %, od 87 milijuna u 2010. do 124 milijuna u 2030. To predstavlja velik izazov za gospodarstvo, društvo i održivost javnih financija.

Stope produktivnosti i gospodarskog rasta u Europi četiri se desetljeća relativno snižavaju. Nadalje, europski dio globalne proizvodnje znanja i vodeće mjesto po inovacijskim rezultatima opadaju velikom brzinom u usporedbi s ključnim rastućim gospodarstvima, kao što su Brazil i Kina. Premda Europa posjeduje čvrstu istraživačku bazu, ona tu bazu mora učiniti jakim saveznikom inovativnih proizvoda i usluga.

Dobro je poznato da Europa treba više ulagati u znanost i inovacije i da će se također ta ulaganja morati koordinirati bolje nego prije. Financijska kriza još više je pogoršala mnoge ekonomske i socijalne nejednakosti u Europi i čini se da je povratak stopa gospodarskog rasta na one prije krize veoma daleko za veći dio Unije. Sadašnja kriza također ukazuje na to da je izazov pronaći rješenja za krize koje odražavaju heterogenost država članica i njihovih interesa.

Na ove se izazove mora odgovoriti zajednički, koristeći inovativnost i multidisciplinarna sredstva, jer oni uzajamno djeluju na složene i, često, neočekivane načine. Inovacije mogu dovesti do slabljenja uključivosti, kao što se, na primjer, može vidjeti u pojavi digitalne podjele ili segmentaciji tržišta rada. Društvene inovacije i društveno povjerenje ponekad je teško pomiriti u politikama, na primjer u društveno nerazvijenim područjima u velikim gradovima Europe. Osim toga, sprega inovacija i sve složenijih zahtijeva građana također usmjeravaju kreatore politika i gospodarske i društvene subjekte prema pronalasku odgovorâ koji zanemaruju granice između sektora, aktivnosti, proizvoda ili usluga. Pojave kao što su razvoj interneta, financijskih sustava, sve starije gospodarstvo te društvo koje skrbi o zaštiti okoliša uvelike pokazuju kako je neophodno razmišljati i odgovoriti na ova pitanja uzimajući istovremeno u obzir aspekte uključivosti i inovacija.

Složenost svojstvena ovim izazovima i razvoj zahtjeva neizbježno uvjetuju razvoj inovativnog istraživanja i novih pametnih tehnologija, postupaka i metoda, mehanizama društvenih inovacija, koordiniranih aktivnosti i politika koje predviđaju ili utječu na glavne razvojne korake Europe. To traži ponovni dogovor o odrednicama inovacija. Štoviše, to poziva na razumijevanje temeljnih/pokretačkih trendova i učinaka unutar ovih izazova te ponovno otkrivanje ili preoblikovanje uspješnih oblika solidarnosti, ponašanja, koordinacije i kreativnosti koji Europu čine istaknutim modelom u smislu uključivih, inovativnih i promišljenih društava u usporedbi s drugim dijelovima svijeta.

To također zahtijeva naglašeniji strateški pristup u suradnji s trećim zemljama, temeljen na dubljem razumijevanju prošlosti Unije i njezine sadašnje i buduće uloge kao globalnog aktera.

6.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Ti izazovi nadilaze nacionalne granice i stoga zahtijevaju složenije komparativne analize kako bi se razvila podloga na kojoj se mogu bolje razumjeti nacionalne i europske politike. Takve usporedne analize trebale bi se baviti mobilnosti (ljudi, roba, usluga i kapitala, ali i kompetencija, znanja i ideja) i oblicima institucionalne suradnje, uzajamnog djelovanja različitih kultura i međunarodne suradnje. Ako se ne postigne bolje razumijevanje i predviđanje tih izazova, globalizacijske sile mogu prisiliti europske zemlje na međusobno natjecanje, a ne suradnju te na taj način naglasiti razlike u Europi, a ne zajedničke karakteristike i ravnotežu suradnje i natjecanja. Rješavanje takvih ključnih pitanja, uključujući i društveno-gospodarske izazove samo na nacionalnoj razini nosi opasnost od neučinkovitog korištenja resursa, prebacivanja problema na druge europske ili neeuropske zemlje te naglašavanja društvenih, gospodarskih i političkih napetosti koje mogu izravno utjecati na ciljeve Ugovorâ, vezane uz njegove vrijednosti, osobito iz glave I. Ugovora o Europskoj uniji.

Da bi se razumjela, analizirala i izgradila uključiva, inovativna i promišljena društva, Europi treba odgovor koji razotkriva potencijal zajedničkih ideja za stvaranje novog znanja, tehnologija i mogućnosti u budućnosti Europe. Koncept uključivih društava kao europsku snagu prepoznaje različitost u kulturi, regijama i društveno-gospodarskim postavkama. Potrebno je pretvoriti europsku raznolikost u izvor inovacija i razvoja. Takav pothvat pomaže Europi u borbi s izazovima ne samo na unutarnjoj razini, već i kao globalnom čimbeniku na međunarodnoj sceni. To će, zauzvrat, također pomoći državama članicama da iskoriste druga iskustva i omogućiti im da bolje utvrde vlastite konkretne aktivnosti, prilagođene njihovim pojedinačnim situacijama.

Prihvaćanje novih oblika suradnje među zemljama Unije i u svijetu, kao i suradnje relevantnih istraživačko-inovatorskih zajednica stoga je središnja zadaća u okviru ovog društvenog izazova. Sustavno će se primjenjivati podupiranje procesa društvenih i tehnoloških inovacija, poticanje uključene i pametne javne uprave, kao i obavještavanje te promicanje postupka donošenja politika koje se temelji na dokazima, kako bi se povećala relevantnost svih navedenih aktivnosti za kreatore politika, društvene i gospodarske subjekte i građane. Istraživanje i inovacije bit će preduvjet za konkurentnost europskih poduzeća i usluga s posebnim osvrtom na održivost, unapređivanje obrazovanja, povećanje zaposlenosti i smanjenje siromaštva.

Financiranje od strane Unije u okviru ovog izazova podupirat će razvoj, provedbu i prilagodbu ključnih politika Unije, osobito ciljeve strategije Europa 2020. Ono će se povezati, kako i kada bude potrebno, s inicijativama za zajedničku izradu programa, uključujući i programe „Kulturna baština”, „Više godina, bolji život” i „Urbana Europa” a razvijat će se i koordinacija izravnih akcija Zajedničkog istraživačkog centra.

6.3.   Opće odrednice aktivnosti

6.3.1.   Uključiva društva

Cilj je postići bolje razumijevanje društvenih promjena u Europi i njihova utjecaja na socijalnu koheziju, te analizirati i razvijati društvenu, gospodarsku i političku uključenost te pozitivnu međukulturnu dinamiku u Europi te s međunarodnim partnerima, preko najnovijih znanstvenih postignuća i interdisciplinarnosti, tehnološkog napretka i organizacijskih inovacija. Glavni izazovi koje treba rješavati u vezi s europskim modelima društvene kohezije i blagostanja su, između ostaloga, migracija, integracija, demografske promjene, starenje društva i invalidnost, obrazovanje i cjeloživotno učenje, kao i smanjenje siromaštva i društvene isključenosti, uzimajući u obzir različite regionalne i kulturne značajke.

Istraživanje društvenih i humanističkih znanosti ovdje ima vodeću ulogu jer istražuje promjene tijekom vremena i prostora te omogućuju istraživanje zamišljenih budućnosti. Europa ima dugu zajedničku povijest kako suradnje tako i sukoba. Njezine dinamične kulturne interakcije pružaju inspiraciju i mogućnosti. Istraživanje je potrebno za razumijevanje identiteta i pripadnosti zajednicama, regijama i državama. Istraživanja će poduprijeti kreatore politike u izradi takvih politika koje potiču zapošljavanje, bore se protiv siromaštva i sprečavaju razvoj različitih oblika podjela, sukoba te političke i društvene isključivosti, diskriminacija i nejednakost, kao što su spolna i međugeneracijska nejednakost, diskriminacija zbog invalidnosti ili etničkog podrijetla ili digitalne ili inovacijske podjele u europskim društvima te u drugim dijelovima svijeta. Istraživanja se osobito moraju uključiti u provedbu i prilagodbu strategije Europa 2020. te šire vanjsko djelovanje Unije.

Središte aktivnosti je razumjeti te poticati i provoditi:

(a)

mehanizme za promicanje pametnog, održivog i uključivog rasta;

(b)

pouzdane organizacije, prakse, usluge i politike koje su potrebne za izgradnju otpornih, uključivih, participativnih, otvornih i kreativnih društava u Europi, a osobito uzimajući u obzir migraciju, integraciju i demografske promjene;

(c)

europsku ulogu kao globalnog sudionika, poglavito u pogledu ljudskih prava i globalne pravde;

(d)

promicanje održivih i uključivih okruženja kroz inovativno prostorno i urbanističko planiranje i projektiranje.

6.3.2.   Inovativna društva

Cilj je poticati razvoj inovativnih društava i politika u Europi preko uključivanja građana, civilnih društvenih organizacija, poduzeća i korisnika u istraživanja i inovacije, promicati koordinirane politike istraživanja i inovacija u kontekstu globalizacije i potrebe promicanja najviših etičkih standarda. Osobito se podupire razvoj Europskog istraživačkog prostora (ERA) i okvirnih uvjeta za inovacije.

Kulturno i društveno znanje je glavni izvor kreativnosti i inovacija, uključujući inovacije u poslovnom i javnom sektoru te u društvu. U mnogim slučajevima društvene inovacije i inovacije vođene potrebama korisnika također prethode razvoju inovativnih tehnologija, usluga i gospodarskih procesa. Kreativne industrije glavni su izvor za rješavanje društvenih izazova i za konkurentnost. Budući da su međusobni odnosi između društvenih i tehnoloških inovacija složeni i rijetko linearni, potrebna su daljnja istraživanja, uključujući i međusektorska i multidisciplinarna istraživanja, za razvoj svih vrsta inovacija i aktivnosti koje se financiraju kako bi se potaknuo njihov učinkovit razvoj u budućnosti.

Aktivnosti se usmjeravaju na:

(a)

jačanje baze dokaza i potpore vodećoj inicijativi „Unija inovacija” i Europskom istraživačkom prostoru;

(b)

istraživanje novih oblika inovacija, s posebnim naglaskom na društvene inovacije i kreativnost i razumijevanje kako su razvijeni svi oblici inovacija, uspješni ili ne;

(c)

iskorištavanje inovativnih, kreativnih i produktivnih potencijala svih generacija;

(d)

promicanje usklađene i učinkovite suradnje s trećim zemljama.

6.3.3.   Promišljena društva - kulturna baština i europski identitet

Cilj je doprinijeti razumijevanju europskog intelektualnog temelja – njezine povijesti i mnogih europskih i neeuropskih utjecaja – kao inspiracije za naš život danas. Europu obilježava niz različitih naroda (uključujući manjine i domorodačko stanovništvo), tradicija te regionalnih i nacionalnih identiteta, kao i različite razine gospodarskog i društvenog razvoja. Migracije i mobilnost, mediji, industrija i promet doprinose raznolikosti pogleda i načina života. Ova raznolikost i njezine mogućnosti trebaju se prepoznati i uzeti u obzir.

Europske zbirke u knjižnicama, uključujući digitalne, u arhivima, muzejima, galerijama i drugim javnim institucijama imaju obilje bogate, neiskorištene dokumentacije i predmeta za proučavanje. Ovi arhivski izvori, zajedno s nematerijalnom baštinom, predstavljaju povijest pojedinih država članica, ali i kolektivnu baštinu Unije koja je nastala kroz vrijeme. Takvi materijali trebali bi biti dostupni i putem novih tehnologija, kako bi omogućili istraživačima i građanima pogled u budućnost kroz arhivu prošlosti. Pristupačnost i očuvanje kulturne baštine u tim oblicima potrebno je radi vitalnosti angažmana koji sada žive unutar europskih kultura i doprinose održivom gospodarskom rastu.

Aktivnosti se usmjeravaju na:

(a)

proučavanje europske baštine, sjećanja, identiteta, integracije i kulturnog djelovanja i pretvorbi, uključujući njezina predstavljanja u kulturnim i znanstvenim zbirkama, arhivima i muzejima, radi boljeg informiranja i razumijevanja sadašnjosti pomoću izdašnijih interpretacija prošlosti;

(b)

istraživanje povijesti, književnosti, umjetnosti, filozofije i religija europskih zemalja i regija te načina na koji je sve to utjecalo na suvremenu europsku raznolikost;

(c)

istraživanje o ulozi Europe u svijetu, o međusobnom utjecaju i povezanosti dijelova svijeta te pogled izvana na europske kulture.

7.   Sigurna društva - zaštita slobode i sigurnosti Europe i njezinih građana

7.1.   Poseban cilj

Poseban je cilj unapređenje sigurnih europskih društava u kontekstu jedinstvenih transformacija i rastućih globalnih međusobnih ovisnosti i prijetnji, uz jačanje europske kulture slobode i pravde.

Europa nikad nije bilo tako mirno konsolidirana, a razine sigurnosti koje uživaju građani Europe visoke su u usporedbi s ostalim dijelovima svijeta. Međutim, europska ranjivost i dalje postoji u kontekstu sve veće globalizacije u kojoj se društva suočavaju sa sigurnosnim prijetnjama i izazovima koji rastu po obimu i sofisticiranosti.

Prijetnja velikih vojnih agresija je smanjena, a zabrinutost za sigurnost usmjerena na nove višedimenzionalne, međusobno povezane i transnacionalne prijetnje. U obzir treba uzeti aspekte kao što su ljudska prava, uništavanje okoliša, politička stabilnost i demokracija, društvena pitanja, kulturni i vjerski identitet i migracija. U tom kontekstu unutarnji i vanjski aspekti sigurnosti neraskidivo su povezani. U cilju zaštite slobode i sigurnosti, Unija zahtijeva učinkovite odgovore pomoću sveobuhvatnog i inovativnog niza sigurnosnih instrumenata. Istraživanje i inovacije mogu imati jasnu ulogu podrške, iako to sâmo ne može jamčiti sigurnost. Znanstvene i inovacijske aktivnosti trebale bi biti usmjerene na razumijevanje, otkrivanje, sprečavanje, odvraćanje, pripremu i zaštitu od sigurnosnih prijetnji. Nadalje, sigurnost predstavlja temeljne izazove koji se ne mogu riješiti samostalnim i pojedinačnim sektorskim postupanjem, već su potrebni ambiciozniji, koordinirani i holistički pristupi.

Mnogi oblici nesigurnosti sve više pogađaju građane, bilo od kriminala, nasilja, terorizma, prirodnih nesreća ili onih koje je uzrokovao čovjek, računalnih napada, povrede privatnosti i drugih oblika društvenih i gospodarskih nepravilnosti.

Prema procjenama, u Europi svake godine vjerojatno ima i do 75 milijuna izravnih žrtava kriminala (24). Izravni troškovi povezani s kriminalom, terorizmom, protuzakonitim radnjama, nasiljem i katastrofama u Europi za 2010. godinu procjenjuju se na najmanje 650 milijardi EUR (oko 5 % BDP-a Unije). Terorizam je pokazao svoje fatalne posljedice u nekoliko dijelova Europe i svijeta, stajao mnoge živote i prouzročio važne gospodarske gubitke. Također ima značajan kulturni i globalni utjecaj.

Građani, trgovačka društva i institucije sve su više uključeni u digitalne interakcije i transakcije u društvenom, financijskom i komercijalnom dijelu života, no razvoj interneta također je doveo do računalnog kriminala vrijednog milijarde eura godišnje i internetskih napada na kritične infrastrukture te povreda privatnosti koje pogađaju pojedince ili subjekte diljem kontinenta. Promjene u prirodi i percepciji nesigurnosti u svakodnevnom životu vjerojatno će utjecati na povjerenje građana ne samo u institucije, već i jednih u druge.

Da bi se te prijetnje predvidjele, spriječile ili se njima upravljalo, nužno je razumjeti uzroke, razviti i primijeniti inovativne tehnologije, rješenja, alate za predviđanje i znanje, poticati suradnju između pružatelja i korisnika, pronaći rješenja za civilnu sigurnost, poboljšati konkurentnost europske sigurnosne industrije i usluga, uključujući ICT, te spriječiti i suzbijati zlouporabu privatnosti i kršenje ljudskih prava na internetu i drugdje, uz istovremeno osiguranje individualnih prava i sloboda europskih građana.

Trebala bi se obratiti pozornost na interoperabilnost i normizaciju s ciljem poboljšanja prekogranične suradnje različitih hitnih službi.

Naposljetku, budući da bi politike sigurnosti trebale uzajamno djelovati s različitim društvenim politikama, jačanje društvene dimenzije istraživanja sigurnosti važan je aspekt ovog društvenog izazova.

Poštovanje temeljnih vrijednosti kao što su sloboda, demokracija, jednakost i vladavina prava moraju biti temelj svake aktivnosti poduzete u kontekstu ovog izazova kako bi se europskim građanima pružila sigurnost.

7.2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Unija i njezini gađani, industrija i međunarodni partneri suočeni su s nizom prijetnji sigurnosti, poput kriminala, terorizma, nezakonite trgovine i masovnih izvanrednih stanja zbog prirodnih katastrofa uzrokovanih ili onih uzrokovanih čovjekovim djelovanjem. Te prijetnje mogu se protezati preko granica i usmjeriti se na fizičke ciljeve ili internetske prostore s napadima koji proizlaze iz različitih izvora. Napadi na informacijske ili komunikacijske sustave javnih vlasti i privatnih osoba, na primjer, ne samo da narušavaju povjerenje građana nego mogu ozbiljno ugroziti ključnu infrastrukturu i usluge kao što su energija, promet, zdravlje, financije ili telekomunikacije.

Te bi prijetnje eventualno mogle ugroziti unutarnje temelje našeg društva. Tehnologija i kreativni dizajn mogu dati važan doprinos svakom potrebnom odgovoru. Ipak, pri razvoju novih rješenja trebala bi se imati na umu prikladnost sredstava i njihova primjerenost društvenim zahtjevima, posebno u pogledu jamčenja temeljnih prava i sloboda građana.

Naposljetku, sigurnost također predstavlja velik gospodarski izazov, s obzirom na udio Europe u brzorastućem globalnom sigurnosnom tržištu. S obzirom na moguće posljedice nekih prijetnji na usluge, mreže ili poduzeća, upotreba primjerenih sigurnosnih rješenja postala je ključna za gospodarstvo i konkurentnost europske proizvodnje. Suradnja između država članica, ali i s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama dio je tog izazova.

Financiranje istraživanja i inovacija od strane Unije u okviru ovog društvenog izazova podupirat će razvoj, provedbu i prilagodbu ključnih politika Unije, osobito ciljeve strategije Europa 2020., zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, strategiju Unije za unutarnju sigurnost i vodeće inicijative „Digitalna agenda za Europu”. Provodit će se koordinacija s izravnim akcijama Zajedničkog istraživačkog centra.

7.3.   Opće odrednice aktivnosti

Cilj je podupiranje politike Unije vezane uz unutarnju i vanjsku sigurnost te osiguravanje računalne sigurnosti, povjerenja i privatnosti na Jedinstvenom digitalnom tržištu, poboljšavajući istovremeno konkurentnost sigurnosne industrije i usluga Unije, uključujući ICT. Te aktivnosti bit će usmjerene na istraživanje i razvoj nove generacije inovativnih rješenja, radeći na novim idejama, projektima te interoperabilnim standardima. To će se postići razvojem inovativnih tehnologija i rješenja za prevladavanje sigurnosnih nedostataka i smanjivanje rizika od sigurnosnih prijetnji.

Navedene aktivnosti orijentirane na misiju uključit će potražnje različitih krajnjih korisnika (građana, poduzećâ, organizacija civilnog društva i uprava, uključujući nacionalna i međunarodna tijela, civilnu zaštitu, policiju, čuvare granica, itd.), kako bi se u obzir uzeo napredak u području sigurnosnih prijetnji i zaštite privatnosti te neophodni društveni aspekti.

Aktivnosti se usmjeravaju na:

(a)

borbu protiv kriminala, nezakonite trgovine i terorizma, uključujući razumijevanje terorističkih ideja i uvjerenja te borbu protiv njih;

(b)

zaštitu i poboljšanje otpornosti kritičnih infrastruktura, opskrbnih lanaca i načina prijevoza;

(c)

jačanje sigurnosti kroz upravljanje granicama;

(d)

poboljšanje računalne sigurnosti;

(e)

jačanje otpornosti Europe na krize i katastrofe;

(f)

osiguravanje privatnosti i slobode, uključujući na internetu, i jačanje društvenog zakonskog i etičkog razumijevanja svih područja sigurnosti, rizika i upravljanja;

(g)

poboljšanje normizacije i interoperabilnosti sustavâ, uključujući za hitne slučajeve;

(h)

potporu politikama vanjske sigurnosti Unije, uključujući sprečavanje sukoba i izgradnju mira.

DIO IV.

ŠIRENJE IZVRSNOSTI I SUDJELOVANJA

1.   POSEBAN CILJ

Poseban cilj je potpuno iskoristiti potencijal europskog kvalificiranog kadra i zajamčiti maksimalno uvećanje koristi gospodarstva koje se temelji na inovacijama te njihovu pravednu raspodjelu u cijeloj Uniji u skladu s načelom izvrsnosti.

Unatoč nedavnoj tendenciji približavanja uspješnosti inovacija pojedinih zemalja i regija, i dalje su prisutne velike razlike između država članica. Nadalje, ograničavajući nacionalne proračune, sadašnja financijska kriza prijeti širenjem nejednakosti. Iskorištavanje potencijala europskog kvalificiranog kadra te povećanje i širenje koristi inovacija u cijeloj Uniji ključno je za konkurentnost Europe i njezinu sposobnost suočavanja s društvenim izazovima u budućnosti.

2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Da bi napredovala u smjeru pametnog, održivog i uključivog društva, Europa mora na najbolji mogući način iskoristiti inteligenciju kojom raspolaže u Uniji i osloboditi neiskorišteni potencijal na području istraživanja i inovacija.

Njegovanjem i povezivanjem centara izvrsnosti, predložene aktivnosti doprinijet će jačanju Europskog istraživačkog prostora.

3.   Osnovne odrednice aktivnosti

Posebne aktivnosti olakšat će širenje izvrsnosti i sudjelovanja putem sljedećih aktivnosti:

Udruživanje u timove izvrsnih istraživačkih institucija s regijama koje postižu slabe rezultate na području RDI-ja (istraživanje, razvoj i inovacije), s ciljem stvaranja novih centara izvrsnosti (ili značajnog poboljšanja postojećih) u državama članicama i regijama koje postižu slabe rezultate na području RDI-ja.

Povezivanje istraživačkih institucija s ciljem znatnog jačanja definiranog polja istraživanja u nekoj instituciji u nastajanju, putem veza s najmanje dvije međunarodno vodeće institucije na tom području.

Uspostavljanje programa „ERA Chairs” za privlačenje istaknutih znanstvenika u institucije s jasnim potencijalom istraživačke izvrsnosti, kako bi pomogli tim institucijama da u potpunost oslobode taj potencijal i time stvore ravnopravne uvjete za istraživanje i inovaciju u Europskom istraživačkom području. Trebale bi se istražiti moguće sinergije s aktivnostima ERC-a (Europskog istraživačkog vijeća).

Instrument za političku podršku za poboljšanje oblikovanja, provedbe i evaluacije nacionalnih/regionalnih politika istraživanja i inovacija.

Podupiranje pristupa međunarodnim mrežama za izvrsne istraživače i inovatore koji su nedovoljno uključeni u europske i međunarodne mreže, uključujući COST (Europska suradnja u području znanstvenih i tehničkih istraživanja).

Jačanje administrativnih i operativnih kapaciteta transnacionalnih mreža nacionalnih kontaktnih mjesta, uključujući putem stručnog osposobljavanja, tako da mogu pružiti bolju podršku potencijalnim sudionicima.

DIO V.

ZNANOST S DRUŠTVOM I ZA DRUŠTVO

1.   PosebAn cilj

Cilj je uspostava učinkovite suradnje između znanosti i društva, novačenje novih talenata za znanost te povezivanje znanstvene izvrsnosti s društvenom osviještenošću i odgovornošću.

2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Snaga europskog sustava znanosti i tehnologije ovisi o njegovoj sposobnosti da privuče talente i ideje, gdje god se oni nalazili. To se može postići samo ako se uspostavi plodonosan i bogat dijalog te aktivna suradnja između znanosti i društva kako bi se osigurala veća odgovornost znanosti te omogućio razvoj politika korisnijih za građane. Brz napredak u današnjim znanstvenim istraživanjima i inovacijama doveo je do porasta važnih etičkih, zakonskih i društvenih pitanja koja utječu na odnos između znanosti i društva. Poboljšanje suradnje između znanosti i društva s ciljem širenja društvene i političke potpore znanosti i tehnologiji u svim državama članicama u sve je većoj mjeri ključno pitanje koje je sadašnja gospodarska kriza uvelike pooštrila. Javno ulaganje u znanost zahtijeva široku društvenu i političku mobilizaciju ljudi koji dijele vrijednosti znanosti, izobraženi su i angažirani u njezinim procesima te su sposobni prepoznati njezine doprinose znanju, društvu i gospodarskom napretku.

3.   Opće odrednice aktivnosti

Aktivnosti se usmjeravaju na:

(a)

povećanje privlačnosti znanstvenih i tehnoloških karijera za mlade studente i poticanje održive interakcije između škola, znanstvenih institucija, industrije i organizacija civilnog društva;

(b)

promicanje ravnopravnosti spolova, posebice podupirući strukturne promjene u organizaciji istraživačkih institucija te u sadržaju i obliku istraživačkih aktivnosti;

(c)

uključivanje društva u pitanja znanosti i inovacija, politika i aktivnosti, kako bi se uzeli u obzir interesi i vrijednosti građana te se povećala kvaliteta, relevantnost, društvena prihvatljivost i održivost rezultata istraživanja i inovacija u različitim područjima aktivnosti, od društvenih inovacija do područja kao što su biotehnologija i nanotehnologija;

(d)

poticanje građana na sudjelovanje u znanosti putem formalne i neformalne znanstvene izobrazbe te promicanje širenja aktivnosti temeljenih na znanosti, posebice u znanstvenim centrima i drugim prikladnim kanalima;

(e)

razvoj dostupnosti i upotrebe rezultata javno financiranog istraživanja;

(f)

razvoj upravljanja za napredak odgovornog istraživanja i inovacija od strane svih zainteresiranih strana (istraživača, javnih vlasti, industrije i organizacija civilnog društva), osjetljivog na potrebe i zahtjeve društva te promicanje etičkog okvira za istraživanje i inovacije;

(g)

poduzimanje potrebnih i proporcionalnih mjera predostrožnosti u aktivnostima istraživanja i inovacija predviđanjima i procjenjivanjem potencijalnih posljedica na okoliš, zdravlje i sigurnost;

(h)

poboljšanje znanja o znanstvenoj komunikaciji s ciljem poboljšanja kvalitete i učinkovitosti interakcija između znanstvenika, općih medija i javnosti.

DIO VI.

NENUKLEARNE AKTIVNOSTI ZAJEDNIČKOG ISTRAŽIVAČKOG CENTRA (JRC-a)

1.   PosebAn cilj

Poseban je cilj pružiti znanstvenu i tehničku potporu politikama Unije usmjerenu prema korisniku, uz fleksibilno odgovaranje na nove zahtjeve politike.

2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Unija je utvrdila ambiciozan politički program do 2020., usmjeren na rješavanje složenih, međusobno povezanih izazova, kao što su održivo upravljanje resursima i konkurentnost. Kako bi se na ovaj izazov uspješno odgovorilo, potrebni su čvrsti znanstveni dokazi koji obuhvaćaju različite znanstvene discipline i omogućuju dobru procjenu opcija politika. JRC, uz svoju ulogu znanstvene službe pri donošenju politike Unije, pružit će potrebnu znanstvenu i tehničku potporu kroz sve faze ciklusa donošenja politike, od začetka do provedbe i procjene. Radi doprinosa ovom posebnom cilju, jasno će usmjeriti svoja istraživanja na prioritete politike Unije, jačajući istovremeno međusektorske kompetencije i suradnju s državama članicama.

Neovisnost JRC-a o posebnim interesima, privatnim ili nacionalnim, u kombinaciji s njegovom znanstveno-tehničkom referentnom ulogom, omogućuju mu da olakšava potrebno postizanje dogovora između zainteresiranih strana i donositelja politike. Države članice i građani Unije imaju koristi od istraživanja JRC-a, što je najvidljivije u područjima kao što su zdravlje i zaštita potrošača, zaštita okoliša, sigurnost i zaštita te upravljanje kriznim situacijama i katastrofama.

Nadalje, države članice i regije također će imati koristi od njihovih pametnih strategija specijalizacije.

JRC je sastavni dio Europskog istraživačkog prostora te će nastaviti podupirati njegovo djelovanje kroz usku suradnju s drugim stručnjacima i zainteresiranim stranama, maksimalnim proširivanjem pristupa svojim sadržajima i usavršavanjem istraživača te uskom suradnjom s državama članicama i međunarodnim institucijama koje slijede iste ciljeve. Na ovaj će se način također promicati integracija novih država članica i pridruženih zemalja za koje će JRC nastaviti održavati tematska predavanja posvećena znanstveno-tehničkoj osnovi pravnog sustava Unije. JRC će uspostaviti koordinacijske poveznice s drugim relevantnim posebnim ciljevima programa Obzor 2020. U smislu nadopune svojih izravnih aktivnosti te u svrhu daljnje integracije i umrežavanja u sklopu Europskog istraživačkog prostora, JRC također može sudjelovati u neizravnim aktivnostima programa Obzor 2020. i koordinacijskim instrumentima u područjima za koja posjeduje odgovarajuću stručnost za stvaranje dodane vrijednosti Unije.

3.   Opće odrednice aktivnosti

Aktivnosti JRC-a u programu Obzor 2020. usmjerit će se na prioritete politike Unije i društvene izazove koji se njima rješavaju. Navedene su aktivnosti usklađene s ciljevima strategije Europa 2020. i s naslovima „Sigurnost i građanstvo” te „Globalna Europa” Višegodišnjeg financijskog okvira za 2014.-2020.

Ključna područja nadležnosti JRC-a bit će energija, promet, zaštita okoliša i klimatske promjene, poljoprivreda i sigurnost hrane, zdravlje i zaštita potrošača, informacijske i komunikacijske tehnologije, referentni materijali te sigurnost i zaštita (uključujući nuklearnu sigurnost i zaštitu iz programa Euratom). Aktivnosti JRC-a u tim područjima provodit će se uzimajući u obzir relevantne inicijative na razini regija, država članica ili Unije, s ciljem oblikovanja Europskog istraživačkog prostora.

Ova će se područja nadležnosti značajno povećati kapacitetima koji će obuhvatiti cjelokupan ciklus politike i služiti za procjenu opcija politike. To uključuje

(a)

očekivanja i predviđanja - proaktivni strateški podaci o trendovima i kretanjima u znanosti, tehnologiji, društvu i njihov mogući učinak na javnu politiku;

(b)

isplativost - za integriranu uslugu koja obuhvaća znanstveno-tehničke i makroekonomske aspekte;

(c)

izradu modela - usmjeravanje na održivost i isplativost te na postizanje manje ovisnosti Komisije o vanjskim izvršiteljima analize glavnih scenarija;

(d)

analizu politike - kako bi se omogućilo istraživanje opcija politike kroz više sektora;

(e)

procjenu učinka - pružanje znanstvenih dokaza za potporu opcija politike.

JRC nastavlja primjenjivati izvrsnost u istraživanju i opsežnu interakciju s istraživačkim institucijama kao osnovu vjerodostojne i čvrste znanstveno-tehničke potpore politici. U tom će cilju ojačati suradnju s europskim i međunarodnim partnerima, među ostalim, sudjelovanjem u neizravnim aktivnostima. Također će selektivno provesti preliminarna istraživanja i steći kompetencije iz novih područja važnih za politiku.

JRC se usmjerava na sljedeće:

3.1.   Izvrsna znanost

Provedba istraživanja za jačanje baze znanstvenih dokaza za donošenje politike i ispitivanje novih područja znanosti i tehnologije, uključujući preliminarni istraživački program.

3.2.   Vodeći položaj u industriji

Doprinos europskoj konkurentnosti kroz potporu postupku normizacije i normi uz pomoć prednormativnih istraživanja, razvoj referentnih materijala i mjera i usklađivanje metodologija iz pet ključnih područja (energije, prometa; vodeće inicijative „Digitalna agenda”; sigurnosti i zaštite; zaštite potrošača). Izvršenje procjena sigurnosti novih tehnologija u područjima kao što su energija i promet te zdravlje i zaštita potrošača. Doprinos olakšavanju korištenja, standardizacije i potvrde valjanosti svemirskih tehnologija i podataka, osobito s ciljem rješavanja društvenih izazova.

3.3.   Društveni izazovi

(a)   Zdravlje, demografske promjene i blagostanje

Doprinos zdravlju i zaštiti potrošača kroz znanstvenu i tehničku potporu u područjima kao što su hrana, hrana za životinje te proizvodi široke potrošnje; okoliš i zdravlje, prakse kod zdravstvenih dijagnostičkih i preventivnih pregleda; te hrana i prehrana.

(b)   Sigurnost hrane, održiva poljoprivreda i šumarstvo, istraživanje mora, pomorstva i kopnenih voda i bioekonomija

Potpora razvoju, provedbi i praćenju europske poljoprivredne i ribarstvene politike, uključujući sigurnost i zaštitu hrane te razvoj biološkoga gospodarstva, npr. kroz predviđanja proizvodnje usjeva, tehničke i društveno-gospodarske analize i modele te promicanje zdravih i produktivnih mora.

(c)   Sigurna, čista i učinkovita energija

Podupiranje ciljeva 20-20-20 vezanih uz klimu i energiju istraživanjima tehnoloških i gospodarskih aspekata snabdijevanja energijom, učinkovitosti, tehnologija s niskom razinom ugljika i distribucijske mreže za energiju/električnu energiju.

(d)   Pametan, zelen i integriran promet

Podupiranje politike Unije za održivu, sigurnu i zaštićenu mobilnost osoba i roba laboratorijskim studijama, pristupom u kojem se koriste modeli i praćenje, uključujući niskougljične tehnologije u prometu, kao što su elektrifikacija, čista i učinkovita vozila i alternativna goriva te pametni sustavi mobilnosti.

(e)   Klimatska aktivnost, okoliš, učinkovitost resursa i sirovine

Istraživanje međusektorskih izazova održivog upravljanja prirodnim resursima praćenjem glavnih varijabli zaštite okoliša i razvojem integriranog okvira za korištenje modela u svrhu procjene održivosti.

Podupiranje resursne učinkovitosti, smanjenja emisija i održivog snabdijevanja sirovinama kroz integrirane društvene procjene, procjene zaštite okoliša i gospodarske procjene čistih proizvodnih postupaka, tehnologija i proizvoda i usluga.

Podupiranje ciljeva razvojne politike Unije istraživanjima kako bi se osigurale odgovarajuće zalihe osnovnih resursa, s fokusom na praćenje parametara zaštite okoliša i resursa, sigurnost hrane i analize vezane uz zaštitu i prijenos znanja.

(f)   Europa u svijetu koji se mijenja - uključiva, inovativna i promišljena društva

Doprinos provedbi vodeće inicijative „Unija inovacija” i njezino praćenje uz makroekonomske analize pokretača i prepreka istraživanjima i inovacijama te razvoj metodologija, ‚semafora’ i pokazatelja.

Podupiranje Europskog istraživačkog prostora (ERA) praćenjem njegova funkcioniranja i analizom pokretača i prepreka nekim od njegovih glavnih elemenata; umrežavanjem istraživanja, izobrazbom, otvaranjem sadržaja i baza podataka JRC-a korisnicima u državama članicama, državama pristupnicama te pridruženim zemljama.

Doprinos ključnim ciljevima vodeće inicijative „Digitalna agenda” kvalitativnim i kvantitativnim analizama gospodarskih i društvenih aspekata (digitalno gospodarstvo, digitalno društvo, digitalni način života).

(g)   Sigurna društva - zaštita slobode i sigurnosti Europe i njezinih građana.

Podupiranje unutarnje sigurnosti i zaštite kroz utvrđivanje i procjenu slabosti ključnih infrastruktura kao vitalnih dijelova društvenih funkcija i kroz procjenu operativne učinkovitosti te društvenu i etičku evaluaciju tehnologija vezanih uz digitalni identitet; rješavanje globalnih sigurnosnih izazova, uključujući nove ili hibridne prijetnje, kroz razvoj naprednih alata za traženje i analizu informacija i upravljanje kriznim situacijama.

Osnaživanje kapaciteta Unije za upravljanje prirodnim katastrofama i katastrofama izazvanim ljudskim djelovanjem jačanjem praćenja infrastruktura i razvojem ispitnih uređaja te globalnih informacijskih sustava za rano dojavljivanje i upravljanje rizikom za različite nepogode, koji se koriste okvirima za satelitsko promatranje Zemlje.

DIO VII.

EUROPSKI INSTITUT ZA INOVACIJE I TEHNOLOGIJU (EIT)

1.   PosebAn cilj

Poseban je cilj integrirati trokut znanja koji čine visoko obrazovanje, istraživanje i inovacije te na taj način ojačati inovacijski kapacitet Unije i suočiti se s društvenim izazovima.

Europa je suočena s brojnim strukturnim slabostima što se tiče inovacijskih kapaciteta i mogućnosti ostvarenja novih usluga, proizvoda i procesa, što otežava održiv gospodarski rast i stvaranje radnih mjesta. Između glavnih problema ističu se i relativno loši podaci za Europu o privlačenju i zadržavanju nadarenih; nedovoljna iskorištenost postojećih istraživačkih prednosti u smislu ostvarivanja gospodarske ili društvene vrijednosti; nizak stupanj komercijalizacije rezultata istraživanja; niska razina poduzetničke djelatnosti i poduzetničkog duha; nizak stupanj privatnih ulaganja u istraživanja i razvoj; opseg resursa centara izvrsnosti, uključujući ljudske resurse, koji je nedovoljan za globalno natjecanje; i prevelik broj prepreka suradnji unutar trokuta znanja koji čine visoko obrazovanje, istraživanje i inovacije na europskoj razini.

2.   Obrazloženje i dodana vrijednost Unije

Ako se Europa želi natjecati na međunarodnoj razini, ove je strukturne slabosti potrebno prevladati. Prethodno utvrđeni elementi zajednički su svim država članicama i utječu na inovacijski kapacitet Unije kao cjeline.

EIT će pokušati riješiti ova pitanja promicanjem strukturnih promjena u europskom inovacijskom krajobrazu. To će učiniti poticanjem integracije visokog obrazovanja, istraživanja i inovacija najviših standarda, pogotovo putem svojih zajednica znanja i inovacija (ZZI-ja), ostvarujući na taj način okruženja koja pogoduju inovaciji, te promicanjem i podupiranjem nove generacije poduzetnika i stimuliranjem stvaranja start-up i spin-off poduzeća. Na taj će način EIT u potpunosti doprinijeti ciljevima strategije Europa 2020. i osobito vodećim inicijativama „Unija inovacija” i „Mladi u pokretu”.

Osim toga, EIT i njegove zajednice znanja i inovacija (ZZI-ji) trebali bi tražiti sinergije i interakcije u svim prioritetima programa Obzor 2020. te s drugim relevantnim inicijativama. EIT će kroz ZZI-je posebice doprinijeti posebnim ciljevima prioriteta „Društveni izazovi” i posebnog cilja „Vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama”

Integracija obrazovanja i poduzetništva s istraživanjima i inovacijama

Posebna karakteristika EIT-a je integracija visokog obrazovanja i poduzetništva s istraživanjima i inovacijama kao poveznicama jedinstvenog inovacijskog lanca diljem Unije i šire, što bi trebalo dovesti, između ostaloga, do porasta komercijalizacije inovativnih usluga, proizvoda i procesa.

Poduzetnička logika i pristup orijentiran prema rezultatima

EIT, putem svojih zajednica znanja i inovacija (ZZI-ja), djeluje u skladu s poduzetničkom logikom i ima pristup usmjeren prema rezultatima. Snažno vodstvo je preduvjet: svaki ZZI predvodi glavni direktor. Partnere ZZI-ja predstavlja jedinstvena pravna osoba kako bi se pojednostavnilo donošenje odluka. ZZI-ji moraju izraditi jasno definirane godišnje poslovne planove u kojima se određuje višegodišnja strategija i koji uključuju zahtjevan portfelj aktivnosti, od obrazovnih aktivnosti do aktivnosti stvaranja poslovnih subjekata, s jasnim ciljevima i rezultatima kojima se nastoji postići kako tržišni učinak, tako i učinak na društvo. Trenutačna pravila koja se odnose na sudjelovanje, ocjenu i praćenje ZZI-ja omogućuju brze odluke slične poslovnim odlukama. Poduzeća i poduzetnici trebali bi imati snažnu ulogu u provođenju aktivnosti u zajednicama znanja i inovacija, a one bi trebale biti u stanju mobilizirati ulaganja i dugoročni angažman poslovnog sektora.

Prevladavanje fragmentacije pomoću dugoročnih integriranih partnerstva

ZZI-ji EIT-a visoko su integrirani pothvati koji na otvoren, odgovoran i transparentan način okupljaju partnere iz sektora industrije, uključujući mala i srednja poduzeća, visokog obrazovanja, istraživačkih i tehnoloških instituta poznatih po svojoj izvrsnosti. ZZI-ji omogućuju udruživanje partnera iz čitave Unije i šire u nove, prekogranične konfiguracije, optimizaciju postojećih resursa i otvaranje pristupa novim poduzetničkim prilikama putem novog lanca vrijednosti, baveći se izazovima većeg rizika i širih razmjera. ZZI-ji su otvoreni za sudjelovanje novih sudionika koji donose dodanu vrijednost partnerstvu, uključujući mala i srednja poduzeća.

Njegovanje glavne inovacijske prednosti Europe: njezinih visoko nadarenih ljudi

Nadarenost je ključna sastavnica inovacije. EIT podržava ljude i njihov uzajamni odnos postavljanjem studenata, istraživača i poduzetnika u središte svog inovacijskog modela. EIT će pružiti poduzetničko, kreativno ozračje i interdisciplinarno obrazovanje nadarenima, putem magisterija i doktorata s oznakom EIT-a, zamišljenih da postanu međunarodno prepoznati brend izvrsnosti. Na taj način EIT snažno promiče mobilnost i stručno usavršavanje unutar trokuta znanja.

3.   Osnovne odrednice aktivnosti

EIT djeluje uglavnomputem ZZI-ja, posebno u područjima koja pružaju istinski inovacijski potencijal. Premda ZZI-ji sveukupno imaju značajnu samostalnost u utvrđivanju svojih strategija i aktivnosti, svima su zajedničke brojne inovacijske karakteristike gdje se traži koordinacija i sinergije. EIT će, nadalje, osnažiti svoj utjecaj širenjem dobrih praksi o načinu integracije trokuta znanja i razvoja poduzetništva, integriranjem relevantnih novih partnera koji mogu pružiti dodanu vrijednost te aktivnim prihvaćanjem nove svijesti o razmjeni znanja.

(a)   Prijenos i primjena visoko obrazovnih, istraživačkih i inovacijskih aktivnosti za stvaranje novih poslovnih subjekata

EIT za cilj ima stvoriti okruženje za razvoj inovacijskog potencijala ljudi i iskoristiti njihove ideje, neovisno o njihovu položaju u inovacijskome lancu. Na taj će način EIT također pomoći pri rješavanju ‚europskog paradoksa’, što znači da su izvrsna postojeća istraživanja daleko od potpunog iskorištenja. Time EIT pomaže izlasku ideja na tržište. Koristeći uglavnom svoje ZZI-je i usmjerenosti na prihvaćanje/poticanje poduzetničkog duha, stvorit će nove poslovne mogućnosti u obliku start-up i spin-off poduzeća, ali također i unutar postojeće industrije. Naglasak će biti na svim oblicima inovacija, uključujući tehnološke, društvene i netehnološke inovacije.

(b)   Najnovija istraživanja vođena inovacijama u područjima od ključnoga gospodarskog i društvenog interesa

Strategija i aktivnosti EIT-a usmjereni su na područja koja pružaju istinski inovacijski potencijal te su jasno povezana s društvenim izazovima obrađenima u okviru programa Obzor 2020. Pokušajem rješavanja ključnih društvenih izazova na sveobuhvatan način, EIT će promicati interdisciplinarni i višedisciplinarni pristup te pomoći kod usmjeravanja istraživačkih napora partnera u ZZI-jima.

(c)   Razvoj nadarenih, stručnih osoba poduzetničkoga duha uz pomoć obrazovanja i osposobljavanja

EIT je dužan u potpunosti uključiti obrazovanje i stručno usavršavanje u svim fazama radnog vijeka te podupirati i olakšati razvoj novih, inovativnih programa koji će odražavati potrebu za novim profilima za kojima su potrebu stvorili složeni društveni i gospodarski izazovi. EIT će u tu svrhu igrati ključnu ulogu u promicanju novih zajedničkih ili višestrukih akademskih stupnjeva i diploma u državama članicama, poštujući načelo supsidijarnosti.

EIT će također igrati važnu ulogu u prilagodbi koncepta ‚poduzetništva’ putem svojih obrazovnih programa, koji promiču poduzetništvo u okružju u kojemu se ističe znanje, koristeći inovacijska istraživanja i doprinoseći rješenjima od visokog društvenog značaja.

(d)   Širenje najboljih praksi i sustavna razmjena znanja

EIT za cilj ima isprobati nove pristupe u inovaciji i razviti zajedničku kulturu inovacije i prijenosa znanja, uključujući u malim i srednjim poduzećima. To bi se moglo dogoditi, među ostalim, razmjenom raznovrsnih iskustava ZZI-ja preko različitih mehanizama širenja, kao što su mreža dionika i program stipendija.

(e)   Međunarodna dimenzija

EIT djeluje uz svijest o globalnom kontekstu u kojemu posluje te je dužan pomoći pri stvaranju poveznica s ključnim međunarodnim partnerima u skladu s člankom 27. stavkom 2. Povećanjem broja središta izvrsnosti putem ZZI-ja te prihvaćanjem novih obrazovnih mogućnosti, usmjerit će se na napore da učini Europu privlačnijom za nadarene ljude iz inozemstva.

(f)   Jačanje utjecaja u Europi putem inovativnog modela financiranja

EIT će snažno doprinijeti ciljevima programa Obzor 2020., osobito pokušajem rješavanja društvenih izazova dopunjavanjem drugih inicijativa iz ovih područja. U okviru programa Obzor 2020. testirat će nove, pojednostavljene pristupe financiranju i upravljanju i na taj način imati pionirsku ulogu u inovacijskom krajobrazu Europe. Dio godišnjeg doprinosa dodijelit će se ZZI-jima na konkurentan način. Pristup EIT-a financiranju čvrsto će se temeljiti na snažnom učinku poluge, uz pokretanje javnih i privatnih sredstava na nacionalnoj razini i na razini Unije, a države članice i relevantne zainteresirane strane o tome će biti obaviještene na transparentan način. Nadalje, koristit će sasvim nova sredstva za ciljanu potporu pojedinačnim aktivnostima kroz Zakladu EIT-a.

(g)   Povezivanje regionalnog razvoja s europskim mogućnostima

Putem ZZI-ja i njihovih središta na različitim lokacijama – čvorova izvrsnosti, spajajući visoko obrazovanje, istraživanja i poslovne partnere na određenoj geografskoj lokaciji – EIT će također biti povezan s regionalnom politikom. Osobito će osigurati bolju vezu između institucija visokog obrazovanja, tržišta rada i regionalnih inovacija i rasta, u kontekstu regionalnih i nacionalnih strategija pametne specijalizacije. Time će doprinijeti ciljevima kohezijske politike Unije.


(1)  COM(2013)0624.

(2)  Preporuka Komisije o upravljanju intelektualnim vlasništvom u aktivnostima prijenosa znanja i Kodeks prakse za sveučilišta i ostale javne institucije za istraživanja (C(2008) 1329, od 10.4.2008.).

(3)  COM(2009)0512.

(4)  COM(2010)0245.

(5)  COM(2011)0112.

(6)  COM(2011)0152.

(7)  COM (2011)0112

(8)  Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL L 327, 22.12.2000., str. 1.).

(9)  Direktiva 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša(Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji) (SL L 164, 25.6.2008., str. 19.).

(10)  World Energy Outlook 2008, OECD- IEA, 2008.

(11)  COM(2011)0112.

(12)  COM(2009)0519.

(13)  Bijela knjiga Komisije „Mapa puta u jedinstveni europski prometni prostor - Prema konkurentnom i učinkovitom prometnom sustavu” COM (2011)0144.

(14)  „Vozila” treba shvatiti u širem smislu, uključujući sva prijevozna sredstva.

(15)  Četvrto izvješće o procjeni IPCC-a, 2007., (www.ipcc.ch)

(16)  COM (2011)0571.

(17)  COM (2009)0147.

(18)  COM (2011)0025.

(19)  COM(2009)0400.

(20)  COM(2007)0575.

(21)  Direktiva 2007/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o procjeni i upravljanju rizicima od poplava (SL L 288, 6.11.2007., str. 27.).

(22)  COM(2012)0710.

(23)  COM(2010)0491.

(24)  COM(2011)0274.


PRILOG II.

Raspodjela proračuna

Okvirna raspodjela među programima jest sljedeća:

 

milijuni EUR u tekućim cijenama

I.

Izvrsna znanost, od čega:

24 441,1

1.

Europsko istraživačko vijeće (ERC)

13 094,8

2.

Buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju (FET)

2 696,3

3.

Aktivnosti Marie Skłodowska-Curie

6 162

4.

Istraživačke infrastrukture

2 488

II.

Vodeći položaj u industriji, od čega:

17 015,5

1.

Vodeći položaj u razvojnim i industrijskim tehnologijama (*1), (*4)

13 557

2.

Pristup rizičnom financiranju (*2)

2 842,3

3.

Inovacije u malim i srednjim poduzećima (*3)

616,2

III.

Društveni izazovi, od čega (*4)

29 679

1.

Zdravlje, demografske promjene i blagostanje

7 471,8

2.

Sigurnost hrane, održiva poljoprivreda i šumarstvo, istraživanje mora, pomorstva i kopnenih voda i bioekonomija

3 851,4

3.

Sigurna, čista i učinkovita energija

5 931,2

4.

Pametan, zelen i integriran promet

6 339,4

5.

Klimatska aktivnost, okoliš, učinkovitost resursa i sirovine

3 081,1

6.

Europa u svijetu koji se mijenja - Uključiva, inovativna i promišljena društva

1 309,5

7.

Sigurna društva - zaštita slobode i sigurnosti Europe injezinih građana

1 694,6

IV.

Širenje izvrsnosti i sudjelovanja

816,5

V.

Znanost s društvom i za društvo

462,2

VI.

Nenuklearne aktivnosti Zajedničkog istraživačkog centra

1 902,6

VII.

Europski institut za inovacije i tehnologiju (EIT)

2 711,4

UKUPNO

77 028,3


(*1)  Uključujući 7 711 milijuna EUR za informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT) od čega 1 594 milijuna EUR za znanost o fotonima i mikro i nanoelektroniku, 3 851 milijuna EUR za nanotehnologije, napredne materijale i naprednu izradu i obradu, 516 milijuna EUR za biotehnologiju i 1 479 milijuna EUR ] za svemir. Zato će 5 961 milijuna EUR biti dostupno za potporu ključnim tehnologijama razvoja.

(*2)  Otprilike 994 milijuna EUR ovoga iznosa može se izdvojiti za provedbu projekata Strateškog energetsko-tehnološkog plana (plana SET). Otprilike jedna trećina ovoga može se izdvojiti za MSP-e.

(*3)  U okviru cilja da se minimalno 20 % ukupnog zajedničkog proračuna dodijeli za poseban cilj „Vodeći položaj u razvojnim i industrijskim tehnologijama” i prioritet „Društveni izazovi za MSP-e”, minimalno 5 % tih zajedničkog proračuna prvotno će se dodijeliti instrumentu posvećenom malim i srednjim poduzećima. Minimalno 7 % ukupnih proračuna posebnih ciljeva „Vodeći položaju razvojnim i industrijskim tehnologijama” i prioriteta „Društveni izazovi” dodijelit će se instrumentu posvećenom malim i srednjim poduzećima izračunato prosječno za cijelo vrijeme trajanja programa Obzor 2020.

(*4)  Pilot-projekt Brzi program za inovacije (FTI) financirat će se iz posebnog cilja „Vodeći položaj u razvojnim i industrijskim tehnologijama” i iz relevantnog posebnog cilja prioriteta „Društveni izazovi”. Pokrenut će se dovoljan broj projekata kako bi se omogućila potpuna evaluacija FTI pilot-projekta FTI.


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/174


UREDBA (EU) br. 1292/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 294/2008 o osnivanju Europskog instituta za inovacije i tehnologiju

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 173. stavak 3.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Strategijom Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast dodijeljena je važna uloga Europskom institutu za inovacije i tehnologiju („EIT”) koji doprinosi nizu vodećih inicijativa.

(2)

Tijekom razdoblja od 2014. do 2020. EIT bi trebao doprinijeti ciljevima Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. koji je uspostavljen Uredbom (EU) br. 1291/2013 (3) Europskog parlamenta i Vijeća („Obzor 2020.”) integracijom trokuta znanja koji se sastoji od visokog obrazovanja, istraživanja i inovacija.

(3)

Kako bi se sudionicima programa Obzor 2020. osigurao sveobuhvatan okvir, Uredba (EU) br. 1290/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4) (Pravila za sudjelovanje”) trebala bi se primjenjivati na EIT.

(4)

Pravila o upravljanju pravima intelektualnog vlasništva određena su Pravilima za sudjelovanje.

(5)

Pravila o pridruživanju trećih zemalja utvrđena su u programu Obzor 2020.

(6)

EIT bi trebao poticati poduzetništvo u svojim djelatnostima koje se odnose na visoko obrazovanje, istraživanja i inovacije. Posebno bi trebao promicati izvrsno poduzetničko obrazovanje i podupirati stvaranje novih i supsidijarnih poduzeća.

(7)

EIT bi se trebao izravno povezati s nacionalnim i regionalnim predstavnicima te drugim dionicima iz inovacijskog lanca stvarajući tako povoljne učinke za obje strane. Kako bi dijalog i razmjenu učinili sustavnijima, trebalo bi uspostaviti forum dionika EIT-a kojim bi se okupila šira skupina dionika u vezi s horizontalnim pitanjima. EIT bi također trebao provoditi informacijske i komunikacijske aktivnosti usmjerene na relevantne dionike.

(8)

EIT bi trebao promicati prikladno uravnoteženo sudjelovanje različitih sudionika iz trokuta znanja uključenih u Zajednice znanja i inovacija („ZZI-ovi”). Osim toga trebao bi promicati jako sudjelovanje privatnog sektora, posebno mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća („MSP-ovi”).

(9)

Trebalo bi definirati opseg doprinosa EIT-a ZZI-ovima i pojasniti podrijetlo financijskih sredstava ZZI-ova.

(10)

Trebalo bi pojednostaviti sastav tijela EIT-a. Djelovanje Upravnog odbora EIT-a trebalo bi racionalizirati, a uloge i zadaće Upravnog odbora i direktora trebalo bi dodatno pojasniti.

(11)

Novi ZZI-ovi, uključujući njihova prioritetna područja te organizaciju i vremenski okvir postupka odabira, trebali bi biti pokrenuti prema načinima određenima u Strateškom inovacijskom programu primjenjujući otvoren, transparentan i konkurentan proces.

(12)

ZZI-ovi bi trebali proširiti obrazovne aktivnosti kako bi pružanjem tečajeva profesionalnog usavršavanja i drugih odgovarajućih tečajeva poboljšali temeljne vještine u cijeloj Uniji.

(13)

Suradnja Komisije i EIT-a potrebna je pri organizaciji praćenja i ocjenjivanja ZZI-ova kako bi se osigurala usklađenost s cjelokupnim sustavnom praćenja i ocjenjivanja Unije. Posebno bi trebala postojati jasna načela praćenja ZZI-ova i EIT-a.

(14)

Trebalo bi težiti usklađenosti ZZI-ova s relevantnim inicijativama Unije te nacionalnim i regionalnim inicijativama.

(15)

Kako bi se osiguralo veće sudjelovanje organizacija iz različitih država članica u ZZI-ovima, u barem trima različitim državama članicama trebalo bi osnovati partnerske organizacije.

(16)

EIT i ZZI-ovi trebali bi razvijati aktivnosti informiranja i širiti najbolje prakse, uključujući preko Regionalnog programa za inovacije.

(17)

EIT bi trebao donijeti kriterije i postupke financiranja, praćenja i ocjenjivanja aktivnosti ZZI-ova prije početka postupka odabira ZZI-ova.

(18)

U trogodišnjem programu rada EIT-a trebalo bi uzeti u obzir mišljenje Komisije u vezi s posebnim ciljevima EIT-a određenima programom Obzor 2020. te njegovu usklađenost s politikama i instrumentima Unije.

(19)

EIT će u sklopu programa Obzor 2020. biti uključen u upravljanje troškovima u vezi s klimatskim promjenama kako je određeno programom Obzor 2020.

(20)

Ocjenjivanjem EIT-a trebalo bi se pravovremeno pridonijeti ocjenjivanju programa Obzor 2020. u godinama 2017. i 2023.

(21)

Komisija bi trebala osnažiti svoju ulogu u praćenju provođenja pojedinih aspekata aktivnosti EIT-a.

(22)

Ovom se Uredbom utvrđuje financijska omotnica za cijelo trajanje programa Obzor 2020. koja, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (5), predstavlja primarni referentni iznos za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka. Financijski doprinos za EIT trebao bi se osigurati iz programa Obzor 2020.

(23)

Protivno početnim očekivanjima, Zaklada EIT-a neće primati izravan doprinos iz proračuna Unije te se postupak davanja razrješnice Unije stoga za nju ne bi trebao primjenjivati.

(24)

Radi jasnoće, Prilog I. Uredbi (EZ) br. 294/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (6) trebalo bi zamijeniti novim prilogom.

(25)

Uredbu (EZ) br. 294/2008 stoga bi trebalo na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 294/2008 mijenja se kako slijedi:

(1)

članak 2. mijenja se kako slijedi:

(a)

točka 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   „inovacija”: znači proces, uključujući i njegov ishod, kojim nove ideje odgovaraju na društvene ili gospodarske potrebe i potražnju i stvaraju nove proizvode, usluge ili poslovne i organizacijske modele koji se uspješno uvode u postojeće tržište ili koji su u stanju stvoriti nova tržišta te koji daju vrijednost društvu;”

(b)

točka 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   „Zajednica znanja i inovacija” (ZZI): znači autonomno partnerstvo visokih učilišta, istraživačkih organizacija, poduzeća i drugih dionika u procesu inovacija u obliku strateške mreže koja se, bez obzira na njihov precizni pravni oblik, temelji na zajedničkom srednjoročnom i dugoročnom planiranju inovacija, kako bi se odgovorilo na izazove EIT-a i doprinijelo ostvarivanju ciljeva utvrđenih Uredbom (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (*1) („Obzor 2020.”);

(*1)  Uredba (EU) br. 1291/2013 od 11. prosinca 2013. Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Okvirnog programa za istraživanje i inovacije Obzor 2020. (2014. - 2020.) i stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ (SL L 347, 20.12.2013., str. 104.).”"

(c)

točka 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   „kolokacijski centar”: znači geografsko područje na kojemu se nalaze sjedišta glavnih partnera iz trokuta znanja na kojemu mogu lako surađivati, osiguravajući ključnu točku aktivnosti ZZI-ova u tom području;”;

(d)

točka 4. briše se;

(e)

točka 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.   „partnerska organizacija”: znači organizacija koja je član ZZI-ja i može obuhvaćati posebno visoka učilišta, istraživačke organizacije, javna ili privatna poduzeća, financijske institucije, regionalne i lokalne vlasti, zaklade i neprofitne organizacije;”;

(f)

točka 9. zamjenjuje se sljedećim:

„9.   „Strateški inovacijski program” (SIP): znači strateški dokument koji donosi prioritetna područja i dugoročnu strategiju EIT-a za buduće inicijative, uključujući i pregled planiranih aktivnosti visokog obrazovanja, istraživanja i inovacija za razdoblje od sedam godina;”;

(g)

dodaje se sljedeća točka:

„9a.   „Regionalni program za inovacije” (RPI): znači program aktivnosti informiranja usmjeren na partnerstva među visokim učilištima, istraživačkim organizacijama, poduzećima i drugim dionicima radi poticanja inovacija diljem Unije;”;

(h)

dodaju se sljedeće točke:

„10.   „Forum dionika”: znači platforma otvorena predstavnicima nacionalnih, regionalnih i lokalnih vlasti, organiziranim interesima i pojedinačnim subjektima iz poduzeća, visokog obrazovanja, istraživanja, udruženja, civilnog društva i klaster organizacija, kao i drugim zainteresiranim stranama iz trokuta znanja;

11.   „Aktivnosti ZZI-ova s dodanom vrijednošću”: znači aktivnosti koje provode partnerske organizacije ili po potrebi pravni subjekti ZZI-ja, čime doprinose uključivanju trokuta znanja koji se sastoji od visokog obrazovanja, istraživanja i inovacija, uključujući osnivanje te administrativne aktivnosti i aktivnosti koordinacije ZZI-ova, te doprinoseći ukupnim ciljevima EIT-a.”.

(2)

članak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 3.

Misija i ciljevi

Misija EIT-a je davanje doprinosa održivom europskom ekonomskom rastu i konkurentnosti osnaživanjem inovacijskog kapaciteta država članica i Unije radi rješavanja većih izazova s kojima se suočava europsko društvo. To će postići promicanjem sinergija i suradnje i integracijom najviših standarda visokog obrazovanja, istraživanja i inovacija, između ostalog poticanjem poduzetništva.

Opći ciljevi, posebni ciljevi i pokazatelji rezultata EIT-a za razdoblje od 2014. do 2020. određeni su programom Obzor 2020.”.

(3)

članak 4. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)

točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

Upravni odbor koji se sastoji od članova na visokoj razini s iskustvom u visokom obrazovanju, istraživanju, inovacijama i poslovanju. Odbor je odgovoran za upravljanje aktivnostima EIT-a, za izbor, imenovanje i evaluaciju ZZI-ova, kao i za sve druge strateške odluke. Njemu pomaže Izvršni odbor;”;

(b)

točka (b) briše se;

(c)

točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)

direktor kojeg imenuje Upravni odbor i koji je odgovoran Upravnom odboru za administrativno i financijsko upravljanje EIT-om i koji je pravni zastupnik EIT-a;”.

(4)

članak 5. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)

točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

utvrđuje svoje glavne prioritete i aktivnosti u skladu sa SIP-om;”;

(b)

točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)

odabire i određuje ZZI-ove u prioritetnim područjima u skladu s člankom 7. i definira njihova prava i obveze po ugovoru, pruža im odgovarajuću potporu, primjenjuje odgovarajuće mjere za kontrolu kvalitete, neprekinuto prati i periodično ocjenjuje njihove aktivnosti, osigurava odgovarajuću razinu koordinacije i olakšava komunikaciju i tematsku suradnju među ZZI-ovima;”;

(c)

točka (f) zamjenjuje se sljedećim:

„(f)

promiče širenje najbolje prakse za integraciju trokuta znanja, između ostalog i među ZZI-ovima, s ciljem razvoja zajedničke kulture inovacija i prijenosa znanja te potiče sudjelovanje u aktivnostima informiranja, uključujući RPI;”;

(d)

točka (h) zamjenjuje se sljedećim:

„(h)

promiče multidisciplinarne pristupe inovacijama, uključujući integraciju tehnoloških, socijalnih i netehnoloških rješenja, organizacijskih pristupa i novih poslovnih modela;”;

(e)

dodaju se sljedeće točke:

„(i)

po potrebi osigurava komplementarnost i sinergiju između aktivnosti EIT-a i drugih programa Unije;

(j)

promiče ZZI-ove kao izvrsne inovacijske partnere u Uniji i izvan nje;

(k)

uspostavlja Forum dionika kako bi ih se obavijestilo o aktivnostima EIT-a, njegovim iskustvima, najboljim praksama i doprinosu politikama i ciljevima Unije u vezi s inovacijama, istraživanjem i obrazovanjem te kako bi im se omogućilo da izraze svoja mišljenja. Sastanak Foruma dionika organizira se najmanje jednom godišnje. U okviru sastanka Foruma dionika predstavnici država članica sastaju se u posebnom sastavu kako bi osigurali prikladnu komunikaciju i protok informacija s EIT-om, bili obaviješteni o postignućima, davali savjete EIT-u i ZZI-ovima te s njima dijelili iskustva. Posebnim sastavom predstavnika država članica u okviru sastanka Foruma dionika također se osiguravaju odgovarajuće sinergije i komplementarnost između aktivnosti EIT-a i ZZI-ova i nacionalnih programa i inicijativa, uključujući moguće nacionalno sufinanciranje aktivnosti ZZI-ova.”.

(5)

članak 6. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. mijenja se kako slijedi:

i.

točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)

najsuvremenija istraživanja potaknuta inovacijama u područjima od ključnoga gospodarskog i socijalnog interesa i oslanjajući se na rezultate europskih i nacionalnih istraživanja, s potencijalom za jačanje konkurentnosti Europe na međunarodnoj razini i pronalaženje rješenja za veće izazove s kojima se suočava europsko društvo;”;

ii.

točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)

obrazovne i odgojne aktivnosti na razini magisterija i doktorata, kao i tečajevi profesionalnog usavršavanja, u disciplinama s potencijalom za ispunjavanje budućih europskih socioekonomskih potreba koji šire bazu talenata Unije, promiču razvoj vještina povezanih s inovacijama, unapređenje upravljačkih i poduzetničkih vještina i mobilnost istraživača i studenata te potiču razmjenu znanja, mentorstvo i povezivanje u mreže među primateljima diploma i tečajeva s oznakom EIT-a;”;

iii.

točka (d) zamjenjuje se sljedećim:

„(d)

aktivnosti informiranja i širenje najboljih praksi u sektoru inovacija s naglaskom na razvoju suradnje između visokog obrazovanja, istraživanja i poslovanja, uključujući sektore usluga i financija;”;

iv.

dodaje se sljedeća točka:

„(e)

ostvarivanje sinergija i komplementarnosti između aktivnosti ZZI-ova i po potrebi postojećih europskih, nacionalnih i regionalnih programa.”;

(b)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   ZZI-ovi imaju značajnu ukupnu autonomiju da definiraju svoju unutarnju organizaciju i sastav, kao i svoj precizan plan i metode rada. ZZI-ovi posebno:

(a)

uspostavljaju mehanizme upravljanja kojima se odražava trokut znanja koji se sastoji od visokog obrazovanja, istraživanja i inovacija;

(b)

imaju za cilj biti otvorenima za nove članove kad god oni dodaju vrijednost partnerstvu;

(c)

djeluju otvoreno i transparentno u skladu sa svojim unutarnjim pravilima;

(d)

donose poslovne planove s ciljevima i ključnim pokazateljima uspješnosti;

(e)

razvijaju strategije financijske održivosti.”.

(6)

članak 7. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   EIT odabire i određuje partnerstvo kako bi postalo ZZI slijedeći konkurentan, otvoren i transparentan postupak. Detaljne kriterije za odabir ZZI-ova, na temelju načela izvrsnosti i relevantnosti inovacija, usvaja i objavljuje EIT. Vanjski i nezavisni stručnjaci uključeni su u proces izbora.”;

(b)

dodaje se sljedeći stavak:

„1a.   EIT započinje postupak izbora i imenovanja ZZI-ova u skladu s prioritetnim područjima i vremenskim okvirom određenim SIP-om.”;

(c)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   U skladu s načelima ugrađenima u stavak 1. kriteriji odabira za određivanje ZZI-ja između ostalog obuhvaćaju:

(a)

sadašnji i potencijalni inovacijski kapacitet, uključujući poduzetništvo, u partnerstvu kao i izvrsnost u visokom obrazovanju, istraživanju i inovacijama;

(b)

sposobnost partnerstva za postizanje ciljeva SIP-a, a time i davanje doprinosa općem cilju i prioritetima programa Obzor 2020.;

(c)

multidisciplinarni pristup inovacijama, uključujući integraciju tehnoloških, socijalnih i netehnoloških rješenja;

(d)

sposobnost partnerstva da osigura održivo i dugoročno samostalno financiranje, uključujući značajan i rastući doprinos iz privatnog sektora, industrije i usluga;

(e)

prikladno uravnoteženo sudjelovanje u partnerstvu organizacija koje su aktivne u trokutu znanja koji se sastoji od visokog obrazovanja, istraživanja, i inovacija;

(f)

prikaz plana za upravljanje intelektualnim vlasništvom prikladnog za dotični sektor, uključujući način na koji su doprinosi iz različitih partnerskih organizacija uzeti u obzir;

(g)

mjere za podržavanje sudjelovanja privatnog sektora i suradnje s njim, uključujući financijski sektor te osobito MSP-ove, kao i stvaranje novih i supsidijarnih poduzeća te MSP-ova, s ciljem gospodarskog korištenja rezultata aktivnosti ZZI-ova;

(h)

po potrebi spremnost za utvrđivanje konkretnih mjera interakcije i suradnje s javnim i trećim sektorom;

(i)

spremnost za interakciju s drugim organizacijama i mrežama izvan ZZI-ja s ciljem razmjene najboljih praksi i izvrsnosti;

(j)

spremnost za utvrđivanje konkretnih prijedloga sinergija s Unijom i druge relevantne inicijative.”;

(d)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Minimalni uvjet za formiranje ZZI-ja je sudjelovanje najmanje triju partnerskih organizacija, koje su osnovane u najmanje trima različitim državama članicama. Sve takve partnerske organizacije moraju biti međusobno neovisne, u smislu članka 8. Uredbe (EU) br. 1290/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (*2).

(*2)  Uredba (EU) br. 1290/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od o utvrđivanju pravila za sudjelovanje u Okvirnom programu za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. - 2020.) i širenje njegovih rezultata i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1096/2006 (SL L 347, 20.12.2013., str. 81.)”;"

(e)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Pored uvjeta navedenog u stavku 3., najmanje dvije trećine partnerskih organizacija koje čine ZZI moraju biti osnovane u državama članicama. Najmanje jedno visoko učilište i jedno privatno poduzeće moraju biti dio svakog ZZI-ja.”;

(f)

dodaje se sljedeći stavak:

„5.   EIT donosi i objavljuje kriterije i postupke financiranja, praćenja i ocjenjivanja aktivnosti ZZI-ova prije početka postupka odabira novih ZZI-ova. O njima se odmah obavješćuje posebni sastav predstavnika država članica u okviru Foruma dionika.”.

(7)

umeću se sljedeći članci:

„Članak 7.a

Načela ocjenjivanja i praćenja ZZI-ova

EIT na temelju ključnih pokazatelja uspješnosti, između ostalog utvrđenih Uredbom (EU) br. 1291/2013 i SIP-om, te u suradnji s Komisijom organizira neprekinuto praćenje i redovita vanjska ocjenjivanja ostvarenja, rezultata i učinka svakog ZZI-ja. O rezultatima takvih praćenja i ocjenjivanja obavješćuju se Europski parlament i Vijeće te se čine dostupnim javnosti.

Članak 7.b

Trajanje, nastavak i završetak ZZI-ja

1.   S obzirom na rezultat neprekinutog praćenja i redovitih ocjenjivanja te na posebnosti određenih područja, ZZI obično ima vremenski okvir od sedam do petnaest godina.

2.   EIT može sklopiti okvirni sporazum o partnerstvu sa ZZI-jem na početno razdoblje od sedam godina.

3.   Upravni odbor može odlučiti produžiti okvirni ugovor o partnerstvu sa ZZI-jem u odnosu na prvotno utvrđeno razdoblje, u granicama financijske omotnice iz članka 19., ako je to najprikladniji način za postizanje ciljeva EIT-a.

4.   U slučaju da se ocjenjivanjem ZZI-a ispostavi da su rezultati nedostatni, Upravni odbor poduzima odgovarajuće mjere, uključujući smanjenje, izmjenu ili povlačenje svoje financijske potpore ili raskid sporazuma.”.

(8)

u članku 8. stavku 2. umeće se sljedeća točka:

„(aa)

šire najbolje prakse o horizontalnim pitanjima;”.

(9)

članak 10. briše se;

(10)

članak 13. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   EIT objavljuje svoj poslovnik, svoja specifična financijska pravila iz članka 21. stavka 1. i detaljne kriterije za odabir ZZI-ova iz članka 7. prije izdavanja poziva na podnošenje ponuda za izbor ZZI-ova.”.

(11)

članak 14. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   ZZI-ovi se osobito financiraju iz sljedećih izvora:

(a)

doprinosa partnerskih organizacija, koji su ključni izvor financiranja;

(b)

dobrovoljnih doprinosa država članica, trećih zemalja ili njihovih tijela javne uprave;

(c)

doprinosa međunarodnih tijela ili institucija;

(d)

prihoda ostvarenih vlastitim sredstvima i aktivnostima ZZI-ova i naknada za prava intelektualnog vlasništva;

(e)

kapitalnih sredstava, uključujući ona kojima upravlja Zaklada EIT-a;

(f)

ostavštine, donacija ili doprinosa pojedinaca, institucija, zaklada ili drugih nacionalnih tijela;

(g)

doprinosa EIT-a;

(h)

financijskih instrumenata, uključujući one koji se financiraju iz općeg proračuna Europske unije.

Doprinosi mogu uključivati i doprinose u naturi.”.

(b)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Doprinosom EIT-a ZZI-ovima može se obuhvatiti do sto posto ukupnih prihvatljivih troškova za aktivnosti ZZI-ova s dodanom vrijednošću.”;

(c)

dodaju se sljedeći stavci:

„6.   Doprinos EIT-a u prosjeku ne premašuje 25 % ukupnog financiranja jednog ZZI-ja.

7.   EIT uspostavlja konkurentan mehanizam revizije za dodjelu odgovarajućeg dijela svojeg financijskog doprinosa ZZI-ovima. On obuhvaća procjenu poslovnih planova ZZI-ova i uspješnosti mjerene u procesu neprekinutog praćenja.”.

(12)

članak 15. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 15.

Programiranje i izvješćivanje

1.   EIT donosi tekući trogodišnji program rada, temeljen na SIP-u, koji kada se donese sadrži izjavu o glavnim prioritetima i planiranim inicijativama EIT-a i ZZI-ova, uključujući procjenu financijskih potreba i izvora. Također sadrži odgovarajuće pokazatelje praćenja aktivnosti ZZI-ova i EIT-a koristeći pristup usmjeren na postizanje rezultata. EIT dostavlja preliminarni tekući trogodišnji program rada Komisiji do 31. prosinca godine koja završava dvije godine prije stupanja na snagu dotičnog trogodišnjeg programa rada (godina N - 2).

Komisija u roku od tri mjeseca od dostave programa rada daje mišljenje o posebnim ciljevima EIT-a kako su utvrđeni programom Obzor 2020. i njegovim dopunama politikama i instrumentima Unije. EIT uzima u obzir mišljenje Komisije te u slučaju neslaganja opravdava svoje stajalište. Konačni program rada EIT kao informaciju šalje Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija. Direktor na zahtjev predstavlja konačni program rada nadležnom odboru Europskog parlamenta,

2.   EIT donosi godišnje izvješće do 30. lipnja svake godine. U izvješću se opisuju aktivnosti koje su EIT i ZZI-ovi provodili tijekom prethodne kalendarske godine i ocjenjuju rezultati s obzirom na ciljeve, pokazatelje i dogovoreni raspored, rizici povezani s provedenim aktivnostima, korištenje sredstava i općenito rad EIT-a. EIT dostavlja godišnje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću te ih najmanje jednom godišnje obavješćuje o aktivnostima EIT-a, njegovu doprinosu programu Obzor 2020. i politikama i ciljevima Unije u području inovacija, istraživanja i obrazovanja.”.

(13)

članak 16. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 2. riječi „svakih pet godina” zamjenjuju se riječima „svake tri godine”;

(b)

umeće se sljedeći stavak:

„2a.   Komisija može uz pomoć neovisnih stručnjaka provesti daljnja ocjenjivanja tema od strateškog značaja kako bi ispitala napredak EIT-a u odnosu na postavljene ciljeve, odredila faktore koji doprinose provođenju aktivnosti i odredila najbolje prakse. Komisija pritom u cijelosti uzima u obzir administrativni utjecaj na EIT i ZZI-ove.”.

(14)

članak 17. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   SIP definira prioritetna područja i dugoročnu strategiju za EIT i uključuje procjenu njegova socioekonomskog utjecaja i njegov kapacitet za generiranje dodane vrijednosti najbolje inovacije. SIP uzima u obzir rezultate praćenja i evaluaciju EIT-a kako je navedeno u članku 16.”;

(b)

umeće se sljedeći stavak:

„2a.   SIP uključuje analizu mogućih i prikladnih sinergija i komplementarnosti između aktivnosti EIT-a i drugih inicijativa, instrumenata i programa Unije.”;

(c)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Djelujući na prijedlog Komisije, Europski parlament i Vijeće donose SIP u skladu s člankom 173. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.”.

(15)

članak 19. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 19.

Proračunske obveze

1.   Financijska omotnica iz programa Obzor 2020. za provedbu ove Uredbe u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020. utvrđena je na 2 711, 39 milijuna EUR u tekućim cijenama.

2.   Taj iznos predstavlja primarni referentni iznos za Europski parlament i Vijeće tijekom proračunskog postupka, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (*3).

3.   Godišnja sredstva odobravaju Europski parlament i Vijeće u granicama financijskog okvira. Financijski doprinos EIT-a ZZI-ovima sadržan je u toj financijskoj omotnici.”.

(*3)  SL C 373, 20.12.2013., str. 1.”"

(16)

Članak 20. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.   Upravni odbor donosi prijedlog procjene te ga uz nacrt plana radnih mjesta i preliminarni tekući trogodišnji program rada prosljeđuje Komisiji do 31. prosinca godine N-2.”.

(b)

stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6.   Na temelju procjene Komisija u nacrt općeg proračuna Unije unosi procjene koje smatra potrebnima za iznos subvencije koja treba teretiti opći proračun.”.

(17)

članak 21. mijenja se kako slijedi:

(a)

umeće se sljedeći stavak:

„1a.   Financijski doprinos EIT-u provodi se u skladu s Uredbom (EU) br. 1290/2013 i Uredbom (EU) br. 1291/2013.”;

(b)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Europski parlament na preporuku Vijeća do 15. svibnja godine N + 2 daje direktoru razrješnicu za godinu N u vezi s izvršenjem proračuna EIT-a.”.

(18)

članak 22. stavak 4. briše se.

(19)

umeće se sljedeći članak:

„Članak 22.a

Prestanak djelovanja EIT-a

U slučaju prestanka djelovanja EIT-a njegova se likvidacija provodi pod nadzorom Komisije u skladu s važećim propisima. Sporazumi sa ZZI-ovima i akt o osnivanju Zaklade EIT-a utvrđuju odgovarajuće odredbe za takvu situaciju.”.

Članak 2.

Prilog Uredbi (EZ) br. 294/2008 zamjenjuje se Prilogom ovoj Uredbi.

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu 1. siječnja 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  SL C 181, 21.6.2012., str. 122.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 21. studenog 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu)

(3)  Uredba (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) (Vidjeti str. 104 ovoga Službenog lista).

(4)  Uredba (EU) br. 1290/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za sudjelovanje u Okvirnom programu za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. - 2020.) i širenje njegovih rezultata (Vidjeti str. 81 ovoga Službenog lista).

(5)  SL C 373, 20.12.2013., str. 1.

(6)  Uredba (EZ) br. 294/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2008. o osnivanju Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (SL L 97, 9.4.2008., str. 1.).


PRILOG

Statut Europskog instituta za inovacije i tehnologiju

ODJELJAK 1.

SASTAV UPRAVNOG ODBORA

1.

Upravni odbor sastoji se od imenovanih članova i članova predstavnika.

2.

Komisija imenuje 12 imenovanih članova koji stvaraju ravnotežu između onih s iskustvom u poslovanju, visokom obrazovanju i istraživanju. Imaju mandat od četiri godine koji se ne može obnoviti.

Kad god je potrebno, Upravni odbor podnosi Komisiji prijedlog imenovanja novog člana (novih članova). Kandidati se odabiru na temelju rezultata transparentnog i otvorenog postupka koji uključuje savjetovanje s dionicima.

Komisija uzima u obzir ravnotežu između visokog obrazovanja, istraživanja, inovacija i poslovnog iskustva te ravnotežu spolova, geografsku ravnotežu i različita okruženja visokog obrazovanja, istraživanja i inovacija diljem Unije.

Komisija imenuje člana (članove) i obavješćuje Europski parlament i Vijeće o postupku odabira i konačnom imenovanju tih članova Upravnog odbora.

Ako imenovani član ne može dovršiti mandat, istim se postupkom, kojim je izabran član koji ne može dovršiti mandat, za njegovo dovršenje imenuje zamjenski član. Komisija može ponovno imenovati zamjenskog člana koji je dužnost obnašao manje od dvije godine za dodatno razdoblje od četiri godine ako tako zatraži Upravni odbor.

Tijekom prijelaznog razdoblja članovi Odbora koji su izvorno imenovani na šest godina obnašaju dužnost do kraja mandata. Do tada se imenuje 18 imenovanih članova. U roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe Upravni odbor uz odobrenje Komisije bira jednu trećinu od dvanaest članova imenovanih u 2012. za dvogodišnji mandat, jednu trećinu za četverogodišnji mandat i jednu trećinu za šestogodišnji mandat.

Kako bi održala integritet Upravnog odbora Komisija u iznimnim i propisno opravdanim okolnostima može na vlastitu inicijativu prekinuti mandat člana Odbora.

3.

Tri predstavnika biraju ZZI-ovi iz svojih partnerskih organizacija. Imaju mandat od dvije godine koji se može jednom obnoviti. Njihov mandat prestaje ako napuste ZZI.

Uvjete i postupke odabira i zamjene članova predstavnika donosi Upravni odbor na temelju prijedloga direktora. Tim se mehanizmom osigurava odgovarajuća zastupljenost različitosti i uzima u obzir razvoj ZZI-ova.

Tijekom prijelaznog razdoblja članovi predstavnici koji su izvorno imenovani na tri godine obnašaju dužnost do kraja mandata. Do tada postoje četiri člana predstavnika.

4.

Članovi Upravnog odbora djeluju u interesu EIT-a, zauzimajući se na neovisan i transparentan način za njegove ciljeve, misiju, identitet, autonomnost i usklađenost.

ODJELJAK 2.

ODGOVORNOSTI UPRAVNOG ODBORA

Upravni odbor donosi potrebne strateške odluke, a posebno:

(a)

donosi nacrt Strateškog inovacijskog programa (SIP) EIT-a, trogodišnji tekući program rada, njegov proračun, godišnji financijski izvještaj i bilancu te godišnje izvješće o radu na temelju prijedloga direktora;

(b)

donosi kriterije i postupke financiranja, praćenja i ocjenjivanja aktivnosti ZZI-ova na temelju prijedloga direktora;

(c)

donosi izborni postupak za ZZI-ove;

(d)

odabire i imenuje partnerstvo kao ZZI ili povlači imenovanje prema potrebi;

(e)

osigurava trajno ocjenjivanje aktivnosti ZZI-ova;

(f)

donosi poslovnik, poslovnik za Izvršni odbor i posebna financijska pravila EIT-a;

(g)

određuje u suglasnosti s Komisijom odgovarajuće naknade za članove Upravnog odbora i Izvršnog odbora; te naknade usklađene su sa sličnim primicima od rada u državama članicama;

(h)

donosi postupak za odabir Izvršnog odbora i direktora;

(i)

imenuje i ako je potrebno razrješava dužnosti direktora te izvršava disciplinsku ovlast nad njim;

(j)

imenuje voditelja računovodstva i članove Izvršnog odbora;

(k)

donosi kodeks dobrog ponašanja u vezi sa sukobom interesa;

(l)

po potrebi osniva savjetodavne skupine koje mogu imati određeno trajanje;

(m)

uspostavlja funkciju unutarnje revizije u skladu s Uredbom Komisije (EZ, Euratom) br. 2343/2002 (1)

(n)

ovlašten je osnovati Zakladu s posebnim ciljem promicanja i podržavanja aktivnosti EIT-a;

(o)

odlučuje o jezičnoj politici EIT-a, uzimajući u obzir postojeća načela višejezičnosti i praktične potrebe rada EIT-a;

(p)

promiče EIT na svjetskoj razini kako bi se povećala njegova atraktivnost i kako bi ga se učinilo tijelom svjetske klase za izvrsnost u visokom obrazovanju, istraživanju i inovacijama.

ODJELJAK 3.

DJELOVANJE UPRAVNOG ODBORA

1.

Upravni odbor bira predsjednika iz reda imenovanih članova. Mandat predsjednika traje dvije godine i može se jednom obnoviti.

2.

Ne dovodeći u pitanje stavak 3., Upravni odbor donosi odluke jednostavnom većinom članova koji imaju pravo glasa.

Međutim, za odluke iz odjeljka 2. točaka (a), (b), (c), (i) i (o) te iz stavka 1. ovog odjeljka potrebna je dvotrećinska većina njegovih članova koji imaju pravo glasa.

3.

Članovi predstavnici ne mogu glasovati o odlukama iz odjeljka 2. točaka (b), (c), (d), (e), (f), (g), (i), (j), (k), (o) i (p).

4.

Upravni odbor sastaje se na redovitim sjednicama najmanje tri puta godišnje i na izvanrednoj sjednici koju saziva predsjednik ili na zahtjev najmanje jedne trećine svih njegovih članova.

5.

Upravnom odboru pomaže Izvršni odbor. Izvršni odbor sastoji se od triju imenovanih članova i predsjednika Upravnog odbora koji također predsjedava Izvršnim odborom. Druga tri člana uz predsjednika bira Upravni odbor među imenovanim članovima Upravnog odbora. Upravni odbor može delegirati posebne zadatke Izvršnom odboru.

ODJELJAK 4.

DIREKTOR

1.

Direktor je stručna osoba visoka ugleda u područjima gdje EIT djeluje. Direktora imenuje Upravni odbor na mandat od četiri godine. Upravni odbor može produljiti mandat jednom na četiri godine kada smatra da se na taj način najbolje služi interesima EIT-a.

2.

Direktor je odgovoran za rad i svakodnevno upravljanje EIT-om te je njegov zakonski zastupnik. Direktor je odgovoran Upravnom odboru i kontinuirano ga izvješćuje o razvoju aktivnosti EIT-a.

3.

Direktor posebno:

(a)

organizira aktivnosti EIT-a i njima upravlja;

(b)

podupire Upravni odbor i Izvršni odbor u radu, osigurava tajništvo za njihove sastanke i pruža sve informacije potrebne za obavljanje njihovih dužnosti;

(c)

priprema nacrt SIP-a, nacrt tekućeg trogodišnjeg programa rada, nacrt godišnjeg izvješća i nacrt godišnjeg proračuna za podnošenje Upravnom odboru;

(d)

priprema postupak odabira ZZI-ova i upravlja njime te osigurava da se različite faze tog postupka provode na transparentan i objektivan način;

(e)

priprema ugovorne sporazume sa ZZI-ovima, pregovara o njima i sklapa ih;

(f)

organizira Forum dionika, uključujući posebni sastav predstavnika država članica;

(g)

osigurava provedbu učinkovitih postupaka praćenja i ocjenjivanja koji se odnose na djelovanje EIT-a u skladu s člankom 16. ove Uredbe;

(h)

odgovara za administrativna i financijska pitanja, uključujući izvršenje proračuna EIT-a, uzimajući pritom u obzir savjete funkcije unutarnje revizije;

(i)

odgovara za sva pitanja osoblja;

(j)

podnosi nacrt godišnjeg financijskog izvještaja i bilancu funkciji unutarnje revizije, a potom i Upravnom odboru preko Izvršnog odbora;

(k)

osigurava da se ispunjavaju obveze EIT-a iz ugovora i sporazuma koje je sklopio;

(l)

osigurava učinkovitu komunikaciju s institucijama Unije;

(m)

djeluje u interesu EIT-a, zauzimajući se na neovisan i transparentan način za njegove ciljeve, misiju, identitet, autonomnost i usklađenost.

ODJELJAK 5.

OSOBLJE EIT-A

1.

Osoblje EIT-a sastoji se od zaposlenika koje izravno zaposli EIT na temelju ugovora na određeno vrijeme. Uvjeti zaposlenja ostalih službenika Europske unije primjenjuju se na direktora i osoblje EIT-a.

2.

EIT-u se mogu ustupiti stručnjaci na ograničeno vrijeme. Upravni odbor donosi odredbe kojima se ustupljenim stručnjacima omogućava rad u EIT-u i definiraju njihova prava i odgovornosti.

3.

EIT u odnosu na svoje osoblje izvršava ovlasti koje su prenesene na tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora s osobljem.

4.

Od člana osoblja može se zatražiti da, u cijelosti ili djelomično, naknadi svaku štetu koju je pretrpio EIT kao posljedicu njegovih težih povreda dužnosti za vrijeme rada ili u vezi s obnašanjem njegovih dužnosti.

(1)  Uredba Komisije (EZ, Euratom) br. 2343/2002 od 23. prosinca 2002. o Okvirnoj financijskoj uredbi za tijela iz članka 185. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica (SL L 357, 31.12.2002., str. 72.).


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/185


UREDBA (EU) br. 1293/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o uspostavljanju Programa za okoliš i klimatske aktivnosti (LIFE) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 614/2007

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 192.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Okolišna i klimatska politika i zakonodavstvo Unije doveli su do znatnog poboljšanja stanja okoliša. Međutim i dalje su prisutni veliki okolišni i klimatski izazovi koji će, ako se njima ne pozabavimo, imati znatne posljedice za Uniju.

(2)

Bavljenje tim okolišnim i klimatskim izazovima trebalo bi se, s obzirom na njihov opseg i složenost, financirati poglavito iz glavnih programa Unije za financiranje. Komisija u svojoj Komunikaciji od 29. lipnja 2011. pod nazivom „Proračun za Europu 2020.”, u kojoj se prepoznaje izazov u vezi s klimatskim promjenama, navodi da namjerava povećati udio proračuna Unije koji se odnosi na klimatske promjene na najmanje 20 % pomoću doprinosa iz različitih politika. Ova Uredba trebala bi doprinijeti ostvarivanju tog cilja.

(3)

Ti programi Unije za financiranje ne mogu pokriti sve posebne potrebe okolišnih i klimatskih aktivnosti. Potreban je poseban pristup za okoliš i za klimatske aktivnosti kako bi se riješila nejednaka uključenost tih ciljeva u prakse država članica, nejednaka i neodgovarajuća provedba zakonodavstva država članica te nedovoljno širenje informacija o ciljevima politika i njihovo promicanje. Primjereno omogućiti daljnje aktivnosti programa uređenim Uredbom (EZ) br. 614/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (4) te donijeti novu uredbu. Stoga bi ta Uredba trebala uspostaviti Program namjenskog financiranja za okoliš i klimatske aktivnosti (program LIFE). Radi postizanja značajnog utjecaja financiranja Unije, trebalo bi razviti bliske sinergije i komplementarnost između Programa LIFE i drugih programa financiranja Unije.

(4)

Okolišna dobra neravnomjerno su raspoređena unutar Unije, no njihove prednosti odnose se na Uniju u cjelini i utječu na sve. Zbog obveze Unije da očuva ta dobra potrebna je dosljedna primjena načela solidarnosti i podjele odgovornosti što zahtijeva da se neke okolišne i klimatske probleme Unije bolje rješava na regionalnoj ili lokalnoj razini. Od 1992., programi LIFE imali su ključnu ulogu u poboljšanju raspodjele solidarnosti i podjele odgovornosti u očuvanju zajedničkog okolišnog i klimatskog dobra Unije. Program LIFE trebao bi nastaviti u tom smjeru.

(5)

Uzimajući u obzir njegova obilježja i veličinu program LIFE ne može riješiti sve okolišne i klimatske probleme. Njegov bi cilj prije trebao biti da bude katalizator promjena u razvoju i provedbi politika pružajući i šireći rješenja i najbolju praksu za postizanje okolišnih i klimatskih ciljeva te promičući inovativne tehnologije za okoliš i suočavanje s klimatskim promjenama. U tom nastojanju, program LIFE trebao bi podržati provedbu Općeg akcijskog programa Unije za okoliš do 2020 „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta”, ustanovljenog Odlukom Europskog parlamenta i Vijeća (5) („Sedmi program djelovanja za okoliš”).

(6)

Ovom Uredbom utvrđuje se iznos financijske omotnice od 3 456,655 milijuna EUR u tekućim cijenama, što iznosi 0,318 % ukupnog iznosa odobrenih sredstava iz Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (6) za čitavo razdoblje trajanja programa LIFE koji, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u pitanjima proračuna i dobrom financijskom upravljanju (7) čini prioritetni referentni iznos za Europski parlament i Vijeće u godišnjem proračunskom postupku.

(7)

U skladu sa zaključcima Europskog vijeća iz Luxembourga iz prosinca 1997. te Europskog vijeća iz Soluna iz lipnja 2003. zemlje kandidatkinje i zemlje Zapadnog Balkana koje su dio procesa stabilizacije i pridruživanja, kao i zemlje na koje se odnosi europska politika susjedskih odnosa, trebale bi moći sudjelovati u programima Unije u skladu s uvjetima utvrđenima u relevantnim bilateralnim ili multilateralnim sporazumima zaključenima s tim zemljama.

(8)

U skladu s Uredbom Vijeća 2001/822/EZ (8) (Odluka o prekomorskom udruženju), pojedinci iz prekomorskih zemalja ili područja (PZP) i, po potrebi, relevantna javna i/ili privatna tijela i institucije PZP-a mogu sudjelovati u programima Unije, u skladu s pravilima i ciljevima dotičnog programa, kao i s dogovorima koji se primjenjuju na državu članicu čiji je PZP dio.

(9)

Da bi ulaganja u okolišne i klimatske aktivnosti unutar Unije bila učinkovita, potrebno je neke aktivnosti provoditi izvan njezinih granica. Ta ulaganja ne mogu se uvijek financirati financijskim instrumentima za vanjsko djelovanje Unije. Intervencije u zemljama koje ne sudjeluju izravno u programu LIFE te sudjelovanje pravnih osoba iz tih zemalja u aktivnostima koje su financirane programom LIFE trebale bi biti moguće samo iznimno ako su zadovoljeni posebni uvjeti iz ove Uredbe.

(10)

Ova bi Uredba također trebala pružiti okvir za suradnju s relevantnim međunarodnim organizacijama i za pružanje potpore tim organizacijama kako bi se zadovoljile potrebe okolišne i klimatske politike koje nisu obuhvaćene opsegom financijskih instrumenata vanjskog djelovanja kao što su neke studije.

(11)

Okolišne i klimatske potrebe trebale bi biti sastavni dio politika i aktivnosti Unije. Program LIFE stoga bi trebao dopunjavati ostale programe Unije za financiranje uključujući Europski fond za regionalni razvoj (9), Europski socijalni fond (10), Kohezijski fond (11), Europski fond za jamstva u poljoprivredi (12) Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (13), Europski fond za pomorstvo i ribarstvo te Obzor 2020 - Okvirni program za istraživanja i inovacije (14) Obzor 2020.

Komisija i države članice trebale bi takvu komplementarnost osigurati na svim razinama. Na razini Unije komplementarnost bi se trebala osigurati uspostavljanjem strukturne suradnje između programa LIFE i programa Unije za financiranje s podijeljenim upravljanjem u Zajedničkom strateškom okviru, osnovanom Uredbom Europskog parlamenta i Vijeća (EU) br. 1303/2013 (15). („Uredba o zajedničkim odredbama”) posebno radi promicanja financiranja aktivnosti kojima se dopunjuju integrirani projekti ili podupire upotreba rješenja, metoda i pristupa razvijenih unutar programa LIFE. Programom LIFE također bi trebalo poticati uzimanje u obzir rezultate istraživanja povezanih s okolišem i klimom te inovacija u okviru Obzora 2020. U sklopu toga trebaju biti mogućnosti sufinanciranja projekata s jasnim pozitivnim utjecajem na okoliš i klimu kako bi se osigurale sinergije između programa LIFE i Obzor 2020. Potrebna je koordinacija radi sprječavanja dvostrukog financiranja. Komisija poduzima mjere za izbjegavanje preklapanja i dodatnog administrativnog tereta za korisnike projekta, do čega dolazi zbog obveza izvještavanja vezanih uz različite financijske instrumente. Kako bi se osigurala praktična izvedivost projekata integriranih u LIFE, potrebno je što ranije utvrditi moguće odredbe o suradnji. Države članice trebaju predvidjeti upućivanje na te odredbe kako bi osigurale da su tijekom osmišljavanja operativnih programa ili programa za ruralni razvoj prednosti integriranih projekata uzete u obzir.

(12)

Ključni izazovi Unije i dalje su zaustavljanje i smanjenje gubitka bioraznolikosti te poboljšanje učinkovitosti korištenja resursa kao i bavljenje problemima u vezi s okolišem i zdravljem. Ti izazovi zahtijevaju povećane napore na razini Unije kako bi se iznašla rješenja i najbolja praksa koji pomažu u postizanju ciljeva Komunikacije Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljene: „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast („strategija Europa 2020.”). Nadalje, za postizanje okolišnih ciljeva nužno je bolje upravljanje, posebno podizanjem svijesti i uključivanjem dionika. Stoga bi potprogram za okoliš trebao imati tri prioritetna područja djelovanja: okoliš i učinkovito korištenje resursa, priroda i bioraznolikost te okolišno upravljanje i informacije. Projekti koji se financiraju iz programa LIFE trebali bi moći doprinositi postizanju posebnih ciljeva iz više od jednog od tih prioritetnih područja te uključiti u sudjelovanje više od jedne države članice.

(13)

U Komunikaciji Komisije od 20. rujna 2011. pod nazivom Plan za Europu učinkovitih resursa predložene su ključne etape i djelovanja potrebni da bi se Unija našla na putu održivog rasta s učinkovitim korištenjem resursa. Stoga bi se prioritetnim područjem „Okoliš i učinkovito korištenje resursa” trebao podupirati javni i privatni sektor u učinkovitoj provedbi okolišne politike Unije, posebno iz okolišnih sektora obuhvaćenih Planom za Europu učinkovitih resursa olakšavanjem razvoja i dijeljenja novih rješenja i najbolje prakse. U tom bi kontekstu Komisija trebala osigurati dosljednost i izbjeći preklapanje s programom Obzor 2020.

(14)

U Komunikaciji Komisije od 3. svibnja 2011. pod nazivom Naše životno osiguranje, naš prirodni kapital: strategija EU-a za bioraznolikost do 2020. („strategija Unije za bioraznolikost do 2020.”) postavljeni su ciljevi zaustavljanja i smanjenja gubitka bioraznolikosti. Ti ciljevi između ostalog uključuju potpunu provedbu Direktive Vijeća 92/43/EEZ (16) te Direktive 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (17) te održavanje i obnavljanje ekosustava i njihovih funkcija. Program LIFE trebao bi doprinijeti postizanju tih ciljeva. Stoga bi se prioritetnim područjem „priroda i bioraznolikost” trebalo usredotočiti na provedbu i upravljanje mrežom Natura 2000 koja je uspostavljena Direktivom Vijeća 92/43/EEZ, posebno kada je riječ o okviru prioritetnog djelovanja pripremljenima na temelju članka 8. te Direktive, na razvoj i širenje najbolje prakse u vezi s bioraznolikošću te Direktivama 92/43/EEZ i 2009/147/EZ te na šire izazove u vezi s bioraznolikošću koji su prepoznati u strategiji Unije za bioraznolikost do 2020.

(15)

Doprinos programa LIFE godišnjim potrebama financiranja mreže Natura 2000 treba se razmatrati u kontekstu rashoda za bioraznolikost iz drugih fondova Unije. Posebna važnost treba se dati projektima integriranima u program LIFE, poput koordiniranog financijskog mehanizma za mrežu Natura 2000, uzimajući u obzir njihov potencijal za stvaranjem učinka poluge za dodatna sredstva te sposobnost iskorištavanja sredstava za područje prirode i bioraznolikosti unutar drugih fondova Unije.

(16)

Šume imaju važnu ulogu za okoliš i klimu, na primjer u vezi s bioraznolikošću, vodom, tlom te ublažavanjem klimatskih promjena i prilagođavanjem istima. Šume i tlo pomažu u regulaciji klime upijanjem ugljikovog dioksida (CO2) iz atmosfere i pohranjuju ogromne količine ugljika. Za poboljšanje te uloge potrebni su relevantni, kompatibilni podaci i informacije. Ta bi Uredba stoga također trebala predstavljati okvir podrške sinergiji aktivnostima na području okoliša i klime koje se odnose na šume i tlo uključujući praćenje tih aktivnosti. Ostala područja na kojima je moguća veća sinergija su pomanjkanje vode, suše i upravljanje rizicima od poplava.

(17)

Radi optimizacije korištenja sredstava iz programa LIFE, trebaju se poticati sinergije između aktivnosti u okviru potprograma za okoliš, posebno za zaštitu bioraznolikosti, kao i ublažavanje posljedica klimatskih promjena te prilagodba istima u okviru potprograma za klimatske aktivnosti.

(18)

Komunikacija Komisije od 15. prosinca 2011. pod nazivom „Plan za pomak prema konkurentnoj ekonomiji s niskim razinama emisije ugljika 2050.” („Plan 2050.”) navodi da bi testiranja novih pristupa ublažavanju klimatskih promjena ostala ključna za pomak prema ekonomiji s niskim razinama emisije ugljika. Također je potrebno osigurati prilagodbu klimatskim promjenama kao međusektorskom prioritetu Unije. Nadalje, promicanje upravljanja i podizanje svijesti nužno je za postizanje konstruktivnih rezultata i osiguravanja uključenosti dionika. Stoga bi se potprogramom za klimatske aktivnosti trebali podupirati napori koji doprinose trima prioritetnim područjima: ublažavanje klimatskih promjena, prilagodba klimatskim promjenama te upravljanje i informacije na području klime. Projekti koji se financiraju iz programa LIFE trebali bi moći doprinositi postizanju posebnih ciljeva iz više od jednog od tih prioritetnih područja te uključiti u sudjelovanje više od jedne države članice.

(19)

Prioritetnim područjem „Ublažavanje klimatskih promjena” trebalo bi doprinijeti razvoju i provedbi politika i zakonodavstva Unije iz područja klimatskih promjena, posebno u vezi s praćenjem stakleničkih plinova i izvještavanju o njima, politikama koje se odnose na upotrebu zemljišta, promjenu upotrebe zemljišta i šumarstvo, očuvanje prirodnih spremnika ugljika, u vezi sa sustavom trgovanja kvotama emisije stakleničkih plinova, pokušajima država članica da smanje emisije stakleničkih plinova, hvatanjem i skladištenjem ugljikovog dioksida, obnovljivom energijom, energetskom učinkovitošću, prometom i gorivima, zaštitom ozonskog sloja i fluoriniranim plinovima. Smatra se da je izrada projekata infrastrukture za hvatanje i skladištenje ugljika izvan područja programa LIFE te, stoga, ne treba primiti potporu.

(20)

U Europi i diljem svijeta već se mogu vidjeti prve posljedice klimatskih promjena kao što su ekstremni vremenski uvjeti koji uzrokuju poplave i suše te rast temperature i razine mora. Prioritetnim područjem „Prilagodba klimatskim promjenama” stoga bi trebalo pomoći stanovništvu, gospodarskim sektorima i regijama tim učincima kako bi se posebnim mjerama i strategijama za prilagodbu osigurala otpornija Unija. Mjere na tom području trebaju dopunjavati mjere koje se mogu financirati prema financijskom instrumentu za civilnu zaštitu ustanovljenim Odlukom br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća (18). Smatra se da je izrada velikih projekata infrastrukture izvan područja programa LIFE te, stoga, neće primiti potporu.

(21)

Cjelovita provedba okolišnih i klimatskih politika i zakonodavstva neodvojivo je povezana s postizanjem boljeg upravljanja, jačom uključenosti dionika i širenjem informacija. Stoga bi se prioritetnim područjem „Upravljanje i informacije” u oba njegova potprograma trebao podupirati razvoj platformi za suradnju i razmjena najbolje prakse za bolju usklađenost i provedbu, uključujući programe osposobljavanja za suce i javne tužitelje te bi se trebala dobiti potpora javnosti i dionika za napore Unije u stvaranju politika iz područja okoliša i klimatskih promjena. Njima bi se posebno trebalo podupirati poboljšanje širenja baze znanja, najboljih praksi i provedbe zakonodavstva Unije, podizanja svijesti i sudjelovanja javnosti, pristupa informacijama te pristupa pravosuđu u pitanjima okoliša.

(22)

U okviru ove Uredbe trebala bi biti osigurana potpora u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (19). Projekti financirani u okviru programa LIFE trebali bi ispunjavati kriterije prihvatljivosti i dodjele kako bi se osigurala najbolja moguća upotreba fondova Unije i dodana vrijednost Unije. Komisija bi pri ocjenjivanju dodane vrijednosti Unije trebala obratiti posebnu pažnju, kako se primjenjuje na prioritetna područja, na potencijal projekata za ponovnu uporabu i prenosivost, na održivost njihovih rezultata i na doprinos postizanju općih i posebnih ciljeva prioritetnih područja, kao i na tematske prioritete koji se provode kroz tematska područja. Trebalo bi poticati one projekte koji imaju utjecaje na više sektora. Komisija bi također trebala promicati i poticati korištenje zelene javne nabave, posebno prilikom izvedbe projekata.

(23)

Kako bi se održali jednaki uvjeti za sve poduzetnike koji su aktivni na unutarnjem tržištu te izbjeglo neprimjereno narušavanje tržišnog natjecanja, financiranje iz programa LIFE treba, po potrebi, usmjeriti na tržišne neuspjehe. Nadalje, u slučajevima kada financiranje predstavlja državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), ono treba biti u skladu s pravilima o državnim potporama kako bi se spriječilo narušavanje tržišta kao što je istiskivanje privatnog financiranja, stvaranje neučinkovitih tržišnih struktura ili održavanje neučinkovitih poduzeća, i ne može stupiti na snagu prije nego ga odobri Komisija u skladu s člankom 108. stavkom 3. UFEU-a, osim ako je u skladu s uredbom donesenom sukladno Uredbi Vijeća (EZ) br. 994/98 (20).

(24)

Da bi se poboljšala provedba okolišnih i klimatskih politika te poboljšala integracija okolišnih i klimatskih ciljeva u druge politike, program LIFE trebao bi promicati projekte kojima se potiču integrirani pristupi provedbi okolišnog i klimatskog zakonodavstva i politika. Takvi integrirani projekti konkretni su alati za poboljšanje integriranja okolišnih i klimatskih ciljeva u druge politike Unije i u sveukupne rashode Unije u skladu sa strategijom Europa 2020. Trebaju dati primjere dobre prakse za učinkovitu i dobro koordiniranu provedbu politika Unije iz područja okoliša i klime u državama članicama i regijama. Za potprogram „Okoliš” ti bi se integrirani projekti prvenstveno trebali usredotočiti na provedbu strategije Unije za bioraznolikost do 2020. s posebnim naglaskom na učinkovito upravljanje i konsolidaciju mreže Natura 2000, koja je uspostavljena Direktivom 92/43/EEZ provedbom prioritetnih okvira djelovanja pripremljenih na temelju članka 8. te Direktive, na konsolidaciju Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (21) te zakona o otpadu i zaštiti zraka.

(25)

Iako usmjereni na definirane teme, integrirani projekti trebali bi biti mehanizmi za ostvarivanje višestrukih ciljeva (usredotočeni npr. na pozitivne učinke na okoliš i izgradnju kapaciteta) koji omogućavaju postizanje rezultata na drugim područjima politika, posebno u morskom okolišu sukladno ciljevima Direktive 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (22). Integrirani projekti mogu se predvidjeti i na drugim okolišnim područjima. U slučaju potprograma za klimatske aktivnosti ti projekti trebali bi se posebno odnositi na ublažavanje klimatskih promjena i strategije prilagodbe te akcijske planove.

(26)

Integriranim projektima trebali bi podržavati samo niz posebnih aktivnosti i mjera, dok bi se druge aktivnosti, kojima se dopunjuju one uključene u projekt, trebale financirati iz drugih programa Unije te iz nacionalnih, regionalnih sredstava i sredstava privatnog sektora. Financiranje iz programa LIFE trebalo bi koristiti sinergiju i osigurati dosljednost između različitih izvora financiranja Unije pružajući strateški fokus na okoliš i klimu, u isto vrijeme osiguravajući pojednostavljenje postupaka.

(27)

Integrirani projekti snažno usmjereni na provedbu okolišnih i klimatskih politika i zakonodavstva Unije integriranim pristupima zahtijevaju djelovanje u svim dijelovima Unije i u svim sektorima na koje se odnosi ova Uredba. Zbog toga je potrebno uvesti element raspodjele u postupak odabira što bi omogućilo geografsku ravnotežu, a države članice trebale bi pripremiti i predložiti barem jedan integrirani projekt tijekom programskog razdoblja, ako je potrebno uz pomoć projekta tehničke pomoći programa LIFE.

(28)

S obzirom da je pristup integriranih projekata nov, dionicima bi po potrebi trebalo pružiti tehničku pomoć. Postupak u dvije faze trebao bi pojednostaviti primjenu. Prvo bi financijski plan trebao naznačiti koji drugi izvori financiranja na nacionalnoj, privatnoj ili na razini Unije trebaju biti mobilizirani i do koje mjere. Pisma namjere barem još jednog izvora financiranja obavezna su tek u drugoj fazi kako bi se osiguralo da je zahtjev o mobilizaciji dodatnog izvora financiranja ispunjen. Tijekom faze dodjele potrebno je uzeti u obzir opseg u kojem su druga sredstva Unije mobilizirana.

(29)

Uspjeh integriranih projekata ovisi o uskoj suradnji između nacionalnih, regionalnih i lokalnih tijela i nedržavnih aktera koji su uključeni u ispunjavanje ciljeva programa LIFE. Stoga se trebaju primjenjivati načela transparentnosti i otkrivanje odluka o razvoju, provedbi, ocjenjivanju i nadzoru projekata.

(30)

Za projekte u okviru potprograma za okoliš, osim integriranih projekata, uspostavom indikativnih nacionalnih dodjela potrebno je razmjerno razdijeliti sredstava među državama članicama za vrijeme trajanja prvog višegodišnjeg programa rada, u skladu s načelima solidarnosti i podjele odgovornosti.

(31)

Kako bi se izgradila sposobnost država članica da sudjeluju u programu LIFE, zajamčeno financiranje projekata jačanja sposobnosti treba biti dostupno svakoj državi članici koja ispuni relevantne zahtjeve iz ove Uredbe. Takvo financiranje trebalo bi biti dostupno na temelju dogovorenog plana za jačanje sposobnosti u kojem su jasno naznačene intervencije i potrebna sredstva.

(32)

Kvaliteta bi trebala biti prevladavajući kriterij koji upravlja ocjenjivanjem projekta i postupkom dodjele u okviru programa LIFE. Elementi raspodjele koji su uvedeni kako bi odražavali geografsku ravnotežu indikativni su i ne bi trebali značiti sigurna sredstva ili dodijeljena sredstva po državi članici.

(33)

Unija je potpisnica Konvencije Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša („Aarhuška konvencija”). Stoga bi trebalo podupirati rad nevladinih organizacija (NVO-a) i mreža neprofitnih subjekata koji su usmjereni prema ciljevima od općeg interesa za Uniju jer one učinkovito podržavaju ciljeve Aarhuške konvencije zagovarajući stavove građana Unije i ono što ih brine u sklpu procesa razvoja politika te podržavaju njihovu provedbu, a također podižu svijest o problemima iz područja okoliša i klime te odgovorima politika na te probleme. Prikladno je da se programom LIFE podupire veliki broj NVO-a, kao i mreža neprofitnih subjekata usmjerenih prema općim interesima Unije, a koji su prvenstveno aktivni na području okoliša ili klimatskih aktivnosti, konkurentnim i transparentnim dodjeljivanjem operativnih bespovratnih sredstava kako bi im se pomoglo u učinkovitom doprinosu politikama Unije i promicalo te jačalo provedbe i primjene okolišnih i klimatskih ciljeva Unije te u izgradnji i osnaživanju njihovih kapaciteta da postanu učinkovitiji partneri.

(34)

Da bi ispunila svoju ulogu inicijatorice razvoja i provedbe okolišnih i klimatskih politika, Komisija bi trebala koristiti sredstva iz programa LIFE kako bi podržala pokretanje, provedbu i integraciju okolišnih i klimatskih politika i zakona, uključujući nabavu robe i usluga. Financijska sredstva dodijeljena za komunikacijske aktivnosti u skladu s ovom Uredbom također trebaju obuhvaćati institucionalnu komunikaciju o političkim prioritetima Unije, kao i o stanju provedbe i prijenosa svih glavnih okolišnih i klimatskih zakonodavnih akata.

(35)

Trenutni jaz na tržištu između potražnje za zajmovima, vlasničkim kapitalom i rizičnim kapitalom te njihove ponude vjerojatno će potrajati zbog financijske krize te je stoga potrebno dozvoliti upotrebu financijskih instrumenata za potporu projekata kojima se mogu ostvarivati prihodi na području okoliša ili klime. Financijske instrumente koje podržava program LIFE trebalo bi koristiti za isplativo zadovoljavanje posebnih potreba tržišta u skladu s ciljevima programa te se njima ne bi trebalo istisnuti privatno financiranje. Trebalo bi biti moguće kombinirati financijske instrumente s bespovratnim sredstvima iz proračuna Unije, uključujući i sredstva u skladu s ovom Uredbom.

(36)

Iskustvo stečeno s prethodnim programima LIFE pokazalo je da postoji potreba za usmjeravanjem napora na konkretne prioritete okolišnih i klimatskih politika i područja djelovanja. Ti tematski prioriteti ne bi trebali biti konačni kako bi se kandidatima omogućilo podnijeti prijedloge na drugim područjima i uključiti nove ideje reagiranja na nove izazove. Višegodišnji programi rada također bi trebali biti fleksibilni da bi se postigli ciljevi programa LIFE istovremeno pružajući potrebnu stabilnost tema projekata kojima se provode tematski prioriteti kako bi potencijalni podnositelji zahtjeva mogli isplanirati, pripremiti i podnijeti prijedloge. Prvi višegodišnji program rada treba vrijediti četiri godine nakon čega slijedi drugi program rada u trajanju od tri godine. Oba programa trebaju imati popis tema projekata kojima se provode tematski prioriteti koji nije konačan.

(37)

Iskustvo prijašnjih programa LIFE naglasilo je važnost nacionalnih kontaktnih točaka LIFE, posebno u pružanju podrške podnositeljima zahtjeva i korisnicima te stoga pridonošenjem uspješnoj provedbi programâ. Sustav nacionalnih i regionalnih kontaktnih točaka LIFE, posebno u državama članicama s malim brojem prihvaćenih projekata te jačanje suradnje između Komisije i nacionalnih kontaktnih točaka LIFE te između nacionalnih i regionalnih kontaktnih točaka LIFE. Iskustvo prijašnjih programa LIFE također je naglasilo važnost koju učinkovito širenje rezultata projekta i umrežavanje imaju u povećanju učinka poluge i dodanoj vrijednosti Unije u programu LIFE, posebno organiziranje seminara, radionica i drugih aktivnosti s ciljem razmjene iskustva, znanja i dobrih praksi unutar Unije. Komisija bi stoga trebala nastavi i ojačati ciljane aktivnosti širenja, uključujući one posebno usmjerene na integrirane projekte, posebno u državama članicama s malim brojem prihvaćenih projekata i u vezi s određenim sektorima te olakšati suradnju i razmjenu iskustva između korisnika programa LIFE i šire. Korištenjem odgovarajućih medija i tehnologije, Komisija također treba nastaviti redovito objavljivati popis projekata financiranih programom LIFE, uključujući i kratki opis ciljeva i postignutih rezultata te kratki pregled isplaćenih sredstava.

(38)

Radi pojednostavljenja programa LIFE i smanjena administrativnog tereta za podnositelje zahtjeva i korisnike više bi se trebale koristiti paušalne stope i iznosi ne dovodeći u pitanje prihvatljivost PDV-a i troškova stalnog osoblja pod uvjetima utvrđenima Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012. U skladu s trenutnom praksom, iznos doprinosa javnih organizacija (kao korisnika koordinatora i/ili pridruženog korisnika) projektu treba prelaziti za barem 2 % iznos troškova plaće osoblja nacionalnih administracija odgovornih za projekt. Sredstva Unije ne bi se trebala koristiti za subvencioniranje nacionalnih proračuna, na primjer, za pokrivanje troškova PDV-a. Međutim, dostupne su samo ograničene informacije o iznosima sredstava Unije koja se koristi za pokrivanje troškova PDV-a. Komisija stoga, u sredini razdoblja i nakon ex-post ocjenjivanja programa LIFE, treba omogućiti pregled povratka PDV-a po državi članici, kojeg su korisnici projekta LIFE tražili u fazi završnog plaćanja.

(39)

Najviše stope sufinanciranja trebaju biti zadane na razinu koja je potrebna da bi se održala učinkovita razina potpore kroz program LIFE,

(40)

Program LIFE i potprograme trebalo bi redovito pratiti i ocjenjivati na temelju odgovarajućih pokazatelja uspješnosti kako bi se omogućile prilagodbe, uključujući sve potrebne revizije tematskih prioriteta. Pri daljnjem određivanju pokazatelja uspješnosti za ocjenjivanje programa i projekata, Komisija treba istaknuti nadzor kvalitete na temelju pokazatelja uspješnosti i očekivanih rezultata i učinaka. Komisija treba predložiti metodu za nadzor dugoročnog uspjeha projekata, posebno na prioritetnom području prirode i bioraznolikosti. Kako bi se omogućili dokazi o usporednoj koristi koju oba potprograma mogu donijeti klimatskim aktivnostima i bioraznolikosti te pružile informacije o razini troškova, u sklopu praćenja programa LIFE, trebalo bi bilježiti rashode koji se odnose na klimu i rashode koji se odnose na bioraznolikost, kako je definirano u „Proračunu za strategiju Europa 2020.”. Temelj bilježenja trebala bi biti jednostavna metodologija koja klasificira rashode u jednu od tri kategorije: rashodi koji se odnose samo na klimu/bioraznolikost (izračun 100 %), rashodi koji se znatno odnose na klimu /bioraznolikost (izračun 40 %) te rashodi koji se ne odnose na klimu/bioraznolikost (izračun 0 %). Ta metodologija ne bi trebala isključivati korištenje preciznijih metodologija po potrebi.

(41)

S obzirom na dugo iskustvo Komisije u upravljanju programom i projektima LIFE te na pozitivno iskustvo korisnika programa LIFE s vanjskim timovima za praćenje, upravljanje programom LIFE treba ostati u nadležnosti Komisije. Svaka promjena u upravljačkoj strukturi programa i projekata LIFE treba proći ex-ante analizu troškova i koristi te dati posebnu pažnju osiguravanju prikladne i potpune stručne studije, posebno na prioritetnom području prirode i bioraznolikosti.

(42)

Financijski interes Europske unije tijekom cijelog ciklusa troškova treba zaštititi proporcionalnim mjerama, uključujući sprečavanje, otkrivanje i ispitivanje nepravilnosti, povrat izgubljenih, krivo isplaćenih ili nepropisno upotrijebljenih sredstava te po potrebi novčane kazne.

(43)

Kako bi se osigurala najbolja moguća upotreba fondova Unije, ovlasti za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebale bi se delegirati Komisiji s obzirom na pokazatelje uspješnosti mjerodavne za tematske prioritete potprograma za okoliš i za prioritetna područja potprograma za klimatske aktivnosti, izmjenu postotka proračuna dodijeljenog nepovratnim sredstvima za projekte koji podržavaju očuvanje prirode i bioraznolikosti. Od osobite je važnosti da Komisija u okviru svojeg pripremnog rada održava odgovarajuća savjetovanja, uključujući savjetovanja uz sudjelovanje stručnjaka. Pri pripremi i izradi delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti istovremeno, pravovremeno i primjereno dostave Europskom parlamentu i Vijeću.

(44)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe koji se odnose na donošenje višegodišnjih programa rada, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (23).

(45)

Ako odbor zadužen za Programa za okoliš i klimatske aktivnosti LIFE ne da mišljenje o nacrtu provedbenog akta, u skladu s drugim podstavkom članka 5. stavka 4. Uredbe (EU) br. 182/2011, Komisija ne bi trebala usvojiti taj nacrt. Primjena tog postupka treba biti opravdana, među ostalim, potrebom za ocjenjivanje razmjerne podjele fondova među integriranim projektima, posebno najvećeg iznosa kojeg jedan integrirani projekt može primiti.

(46)

Da bi se osigurao učinkovit prijelaz između mjera donesenih u skladu s Uredbom (EZ) br. 614/2007 i programa LIFE, potrebno je nastaviti s praćenjem, revizijom i kvalitativnom procjenom aktivnosti financiranih u skladu s tom Uredbom i nakon što bude stavljena izvan snage.

(47)

Dodana vrijednost programa LIFE proizlazi iz posebnosti njegova pristupa i fokusa zbog čega su intervencije u sklopu tog programa posebno prilagođene okolišnim i klimatskim potrebama. Programom LIFE može se doprinijeti učinkovitijoj provedbi okolišnih politika nego je to moguće zasebnim djelovanjem država članica zahvaljujući povećanom okupljanju sredstava i stručnosti. Program LIFE također predstavlja platformu za razvoj i razmjenu najbolje prakse i znanja poboljšanjem, kataliziranjem i ubrzavanjem promjena u provedbi pravne stečevine te izgrađujući kapacitete, podržavajući privatne sudionike, posebno male i srednje poduzetnike, u testiranju tehnologija i rješenja u manjem opsegu te omogućavajući državama članicama i dionicima da uče jedni od drugih. Nadalje, programom LIFE stvara se sinergija između fondova Unije i nacionalnih sredstava istovremeno uključujući dodatna sredstva iz privatnog sektora povećavajući time usklađenost djelovanja Unije i promičući homogeniju provedbu pravne stečevine.

(48)

Budući da države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti ciljeve ove Uredbe, posebno doprinos provedbi i razvoju okolišnih i klimatskih politika i zakonodavstva Unije uključujući integriranje okolišnih i klimatskih ciljeva u druge politike, te promicanje boljeg upravljanja, ali se zbog opsega ili učinka ove Uredbe mogu na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti, određenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(49)

Uredbu (EZ) br. 614/2007 stoga bi trebalo staviti izvan snage,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

GLAVA I.

PROGRAM ZA OKOLIŠ I KLIMATSKE AKTIVNOSTI (LIFE)

Članak 1.

Uspostava

Uspostavlja se Program za okoliš i klimatske aktivnosti kojim se obuhvaća razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020. („program LIFE”).

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„pilot-projekti” znači projekti u kojima se primjenjuju tehnike ili metode koje se nisu primjenjivale ni testirale prije toga niti negdje drugdje, koje pružaju potencijalne prednosti za okoliš ili klimu u usporedbi s trenutnom najboljom praksom i koje se naknadno i u većem razmjeru mogu primijeniti u sličnim situacijama;

(b)

„demonstracijski projekti” znači projekti kojima se u praski izvode, testiraju, ocjenjuju i šire mjere, metodologije ili pristupi koji su novi ili nepoznati u kontekstu specifičnom za projekt, npr. geografskom, okolišnom ili socioekonomskom kontekstu te koji bi se mogli primjenjivati drugdje u sličnim okolnostima;

(c)

„projekti najbolje prakse” znači projekti u kojima se primjenjuju odgovarajuće, isplative i tehnički najmodernije tehnike, metode i pristupi uzimajući u obzir poseban kontekst projekta;

(d)

„integrirani projekti” znači projekti kojima se na održiv način, na velikom zemljopisnom području, posebno na regionalnoj, višeregionalnoj, nacionalnoj ili transnacionalnoj razini, provode okolišne ili klimatske strategije ili akcijski planovi koji su nužni u skladu s posebnim okolišnim ili klimatskim zakonodavstvom, razvijenima u skladu s drugim aktima Unije ili su ih razvila nadležna tijela država članica, prvenstveno na područjima prirode uključujući, između ostalog, upravljanje mrežom Natura 2000, područja vode, otpada, zraka, ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe tim promjenama, u isto vrijeme osiguravajući uključenost dionika i promicanje koordinacije s barem još jednim relevantnim izvorom financiranja na razini Unije ili na nacionalnoj ili privatnoj razini te njegovu mobilizaciju.

(e)

„projekti tehničke pomoći” znači projekti u sklopu kojih se bespovratnim sredstvima za aktivnosti pruža financijska potpora za pomoć u pripremanju integriranih projekata, posebno kako bi se osiguralo da su ti projekti u skladu s vremenskim, tehničkim i financijskim zahtjevima programa LIFE u koordinaciji sa sredstvima iz članka 8. stavka 3.;

(f)

„projekti izgradnje kapaciteta” znači projekti u sklopu kojih se bespovratnim sredstvima za aktivnosti pruža financijska potpora aktivnostima potrebnima za izgradnju kapaciteta država članica, uključujući nacionalne i regionalne kontaktne točke programa LIFE, s ciljem omogućavanja učinkovitijeg sudjelovanja država članica u programu LIFE;

(g)

„pripremni projekti” znači projekti koje je prvenstveno odredila Komisija u suradnji s državama članicama kako bi podupirali posebne potrebe za razvoj i provedbu okolišnih ili klimatskih politika i zakonodavstva Unije;

(h)

„projekti informiranja, podizanja svijesti i širenja informacija” znači projekti kojima je cilj podržati komunikaciju, širenje informacija i podizanje svijesti na područjima potprograma za okoliš i klimatske aktivnosti.

Članak 3.

Opći ciljevi i pokazatelji uspješnosti

1.   Opći ciljevi programa LIFE su sljedeći:

(a)

doprinijeti prelasku na gospodarstvo koje upotrebljava učinkovite resurse, ima nisku razinu emisije CO2 i otporno je na klimatske promjene, doprinijeti zaštiti i poboljšanju kvalitete okoliša te zaustavljanju i smanjenju gubitka bioraznolikosti, uključujući davanje podrške mreži Natura 2000 i borbu protiv narušavanja ekosustava;

(b)

poboljšati razvoj, provedbu i primjenu okolišne i klimatske politike i zakonodavstva Unije te djelovati kao katalizator i promicati integraciju i uključivanje okolišnih i klimatskih ciljeva u druge politike Unije te u praksu iz javnog i privatnog sektora također povećavajući kapacitet javnog i privatnog sektora;

(c)

podupirati bolje upravljanje u području okoliša i upravljanje u području klime na svim razinama, uključivši bolje sudjelovanje civilnog društva, NVO-a i lokalnih aktera;

(d)

podržati provedbu Sedmog akcijskog programa za okoliš.

Stremeći tim ciljevima, program LIFE doprinosi održivom razvoju i postizanju ciljeva strategije Europa 2020 te relevantnih planova i strategija Unije za okoliš i klimu.

2.   Opći ciljevi iz stavka 1. ostvaruju se kroz sljedeće potprograme:

(a)

potprogram za okoliš;

(b)

potprogram za klimatske aktivnosti.

3.   Uspješnost programa LIFE procjenjuje se posebno u odnosu na sljedeće pokazatelje:

(a)

u odnosu na opći cilj iz točke (a) stavka 1., poboljšanja okoliša i klime koja se mogu pripisati programu. U vezi s ciljem doprinošenja zaustavljanju i smanjenju gubitka bioraznolikosti, poboljšanja okoliša koja se mogu pripisati programu mjere se prema postotku mreže Natura 2000 koji je obnovljen ili kojim se sad upravlja na odgovarajući način, prema površini i vrsti obnovljenih ekosustava te broju i tipu ciljnih staništa i vrsta s poboljšanim stupnjem očuvanosti;

(b)

u odnosu na opće ciljeve koji se odnose na razvoj i provedbu iz točke (b) stavka 1., broj razvijenih ili poduzetih intervencija kojima se provode planovi, programi ili strategije u skladu s okolišnom ili klimatskom politikom i zakonodavstvom Unije te broj intervencija koje su prikladne za umnožavanje ili prijenos;

(c)

u odnosu na opće ciljeve koji se odnose na integraciju i uključivanje iz točke (b) stavka 1., broj intervencija kojima se postiže sinergije s drugim programima Unije za financiranje ili uključivanje u te programe, ili intervencija koje su uključene u prasku iz javnog ili privatnog sektora;

(d)

u odnosu na opći cilj iz točke (c) stavka 1., broj intervencija za postizanje boljeg upravljanja, širenja informacija i svijesti o okolišnom i klimatskim aspektima;

Komisija ima ovlast za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 29. radi dodatnog razrađivanja pokazatelja uspješnosti kada je riječ o njihovoj primjeni na prioritetna područja i na tematske prioritete iz članka 9. i Priloga III. u smislu potprograma za okoliš i iz članka 13. u smislu potprograma za klimatske aktivnosti.

Članak 4.

Proračun

1.   Financijska omotnica za provedbu programa LIFE za razdoblje od 2014. do 2020. iznosi 3 456 655 000 EUR u tekućim cijenama, što je 0,318 % ukupnog iznosa odobrenih sredstava kako se navodi u Uredbi (EU) br. 1311/2013.

Godišnja odobrena sredstva odobravaju Europski parlament i Vijeće u granicama višegodišnjeg financijskog okvira.

2.   Proračunska raščlamba po potprogramima je sljedeća:

(a)

2 592 491 250 EUR ukupne financijske omotnice iz stavka 1. dodjeljuju se potprogramu za okoliš;

(b)

864 163 750 EUR ukupne financijske omotnice iz stavka 1. dodjeljuju se potprogramu za klimatske aktivnosti.

Članak 5.

Sudjelovanje trećih zemalja u programu LIFE

Program LIFE otvoren je za sudjelovanje sljedećim zemljama:

(a)

zemlje članice Europskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA) koje su potpisnice Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (EGP);

(b)

zemlje kandidatkinje, potencijalne kandidatkinje i zemlje pristupnice Uniji;

(c)

zemlje na koje se odnosi europska politika susjedskih odnosa;

(d)

zemlje koje su postale članice Europske agencije za okoliš u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 933/1999 (24).

Takvo sudjelovanje provodi se u skladu s uvjetima navedenima u odgovarajućim bilateralnim ili multilateralnim sporazumima kojima se uspostavljaju opća načela za sudjelovanje tih trećih zemalja u programima Unije.

Članak 6.

Aktivnosti izvan Unije ili u prekomorskim zemljama i na prekomorskim područjima

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 5. programom LIFE mogu se financirati aktivnosti izvan Unije i u prekomorskim zemljama i područjima (PZP) u skladu s Odlukom 2001/822/EZ (Odluka o prekomorskom udruživanju), pod uvjetom da su te aktivnosti potrebne za ostvarivanje okolišnih i klimatskih ciljeva Unije i za osiguravanje učinkovitosti intervencija na području država članica na koje se odnose ugovori.

2.   Pravna osoba sa sjedištem izvan Unije može sudjelovati u projektima navedenima u članku 18. pod uvjetom da korisnik koji koordinira projekt ima sjedište u Uniji te da aktivnost koja se treba provoditi izvan Unije zadovoljava uvjete iz stavka 1 ovoga članka.

Članak 7.

Međunarodna suradnja

Tijekom provedbe programa LIFE suradnja s relevantnim međunarodnim organizacijama i s njihovim institucijama i tijelima moguća je kada je potrebna za postizanje ciljeva iz članka 3.

Članak 8.

Komplementarnost

1.   Komisija i države članice osiguravaju da potpora iz programa LIFE bude u skladu s politikama i prioritetima Unije te da se njome dopunjuju drugi financijski instrumenti Unije u isto vrijeme osiguravajući provedbu mjera pojednostavljenja.

2.   Aktivnosti koje se financiraju programom LIFE u skladu su sa zakonodavstvom Unije i nacionalnim zakonodavstvom kao i s propisima Unije o državnoj potpori. Države članice Komisiju posebno obavještavaju o financiranju iz programa LIFE ako se radi o državnoj potpori u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a i ono ne može stupiti na snagu prije nego ga odobri Komisija u skladu s člankom 108. stavkom 3. UFEU-a, osim ako je u skladu s uredbom donesenom sukladno članku 2. stavku 1. i članku 8. Uredbe (EZ) br. 994/98.

3.   Komisija i države članice u skladu sa svojim pojedinačnim odgovornostima osiguravaju koordinaciju između programa LIFE te Europskog fonda za regionalni razvoj, Europskog socijalnog fonda, Kohezijskog fonda, Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj i Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo kako bi se stvorila sinergija, posebno u kontekstu integriranih projekata te kako bi se podržala upotreba rješenja, metoda i pristupa razvijenih u sklopu programa LIFE. Takva je koordinacija uspostavljena unutar okvira utvrđenog Uredbom o zajedničkim odredbama i Zajedničkim strateškim okvirom te mehanizmima utvrđenima sporazumima o partnerstvu sukladno toj Uredbi.

4.   Komisija također osigurava dosljednost i sinergiju te izbjegava preklapanja programa LIFE i ostalih politika i financijskih instrumenata Unije, posebno Obzora 2020. te onih u okviru vanjskog djelovanja Unije.

GLAVA II.

POTPROGRAMI

POGLAVLJE 1.

Potprogram za okoliš

Članak 9.

Prioritetna područja potprograma za okoliš

1.   Potprogram za okoliš ima tri prioritetna područja:

(a)

Okoliš i učinkovito korištenje resursa;

(b)

Priroda i bioraznolikost;

(c)

Okolišno upravljanje i informacije.

2.   Prioritetna područja iz stavka 1. obuhvaćaju tematske prioritete utvrđene Prilogom III.

Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 29. kojima se određuje dodavanje, brisanje ili izmjena tematskih prioriteta utvrđenih Prilogom III. na temelju sljedećih kriterija:

(a)

prioriteti utvrđeni Sedmim akcijskim programom za okoliš;

(b)

posebni ciljevi određeni za svako prioritetno područje navedeni u člancima 10., 11. I 12.;

(c)

iskustvo prikupljeno provedbom višegodišnjeg programa rada iz članka 24.;

(d)

iskustvo prikupljeno provedbom integriranih projekata;

e)

Prioriteti proizašli iz novog okolišnog zakonodavstva Unije, usvojenog nakon 23. prosinca 2013.; ili

(f)

iskustvo prikupljeno provedbom postojećih zakonodavstva i politika Unije na području okoliša.

Komisija pregledava i, po potrebi, revidira tematske prioritete iz Priloga III. najkasnije do srednjoročnog ocjenjivanja programa LIFE spomenutog u točki (a) članka 27. stavka 2.

3.   Minimalno 55 % proračunskih sredstava dodijeljenih projektima koji se podržavaju bespovratnim sredstvima za aktivnosti iz potprograma za okoliš namijenjeno je projektima kojima se podržava očuvanje prirode i bioraznolikosti.

4.   Komisija ima ovlast donošenja delegiranih akata u skladu s člankom 29. kako bi povećala postotak iz stavka 2. ovog članka za najviše 10 %, pod uvjetom da ukupna sredstva zatražena tijekom dvije uzastopne godine prijedlozima obuhvaćenima prioritetnim područjem za prirodu i bioraznolikost te koji zadovoljavaju zahtjeve minimalne kvalitete prelaze za više od 20 % odgovarajući iznos izračunat za dvije godine koje prethode tim godinama.

Članak 10.

Posebni ciljevi za prioritetno područje „Okoliš i učinkovito korištenje resursa”

Posebni ciljevi potprograma „Okoliš” za prioritetno područje „Okoliš i učinkovito korištenje resursa” prije svega su:

(a)

razviti, testirati i demonstrirati pristupe politikama i upravljanju, najbolje prakse i rješenja izazova u vezi s okolišem, uključujući i razvoj i predstavljanje inovativnih tehnologija, koji su prikladni za umnožavanje, prijenos ili integriranje, između ostalog u odnosu na vezu između okoliša i zdravlja te kao potpora politikama i zakonodavstvu u vezi s učinkovitom uporabom resursa, uključujući Plan za Europu učinkovitih resursa;

(b)

podupirati primjenu, razvoj, testiranje i demonstraciju integriranih pristupa za provedbu planova i programa u skladu s okolišnom politikom i zakonodavstvom Unije, prvenstveno na području vode, otpada i zraka;

(c)

poboljšati bazu znanja za razvoj, provedbu, procjenu, praćenje i ocjenu okolišne politike i zakonodavstva Unije te za procjenu i praćenje čimbenika, pritisaka i reakcija koji imaju utjecaj na okoliš unutar Unije i izvan nje.

Članak 11.

Posebni ciljevi za prioritetno područje „Priroda i bioraznolikost“

Posebni ciljevi potprograma „Okoliš” za prioritetno područje „Priroda i bioraznolikost” prije svega su:

(a)

doprinijeti razvoju i provedbi politike i zakonodavstva Unije na području prirode i bioraznolikosti, uključujući strategiju Unije za biološku raznolikost do 2020. i direktive 92/43/EEZ i 2009/147/EZ, posebice primjenom, razvijanjem, testiranjem i demonstriranjem pristupa, najboljih praksi i rješenja;

(b)

podupirati daljnji razvoj i provedbu mreže Natura 2000, uspostavljene člankom 3. Direktive 92/43/EEZ, i upravljanje njome, posebice primjenu, razvijanje, testiranje i demonstriranje integriranih pristupa provedbe prioritetnih okvira djelovanja pripremljenih na temelju članka 8. te Direktive;

(c)

poboljšati bazu znanja za razvoj, provedbu, procjenu, praćenje i ocjenu politike i zakonodavstva Unije o prirodi i bioraznolikosti te za procjenu i praćenje čimbenika, pritisaka i reakcija koji imaju utjecaj na prirodu i bioraznolikost unutar Unije i izvan nje.

Članak 12.

Posebni ciljevi za prioritetno područje „Okolišno upravljanje i informacije”

Posebni ciljevi potprograma za okoliš za prioritetno područje „Okolišno upravljanje i informacije” prije svega su:

(a)

promicati podizanje svijesti o pitanjima okoliša, uključujući stvaranje javne potpore i potpore dionika za razvoj politika Unije na području okoliša te promicati spoznaje o održivom razvoju i nove modele za održivu potrošnju;

(b)

podupirati komuniciranje i širenje informacija na području okoliša i upravljanje njima te olakšati razmjenu znanja o uspješnim okolišnim rješenjima i praksi, između ostalog razvijanjem platformi za suradnju između dionika i osposobljavanja;

(c)

promicati učinkovitije usklađivanje sa zakonodavstvom Unije o okolišu i njegovu provedbu te doprinijeti učinkovitijem usklađivanju i provedbi, a posebno promicanjem razvoja i širenja najboljih praksi i pristupa politikama;

(d)

promicati bolje okolišno upravljanje većom uključenošću dionika, uključujući i nevladine organizacije, u savjetovanje o politikama i njihovu provedbu.

POGLAVLJE 2.

Potprogram za klimatske aktivnosti

Članak 13.

Prioritetna područja potprograma za klimatske aktivnosti

Potprogram za klimatske aktivnosti ima tri prioritetna područja:

(a)

ublažavanje klimatskih promjena,

(b)

prilagođavanje klimatskim promjenama,

(c)

upravljanje i informacije na području klime.

Članak 14.

Posebni ciljevi za prioritetno područje „Ublažavanje klimatskih promjena”

U cilju doprinosa smanjenju emisije stakleničkih plinova posebni ciljevi prioritetnog područja „Ublažavanje klimatskih promjena” prije svega su:

(a)

doprinijeti provedbi i razvoju politika i zakonodavstva Unije o ublažavanju klimatskih promjena, uključujući integraciju po područjima politika, a posebno razvijanjem, testiranjem i demonstriranjem pristupa politikama ili upravljanju, najboljih praksi i rješenja za ublažavanje klimatskih promjena;

(b)

poboljšati temelje znanja za razvoj, procjenu, praćenje, ocjenu i provedbu učinkovitih aktivnosti i mjera za ublažavanje klimatskih promjena te povećanje kapaciteta za primjenu tog znanja u praksi;

(c)

olakšati razvoj i provedbu integriranih pristupa, kao što su strategije i akcijski planovi za ublažavanje klimatskih promjena na lokalnoj, regionalnoj ili nacionalnoj razini;

(d)

doprinijeti razvoju i demonstraciji inovativnih tehnologija, sustava, metoda i instrumenata za ublažavanje klimatskih promjena koji su prikladni za umnožavanje, prijenos ili integriranje.

Članak 15.

Posebni ciljevi za prioritetno područje „Prilagođavanje klimatskim promjenama”

U cilju doprinosa podržavanju napora za veću otpornost na klimatske promjene posebni ciljevi prioritetnog područja „Prilagođavanje klimatskim promjenama” prije svega su:

(a)

doprinijeti razvoju i provedbi politika Unije o prilagođavanju klimatskim promjenama, uključujući integraciju po područjima politika, a posebno razvijanjem, testiranjem i demonstriranjem pristupa politikama ili upravljanju, najboljih praksi i rješenja za prilagodbu klimatskim promjenama, po potrebi uključujući i pristupe koji se temelje na ekosustavima;

(b)

poboljšati temelje znanja za razvoj, procjenu, praćenje, ocjenu i provedbu učinkovitih aktivnosti i mjera za prilagodbu klimatskim promjenama, stavljajući na prvo mjesto, gdje je to prikladno, one koje primjenjuju pristup koji se temelji na ekosustavima, te povećati kapacitete za primjenu tog znanja u praksi;

(c)

olakšati razvoj i provedbu integriranih pristupa, kao što su strategije i akcijski planovi za prilagodbu klimatskim promjenama na lokalnoj, regionalnoj ili nacionalnoj razini, stavljajući na prvo mjesto, gdje je to prikladno, pristupe koji se temelje na ekosustavima;

(d)

doprinijeti razvoju i demonstraciji inovativnih tehnologija, sustava, metoda i instrumenata za prilagodbu klimatskim promjenama koji su prikladni za umnožavanje, prijenos ili integriranje.

Članak 16.

Posebni ciljevi za prioritetno područje „Upravljanje i informacije na području klime”

Posebni ciljevi prioritetnog područja „Upravljanje i informacije na području klime” prije svega su:

(a)

promicati podizanje svijesti o klimatskim pitanjima, uključujući stvaranjem javne potpore i potpore dionika za razvoj politika Unije na području klime te promicati spoznaje o održivom razvoju;

(b)

podupirati komuniciranje i širenje informacija na području klime te upravljanje njima i olakšavanje razmjene znanja o uspješnim klimatskim rješenjima i praksama, između ostalog razvijanjem platformi za suradnju između dionika te izobrazbe;

(c)

promicati učinkovitije usklađivanje s klimatskim zakonodavstvom Unije i njegovu provedbu te doprinijeti učinkovitijem usklađivanju i provedbi, a posebno promicanjem razvoja i širenja najboljih praksi i pristupa politikama;

(d)

promicati bolje upravljanje na području klime većom uključenošću dionika, uključujući nevladine organizacije, u savjetovanje o politikama i njihovu provedbu.

GLAVA III.

ZAJEDNIČKE PROVEDBENE ODREDBE

POGLAVLJE 1.

Financijska sredstva

Članak 17.

Vrste sredstava

1.   Sredstva Unije mogu imati sljedeće pravne oblike:

(a)

bespovratna sredstva,

(b)

ugovori javne nabave,

(c)

doprinosi financijskim instrumentima u skladu s odredbama o financijskim instrumentima iz Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, posebno njezini članci 139. i 140,. i s drugim operativnim zahtjevima iz posebnih akata Unije;

(d)

sve druge intervencije potrebne za postizanje općih ciljeva utvrđenih u članku 3.

2.   Komisija provodi ovu Uredbu u skladu s Uredbom (EZ, Euratom) br. 966/2012.

3.   Financiranje u skladu s ovom Uredbom ako se radi o državnoj potpori u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije provodi se na način koji je u skladu s relevantnim propisima Unije o državnoj potpori.

4.   Minimalno 81 % proračunskih sredstava za program LIFE dodjeljuje se projektima koji se podržavaju bespovratnim sredstvima za aktivnosti ili, gdje je prikladno, financijskim instrumentima kao što je spomenuto u točki (c) stavka 1.

Komisija može uključiti te financijske instrumente kao dio Višegodišnjeg programa rada spomenutog u članku 24., koji je podložan prethodnoj ocjeni kao što je spomenuto u točki (f) članka 140. stavka 2. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

5.   Maksimum od 30 % proračunskih sredstava dodijeljenih bespovratnim sredstvima za aktivnosti u skladu sa stavkom 3.a može biti dodijeljeno integriranim projektima. Taj maksimalni postotak se ponovno ocjenjuje u okviru ocjene programa LIFE sredinom provedbenog razdoblja spomenutog u točki (a) članka 27. stavka 2. te ga prati, ako je to potrebno, zakonodavni prijedlog.

Članak 18.

Projekti

Bespovratnim sredstvima za aktivnosti se mogu financirati sljedeće projekte:

(a)

pilot-projekte,

(b)

demonstracijske projekte,

(c)

projekte najbolje prakse,

(d)

integrirane projekte,

(e)

projekte tehničke podrške,

(f)

projekte jačanja sposobnosti,

(g)

pripremne projekte,

(h)

projekte informiranja, podizanja svijesti i širenja informacija,

(i)

sve druge projekte potrebne za postizanje općih ciljeva utvrđenih u članku 3.

Članak 19.

Kriteriji prihvatljivosti i dodjele te odabir projekta

1.   Projekti navedeni u članku 18. zadovoljavaju kriterije prihvatljivosti koji se temelje na definicijama koje su utvrđene u članku 2. te sljedećim kriterijima dodjele:

(a)

u interesu su Unije jer daju znatan doprinos ostvarenju jednog od općih ciljeva programa LIFE iz članka 3., kao i posebnih ciljeva za prioritetna područja navedena u članku 9., tematskih prioriteta iz Priloga III, ili posebnih ciljeva za prioritetna područja navedena u članku 13.;

(b)

osiguravaju isplativ pristup te su tehnički i financijski koherentni; i

(c)

predložena provedba je razumna.

2.   Dodjela projekata podliježe projektima koji zadovoljavaju zahtjeve minimalne kvalitete u skladu s odgovarajućim odredbama Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

3.   Projekti financirani programom LIFE prema jednom prioritetnom području izbjegavaju ugrožavanje okolišnih ili klimatskih ciljeva na drugom prioritetnom području i, kada je to moguće, promiču sinergiju između različitih ciljeva te uporabu zelene javne nabave.

4.   Komisija osigurava geografsku ravnotežu za integrirane projekte dodjeljujući okvirno barem tri integrirana projekta svakoj državi članici, osiguravajući barem jedan integrirani projekt pod potprogramom „Okoliš” i barem jedan integrirani projekt pod potprogramom za Klimatske aktivnosti tijekom programskog razdoblja programa LIFE navedenog u članku 1.

Integrirani projekti se raspodjeljuju sa svrhom ostvarivanja ciljeva postavljenih u skladu s točkom (d) članka 24. stavka 2. za svako područje koje se navodi u točki (d) članka 2.

Kako bi se ocijenilo poštovanje odredbe o mobilizaciji Unijinih, nacionalnih ili privatnih sredstava iz članka 2. točke (d), prijedlozi za integrirane projekte popraćeni su:

(a)

u prvoj fazi postupka prijave financijskim planom; i

(b)

u drugoj fazi postupka prijave barem jednim pismom namjere koje ukazuje na to u kojoj će mjeri drugi relevantni Unijini, nacionalni, ili privatni izvori sredstava biti mobilizirani te navodeći takve izvore sredstava.

5.   Za vrijeme trajanja prvog višegodišnjeg programa rada Komisija osigurava geografsku ravnotežu za projekte, osim integriranih projekata koji su podneseni pod potprogramom „Okoliš”, proporcionalnom raspodjelom sredstava između svih država članica uspostavljanjem okvirnih nacionalnih dodijeljenih sredstava prema kriterijima utvrđenima u Prilogu I. Ako okvirna nacionalna dodijeljena sredstva nisu primjenjiva, projekti se biraju isključivo na temelju vrijednosti.

6.   Ako je iznos sufinanciranja koji je potreban za financiranje projekata koje je podnijela država članica, osim integriranih projekata, na popisu koji je sastavila Komisija na kraju postupka odabira manji od okvirnih dodijeljenih sredstava za tu državu članicu, Komisija, ako zadovoljavaju uvjete utvrđene u stavcima 1. i 2., iskorištava preostali iznos tih nacionalnih okvirnih dodijeljenih sredstava za sufinanciranje onih projekata koje je podnijela druga država članica, uključujući projekte u PZP-a koji najviše pridonose postizanju općih ciljeva iz članka 3.

Prilikom predstavljanja popisa projekata koji će biti sufinancirani, Komisija izvješćuje Odbor za program LIFE za okoliš i klimatske aktivnosti o načinu na koji je uzela u obzir kriterije dodjeljivanja utvrđene u skladu sa stavcima 4 i 5.

7.   Komisija posebnu pažnju daje transnacionalnim projektima u kojima je transnacionalna suradnja nužna kako bi se jamčila zaštita okoliša i klimatski ciljevi te se trudi osigurati da se minimalno 15 % proračunskih sredstava namijenjenih projektima dodijeli transnacionalnim projektima. Komisija razmatra dodjeljivanje sredstava transnacionalnim projektima čak i u slučajevima kada je okvirni iznos nacionalnih dodijeljenih sredstava jedne ili više država članica koje sudjeluju u tim transnacionalnim projektima premašen.

8.   Tijekom prvog višegodišnjeg programa rada država članica ispunjava uvjete za financiranje jednog projekta izgradnje kapaciteta do iznosa od 1 000 000 EUR ukoliko zadovoljava jedan od sljedećih kriterija:

(a)

prosječna je razina potrošnje okvirnih nacionalnih dodijeljenih sredstava države članice za godine 2010., 2011. i 2012. kako je utvrđeno u članku 6. Odredbe (EZ) br. 614/2007, ispod 70 %;

(b)

BDP države članice po stanovniku u 2012. je bio ispod 90 % prosjeka Unije; ili

(c)

država članica je pristupila Uniji nakon 1. siječnja 2013.

Tijekom drugog višegodišnjeg programa rada država članica ispunjava uvjete za financiranje jednog projekta izgradnje kapaciteta do iznosa od 750 000 EUR ukoliko zadovoljava sljedeće kriterije:

(a)

prosječna je razina potrošnje države članice okvirnih nacionalnih dodijeljenih sredstava za godine 2014., 2015. i 2016., utvrđenih u stavku 3.a., ispod 70 %; i

(b)

prosječna razina potrošnje države članice okvirnih nacionalnih dodijeljenih sredstava za godine 2014., 2015. i 2016. porasla je u usporedbi s prosječnom razinom potrošnje za godine 2010., 2011. i 2012.

Kako bi bila prihvatljiva za financiranje projekata izgradnje kapaciteta, država članica obvezuje se na održavanje resursa posvećenih programu LIFE, uključujući između ostalog broj zaposlenih, na razinama koje nisu niže od onih koje su bile na snazi 2012., za vrijeme trajanja odgovarajućeg višegodišnjeg programa rada. Ta obveza utvrđena je u planu izgradnje kapaciteta spomenutom u stavku 9.

Putem izuzeća od odredbe za prihvatljivost iz prvog i drugog podstavaka te za cijelo vrijeme trajanja programa LIFE, država članica neće biti prihvatljiva za financiranje projekata izgradnje kapaciteta ako je njezin BDP po stanovniku u 2012. bio iznad 105 % prosjeka Unije. Financiranje projekata izgradnje kapaciteta ograničeno je na jedan projekt po državi članici po višegodišnjem programu rada.

9.   Komisija uspostavlja ubrzani postupak dodjeljivanja sredstava za sve projekte izgradnje kapaciteta. Prijave za takve projekte izgradnje kapaciteta mogu biti podnesene od 23. prosinca 2013. Prijave se temelje na planu izgradnje kapaciteta oko kojeg se države članice trebaju složiti s Komisijom navodeći intervencije koje bi se financirale programom LIFE u svrhu razvijanja kapaciteta države članice da podnese uspješne prijave za financiranje projekata pod potprogramima za Okoliš i Klimatske aktivnosti. Takve intervencije mogu uključivati, ali nisu ograničene na:

(a)

zapošljavanje novog osoblja i osposobljavanje za nacionalne ili regionalne kontaktne točke LIFE;

(b)

olakšavanje razmjene iskustava i najboljih praksi te promicanje širenja i korištenja rezultata projekta prema programu LIFE;

(c)

pristupi „osposobljavanje voditelja osposobljavanja”;

(d)

programi razmjene i privremenog premještaja između javnih tijela vlasti u državama članicama, posebno aktivnosti razmjene „najboljih u skupini”.

Intervencije koje su pokrivene planom izgradnje kapaciteta mogu uključivati javnu nabavu stručnjaka kako bi se ad-hoc riješili tehnički nedostaci te nedostaci mogućnosti postupka, ali ne mogu uključivati javnu nabavu stručnjaka čija je glavna funkcija sastavljanje prijedloga za podnošenje prema godišnjim pozivima na podnošenje prijedloga.

Plan izgradnje kapaciteta također navodi procjene troškova takvih intervencija.

Članak 20.

Stope sufinanciranja i prihvatljivost troškova za projekte

1.   Najviše stope sufinanciranja za projekte iz članka 18. su do:

(a)

za vrijeme trajanja prvog višegodišnjeg programa rada, do 60 % prihvatljivih troškova za sve projekte, osim onih navedenih u točki (c), financiranih u sklopu potprogramâ za Okoliš i Klimatske aktivnosti;

(b)

za vrijeme trajanja drugog višegodišnjeg programa rada, do 55 % prihvatljivih troškova za sve projekte, osim onih navedenih u točki (c), financiranih u sklopu potprograma „Okoliš” i „Klimatske aktivnosti”;

(c)

za vrijeme cijelog trajanja programa LIFE:

i.

do 60 % prihvatljivih troškova za projekte iz točaka (d), (e) i (g) članka 18.;

ii.

podložno točki iii., do 60 % prihvatljivih troškova za projekte financirane pod prioritetnim područjem „Priroda i bioraznolikost” iz potprograma „Okoliš”;

iii.

do 75 % prihvatljivih troškova za projekte financirane pod prioritetnim područjem „Priroda i bioraznolikost” iz potprograma „Okoliš” koji se bave prioritetnim staništima ili vrstama u svrhu provedbe Direktive 92/43/EEZ ili vrstama ptica koje prioritetom za financiranje smatra Odbor za prilagođavanje tehničkom i znanstvenom napretku osnovan u skladu s člankom 16. Direktive 2009/147/EZ kada je potrebno da bi se ostvario cilj očuvanja;

iv.

do 100 % prihvatljivih troškova za projekte iz točke (f) članka 18.;

2.   Uvjeti za prihvatljivost troškova utvrđeni su u članku 126. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012. Takvi troškovi uključuju PDV i troškove osoblja.

Komisija u sredini razdoblja i nakon ex-post ocjenjivanja programa LIFE, omogućuje pregled povratka PDV-a po državi članici, kojeg su korisnici projekta LIFE tražili u završnoj fazi plaćanja.

3.   Troškovi u vezi s kupovinom zemljišta smatraju se prihvatljivima za financiranje Unije za projekte iz članka 18. pod uvjetom da:

(a)

kupnja će doprinijeti poboljšanju, održavanju i obnovi integriteta mreže Natura 2000, osnovane člankom 3. Direktive 92/43/EEZ, uključujući poboljšanjem povezanosti stvaranjem koridora, temelja povezanosti ili drugih elemenata zelene infrastrukture;

(b)

kupovina zemljišta jedini je ili najučinkovitiji način postizanja željenog učinka očuvanja;

(c)

kupljena zemljišta dugoročno su rezervirana za uporabe koje su u skladu s ciljevima iz članaka 11., 14. ili 15.; i

(d)

dotična država članica prijenosom ili na drugi način osigurava dugoročnu dodjelu takvog zemljišta u svrhu očuvanja prirode.

Članak 21.

Operativna bespovratna sredstva

1.   Operativna bespovratna sredstva namijenjena su za određene operativne i administrativne troškove neprofitnih subjekata koji su usmjereni prema cilju od općeg interesa Unije, prvenstveno su aktivni na području okoliša ili klimatskih aktivnosti te su uključeni u razvoj, provedbu i primjenu politika i zakonodavstva Unije.

2.   Najviša stopa sufinanciranja Unije za operativna bespovratna sredstva iz stavka 1. je 70 % prihvatljivih troškova.

Članak 22.

Druge vrste aktivnosti

Programom LIFE mogu se financirati aktivnosti koje provodi Komisija kako bi podržala pokretanje, provedbu i integraciju okolišnih i klimatskih politika i zakonodavstva Unije radi postizanja općih ciljeva iz članka 3. Te aktivnosti mogu uključivati:

(a)

informiranje i komuniciranje, uključujući kampanje podizanja svijesti. Financijska sredstva dodijeljena za komunikacijske aktivnosti u skladu s ovom Uredbom također obuhvaćaju institucionalnu komunikaciju o političkim prioritetima Unije, kao i o statusu provedbe i prijenosa sveg glavnog okolišnog i klimatskog zakonodavstva Unije;

(b)

studije, istraživanja, modeliranje i pripremu scenarija;

(c)

pripremu, provedbu, praćenje, provjeru i ocjenjivanje projekata, politika, programa i zakonodavstva;

(d)

radionice, konferencije i sastanke;

(e)

umrežavanje i platforme najboljih praksi;

(f)

sve druge aktivnosti potrebne za postizanje općih ciljeva iz članka 3.

Članak 23.

Korisnici

Programom LIFE mogu se financirati javna i privatna tijela.

S ciljem osiguravanja vidljivosti programa LIFE, korisnici oglašavaju projekt programa LIFE i rezultate njihovih projekta, uvijek spomenuvši pritom primljenu potporu Unije. Logotip programa LIFE, opisan u Prilogu II., koristi se za sve komunikacijske aktivnosti i pojavljuje se na oglasnim pločama na strateškim mjestima koja su vidljiva javnosti. Sva trajna dobra stečena u okviru programa LIFE nose logotip programa LIFE osim u slučajevima koje odredi Komisija.

POGLAVLJE 2.

Provedbene mjere

Članak 24.

Višegodišnji programi rada

1.   Komisija putem provedbenih aktova donosi višegodišnje programe rada za program LIFE. Navedeni se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 30. stavka 2.

Trajanje prvog višegodišnjeg programa rada je četiri godine, a trajanje drugog višegodišnjeg programa rada je tri godine.

2.   Svaki višegodišnji program rada utvrđuje, u skladu s općim ciljevima iz članka 3., sljedeće:

(a)

dodjelu sredstava prema prioritetnim područjima i prema različitim vrstama financiranja u sklopu svakog potprograma u skladu s člankom 9. stavkom 3. i člankom 17. stavcima 4. i 5. Ne provodi se nikakvo daljnje prethodno dodjeljivanje bespovratnih sredstava za projektnu aktivnost između ili unutar svakog prioritetnog područja, osim za projekte tehničke podrške i izgradnje kapaciteta;

(b)

teme projekata koje provode tematske prioritete iz Priloga III. za projekte koje će se financirati u razdoblju na koje se odnosi višegodišnji program rada;

(c)

kvalitativne i kvantitativne ishode, pokazatelje i ciljeve za svako prioritetno područje i vrstu projekata za razdoblje na koje se odnosi višegodišnji program rada u skladu s pokazateljima uspješnosti iz članka 3. stavka 3. i posebnih ciljeva utvrđenih za svako prioritetno područje u člancima 10., 11., 12., 14., 15. i 16.;

(d)

tehničku metodologiju za postupak odabira projekata i kriterije odabira i dodjeljivanja bespovratnih sredstava u skladu s člancima 2. i 19. ove Uredbe i relevantnim odredbama Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012;

(e)

indikativne rasporede za pozive na dostavu prijedloga za razdoblje na koje se odnosi višegodišnji program rada.

3.   U okviru višegodišnjeg programa rada Komisija objavljuje godišnje pozive na podnošenje prijedloga za prioritetna područja navedena u članku 9. stavku 1. i članku 13. Komisija osigurava da se neiskorištena sredstva u danom pozivu na podnošenje prijedloga preraspodijele između različitih vrsta projekata spomenutih u članku 18.

4.   Komisija provedbenim aktom preispituje višegodišnji program rada najkasnije do ocjene programa LIFE sredinom provedbenog razdoblja. Taj provedbeni akti donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 30. stavka 2.

Članak 25.

Metode provedbe

Komisija provodi aktivnosti u skladu s općim ciljevima iz članka 3. ove Uredbe prema načinima provedbe proračuna iz članka 58. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, posebice izravnog i neizravnog centraliziranog upravljanja Komisije ili zajedničkog upravljanja s međunarodnim organizacijama.

Članak 26.

Administrativna i tehnička podrška

Financijska sredstva za program LIFE također mogu pokrivati nužne rashode koji se odnose na aktivnosti pripreme, praćenja, kontrole, revizije, komunikacije i ocjenjivanja koje su neposredno potrebne za upravljanje programom LIFE i postizanje njegovih općih ciljeva iz članka 3.

Komisija organizira, redovito i u suradnji s nacionalnim kontaktnim točkama LIFE, seminare i radionice, objavljuje popise projekata koji se financiraju kroz program LIFE ili poduzima druge aktivnosti kako bi olakšala razmjenu iskustva, znanja i najboljih praksi o svim projektima te ponavljanje i prijenos projektnih rezultata diljem Unije. U tu svrhu, Komisija poduzima aktivnosti koje ciljaju na širenje projektnih rezultata među korisnicima LIFE-a i šire, s posebnim naglaskom, kada je to potrebno, na državama članicama s manjim brojem prihvaćenih sredstava LIFE-a te olakšava komunikaciju i suradnju između dovršenih projekata ili onih koji još traju s novim korisnicima projekta, podnositeljima zahtjeva ili dionicima na istom području.

Komisija također organizira posebne seminare, radionice ili, prema potrebi, aktivnosti druge vrste barem svake dvije godine kako bi olakšala razmjenu iskustva, znanja i najboljih praksi u pogledu oblikovanja, pripreme i provedbe integriranih projekata kao i učinkovitosti pomoći pružene u sklopu projekata tehničke podrške. Te aktivnosti uključuju nacionalne ili regionalne administracije koje upravljaju drugim sredstvima Unije te druge relevantne dionike.

Članak 27.

Praćenje i ocjenjivanje

1.   Komisija redovito prati i izvještava o provedbi programa LIFE (i njegovih potprograma), uključujući i iznosu rashoda koji se odnose na klimu i bioraznolikost. Također ocjenjuje sinergije između programa LIFE i ostalih komplementarnih programa Unije, te posebice između njegovih potprograma. Komisija izračunava okvirna nacionalna dodijeljena sredstva, u skladu s kriterijima iz Priloga I., za vrijeme trajanja drugog višegodišnjeg programa rada isključivo za potrebe određivanja referentnih vrijednosti država članica.

2.   Komisija dostavlja Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija sljedeća izvješća:

(a)

najkasnije 30. lipnja 2017., vanjskom i nezavisnom izvješće o ocjenjivanju u sredini provedbenog razdoblja programa LIFE (i njegovih potprograma), uključujući kvalitativne i kvantitativne aspekte njegove provedbe, iznose rashoda koji se odnose na klimu i bioraznolikost, opseg u kojem su ostvarene sinergije između ciljeva te njegovu komplementarnost s drugim relevantnim programima Unije, ostvarenje ciljeva svih mjera (kada je moguće, na razini rezultata i učinaka), učinkovitost korištenja resursa i njegovu dodanu vrijednost u Uniji, s obzirom na odlučivanje o obnavljanju, izmjeni ili obustavi mjera. Izvješće o ocjenjivanju u sredini provedbenog razdoblja također uključuje kvantitativnu i kvalitativnu analizu doprinosa programa LIFE statusu očuvanja staništa i vrsta, navedenih u direktivama 92/43/EEZ i 2009/147/EZ. Ocjenjivanjem se dodatno razmatra opseg pojednostavljenja, njegova unutarnja i vanjska dosljednost, neprekidna važnost svih ciljeva, kao i doprinos mjera u sklopu programa LIFE ciljevima strategije Europa 2020. i održivom razvoju. Uzima u obzir rezultate ocjenjivanja dugoročnih učinaka programa LIFE+. Izvješću o ocjenjivanju u sredini provedbenog razdoblja se prilažu napomene Komisije uključujući način na koji se rezultati izvješća o ocjenjivanju u sredini provedbenog razdoblja uzimaju u obzir prilikom provedbe programa LIFE, te posebno opseg u kojem je tematske prioritete iz Priloga III. potrebno prilagoditi.

Izvješće o ocjenjivanju u sredini provedbenog razdoblja sadrži ili mu se prilaže temeljita procjena opsega i kvalitete potražnje za, planiranje i provedbu integriranih projekata. Posebna pažnja daje se ostvarenom ili očekivanom uspjehu integriranih projekata u uključivanju drugih sredstava Unije, posebno uzimajući u obzir koristi povećane usklađenosti s drugim financijskim instrumentima Unije, opseg uključenosti dionika i opseg u kojem su prošli projekti prema LIFE-u+ bili ili se očekuje da budu pokriveni integriranim projektima.

(b)

najkasnije 31. prosinca 2023., izvješće o vanjskom i nezavisnom ex-post ocjenjivanju koje obuhvaća provedbu i rezultate programa LIFE i njegovih potprograma, uključujući iznose rashoda koji se odnose na klimu i bioraznolikost, opseg ostvarenja ciljeva programa LIFE u cjelini i svakog od njegovih potprograma, opseg u kojem su ostvarene sinergije između različitih ciljeva te doprinos programa LIFE postizanju ciljeva strategije Europa 2020. Izvješće o ex-post ocjenjivanju također ispituje opseg u kojem je ostvarena integracija okolišnih i klimatskih ciljeva u druge politike Unije te, u najvećoj mogućoj mjeri, gospodarsku korist ostvarenu programom LIFE kao i učinak i dodanu vrijednost uključenih zajednica.

3.   Komisija osigurava da su rezultati ocjenjivanja poduzetih u skladu s ovim člankom javno dostupni.

Članak 28.

Zaštita financijskih interesa Unije

1.   Komisija poduzima odgovarajuće mjere kako bi osigurala da su, prilikom provođenja aktivnosti financiranih u okviru ove Uredbe, financijski interesi Unije zaštićeni primjenom preventivnih mjera protiv prijevare, korupcije i ostalih nezakonitih aktivnosti, učinkovitim provjerama te, ukoliko se otkriju nepravilnosti, povratom nedugovanih isplaćenih iznosa i, po potrebi, učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim administrativnim i financijskim kaznama.

2.   Komisija ili njezini predstavnici i Revizorski sud ovlašteni su provoditi reviziju, na temelju dokumenata i na licu mjesta, svih korisnika, izvođača i podizvođača koji su primili sredstva Unije u okviru programa LIFE.

Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može obaviti provjere na licu mjesta i inspekcije gospodarskih subjekata koji su posredno ili neposredno uključeni u takvo financiranje, u skladu s postupcima utvrđenim Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (25), kako bi se ustanovilo postojanje prijevare, korupcije ili drugih nezakonitih aktivnosti koje utječu na financijske interese Unije u vezi sa sporazumom ili odlukom o dodjeli bespovratnih sredstava ili ugovorom o financiranju sredstvima Unije.

Ne dovodeći u pitanje prvi i drugi podstavak, sporazumi o suradnji s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama te sporazumi i odluke o dodjeli bespovratnih sredstava i ugovori proizašli iz provedbe ove Uredbe izričito ovlašćuju Komisiju, Revizorski sud i OLAF za provođenje takvih revizija, provjera na licu mjesta i inspekcija.

3.   Korisnici sredstava Unije osiguravaju Komisiji dostupnost svih popratnih dokumenata koji se odnose na rashode tog projekta još pet godina nakon zadnje uplate za taj projekt.

GLAVA IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 29.

Izvršavanje ovlasti

1.   Komisija ima ovlasti za donošenje delegiranih akata u skladu s uvjetima utvrđenim u ovom članku.

2.   Ovlasti za donošenje delegiranih akata iz članka 3. stavka 3. i članka 9. stavaka 2. i 4. dodjeljuju se Komisiji na rok od sedam godina od 23. prosinca 2013.

3.   Delegiranje ovlasti iz članka 3. stavka 3. i članka 9. stavaka 2. i 4. Europski parlament ili Vijeće mogu opozvati u bilo kojem trenutku. Odlukom o opozivu prestaje vrijediti delegacija ovlasti navedena u toj odluci. Ona stupa na snagu dan nakon objave odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum koji je u njoj naveden. Ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   U trenutku kada Komisija donese delegirani akt, o tome obavještava istovremeno Europski parlament i Vijeće.

5.   Delegirani akt donesen u skladu s člankom 3. stavkom 3. i člankom 9. stavcima 2. i 4. stupa na snagu samo ako se tomu ne usprotive ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od obavještavanja Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće izvijestili Komisiju da se ne protive. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 30.

Odborski postupak

1.   Komisiji pomaže Odbor za Program za okoliš i e aktivnosti LIFE. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Ako Odbor ne izda mišljenje, Komisija ne usvaja nacrt provedbenog akta, nego se primjenjuje treći podstavak članka 5. stavka 4. Uredbe (EU) br. 182/2001.

Članak 31.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EZ) br. 614/2007 ovime se stavlja izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

Upućivanja na Uredbu stavljenu izvan snage tumače se kao upućivanja na ovu Uredbu.

Članak 32.

Prijelazne mjere

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 31. prvi stavak, mjere započete prije 1. siječnja 2014. u skladu s Uredbom (EZ) br. 614/2007 do njihovog završetka uređuje ta Uredba i u skladu su s tehničkim odredbama koje su u njoj definirane. Odbor iz članka 30. stavka 1. ove Uredbe zamjenjuje Odbor iz članka 13. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 614/2007 od 23. prosinca 2013.

2.   Financijska sredstva programa LIFE također mogu pokriti troškove tehničke i administrativne podrške, uključujući sav obvezni nadzor, komunikaciju i ocjenjivanje koji su potrebni u skladu s Uredbom (EZ) br. 614/2007 nakon njezina isteka, da bi se osigurao prijelaz između mjera donesenih u skladu s Uredbom (EZ) br. 614/2007 i programa LIFE.

3.   Iznosi koji su u skladu s financijskom omotnicom potrebni za mjere nadzora, komunikacije i revizije u razdoblju nakon 31. prosinca 2020. smatraju se potvrđenima samo ako su u skladu s financijskim okvirom koji se primjenjuje od 1. siječnja 2021.

4.   Odobrena sredstva koja odgovaraju namjenskim prihodima iz povrata pogrešno isplaćenih iznosa u skladu s Uredbom (EZ) br. 614/2007 koriste se u skladu s člankom 21. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 za financiranje programa LIFE.

Članak 33.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od njene objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  SL C 191, 29.6.2012., str. 111.

(2)  SL C 277, 13.9.2012., str. 61.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 21. studenoga 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 5. prosinca 2013.

(4)  Uredba (EZ) br. 614/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. svibnja 2007. o uspostavljanju financijskog instrumenta za okoliš (LIFE+) (SL L 149, 9.6.2007., str. 1.).

(5)  Odluka Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2020. „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta”

(6)  Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 o 2. prosinca 2013. višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2014. – 2020 (Vidi stranicu 884 ovog Službenog lista).

(7)  SL C 373, 20.12.2013., str. 1.

(8)  Odluka Vijeća 2001/822/EZ od 27. studenoga 2001. o pridruživanju prekomorskih zemalja i teritorija Europskoj zajednici („Odluka o prekomorskom pridruživanju”) (SL L 314, 30.11.2001., str. 1.).

(9)  Uredba (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i posebnim odredbama u odnosu na Ulaganje za cilj rasta i poslova i kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1080/2006 (Vidi stranicu 289 ovog Službenog lista).

(10)  Uredba (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1081/2006 (Vidi stranicu 470 ovog Službenog lista).

(11)  Uredba (EU) br. 1300/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o osnivanju Kohezijskog fonda i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1084/2006 (Vidi stranicu 281 ovog Službenog lista).

(12)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1290/2005 od 21. lipnja 2005. o financiranju zajedničke poljoprivredne politike (SL L 209, 11.8.2005. str. 1.).

(13)  Uredba (EZ) br. 1290/2005

(14)  Uredba (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o osnivanju Obzora 2020., okvirnog programa za istraživanje i inovacije (2014-2020) (Vidi stranicu 104 ovog Službenog lista).

(15)  Uredba Europskog parlamenta i Vijeća (EU) br. 1303/2013 od 17. prosinca 2013. 2013 zajedničkim odredbama o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o općim odredbama o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu te Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1083/2006 (EZ) br. 1083/2006 (Vidi stranicu 320 ovog Službenog lista).

(16)  Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje flore i faune (SL L 206, 22.7.1992., str. 7.).

(17)  Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenog 2009. o zaštiti divljih ptica (SL L 20, 26.1.2010., str. 7.).

(18)  Odluka 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. mehanizmu Unije za civilnu zaštitu (Vidi stranicu 924 ovog Službenog lista).

(19)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(20)  Uredba Vijeća (EZ) br. 994/98 od 7. svibnja 1998. o primjeni članaka 92. i 93. Ugovora o osnivanju Europske zajednice na određene kategorije horizontalne državne potpore (SL L 142, 14.5.1998., str. 1.).

(21)  Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice na području vodne politike (SL L 327, 22.12.2000., str. 1.).

(22)  Direktiva 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice na području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji) (SL L 164, 25.6.2008., str. 19.).

(23)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o pravilima i općim načelima na temelju kojih države članice nadziru Komisiju u izvršavanju njezinih provedbenih ovlasti (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(24)  Uredba Vijeća (EZ) br. 933/1999 od 29. travnja 1999. kojom se mijenja Uredba (EEZ) br. 1210/90 o osnivanju Europske agencija za okoliš i Europske mreže za podatke o okolišu i promatranje okoliša (SL L 117, 5.5.1999., str. 1.).

(25)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenog 1996. o provjerama i inspekcijama na licu mjesta koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).


PRILOG I.

Kriteriji za utvrđivanje okvirnih nacionalnih dodijeljenih sredstava za projekte, osim integriranih projekata, koji su podneseni pod potprogramom „Okoliš”.

U skladu s načelima solidarnosti i raspodjele odgovornosti, Komisija razdjeljuje sredstva među svim državama članicama za programsko razdoblje programa LIFE spomenuto u članku 1. za projekte, osim integriranih projekata, na temelju sljedećih kriterija:

(a)

Stanovništvo

i.

ukupan broj stanovnika svake države članice (ponderiranje 50 %); i

ii.

gustoća naseljenosti svake države članice, do granice u obliku dvostruke prosječne gustoće naseljenosti Unije (ponderiranje 5 %)

(b)

Priroda i bioraznolikost

(i)

ukupno područje Natura 2000 mjesta za svaku državu članicu izraženo kao udio ukupnog područja Natura 2000 (ponderiranje 25 %); i

(ii)

udio teritorija države članice pokrivenog Natura 2000 mjestima (ponderiranje 20 %).


PRILOG II.

Logotip programa LIFE

Image 1L3472013HR110120131211HR0001.0002241241Zajednička izjavaEuropskog parlamenta, Vijeća i Europske komisije o MEĐUINSTITUCIONALNOM ODBORU ZA GALILEO (GIP)1.S obzirom na važnost, jedinstvenost i složenost europskih programa GNSS-a, vlasništvo Unije nad sustavima koje proizlazi iz programa, puno financiranje programa iz proračuna Unije za razdoblje 2014.-2020., Europski parlament, Vijeće i Europska komisija priznaju potrebu za bliskom suradnjom tih triju institucija.2.Međuinstitucionalni odbor za Galileo (GIP) sastajat će se s ciljem da svakoj instituciji olakša izvršavanje njezine odgovornosti. U tu svrhu ustanovit će se GIP koji će pozorno pratiti sljedeće:(a)napredak u provedbi europskih programa GNSS-a, a posebno s obzirom na provedbu javne nabave i ugovornih sporazuma, posebno s Europskom svemirskom agencijom, ESA-om;(b)međunarodne sporazume s trećim zemljama ne dovodeći u pitanje odredbe iz članka 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;(c)pripremu tržišta za satelitsku navigaciju;(d)učinkovitost sporazuma o upravljanju;(e)godišnji pregled radnog programa.3.U skladu s postojećim pravilima GIP poštuje potrebu za diskrecijom, posebno u pogledu komercijalne povjerljivosti i osjetljive prirode određenih podataka.4.Komisija će uzimati u obzir stajališta GIP-a.5.GIP će činiti sedmero predstavnika od kojih su:troje iz Vijeća,troje iz Europskog parlamenta,jedan iz Komisije,i sastajat će se redovito (načelno četiri puta godišnje).6.GIP nema utjecaja na ustanovljene odgovornosti niti međuinstitucionalne odnose.L3472013HR18510120131211HR0009.000420812081Izjave KomisijeMaksimalni iznos koji može primiti integrirani projektKomisija pridaje veliku važnost pravednoj raspodjeli sredstava među različitim integriranim projektima kako bi financirala što je moguće više integriranih projekata i zajamčila ravnomjernu raspodjelu projekata u svim državama članicama. U tom će kontekstu Komisija, tijekom pregleda nacrta programa rada s članovima Odbora LIFE, predložiti maksimalni iznos koji se može odobriti za integrirani projekt. Taj će se prijedlog uključiti u metodu odabira projekata koja se treba donijeti u okviru višegodišnjeg programa rada.Financiranje bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima (PZP)Komisija pridaje veliku važnost zaštiti okoliša i bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima, kao što svjedoči prijedlog Odluke o prekomorskom pridruživanju, koji uključuje te sektore u područjima suradnje između Europske unije i prekomorskih zemalja i područja te predstavlja različite aktivnosti koje bi Europska unija mogla financirati na tom temelju.Pripremna akcija BEST urodila je plodom: prekomorske zemlje i područja priključili su se inicijativi, što je dalo konkretne rezultate za bioraznolikost i usluge ekosustava. Kako se akcija BEST bliži kraju, Komisija pozitivno gleda na njezino produljenje na temelju jednog od novih instrumenata, u ovom slučaju putem programa globalnih javnih dobara i izazova, u okviru instrumenta razvojne suradnje.Toj mogućnosti financiranja bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima dodat će se one koje nudi članak 6. programa LIFE za razdoblje 2014. - 2020.L3472013HR25910120131217HR0015.000228012801Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u te članka 4. Uredbe o Kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primaju na znanje jamstvo Komisije zakonodavnom tijelu EU-a da zajednički pokazatelji učinka za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu, a koji će biti uvršteni u prilog svakoj od navedenih uredbi, predstavljaju ishod dugotrajnog postupka pripreme u kojem su sudjelovali stručnjaci za ocjenjivanje iz Komisije i iz država članica te da se za navedene pokazatelje načelno očekuje da će ostati stabilni.L3472013HR28110120131217HR0016.000328812881Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u te članka 4. Uredbe o Kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primaju na znanje jamstvo Komisije zakonodavnom tijelu EU-a da zajednički pokazatelji učinka za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu, a koji će biti uvršteni u prilog svakoj od navedenih uredbi, predstavljaju ishod dugotrajnog postupka pripreme u kojem su sudjelovali stručnjaci za ocjenjivanje iz Komisije i iz država članica te da se za navedene pokazatelje načelno očekuje da će ostati stabilni.L3472013HR28910120131217HR0017.000330213021Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u i članka 4. Uredbe o kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primjećuju jamstvo koje je Komisija dala zakonodavnom tijelu EU-a da su zajednički pokazatelji ostvarenja za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu koji se trebaju uvrstiti u prilog svakoj uredbi rezultat dugog pripremnog postupka koji je uključivao stručnjake za ocjenjivanje iz Komisije i država članica te se očekuje da će oni, u načelu, ostati stabilni.L3472013HR30310120131217HR0018.000231713171Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o podizanju svijesti te člancima 4. i 4.a Uredbe o EGTS-uEuropski parlament, Vijeće i Komisija suglasni su da će poduzeti usklađenije napore za podizanje svijesti među institucijama i državama članicama te unutar njih kako bi se poboljšala vidljivost mogućnosti korištenja EGTS-ova kao neobaveznog instrumenta koji je na raspolaganju za teritorijalnu suradnju u svim područjima politike EU-a.U tom smislu Europski parlament, Vijeće i Komisija posebno pozivaju države članice da poduzmu odgovarajuće radnje koordinacije i komunikacije među nacionalnim tijelima i između tijela različitih država članica kako bi se osigurali jasni, učinkoviti i transparentni postupci odobravanja novih EGTS-ova unutar utvrđenih rokova.L3472013HR30310120131217HR0018.000331813181Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o o članku 1. stavku 9. Uredbe o EGTS-uEuropski parlament, Vijeće i Komisija suglasni su da će države članice, kada primjenjuju izmijenjen članak 9. stavak 2. točku i. Uredbe (EU) br. 1082/2006, pri ocjeni pravila koja će se primjenjivati na osoblje EGTS-a predloženih u nacrtu konvencije nastojati razmotriti različite dostupne mogućnosti zapošljavanja koje EGTS treba odabrati prema privatnom ili javnom pravu.Ako ugovori o radu za osoblje EGTS-a podliježu privatnom pravu, države članice također će uzeti u obzir relevantno pravo Unije, kao što je Uredba (EZ) br. 593/2008 EP-a i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I), te povezanu sudsku praksu drugih država članica zastupljenih u EGTS-u.Europski parlament, Vijeće i Komisija shvaćaju nadalje da se, ako ugovori o radu za osoblje EGTS-a podliježu javnom pravu, primjenjuju pravila nacionalnoga javnog prava države članice u kojoj se nalazi dotično tijelo EGTS-a. Međutim, pravila nacionalnoga javnog prava države članice u kojoj je EGTS registriran mogu se primjenjivati na osoblje EGTS-a koje je već bilo podložno tim pravilima prije nego što je postalo osoblje EGTS-a.L3472013HR30310120131217HR0018.000431913191Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o ulozi Odbora regija u okviru platforme EGTS-aEuropski parlament, Vijeće i Komisija primaju na znanje važan rad Odbora regija u okviru platforme EGTS-a koju nadgleda te potiču Odbor regija da i dalje prati aktivnosti postojećih EGTS-ova i onih koji su u postupku osnivanja, organizira razmjenu najboljih praksi i utvrdi zajednička pitanja.L3472013HR32010120131217HR0019.001546614661Zajednička izjava Vijeća i Komisije o članku 67.Vijeće i Komisija suglasni su da članak 67. stavak 4., kojim se izuzima primjena pojednostavljenih troškova kako je određeno u članku 67. stavku 1. točkama od (b) do (d) ako se operacija ili projekt koji je dio operacije provodi isključivo putem postupaka javne nabave, ne isključuje provedbu operacije putem postupaka javne nabave koja dovodi do plaćanja od korisnika ugovaratelju na temelju prethodno definiranih jediničnih troškova. Vijeće i Komisija suglasni su da troškovi koje je korisnik utvrdio i platio na temelju tih jediničnih troškova ustanovljenih putem postupaka javne nabave predstavljaju stvarne troškove koje je korisnik zapravo generirao i platio na temelju članka 67. stavka 1. točke (a).L3472013HR32010120131217HR0019.001646714671Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o reviziji Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s preraspodjelom odobrenih sredstavaEuropski parlament, Vijeće i Komisija dogovorili su se da će u reviziju Financijske uredbe, kojom se usklađuje Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća s Višegodišnjim financijskim okvirom 2014. – 2020., uključiti odredbe potrebne za primjenu mjera za dodjeljivanje pričuve na osnovi postignutih rezultata te u vezi s provedbom financijskih instrumenata na temelju članka 39. (inicijativa MSP) na temelju Uredbe o utvrđivanju zajedničkih odredaba za europske strukturne i investicijske fondove s obzirom na preraspodjelu:i.odobrenih sredstava koja su dodijeljena programima u vezi s pričuvom na osnovi postignutih rezultata i koja su morala biti opozvana zbog toga što prioriteti u okviru tih programa nisu postigli svoje privremene ciljeve iii.odobrenih sredstava koja su dodijeljena u vezi s programima iz članka 39. stavka 4. točke (b) i koja su morala biti opozvana zbog toga što je sudjelovanje države članice u financijskom instrumentu moralo biti prekinuto.L3472013HR32010120131217HR0019.001746814681Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o članku 1.Ako su dodatna opravdana odstupanja od zajedničkih pravila potrebna kako bi se u obzir uzele posebnosti EFPR-a i EPFRR-a, Europski parlament, Vijeće i Europska komisija obvezuju se da će dopustiti ta odstupanja tako da će s dužnom pažnjom izvršiti potrebne promjene Uredbe o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove.L3472013HR32010120131217HR0019.001846914691Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o izuzeću bilo kakvog retroaktivnog učinka u vezi s primjenom članka 5. stavka 3.Europski parlament i Vijeće suglasni su da:u pogledu primjene članka 14. stavka 2., članka 15. stavka 1. točke (c) te članka 26. stavka 2. Uredbe o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove, aktivnosti koje poduzimaju države članice kako bi uključile partnere iz članka 5. stavka 1. u izradu sporazuma o partnerstvu i programa iz članka 5. stavka 2. obuhvaćaju sve praktične aktivnosti koje države članice poduzimaju bez obzira na to kad su poduzete te aktivnosti koje su države članice poduzele prije stupanja na snagu navedene Uredbe i prije dana stupanja na snagu delegiranog akta o europskom kodeksu ponašanja donesenog u skladu s člankom 5. stavkom 3. iste Uredbe, tijekom pripremnih faza izrade programa države članice, pod uvjetom da se ostvare ciljevi načela partnerstva utvrđeni tom Uredbom. U tom će kontekstu države članice, u skladu sa svojim nacionalnim i regionalnim nadležnostima, odlučiti o sadržaju predloženog sporazuma o partnerstvu i predloženih nacrta programa u skladu s relevantnim odredbama navedene Uredbe i pravilima za pojedine fondove;delegirani akt o europskom kodeksu ponašanja, donesen u skladu s člankom 5. stavkom 3., ni pod kojim uvjetima neće imati ni izravan ni neizravan retroaktivni učinak, posebno u pogledu postupka odobravanja sporazuma o partnerstvu i programa, budući da zakonodavno tijelo EU-a ne namjerava Komisiji dodijeliti nikakve ovlasti koje bi joj omogućile da odbije odobravanje sporazuma o partnerstvu i programa isključivo na temelju bilo kakvog kršenja europskog kodeksa ponašanja, donesenog u skladu s člankom 5. stavkom 3.;Europski parlament i Vijeće pozivaju Komisiju da im stavi na raspolaganje nacrt teksta delegiranog akta koji će biti donesen na temelju članka 5. stavka 3. što je prije moguće, a najkasnije na dan kad Vijeće usvoji politički dogovor o Uredbi o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove ili na dan glasovanja o nacrtu izvješća o toj Uredbi na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta, ovisno o tome koji se od ta dva događaja prije održi.L3472013HR54910120131217HR0022.000460716071Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o višestrukoj sukladnostiVijeće i Europski parlament pozivaju Komisiju na praćenje prijenosa i provedbe Direktive 2000/60/EZ od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području politike voda i Direktive 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u postizanju održive upotrebe pesticida od strane država članica te da, prema potrebi, kada u svim državama članicama navedene Direktive budu provedene i kada se utvrde sve obveze izravno primjenjive na poljoprivrednike, podnese zakonski prijedlog o izmjeni ove uredbe s ciljem uključivanja relevantnih dijelova navedenih Direktiva u sustav višestruke sukladnosti.

PRILOG III.

Tematski prioriteti za potprograme područja „Okoliš” spomenutog u članku 9.

A.

Prioritetno područje „Okoliš i učinkovito korištenje resursa”:

(a)

Tematski prioriteti za vodu, uključujući i morski okoliš: aktivnosti za provedbu posebnih ciljeva za vodu određenih u Planu za Europu učinkovitih resursa i Sedmom akcijskom programu za okoliš, posebice:

i.

integrirani pristupi za provedbu Direktive 2000/60/EZ;

ii.

aktivnosti za provedbu Direktive 2007/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (1);

iii.

aktivnosti za provedbu programa mjera Direktive 2008/56/EZ s ciljem postizanja dobrog okolišnog stanja morskih voda;

iv.

aktivnosti za osiguravanje sigurne i učinkovite uporabe vodenih resursa, poboljšavajući kvantitativno upravljanje vodom, čuvajući visoku razinu kvalitete vode i izbjegavajući zlouporabu i propadanje vodenih resursa.

(b)

Tematski prioriteti za otpad: aktivnosti za provedbu posebnih ciljeva za otpad određenih u Planu za Europu učinkovitih resursa i Sedmom akcijskom programu za okoliš, posebice:

i.

integrirani pristupi za provedbu planova i programa za otpad;

ii.

aktivnosti za provedbu i razvoj zakonodavstva Unije o otpadu, s posebnim naglaskom na prvim koracima hijerarhije na području gospodarenja otpadom Unije (sprječavanje, ponovna uporaba i recikliranje);

iii.

aktivnosti za učinkovito korištenje resursa i učinak životnog ciklusa proizvoda, obrasce potrošnje i dematerijalizaciju gospodarstva.

(c)

Tematski prioriteti za učinkovito iskorištavanje resursa, uključujući tlo i šume te zeleno i kružno gospodarstvo: aktivnosti za provedbu Plana za Europu učinkovitih resursa i Sedmog akcijskog programa za okoliš koje nisu obuhvaćene drugim tematskim prioritetima iz ovog Priloga, posebice:

i.

aktivnosti industrijske simbioze i prijenosa znanja te razvoj novih modela za pomak prema kružnom i zelenom gospodarstvu;

ii.

aktivnosti tematske strategije za tlo (Komunikacija Komisije od 22. rujna 2006. naslovljena „Tematska strategija za zaštitu tla”) s posebnim naglaskom na ublažavanje i nadoknadu prekrivanja zemljišta, te poboljšano iskorištavanje zemlje.

iii.

aktivnosti praćenja šuma i informacijskih sustava te sprječavanja šumskih požara.

(d)

Tematski prioriteti za okoliš i zdravlje, uključujući kemikalije i buku: aktivnosti podrške za provedbu posebnih ciljeva za okoliš i zdravlje iz Sedmog akcijskog plana za okoliš, posebice:

i.

aktivnosti podrške za provedbu Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (2) (REACH) i Uredbe (EU) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (3) (Uredba o biocidnim proizvodima) kako bi se osigurala sigurnija, održivija ili gospodarski isplativija uporaba kemikalija (uključujući i nanomaterijale);

ii.

aktivnosti podrške za olakšavanje provedbe Direktive 2002/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) (Direktive o upravljanju bukom) kako bi se postigle razine buke koje ne povećavaju značajne negativne učinke na i rizike za ljudsko zdravlje;

iii.

aktivnosti podrške za izbjegavanje velikih nesreća te posebice za olakšavanje provedbe Direktive 2012/18/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5) (Direktiva Seveso III).

(e)

Tematski prioriteti za kvalitetu zraka i emisije, uključujući urbanu okolinu: aktivnosti podrške za provedbu posebnih ciljeva za zrak i emisije iz Plana za Europu učinkovitih resursa i Sedmog akcijskog programa za okoliš, posebice:

i.

integrirani pristupi provedbi zakonodavstva o kvaliteti zraka;

ii.

aktivnosti podrške za olakšavanje poštovanja važećih standarda Unije za kvalitetu zraka i povezanih zračnih emisija, uključujući Direktivu 2001/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) (Direktiva o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija);

iii.

aktivnosti podrške za pojačanu provedbu Direktive 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7) (Direktiva o industrijskim emisijama) s posebnim naglaskom na poboljšanje definiranja i provođenja najboljih dostupnih praksi, osiguravajući jednostavan javni pristup informacijama i pojačavajući doprinos Direktive o industrijskim emisijama inovaciji.

B.

Prioritetno područje „Priroda i bioraznolikost”:

(a)

Tematski prioriteti za prirodu: aktivnosti za provedbu direktiva 92/43/EEZ i 2009/147/EZ, posebice:

i.

aktivnosti usmjerene na poboljšanje statusa očuvanja staništa i vrsta, uključujući morska staništa i vrste te vrste ptica, koji su od interesa Uniji;

ii.

aktivnosti u pružanju podrške biogeografskim seminarima mreže Natura 2000;

iii.

integrirani pristupi za provedbu prioritetnih akcijskih okvira.

(b)

Tematski prioriteti za bioraznolikost: aktivnosti za provedbu Strategije Unije za bioraznolikost do 2020., posebice:

i.

aktivnosti usmjerene na doprinos ostvarenju cilja broj 2;

ii.

aktivnosti usmjerene na doprinos ostvarenju ciljeva broj 3, 4 i 5.

C.

Prioritetno područje „Okolišno upravljanje i informacije”

(a)

informacije, komunikacija i kampanje za podizanje razine svijesti u skladu s prioritetima Sedmog akcijskog programa za okoliš;

(b)

aktivnosti pružanja podrške učinkovitom postupku kontrole kao i poštovanju mjera promicanja u vezi s zakonodavstvom Unije o okolišu, i pružanja podrške informacijskim sustavima i informacijskim alatima pri provedbi zakonodavstva Unije o okolišu.


(1)  Direktiva 2007/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o procjeni i upravljanju rizicima od poplava (SL L 288, 6.11.2007., str. 27.).

(2)  Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije, te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94, kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ te Direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, 30.12.2006., str. 27.).

(3)  Uredba (EZ) br. 528/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. o stavljanju na raspolaganje na tržištu i uporabi biocidnih proizvoda (SL L 167, 27.6.2012., str. 1.).

(4)  Direktiva 2002/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2002. o procjeni i upravljanju bukom iz okoliša (SL L 189, 18.7.2002., str. 12.).

(5)  Direktiva 2012/18/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o kontroli opasnosti od teških nesreća koje uključuju opasne tvari te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/82/EZ (SL L 197, 24.7.2012., str. 1.).

(6)  Direktiva 2001/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2001. o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija za određene tvari koje onečišćuju atmosferu (SL L, 309, 27.11.2001., str. 22.).

(7)  Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenog 2010. o industrijskim emisijama (objedinjeno sprječavanje i nadzor onečišćenja) (SL L 334, 17.12.2010., str. 17.).


Izjave Komisije

Maksimalni iznos koji može primiti integrirani projekt

Komisija pridaje veliku važnost pravednoj raspodjeli sredstava među različitim integriranim projektima kako bi financirala što je moguće više integriranih projekata i zajamčila ravnomjernu raspodjelu projekata u svim državama članicama. U tom će kontekstu Komisija, tijekom pregleda nacrta programa rada s članovima Odbora LIFE, predložiti maksimalni iznos koji se može odobriti za integrirani projekt. Taj će se prijedlog uključiti u metodu odabira projekata koja se treba donijeti u okviru višegodišnjeg programa rada.

Financiranje bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima (PZP)

Komisija pridaje veliku važnost zaštiti okoliša i bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima, kao što svjedoči prijedlog Odluke o prekomorskom pridruživanju, koji uključuje te sektore u područjima suradnje između Europske unije i prekomorskih zemalja i područja te predstavlja različite aktivnosti koje bi Europska unija mogla financirati na tom temelju.

Pripremna akcija BEST urodila je plodom: prekomorske zemlje i područja priključili su se inicijativi, što je dalo konkretne rezultate za bioraznolikost i usluge ekosustava. Kako se akcija BEST bliži kraju, Komisija pozitivno gleda na njezino produljenje na temelju jednog od novih instrumenata, u ovom slučaju putem programa globalnih javnih dobara i izazova, u okviru instrumenta razvojne suradnje.

Toj mogućnosti financiranja bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima dodat će se one koje nudi članak 6. programa LIFE za razdoblje 2014. - 2020.


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/209


UREDBA (EU) br. 1294/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o uspostavi programa djelovanja za carinu u Europskoj uniji za razdoblje 2014. – 2020. (Carina 2020.) i stavljanju izvan snage Odluke br. 624/2007/EZ

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 33.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (1),

budući da:

(1)

Višegodišnji program djelovanja za carinu koji se primjenjivao prije 2014. imao je značajan doprinos u olakšavanju i jačanju suradnje između carinskih tijela unutar Unije. Brojne aktivnosti u području carine prekogranične su naravi, uključuju sve države članice i utječu na njih te ih stoga pojedinačne države članice ne mogu obavljati uspješno i učinkovito. Program carine na razini Unije, koji provodi Komisija, pruža državama članicama Unije okvir za razvoj tih aktivnosti suradnje, što je isplativije nego kada bi svaka država članica uspostavila individualne okvire suradnje na bilateralnoj ili multilateralnoj osnovi. Stoga je prikladno osigurati nastavak prethodnog višegodišnjeg programa djelovanja za carinu uspostavom novog programa u istom području, programa Carina 2020. („Program”).

(2)

Aktivnosti u okviru Programa, to jest europski informacijski sustavi, zajednička djelovanja za carinske službenike i inicijative za zajedničko osposobljavanje doprinijet će ostvarenju strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast jačanjem funkcioniranja unutarnjeg tržišta. Pružajući okvir za aktivnosti koje teže učinkovitijim i moderniziranim carinskim tijelima, jačaju konkurentnost poduzećâ, promiču zapošljavanje te racionaliziraju i koordiniraju djelovanja država članica za zaštitu njihovih financijskih i gospodarskih interesa kao i financijskih i gospodarskih interesa Unije, Program će aktivno ojačati funkcioniranje carinske unije kako bi poduzeća i građani mogli imati koristi od punog potencijala unutarnjeg tržišta i svjetske trgovine.

(3)

Kako bi podržao postupak pristupanja i pridruživanja trećih zemalja, Program bi trebao biti otvoren za sudjelovanje zemalja pristupnica i zemalja kandidatkinja kao i potencijalnih kandidata i partnerskih zemalja Europske politike susjedstva ako su ispunjeni određeni uvjeti. S obzirom na sve veću međusobnu povezanost svjetskog gospodarstva, Program bi i dalje trebao osiguravati mogućnost uključivanja vanjskih stručnjaka, poput službenika iz trećih zemalja, predstavnika međunarodnih organizacija ili gospodarskih subjekata u određene aktivnosti. Sudjelovanje vanjskih stručnjaka smatra se ključnim kad god se ciljevi programa ne mogu postići bez doprinosa tih stručnjaka. Uspostava Europske službe za vanjsko djelovanje pod vodstvom Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku olakšava koordinaciju politike i dosljednost u području koje je bitna sastavnica vanjskih strategija i djelovanja Unije, kako na bilateralnom tako i na multilateralnom planu.

(4)

Ciljevi Programa trebali bi uzeti u obzir utvrđene probleme i izazove za carinu u sljedećem desetljeću. Program bi i dalje trebao imati ulogu u ključnim područjima poput dosljedne provedbe prava Unije u području carine i povezanih pitanja. Štoviše, Program bi trebao biti usmjeren na zaštitu financijskih i gospodarskih interesa Unije te na očuvanje sigurnosti i zaštite. To bi između ostalog trebalo obuhvaćati suradnju i objedinjavanje informacija između tijela za praćenje tržišta na nacionalnoj razini i razini Unije te carinskih tijela. Nadalje, Program bi trebao biti posvećen olakšavanju trgovine, između ostalog kroz zajedničke napore u borbi protiv prijevare i povećanje administrativnih kapaciteta carinskih tijela. U tom bi smislu trebalo provesti analizu troškova i koristi opreme za otkrivanje i srodne tehnologije kako bi se carinskim tijelima olakšala nabava modernih alata za carinsku kontrolu nakon 2020. Isto tako bi trebalo istražiti metode kojima se olakšava nabava modernih alata za carinsku kontrolu, uključujući zajedničku javnu nabavu.

(5)

Programski alati koji su se koristili prije 2014. pokazali su se kao primjereni te bi ih stoga trebalo zadržati. S obzirom na to da je potrebna strukturiranija operativna suradnja, trebalo bi dodati dodatne alate, točnije timove stručnjaka koji se sastoje od stručnjaka Unije i nacionalnih stručnjaka za zajedničko izvođenje zadaća u određenim područjima te mjere izgradnje kapaciteta javne administracije, koji bi trebali pružiti specijaliziranu pomoć onim zemljama sudionicama koje trebaju izgraditi administrativne kapacitete.

(6)

Europski informacijski sustavi igraju ključnu ulogu u jačanju carinskih sustava unutar Unije te bi ih stoga trebalo i dalje financirati u okviru Programa. Osim toga, trebalo bi omogućiti uključenje u Program novih informacijskih sustava koji se odnose na carinu i koji su uspostavljeni u okviru prava Unije. Europski informacijski sustavi trebali bi se, prema potrebi, temeljiti na zajedničkim razvojnim modelima i arhitekturi informacijske tehnologije kako bi se povećala fleksibilnost i učinkovitost carinske uprave.

(7)

Kroz ovaj Program također bi se trebao ostvariti razvoj osobnih kompetencija kroz zajedničke aktivnosti osposobljavanja. Carinski službenici trebaju razvijati i ažurirati svoja znanja i vještine koji su potrebni da bi se odgovorilo na potrebe Unije. Program bi trebao biti ključan u jačanju osobnih sposobnosti kroz usmjerenu pojačanu potporu osposobljavanja carinskih službenika kao i gospodarskih subjekata. U tu svrhu, trenutačni pristup Unije zajedničkom osposobljavanju, koji se uglavnom temeljio na središnjem razvoju učenja putem interneta, trebalo bi razviti u program potpore višedimenzionalnom osposobljavanju za Uniju.

(8)

Program bi trebao pridati dužnu važnost funkcioniranju postojećih europskih informacijskih sustava za carinu i razvoju novih europskih informacijskih sustava nužnih za provedbu Carinskog zakonika Unije te im dodijeliti primjeren udio iz svojeg proračuna. Istovremeno bi trebalo namijeniti primjerena sredstva aktivnostima koje povezuju službenike koji rade u području carine i razvoju osobnih kompetencija. Nadalje, Program bi trebao osigurati određenu razinu proračunske fleksibilnosti kako bi se odgovorilo na promjene u prioritetima politika.

(9)

Program bi trebao obuhvaćati razdoblje od sedam godina kako bi uskladio svoje trajanje s trajanjem višegodišnjeg financijskog okvira utvrđenog u Uredbi Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (2).

(10)

Ovom Uredbom utvrđuje se financijska omotnica za cijelo vrijeme trajanja Programa koja predstavlja primarni referentni iznos, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (3), za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(11)

U skladu s obvezom Komisije, navedenom u njezinoj Komunikaciji od 19. listopada 2010. pod nazivom „Preispitivanje proračuna EU-a”, u pogledu dosljednosti i pojednostavljenja programa financiranja, sredstva bi se trebala dijeliti s drugim instrumentima financiranja Unije ako predviđene aktivnosti u okviru Programa slijede ciljeve koji su zajednički za različite instrumente financiranja isključujući, međutim, dvostruko financiranje. Djelovanja u okviru ovog Programa trebala bi osigurati dosljednost u korištenju sredstava Unije koja podupiru funkcioniranje carinske unije.

(12)

Mjere potrebne za financijsku provedbu ove Uredbe trebale bi se donijeti u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (4) te Delegiranom uredbom Komisije (EU) br. 1268/2012 (5).

(13)

Financijske interese Unije trebalo bi zaštititi odgovarajućim mjerama tijekom trajanja cijelog ciklusa rashoda, uključujući sprečavanje, otkrivanje i ispitivanje nepravilnosti, povrat izgubljenih sredstava, pogrešno plaćenih ili nepravilno iskorištenih sredstava te, po potrebi, sankcije.

(14)

Suradnja u pametnoj procjeni rizika ključna je kako bi se poduzećima koja ispunjavaju uvjete i koja su pouzdana omogućilo da ostvare najveću korist od pojednostavljenja e-uprave carine te kako bi se omogućilo ciljano otkrivanje nepravilnosti.

(15)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi s uspostavom godišnjih programa rada. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (6).

(16)

Kako bi se primjereno odgovorilo na promjene u prioritetima politika, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s izmjenom popisa pokazatelja kako bi se mjerilo ostvarenje posebnih ciljeva te izmjenom indikativnih iznosa dodijeljenih za svaku vrstu djelovanja. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(17)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest uspostavu višegodišnjeg programa za poboljšanje funkcioniranja carinske unije, ne mogu dostatno ostvariti države članice jer one ne mogu učinkovito provoditi suradnju i koordinaciju koje su potrebne za izvršavanje Programa, nego se zbog njegova opsega i učinaka može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarenje tog cilja.

(18)

Pri provedbi Programa, Komisiji bi trebao pomagati Odbor Carina 2020.

(19)

Kako bi se olakšalo ocjenjivanje Programa, od samog bi početka trebalo uvesti odgovarajući okvir za praćenje rezultata koje ostvari Program. Na polovini razdoblja trebalo bi provesti ocjenjivanje ostvarenja ciljeva Programa, njegove učinkovitosti i njegove dodane vrijednosti na europskoj razini. Završno ocjenjivanje trebalo bi se, osim toga, baviti dugoročnim utjecajem Programa i njegovim učincima na planu održivosti. Trebalo bi osigurati potpunu transparentnost uz redovito izvješćivanje Europskog parlamenta i Vijeća o praćenju i ocjenjivanju. Ta ocjenjivanja trebala bi se temeljiti na pokazateljima, mjereći učinke Programa u odnosu na unaprijed definirane odrednice. Pokazatelji bi, između ostalog, trebali mjeriti vrijeme tijekom kojeg je zajednička komunikacijska mreža dostupna bez kvarova sustava, jer je to uvjet za propisno funkcioniranje svih europskih informacijskih sustava, kako bi carinska tijela mogla učinkovito surađivati unutar carinske unije.

(20)

Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7) uređuje se obrada osobnih podataka koja se provodi u državama članicama u kontekstu ove Uredbe, a pod nadzorom nadležnih tijela država članica, osobito javnih neovisnih tijela koje određuju države članice. Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (8) uređuje se obrada osobnih podataka koju provodi Komisija u okviru ove Uredbe, a pod nadzorom Europskog nadzornika za zaštitu podataka. Svaka razmjena ili prijenos informacija od strane nadležnih tijela trebala bi biti u skladu s pravilima o prijenosu osobnih podataka kako je utvrđeno u Direktivi 95/46/EZ, a svaka razmjena ili prijenos informacija od strane Komisije trebala bi biti u skladu s propisima o prijenosu osobnih podataka kako je utvrđeno u Uredbi (EZ) br. 45/2001.

(21)

Ova Uredba zamjenjuje Odluku br. 624/2007/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9). Tu bi odluku stoga trebalo staviti izvan snage,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

1.   Uspostavlja se višegodišnji program djelovanja „Carina 2020.” („Program”) za potporu funkcioniranju carinske unije.

2.   Program obuhvaća razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)

„carinska tijela” znači tijela odgovorna za primjenu carinskih propisa;

(2)

„vanjski stručnjaci” znači:

(a)

predstavnici državnih tijela, uključujući one iz zemalja koje ne sudjeluju u Programu, u skladu s člankom 3. stavkom 2.;

(b)

gospodarski subjekti i organizacije koje predstavljaju gospodarske subjekte;

(c)

predstavnici međunarodnih i drugih relevantnih organizacija.

Članak 3.

Sudjelovanje u Programu

1.   Zemlje sudionice su države članice i zemlje iz stavka 2. ako su ispunjeni uvjeti iz tog stavka.

2.   Program je otvoren za sudjelovanje bilo kojoj od sljedećih zemalja:

(a)

zemljama pristupnicama, zemljama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatima koji imaju koristi iz pretpristupne strategije, u skladu s općim načelima i općim uvjetima za sudjelovanje navedenih zemalja u programima Unije uspostavljenima u relevantnim okvirnim sporazumima, odlukama Vijeća za pridruživanje ili sličnim sporazumima;

(b)

partnerskim zemljama obuhvaćenima Europskom politikom susjedstva pod uvjetom da su te zemlje dosegle dovoljnu razinu približavanja relevantnog zakonodavstva i administrativnih metoda onima u Uniji.

Partnerske zemlje iz prvog podstavka točke (b) sudjeluju u Programu u skladu s odredbama koje se utvrđuju s tim zemljama nakon uspostave okvirnih sporazuma o njihovom sudjelovanju u programima Unije.

Članak 4.

Sudjelovanje u aktivnostima u okviru Programa

Vanjski stručnjaci mogu biti pozvani da doprinesu odabranim aktivnostima organiziranima u okviru Programa kad god je to neophodno za ostvarenje ciljeva navedenih u člancima 5. i 6. Vanjske stručnjake izabire Komisija zajedno sa zemljama sudionicama na temelju njihovih vještina, iskustva i znanja relevantnih za specifične aktivnosti.

Članak 5.

Opći cilj i posebni ciljevi

1.   Opći cilj Programa je potpora funkcioniranju i modernizaciji carinske unije u svrhu jačanja unutarnjeg tržišta putem suradnje između zemalja sudionica, njihovih carinskih tijela i njihovih službenika. Opći se cilj ostvaruje postizanjem posebnih ciljeva.

2.   Posebni su ciljevi potpora carinskim tijelima pri zaštiti financijskih i gospodarskih interesa Unije i država članica, uključujući borbu protiv prijevara i zaštitu prava intelektualnog vlasništva, povećanje sigurnosti i zaštite, zaštita građana i okoliša, poboljšanje administrativnih kapaciteta carinskih tijela i jačanje konkurentnosti europskih poduzeća.

Ti se posebni ciljevi osobito postižu:

(a)

kompjutorizacijom;

(b)

osiguravanjem modernih i harmoniziranih pristupa carinskim postupcima i kontrolama;

(c)

olakšavanjem zakonite trgovine;

(d)

smanjenjem troškova usklađivanja i administrativnog opterećenja; i

(e)

poboljšanjem funkcioniranja carinskih tijela.

3.   Postizanje posebnih ciljeva mjeri se na temelju pokazatelja iz Priloga -I. Ako je potrebno, ti se pokazatelji mogu izmijeniti tijekom Programa.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 15. za izmjenu popisa pokazatelja utvrđenog u Prilogu I.

Članak 6.

Operativni ciljevi

Operativni ciljevi Programa su sljedeći:

(a)

podupirati pripremu, dosljednu primjenu i učinkovitu provedbu prava Unije i politike u području carine;

(b)

razvijati, poboljšavati, koristiti i podupirati europske informacijske sustave za carinu,

(c)

utvrditi, razvijati, dijeliti i primjenjivati najbolje radne prakse i administrativne postupke, posebno nastavljajući se na aktivnosti usporednih analiza,

(d)

jačati vještine i stručnost carinskih službenika,

(e)

poboljšati suradnju između carinskih tijela i međunarodnih organizacija, trećih zemalja, drugih državnih tijela, uključujući tijela za praćenje tržišta na razini Unije i na nacionalnoj razini, gospodarske subjekte i organizacije koje predstavljaju gospodarske subjekte.

POGLAVLJE II.

PRIHVATLJIVA DJELOVANJA

Članak 7.

Prihvatljiva djelovanja

Program osigurava, u skladu s uvjetima utvrđenima u godišnjem programu rada iz članka 14., financijsku potporu za sljedeće vrste djelovanja:

(a)

zajednička djelovanja:

i.

seminari i radionice;

ii.

projektne grupe, uglavnom sastavljene od ograničenog broja zemalja, operativne tijekom ograničenog vremenskog razdoblja radi provođenja unaprijed određenog cilja s precizno utvrđenim ishodom uključujući koordinaciju ili usporednu analizu;

iii.

radni posjeti u organizaciji zemalja sudionica ili druge zemlje kako bi se omogućilo službenicima da steknu ili povećaju svoju stručnost ili znanje o carinskim pitanjima; za radne posjete organizirane u trećim zemljama, u okviru Programa prihvatljivi su samo putni troškovi i troškovi boravka (smještaj i dnevnica);

iv.

aktivnosti praćenja koje provode zajedničke ekipe sastavljene od službenika Komisije i službenika zemalja sudionica za analizu carinske prakse, prepoznavanje svih poteškoća u provedbi pravila i, prema potrebi, davanje prijedloga za prilagodbu pravila i metoda rada Unije;

v.

timovi stručnjaka, to jest strukturirani oblici suradnje, stalni ili privremeni, koji udružuju stručnost radi obavljanja zadaća u pojedinim područjima ili izvođenja operativnih aktivnosti, eventualno uz podršku usluga za internetsku suradnju, administrativnu pomoć i objekte za infrastrukturu i opremu;

vi.

izgradnja kapaciteta carinske uprave i prateća djelovanja;

vii.

studije;

viii.

zajednički razvijene mjere komunikacije;

ix.

bilo koja druga aktivnost koja podržava opće, posebne i operativne ciljeve iz članaka 5. i 6.;

(b)

jačanje kapaciteta za informacijsku tehnologiju: razvoj, održavanje, upravljanje i kontrola kvalitete sastavnica Unije europskih informacijskih sustava iz Priloga II. odjeljka A i u novim europskim informacijskim sustavima uspostavljenima na temelju prava Unije;

(c)

razvoj osobnih kompetencija: mjere zajedničkog osposobljavanja za potporu potrebnih stručnih vještina i znanja koji se odnose na carinu.

Članak 8.

Posebne provedbene odredbe za zajednička djelovanja

1.   Sudjelovanje u zajedničkim djelovanjima iz članka 7. točke (a) na dobrovoljnoj je osnovi.

2.   Zemlje sudionice osiguravaju da se službenici s odgovarajućim profilom i kvalifikacijama imenuju za sudjelovanje u zajedničkim djelovanjima.

3.   Zemlje sudionice, prema potrebi, poduzimaju mjere potrebne za provedbu zajedničkih djelovanja, osobito podizanjem svijesti o tim djelovanjima i osiguravanjem optimalnog korištenja dobivenih rezultata.

Članak 9.

Posebne provedbene odredbe za jačanje kapaciteta za informacijsku tehnologiju

1.   Komisija i zemlje sudionice osiguravaju da se europski informacijski sustavi iz Priloga II odjeljka A razvijaju, koriste i održavaju na odgovarajući način.

2.   Komisija u suradnji sa zemljama sudionicama koordinira one aspekte uspostave i funkcioniranja sastavnica Unije, navedenih u Prilogu II. odjeljku B, i sastavnica koje ne pripadaju Uniji, opisanih u Prilogu II. odjeljku C, europskih informacijskih sustava iz Priloga II. odjeljka A koji su potrebni za osiguranje njihove funkcionalnosti, međusobne povezanosti i neprekidnog poboljšanja.

3.   Unija snosi troškove nabave, razvoja, ugradnje, održavanja i rada na dnevnoj osnovi sastavnica Unije. Troškove nabave, razvoja, ugradnje, održavanja i rada na dnevnoj osnovi sastavnica koje ne pripadaju Uniji snose zemlje sudionice.

Članak 10.

Posebne provedbene odredbe za razvoj osobnih kompetencija

1.   Sudjelovanje u mjerama zajedničkog osposobljavanja iz članka 7. točke (c) na dobrovoljnoj je osnovi.

2.   Zemlje sudionice, prema potrebi, u svoje nacionalne programe osposobljavanja integriraju zajednički razvijen sadržaj osposobljavanja, uključujući i module učenja putem interneta, programe osposobljavanja i zajednički dogovorene standarde osposobljavanja.

3.   Zemlje sudionice osiguravaju da njihovi službenici dobiju početno i daljnje osposobljavanje potrebno za stjecanje zajedničkih profesionalnih vještina i znanja u skladu s programima osposobljavanja.

4.   Zemlje sudionice osiguravaju jezično osposobljavanje koje je službenicima potrebno da steknu dostatnu razinu jezičnog znanja za sudjelovanje u Programu.

POGLAVLJE III.

FINANCIJSKI OKVIR

Članak 11.

Financijski okvir

1.   Financijska omotnica za provedbu Programa za razdoblje 2014. - 2020. iznosi 522 943 000 EUR po tekućim cijenama.

Europski parlament i Vijeće odobravaju godišnja odobrena sredstva u okviru granica višegodišnjeg financijskog okvira.

2.   U okviru financijske omotnice predviđene za Program dodjeljuju se indikativni iznosi za prihvatljiva djelovanja navedena u članku 7., u okviru postotaka utvrđenih u Prilogu III.a za svaku vrstu djelovanja. Komisija može odstupiti od indikativne dodjele sredstava utvrđene u tom prilogu, ali ne može povećati dodijeljeni udio financijske omotnice za više od 10 % za svaku vrstu djelovanja.

Ako se pokaže da je potrebno premašiti to ograničenje, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 15. za izmjenu indikativne dodjele sredstava utvrđene u PriloguIII.

Članak 12.

Vrste intervencija

1.   Komisija provodi Program u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.

2.   Financijska potpora Unije za prihvatljiva djelovanja predviđena u članku 7. ima oblik:

(a)

bespovratnih sredstava;

(b)

ugovorâ o javnoj nabavi;

(c)

nadoknade troškova vanjskih stručnjaka iz članka 4.

3.   Stopa sufinanciranja za bespovratna sredstva iznosi do 100 % prihvatljivih troškova u slučaju dnevnica, putnih troškova i troškova smještaja te troškova povezanih s organizacijom događaja.

Primjenjiva stopa sufinanciranja za djelovanja koja zahtijevaju dodjelu bespovratnih sredstava određuje se u godišnjim programima rada.

4.   Dodjela financijskih sredstava za Program također može pokrivati:

(a)

izdatke koji se odnose na aktivnosti povezane s pripremom, praćenjem, kontrolom, revizijom i ocjenjivanjem koje su potrebne za upravljanje Programom i postizanje njegovih ciljeva, posebno u odnosu na studije, sastanke stručnjaka, mjere informiranja i komunikacije, uključujući korporativnu komunikaciju u vezi s političkim prioritetima Unije u mjeri u kojoj su povezani s ciljevima ovog Programa;

(b)

izdatke povezane s mrežama za informacijsku tehnologiju za obradu i razmjenu informacija; i

(c)

sve ostale izdatke Komisije za tehničku i administrativnu pomoć za upravljanje Programom.

Članak 13.

Zaštita financijskih interesa Unije

1.   Komisija poduzima odgovarajuće mjere kojima osigurava da su, pri provedbi djelovanja koja se financiraju u okviru ove Uredbe, financijski interesi Unije zaštićeni primjenom preventivnih mjera protiv prijevare, korupcije i bilo koje druge nezakonite aktivnosti, učinkovitim provjerama i, ako se uoče nepravilnosti, vraćanjem nepravilno plaćenih iznosa te, prema potrebi, učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim administrativnim i financijskim sankcijama.

2.   Komisija ili njezini predstavnici te Revizorski sud ovlašteni su za provedbu revizije, na temelju dokumenata i na terenu, nad svim korisnicima bespovratnih sredstava, izvođačima i podizvođačima koji su primili sredstva Unije u okviru ove Uredbe.

3.   Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može provoditi istrage, uključujući provjere i inspekcije na terenu, u skladu s odredbama i postupcima utvrđenima u Uredbi (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (10) i Uredbi Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (11) radi utvrđivanja je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti koja utječe na financijske interese Unije u vezi sa sporazumom ili odlukom o dodjeli bespovratnih sredstava ili ugovorom u vezi s ugovorom financiranim u składu s ovom Uredbom.

POGLAVLJE IV.

PROVEDBENE OVLASTI

Članak 14.

Program rada

1.   Radi provedbe Programa Komisija provedbenim aktima donosi godišnje programe rada. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 16. stavka 2.

Svakim godišnjim programom rada provode se ciljevi Programa određujući sljedeće:

(a)

djelovanja u skladu s općim, posebnim i operativnim ciljevima kako su utvrđeni u člancima 5. i 6., metodu provedbe uključujući, prema potrebi, modalitete osnivanja timova stručnjaka iz članka 7. točke (a) podtočke v. te očekivane rezultate;

(b)

raspodjelu proračuna prema vrsti djelovanja;

(c)

stopu sufinanciranja bespovratnih sredstava iz članka 12. stavka 3.

2.   Prilikom pripreme godišnjeg programa rada Komisija u obzir uzima zajednički pristup u vezi s carinskom politikom. Taj pristup redovito se preispituje i utvrđuje u partnerstvu između Komisije i država članica u Skupini za carinsku politiku, koju čine voditelji carinskih uprava država članica ili njihovi predstavnici i predstavnici Komisije.

Komisija Skupinu za carinsku politiku redovito obavješćuje o mjerama koje se odnose na provedbu Programa.

Članak 15.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 5. stavka 3. drugog podstavka i članka 11. stavka 2. drugog podstavka dodjeljuje se Komisiji na razdoblje koje počinje 1. siječnja 2014. i završava 31. prosinca 2020.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 5. stavka 3. drugog podstavka i članka 11. stavka 2. drugog podstavka. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 5. stavka 3. drugog podstavka i članka 11. stavka 2. drugog podstavka stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 16.

Odborski postupak

1.   Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

POGLAVLJE V

PRAĆENJE I OCJENJIVANJE

Članak 17.

Praćenje djelovanjâ u okviru Programa

1.   U suradnji sa zemljama sudionicama, Komisija prati provedbu Programa i djelovanjâ u okviru njega na temelju pokazatelja iz Priloga -I.

2.   Komisija objavljuje rezultate praćenja.

3.   Rezultati praćenja koriste se za ocjenjivanje Programa u skladu s člankom 18.

Članak 18.

Ocjenjivanje

1.   Komisija podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o ocjenjivanju na sredini razdoblja te završno izvješće o ocjenjivanju Programa u vezi s pitanjima iz stavaka 2. i 3. Rezultati tih ocjenjivanja, uključujući utvrđene glavne nedostatke, uključuju se u odluke o mogućoj obnovi, izmjeni ili suspenziji Programa za sljedeća razdoblja. Ta ocjenjivanja provodi neovisni vanjski ocjenjivač.

2.   Komisija do 30. lipnja 2018. izrađuje izvješće o ocjenjivanju na sredini razdoblja koje se bavi ostvarivanjem ciljeva djelovanjâ u okviru Programa, učinkovitošću korištenja resursa i dodanom vrijednošću Programa na europskoj razini. To se izvješće također bavi pojednostavljenjem i daljnjom relevantnošću ciljeva, kao i doprinosom Programa prioritetima Unije u području pametnog, održivog i uključivog rasta.

3.   Komisija do 31. prosinca 2021. izrađuje završno izvješće o ocjenjivanju koje se bavi pitanjima iz stavka 2., kao i dugoročnim utjecajem i održivošću učinaka programa.

4.   Zemlje sudionice Komisiji na njezin zahtjev dostavljaju sve podatke i informacije relevantne za doprinos njezinom izvješću o ocjenjivanju na sredini razdoblja i završnom izvješću o ocjenjivanju.

POGLAVLJE VI.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 19.

Stavljanje izvan snage

Odluka br. 624/2007/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

Međutim, financijske obveze povezane s djelovanjima koja se provode u okviru te odluke i dalje se uređuju tom odlukom do njihova završetka.

Članak 20.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  Stajalište Europskog parlamenta od 21. studenoga 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2)  Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. o utvrđivanju višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. ‒ 2020. (Vidi stranicu 884 ovog Službenog lista).

(3)  SL C 373, 20.12.2013., str. 1.

(4)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(5)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada 2012. o pravilima za primjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL L 362, 31.12.2012., str. 1.).

(6)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(7)  Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(8)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(9)  Odluka br. 624/2007/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. svibnja 2007. o uspostavljanju akcijskog programa za carinu u Zajednici (Carina 2013.) (SL L 154, 14.6.2007., str. 25.).

(10)  Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999. (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).

(11)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).


PRILOG I.

Pokazatelji

Ostvarivanje posebnih ciljeva iz članka 5. stavka 2. mjeri se na temelju sljedećih pokazatelja:

(a)

indeksa povratnih informacija od sudionika u djelovanjima u okviru Programa i korisnika Programa, kojim će se mjeriti predodžba zainteresiranih strana Programa s obzirom na utjecaj djelovanjâ u okviru u Programa, između ostalog u pogledu:

i.

utjecaja umrežavanja na djelovanja u okviru Programa,

ii.

utjecaja suradnje na djelovanja u okviru Programa,

(b)

broja smjernica i preporuka, izdanih nakon aktivnosti u okviru Programa, koje se odnose na moderne i harmonizirane pristupe carinskim postupcima;

(c)

pokazatelja zajedničke komunikacijske mreže za europske informacijske sustave, kojim će se mjeriti dostupnost zajedničke mreže koja je nužna za funkcioniranje europskih informacijskih sustava u području carine. Mreža bi trebala biti dostupna 98 % vremena;

(d)

indeksa primjene i provedbe prava i politika Unije, kojim će se mjeriti napredak u pripremi, primjeni i provedbi prava i politika Unije u području carine, između ostalog na temelju:

i.

broja djelovanja u okviru Programa organiziranih u ovom području, posebno onih koja se odnose na zaštitu prava intelektualnog vlasništva, pitanja sigurnosti i zaštite, borbu protiv prijevara te sigurnost u opskrbnom lancu;

ii.

broja preporuka izdanih nakon tih djelovanja;

(e)

pokazatelja dostupnosti europskog informacijskog sustava, kojim će se mjeriti dostupnost sastavnica Unije carinskih aplikacija informacijske tehnologije. One bi trebale biti dostupne 97 % vremena tijekom radnog vremena, a izvan toga 95 % vremena;

(f)

indeksa najboljih praksi i smjernica, kojim će se mjeriti napredak u utvrđivanju, razvoju, razmjeni i primjeni najboljih radnih praksi i administrativnih postupaka, između ostalog na temelju:

i.

broja djelovanja u okviru Programa organiziranih u ovom području;

ii.

broja razmijenjenih smjernica i najboljih praksi;

(g)

indeksa učenja, kojim će se mjeriti napredak koji proizlazi iz djelovanja u okviru Programa namijenjenih jačanju vještina i stručnosti carinskih službenika, između ostalog na temelju:

i.

broja službenika osposobljenih korištenjem materijala Unije za zajedničko osposobljavanje,

ii.

broja preuzimanja modulâ za učenje putem interneta u okviru Programa;

(h)

pokazatelja suradnje s trećim stranama, kojim će se utvrditi kako Program podržava tijela koja nisu carinska tijela država članica mjerenjem broja djelovanja u okviru Programa koja podržavaju taj cilj.


PRILOG II.

Europski informacijski sustavi i njihove sastavnice koje pripadaju Uniji te koje ne pripadaju Uniji

A.

Europski informacijski sustavi su sljedeći:

(1)

zajednička komunikacijska mreža/zajedničko sučelje sustava (CCN/CSI - CCN2), CCN mail3, most CSI, most http, CCN LDAP i srodni alati, web-portal CCN, praćenje CCN-a,

(2)

sustavi za podršku, osobito alat za konfiguraciju aplikacije za CCN, alat za izvješćivanje o aktivnostima (ART2), elektronsko upravljanje projektima putem interneta Glavne uprave Taxud (TEMPO), alat za upravljanje uslugama (SMT), sustav za upravljanje korisnicima (UM), sustav BPM, nadzorna ploča za dostupnost i AvDB, portal upravljanja uslugama informacijske tehnologije, upravljanje direktorijem i korisničkim pristupom;

(3)

informacijski i komunikacijski prostor programâ (PICS),

(4)

sustavi carinskog kretanja, osobito (novi) kompjutorizirani tranzitni sustav ((N)CTS), NCTS TIR za Rusiju, sustav kontrole izvoza (ECS) i sustav kontrole uvoza (ICS). Sljedeće aplikacije/sastavnice podržavaju navedene sustave: sustav razmjene podataka s trećim zemljama (most SPEED), SPEED Edifact konvertor Node (SPEED-ECN), standardna SPEED testna aplikacija (SSTA), standardna tranzitna testna aplikacija (STTA), tranzitna testna aplikacija (TTA), središnje usluge/referentni podaci (CSRD2) i informacijski sustav za središnje službe i upravljanje (CS/MIS);

(5)

sustav Zajednice za upravljanje rizikom (CRMS) koji obuhvaća obrasce informiranja o rizicima (RIF) i funkcionalne domene CPCA zajedničkih profila;

(6)

sustav gospodarskih subjekata (EOS) koji obuhvaća registraciju i identifikaciju gospodarskih subjekata (EORI), ovlaštene gospodarske subjekte (AEO), usluge redovitog pomorskog prijevoza (RSS) i međusobno priznavanje s funkcionalnim domenama partnerskih zemalja. Generički internetski sustav potporna je sastavnica ovog sustava;

(7)

tarifni sustav (TARIC3) koji je referentni sustav podataka za druge aplikacije poput sustava upravljanja kvotama (QUOTA2), sustava upravljanja nadzorom i praćenja (SURV2), sustava europskih obvezujućih tarifnih informacija (EBTI3), europskog carinskog popisa kemijskih tvari (ECICS2). Kombinirana nomenklatura (KN) i aplikacije za suspenziju (Suspenzije) upravljaju pravnim informacijama i izravno su povezane s tarifnim sustavom;

(8)

aplikacije za potrebe kontrole, osobito sustav upravljanja primjercima (SMS) i informacijski sustav za postupke obrade (ISPP);

(9)

sustav protiv krivotvorenja i piratstva (COPIS);

(10)

sustav širenja podataka (DDS2) koji upravlja svim informacijama koje su dostupne javnosti putem interneta;

(11)

sustav informiranja za borbu protiv prijevara (AFIS); i

(12)

bilo koji drugi sustavi uključeni u višegodišnji strateški plan predviđen u članku 8. stavku 2. Odluke br. 70/2008/EZ Euroskog parlamenta i Vijeća (1) i nasljednici tog plana.

B.

Sastavnice europskih informacijskih sustava koje pripadaju Uniji su:

(1)

sredstva informacijske tehnologije kao što su hardver, softver i mrežne veze sustavâ, uključujući povezanu podatkovnu infrastrukturu,

(2)

usluge informacijske tehnologije potrebne za podršku razvoja, održavanja, poboljšanja i funkcioniranja sustavâ; i

(3)

svi drugi elementi koje je, iz razloga učinkovitosti, sigurnosti i racionalizacije, Komisija prepoznala kao zajedničke zemljama sudionicama.

C.

Sastavnice europskih informacijskih sustava koje ne pripadaju Uniji sve su one sastavnice koje nisu utvrđene kao sastavnice Unije u odjeljku B.

(1)  Odluka br. 70/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008. o okruženju bez papira za carinu i trgovinu (SL L 23, 26.1.2008., str. 21.).


PRILOG III.

Indikativna dodjela sredstava

Indikativna dodjela sredstava za prihvatljiva djelovanja navedena u članku 7. jest kako slijedi:

Vrste djelovanja

Udio u financijskoj omotnici

(u %)

Zajednička djelovanja

najviše 20 %

Jačanje kapaciteta za informacijsku tehnologiju

najmanje 75 %

Razvoj osobnih kompetencija

najviše 5 %


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/221


UREDBA (EU) br. 1295/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o uspostavi programa Kreativna Europa (2014. - 2020.) i stavljanju izvan snage odluka br. 1718/2006/EZ, br. 1855/2006/EZ i br. 1041/2009/EZ

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 166. stavak 4., članak 167. stavak 5. prvu alineju i članak 173. stavak 3.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Cilj je Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) sve tješnje povezana unija među narodima Europe i njime se, među ostalim, Uniji dodjeljuje zadatak da doprinese procvatu kultura država članica, poštujući pritom njihovu nacionalnu i regionalnu raznolikost te istovremeno osiguravajući da postoje uvjeti potrebni za konkurentnost industrije Unije. S tim u vezi Unija, po potrebi, podupire i dopunjuje djelovanja država članica usmjerena prema poštovanju kulturne i jezične raznolikosti, u skladu s člankom 167. UFEU-a i Konvencijom UNESCO-a o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja iz 2005. („Konvencija UNESCO-a iz 2005.”), prema jačanju konkurentnosti kulturnih i kreativnih sektora te olakšavanju prilagodbe industrijskim promjenama.

(2)

Potpora Unije kulturnim i kreativnim sektorima temelji se ponajprije na iskustvu stečenom u programima Unije navedenima u Odluci br. 1718/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) („Program MEDIA”), Odluci br. 1855/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) („Program Kultura”) i Odluci br. 1041/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) („Program MEDIA Mundus”). Odluka br. 1622/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7) („djelovanje Europske prijestolnice kulture”) i Odluka br. 1194/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća (8) („djelovanje Oznaka europske baštine”) također doprinose potpori Unije za kulturne i kreativne sektore.

(3)

Komunikacijom Komisije o europskoj agendi za kulturu u globaliziranom svijetu, koju je Vijeće podržalo svojom Rezolucijom od 16. studenoga 2007. (9), a Europski parlament svojom Rezolucijom od 10. travnja 2008. (10), postavljaju se ciljevi za buduće aktivnosti Unije za kulturne i kreativne sektore. Njezin je cilj promicati kulturnu raznolikost i interkulturni dijalog, kulturu kao katalizator kreativnosti u okviru rasta i radnih mjesta te kulturu kao ključni element u međunarodnim odnosima Unije.

(4)

U odnosu na Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezine članke 11., 21. i 22., kulturni i kreativni sektori daju važan doprinos borbi protiv svih oblika diskriminacije, uključujući rasizam i ksenofobiju, i važna su platforma za slobodu izražavanja i za promicanje poštovanja kulturne i jezične raznolikosti.

(5)

U Konvenciji UNESCO-a iz 2005. koja je stupila na snagu 18. ožujka 2007., a čija je stranka i Unija, naglašava se da kulturne aktivnosti, roba i usluge imaju i gospodarsku i kulturnu narav jer prenose identitete, vrijednosti i značenja te se stoga s njima ne smije postupati kao da imaju isključivo komercijalnu vrijednost. Cilj je te konvencije jačanje međunarodne suradnje, uključujući međunarodne sporazume o zajedničkoj produkciji i distribuciji, i solidarnosti radi poticanja kulturnog izričaja svih zemalja i pojedinaca. U njoj se također navodi da se dužna pozornost treba posvetiti posebnim okolnostima i potrebama raznih društvenih skupina, što obuhvaća i pripadnike manjina. Sukladno tome, programom potpore za kulturne i kreativne sektore trebala bi se poticati kulturna raznolikost na međunarodnoj razini u skladu s tom konvencijom.

(6)

Promicanjem materijalne i nematerijalne kulturne baštine u svjetlu, između ostalog, Konvencije UNESCO-a o zaštiti nematerijalne kulturne baštine iz 2003. i Konvencije UNESCO-a o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine iz 1972. također bi se trebalo doprinijeti povećanju vrijednosti relevantnih lokacija dajući narodima osjećaj vlasništva kulturne i povijesne vrijednosti tih lokacija.

(7)

Komunikacijom Komisije naslovljenom „Europa 2020. - Strategija za pametan, održiv i uključiv rast” („strategija Europa 2020.”) definira se strategija kojoj je cilj Uniju pretvoriti u pametno, održivo i uključivo gospodarstvo s visokom stopom zaposlenosti, produktivnosti i socijalne kohezije. U toj komunikaciji Komisija je navela da Unija treba osigurati privlačnije okvirne uvjete za inovacije i kreativnost. U tom su smislu kulturni i kreativni sektori izvor inovativnih ideja koje mogu biti pretvorene u proizvode i usluge za stvaranje rasta i radnih mjesta i za pomoć pri suočavanju s društvenim promjenama. Osim toga, izvrsnost i konkurentnost u tim sektorima ponajprije su rezultat napora umjetnika, stvaratelja i profesionalaca koje treba promicati. U tu svrhu trebalo bi unaprijediti pristup financiranju za kulturne i kreativne sektore.

(8)

U svojim zaključcima o službama za informiranje umjetnika i kulturnih djelatnika o mobilnosti (11) Vijeće je potvrdilo važnost mobilnosti umjetnika i kulturnih djelatnika za Uniju i za postizanje ciljeva u sklopu strategije Europa 2020. i pozvalo države članice i Komisiju da u okvirima svojih pojedinačnih sfera nadležnosti i uz dužno poštovanje načela supsidijarnosti olakšaju pružanje sveobuhvatnih i točnih informacija umjetnicima i kulturnim djelatnicima koji nastoje biti mobilni u Uniji.

(9)

Kako bi se doprinijelo povećanju zajedničkog kulturnog područja, važno je promicati transnacionalnu mobilnost kulturnih i kreativnih aktera te transnacionalno kruženje kulturnih i kreativnih djela, uključujući audiovizualna djela i proizvode, i tako promicati kulturne razmjene i interkulturni dijalog.

(10)

Programi MEDIA, Kultura i MEDIA Mundus bili su predmetom redovitog praćenja i vanjske evaluacije te su organizirana javna savjetovanja na temu njihove budućnosti, iz čega proizlazi da ti programi imaju vrlo važnu ulogu u zaštiti i promicanju kulturne i jezične raznolikosti Europe te da su oni relevantni za potrebe kulturnih i kreativnih sektora. Iz tih aktivnosti praćenja, evaluacije i savjetovanja kao i iz raznih neovisnih studija, a posebno studije o poduzetničkoj dimenziji kulturnih i kreativnih industrija, također proizlazi da se kulturni i kreativni sektori suočavaju sa zajedničkim izazovima, a to su brze promjene koje nastaju pod utjecajem digitalizacije i globalizacije, fragmentiranje tržišta povezano s jezičnom raznolikošću, poteškoće u dostupnosti financiranja, složeni administrativni postupci i nedostatak usporedivih podataka, koji svi zahtijevaju djelovanje na razini Unije.

(11)

Europski kulturni i kreativni sektori sami se po sebi razlikuju po nacionalnim i jezičnim linijama, što rezultira kulturno bogatim i vrlo neovisnim kulturnim krajobrazom u kojem do izričaja dolaze različite kulturne tradicije europske baštine. No takva diversifikacija također dovodi do niza prepreka koje otežavaju neometano transnacionalno kruženje kulturnih i kreativnih djela i narušavaju mobilnost kulturnih i kreativnih aktera u Uniji i izvan nje, što može dovesti do geografske neuravnoteženosti i, posljedično, ograničenog izbora za potrošača.

(12)

S obzirom na to da je za europske kulturne i kreativne sektore svojstvena jezična raznolikost koja u nekim sektorima vodi k fragmentaciji po jezičnim linijama, podnaslovljivanje, sinkroniziranje i zvučno opisivanje od presudne su važnosti za kruženje kulturnih i kreativnih djela, uključujući i audiovizualna djela.

(13)

Digitalizacija uvelike utječe na način stvaranja, širenja, pristupa, konzumacije i unovčenja kulturne i kreativne robe i usluga. I dok se priznaje potreba za uspostavljanjem nove ravnoteže između povećanja dostupnosti kulturnih i kreativnih djela, pravednog plaćanja umjetnika i stvaratelja i pojave novih poslovnih modela, promjene koje proizlaze iz digitalizacije nude brojne mogućnosti za europske kulturne i kreativne sektore i europsko društvo općenito. Manji troškovi distribucije, novi distribucijski kanali, potencijal za novu i širu publiku i nove prilike za specijalizirane proizvode mogu olakšati pristup i povećati kruženje kulturnih i kreativnih djela diljem svijeta. Kako bi u potpunosti iskoristili te prilike i prilagodili se kontekstu digitalizacije i globalizacije, kulturni i kreativni sektori trebaju razviti nove vještine i bolji pristup financiranju radi obnove opreme, razvijanja novih načina produkcije i distribucije te prilagodbe svojih poslovnih modela.

(14)

Postojeća praksa distribucije osnova je sustava financiranja filmova. Međutim, potreba za promicanjem stvaranja privlačnih legalnih internetskih ponuda i poticanjem inovacija raste. Stoga je ključno promicanje novih načina distribucije kako bi se omogućilo stvaranje novih poslovnih modela.

(15)

Digitalizacija kina aktualno je pitanje za mnoge male kinoprikazivače, osobito one s jednim ekranom, zbog visokih troškova digitalne opreme. I dok su države članice primarno nadležne za kulturu i stoga bi trebale nastaviti rješavati to pitanje na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, prema potrebi, postoji potencijal za financiranje iz programa i fondova Unije, osobito onih koji su usmjereni na lokalni i regionalni razvoj.

(16)

Razvoj publike, osobito kad je riječ o mladim ljudima, zahtijeva posebno obvezivanje Unije na podupiranje posebice medijske i filmske pismenosti.

(17)

Jedan od najvećih izazova za kulturne i kreativne sektore, posebno za mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća („MSP-ovi”) i mikroorganizacije te male i srednje organizacije, uključujući neprofitne i nevladine organizacije, poteškoće su s kojima se suočavaju u pristupanju sredstvima koja su im potrebna za financiranje svojih aktivnosti, za rast te za održavanje i povećanje svoje konkurentnosti ili internacionalizaciju svojih aktivnosti. Taj problem zajednički je izazov za MSP-ove općenito, a situacija je znatno teža u kulturnim i kreativnim sektorima zbog nematerijalne prirode mnogih njihovih sredstava, inovativne naravi njihovih aktivnosti i njima usađene potrebe da riskiraju i eksperimentiraju kako bi inovirali. Takvo poduzimanje rizika treba razumjeti i poduprijeti i financijski sektor.

(18)

Europski savez kreativnih industrija (European Creative Industries Alliance) je pilot-projekt međusektorske inicijative koji ponajprije na političkoj razini podupire kreativne industrije. Cilj mu je uključiti dodatna sredstva za kreativne industrije i poticati potražnju drugih industrija i sektora za uslugama kreativnih industrija. Testiranje novih alata za bolju potporu inovacijama u kreativnim industrijama održavat će se i uključiti u političku platformu za učenje sastavljenu od europskih, nacionalnih i regionalnih dionika.

(19)

Okupljanjem postojećih programa MEDIA, Kultura i MEDIA Mundus za kulturne i kreativne sektore u jedinstven sveobuhvatan okvirni program („Program”) djelotvornije bi se poduprlo MSP-ove i mikroorganizacije te male i srednje organizacije u njihovim nastojanjima da iskoriste prednosti koje nude digitalizacija i globalizacija te bi im se pomoglo u rješavanju pitanja koja trenutačno uzrokuju fragmentaciju tržišta. Kako bi Program bio djelotvoran, u njemu bi se trebalo voditi računa o posebnoj naravi različitih sektora, njihovim različitim ciljnim skupinama i njihovim posebnim potrebama putem prilagođenih pristupa u okviru dvaju neovisnih potprograma i međusektorskog potprograma. Posebno je važno osigurati sinergije na razini provedbe između Programa i nacionalnih i regionalnih strategija za pametnu specijalizaciju. U tu bi svrhu u sklopu Programa trebalo uspostaviti koherentnu strukturu potpore za različite kulturne i kreativne sektore koja se sastoji od sustava bespovratnih sredstava dopunjenog financijskim instrumentom.

(20)

Program bi trebao uzeti u obzir dvojnu narav kulture i kulturnih aktivnosti, priznajući s jedne strane unutarnju i umjetničku vrijednost kulture i s druge strane gospodarsku vrijednost tih sektora, uključujući njihov širi društveni doprinos kreativnosti, inovacijama i socijalnoj uključenosti.

(21)

U odnosu na provedbu Programa trebalo bi voditi računa o unutarnjoj vrijednosti kulture i posebnoj naravi kulturnih i kreativnih sektora, uključujući i važnost neprofitnih organizacija i projekata u okviru potprograma Kultura.

(22)

Samostojeći financijski instrument, Instrument jamstva za kulturne i kreativne sektore („Instrument jamstva”) trebao bi općenito kulturnim i kreativnim sektorima omogućiti da rastu, a posebno bi trebao osigurati dovoljan poticajni učinak za nova djelovanja i mogućnosti. Odabrani financijski posrednici trebali bi djelovati u korist kulturnih i kreativnih projekata kako bi se osigurao uravnotežen portfelj zajmova u smislu geografske pokrivenosti i sektorske zastupljenosti. Nadalje, javne i privatne organizacije imaju važnu ulogu u tom kontekstu, kako bi se postigao široki pristup u okviru Instrumenta jamstva.

(23)

Također bi trebalo osigurati financijska sredstva za djelovanje Europske prijestolnice kulture i za upravljanje djelovanjem Oznaka europske baštine jer ona doprinose jačanju osjećaja pripadnosti zajedničkom kulturnom području, poticanju interkulturnog dijaloga i uzajamnog razumijevanja i povećanju vrijednosti kulturne baštine.

(24)

Uz države članice i prekomorske zemlje i područja koja imaju pravo sudjelovanja u Programu prema članku 58. Odluke Vijeća 2001/822/EZ (12), Program bi također trebao biti otvoren, podložno određenim uvjetima, za sudjelovanje zemalja članica Europskog udruženja za slobodnu trgovinu („EFTA”) koje su stranke Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru („EGP”) i Švicarske Konfederacije. Zemlje pristupnice, zemlje kandidatkinje i potencijalne zemlje kandidatkinje koje ostvaruju korist pretpristupnom strategijom, kao i zemlje obuhvaćene Europskom politikom susjedstva također bi trebale moći sudjelovati u Programu, osim u pogledu Instrumenta jamstva.

(25)

Program bi nadalje trebao dopuštati djelovanja bilateralne i multilateralne suradnje s trećim zemljama na osnovi dodatnih odobrenih sredstava koje treba definirati i posebnih mehanizama koje treba dogovoriti sa zainteresiranim stranama.

(26)

Trebalo bi poticati suradnju u kulturnim i audiovizualnim područjima između Programa i međunarodnih organizacija kao što su UNESCO, Vijeće Europe, Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj („OECD”) i Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo („WIPO”).

(27)

Potrebno je osigurati europsku dodanu vrijednost svih djelovanja i aktivnosti koje se izvršavaju u okviru Programa, njihovu komplementarnost s aktivnostima država članica, njihovu usklađenost s člankom 167. stavkom 4. UFEU-a i njihovu dosljednost s drugim aktivnostima Unije, posebno u području obrazovanja, zapošljavanja, unutarnjeg tržišta, poduzetništva, mladih, zdravlja, građanstva i pravde, istraživanja i inovacija, industrijske i kohezijske politike, turizma i vanjskih odnosa, trgovine i razvoja te digitalnog programa.

(28)

U skladu s načelima procjene povezane s uspješnosti, postupci praćenja i evaluacije Programa trebali bi obuhvaćati iscrpna godišnja izvješća i upućivati na konkretne, mjerljive, ostvarive, odgovarajuće i vremenski ograničene ciljeve i pokazatelje uključujući i one kvalitativne. U postupcima praćenja i evaluacije trebalo bi uzeti u obzir rad relevantnih aktera kao što je Eurostat te zaključke projekta ESS-net Culture i Instituta za statistiku UNESCO-a. U tom kontekstu, u pogledu audiovizualnog sektora, sudjelovanje Unije u Europskom audiovizualnom opservatoriju („Opservatorij”) trebalo bi se nastaviti.

(29)

Kako bi se osiguralo optimalno praćenje i evaluacija Programa tijekom cijelog njegovog trajanja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s donošenjem dodatnih kvantitativnih i kvalitativnih pokazatelja. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(30)

Kako je navedeno u izvješću Komisije od 30. srpnja 2010. o učinku odluka Europskog parlamenta i Vijeća kojima se mijenjaju pravne osnove europskih programa u područjima cjeloživotnog učenja, kulture, mladih i građanstva, znatno smanjivanje kašnjenja postupaka upravljanja povećalo je učinkovitost programâ. Posebno bi se trebalo pobrinuti da se osigura nastavak pojednostavljivanja administrativnih i financijskih postupaka, uključujući uporabom dobrih, objektivnih i redovito ažuriranih sustava za određivanje financiranja u obliku paušalnih iznosa, jediničnih troškova i fiksnih stopa.

(31)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (13).

(32)

U skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 58/2003 (14), Komisija je od 2009. povjerila Izvršnoj agenciji za obrazovanje, audiovizualnu politiku i kulturu provedbene zadatke u upravljanju djelovanjem Unije u područjima obrazovanja, audiovizualne politike i kulture. Komisija stoga na temelju analize troškova i koristi može koristiti postojeću izvršnu agenciju za provedbu Programa, kako je predviđeno u toj uredbi.

(33)

Ovom se Uredbom utvrđuje financijska omotnica za ukupno trajanje Programa, koja predstavlja primarni referentni iznos u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (15) za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(34)

Financijske interese Unije tijekom cijelog ciklusa troškova trebalo bi zaštititi proporcionalnim mjerama, uključujući mjerama za sprečavanje, otkrivanje i ispitivanje nepravilnosti, povrat izgubljenih, nepravilno plaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te prema potrebi administrativnim i financijskim sankcijama u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (16) („Financijska uredba”).

(35)

U odnosu na Europski ured za borbu protiv prijevara („OLAF”) i u skladu s Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (17) i s Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (18), trebalo bi pripremiti i provesti prikladne mjere za sprečavanje prijevara i povrat sredstava koja su izgubljena ili nepravilno prenesena ili iskorištena.

(36)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, to jest zaštitu, razvoj i promicanje europske kulturne i jezične raznolikosti i promicanje europske kulturne baštine te jačanje konkurentnosti europskih kulturnih i kreativnih sektora, posebno audiovizualnog sektora, ne mogu dostatno ostvariti države članice s obzirom na transnacionalni i međunarodni značaj Programa, nego se zbog opsega i očekivanih učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(37)

Odluke br. 1718/2006/EZ, br. 1855/2006/EZ i br. 1041/2009/EZ stoga bi trebalo staviti izvan snage.

(38)

Trebalo bi predvidjeti mjere kojima se uređuje prijelaz s programâ MEDIA, Kultura i MEDIA Mundus na Program.

(39)

Kako bi se osigurao kontinuitet financijske potpore pružene u okviru Programa, Komisija bi trebala moći troškove izravno povezane s provedbom podupiranih mjera i aktivnosti smatrati prihvatljivima za financiranje čak i kada su oni nastali korisniku prije predaje zahtjeva za financiranje

(40)

Kako bi se osigurao kontinuitet financijske potpore pružene u okviru Programa, ova bi se Uredba trebala primjenjivati od 1. siječnja 2014. Ova bi Uredba radi hitnosti trebala stupiti na snagu što je prije moguće nakon objave u Službenom listu Europske unije,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Članak 1.

Uspostava i trajanje

1.   Ovom Uredbom uspostavlja se program Kreativna Europa za potporu europskim kulturnim i kreativnim sektorima („Program”).

2.   Program se provodi u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„kulturni i kreativni sektori” znače svi sektori čije se aktivnosti temelje na kulturnim vrijednostima i/ili umjetničkom i drugim kreativnim izričajima, bez obzira na to jesu li te aktivnosti tržišno ili netržišno usmjerene, bez obzira na vrstu strukture koja ih provodi te bez obzira na način financiranja te strukture. Te aktivnosti obuhvaćaju razvoj, stvaranje, produkciju, širenje i očuvanje robe i usluga koje sadrže kulturni, umjetnički ili drugi kreativni izričaj kao i povezane funkcije kao što su obrazovanje ili upravljanje. Kulturni i kreativni sektori obuhvaćaju između ostalog arhitekturu, arhive, knjižnice i muzeje, umjetničke zanate, audiovizualni sektor (uključujući film, televiziju, videoigre i multimediju), materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu, dizajn, festivale, glazbu, književnost, izvedbene umjetnosti, nakladništvo, radio i likovne umjetnosti;

2.

„MSP-ovi” znači mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća prema definiciji iz Preporuke Komisije 2003/361/EZ (19);

3.

„uključeni financijski posrednici” znači financijski posrednici u smislu članka 139. stavka 4. drugog podstavka Financijske uredbe, odabrani u sklopu Instrumenta jamstva u skladu s Financijskom uredbom i Prilogom I. ovoj Uredbi, koji osiguravaju ili imaju namjeru osigurati:

(a)

zajmove MSP-ovima i mikroorganizacijama te malim ili srednjim organizacijama u kulturnim i kreativnim sektorima (jamstva iz Europskog investicijskog fonda („EIF”)); ili

(b)

jamstva za zajmove drugim financijskim posrednicima koji osiguravaju zajmove MSP-ovima i mikroorganizacijama te malim ili srednjim organizacijama u kulturnim i kreativnim sektorima (protujamstva iz EIF-a).

4.

„osiguravatelji izgradnje kapaciteta” znači tijela sposobna za osiguravanje stručnog znanja u skladu s Prilogom I. kako bi se uključenim financijskim posrednicima omogućilo da djelotvorno procijene posebnosti i rizike povezane s MSP-ovima i mikroorganizacijama te malim i srednjim organizacijama u kulturnim i kreativnim sektorima i s njihovim projektima.

Članak 3.

Opći ciljevi

Opći ciljevi Programa su:

(a)

zaštita, razvoj i promicanje europske kulturne i jezične raznolikosti i promicanje europske kulturne baštine;

(b)

jačanje konkurentnosti europskih kulturnih i kreativnih sektora, posebno audiovizualnog sektora, s ciljem promicanja pametnog, održivog i uključivog rasta.

Članak 4.

Posebni ciljevi

Posebni ciljevi Programa su:

(a)

podupirati sposobnost transnacionalnog i međunarodnog djelovanja europskih kulturnih i kreativnih sektora;

(b)

promicati transnacionalno kruženje kulturnih i kreativnih djela i transnacionalnu mobilnost kulturnih i kreativnih aktera, posebno umjetnika, kao i doseći novu i proširenu publiku i poboljšati pristup kulturnim i kreativnim djelima u Uniji i izvan nje uz poseban naglasak na djeci, mladim osobama, osobama s invaliditetom i nedovoljno zastupljenim skupinama;

(c)

jačati financijsku sposobnost MSP-ova i mikroorganizacija te malih i srednjih organizacija u kulturnim i kreativnim sektorima na održiv način, istodobno težeći osiguranju uravnotežene geografske pokrivenosti i sektorske zastupljenosti;

(d)

poticati razvoj politika, inovacije, kreativnost, razvoj publike i nove poslovne i upravljačke modele kroz potporu za transnacionalnu političku suradnju.

Članak 5.

Europska dodana vrijednost

1.   Prepoznajući unutarnju i gospodarsku vrijednost kulture, Programom se podupiru djelovanja i aktivnosti s europskom dodanom vrijednosti u kulturnim i kreativnim sektorima. Njime se doprinosi postizanju ciljeva strategije Europa 2020. i njezinih vodećih inicijativa.

2.   Europska dodana vrijednost osigurava se pomoću jednog od sljedećih elemenata ili više njih:

(a)

transnacionalnim karakterom djelovanja i aktivnosti kojima se nadopunjuju regionalni, nacionalni, međunarodni i drugi programi i politike Unije i učinkom takvih djelovanja i aktivnosti na kulturne i kreativne sektore kao i na građane i na njihovo poznavanje kultura koje nisu njihove vlastite;

(b)

razvojem i promicanjem transnacionalne suradnje između kulturnih i kreativnih aktera, što obuhvaća umjetnike, audiovizualne djelatnike, kulturne i kreativne organizacije i audiovizualne subjekte, usmjerenim na poticanje potpunijih, bržih, djelotvornijih i dugoročnijih odgovora na globalne izazove;

(c)

ekonomijama razmjera i kritičnom masom koje potiče potpora Unije, stvarajući učinak poluge za dodatna sredstva;

(d)

osiguravanjem ravnopravnijih uvjeta u europskim kulturnim i kreativnim sektorima tako da se uzmu u obzir zemlje s niskim proizvodnim kapacitetom i/ili zemlje ili regije ograničenog geografskog i/ili jezičnog područja.

Članak 6.

Struktura Programa

Program se sastoji od:

(a)

potprograma MEDIA;

(b)

potprograma Kultura;

(c)

Međusektorskog potprograma.

Članak 7.

Logotipi potprogramâ

1.   Komisija osigurava prepoznatljivost Programa uporabom logotipa koji su specifični za svaki od potprograma.

2.   Korisnici potprograma MEDIA koriste se logotipom određenim u Prilogu II. Komisija utvrđuje pojedinosti o uporabi tog logotipa i priopćuje ih korisnicima.

3.   Korisnici potprograma Kultura koriste se logotipom koji utvrđuje Komisija. Komisija utvrđuje pojedinosti o uporabi tog logotipa i priopćuje ih korisnicima.

4.   Komisija i deskovi Kreativne Europe iz članka 16. također imaju pravo na korištenje logotipima potprogramâ.

Članak 8.

Pristup Programu

1.   Programom se potiče kulturna raznolikost na međunarodnoj razini u skladu s Konvencijom UNESCO-a iz 2005.

2.   Program je otvoren za sudjelovanje državama članicama.

3.   Ne dovodeći u pitanje stavak 4., u Programu mogu sudjelovati sljedeće zemlje pod uvjetom da plaćaju dodatna odobrena sredstva i da, za potprogram MEDIA, ispunjavaju uvjete utvrđene u Direktivi 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća (20):

(a)

zemlje pristupnice, zemlje kandidatkinje i potencijalne zemlje kandidatkinje koje ostvaruju korist pretpristupnom strategijom, u skladu s općim načelima i uvjetima za sudjelovanje tih zemalja u programima Unije utvrđenima u okviru odgovarajućih okvirnih sporazuma, odluka Vijeća o pridruživanju ili sličnih sporazuma;

(b)

zemlje članice EFTA-e koje su stranke Sporazuma o EGP-u, u skladu s tim sporazumom;

(c)

Švicarska Konfederacija, na temelju bilateralnog sporazuma s tom zemljom;

(d)

zemlje obuhvaćene Europskim politikom susjedstva, u skladu s postupcima utvrđenima s tim zemljama prema okvirnim sporazumima kojima se predviđa njihovo sudjelovanje u programima Unije.

4.   Zemlje iz stavka 3. točaka (a) i (d) isključene su iz sudjelovanja u Instrumentu jamstva.

5.   Program je otvoren za djelovanja bilateralne ili multilateralne suradnje usmjerena na odabrane zemlje ili regije na temelju dodatnih odobrenih sredstava koja plaćaju te zemlje ili regije te na temelju posebnih mehanizama koje treba dogovoriti s tim zemljama ili regijama.

6.   U okviru Programa dopušta se suradnja i zajednička djelovanja sa zemljama koje ne sudjeluju u Programu i s međunarodnim organizacijama koje su aktivne u kulturnim i kreativnim sektorima kao što su UNESCO, Vijeće Europe, OECD ili WIPO na temelju zajedničkih doprinosa ostvarivanju ciljeva Programa.

POGLAVLJE II.

Potprogram MEDIA

Članak 9.

Prioriteti potprograma MEDIA

1.   Prioriteti u području jačanja kapaciteta europskog audiovizualnog sektora kako bi djelovao transnacionalno su sljedeći:

(a)

olakšavanje usvajanja i unapređenja vještina i kompetencija audiovizualnih djelatnika i razvijanja mreža, uključujući korištenje digitalnih tehnologija radi osiguravanja prilagodbe tržišnim trendovima, testiranje novih pristupa razvoju publike i testiranje novih poslovnih modela;

(b)

povećanje kapaciteta audiovizualnih subjekata za razvijanje europskih audiovizualnih djela s potencijalom kruženja u Uniji i šire te poticanje europskih i međunarodnih koprodukcija, uključujući s pružateljima televizijskih usluga;

(c)

poticanje razmjena među poduzetnicima olakšavanjem pristupa tržištima i poslovnim alatima čime se omogućuje audiovizualnim subjektima da povećaju vidljivost svojih projekata na tržištu Unije i međunarodnim tržištima.

2.   Prioriteti u području promicanja transnacionalnog kruženja su sljedeći:

(a)

podupiranje kinematografske distribucije transnacionalnim marketingom, brendiranjem, distribucijom i izlaganjem audiovizualnih djela;

(b)

promicanje transnacionalnog marketinga, brendiranja i distribucije audiovizualnih djela na svim drugim nekinematografskim platformama;

(c)

podupiranje razvoja publike kao sredstva za poticanje zanimanja za europska audiovizualna djela i poboljšanje pristupa tim djelima, posebno promotivnim aktivnostima, događajima, filmskom pismenosti i festivalima;

(d)

promicanje novih načina distribucije radi omogućavanja stvaranja novih poslovnih modela.

Članak 10.

Mjere potpore potprograma MEDIA

Kako bi se proveli prioriteti utvrđeni u članku 9., potprogram MEDIA pruža potporu za:

(a)

razvoj sveobuhvatnog raspona mjera osposobljavanja kojima se promiče usvajanje i unapređenje vještina i kompetencija audiovizualnih djelatnika, razmjena znanja i inicijativa za umrežavanje, uključujući integraciju digitalnih tehnologija;

(b)

razvoj europskih audiovizualnih djela, posebno filmskih i televizijskih djela kao što su igrani, dokumentarni, dječji i animirani filmovi te interaktivnih djela poput videoigara i multimedije s većim potencijalom prekograničnog kruženja;

(c)

aktivnosti kojima je cilj poduprijeti europska društva za audiovizualnu produkciju, posebno neovisna produkcijska društva, u svrhu olakšavanja europskih i međunarodnih koprodukcija audiovizualnih djela, uključujući televizijska djela;

(d)

aktivnosti koje pomažu europskim i međunarodnim koprodukcijskim partnerima da se okupe i/ili koje pružaju neizravnu potporu audiovizualnim djelima koproduciranima iz međunarodnih fondova za koprodukciju sa sjedištem u zemlji sudionici Programa;

(e)

olakšavanje pristupa profesionalnim komercijalnim događajima i tržištima audiovizualnog sektora te korištenja internetskim poslovnim alatima unutar i izvan Unije;

(f)

uspostavljanje sustava potpore za distribuciju nenacionalnih europskih filmova preko kinematografske distribucije i na drugim platformama kao i za međunarodne prodajne aktivnosti, osobito za podnaslovljivanje, sinkroniziranje i zvučno opisivanje audiovizualnih djela;

(g)

olakšavanje kruženja europskih filmova diljem svijeta i međunarodnih filmova u Uniji na svim distribucijskim platformama, preko projekata međunarodne suradnje u audiovizualnom sektoru;

(h)

mrežu europskih kinoprikazivača koji prikazuju znatan dio nenacionalnih europskih filmova;

(i)

inicijative za predstavljanje i promicanje raznolikosti europskih audiovizualnih djela, uključujući i kratke filmove, na festivalima i drugim promotivnim događanjima;

(j)

aktivnosti kojima je cilj promicanje filmske pismenosti i povećanje znanja publike, i to posebno mlade publike, o europskim audiovizualnim djelima i njezina zanimanja za ta djela, uključujući i audiovizualnu i kinematografsku baštinu;

(k)

inovativna djelovanja kojima se testiraju novi poslovni modeli i alati u područjima koja će vjerojatno biti izložena utjecaju uvođenja i korištenja digitalnih tehnologija.

Članak 11.

Europski audiovizualni opservatorij

1.   Unija je za vrijeme trajanja Programa članica Opservatorija.

2.   Sudjelovanjem Unije u Opservatoriju doprinosi se ostvarenju prioriteta potprograma MEDIA, i to:

(a)

poticanjem transparentnosti i uspostave ravnopravnih uvjeta u pogledu dostupnosti pravnih i financijskih/tržišnih informacija te doprinošenjem usporedivosti pravnih i statističkih informacija;

(b)

pružanjem analize podataka i tržišta koja koristi razrađivanju linija djelovanja potprograma MEDIA i evaluaciji njihova učinka na tržište.

3.   Uniju u njezinim poslovima s Opservatorijem predstavlja Komisija.

POGLAVLJE III.

Potprogram Kultura

Članak 12.

Prioriteti potprograma Kultura

1.   Prioriteti u području jačanja kapaciteta kulturnih i kreativnih sektora kako bi djelovali transnacionalno su sljedeći:

(a)

podupiranje djelovanja koja kulturnim i kreativnim akterima osiguravaju vještine, kompetencije i znanja koja doprinose jačanju kulturnih i kreativnih sektora, uključujući i poticanje prilagodbe digitalnim tehnologijama, testiranje inovativnih pristupa razvoju publike i testiranje novih poslovnih i upravljačkih modela;

(b)

podupiranje djelovanja koja omogućuju kulturnim i kreativnim akterima da surađuju na međunarodnoj razini i da internacionaliziraju svoje karijere i aktivnosti u Uniji i šire, kad je to moguće na temelju dugoročnih strategija;

(c)

pružanje potpore jačanju europskih kulturnih i kreativnih organizacija i međunarodnog umrežavanja radi olakšavanja pristupa profesionalnim prilikama.

2.   Prioriteti u području promicanja transnacionalnog kruženja i mobilnosti su sljedeći:

(a)

podupiranje međunarodnih gostovanja, događaja, izložbi i festivala;

(b)

podupiranje kruženja europske književnosti s ciljem osiguravanja njezine najšire moguće dostupnosti;

(c)

podupiranje razvoja publike kao načina poticanja zanimanja za europska kulturna i kreativna djela te materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu kao i poboljšanja pristupa tim djelima i baštini.

Članak 13.

Mjere potpore potprograma Kultura

1.   Kako bi se proveli prioriteti utvrđeni u članku 12., potprogram Kultura pruža potporu za:

(a)

transnacionalne projekte suradnje koji okupljaju kulturne i kreativne organizacije iz različitih zemalja radi provođenja sektorskih ili međusektorskih aktivnosti;

(b)

aktivnosti europskih mreža kulturnih i kreativnih organizacija iz različitih zemalja;

(c)

aktivnosti organizacija europskog usmjerenja koje podupiru razvijanje mladih talenata i potiču transnacionalnu mobilnost kulturnih i kreativnih aktera te kruženje djela, uz potencijal da se ostvari širok utjecaj na kulturne i kreativne sektore i postignu trajni učinci;

(d)

književno prevođenje i njegovu daljnju promidžbu;

(e)

posebna djelovanja namijenjena postizanju veće vidljivosti bogatstva i raznolikosti europskih kultura te poticanju interkulturnog dijaloga i međusobnog razumijevanja, uključujući kulturne nagrade Unije, djelovanje Europske prijestolnice kulture i djelovanje Oznaka europske baštine.

2.   Mjerama navedenima u stavku 1. posebno se podupiru neprofitni projekti.

POGLAVLJE IV.

Međusektorski potprogram

Članak 14.

Instrument jamstva za kulturne i kreativne sektore

1.   Komisija uspostavlja Instrument jamstva za kulturne i kreativne sektore.

Instrument jamstva djeluje kao samostojan instrument, a utvrđen je i njime se upravlja u skladu s glavom VIII. Financijske uredbe.

2.   Instrument jamstva ima sljedeće prioritete:

(a)

olakšati pristup financiranju MSP-ovima i mikroorganizacijama te malim i srednjim organizacijama u kulturnim i kreativnim sektorima;

(b)

unaprijediti kapacitet uključenih financijskih posrednika za ocjenjivanje rizika povezanih s MSP-ovima i mikroorganizacijama te malim i srednjim organizacijama u kulturnim i kreativnim sektorima i s njihovim projektima, uključujući kroz tehničku pomoć, izgradnju znanja i mjere umrežavanja.

Prioriteti se provode u skladu s Prilogom I.

3.   U skladu s člankom 139. stavkom 4. Financijske uredbe, Komisija provodi Instrument jamstva posrednim načinom upravljanja povjeravajući EIF-u zadaće kako je navedeno u članku 58. stavku 1. točki (c) podtočki iii. te uredbe, podložno uvjetima iz sporazuma između Komisije i EIF-a.

Članak 15.

Transnacionalna politička suradnja

1.   Kako bi se promicala transnacionalna politička suradnja, u sklopu Međusektorskog potprograma podupire se:

(a)

transnacionalna razmjena iskustava i znanja u vezi s novim poslovnim i upravljačkim modelima, aktivnosti uzajamnog učenja i umrežavanja među kulturnim i kreativnim organizacijama i tvorcima politika u vezi s razvojem kulturnih i kreativnih sektora, uz promicanje digitalnog umrežavanja prema potrebi;

(b)

prikupljanje podataka o tržištima, studije, analize tržišta rada i potreba za vještinama, analiza europskih i nacionalnih kulturnih politika i potpora statističkim istraživanjima koja se temelje na instrumentima i kriterijima specifičnima za svaki sektor i evaluacijama, uključujući mjerenje svih aspekata učinka Programa;

(c)

plaćanje naknade za članstvo Unije u Opservatoriju radi poticanja prikupljanja i analize podataka u audiovizualnom sektoru;

(d)

testiranje novih i međusektorskih poslovnih pristupa financiranju, distribuciji i unovčenju stvaralaštva;

(e)

konferencije, seminari i politički dijalog, uključujući one u području kulturne i medijske pismenosti, uz promicanje digitalnog umrežavanja po potrebi;

(f)

deskovi Kreativne Europe iz članka 16. i izvršavanje njihovih zadaća.

2.   Do 30. lipnja 2014. Komisija provodi studiju izvedivosti istražujući mogućnost prikupljanja i analiziranja podataka u kulturnim i kreativnim sektorima osim audiovizualnog sektora te predstavlja rezultate tog istraživanja Europskom parlamentu i Vijeću.

Ovisno o rezultatima studije izvedivosti, Komisija može podnijeti prijedlog odgovarajuće izmjene ove Uredbe.

Članak 16.

Deskovi Kreativne Europe

1.   Zemlje koje sudjeluju u Programu, u suradnji s Komisijom, uspostavljaju deskove Kreativne Europe u skladu sa svojim nacionalnim pravom i praksom („deskovi Kreativne Europe”).

2.   Komisija podupire mrežu deskova Kreativne Europe.

3.   Deskovi Kreativne Europe izvršavaju sljedeće zadatke, uzimajući pritom u obzir posebna obilježja svakog sektora:

(a)

pružaju informacije o Programu i promiču Program u svojoj zemlji;

(b)

pomažu kulturnim i kreativnim sektorima u vezi s Programom i pružaju osnovne informacije o ostalim relevantnim mogućnostima dobivanja potpore koje su dostupne u okviru politike Unije;

(c)

potiču prekograničnu suradnju u kulturnim i kreativnim sektorima;

(d)

podupiru Komisiju pružanjem pomoći u vezi s kulturnim i kreativnim sektorima u zemljama sudionicama Programa, na primjer davanjem dostupnih podataka o tim sektorima;

(e)

podupiru Komisiju u osiguravanju odgovarajućeg priopćavanja i širenja rezultata i učinaka Programa;

(f)

osiguravaju priopćavanje i širenje informacija u vezi s dodijeljenim sredstvima Unije i postignutim rezultatima za njihovu zemlju.

4.   Komisija, djelujući zajedno s državama članicama, osigurava kvalitetu i rezultate usluge koju pružaju deskovi Kreativne Europe redovnim i neovisnim praćenjem i evaluacijom.

POGLAVLJE V.

Rezultati i širenje

Članak 17.

Dosljednost i komplementarnost

1.   Komisija, u suradnji s državama članicama, osigurava sveukupnu dosljednost i komplementarnost Programa sa sljedećim:

(a)

relevantnim politikama Unije, poput onih u područjima obrazovanja, zapošljavanja, zdravlja, unutarnjeg tržišta, digitalnog programa, mladih, građanstva, vanjskih odnosa, trgovine, istraživanja i inovacija, poduzetništva, turizma, pravde, proširenja i razvoja;

(b)

drugim relevantnim izvorima financiranja Unije u području kulturne i medijske politike, posebno Europskim socijalnim fondom, Europskim fondom za regionalni razvoj i programima za istraživanja i inovacije, kao i s financijskim instrumentima koji se odnose na pravdu i građanstvo, programima vanjske suradnje i pretpristupnim instrumentima.

2.   Ova Uredba primjenjuje se i provodi ne dovodeći u pitanje međunarodne obveze Unije.

Članak 18.

Praćenje i evaluacija

1.   Komisija osigurava redovito praćenje i vanjsku evaluaciju Programa u skladu s kvalitativnim i kvantitativnim pokazateljima uspješnosti navedenima niže:

(a)

pokazatelji za opće ciljeve iz članka 3.:

i.

razina, promjena u broju i udio zaposlenih u kulturnim i kreativnim sektorima te njihov udio u bruto domaćem proizvodu;

ii.

broj ljudi koji pristupaju europskim kulturnim i kreativnim djelima, uključujući, kad je to moguće, djela iz zemalja kojima oni ne pripadaju;

(b)

pokazatelji za posebni cilj iz članka 4. točke (a):

i.

opseg međunarodnih aktivnosti kulturnih i kreativnih organizacija i broj stvorenih transnacionalnih partnerstava;

ii.

broj iskustava učenja i aktivnosti poduprtih Programom kojima su se poboljšale kompetencije i povećala zapošljivost kulturnih i kreativnih aktera, uključujući i audiovizualne djelatnike;

(c)

pokazatelji za posebni cilj iz članka 4. točke (b) u pogledu potprograma MEDIA:

i.

broj gledatelja nenacionalnih europskih filmova u Europi i europskih filmova u svijetu (10 najvažnijih neeuropskih tržišta) u kinima;

ii.

postotak europskih audiovizualnih djela u kinima, na televiziji i digitalnim platformama;

iii.

broj ljudi u državama članicama koji pristupaju nenacionalnim europskim audiovizualnim djelima i broj ljudi u zemljama koje sudjeluju u Programu koji pristupaju europskim audiovizualnim djelima;

iv.

broj europskih videoigara proizvedenih u Uniji te u zemljama koje sudjeluju u Programu;

(d)

pokazatelji za posebni cilj iz članka 4. točke (b) u pogledu potprograma Kultura:

i.

broj ljudi koje su izravno ili neizravno dosegnuli projekti koje podupire Program;

ii.

broj projekata upućenih djeci, mladim osobama i nedovoljno zastupljenim skupinama te procijenjeni broj ljudi koje su ti projekti dosegnuli;

(e)

pokazatelji za posebni cilj iz članka 4. točke (c):

i.

iznos zajamčenih zajmova u okviru Instrumenta jamstva razvrstanih prema državi podrijetla, veličini i sektorima MSP-ova i mikroorganizacija te malih i srednjih organizacija;

ii.

iznos zajmova koje su odobrili uključeni financijski posrednici, razvrstanih prema državi podrijetla;

iii.

broj i geografska rasprostranjenost uključenih financijskih posrednika;

iv.

broj MSP-ova i mikroorganizacija te malih i srednjih organizacija koje su korisnici Instrumenta jamstva, razvrstanih prema državi podrijetla, veličini i sektorima;

v.

prosječna stopa neplaćanja zajmova;

vi.

ostvareni učinak poluge zajamčenih zajmova u odnosu na indikativni učinak poluge (1:5,7);

(f)

pokazatelji za posebni cilj iz članka 4. točke (d):

i.

broj država članica koje se koriste rezultatima otvorene metode koordinacije u razvoju svojih nacionalnih politika;

ii.

broj novih inicijativa i ishoda politika.

2.   Rezultati postupka praćenja i evaluacije uzimaju se u obzir kod provedbe Programa.

3.   Pored redovitog praćenja Programa, Komisija izrađuje izvješće o evaluaciji na sredini razdoblja, koje se temelji na vanjskoj i neovisnoj evaluaciji i kojim se:

(a)

obuhvaćaju kvalitativni i kvantitativni elementi, kako bi se procijenila djelotvornost Programa u ostvarivanju njegovih ciljeva, učinkovitost programa i njegova europska dodana vrijednost;

(b)

razmatra mogućnost pojednostavljenja Programa, njegova unutarnja i vanjska usklađenost, neprekidna važnost svih njegovih ciljeva te doprinos mjera prioritetima Unije za pametan, održiv i uključiv rast;

(c)

uzimaju u obzir rezultati evaluacije u vezi s dugoročnim učinkom odluka br. 1718/2006/EZ, br. 1855/2006/EZ i br. 1041/2009/EZ.

4.   Komisija podnosi izvješće o evaluaciji na sredini razdoblja iz stavka 3. Europskom parlamentu i Vijeću do 31. prosinca 2017.

5.   Na temelju konačne vanjske i neovisne evaluacije, Komisija sastavlja konačno izvješće o evaluaciji u kojem se ocjenjuju dugoročniji učinci i održivost Programa na temelju odabranih kvantitativnih i kvalitativnih pokazatelja. U odnosu na posebni cilj iz članka 4. točke (c) Komisija također evaluira učinke Instrumenta jamstva na pristup bankovnim zajmovima i s njima povezane troškove za MSP-ove i mikroorganizacije te male i srednje organizacije u kulturnim i kreativnim sektorima.

6.   Komisija podnosi konačno izvješće o evaluaciji iz stavka 5. Europskom parlamentu i Vijeću do 30. lipnja 2022.

Članak 19.

Priopćivanje i širenje

1.   Komisija zemljama koje sudjeluju u Programu dostavlja informacije o projektima koji su primili financijska sredstva Unije prosljeđivanjem odluka o odabiru u roku dva tjedna od njihova donošenja.

2.   Korisnici projekata koji primaju potporu iz Programa osiguravaju priopćivanje i širenje informacija u vezi s financijskim sredstvima Unije koja su primili i dobivenim rezultatima.

3.   Komisija osigurava širenje relevantnih informacija deskovima Kreativne Europe.

POGLAVLJE VII.

Delegirani akti

Članak 20.

Delegiranje ovlasti Komisiji

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 21. kako bi se dopunili kvalitativni i kvantitativni pokazatelji uspješnosti utvrđeni u članku 18. stavku 1.

Članak 21.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 20. dodjeljuje se Komisiji za razdoblje trajanja Programa.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegirane ovlasti iz članka 20. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 20. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

POGLAVLJE VII.

Provedbene odredbe

Članak 22.

Provedba Programa

1.   Komisija provodi Program u skladu s Financijskom uredbom.

2.   Komisija provedbenim aktima usvaja godišnji program rada u vezi s potprogramima i Međusektorskim potprogramom. Komisija u godišnjem programu rada osigurava dosljednu godišnju provedbu općih i posebnih ciljeva utvrđenih u člancima 3. i 4., kao i prioriteta utvrđenih u člancima 9. i 12. te određuje očekivane rezultate, način provedbe i ukupan iznos plana financiranja. Godišnji program rada također sadrži opis mjera koje će se financirati, naznaku iznosa dodijeljenog svakoj mjeri i okvirni raspored provedbe.

U pogledu bespovratnih sredstava godišnji program rada uključuje prioritete, kriterije prihvatljivosti, odabira i dodjele te najvišu stopu sufinanciranja. Financijski doprinos iz Programa može biti najviše 80 % troškova operacija koje se podupiru.

U pogledu Instrumenta jamstva godišnji program rada obuhvaća kriterije prihvatljivosti i odabira za financijske posrednike, kriterije izuzeća s obzirom na sadržaj projekata podnesenih uključenim financijskim posrednicima, godišnju dodjelu sredstava EIF-u te kriterije prihvatljivosti, odabira i dodjele za osiguravatelje izgradnje kapaciteta.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 23. stavka 4.

3.   Komisija donosi opće smjernice za provedbu Programa u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 23. stavka 3.

Članak 23.

Odborski postupak

1.   Komisiji pomaže odbor („Odbor za Kreativnu Europu”). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Odbor za Kreativnu Europu može se sastati u različitim sastavima kako bi rješavao konkretna pitanja povezana s potprogramima i Međusektorskim potprogramom.

3.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

4.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 24.

Financijske odredbe

1.   Financijska omotnica za provedbu Programa za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020. iznosi 1 462 724 000 EUR u tekućim cijenama.

Godišnja izdvajanja odobravaju Europski parlament i Vijeće u granicama višegodišnjeg financijskog okvira.

2.   Financijska omotnica iz stavka 1. raspodjeljuje se kako slijedi:

(a)

najmanje 56 % za potprogram MEDIA;

(b)

najmanje 31 % za potprogram Kultura;

(c)

najviše 13 % za Međusektorski potprogram, uz najmanje 4 % sredstava dodijeljeno mjerama za transnacionalnu suradnju navedenima u članku 15. i za deskove Kreativne Europe.

3.   Administrativni troškovi u vezi s provedbom Programa čine dio dodijeljenih sredstava iz stavka 2., a ukupan iznos tih troškova ne prelazi 7 % proračuna Programa, od čega se 5 % dodjeljuje provedbi potprograma MEDIA, a 2 % provedbi potprograma Kultura.

4.   Financijska omotnica iz stavka 1. može pokrivati izdatke koji se odnose na pripremne aktivnosti, aktivnosti praćenja, kontrole, revizije i evaluacije koje su neposredno potrebne za upravljanje Programom i postizanje njegovih ciljeva, a posebno studije, sastanke stručnjaka, informacijska i komunikacijska djelovanja, uključujući institucionalnu komunikaciju o političkim prioritetima Unije, u mjeri u kojoj su povezani s općim ciljevima Programa, i izdatke povezane s IT mrežama za obradu i razmjenu informacija, zajedno sa svim ostalim izdacima za tehničku i administrativnu pomoć koji nastanu Komisiji pri upravljanju Programom.

5.   Financijska omotnica iz stavka 1. može pokrivati troškove tehničke i administrativne pomoći koji su potrebni za osiguranje prijelaza između mjera donesenih u skladu s odlukama br. 1718/2006/EZ, br. 1855/2006/EZ i br. 1041/2009/EZ i ove Uredbe.

Ako je potrebno, odobrena sredstva mogu biti unesena u proračun nakon 2020. za pokrivanje sličnih izdataka kako bi se omogućilo upravljanje djelovanjima koja do 31. prosinca 2020. još nisu dovršena.

6.   Odstupajući od članka 130. stavka 2. Financijske uredbe, i u propisno opravdanim slučajevima Komisija troškove izravno povezane s provedbom podupiranih djelovanja i aktivnosti može smatrati prihvatljivima čak i kada su oni nastali korisniku prije podnošenja zahtjeva za financiranje.

Članak 25.

Zaštita financijskih interesa Unije

1.   Komisija poduzima odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da su, kada se provode djelovanja koja se financiraju u okviru ove Uredbe, financijski interesi Unije zaštićeni primjenom preventivnih mjera protiv prijevare, korupcije i bilo kojih drugih nezakonitih aktivnosti putem učinkovitih kontrola i inspekcija i, ako se uoče nepravilnosti, vraćanjem nepravilno plaćenih iznosa te, prema potrebi, učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim administrativnim i financijskim sankcijama.

2.   Komisija ili njeni predstavnici te Revizorski sud ovlašteni su za provođenje revizije, na temelju dokumenata te kontrola i inspekcija na terenu, nad svim korisnicima bespovratnih sredstava, izvoditeljima i podizvoditeljima koji su primili sredstva Unije u okviru Programa.

3.   OLAF može provoditi istrage, uključujući kontrole i inspekcije na terenu u skladu s odredbama i postupcima utvrđenima u Uredbi (Euratom, EZ) br. 2185/96 i Uredbi (EU, Euratom) br. 883/2013, radi utvrđivanja je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti koja ugrožava financijske interese Unije u vezi sa sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava ili odlukom o dodjeli bespovratnih sredstava ili ugovorom koji se financira u sklopu Programa.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1., 2. i 3., sporazumi o suradnji s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, ugovori, sporazumi o dodjeli bespovratnih sredstava i odluke o dodjeli bespovratnih sredstava koji proizlaze iz provedbe ove Uredbe sadržavaju odredbe kojima se Komisiji, Revizorskom sudu i OLAF-u daje izričita ovlast za provođenje revizija i istraga, u skladu s njihovim nadležnostima.

POGLAVLJE VIII.

Završne odredbe

Članak 26.

Stavljanje izvan snage i prijelazne odredbe

1.   Odluke br. 1718/2006/EZ, br. 1855/2006/EZ i br. 1041/2009/EZ stavljaju se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

2.   Aktivnosti koje su pokrenute do 31. prosinca 2013. na temelju odluka iz stavka 1. do svojeg se završetka nastavljaju provoditi u skladu s tim odlukama.

Članak 27.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  SL C 181, 21.6.2012., str. 35.

(2)  SL C 277, 13.9.2012., str. 156.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 19. studenoga 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 5. prosinca 2013.

(4)  Odluka br. 1718/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. studenoga 2006. o provedbi programa potpore za europski audiovizualni sektor (MEDIA 2007) (SL L 327, 24.11.2006., str. 12.).

(5)  Odluka br. 1855/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uspostavljanju programa Kultura (od 2007. do 2013.) (SL L 372, 27.12.2006., str. 1.).

(6)  Odluka br. 1041/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavljanju programa suradnje sa stručnjacima iz trećih zemalja u audiovizualnom području (MEDIA Mundus) (SL L 288, 4.11.2009., str. 10.).

(7)  Odluka br. 1622/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 2006. o utvrđivanju djelovanja Zajednice za manifestaciju Europska prijestolnica kulture za godine od 2007. do 2019. (SL L 304, 3.11.2006., str. 1.).

(8)  Odluka br. 1194/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o uspostavljanju djelovanja Europske unije za oznaku europske baštine (SL L 303, 22.11.2011., str. 1.).

(9)  SL C 287, 29.11.2007., str. 1.

(10)  SL C 247 E, 15.10.2009., str. 32.

(11)  SL C 175, 15.6.2011, str. 5.

(12)  Odluka Vijeća 2001/822/EZ od 27. studenoga 2001. o pridruživanju prekomorskih zemalja i područja Europskoj zajednici („Odluka o prekomorskom pridruživanju”) (SL L 314, 30.11.2001., str. 1.).

(13)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(14)  Uredba Vijeća (EZ) br. 58/2003 od 19. prosinca 2002. o utvrđivanju statuta izvršnih agencija kojima se povjeravaju određeni zadaci u upravljanju programima Zajednice (SL L 11, 16.1.2003., str. 1.).

(15)  SL C 420, 20.12.2013., str. 1

(16)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1065/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(17)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).

(18)  Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).

(19)  Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).

(20)  Direktiva 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) (SL L 95, 15.4.2010., str. 1.).


PRILOG I.

PROVEDBENI MEHANIZMI ZA INSTRUMENT JAMSTVA ZA KULTURNE I KREATIVNE SEKTORE

Financijska potpora osigurana Instrumentom jamstva namijenjena je MSP-ovima i mikroorganizacijama te malim i srednjim organizacijama u kulturnim i kreativnim sektorima te je prilagođena posebnim potrebama tih sektora i tako je i označena.

1.   Zadaće

Instrumentom jamstva osigurava se sljedeće:

(a)

jamstva uključenim financijskim posrednicima iz svake zemlje koja sudjeluje u Instrumentu jamstva;

(b)

uključenim financijskim posrednicima dodatno stručno znanje za procjenu rizika povezanih s MSP-ovima i mikroorganizacijama te malim i srednjim organizacijama i s njihovim kulturnim i kreativnim projektima.

2.   Odabir uključenih financijskih posrednika

EIF odabire uključene financijske posrednike u skladu s najboljim tržišnim praksama i s posebnim ciljem iz članka 4. točke (c). Kriteriji odabira posebno uključuju:

(a)

iznos financiranja dugom koje se stavlja na raspolaganje MSP-ovima i mikroorganizacijama te malim i srednjim organizacijama;

(b)

politiku upravljanja rizikom za poslove davanja zajmova, posebno u odnosu na kulturne i kreativne projekte;

(c)

sposobnost izgradnje diversificiranog portfelja zajmova i predlaganja marketinškog i promotivnog plana za MSP-ove i mikroorganizacije te male i srednje organizacije u svim regijama i sektorima.

3.   Trajanje Instrumenta jamstva

Rok isteka pojedinačnih jamstava može biti do 10 godina.

U skladu s člankom 21. stavkom 3. točkom (i) Financijske uredbe vraćanja ostvarena u okviru jamstava namjenjuju se Instrumentu jamstva za razdoblje koje ne prelazi razdoblje obveze uvećano za 10 godina. Vraćanja ostvarena u skladu s odredbama relevantnih sporazuma o delegiranju ovlasti u sklopu operacija Jamstvenog fonda za produkciju MEDIA koje su počele prije 2014. namjenjuju se Instrumentu jamstva u razdoblju 2014. - 2020. Komisija obavješćuje države članice o takvim dodjelama putem Odbora za Kreativnu Europu.

4.   Izgradnja kapaciteta

Izgradnja kapaciteta u sklopu Instrumenta jamstva jest pružanje stručnog znanja uključenim financijskim posrednicima kako bi se povećalo njihovo razumijevanje kulturnih i kreativnih sektora (u aspektima kao što su nematerijalna narav kolaterala, veličina tržišta bez kritične mase i prototipne naravi proizvoda i usluga) i osiguravanje svakom uključenom financijskom posredniku dodatnog znanja za izgradnju portfelja i procjenu rizika povezanih s kulturnim i kreativnim projektima.

Sredstva dodijeljena za izgradnju kapaciteta ograničavaju se na 10 % proračuna za Instrument jamstva.

EIF odabire osiguravatelje izgradnje kapaciteta u ime Instrumenta jamstva i uz nadzor Komisije putem otvorenog postupka javne nabave na temelju kriterija kao što su iskustvo u financiranju kulturnih i kreativnih sektora, stručno znanje, geografski doseg, kapacitet za ostvarivanje i poznavanje tržišta.

5.   Proračun

Proračunska raspodjela pokriva ukupne troškove Instrumenta jamstva, uključujući obveze plaćanja uključenim financijskim posrednicima poput gubitaka od jamstava, naknada za upravljanje sredstvima Unije od strane EIF-a te bilo kojih drugih prihvatljivih troškova ili izdataka.

6.   Prepoznatljivost i podizanje svijesti

EIF doprinosi promidžbi Instrumenta jamstva u europskom bankarskom sektoru. Osim toga, svaki uključeni financijski posrednik i EIF osiguravaju odgovarajuću razinu prepoznatljivosti i transparentnosti potpore u sklopu Instrumenta jamstva pružanjem informacija o mogućnostima financiranja ciljnim MSP-ovima i mikroorganizacijama te malim i srednjim organizacijama.

U tu svrhu Komisija, između ostalog, osigurava mreži deskova Kreativne Europe potrebne informacije kako bi im omogućila da izvršavaju svoje zadaće.

7.   Vrste zajmova

Vrste zajmova obuhvaćene Instrumentom jamstva posebno uključuju:

(a)

ulaganje u materijalnu ili nematerijalnu imovinu;

(b)

prijenose poslovanja;

(c)

radni kapital (međufinanciranje, privremeno financiranje, protok novca, kreditne linije).


PRILOG II.

LOGOTIP POTPROGRAMA MEDIA

Logotip potprograma MEDIA je sljedeći:

Image 2L3472013HR110120131211HR0001.0002241241Zajednička izjavaEuropskog parlamenta, Vijeća i Europske komisije o MEĐUINSTITUCIONALNOM ODBORU ZA GALILEO (GIP)1.S obzirom na važnost, jedinstvenost i složenost europskih programa GNSS-a, vlasništvo Unije nad sustavima koje proizlazi iz programa, puno financiranje programa iz proračuna Unije za razdoblje 2014.-2020., Europski parlament, Vijeće i Europska komisija priznaju potrebu za bliskom suradnjom tih triju institucija.2.Međuinstitucionalni odbor za Galileo (GIP) sastajat će se s ciljem da svakoj instituciji olakša izvršavanje njezine odgovornosti. U tu svrhu ustanovit će se GIP koji će pozorno pratiti sljedeće:(a)napredak u provedbi europskih programa GNSS-a, a posebno s obzirom na provedbu javne nabave i ugovornih sporazuma, posebno s Europskom svemirskom agencijom, ESA-om;(b)međunarodne sporazume s trećim zemljama ne dovodeći u pitanje odredbe iz članka 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;(c)pripremu tržišta za satelitsku navigaciju;(d)učinkovitost sporazuma o upravljanju;(e)godišnji pregled radnog programa.3.U skladu s postojećim pravilima GIP poštuje potrebu za diskrecijom, posebno u pogledu komercijalne povjerljivosti i osjetljive prirode određenih podataka.4.Komisija će uzimati u obzir stajališta GIP-a.5.GIP će činiti sedmero predstavnika od kojih su:troje iz Vijeća,troje iz Europskog parlamenta,jedan iz Komisije,i sastajat će se redovito (načelno četiri puta godišnje).6.GIP nema utjecaja na ustanovljene odgovornosti niti međuinstitucionalne odnose.L3472013HR18510120131211HR0009.000420812081Izjave KomisijeMaksimalni iznos koji može primiti integrirani projektKomisija pridaje veliku važnost pravednoj raspodjeli sredstava među različitim integriranim projektima kako bi financirala što je moguće više integriranih projekata i zajamčila ravnomjernu raspodjelu projekata u svim državama članicama. U tom će kontekstu Komisija, tijekom pregleda nacrta programa rada s članovima Odbora LIFE, predložiti maksimalni iznos koji se može odobriti za integrirani projekt. Taj će se prijedlog uključiti u metodu odabira projekata koja se treba donijeti u okviru višegodišnjeg programa rada.Financiranje bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima (PZP)Komisija pridaje veliku važnost zaštiti okoliša i bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima, kao što svjedoči prijedlog Odluke o prekomorskom pridruživanju, koji uključuje te sektore u područjima suradnje između Europske unije i prekomorskih zemalja i područja te predstavlja različite aktivnosti koje bi Europska unija mogla financirati na tom temelju.Pripremna akcija BEST urodila je plodom: prekomorske zemlje i područja priključili su se inicijativi, što je dalo konkretne rezultate za bioraznolikost i usluge ekosustava. Kako se akcija BEST bliži kraju, Komisija pozitivno gleda na njezino produljenje na temelju jednog od novih instrumenata, u ovom slučaju putem programa globalnih javnih dobara i izazova, u okviru instrumenta razvojne suradnje.Toj mogućnosti financiranja bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima dodat će se one koje nudi članak 6. programa LIFE za razdoblje 2014. - 2020.L3472013HR25910120131217HR0015.000228012801Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u te članka 4. Uredbe o Kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primaju na znanje jamstvo Komisije zakonodavnom tijelu EU-a da zajednički pokazatelji učinka za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu, a koji će biti uvršteni u prilog svakoj od navedenih uredbi, predstavljaju ishod dugotrajnog postupka pripreme u kojem su sudjelovali stručnjaci za ocjenjivanje iz Komisije i iz država članica te da se za navedene pokazatelje načelno očekuje da će ostati stabilni.L3472013HR28110120131217HR0016.000328812881Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u te članka 4. Uredbe o Kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primaju na znanje jamstvo Komisije zakonodavnom tijelu EU-a da zajednički pokazatelji učinka za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu, a koji će biti uvršteni u prilog svakoj od navedenih uredbi, predstavljaju ishod dugotrajnog postupka pripreme u kojem su sudjelovali stručnjaci za ocjenjivanje iz Komisije i iz država članica te da se za navedene pokazatelje načelno očekuje da će ostati stabilni.L3472013HR28910120131217HR0017.000330213021Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u i članka 4. Uredbe o kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primjećuju jamstvo koje je Komisija dala zakonodavnom tijelu EU-a da su zajednički pokazatelji ostvarenja za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu koji se trebaju uvrstiti u prilog svakoj uredbi rezultat dugog pripremnog postupka koji je uključivao stručnjake za ocjenjivanje iz Komisije i država članica te se očekuje da će oni, u načelu, ostati stabilni.L3472013HR30310120131217HR0018.000231713171Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o podizanju svijesti te člancima 4. i 4.a Uredbe o EGTS-uEuropski parlament, Vijeće i Komisija suglasni su da će poduzeti usklađenije napore za podizanje svijesti među institucijama i državama članicama te unutar njih kako bi se poboljšala vidljivost mogućnosti korištenja EGTS-ova kao neobaveznog instrumenta koji je na raspolaganju za teritorijalnu suradnju u svim područjima politike EU-a.U tom smislu Europski parlament, Vijeće i Komisija posebno pozivaju države članice da poduzmu odgovarajuće radnje koordinacije i komunikacije među nacionalnim tijelima i između tijela različitih država članica kako bi se osigurali jasni, učinkoviti i transparentni postupci odobravanja novih EGTS-ova unutar utvrđenih rokova.L3472013HR30310120131217HR0018.000331813181Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o o članku 1. stavku 9. Uredbe o EGTS-uEuropski parlament, Vijeće i Komisija suglasni su da će države članice, kada primjenjuju izmijenjen članak 9. stavak 2. točku i. Uredbe (EU) br. 1082/2006, pri ocjeni pravila koja će se primjenjivati na osoblje EGTS-a predloženih u nacrtu konvencije nastojati razmotriti različite dostupne mogućnosti zapošljavanja koje EGTS treba odabrati prema privatnom ili javnom pravu.Ako ugovori o radu za osoblje EGTS-a podliježu privatnom pravu, države članice također će uzeti u obzir relevantno pravo Unije, kao što je Uredba (EZ) br. 593/2008 EP-a i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I), te povezanu sudsku praksu drugih država članica zastupljenih u EGTS-u.Europski parlament, Vijeće i Komisija shvaćaju nadalje da se, ako ugovori o radu za osoblje EGTS-a podliježu javnom pravu, primjenjuju pravila nacionalnoga javnog prava države članice u kojoj se nalazi dotično tijelo EGTS-a. Međutim, pravila nacionalnoga javnog prava države članice u kojoj je EGTS registriran mogu se primjenjivati na osoblje EGTS-a koje je već bilo podložno tim pravilima prije nego što je postalo osoblje EGTS-a.L3472013HR30310120131217HR0018.000431913191Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o ulozi Odbora regija u okviru platforme EGTS-aEuropski parlament, Vijeće i Komisija primaju na znanje važan rad Odbora regija u okviru platforme EGTS-a koju nadgleda te potiču Odbor regija da i dalje prati aktivnosti postojećih EGTS-ova i onih koji su u postupku osnivanja, organizira razmjenu najboljih praksi i utvrdi zajednička pitanja.L3472013HR32010120131217HR0019.001546614661Zajednička izjava Vijeća i Komisije o članku 67.Vijeće i Komisija suglasni su da članak 67. stavak 4., kojim se izuzima primjena pojednostavljenih troškova kako je određeno u članku 67. stavku 1. točkama od (b) do (d) ako se operacija ili projekt koji je dio operacije provodi isključivo putem postupaka javne nabave, ne isključuje provedbu operacije putem postupaka javne nabave koja dovodi do plaćanja od korisnika ugovaratelju na temelju prethodno definiranih jediničnih troškova. Vijeće i Komisija suglasni su da troškovi koje je korisnik utvrdio i platio na temelju tih jediničnih troškova ustanovljenih putem postupaka javne nabave predstavljaju stvarne troškove koje je korisnik zapravo generirao i platio na temelju članka 67. stavka 1. točke (a).L3472013HR32010120131217HR0019.001646714671Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o reviziji Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s preraspodjelom odobrenih sredstavaEuropski parlament, Vijeće i Komisija dogovorili su se da će u reviziju Financijske uredbe, kojom se usklađuje Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća s Višegodišnjim financijskim okvirom 2014. – 2020., uključiti odredbe potrebne za primjenu mjera za dodjeljivanje pričuve na osnovi postignutih rezultata te u vezi s provedbom financijskih instrumenata na temelju članka 39. (inicijativa MSP) na temelju Uredbe o utvrđivanju zajedničkih odredaba za europske strukturne i investicijske fondove s obzirom na preraspodjelu:i.odobrenih sredstava koja su dodijeljena programima u vezi s pričuvom na osnovi postignutih rezultata i koja su morala biti opozvana zbog toga što prioriteti u okviru tih programa nisu postigli svoje privremene ciljeve iii.odobrenih sredstava koja su dodijeljena u vezi s programima iz članka 39. stavka 4. točke (b) i koja su morala biti opozvana zbog toga što je sudjelovanje države članice u financijskom instrumentu moralo biti prekinuto.L3472013HR32010120131217HR0019.001746814681Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o članku 1.Ako su dodatna opravdana odstupanja od zajedničkih pravila potrebna kako bi se u obzir uzele posebnosti EFPR-a i EPFRR-a, Europski parlament, Vijeće i Europska komisija obvezuju se da će dopustiti ta odstupanja tako da će s dužnom pažnjom izvršiti potrebne promjene Uredbe o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove.L3472013HR32010120131217HR0019.001846914691Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o izuzeću bilo kakvog retroaktivnog učinka u vezi s primjenom članka 5. stavka 3.Europski parlament i Vijeće suglasni su da:u pogledu primjene članka 14. stavka 2., članka 15. stavka 1. točke (c) te članka 26. stavka 2. Uredbe o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove, aktivnosti koje poduzimaju države članice kako bi uključile partnere iz članka 5. stavka 1. u izradu sporazuma o partnerstvu i programa iz članka 5. stavka 2. obuhvaćaju sve praktične aktivnosti koje države članice poduzimaju bez obzira na to kad su poduzete te aktivnosti koje su države članice poduzele prije stupanja na snagu navedene Uredbe i prije dana stupanja na snagu delegiranog akta o europskom kodeksu ponašanja donesenog u skladu s člankom 5. stavkom 3. iste Uredbe, tijekom pripremnih faza izrade programa države članice, pod uvjetom da se ostvare ciljevi načela partnerstva utvrđeni tom Uredbom. U tom će kontekstu države članice, u skladu sa svojim nacionalnim i regionalnim nadležnostima, odlučiti o sadržaju predloženog sporazuma o partnerstvu i predloženih nacrta programa u skladu s relevantnim odredbama navedene Uredbe i pravilima za pojedine fondove;delegirani akt o europskom kodeksu ponašanja, donesen u skladu s člankom 5. stavkom 3., ni pod kojim uvjetima neće imati ni izravan ni neizravan retroaktivni učinak, posebno u pogledu postupka odobravanja sporazuma o partnerstvu i programa, budući da zakonodavno tijelo EU-a ne namjerava Komisiji dodijeliti nikakve ovlasti koje bi joj omogućile da odbije odobravanje sporazuma o partnerstvu i programa isključivo na temelju bilo kakvog kršenja europskog kodeksa ponašanja, donesenog u skladu s člankom 5. stavkom 3.;Europski parlament i Vijeće pozivaju Komisiju da im stavi na raspolaganje nacrt teksta delegiranog akta koji će biti donesen na temelju članka 5. stavka 3. što je prije moguće, a najkasnije na dan kad Vijeće usvoji politički dogovor o Uredbi o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove ili na dan glasovanja o nacrtu izvješća o toj Uredbi na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta, ovisno o tome koji se od ta dva događaja prije održi.L3472013HR54910120131217HR0022.000460716071Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o višestrukoj sukladnostiVijeće i Europski parlament pozivaju Komisiju na praćenje prijenosa i provedbe Direktive 2000/60/EZ od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području politike voda i Direktive 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u postizanju održive upotrebe pesticida od strane država članica te da, prema potrebi, kada u svim državama članicama navedene Direktive budu provedene i kada se utvrde sve obveze izravno primjenjive na poljoprivrednike, podnese zakonski prijedlog o izmjeni ove uredbe s ciljem uključivanja relevantnih dijelova navedenih Direktiva u sustav višestruke sukladnosti.

20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/238


UREDBA (EU) br. 1296/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o Programu Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije i izmjeni Odluke br. 283/2010/EU o uspostavi Europskog mikrofinancijskog instrumenta za zapošljavanje i socijalnu uključenost - Progress

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 46. točku (d), članak 149., članak 153. stavak 2. točku (a) i članak 175. treći stavak,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

u skladu s Komunikacijom Komisije „Proračun za strategiju Europa 2020” od 29. lipnja 2011., u kojoj se preporučuje racionalizacija i pojednostavljenje financijskih instrumenata Unije te njihova veća usmjerenost na dodanu vrijednost za Uniju, kao i na učinke i rezultate, ovom se Uredbom uspostavlja Program za zapošljavanje i socijalne inovacije ("Program") Europske unije kako bi se osigurao nastavak i razvoj aktivnosti koje se provode na temelju Odluke br. 1672/2006/EZ Europskog Parlamenta i Vijeća od 24. listopada 2006. (4), Uredbe (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (5), Provedbene odluke Komisije 2012/733/EU (6) i Odluke br. 283/2010/EU Europskog parlamenta i Vijeća koja je uspostavila Europski mikrofinancijski instrument za zapošljavanje i socijalnu uključenost (7) ("Instrument").

(2)

Europsko je vijeće 17. lipnja 2010. odobrilo prijedlog Komisije za strategiju Europa 2020. za zapošljavanje i pametan, održiv i uključiv rast („Europa 2020”), u kojoj je određeno pet glavnih ciljeva (uključujući one koji se odnose na zapošljavanje, borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti te na obrazovanje) te sedam vodećih inicijativa i koja predstavlja sveobuhvatan okvir politike za naredno desetljeće. Europsko vijeće zalagalo se za punu upotrebu odgovarajućih instrumenta i politika Unije s ciljem podupiranja ostvarivanja zajedničkih ciljeva te je pozvalo države članice na usklađenije djelovanje.

(3)

Vijeće je 21. listopada 2010. u skladu s člankom 148. stavkom 4. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) usvojilo smjernice za politike zapošljavanja, koje zajedno s općim smjernicama ekonomskih politika država članica i Unije, usvojenima u skladu s člankom 121. UFEU-a, tvore integrirane smjernice strategije Europa 2020. Program bi trebao doprinijeti postizanju ciljeva strategije Europa 2020., posebno smanjenju siromaštva i ciljevima zapošljavanja navedenima u smjernicama za zapošljavanje. U tom smislu, Program treba poduprijeti provedbu vodećih inicijativa s posebnim naglaskom na Europsku platformu protiv siromaštva i socijalne isključenosti, Program za nove vještine i radna mjesta, program „Mladi u pokretu”, kao i Paket za zapošljavanje mladih.

(4)

U vodećim inicijativama strategije Europa 2020., Europskoj platformi protiv siromaštva i socijalne isključenosti i Uniji inovacija, socijalne su inovacije identificirane kao moćno oruđe za suočavanje s društvenim izazovima koji nastaju zbog starenja stanovništva, siromaštva, nezaposlenosti, novih obrazaca rada i životnih stilova te očekivanja državljana u pogledu socijalne pravde, obrazovanja i zdravstva. Program također treba poduprijeti djelovanje za poboljšanje socijalnih inovacija kao odgovor na nedovoljno zadovoljene socijalne potrebe na području borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u smislu promicanja visoke razine kvalitetnog i održivog zapošljavanja, jamčenja primjerene socijalne zaštite koja djeluje protiv siromaštva, poboljšanja radnih uvjeta i pristupa ranjivih skupina osposobljavanju, uzimajući u obzir ulogu regionalnih i lokalnih tijela. Program također treba djelovati kao katalizator nadnacionalnih partnerstva i umrežavanja u javnom, privatnom i trećem sektoru te podupirati njihovo sudjelovanje u osmišljavanju i provedbi novih pristupa za sučeljavanje s hitnim socijalnim potrebama i izazovima.

(5)

Program posebno treba pomoći odrediti i analizirati broj inovativnih rješenja i povećati njihove praktične primjene eksperimentiranjem na području socijalne politike u cilju pružanja pomoći, prema potrebi, državama članicama da povećaju učinkovitost svojih tržišta rada i dodatno poboljšaju svoje politike socijalne zaštite i uključenosti. Eksperimentiranje u području socijalne politike je na projektno terensko ispitivanje socijalnih inovacija. Omogućava prikupljanje dokaza o izvedivosti socijalnih inovacija. Uspješne ideje trebale bi se moći provesti na većoj razini uz financijsku pomoć Europskog socijalnog fonda (ESF), kao i drugih izvora.

(6)

Otvorena metoda koordinacije koja je dokazala svoju fleksibilnost i operativnu učinkovitost na područjima zapošljavanja i socijalne politike treba se više upotrebljavati i treba imati koristi od aktivnosti koje su podržane u okviru Programa.

(7)

Napredak prema socijalno i okolišno održivom razvoju u Europi zahtijeva predviđanje i razvoj novih vještina i sposobnosti koje vode do poboljšanja uvjeta za stvaranje radnih mjesta, kvalitete zapošljavanja i radnih uvjeta kroz popratno obrazovanje, tržište rada i socijalnih politika u vezi s promjenom industrije i usluga. Program bi stoga trebao doprinjeti promicanju stvaranja kvalitetnih i održivih „zelenih” i „bijelih” radnih mjesta kao i onih u sektoru informacijskih tehnologija, ali i predviđati i razvijati nove vještine i sposobnosti za nova kvalitetna i održiva radna mjesta povezivanjem zapošljavanja i socijalnih politika s industrijskim i strukturnim politikama i podržavajući prijelaz prema gospodarstvu koje upotrebljava učinkovite resurse i ima nisku razinu emisija CO2. Program bi posebno trebao djelovati kao katalizator za istraživanje potencijala stvaranja radnih mjesta kroz ulaganje u okoliš i kroz društvena ulaganja u okviru javnog sektora te kroz lokalne i regionalne inicijative za zapošljavanje.

(8)

U okviru Programa bi se, gdje je relevantno, trebalo voditi računa o teritorijalnoj dimenziji nezaposlenosti, siromaštva i socijalnoj isključenosti i posebno o rastućim nejednakostima koje postoje unutar i između regija, među ruralnim područjima i gradovima te među gradovima.

(9)

Potrebno je osnažiti socijalne dimenzije unutarnjeg tržišta. S obzirom na potrebu za jačanjem povjerenja u unutarnje tržište i slobodno kretanje usluga jamčenjem poštovanja za prava radnika, potrebno je osigurati da je pravima radnika i poduzetnika na slobodu kretanja kroz cijelu Uniju priznat jednaki status.

(10)

U skladu sa strategijom Europa 2020., Program treba slijediti usklađeni pristup za promicanje kvalitetnog i održivog zapošljavanja, kao i za borbu i sprečavanje socijalne isključenosti i siromaštva uzimajući u obzir potrebu poštovanja jednakosti između žena i muškaraca. Provedba Programa treba biti racionalizirana i pojednostavljena u prvom redu uspostavom skupa odredaba koje, između ostalog, uključuju opće ciljeve te mjere nadzora i ocjenjivanja. Program se treba usredotočiti na projekte, neovisno o njihovoj veličini, s jasnom dodanom vrijednosti za Uniju. Kako bi se smanjio administrativni teret, Program treba podržavati stvaranje i razvoj mreža i partnerstva. Osim toga treba više koristiti pojednostavljene mogućnosti u pogledu troškova (jednokratni iznos i paušalno financiranje), u prvom redu za provedbu programa mobilnosti, istovremeno osiguravajući transparentnost postupaka. Program treba služiti kao sustav „sve na jednom mjestu” za pružatelje usluga mikrofinanciranja na razini Unije, osiguravajući financijska sredstva za mikrokredite i socijalno poduzetništvo, olakšavajući pristup posudbi i pružanju tehničke pomoći.

(11)

Uzimajući u obzir ograničena sredstva stavljena na raspolaganje namijenjena za Program te prethodnu dodjelu tih sredstava različitim osima, prioritet financiranja treba dati razvoju struktura s jasnim multiplikatorskim učinkom koje će koristiti budućim aktivnostima i inicijativama. Treba uvesti i prikladne mjere kako bi se zbjegla svaka mogućnost preklapanja ili dvostrukog financiranja s drugim fondovima ili programima, posebno s ESF-om.

(12)

Unija mora stvoriti pouzdanu analitičku bazu utemeljenu na dokazima kako bi poduprla oblikovanje politika na području zapošljavanja i socijalnih pitanja, dajući posebnu pažnju utjecaju financijske i ekonomske krize. Takvi dokazi dodaju vrijednost nacionalnom djelovanju jer osiguravaju europsku dimenziju i usporedbu za prikupljanje podataka, razvoj statističkog oruđa, metoda i zajedničkih pokazatelja kako bi se dobio cjelovit pregled stanja na području zapošljavanja, socijalne politike te radnih uvjeta u cijeloj Uniji te da bi se osiguralo kvalitetno ocjenjivanje djelotvornosti i učinkovitosti programâ i politika s ciljem, između ostalog, ostvarivanja ciljeva strategije Europa 2020.

(13)

Unija ima jedinstvenu ulogu uspostavljanja platforme za izmjenu politika i uzajamno učenje među državama koje sudjeluju u Programu na područjima zapošljavanja, socijalne zaštite i socijalne uključenosti, kao i socijalnog poduzetništva. Poznavanje politika koje se primjenjuju u drugim državama te njihovih rezultata, uključujući one postignute eksperimentiranjem na području socijalne politike na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, povećava mogućnosti dostupne tvorcima politika, što potiče razvoj novih politika.

(14)

Glavne su odlike socijalne politike EU-a osiguravanje minimalnih standarda i stalno poboljšavanje radnih uvjeta u Uniji. Unija ima važnu ulogu u osiguravanju prilagodbe zakonodavnog okvira evoluirajućim obrascima rada i novim zdravstvenim i sigurnosnim rizicima, uzimajući u obzir „dostojan rad” kao i načela „pametnog donošenja propisa”. Unija igra važnu ulogu u financiranju mjera za poboljšanje usklađenosti s ratificiranim radnim standardima Međunarodne organizacije rada (MOR) i pravilima Unije o zaštiti prava radnika. Ovo je osebno slučaj kod mjera za podizanje osvještenosti, (npr, socijalnom oznakom), kod širenja informacija i promicanja rasprave o ključnim izazovima i političkim pitanjima u vezi s radnim uvjetima, i među socijalnim partnerima i ostalim zainteresiranim stranama, kao i kod promicanja mjera za postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života, iniciranja preventivnih aktivnosti te poticanja kulture prevencije na području zdravlja i sigurnosti na radu.

(15)

Socijalni partneri i organizacije civilnog društva imaju ključnu ulogu u promicanju kvalitetnog zapošljavanja i borbi protiv socijalne isključenosti i siromaštva, kao i protiv nezaposlenosti. Stoga socijalni partneri i civilno društvo trebaju prema potrebi biti uključeni u zajedničko učenje i u razvoj, provedbu i širenje novih politika. Komisija treba obavijestiti socijalne partnere Unije i organizacije civilnog društva te s njima razmijeniti stajališta o rezultatima provedbe Programa.

(16)

Unija je preuzela obvezu jačanja socijalne dimenzije globalizacije i borbe protiv socijalnog dampinga promicanjem dostojnih radnih standarda i radnih normi, ne samo u državama koje sudjeluju u Programu,već također na međunarodnoj razini, bilo izravno, u odnosu s trećim zemljama ili neizravno, u okviru suradnje s međunarodnim organizacijama. Sukladno tome moraju se razviti primjereni odnosi s trećim zemljama koje ne sudjeluju u Programu da bi se pomoglo ostvarenju ciljeva Programa, uzimajući u obzir sve važne sporazume između spomenutih zemalja i Europske unije. To može uključivati nazočnost predstavnika trećih zemalja prilikom događaja od zajedničkog interesa (konferencije, radionice i seminari) koji se održavaju u državama sudionicama u Programu. Osim toga treba razvijati suradnju s nadležnim međunarodnim organizacijama, posebno s Međunarodnom organizacijom rada (MOR) i ostalim relevantnim tijelima UN-a, Vijećem Europe i Organizacijom za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) kako bi se Program provodio tako da se poštuje uloga tih organizacija.

(17)

U skladu s člancima 45. i 46. UFEU-a, Uredbom (EU) br. 492/2011 utvrđuju se odredbe čija je namjena ostvarivanje slobode kretanja radnika na nediskriminirajućoj osnovi osiguravanjem bliske suradnje između središnjih služba za zapošljavanje država članica te država članica međusobno i Komisije. EURES koji je europska mreža službi za zapošljavanje treba promicati bolje funkcioniranje tržišta rada olakšavajući dobrovoljnu nadnacionalnu prekograničnu geografsku mobilnost radnika, ostvarujući veću transparentnost tržišta rada, osiguravajući popunjavanje radnih mjesta te prijavljivanje za posao te podupirući aktivnosti na područjima zapošljavanja, savjetodavnih službi i službi za usmjeravanje na nacionalnoj i prekograničnoj razini, s čim doprinosi ostvarivanju ciljeva strategije Europa 2020. Države članice bi prema potrebi trebalo potaknuti na uključivanje usluga EURES-a u sustavu „sve na jednom mjestu”.

(18)

Područje djelovanja EURES-a treba proširiti tako da uključuje razvijanje i podupiranje ciljnih programa mobilnosti nakon poziva na podnošenje prijedloga na razini Unije kako bi se popunila slobodna radna mjesta, ondje gdje je na tržištu rada utvrđen manjak kandidata. U skladu s člankom 47. UFEU-a, ti programi trebaju podržati olakšavanje dobrovoljne mobilnost mladih radnika unutar Unije. Ciljni programi mobilnosti, poput onih utemeljenih na pripremnoj aktivnosti „Vaš prvi EURES posao” trebaju olakšati pristup mladih mogućnostima zapošljavanja i preuzimanja posla u nekoj drugoj državi članici, a u isto vrijeme ohrabriti poslodavce na stvaranje radnih mjesta za mlade mobilne radnike. No programi mobilnosti ne bi trebali obeshrabriti Uniju i države članice u pomaganju mladima da pronađu posao u njihovoj matičnoj zemlji.

(19)

U brojnim graničnim područjima prekogranična partnerstva EURES-a igraju važnu ulogu u razvoju pravog europskog tržišta rada. Prekogranična partnerstva EURES-a uključuju barem dvije države članice ili državu članicu i drugu sudjelujuću državu. Zbog toga su neupitno horizontalna i imaju dodanu vrijednost Unije. Prekogranična partnerstva EURES-a stoga i dalje treba podržavati horizontanim aktivnostima Unije, uz mogućnost dopunjavanjanacionalnim sredstvima ili ESF-om.

(20)

Pri ocjenjivanju aktivnosti EURES-a treba uzeti u obzir kvalitativne i kvantitativne kriterije. Budući da slobodno radno mjesto u jednoj državi članici znači popunjeno radno mjesto u drugoj, i ovisno o promjenjivom stanju na tržištu rada i s njime povezanih obrazaca mobilnosti, ocjenjivanje se treba usredotočiti ne samo na slobodna ili popunjena radna mjesta u pojedinim državama članicama, već posebno na sveukupne brojke na razini Unije. Nadalje, treba imati na umu da savjetovanje ne rezultira nužno mjerljivom mobilnošću ili zapošljavanjem.

(21)

U strategiji Europa 2020., a posebno u smjernici 7. iz Odluke Vijeća 2010/707/EU (8), samozapošljavanje i poduzetništvo određeni su kao ključni za postizanje pametnog, održivog i uključivog rasta.

(22)

Nedovoljan pristup kreditima, kapital ili kvazikapital jedna je od glavnih prepreka u osnivanju poduzeća, što posebno vrijedi za ljude koji su najudaljeniji od tržišta rada. Treba povećati napore na razini Unije, kao i na razini država članica u tom području da bi se povećala ponuda mikrofinanciranja i pristup mikrofinanciranju kako bi se odgovorilo na potražnju onih s najvećim potrebama, pogotovo nezaposlenih, žena i ranjivih skupina, koji žele osnovati ili razviti mikropoduzeće, uključujući samozapošljavanjem, ali nemaju pristup kreditu. Pored toga, mikropoduzeća čine većinu novo-osnovanih tvrtki u Uniji. Stoga bi vrlo brzo mikrokrediti trebali moći osigurati način stvaranja dodane vrijednosti i postizanja konkretnih rezultata. Europski parlament i Vijeće su uspostavom instrumenta napravili prvi korak u tom smjeru. Aktivnosti komunikacije o mogućnostima mikrofinanciranja na razini Unije i država članica treba poboljšati kako bi doprijele do onih kojima je mikrofinanciranje potrebno.

(23)

Mikrofinanciranje i potpora socijalnom poduzetništvu trebaju doprijeti do potencijalnih korisnika i imati dugotrajni učinak. Trebaju doprinijeti visokoj razini kvalitetnog i održivog zapošljavanja te biti katalizator za politike na područjima gospodarskog i lokalnog razvoja. Kako bi se maksimalno povećale mogućnosti za stvaranje održivih poduzeća, aktivnosti koje uključuju mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo trebaju biti popraćene programima mentorstva i osposobljavanja te svim relevantnim informacijama koje se redovito ažuriraju i koje predmetni davatelj sredstava treba učiniti dostupmnim javnosti. U tu je svrhu, posebno putem ESF-a, neophodno pružiti odgovarajuće financiranje,.

(24)

Kako bi mikrofinanciranje na mladom mikrofinancijskom tržištu u Uniji bilo dostupnije, potrebno je ojačati institucionalni kapacitet organa mikrofinanciranja, pogotovo nebankarskih institucija za mikrofinanciranje, u skladu s Komunikacijom Komisije od 13. studenoga 2007. pod naslovom „Europska inicijativa za razvoj mikrokredita kao potpore rastu i zapošljavanju” i Izvješćem Komisije od 25. srpnja 2008. pod naslovom"Promicanje inovativnosti žena i ženskog poduzetništva".

(25)

Socijalna ekonomija i socijalno poduzetništvo sastavni su dio pluralističkog socijalnog tržišnog gospodarstva u Europi i imaju važnu ulogu u osiguravanju veće socijalne konvergencije u Europi. Temelje se na načelima solidarnosti i odgovornosti, primata individualnog i socijalnog cilja nad kapitalom, promicanja društvene odgovornosti, socijalne kohezije i socijalne uključenosti. Socijalna poduzeća mogu pokretati društvene promjene nudeći inovativna rješenja i promičući uključivo tržište rada i socijalnih usluga dostupno svima. Time značajno doprinose ostvarivanju ciljeva strategije Europa 2020. kao i.Program treba poboljšati pristup socijalnih poduzeća različitim vrstama financiranja pomoću odgovarajućih instrumenata kako bi odgovorio njihovim posebnim financijskim potrebama tijekom cijelog vremena njihovog postojanja.

(26)

Da bi se iskoristila iskustva subjekata poput grupe Europske investicijske banke, mjere koje uključuju mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo Komisija treba provoditi neizravno tj. provedbu proračuna treba povjeriti tim subjektima skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (9) ("Financijska uredba"). Upotrebom sredstava Unije pojačava se učinak financijske poluge međunarodnih financijskih institucija i drugih ulagača, stvara se sinergija između djelovanja država članica i Unije i sjedinjuju se pristupi. Na taj se način posebnim rizičnim skupinama i mladima pospješuje pristup sredstvima, kao i doseg mikrofinanciranja do tih skupina. Pristup financiranju za mikropoduzeća, uključujući samostalne poduzetnike i socijalna poduzeća, također se pospješuje. Doprinos Unije na taj način pomaže razvoju rastućeg sektora socijalnog poduzetništva i mirofinancijskog tržišta u Uniji te potiče prekogranične aktivnosti. Djelovanja Unije trebaju biti komplementarna s upotrebom financijskih instrumenata za mikrofinanciranje od strane država članica i socijalno poduzetništvo. Tijela kojima je povjerena provedba aktivnosti trebala bi osigurati dodanu vrijednost i izbjeći dvostruko financiranje kroz resurse Unije.

(27)

U skladu sa strategijom Europa 2020., Program treba doprinijeti rješavanju rastućeg problema nezaposlenosti mladih. Mladima stoga treba pružiti budućnost i perspektivu odigravanja ključne uloge u razvoju društva i gospodarstva Europe, što je vrlo važno u razdoblju krize.

(28)

Program također treba istaknuti posebnu ulogu i važnost malih poduzetnika što se tiče osposobljavanja, stručnog znanja i tradicionalnog iskustva, kao i osigurati mladima pristup mikrofinanciranju. Program treba olakšati razmjenu najboljih praksi između država članica i drugih zemalja koje sudjeluju u Programu, u svim ovim područjima.

(29)

Aktivnosti Programa trbaju podržavati države članice i sudionike tržišta rada u primjeni Preporuke Vijeća od 22. travnja 2013. (10) o uspostavi Garancije za mlade. Prema preporuci Garancije za mlade, svim mladima ispod 25 godina trebala bi se pružiti kvalitetna ponuda posla, stalnog obrazovanja, naukovanje ili stažiranje u roku od četiri mjeseca od trenutka kad su postali nezaposleni ili su napustili formalno obrazovanje. Program treba olakšati razmjenu najboljih praksi između država članica i drugih zemalja koje sudjeluju u Programu u tom području.

(30)

Na temelju članka 3. stavka 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članka 8. UFEU-a, potrebno je osigurati da Program u svim svojim osima i aktivnostima doprinese promicanju jednakosti između žena i muškaraca, uključujući načelom jednakosti spolova i, prema potrebi, posebnim aktivnostima promicanja zapošljavanja žena i socijalne uključenosti.U skladu s člankom 10. UFEU-a, Program treba osigurati da se provedbom njegovih prioriteta doprinese borbi protiv diskriminacije na osnovi spola, rase ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije. Treba provoditi nadzor i ocjenjivanje kako bi se procijenio način na koji se Programom, u okviru njegovih aktivnosti, rješavaju pitanja iz područja antidiskriminacije.

(31)

Program Progress za razdoblje od 2007. do 2013. uključuje poglavlja naslovljena „Antidiskriminacija i raznolikosti” te „Jednakost između žena i muškaraca” koja će se nastaviti i dodatno razviti u okviru Programa za prava, jednakost i građanstvo za razdoblje od 2014. do 2020. Međutim, od najveće je moguće važnosti ostaviti snažan naglasak na pitanjima jednakosti spolova i antidiskriminacije u svim relevantnim inicijativama i aktivnostima uključenim u Program, posebno u područjima poboljšavanja sudjelovanja žena u radnoj snazi, radnih uvjeta i promicanja bolje ravnoteže između profesionalnog i privatnog života.

(32)

Prema članku 9. UFEU-a i ciljevima strategije Europa 2020., Program treba doprinijeti osiguravanju visoke razine kvalitetnog i održivog zapošljavanja, jamčenju primjerene socijalne zaštite i borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti te uzeti u obzir zahtjeve povezane s visokom razinomzaštite zdravlja ljudi.

(33)

Ovaj bi program trebao nadopuniti ostale programe Unije, istovremeno utvrđujući da svaki instrument funkcionira sukladno vlastitim, specifičnim procedurama. Stoga isti prihvatljivi troškovi ne bi trebali rezultirati dvostrukim financiranjem. S ciljem postizanja dodane vrijednosti i značajnog utjecaja financiranja Unije, trebalo bi razviti bliske sinergije između Programa, drugih programa Unije i strukturnih fondova, posebno ESF-a i Inicijative za zapošljavanje mladih. Program treba dopuniti druge programe i inicijative Unije koje su usredotočene na borbu protiv nezaposlenosti mladih.

(34)

Program treba provesti tako da nadležnim vlastimasvake države članice olakša sudjelovanje u postizanju ciljeva Programa.

(35)

Kako bi se osigurala učinkovitija komunicija sa širom javnosti te veća sinergija između komunikacijskih aktivnosti poduzetih na inicijativu Komisije, sredstva dodijeljena za aktivnosti informiranja i komunikacije u skladu s ovim Programom trebala bi također doprinijeti institucionalnoj komunikaciji koja se odnosi na političke prioritete Unije povezane s općim ciljevima ovog Programa te koja o njima informira.

(36)

Ovom se Uredbom utvrđuje iznos financijske omotnice za čitavo razdoblje trajanja Programa,koji, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma [od 2. prosinca 2013.] između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (11), predstavlja iznos prioritetnog referentnog okvira za Europski parlament i Vijeće u godišnjem proračunskom postupku.

(37)

Financijski interes Europske unije tijekom cijelog ciklusa troškova treba zaštititi proporcionalnim mjerama, uključujući sprečavanje, otkrivanje i ispitivanje nepravilnosti, povrat izgubljenih, pogrešno isplaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te, prema potrebi, kazne u skladu s Financijskom uredbom.

(38)

Kako bi se osiguralo da je Program dovoljno fleksibilan i da može odgovoriti na promjenjive potrebe i odgovarajuće političke prioritete tijekom njegova trajanja, ovlast za donošenje akata u pogledu preraspodjele fondova između različitih osi i pojedinačnim tematskim odjeljcima unutar osi Programa u skladu s člankom 290. UFEU-a treba delegirati Komisiji. Prilikom pripreme i sastavljanja delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati istovremen, prvodoban i prikladan prijenos relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.

(39)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe, Komisiji bi se trebale dodijeliti provedbene ovlasti. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (12).

(40)

Budući da države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti ciljeve ove Odluke ali ih se zbog njihova opsega i učinka može lakše ostvariti na razini Unije, Unija može usvojiti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je određeno u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti iz tog članka ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

GLAVA I.

ZAJEDNIČKE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

1.   Ovom se Uredbom uspostavlja Program Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije („Program”), čija je namjena doprinijeti provedbi strategije Europa 2020., uključujući njezine glavne ciljeve, integrirane smjernice i vodeće inicijative osiguravanjem financijske potpore za ostvarivanje ciljeva Unije, u smislu promicanja visoke razine kvalitetnog i održivog zapošljavanja, jamčenja primjerene i dostojne socijalne zaštite, borbe protiv socijalne isključenosti i siromaštva te poboljšanja radnih uvjeta.

2.   Program traje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe:

1.

„socijalno poduzeće” znači poduzetnik, bez obzira na pravni oblik, koji:

(a)

sukladno Statutima ili bilo kojem drugom pravnom aktu kojim se osniva, kao glavni cilj ima postizanje mjerljivih i pozitivnih društvenih učinaka ispred stvaranja dobiti za svoje vlasnike, članove i dioničarei koji:

i.

pruža usluge ili dobra koja ostvaruju društveni prinos i/ili

ii.

koristi metodu proizvodnje dobara ili usluga koja sadrži njegov društveni cilj;

(b)

prihode koristi kao prvo i osnovno za postizanje svojih primarnih ciljeva i posluje u skladu s unaprijed određenim postupcima i pravilima za raspodjelu prihoda dioničarima i vlasnicima kako bi se osiguralo da bilo kakva raspodjela ne dovodi u pitanje primarne ciljeve; i

(c)

njime se upravlja poduzetnički, odgovorno i transparentno, u prvom redu uključivanjem radnika, klijenata i dionika povezanih s njegovom poslovnom djelatnošću;

2.

„mikrokredit” je zajam do iznosa od 25 000 EUR.

3.

„mikropoduzeće” je poduzeće koje ima manje od deset zaposlenih, uključujući samozaposlene osobe, i čiji godišnji promet ili ukupna godišnja bilanca ne prelazi 2 milijuna EUR, u skladu s Preporukom Komisije 2003/361/EZ (13).

4.

„mikrofinanciranje” uključuje jamstva, mikrokredite, vlasnički kapital i kvazi vlasnički kapital, koji su odobreni osobama i mikropoduzećima koji imaju poteškoće doći do kredita,

5.

„socijalne inovacije” su inovacije koje su socijalne i u svojoj konačnosti i svojim sredstvima te koje se posebno odnose na razvoj i provedbu novih ideja (s obzirom na proizvode, usluge i modele) koje istovremeno ispunjavaju društvene potrebe i stvaraju nove veze ili suradnje od kojih korist ima društvo i koje povećavaju njegovu sposobnost djelovanja;

6.

„eksperimentiranje na području socijalne politike” znači intervencije politike koje nude inovativna rješenja za društvene potrebe, koje se provode u malim razmjerima i u uvjetima koji omogućuju mjerenje njihovog utjecajaprije nego se ponove na većoj razini ako se rezultati pokažu uvjerljivima.

Članak 3.

Struktura programa

1.   Program se sastoji od tri sljedeće osi koje se nadopunjuju:

(a)

osi Progress, kojom se podupire razvoj, provedba, praćenje i ocjenjivanje instrumenata i politika Unije iz članka 1. i predmetnog prava Unije, i kojom se promiče oblikovanje politika i inovacija temeljenih na dokazima, socijalna inovacija i društveni napredak, u suradnji sa socijalnim partnerima, organizacijama civilnog društva i javnim i privatnim tijelima;

(b)

osi EURES, kojom se podupiru aktivnosti u okviru EURES-a, konkretno specijalizirane službe koje određuju države Europskoga gospodarskog područja i Švicarska Konfederacija, zajedno sa socijalnim partnerima, drugim posrednicima pri zapošljavanju te ostalim zainteresiranim stranama, kako bi se razvila razmjena i širenje informacija te ostali oblici suradnje, poput prekograničnog partnerstva, kojima se promiče poštena dobrovoljna geografska mobilnost radnika te doprinosi visokoj razini kvalitetnog i održivog zapošljavanja,

(c)

osi Mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo, koja promiče pristup financiranju i povećava mogućnost financiranja za pravne i fizičke osobe kao što je navedeno u članku 26.

2.   Zajedničke odredbe iz ove glave primjenjuju se na sve tri osi navedene u točkama (a), (b) i (c) stavka 1., uz posebne odredbe glave II.

Članak 4.

Opći ciljevi Programa

1.   Program nastoji ostvariti sljedeće opće ciljeve:

(a)

pojačati odgovornost među tvorcima politika na svim razinama i ostvariti konkretne, koordinirane i inovativne aktivnosti na razini Unije i država članica u skladu s ciljevima Unije u područjima određenima člankom 1., u uskoj suradnji sa socijalnim partnerima kao i s organizacijama civilnog društva i javnim i privatnim tijelima;

(b)

podupirati razvoj primjerenih, dostupnih i učinkovitih sustava socijalne zaštite i tržišta rada te olakšavati političke reforme u područjima određenima člankom 1., posebno promicanjem dostojnih poslova i uvjeta rada, kulture prevencije u području zdravlja i sigurnosti na radu, zdravije ravnoteže između profesionalnog i privatnog života, dobrog upravljanja za društvene ciljeve, uključujući konvergenciju, kao i uzajamno učenje i socijalne inovacije;

(c)

osigurati djelotvorne primjene prava Unije u područjima određenima člankom 1. i, prema potrebi, doprinijeti modernizaciji prava Unije u skladu s dostojnim uvjetima rada i uzimajući u obzir načela pametnog donošenja propisa;

(d)

promicati dobrovoljnu geografsku mobilnost radnika na pravičnoj osnovi i povećati mogućnosti za zapošljavanje razvojem visokokvalitetnih i uključivih tržištâ rada u Uniji, koja su otvorena i dostupna svima, a istovremeno poštuju prava radnika u Uniji, uključujući slobodu kretanja;

(e)

promicati zapošljavanje i socijalnu uključenost povećanjem raspoloživosti i dostupnosti mikrofinanciranja za ranjive skupine ljudi koji žele osnovati mikropoduzeće kao i za postojeća mikropoduzeća te povećanjem dostupnosti financijskih sredstava za socijalna poduzeća

2.   U ostvarivanju tih ciljeva, kroz sve osi i aktivnosti, Program nastoji:

(a)

posvetiti posebnu pozornost ranjivmh skupinama, kao što su mladi;

(b)

promicati jednakost između žena i muškaraca, uključujući putem jednakosti rodno osviještene politike i, prema potrebi, osiguravanja jednakosti spolova pri donošenju proračuna;

(c)

boriti se protiv diskriminacije na osnovi spola, rase ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije;

(d)

pri defniranju i provedbi politika i aktivnosti Unije, promicati visoku razinu kvalitetnog i održivog zapošljavanja, jamčiti primjerenu i dostojnu socijalnu zaštitu, boriti se protiv dugoročne nezaposlenosti i protiv siromaštva i socijalne isključenosti.

Članak 5.

Proračun

1.   Financijska omotnica za provedbu Programa u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020. iznosi 919 469 000 EUR u tekućim cijenama.

2.   Sljedeći okvirni postoci dodjeljuju se osima iz članka 3. stavka 1.:

(a)

61 % za osProgress;

(b)

18 % za osEURES;

(c)

21 % za osMikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo.

3.   Komisija može iskoristiti do 2 % financijske omotnice iz stavka 1. za financiranje rashoda poslovanja kao podršku za provedbu Programa.

4.   Komisija može iskoristiti financijsku omotnicu iz stavka 1. za financiranje tehničke i/ili administrativne pomoći, pogotovo kad je riječ o reviziji, eksternaliziranju prijevoda, sastancima stručnjaka te aktivnostima informiranja i komunikacije, od kojih će koristi imati i Komisija i korisnici sredstava.

5.   Godišnja odobrena sredstva odobravaju Europski parlament i Vijeće unutar ograničenja višegodišnjeg financijskog okvira.

Članak 6.

Zajedničko djelovanje

Djelovanja u okviru Programa mogu se provoditi zajedno s drugim instrumentima Unije pod uvjetom da ispunjavaju ciljeve Programa i ostalih relevantnih instrumenata.

Članak 7.

Dosljednost i komplementarnost

1.   Komisija, u suradnji s državama članicama, osigurava dosljednost i komplementarnost aktivnosti koje se provode u okviru Programa s ostalim mjerama Unije poput europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF) kao što je navedeno u Zajedničkom strateškom okviru iz Uredbe (EU) br. 1303/2013. (14) te posebno u okviru ESF-a.

2.   Program nadopunjuje druge programe Unije, ne dovodeći u pitanje specifične postupke tih programa. Jednaki prihvatljivi troškovi neće rezultirati dvsotrukim financiranjem, a između Programa, drugih programa Unije i ESIF-ova, posebno ESF-a, razvijaju se bliske sinergije.

3.   Aktivnosti koje su podržane Programom u skladu su sa zakonodavstvom Unije i nacionalnim zakonodavstvom, kao i s propisima o državnoj potpori i temeljnim konvencijama MOR-a.

4.   Dosljednost i komplementarnost osigurane su i mjerama uske suradnje s lokalnim i regionalnim tijelima.

Članak 8.

Suradnja s nadležnim tijelima

Komisija uspostavlja potrebne veze s Odborom za zapošljavanje, Odborom za socijalnu zaštitu, Savjetodavnim odborom za sigurnost i zdravlje na radu, skupinom glavnih direktora za industrijske odnose i Savjetodavnim odborom za slobodu kretanja radnika kako i osigurala da su redovno i na odgovarajući način obavješteni o napretku u provedbi Programa. Komisija također obaviještava druge odbore koji se bave politikama, instrumentima i aktivnostima važnima za Program.

Članak 9.

Širenje rezultata i komunikacija

1.   Komisija obavješćuje zainteresirane strane Unije, uključujući socijalne partnere i organizacije civilnog društva, o rezultatima primjene Programa te ih poziva na razmjenu mišljenja o provedbi Programa.

2.   Rezultati mjera provedenih u okviru Programa redovito se proslijeđuju i priopćavaju na prikladan način Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Odboru regija, kao i socijalnim partnerima i javnosti da bi se do najveće mjere povećao njihov učinak, održivost i dodana vrijednost za Uniju.

3.   Aktivnosti komunikacije pridonose horizontalnoj komunikaciji o političkim prioritetima Unijeu mjeri u kojoj su povezane s općim ciljevima ove Uredbe i informiraju javnost o tim prioritetima.

Članak 10.

Financijske odredbe

1.   Komisija upravlja Programom u skladu s Financijskom uredbom.

2.   Sporazumom o bespovratnim sredstvima određuje se koji se dio financijskog doprinosa Unije temelji na povratu stvarnih prihvatljivih troškova, a koji na fiksnim stopama, ljestvici jediničnih troškova ili paušalnim iznosima.

Članak 11.

Zaštita financijskih interesa Unije

1.   Komisija poduzima odgovarajuće preventivne mjere kojima osigurava da su, prilikom provedbe mjera financiranih u okviru ovog Programa, financijski interesi Unije zaštićeni od prijevara, korupcije i ostalih nezakonitih aktivnosti učinkovitim provjerama, te povrat sredstava, ako se otkriju nepravilnosti, u prvom redu kompenzacijom pogrešno isplaćenih iznosa te, prema potrebi, nametanjem djelotvornih, razmjernih i odvraćajućih kazni, u skladu s člankom 325. UFEU-a, Uredbom Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 (15) te Financijskom uredbom.

2.   Komisija ili njezini predstavnici te Europski revizorski sud ovlašteni su za provođenje revizija, na temelju dokumenata i provjera na licu mjesta, svih korisnika bespovratnih sredstava, izvođača, podizvođača koji su primali sredstva Unije u okviru Programa.

3.   Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) ovlašten je za provođenje istraga, uključujući provjere na licu mjesta i inspekcije u skladu s odredbama i postupcima utvrđenima Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (16) i Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (17) kako bi se utvrdili slučajevi prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti koja utječe na financijske interese Unije povezane s ugovorom o dodjeli bespovratnih sredstava ili odlukom o dodjeli bespovratnih sredstava ili ugovorom koji je financiran u okviru Programa.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1., 2. i 3., ugovori, sporazumi o bespovratnim sredstvima i odluke o bespovratnim sredstvima proizišli iz provedbe ovog Programa sadrže odredbe kojima se izričito ovlašćuje Komisiju, Europski revizorski sud i OLAF za provođenje revizija i istraga iz tih stavaka, u skladu s njihovim nadležnostima.

Članak 12.

Praćenje

Zbog redovnog praćenja Programa i uvođenja potrebnih promjena u području njegove politike i prioriteta u financiranju, Komisija sastavlja početna kvalitativna i kvantitativna izvješća o praćenju koja se odnose na prvu godinu, a slijede ih tri uzastopna dvogodišnja izvješća koja se šalju Europskom parlamentu i Vijeću.Izvješća se također prosljeđuju na znanje Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija. Izvješća obuhvaćaju rezultate Programa i podatke o tome koliki se prostor u okviru aktivnosti Programa posvetio pitanjima načela jednakosti između žena i muškaraca i antidiskriminacije, uključujući pitanju dostupnosti. Ta su izvješća dostupna javnosti kako bi se povećala transparentnost Programa.

Članak 13.

Evaluacija

1.   Srednjoročna evaluacija Programa provodi se do 1. srpnja 2017. godine kako bi se, kvalitativno i kvantitativno, izmjerio napredak u ostvarivanju njegovih ciljeva, razmotrio socijalni okoliš unutar Unije i sve velike promjene uvedene zakonodavstvom Unije, odredilo jesu li njegova sredstva učinkovito korištena te vrednovalo njegovu dodanu vrijednost za Uniju. Rezultati srednjoročnoe evaluacije podnose se Europskom parlamentu i Vijeću.

2.   Ako se evaluacijom iz stavka 1. ovog članka ili bilo kojim od evaluacija provedenih u skladu s člankom 19. Odluke br. 1672/2006/EZ ili člankom 9. Odluke br. 283/2010/EU ili utvrde ozbiljni nedostaci Programa, Komisija, prema potrebi, podnosi prijedlog Europskom parlamentu i Vijeću, uključujući prikladne izmjene Programa koje u obzir uzimaju rezultate evaluacije.

3.   Prije podnošenja svakog prijedloga o produženju Programa nakon 2020., Komisija Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija predstavlja ocjenu prednosti i slabosti Programa u razdoblju 2014. – 2020.

4.   Komisija prije 31. prosinca 2022. provodi naknadnu evaluaciju učinka i dodane vrijednosti Programa za Uniju te izvješće s ocjenom prosljeđuje Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija. Izvješće je dostupno javnosti.

GLAVA II.

POSEBNE ODREDBE ZA OSI PROGRAMA

POGLAVLJE I.

Os Progress

Članak 14.

Tematski odjeljci i financiranje

1.   Osi Progress podržane su aktivnosti iz jednog ili više tematskih odjeljaka navedenih u točkama (a), (b) i (c). Tijekom cijelog trajanja Programa, indikativnaraščlamba navedena u članku 5. stavku 2. točki (a) dodijeljenih sredstava među različitim odjeljcima slijedi sljedeće minimalne postotke:

(a)

zapošljavanje, posebno za borbu protiv nezaposlenosti mladih: 20 %;

(b)

socijalna zaštita. socijalna uključenost i smanjenje i sprečavanje siromaštva: 50 %;

(c)

radni uvjeti, 10 %.

Bilo kakav ostatak pridodaje se jednom ili više tematskih odjeljaka iz točaka (a), (b) ili (c) ili njihovoj kombinaciji.

2.   Od ukupne dodjele sredstava osi Progress i unutar različitih tematskih odjeljaka, 15 % – 20 % dodjeljuje se promicanju socijalnog eksperimentiranja kao metode testiranja i ocjenjivanja inovativnih rješenja s ciljem njihovog jačanja.

Članak 15.

Posebni ciljevi

Osim općih ciljeva određenih člankom 4. posebni su ciljevi osi Progress:

(a)

razvijati i širiti usporedivo analitičko znanje visoke kvalitete kako bi se osiguralo da se politike Unije u područjima navedenima u članku 1. temelje na pouzdanim dokazima te da odgovaraju potrebama, izazovima i uvjetima u pojedinačnim državama članicama i drugim zemljama koje sudjeluju u Programu;

(b)

olakšati učinkovito i uključivo širenje informacija, zajedničko učenje i dijalog o politikama na područjima iz članka 1. na razini Unije te na nacionalnoj i međunarodnoj razini kako bi se državama članicama i drugim zemljama koje sudjeluju u Programu pomoglo u razvoju njihovih politika te državama članicama u provedbi prava Unije;

(c)

osigurati financijsku potporu za testiranje inovacija u području socijalne politike i tržišta rada i, prema potrebi, ojačati kapacitete glavnih aktera za oblikovanje i provedbu eksperimentiranja na području socijalne politike te omogućiti pristup potrebnom znanju i stručnosti;

(d)

osiguravati financijsku potporu organizacijama u Uniji i nacionalnim organizacijama da se ojača njihov kapacitet za razvoj, promicati i podupirati provedbu instrumenata i politika Unije kao što je navedeno u članku 1. te mjerodavnog prava Unije.

Članak 16.

Vrste aktivnosti

U okviru osi Progress mogu se financirati sljedeće vrste aktivnosti:

1.

Analitičke aktivnosti:

(a)

prikupljanje podataka i statistike, uzimajući u obzir kvalitativne i kvantitativne kriterije, kao i razvoj zajedničkih metodologija, klasifikacija, mikrosimulacija, pokazatelja i referentnih vrijednost, prema potrebi raščlanjenih prema spolu i dobnoj skupini;

(b)

istraživanja, studije, analize i izvješća, uključujući i ona nastala u okviru financiranja mreža stručnjaka te razvoj stručnosti u području tematskih odjeljaka;

(c)

kvalitativne i kvantitativne evaluacije i ocjene učinka koje vrše javna i privatna tijela;

(d)

praćenje i ocjena prijenosa i primjene prava Unije;

(e)

priprema i provedba eksperimentiranja u području socijalne politike kao metode za testiranje i ocjenjivanje inovativnih rješenja s ciljem njihova jačanja;

(f)

širenje rezultata tih analitičkih aktivnosti.

2.

Zajedničko učenje, podizanje razine osviještenosti i širenje informacija:

(a)

razmjena i širenje dobre prakse, inovativnih pristupa i iskustava, stručnih mišljenja, usporedbi s najboljom praksom te zajedničkog učenja na europskoj razini;

(b)

događaji, konferencije i seminari koje organizira Predsjedništvo Vijeća;

(c)

izobrazba pravnih i političkih stručnjaka;

(d)

oblikovanje i objava priručnika, izvješća i obrazovnih materijala i mjera povezanih s informiranjem, komunikacijom i medijskom pokrivenosšću inicijativa koje podržava Program;

(e)

aktivnosti informiranja i komunikacije;

(f)

razvoj i održavanje sustava informiranja s ciljem razmjene i širenja informacija o politici i zakonodavstvu Unije, i o tržištu rada.

3.

Potpora s obzirom na:

(a)

troškove djelovanja glavnih mreža na razini Unije, čije su aktivnosti povezane s ciljevima osi Progress i koje doprinose ostvarivanju istih;

(b)

izgradnja kapaciteta nacionalnih uprava i specijaliziranih službi odgovornih za promicanje geografske mobilnosti, koje su imenovale države članice te pružatelji mikrokreditiranja;

(c)

organiziranje radnih skupina nacionalnih dužnosnika za nadziranje provedbe prava Unije;

(d)

umrežavanje i suradnja među specijaliziranim tijelima i drugim relevantnim zainteresiranim stranama, nacionalnim, regionalnim i lokalnim tijelima te službama za zapošljavanje na europskoj razini;

(e)

financiranje opservatorija na europskoj razini, uključujući o ključnim tematskim odjeljcima;

(f)

razmjena osoblja između državnih uprava.

Članak 17.

Sufinanciranja Unije

Kad se aktivnosti u okviru osi Progress financiraju nakon poziva na dostavu prijedloga, mogu primiti sufinanciranje Unije koje ne prelazi, prema općem pravilu, 80 % ukupnog prihvatljivog troška. Svaka financijska potpora iznad te gornje granice dodjeljuje se u opravdanim iznimnim okolnostima.

Članak 18.

Sudjelovanje

1.   U okviru osi Progress mogu sudjelovati:

(a)

države članice;

(b)

države EGP-a, u skladu sa Sporazumom o Europskom gospodarskom prostoru i države članice EFTA-e;

(c)

zemlje kandidatkinje i potencijalne zemlje kandidatkinje, u skladu s općim načelima i uvjetima utvrđenima u okviru sporazumâ koji su s njima sklopljeni o njihovom sudjelovanju u programima Unije.

2.   Os Progress otvorena je za sva javna i/ili privatna tijela, aktere i institucije, a posebno za:

(a)

nacionalna, regionalna i lokalna tijela;

(b)

službe za zapošljavanje;

(c)

specijalizirana tijela određena pravom Unije;

(d)

socijalni partneri;

(e)

nevladine udruge;

(f)

visokoškolske institucije i instituti za istraživanja;

(g)

stručnjaci za evaluaciju i ocjenu učinaka;

(h)

nacionalni zavodi za statistiku;

(i)

mediji.

3.   Komisija može surađivati s međunarodnim organizacijama, posebno s Vijećem Europe, Organizacijom za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), Međunarodnom organizacijom rada (MOR) s drugim tijelima UN-a te sa Svjetskom bankom.

4.   Komisija može surađivati s trećim zemljama koje ne sudjeluju u Programu. Predstavnici tih trećih zemalja mogu sudjelovati u događajima od zajedničkog interesa (poput konferencija, radionica i seminara) koji se odvijaju u zemljama koje sudjeluju u Programu, a trošak njihova sudjelovanja može se pokriti iz Programa.

POGLAVLJE II.

Os EURES

Članak 19.

Tematski odjeljci i financiranje

Osi EURES podržane su aktivnostiu jednoj ili više od tematskih odjeljaka navedenih u točkama (a), (b) i (c). Tijekom cijelog trajanja Programa, indikativna raščlamba navedena u članku 5. stavku 2. točki (a) dodijeljenih sredstava među različitim odjeljcima slijedi sljedeće minimalne postotke:

(a)

transparentnost slobodnih radnih mjesta, molbi za posao te svih povezanih informacija za kandidate i poslodavce: 32 %;

(b)

razvijati službe za pronalaženje i zapošljavanje radnika uravnotežavanjem ponude i potražnje radnih mjesta na razini Unije, posebno ciljanim programima mobilnosti: 30 %;

(c)

prekogranična partnerstva: 18 %.

Bilo kakav ostatak pridodaje se jednom ili više tematskih odjeljaka iz točaka (a), (b) ili (c) ili njihovoj kombinaciji.

Članak 20.

Posebni ciljevi

Osim općih ciljeva određenih člankom 4. posebni su ciljevi osi EURES:

(a)

osigurati transparentnost slobodnih radnih mjesta i molbi za posao te odgovarajućih informacija i savjeta, kao i svih povezanih informacija poput onih koje se tiču životnih i radnih uvjeta za potencijalne kandidate i poslodavce. To se postiže njihovom razmjenom i širenjem na nadnacionalnoj, međuregionalnoj i prekograničnoj razini uz pomoć standardnih oblika interoperabilnosti za ponudu i potražnju radnih mjesta, kao i drugim odgovarajućim mjerama poput individualnog savjetovanja i mentorstva, posebno za nekvalificirane radnike.

(b)

podržati pružanje usluga EURES-a za pronalaženje te kvalitetno i održivo zapošljavanje radnika uravnotežavanjem ponude i potražnje radnih mjesta; podržavanje usluga EURES-a proširuje se na različite faze zapošljavanja, od pripremne faze zapošljavanja do pomoći nakon zapošljavanja, s ciljem uspješnog integriranja kandidata na tržište rada; takve usluge za podršku mogu uključivati ciljne programe mobilnosti za popunjavanje slobodnih radnih mjesta u određenom sektoru, zanimanju, državi ili skupini država ili za specifičnu skupinu radnika, kao što su mladi ljudi sa sklonostima mobilnosti, kad je utvrđena jasna gospodarska potreba.

Članak 21.

Vrste aktivnosti

Iz osi EURES mogu se financirati aktivnosti za promicanje doborovoljne mobilnosti pojedinaca unutar Unije, na pravičnoj ossnovi, i za uklanjanje prepreka mobilnosti, a posebno:

(a)

na zahtjev teritorijalnih službi odgovornih za granična područja, razvoj i aktivnosti prekograničnih partnerstva EURES-a;

(b)

pružanje informacija, savjetovanja, usluga posredovanja i zapošljavanja za prekogranične radnike;

(c)

razvoj višejezičnih digitalnih platformi za uravnotežavanje ponude i potražnje radnih mjesta;

(d)

razvoj ciljnih programa mobilnosti, nakon poziva na dostavu prijedloga, za popunjavanje radnih mjesta gdje je na tržištu utvrđen manjak kandidata i/ili za pomoć radnicima koji su skloni mobilnosti i kad je utvrđena jasna ekonomska potreba;

(e)

zajedničko učenje između sudionika EURES-a i osposobljavanja savjetnika EURES-a, uključujući savjetnike prekograničnog partnerstva EURES-a;

(f)

aktivnosti informiranja i komunikacije s ciljem podizanja svijesti o prednostima geografske i profesionalne mobilnosti općenito te o aktivnostima i uslugama u okviru EURES-a.

Članak 22.

Sufinanciranj Unije

Kad se aktivnosti u okviru osi EURES financiraju nakon poziva na dostavu prijedloga, mogu primiti sufinanciranje Unije koje ne prelazi, prema općem pravilu, 95 % ukupnog prihvatljivog troška. Svaka financijska potpora iznad te gornje granice dodjeljuje se samo u opravdanim iznimnim okolnostima.

Članak 23.

Praćenje obrazaca mobilnosti

Kako bi se ustanovili i spriječili negativni učinci do kojih dolazi u vezi s geografskom mobilnošću unutar Unije, Komisija zajedno s državama članicama, u skladu s člankom 12. Uredbe (EU) br. 492/2011 redovito prati pritok i obrasce mobilnosti.

Članak 24.

Sudjelovanje

1.   U okviru osi EURES mogu sudjelovati:

(a)

države članice;

(b)

države EGP-a u skladu sa Sporazumom o Europskom gospodarskom prostoru i Švicarska Konfederacija u skladu sa Sporazumom između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Švicarske Konfederacije, s druge strane, o slobodnom kretanju osoba (18).

2.   Os EURES otvorena je za sva tijela, aktere i institucije, koje imenuje država članica ili Komisija, koje zadovoljavaju uvjete za sudjelovanje u EURES-u, kako je utvrđeno u provedbenoj Odluci Komisije br. 2012/733/EU. Među ta se tijela, aktere i institucije posebno ubrajaju:

(a)

nacionalna, regionalna i lokalna tijela;

(b)

službe za zapošljavanje;

(c)

organizacije socijalnih partnera i druge zainteresirane strane.

POGLAVLJE III.

Os Mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo

Članak 25.

Tematski dijelovi i financiranje

Osi Mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo podržane su aktivnosti iz jednog ili više tematskih odjeljaka navedenih u točkama (a) i (b). Tijekom cijelog trajanja Programa, indikativna raščlamba navedena u članku 5. stavku 2. točki (c) dodijeljenih sredstava među različitim odjeljcima slijedi sljedeće minimalne postotke:

(a)

mikrofinanciranje za ranjive skupine i mikropoduzeća: 45 %;

(b)

socijalno poduzetništvo: 45 %.

Bilo kakav ostatak pridodaje se tematskim odjeljcima iz točaka (a) ili (b) ili njihovoj kombinaciji.

Članak 26.

Posebni ciljevi

Osim općih ciljeva određenih člankom 4. posebni su ciljevi osi Mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo:

(a)

povećati dostupnost i raspoloživost mikrofinanciranja za:

i.

ranjive osobe koje su ostale bez posla, prijeti im opasnost od gubitka istog ili im je teško ući ili ponovno ući na tržište rada, osobe kojima prijeti opasnost od socijalne isključenosti ili koje su socijalno isključene te su u nepovoljnom položaju s obzirom na pristup konvencionalnom kreditnom tržištu i koje žele osnovati ili razviti vlastita mikropoduzeća;

ii.

mikropoduzeća u početnoj fazi i u fazi razvoja, posebno mikropoduzeća koja zapošljavaju osobe kao što je navedeno u točki (i);

(b)

ojačati institucionalni kapacitet pružatelja usluga mikrokreditiranja;

(c)

podržati razvoj tržišta socijalnog ulaganja i olakšati pristup financiranju za socijalna poduzeća omogućavanjem kapitalnih ili kvazikapitalnih ulaganja, instrumenata zajmova ili bespovratnih sredstava u iznosu do 500 000 EUR za socijalna poduzeća koja ili imaju godišnji promet koji ne prelazi 30 milijuna EUR ili čija ukupna godišnja bilanca ne prelazi 30 milijuna EUR, a koja nisu subjekti za zajednička ulaganja.

Kako bi se osigurala komplemetarnost, Komisija i države članice, svaka na svom području nadležnosti, usklađuju te aktivnosti s onima poduzetima u okviru kohezijske politike i nacionalnih politika.

Članak 27.

Vrste aktivnosti

Podrška mikrofinanciranju i socijalnim poduzećima, uključujući izgradnju institucionalne sposobnosti, posebno financijskim instrumentimapredviđenima u glavi VIII. prvog dijela Financijske uredbe i bespovratnim sredstvima može se pružiti u okviru osi Mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo.

Članak 28.

Sudjelovanje

1.   U okviru osi Mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo mogu sudjelovati javna i privatna tijela na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini u zemljama navedenima u članku 18. stavku 1. pružajući u njima:

(a)

mikrofinanciranje za osobe i mikropoduzeća; i/ili

(b)

financiranje za socijalna poduzeća.

2.   Komisija osigurava da je os dostupna, bez diskriminacije, svim javnim i privatnim tijelima u državama članicama.

3.   S ciljem okretanja krajnjim korisnicima i stvaranja konkurentnih, održivih mikropoduzeća, javna i privatna tijela koja obavljaju aktivnosti iz stavka 1. točke (a) blisko surađuju s organizacijama, uključujući organizacije civilnog društva, koje zastupaju interese krajnjih korisnika mikrokredita te s organizacijama, pogotovo onima koje se podupiru iz Europskog socijalnog fonda (ESF), za osiguravanje mentorskih programa i programa strukovne izobrazbe za takve krajnje korisnike. U tom se kontekstu osigurava dostatno praćenje korisnika i prije i nakon stvaranja mikropoduzeća.

4.   Javna i privatna tijela koja provode aktivnosti iz stavka 1. točke (a) pridržavaju se visokih standarda upravljanja, vođenja i zaštite potrošača u skladu s načelima Europskog etičkog kodeksa za pružanje usluga mikrokreditiranja te pokušavaju spriječiti da se osobe i poduzeća previše zaduže, na primjer zbog odobrenih zajmova po visokim kamatnim stopama ili pod uvjetima koji vrlo lako mogu dovesti do njihove nesolventnosti.

Članak 29.

Financijski doprinos

Osim u slučaju zajedničkih djelovanja sredstva dodijeljena osi Mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo pokrivaju ukupni trošak mjera provedenih uz pomoć financijskih instrumenata, uključujući obaveze plaćanja financijskim posrednicima, poput gubitka od jamstava, naknada za upravljanje za subjekte koji upravljaju doprinosima Unije ili bilo kojih drugih prihvatljivih troškova.

Članak 30.

Upravljanje

1.   Kako bi se proveli instrumenti i dodijelila bespovratna sredstva iz članka 27., Komisija može sklopiti sporazume sa subjektima navedenima u članku 139. stavku 4. Financijske uredbe, pogotovo s Europskom investicijskom bankom i Europskim investicijskim fondom. Tim se sporazumima utvrđuju detaljne odredbe o provođenju zadaća povjerenih tim subjektima, uključujući odredbe u kojima je istaknuta potreba za osiguravanjem dodatnosti i usklađivanja s postojećim financijskim instrumentima Unije i nacionalnim financijskim instrumentima te za ravnomjernom raspodjelom sredstava između država članica i ostalih država sudionica. Financijski instrumenti izglave VIII. prvog dijela Financijske uredbe mogu se osigurati namjenskim investicijskim fondovima, koji se mogu financirati iz proračuna Programa, od strane drugih ulagača ili iz oba izvora.

2.   Namjenski investicijski fondovi nevedeni u 1. stavku mogu između ostalog osigurati zajmove, vlasnički kapital i instrumente dijeljenja rizika za posrednike ili izravno financiranje za socijalna poduzeća ili oboje. Vlasnički se kapital može osigurati u obliku otvorenih sudjelovanja u kapitalu, neaktivnim udjelima, dioničarskim zajmovima i kombinacijama različitih vrsta sudjelovanja u kapitalu danih ulagačima.

3.   Uvjeti, poput kamatnih stopa, za mikrokredite izravno ili neizravno podržani u okviru ove osi odražavaju korist podrške te se opravdavaju u odnosu na temeljne rizike i realne troškove financiranja povezanih s kreditom.

4.   U skladu s člankom 140. stavkom 6. Financijske uredbe, godišnje otplate koje proizlaze iz određenog financijskog instrumenta dodjeljuju se tom financijskom instrumentu do 1. siječnja 2024., dok prihodi ulaze u opći proračun Unije nakon odbijanja troškova upravljanja i naknada. U slučaju financijskih instrumenata koji su uspostavljeni u višegodišnjem okviru za razdoblje 2007.-2013. godišnje otplate i i prihodi proizašli iz operacija započetih u prethodnom razdoblju dodjeljuju se financijskom instrumentu tekućeg razdoblja.

5.   Nakon isteka sporazuma sklopljenih sa subjektima navedenima u stavku 1. ili nakon isteka investicijskog razdoblja specijaliziranog ulagačkog fonda, iznos duga prema Uniji uplaćuje se u opći proračun Unije.

6.   Subjekti navedeni u stavku 1. ovog članka i, prema potrebi, upravitelji fondovima sklapaju pisane sporazume s javnim i privatnim tijelima spomenutima u članku 28. Tim se sporazumima određuje obaveza javnim i privatnim pružateljima da sredstva raspoloživa u okviru osi Mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo koriste u skladu s ciljevima iz članka 26. te da osiguraju informacije za sastavljanje okvirnih godišnjih izvješća o provedbi iz članka 31.

Članak 31.

Izvješća o provedbi

1.   Subjekti iz članka 30. stavka 1. i, prema potrebi, upravitelji fondova Komisiji šalju godišnja izvješća o provedbi, u kojima navode djelatnosti za koje je odobrena potpora, njihovu financijsku provedbu i raspodjelu te dostupnost sredstava i ulaganja po sektoru, geografskom području i vrsti korisnika. Ta izvješća također sadrže odobrene ili odbijene molbe u odnosu na svaki posebni cilj, ugovore sklopljene između relevantnih javnih i privatnih tijela, financirane aktivnosti i njihove rezultate, uključujući i njihov socijalni učinak, stvaranje radnih mjesta te održivost potpore dodijeljene poduzećima. Komisija kao informaciju šalje ta izvješća Europskom parlamentu.

2.   Informacije iz tih godišnjih izvješća o provedbi unose se u dvogodišnja izvješća o praćenju iz članka 12. Ta izvješća o praćenju uključuju godišnja izvješća iz članka 8. stavka 2. Odluke br. 283/2010/EU, detaljne informacije o aktivnostima komunikacije i informacije o usklađenosti s drugim instrumentima Unije, posebno ESF-om.

GLAVA III.

PROGRAMI RADA I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 32.

Programi rada

Komisija donosi provedbene akte koji sadrže program rada za tri osi. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 36. stavka 3.

Prema potrebi, programi rada odnose se na trogodišnje razdoblje isadrži opis aktivnosti koje treba financirati, postupak odabira aktivnosti koje Unija podupire, geografsku pokrivenost, ciljnu skupinu i indikativnni rok provedbe. Programi rada također navode naznaku iznosa dodijeljenog svakom posebnom cilju i odražavaju preraspodjelu sredstava u skladu s člankom 33. Programi rada pojačavaju usklađenost Programa navodeći veze između tri osi.

Članak 33.

Ponovna dodjela sredstava prema osima i prema pojedinačnim tematskim odjeljcima unutar osi

Komisija ima ovlasti donositi delegirane akte u skladu s člankom 34. za ponovnu dodjelu sredstava među osima i prema pojedinačnim tematskim odjeljcima unutar svake osi koji za više od 5 % i do najviše 10 % prelaze okvirni iznos određen za svaki pojedinačni slučaj i kada tako zahtijevaju promjene u socio-ekonomskom kontekstu ili zaključci srednjoročne evaluacije iz članka 13. stavka 1. Ponovna dodjela sredstava tematskim dijelovima unutar svake osi odražava se u programima rada navedenima u članku 32.

Članak 34.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast usvajanja delegiranih akata dodijeljena Komisiji podliježe uvjetima utvrđenima ovim člankom.

2.   Ovlast donošenja delegiranih akata navedenih u članku 33. dodjeljuje se Komisiji za razdoblje od sedam godina počevši od 1. siječnja 2014.

3.   Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 33. Odlukom o opozivu prestaje delegiranje ovlasti navedene u toj odluci. Opoziv proizvodi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen u skladu s člankom 33. stupa na snagu samo ako se tome izričito ne usprotive ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca po obavješćivanju Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu ili ako su, prije isteka tog roka, i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da se neće protiviti. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 35.

Dodatne provedbene mjere

Mjere potrebne za provedbu Programa, poput kriterija za ocjenjivanje Programa, uključujući one koji se odnose na ekonomičnost i mjere za širenje i prijenos rezultata usvojene su u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 36. stavka 2.

Članak 36.

Postupak u odboru

1.   Komisiji pomaže odbor. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak, primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Pri upućivanju na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 37.

Prijelazne mjere

Aktivnosti iz članaka 4., 5. i 6. Odluke br. 1672/2006/EZ koje su započete prije 1. siječnja 2014. i dalje su regulirane tom Odlukom. U odnosu na te aktivnosti, Komisiji u radu pomaže odbor naveden u članku 36. ove Uredbe.

Članak 38.

Evaluacija

1.   Završna evaluacija iz članka 13. stavka 4. sadrži završnu evaluaciju iz članka 9. Odluke br. 283/2010/EU.

2.   Komisija provodi posebnu završnu evaluaciju osi Mikrofinanciranje i socijalno poduzetništvo najkasnije jednu godinu nakon isteka sporazuma sa subjektima.

Članak 39.

Izmjene Odluke br. 283/2010/EU

Odluka br. 283/2010/EU mijenja se kako slijedi:

(1)

U članku 5. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Nakon isteka trajanja instrumenta iznos duga prema Uniji, u skladu s Uredbom (EU) br. 1296/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o Programu Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije, dostupan je za mikrofinanciranje i potporu socijalnih poduzeća (*1).

(*1)  SL L 347, 20.12.2013, str. 238.”;"

(2)

U članku 8., brišu su stavci 3. i 4.

Članak 40.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  SL C 143, 22.5.2012., str. 88.

(2)  SL C 225, 27.7.2012., str. 167.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 21. studenoga 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu)

(4)  Odluka br. 1672/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 2006. o uspostavljanju Programa zajednice za zapošljavanje i socijalnu uključenost - PROGRESS (SL L 315, 15.11.2006., str. 1.)

(5)  Uredba (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća of 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika u Uniji (SL L 141, 27.5.2011., str. 1.)

(6)  Provedbena odluka Komisije 2012/733/EU od 26. studenoga 2012. o provedbi Uredbe (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s popunjavanjem radnih mjesta i prijava za posao te ponovnu uspostavu EURES-a (SL L 328, 28.11.2012., str. 21.)

(7)  Odluka br. 283/2010/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. ožujka 2010. o uspostavi Europskog mikrofinancijskog instrumenta za zapošljavanje i socijalnu uključenost - Progress (SL L 87, 7.4.2010., str. 1.)

(8)  Odluka Vijeća 2010/707/EU od 21. listopada 2010. o smjernicama za politike zapošljavanja u državama članicama (SL L 308, 24.11.2010., str. 46.).

(9)  Uredba (EU, EURATOM) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(10)  Preporuka Vijeća od 22. travnja 2013. o uspostavi Jamstava za mlade (SL C 120, 26.4.2013., str. 1.).

(11)  SL C 373, 20.12.2013, str. 1.

(12)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(13)  Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikro, malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).

(14)  Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo, obuhvaćenima Zajedničkim strateškim okvirom, o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu (Vidi stranicu 320 ovog Službenog lista).

(15)  Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (SL L 312, 23.12.1995., str. 1.).

(16)  Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).

(17)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i pregledima na licu mjesta koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).

(18)  SL L 114, 30.4.2002., str. 6.


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/253


UREDBA (EU) br. 1297/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 u pogledu određenih odredbi o financijskom upravljanju za određene države članice u ozbiljnim poteškoćama ili kojima prijete takve poteškoće u odnosu na njihovu financijsku stabilnost, pravilima o opozivu sredstava za određene države članice i pravilima o konačnoj isplati

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 177.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija,

postupajući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Besprimjerna globalna financijska kriza i recesija koje ne prestaju ozbiljno su naštetile gospodarskom rastu i financijskoj stabilnosti te su izazvale snažno pogoršanje financijskih, gospodarskih i socijalnih uvjeta u državama članicama. Pojedine države članice imaju ili im prijete ozbiljne poteškoće, prije svega u pogledu gospodarskog rasta i financijske stabilnosti te pogoršanja stanja njihova deficita i duga što je također posljedica međunarodnoga gospodarskog i financijskog okruženja.

(2)

Iako su već poduzete znatne aktivnosti za poništavanje negativnih učinaka financijske krize, uključujući izmjene zakonodavnog okvira, učinak te krize na realno gospodarstvo, tržište rada i građane tek je sada došao do izražaja. Pritisak na nacionalne financijske resurse povećava se te je potrebno hitno poduzeti daljnje korake kako bi se ublažio taj pritisak putem maksimalnog i optimalnog korištenja financiranja iz strukturnih fondova i Kohezijskog fonda („fondovi”). S obzirom na trajnu narav financijskih poteškoća potrebno je produžiti provedbu mjera usvojenih Uredbom (EU) br. 1311/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (3). Te mjere usvojene su u skladu s člankom 122. stavkom 2. te člancima 136. i 143. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

(3)

Da bi se olakšalo upravljanje sredstvima Unije, pomoglo ubrzati ulaganja u državama članicama i regijama i popravila dostupnost financiranja za gospodarstvo, Uredba Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (4) izmijenjena je Uredbom (EU) br. 1311/2011 kako bi se omogućilo povećanje privremenih plaćanja iz fondova za iznos koji za 10 postotnih bodova premašuje trenutačnu stopu sufinanciranja za svaku prioritetnu os, za države članice koje se suočavaju s ozbiljnim poteškoćama s obzirom na njihovu financijsku stabilnost i koje su zatražile pomoć u okviru ove mjere.

(4)

Člankom 77. stavkom 6. Uredbe (EZ) br. 1083/2006 dopušta se primjena uvećane stope sufinanciranja sve do 31. prosinca 2013. Međutim, kako se države članice i dalje suočavaju s ozbiljnim poteškoćama u pogledu njihove financijske stabilnosti, trajanje primjene uvećane stope sufinanciranja ne bi trebalo biti ograničeno do 31. prosinca 2013.

(5)

U skladu sa zaključcima Europskog vijeća od 7. do 8. veljače 2013. i kako je predviđeno člankom 22. Uredbe (EU) br. 1303/2013. Europskog parlamenta i Vijeća (5), stopa sufinanciranja uvećana za 10 postotnih bodova primjenjivat će se u odnosu na programsko razdoblje 2014. – 2020. do 30. lipnja 2016., kada se ponovno treba preispitati mogućnost povećanja. S obzirom na to da se programska razdoblja 2007. – 2013. i 2014. – 2020. preklapaju, potrebno je osigurati dosljedno i jednoobrazno postupanje prema državama članicama koje primaju financijsku pomoć tijekom ta dva razdoblja. Stoga bi te države članice koje primaju financijsku pomoć također trebale imati koristi od povećanja stope sufinanciranja do isteka razdoblja prihvatljivosti i zahtijevati njenu primjenu u svojim zahtjevima za konačnu isplatu čak i ako se financijska pomoć više ne pruža.

(6)

Uredba (EU) br. 1303/2013 namijenjena je postizanju primjerene koncentracije sredstava za koheziju na najnerazvijenije regije i države članice. Kako bi se doprinijelo smanjivanju nejednakosti u prosječnom intenzitetu potpore po stanovniku, najviša razina prijenosa (određivanje gornje granice) iz fondova za svaku pojedinu državu članicu treba se, u skladu s budućim uredbama, odrediti na razini od 2,35 % BDP-a države članice. Određivanje gornje granice treba se provoditi na godišnjoj osnovi i, ako to bude primjenjivo, treba razmjerno umanjivati sve prijenose (uz iznimku razvijenijih regija i „cilja europske teritorijalne suradnje”) u dotičnu državu članicu kako bi se postigla najviša razina prijenosa. Za države članice koje su Uniji pristupile prije 2013. i čiji je prosječni realni rast BDP-a u razdoblju 2008. – 2010. bio niži od – 1 %, najviša stopa prijenosa treba se odrediti na razini od 2,59 % njihovog BDP-a.

(7)

Uredbom (EU) br. 1303/2013 određuje se gornja granica za dodijeljena sredstva po državi članici na 110 % stvarne razine za razdoblje 2007. – 2013. Države članice na koje se odnosi to postavljanje gornje granice treba dodatno zaštititi od rizika automatskog opoziva dodijeljenih sredstava u razdoblju 2007. – 2013.

(8)

U svojim zaključcima od 8. veljače 2013. Europsko je vijeće pozvalo Komisiju da ispita praktična rješenja za smanjenje rizika od automatskog opoziva sredstava iz nacionalne omotnice za Rumunjsku i Slovačku za razdoblje 2007. 2013., uključujući izmjenu Uredbe (EZ) br. 1083/2006.

(9)

Europsko vijeće je također naglasilo potrebu za osiguravanjem provedive razine i profila za plaćanja pod svim proračunskim stavkama kako bi se ograničila neplaćena proračunske izdvajanja posebice primjenom pravila za automatski opoziv sredstava u svim stavkama. Stoga bi odredbe o ublažavanju pravila o opozivu sredstava za države članice na koje utječe postavljanje gornje granice utvrđeno u Uredbi (EU) br. 1303/2013 trebale biti uravnotežene u smislu njihova utjecaja na neplaćena proračunska izdvajanja.

(10)

Rok za izračun automatskih opoziva sredstava za godišnja proračunska izdvajanja za 011. i 2012. trebao bi se produljiti za jednu godinu, no proračunska izdvajanja za 2012., koje 31. prosinca 2015. još uvijek budu nepodmirena, trebat će opravdati do 31. prosinca 2015. To bi produljenje trebalo pomoći poboljšanju apsorpcije sredstava namijenjenih za operativne programe u državama članicama koje su pogođene postavljanjem gornje granice za njihove buduće dodjele sredstava za kohezijsku politiku na 110 % njihovog realnog iznosa za razdoblje 2007. – 2013. Takva fleksibilnost potrebna je kako bi se odgovorilo na provedbu programâ koja je sporija od očekivane, a pogađa posebno te države članice.

(11)

Kako bi se optimizirala apsorpcija sredstava iz fondova, prilikom određivanja iznosa konačne isplate za operativne programe trebalo bi primijeniti ograničeno prilagođavanje najvećeg iznosa pomoći iz fondova za svaku prioritetnu os.

(12)

S obzirom na najozbiljniji krizu dosad potrebno je brzo usvojiti mjere potpore i stoga je primjereno da ova Uredba stupi na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

(13)

Uredbu (EZ) br. 1083/2006 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 1083/2006 mijenja se kako slijedi:

(1)

članak 77. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 2. mijenja se kako slijedi:

„2.   Odstupajući od članka 53. stavka 2., članka 53. stavka 4. druge rečenice i od gornjih granica utvrđenih u prilogu III., privremena plaćanja i konačne isplate uvećavaju se za iznos koji odgovara 10 postotnih bodova iznad stope sufinanciranja primjenjive na svaku prioritetnu os, ali koji ne prelazi 100 % i koji se treba primijeniti na iznova prijavljen iznos prihvatljivih izdataka u svakoj ovjerenoj izjavi o izdacima podnesenoj do kraja programskog razdoblja kada, nakon 21. prosinca 2013. država članica ispuni jedan od sljedećih uvjeta:

(a)

financijska pomoć stavljena je na raspolaganje državi članici u skladu s Uredbom Vijeća (EU) br. 407/2010 (*1) ili joj je financijska pomoć na raspolaganje stavljena od strane druge države članice eurozone prije stupanja na snagu te Uredbe;

(b)

srednjoročna financijska pomoć stavljena je na raspolaganje državi članici u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 332/2002 (*2);

(c)

financijska pomoć stavljena je na raspolaganje državi članici u skladu s Ugovorom o Europskom stabilizacijskom mehanizmu nakon njegovog stupanja na snagu.

(*1)  Uredba Vijeća (EU) br. 407/2010 od 11. svibnja 2010. o uspostavi Mehanizma za europsku financijsku stabilnost (SL L 118, 12.5.2010., str. 1.)."

(*2)  Uredba Vijeća (EZ) br. 332/2002 od 18. veljače 2002. o uspostavi instrumenta srednjoročne financijske pomoći platnim bilancama država članica (SL L 53, 23.2.2002., str. 1.).”"

(b)

stavak 6. briše se:

(c)

dodaje se sljedeći stavak:

„12.   Odstupajući od stavka 10. doprinos Unije u vidu konačne isplate za svaku prioritetnu os ne prelazi za više od 10 % najveći iznos pomoći iz fondova za svaku prioritetnu os, u skladu s odlukom Komisije o odobravanju operativnog programa.. Međutim, doprinos Unije u vidu konačne isplate ne prelazi prijavljeni javni doprinos ni najveći iznos pomoći iz svakog fonda za svaki operativni program, u skladu s odlukom Komisije o odobravanju operativnog programa.”;

(2)

članak 93. mijenja se kako slijedi:

(a)

umeće se sljedeći stavak:

„2.b   Odstupajući od stavka 1. prvog podstavka i od stavka 2., državama članicama kod kojih se za dodjelu sredstava za kohezijsku politiku u programskom razdoblju 2014. – 2020. postavlja gornja granica na 110 % njihovog realnog iznosa za razdoblje 2007. – 2013. rok iz stavka 1. je 31. prosinca treće godine koja slijedi nakon godine u kojoj je izvršeno godišnje proračunsko izdvajanje u razdoblju od 2007. do 2012. u okviru njihovih operativnih programa.”

(b)

u stavku 3. dodaje se sljedeći podstavak:

„Prvim podstavkom ne dovodi se u pitanje primjena roka utvrđenog stavkom 2.b na proračunsko izdvajanje za 2012. za države članice iz tog stavka.”

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 11. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  Mišljenje od 19. rujna 2013. (SL C 341, 21.11.2013., str. 27.).

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 20. studenoga 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 5. prosinca 2013.

(3)  Uredba (EU) br. 1311/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 u pogledu određenih odredbi o financijskom upravljanju određenih država članica u poteškoćama ili kojima prijete poteškoće u odnosu na njihovu financijsku stabilnost (SL L 337, 20.7.2011., str. 5.).

(4)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1083/2006 od 11. srpnja 2006. o utvrđivanju općih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1260/1999 (SL L 210, 31.7.2006., str. 25.).

(5)  Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (Za stranici 320. ovog Službenom listu.).


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/256


UREDBA (EU) br. 1298/2013. EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 11. prosinca 2013.

o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 u pogledu financijskih sredstava za određene države članice iz Europskog socijalnog fonda

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 177.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora,

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (1),

budući da:

(1)

U kontekstu pregovora o višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2014. –2020., potrebno je riješiti određena pitanja koja proizlaze iz konačnog ishoda pregovora.

(2)

Na svojem sastanku 27. i 28. lipnja 2013. Europsko vijeće je ocijenilo da je potrebno pronaći proračunsko rješenje kako bi se ta pitanja riješila za najpogođenije države članice, tj. Francusku, Italiju i Španjolsku.

(3)

Uzimajući u obzir trenutačnu gospodarsku krizu, kako bi se ojačala gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija Unije i kao doprinos posebnim naporima potrebnima za rješavanje posebnih problema nezaposlenosti, posebno nezaposlenosti mladih, siromaštva i socijalne isključenosti u Francuskoj, Italiji i Španjolskoj, potrebno je povećati sredstva iz Europskog socijalnog fonda (ESF) za te države članice za 2013.

(4)

Radi utvrđivanja iznosa koji se trebaju dodijeliti predmetnim državama članicama u skladu s Prilogom I. Uredbi Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (2), potrebno je prilagoditi odredbe kojima se određuju ukupna sredstva fondova za tri cilja kojima oni pridonose i Prilog II. toj Uredbi kojim se utvrđuju kriteriji i metodologija koji služe za okvirnu godišnju raspodjelu odobrenih sredstava za preuzete obveze po državi članici.

(5)

Kako bi se osigurala učinkovitost povećanja odobrenih sredstava za preuzete obveze za 2013. i olakšala provedba operativnih programa, potrebno je uzeti u obzir sposobnost apsorpcije predmetnih država članica u pogledu konvergencije i regionalne konkurentnosti te zapošljavanja kao ciljeva fondova.

(6)

Kako bi se omogućilo dovoljno vremena da se operativnim programima iskoriste dodatna sredstva ESF-a, potrebno je produljiti i rok za proračunska izdvajanja u vezi s operativnim programima kojima će se dodijeliti novi iznosi predviđeni Prilogom II. Uredbi (EZ) br. 1083/2006.

(7)

Budući da se ta odobrena sredstva za preuzete obveze odnose na 2013. godinu, ova bi Uredba trebala stupiti na snagu što prije.

(8)

Uredbu (EZ) br. 1083/2006 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 1083/2006 mijenja se kako slijedi:

(1)

članak 18. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Sredstva na raspolaganju za izdvajanje iz fondova za razdoblje od 2007. do 2013. iznose 308 542 551 107 EUR prema cijenama iz 2004. u skladu s godišnjom raspodjelom prikazanom u Prilogu I.”;

(b)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Iznosi iz stavaka od 12. do 30. i 32. Priloga II. uključuju se u iznose iz članaka 19., 20. i 21. i moraju biti jasno naznačeni u programskim dokumentima.”;

(2)

članci 19. i 20. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 19.

Sredstva za cilj konvergencije

Ukupna sredstva za cilj konvergencije iznose 81,53 % sredstava iz članka 18. stavka 1. (tj. ukupno 251 543 760 146 EUR) i raspodjeljuju se na različite komponente na sljedeći način:

(a)

70,50 % (tj. ukupno 177 338 880 991 EUR) za financiranje iz članka 5. stavka 1., uz korištenje prihvatljivog broja stanovnika, regionalnog blagostanja, nacionalnog blagostanja i stope nezaposlenosti kao kriterija za izračun okvirne raspodjele po državi članici;

(b)

4,98 % (tj. ukupno 12 521 289 405 EUR) za prijelaznu i posebnu potporu iz članka 8. stavka 1., uz korištenje prihvatljivog broja stanovnika, regionalnog blagostanja, nacionalnog blagostanja i stope nezaposlenosti kao kriterija za izračun okvirne raspodjele po državi članici;

(c)

23,23 % (tj. ukupno 58 433 589 750 EUR) za financiranje iz članka 5. stavka 2., uz korištenje broja stanovnika, nacionalnog blagostanja i površine kao kriterija za izračun okvirne raspodjele po državi članici;

(d)

1,29 % (tj. ukupno 3 250 000 000 EUR) za prijelaznu i posebnu potporu iz članka 8. stavka 3.

Članak 20.

Sredstva za cilj regionalne konkurentnosti i zapošljavanja

Ukupna sredstva za cilj regionalne konkurentnosti i zapošljavanja iznose 15,96 % sredstava iz članka 18. stavka 1. (tj. ukupno 49 239 337 841 EUR) i raspodjeljuju se na različite komponente na sljedeći način:

(a)

78,91 % (ukupno 38 854 031 211 EUR) za financiranje iz članka 6., uz korištenje prihvatljivog broja stanovnika, regionalnog blagostanja, stope nezaposlenosti, stope zaposlenosti i gustoće naseljenosti kao kriterija za izračun okvirne raspodjele po državi članici; i

(b)

21,09 % (tj. ukupno 10 385 306 630 EUR) za prijelaznu i posebnu potporu iz članka 8. stavka 2., uz korištenje prihvatljivog broja stanovnika, regionalnog blagostanja, nacionalnog blagostanja i stope nezaposlenosti kao kriterija za izračun okvirne raspodjele po državi članici.”;

(3)

u članku 21. stavku 1. uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim:

„Ukupna sredstva za cilj europske teritorijalne suradnje iznose 2,51 % sredstava iz članka 18. stavka 1. (tj. ukupno 7 759 453 120 EUR) i, isključujući iznos iz Priloga II. stavka 22., raspodjeljuju se na različite komponente na sljedeći način:”;

(4)

u članku 75. umeće se sljedeći stavak 1.b:

„1.b   Odstupajući od stavka 1., proračunska izdvajanja za iznose iz stavka 32. Priloga II. izvršavaju se do 30. lipnja 2014.”;

(5)

Prilog I. zamjenjuje se sljedećim:

„PRILOG I.

Godišnja raspodjela odobrenih sredstava za preuzete obveze u razdoblju od 2007. do 2013.

(iz članka 18.)

(EUR, cijene iz 2004.)

2007

2008

2009

2010

2011

2012

2013

42 863 000 000

43 318 000 000

43 862 000 000

43 860 000 000

44 073 000 000

44 723 000 000

45 843 551 107 ”;

(6)

u Prilogu II. dodaje se sljedeći stavak:

„32.

Za 2013. godinu dodatna sredstva u iznosu od 125 513 290 EUR u okviru ESF-a dodjeljuju se kako slijedi: Francuskoj se dodjeljuje 83 675 527 EUR, Italiji se dodjeljuje 25 102 658 EUR i Španjolskoj se dodjeljuje 16 735 105 EUR.”

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 11. prosinca 2013..

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  Stajalište Europskog parlamenta od 20. studenoga 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 5. prosinca 2013.

(2)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1083/2006 od 11. srpnja 2006. o utvrđivanju općih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1260/1999 (SL L 210, 31.7.2006., str. 25.)


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/259


UREDBA (EU) br. 1299/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 17. prosinca 2013.

o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnja”

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 178.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

Člankom 176. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) propisuje se da je Europski fond za regionalni razvoj (EFRR) namijenjen pomoći pri otklanjanju glavnih regionalnih neuravnoteženosti u Uniji. Na temelju tog članka te članka 174. drugog i trećeg dstavka UFEU-a, EFRR treba doprinositi smanjivanju razlika u stupnju razvijenosti različitih regija i smanjivanju zaostalosti regija u najnepovoljnijem položaju, pri čemu se posebna pozornost treba posvetiti ruralnim područjima, područjima zahvaćenima industrijskom tranzicijom i regijama koje su izložene ozbiljnim i trajnim prirodnim ili demografskim poteškoćama, kao što su najsjevernije regije s vrlo niskom gustoćom naseljenosti te otoci, pogranične i planinske regije.

(2)

Uredbom (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3) utvrđene su zajedničke odredbe za EFRR, Europski socijalni fond (ESF), Kohezijski fond, Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR) te Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EFPR). Uredbom (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4) utvrđene su posebne odredbe povezane s vrstom aktivnosti koje mogu biti financirane EFRR-om i definirani su ciljevi za te aktivnosti. Te uredbe nisu u potpunosti prilagođene posebnim potrebama cilja „Europska teritorijalna suradnja” u slučajevima kada surađuju najmanje dvije države članice ili jedna država članica i jedna treća zemlja. Stoga je potrebno utvrditi posebne odredbe za cilj „Europska teritorijalna suradnja” koje se tiču područja primjene, geografskog opsega, financijskih sredstava, tematske koncentracije i prioriteta ulaganja, programiranja, praćenja i evaluacije, tehničke pomoći, prihvatljivosti, upravljanja, kontrole i imenovanja, sudjelovanja trećih zemalja te financijskog upravljanja.

(3)

Kako bi se povećala dodana vrijednost kohezijske politike Unije, posebne odredbe trebale bi težiti postizanju značajnog pojednostavljenja za sve uključene: korisnike, tijela nadležna za programe, tijela u državama članicama sudionicama, na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, prema potrebi, i treće zemlje te Komisiju.

(4)

Kako bi se podupirao skladan razvoj teritorija Unije na različitim razinama, EFRR bi trebao podupirati prekograničnu, transnacionalnu i međuregionalnu suradnju u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”.

(5)

Cilj prekogranične suradnje trebao bi biti rješavanje zajedničkih izazova koji su zajednički identificirani u pograničnim regijama, poput loše dostupnosti, posebno u odnosu na povezivost informacijskih i komunikacijskih tehnologija i prometnu infrastrukturu, lokalnih industrija u opadanju, neodgovarajućeg poslovnog okruženja, nedostatka umreženosti između lokalnih i regionalnih uprava, niskih razina istraživanja i inovacija te preuzimanja informacijskih i komunikacijskih tehnologija, onečišćenja okoliša, sprečavanja rizika, negativnih stavova prema građanima susjednih zemalja te bi cilj trebao biti iskorištavanje neiskorištenih potencijala rasta u pograničnom području (razvoj prekograničnih objekata i klastera za istraživanja i inovacije, integracija prekograničnog tržišta rada, suradnja između obrazovnih institucija, uključujući sveučilišta, ili između zdravstvenih ustanova), uz istovremeno jačanje suradnje u svrhu općeg usklađenog razvoja Unije.

(6)

Transnacionalna suradnja trebala bi težiti jačanju suradnje putem djelovanja koja doprinose integriranom teritorijalnom razvoju povezanom s prioritetima kohezijske politike Unije te bi trebala obuhvaćati i morsku prekograničnu suradnju koja nije obuhvaćena programima prekogranične suradnje.

(7)

Međuregionalna suradnja trebala bi težiti jačanju učinkovitosti kohezijske politike poticanjem razmjene iskustava između regija o tematskim ciljevima i urbanom razvoju, uključujući urbano-ruralne veze, kako bi se poboljšala provedba programa i mjera teritorijalne suradnje, kao i promicanjem analize razvojnih trendova u području teritorijalne kohezije putem istraživanja, prikupljanja podataka i drugih mjera. Razmjenom iskustava o tematskim ciljevima trebalo bi se poboljšati osmišljavanje i provedba, prije svega operativnih programa u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”, ali također, gdje je primjereno, programa u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”, uključujući poticanje uzajamno korisne suradnje između inovativnih klastera koje karakterizira intenzivna istraživačka djelatnost te razmjenu između istraživača i istraživačkih institucija u razvijenim i manje razvijenim regijama, uzimajući u obzir iskustvo „Regijâ znanja” i „Istraživačkog potencijala u konvergencijskim i najudaljenijim regijama” u okviru Sedmog okvirnog programa za istraživanje.

(8)

Trebalo bi utvrditi objektivne kriterije za određivanje prihvatljivih regija i područja. U tu svrhu određivanje prihvatljivih regija i područja na razini Unije trebala bi se temeljiti na zajedničkom sustavu klasifikacije regija koji je uspostavljen Uredbom (EZ) br. 1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (5).

(9)

Prekogranična suradnja trebala bi podupirati regije smještene na kopnenim ili morskim granicama. Na temelju iskustva iz prethodnih programskih razdoblja Komisija bi trebala utvrditi popis prekograničnih područja koja će primati potporu u okviru programâ prekogranične suradnje na jednostavniji način, po programu suradnje. Pri sastavljanju tog popisa Komisija bi trebala uzeti u obzir prilagodbe potrebne kako bi se osigurala dosljednost, posebno s obzirom na kopnene i morske granice, i kontinuitet programskih područja uspostavljenih za programsko razdoblje od 2007. do 2013. Takve prilagodbe mogle bi uključivati smanjenje ili povećanje postojećih programskih područja ili broja programa prekogranične suradnje, istodobno omogućujući geografsko preklapanje.

(10)

Komisija bi trebala utvrditi područja za transnacionalnu suradnju uzimajući u obzir djelovanja potrebna za promicanje integriranog teritorijalnog razvoja. Komisija bi pri utvrđivanju tih područja trebala uzeti u obzir iskustvo stečeno u prethodnim programima i, prema potrebi, makroregionalnim strategijama i strategijama morskih bazena.

(11)

Kako bi se osiguralo da sve regije Unije mogu imati koristi od razmjene iskustva i dobre prakse, svi programi međuregionalne suradnje trebali bi obuhvaćati cijelu Uniju.

(12)

Potrebno je nastaviti podupirati ili, prema potrebi, uspostaviti prekograničnu, transnacionalnu i međuregionalnu suradnju s Uniji susjednim trećim zemljama, s obzirom na to da je takva suradnja važan alat regionalne razvojne politike i od nje bi trebale imati koristi regije država članica koje graniče s trećim zemljama. U tu bi svrhu EFRR trebao dati doprinos prekograničnim programima i programima morskih bazena uspostavljenim u okviru Europskog instrumenta za susjedstvo (ENI) u skladu s budućim zakonodavnim aktom Unije o Europskom instrumentu za susjedstvo za razdoblje 2014. - 2020. („zakonodavni akt o ENI-u”) i Instrumentom pretpristupne pomoći (IPA II) u skladu s budućim zakonodavnim aktom Unije o Instrumentu pretpristupne pomoći za razdoblje 2014. - 2020. („zakonodavni akt o IPA-i II”).

(13)

Osim intervencija na vanjskim granicama s potporom instrumenata vanjske politike Unije kojima su obuhvaćene pogranične regije unutar i izvan Unije, trebalo bi biti moguće da programi suradnje koje podupire EFRR obuhvaćaju regije i unutar i, u određenim slučajevima, izvan Unije, kada regije izvan Unije nisu obuhvaćene instrumentima vanjske politike, bilo zato što one nisu utvrđene kao zemlje korisnice, bilo zato što takve programe vanjske suradnje nije moguće uspostaviti. Potrebno je, međutim, osigurati da potpora iz EFRR-a za operacije koje se provode na državnim područjima trećih zemalja ponajprije služi u korist regijama Unije. Pod tim bi ograničenjima Komisija trebala, prilikom sastavljanja popisa područja prekograničnih i transnacionalnih programa, obuhvatiti i regije u trećim zemljama.

(14)

Potrebno je odrediti sredstva koja se dodjeljuju za svaku različitu sastavnicu cilja „Europska teritorijalna suradnja” te istovremeno zadržati značajnu koncentraciju na prekograničnoj suradnji, uključujući udio svake države članice u ukupnim iznosima za prekograničnu i transnacionalnu suradnju, potencijal dostupan državama članicama u vezi s fleksibilnošću između tih sastavnica, i osigurati dovoljne razine sredstava za suradnju najudaljenijih regija.

(15)

U korist regija Unije trebalo bi uspostaviti mehanizam za organizaciju potpore iz EFRR-a za instrumente vanjske politike kao što su ENI i IPA II, uključujući situacije kada programe vanjske suradnje nije moguće usvojiti ili ih treba obustaviti. Tim mehanizmom trebalo bi se nastojati postići optimalno funkcioniranje i maksimalno moguće usklađivanje tih instrumenata.

(16)

Najveći dio sredstava iz EFRR-a za programe prekogranične i transnacionalne suradnje trebao bi se koncentrirati na ograničen broj tematskih ciljeva kako bi se maksimalno uvećao učinak kohezijske politike diljem Unije. Međutim, koncentracija na tematske ciljeve u okviru programa međuregionalne suradnje trebala bi se odražavati u cilju svake operacije, a ne u ograničavanju broja tematskih ciljeva, kako bi međuregionalna suradnja što je više moguće doprinijela jačanju učinkovitosti kohezijske politike, posebno u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” i, gdje je to primjereno, cilja „Europska teritorijalna suradnja”. U slučaju drugih programa međuregionalne suradnje tematska koncentracija trebala bi proizlaziti iz njihovog specifičnog područja primjene.

(17)

Kako bi se ispunili ciljevi utvrđeni u strategiji Unije za pametan, održiv i uključiv rast, EFRR bi u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” trebao doprinijeti ostvarivanju tematskih ciljeva razvoja gospodarstva utemeljenog na znanju, istraživanju i inovacijama, uključujući poticanjem suradnje između poslovnih subjekata, posebno MSP-ova, i promicanjem osnivanja sustava prekogranične razmjene informacija u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija; promicanjem zelenijeg i konkurentnijeg gospodarstva koje učinkovitije iskorištava resurse, uključujući promicanjem održive prekogranične mobilnosti; poticanjem visoke stope zaposlenosti kojom se ostvaruje socijalna i teritorijalna kohezija, uključujući aktivnostima koje podupiru održivi turizam, kulturu i prirodnu baštinu kao dijelove teritorijalne strategije s ciljem ostvarivanja rasta pogodnog za zapošljavanje; i razvijanjem administrativnih kapaciteta. Međutim, popis prioriteta ulaganja u okviru različitih tematskih ciljeva trebalo bi prilagoditi posebnim potrebama cilja „Europska teritorijalna suradnja”, predviđanjem dodatnih prioriteta ulaganja čime bi se posebno omogućio nastavak pravne i administrativne suradnje, suradnje između građana i institucija te suradnje u područjima zapošljavanja, osposobljavanja, integracije zajednica i socijalne uključenosti iz prekogranične perspektive u okviru prekogranične suradnje, te razvojem i usklađivanjem makroregionalnih strategija i strategija morskih bazena u okviru transnacionalne suradnje. Uz to, za određene programe međuregionalne suradnje trebalo bi utvrditi specifične ili dodatne prioritete ulaganja radi obuhvaćanja njihovih specifičnih aktivnosti.

(18)

U okviru tematskog cilja promicanja socijalne uključenosti i borbe protiv siromaštva te uzimajući u obzir njegovu praktičnu važnost, nužno je osigurati da bi u slučaju prekograničnog programa PEACE između Sjeverne Irske i pograničnih okruga Irske za podršku miru i pomirbi EFRR također trebao doprinijeti promicanju socijalne i gospodarske stabilnosti u dotičnim regijama, posebno putem djelovanja za promicanje kohezije između zajednica. S obzirom na specifičnosti navedenog prekograničnog programa, određena pravila o odabiru operacija iz ove Uredbe ne bi se smjela primjenjivati na taj prekogranični program.

(19)

Potrebno je prilagoditi zahtjeve povezane sa sadržajem programâ suradnje u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” njihovim posebnim potrebama. Ti bi zahtjevi stoga također trebali obuhvaćati aspekte potrebne za učinkovitu provedbu na državnom području država članica sudionica, kao što su tijela nadležna za reviziju i kontrolu, postupak za uspostavu zajedničkog tajništva i raspodjela obveza u slučaju financijskih korekcija. U slučajevima kada države članice i regije sudjeluju u makroregionalnim strategijama i strategijama morskih bazena, dotičnim programima suradnje trebalo bi biti određeno kako intervencije mogu doprinijeti takvim strategijama. Osim toga, zbog horizontalnog karaktera programa međuregionalne suradnje, trebalo bi prilagoditi sadržaj takvih programa suradnje, posebno u vezi s određivanjem jednog ili više korisnika u okviru tekućih programa INTERACT i ESPON.

(20)

Kako bi se ojačala koordinacija potpore iz EFRR-a programima suradnje, usvojenima na temelju ove Uredbe, uključujući najudaljenije regije s mogućim dodatnim financiranjem iz Europskog fonda za razvoj (EFR), ENI-a, IPA-e II i Europske investicijske banke (EIB), države članice i treće zemlje ili prekomorske zemlje ili područja (potonji se dalje u tekstu nazivaju „područjima”) koji sudjeluju u takvim programima suradnje trebali bi odrediti pravila za mehanizme koordinacije u tim programima.

(21)

Prikladno je uključiti treće zemlje ili područja u postupak pripreme programa suradnje, kad su prihvatili poziv za sudjelovanje u takvim programima. Za takvo bi uključivanje u ovoj Uredbi trebalo uspostaviti posebne postupke. Odstupajući od standardnih postupaka, kada programi suradnje uključuju najudaljenije regije i treće zemlje ili područja, države članice sudionice trebale bi se posavjetovati s dotičnim trećim zemljama ili područjima prije podnošenja programa Komisiji. Kako bi uključenost trećih zemalja ili područja u programima suradnje bila učinkovitija i pragmatičnija, također bi trebalo omogućiti da pristanci na sadržaj programa suradnje i mogući doprinos trećih zemalja ili područja budu izraženi u formalno odobrenim zapisnicima sa savjetodavnih sastanaka s tim trećim zemljama ili područjima, ili u formalno odobrenim zapisnicima sa savjetovanja organizacija regionalne suradnje. Uzimajući u obzir načela podijeljenog upravljanja i pojednostavljenja, postupak odobravanja programa suradnje trebao bi biti takav da Komisija odobrava samo temeljne elemente programa suradnje, dok bi druge elemente trebala odobriti država članica sudionica ili države članice sudionice. Radi pravne sigurnosti i transparentnosti potrebno je osigurati da, u slučajevima kada država članica sudionica ili države članice sudionice izmijene element programa suradnje koji ne podliježe odobrenju Komisije, upravljačko tijelo za taj program bi trebalo obavijestiti Komisiju o takvoj odluci o izmjeni unutar mjesec dana od dana te odluke o izmjeni.

(22)

U skladu sa strategijom Unije za pametan, održiv i uključiv rast, europski strukturni i investicijski fondovi trebali bi omogućiti integriraniji i uključiviji pristup rješavanju lokalnih problema. Kako bi se ojačao takav pristup, potpora iz EFRR-a u graničnim regijama trebala bi biti koordinirana s potporom iz EPFRR-a i EFPR-a te bi prema potrebi trebala uključivati Europske grupacije za teritorijalnu suradnju (EGTS-ovi), osnovane na temelju Uredbe (EU) br. 1302/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (6) kada je jedan od njihovih ciljeva lokalni razvoj.

(23)

Na temelju iskustva iz programskog razdoblja od 2007. do 2013., uvjete za odabir operacija trebalo bi razjasniti i ojačati kako bi se osigurao odabir samo istinski zajedničkih operacija. Zbog tog posebnog konteksta i specifičnosti programa suradnje između najudaljenijih regija i trećih zemalja ili područja, trebalo bi uspostaviti i prilagoditi olakšane uvjete suradnje u smislu obrade operacija unutar tih programa. Trebalo bi definirati koncept jedinih korisnika te bi takvim korisnicima trebalo biti dopušteno da sami izvršavaju operacije suradnje.

(24)

Trebalo bi odrediti i odgovornosti vodećeg korisnika koji zadržava ukupnu odgovornost za provedbu operacije.

(25)

Zahtjeve za izvješća o provedbi trebalo bi prilagoditi kontekstu suradnje te bi oni trebali odražavati ciklus provedbe programa. U interesu dobrog upravljanja, trebalo bi omogućiti da se godišnji pregledni sastanci obavljaju pisanim putem.

(26)

U skladu s Uredbom (EU) br. 1303/2013 upravljačko tijelo trebalo bi osigurati da se evaluacije programa suradnje provode na temelju evaluacijskog plana i uključuju evaluacije za procjenu djelotvornosti, učinkovitosti i utjecaja tih programa. Najmanje jednom tijekom programskog razdoblja, evaluacijom bi se trebalo procijeniti na koji je način pružena podrška doprinijela ostvarivanju ciljeva programa. Takve evaluacije trebale bi uključivati informacije o bilo kojim predloženim prilagodbama tijekom programskog razdoblja.

(27)

U Prilogu ovoj Uredbi trebalo bi odrediti zajednički skup pokazatelja ostvarenja radi olakšavanja ocjenjivanja napretka provedbe programa, prilagođen posebnom karakteru programa suradnje. Te pokazatelje trebali bi nadopuniti pokazatelji rezultata specifični za određeni program i, gdje je to potrebno, pokazatelji ostvarenja specifični za određeni program.

(28)

Zbog uključenosti više od jedne države članice i viših administrativnih troškova koji iz toga proizlaze, posebno u vezi s kontrolom i prevođenjem, gornja granica za izdatke za tehničku pomoć trebala bi biti viša nego u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”. U svrhu neutraliziranja viših administrativnih troškova trebalo bi poticati države članice da gdje je god to moguće smanje administrativno opterećenje povezano s provedbom zajedničkih projekata. Osim toga, programi suradnje s ograničenom potporom iz EFRR-a trebali bi primiti određeni minimalni iznos za tehničku pomoć koji bi mogao biti veći od 6 %, kako bi se osigurala dovoljna sredstva za učinkovito obavljanje aktivnosti tehničke pomoći.

(29)

Zbog uključenosti više od jedne države članice, opće pravilo utvrđeno u Uredbi (EU) br. 1303/2013 prema kojem svaka država članica donosi nacionalna pravila o prihvatljivosti izdataka nije primjereno za cilj „Europska teritorijalna suradnja”. Na temelju iskustva iz programskog razdoblja od 2007. do 2013. trebalo bi uspostaviti jasnu hijerarhiju pravila o prihvatljivosti izdataka sa snažnim pomakom u smjeru pravila o prihvatljivosti izdataka utvrđenih na razini Unije ili za program suradnje kao cjelinu, kako bi se izbjegle moguće proturječnosti ili nedosljednosti između različitih uredbi te između uredbi i nacionalnih pravila. Komisija bi posebno trebala, na temelju iskustva iz programskog razdoblja od 2007. do 2013., usvojiti pravila o prihvatljivosti izdataka za kategorije troškova utvrđene u ovoj Uredbi.

(30)

Zbog česte uključenosti osoblja iz više država članica u provedbi operacija i imajući u vidu broj operacija u kojima trošak osoblja predstavlja značajni element, trebalo bi primijeniti fiksnu stopu za troškove osoblja utemeljenu na drugim izravnim troškovima operacija suradnje i na taj način izbjeći individualnu odgovornost za upravljanje takvim operacijama.

(31)

Trebalo bi pojednostaviti pravila o fleksibilnosti u vezi s lokacijom operacija izvan programskog područja. Osim toga, potrebno je podupirati i olakšati, posebnim modalitetima, učinkovitu prekograničnu, transnacionalnu i međuregionalnu suradnju s trećim zemljama ili područjima u susjedstvu Unije ako je to potrebno radi osiguravanja djelotvorne pomoći razvoju regija država članica. U skladu s tim primjereno je u iznimnim situacijama i pod određenim uvjetima odobriti potporu iz EFRR-a za operacije smještene izvan Unijinog dijela programskog područja te na državnom području susjednih trećih zemalja ako te operacije donose korist regijama Unije.

(32)

Trebalo bi potaknuti države članice da dužnosti upravljačkog tijela dodijele EGTS-u ili da takvoj grupaciji daju odgovornost da upravlja dijelom programa suradnje koji se odnosi na područje obuhvaćeno tim EGTS-om.

(33)

Upravljačko tijelo trebalo bi osnovati zajedničko tajništvo koje bi trebalo, između ostalog, davati informacije podnositeljima zahtjeva za potporu, razmatrati prijavljene projekte i pomagati korisnicima u provedbi njihovih operacija.

(34)

Upravljačka tijela trebala bi biti nadležna za dužnosti utvrđene u Uredbi (EU) br. 1303/2013, uključujući za provjere upravljanja kako bi se osigurali jedinstveni standardi na cijelom programskom području. Međutim, u slučajevima kada je EGTS imenovan kao upravljačko tijelo, takve provjere trebalo bi provoditi samo upravljačko tijelo ili bi se trebale provoditi pod njegovom odgovornošću, barem za one države članice i treće zemlje ili područja iz kojih dolaze članovi koji sudjeluju u EGTS-u, dok bi kontrolore trebalo upotrebljavati jedino u preostalim državama članicama i trećim zemljama ili područjima. Čak i ako EGTS nije imenovan, države članice sudionice trebale bi ovlastiti upravljačko tijelo da izvršava provjere na cijelom programskom području.

(35)

Tijela za ovjeravanje trebala bi biti odgovorna za dužnosti tijela za ovjeravanje utvrđene u Uredbi (EU) br. 1303/2013. Države članice trebale bi moći imenovati upravljačko tijelo da također izvršava dužnosti tijela za ovjeravanje.

(36)

Jedinstveno tijelo za reviziju trebalo bi biti odgovorno za izvršavanje dužnosti tijela za reviziju utvrđenih u Uredbi (EU) br. 1303/2013, kako bi se osigurali jedinstveni standardi na cijelom programskom području. Ako to nije moguće, grupa revizora trebala bi pomagati tijelu za reviziju za određeni program.

(37)

Radi osnaživanja ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije Unije i radi veće djelotvornosti njezine kohezijske politike, trećim bi zemljama trebalo biti dopušteno sudjelovati u transnacionalnim i međuregionalnim programima suradnje putem doprinosa iz sredstava IPA-e II i ENI-a. Međutim, operacije sufinancirane u okviru takvih programa trebale bi nastaviti ostvarivati ciljeve kohezijske politike, čak i ako su djelomično ili u potpunosti provedene izvan teritorija Unije. U tom kontekstu, doprinos ciljevima vanjskog djelovanja Unije ostaje tek sporedan jer bi središte težišta programa suradnje trebalo biti određeno tematskim ciljevima i prioritetima ulaganja kohezijske politike. Radi osiguravanja učinkovitog sudjelovanja trećih zemalja u programima suradnje kojima se upravlja u skladu s načelom podijeljenog upravljanja, uvjete provedbe programa trebalo bi navesti u samim programima suradnje te također, gdje je potrebno, u sporazumima o financiranju sklopljenima između Komisije, vlada svake od trećih zemalja i država članica u kojima je smješteno upravljačko tijelo relevantnog programa suradnje. Uvjeti provedbe programa trebali bi biti usklađeni s primjenjivim pravom Unije i, prema potrebi, s odredbama nacionalnog prava država članica sudionica povezanog s njegovom primjenom.

(38)

Trebalo bi uspostaviti jasan lanac financijske odgovornosti u vezi s povratom za nepravilnosti, koji vodi od korisnika do vodećeg korisnika, pa do upravljačkog tijela i do Komisije. Trebalo bi predvidjeti odgovornost država članica za slučajeve kada nije moguće ostvariti povrat.

(39)

Na temelju iskustva iz programskog razdoblja od 2007. do 2013., trebalo bi uspostaviti izričito odstupanje za preračunavanje izdataka nastalih u drugoj valuti osim eura primjenom mjesečnog obračunskog tečaja na datum koji je najbliži mogući vremenu kad je izdatak nastao ili u mjesecu u kojem je izdatak podnesen na provjeru ili u mjesecu tijekom kojeg je izdatak prijavljen vodećem korisniku. Planove financiranja, izvješća i financijske izvještaje za operacije zajedničke suradnje trebalo bi podnositi samo s iznosima u eurima zajedničkom tajništvu, tijelima nadležnima za programe i odboru za praćenje. Trebalo bi provjeriti točnost preračunavanja.

(40)

Kako bi se utvrdila posebna pravila o izmjeni zajedničkih pokazatelja ostvarenja i o prihvatljivosti izdataka, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s izmjenom popisa zajedničkih pokazatelja ostvarenja navedenog u Prilogu ovoj Uredbi te u vezi s posebnim pravilima o prihvatljivosti izdataka za programe suradnje. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(41)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi s popisima prekograničnih područja i transnacionalnih područja, popisom svih programa suradnje i ukupnim iznosom potpore iz EFRR-a za svaki program suradnje, nomenklaturom za kategorije intervencije te modelima za programe suradnje i izvješća o provedbi. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(42)

Provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji za donošenje odluka o odobravanju određenih elemenata programa suradnje te svih naknadnih izmjena tih elemenata.

(43)

Ova Uredba ne bi smjela utjecati ni na nastavak ni na izmjenu pomoći koju je Komisija odobrila na temelju Uredbe (EZ) br. 1080/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (8) ili bilo kojeg drugog propisa koji se primjenjuje na tu pomoć 31. prosinca 2013. Ta uredba odnosno takav drugi primjenjivi propis trebao bi se dosljedno tome nastaviti primjenjivati nakon 31. prosinca 2013. na tu pomoć ili dotične operacije do njihova zatvaranja. Zahtjevi za pomoć podneseni ili odobreni u skladu s Uredbom (EZ) br. 1080/2006 trebali bi ostati važeći.

(44)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest jačanje ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije otklanjanjem glavnih regionalnih neuravnoteženosti u Uniji, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega razlika između razina razvijenosti različitih regija i zaostalosti regija u najnepovoljnijem položaju te ograničenosti financijskih sredstava država članica i regija oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, o va Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(45)

Kako bi se omogućila brza primjena mjera predviđenih u ovoj Uredbi, ova Uredba trebala bi stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.   Ovom se Uredbom uspostavlja područje primjene EFRR-a u pogledu cilja „Europska teritorijalna suradnja” te se utvrđuju posebne odredbe u vezi s tim ciljem.

2.   Ovom se Uredbom za cilj „Europska teritorijalna suradnja” utvrđuju prioritetni ciljevi i organizacija EFRR-a, kriteriji za države članice i regije koje će biti prihvatljive za potporu iz EFRR-a, financijska sredstva raspoloživa za potporu iz EFRR-a te kriteriji njihove raspodjele.

Njome se također utvrđuju odredbe potrebne za osiguravanje učinkovite provedbe, praćenja, financijskog upravljanja i kontrole operativnih programa u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” („programi suradnje”), uključujući slučajeve kada u takvim programima suradnje sudjeluju treće zemlje.

3.   Uredba (EU) br. 1303/2013 i poglavlje I. Uredbe (EU) br. 1301/2013 primjenjuju se na cilj „Europska teritorijalna suradnja” i na programe suradnje u okviru njega, osim ako je drukčije predviđeno ovom Uredbom ili ako se te odredbe mogu primijeniti samo na cilj „Ulaganje za rast i radna mjesta”.

Članak 2.

Sastavnice cilja „Europska teritorijalna suradnja”

U okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”, EFRR podržava sljedeće sastavnice:

(1)

prekograničnu suradnju između susjednih regija s ciljem promicanja integriranog regionalnog razvoja između susjednih regija na kopnenim i morskim granicama u dvjema državama članicama ili više njih ili između susjednih graničnih regija u najmanje jednoj državi članici i jednoj trećoj zemlji na vanjskim granicama Unije, osim onih koje su obuhvaćene programima u okviru vanjskih financijskih instrumenata Unije;

(2)

transnacionalnu suradnju na većem transnacionalnom području uz uključivanje nacionalnih, regionalnih i lokalnih partnera te obuhvaćanje morske prekogranične suradnje u slučajevima koji nisu obuhvaćeni prekograničnom suradnjom, s ciljem postizanja višeg stupnja teritorijalne integracije tih područja;

(3)

međuregionalnu suradnju s ciljem veće učinkovitosti kohezijske politike promicanjem:

(a)

razmjene iskustava usredotočene na tematske ciljeve između partnera u cijeloj Uniji, uključujući u odnosu na razvoj regija navedenih u članku 174. UFEU-a u vezi s prepoznavanjem i širenjem dobre prakse s ciljem njihova prenošenja ponajprije na operativne programe u okviru cilja „Ulaganje za razvoj i radna mjesta”, ali također, gdje je to relevantno, na programe suradnje;

(b)

razmjene iskustava o prepoznavanju, prenošenju i širenju dobre prakse povezane s održivim urbanim razvojem, uključujući urbano-ruralne veze;

(c)

razmjene iskustava o prepoznavanju, prenošenju i širenju dobre prakse i inovativnih pristupa povezanih s provedbom programa i mjera suradnje, kao i s upotrebom EGTS-ova;

(d)

analize razvojnih trendova u vezi s ciljevima teritorijalne kohezije, uključujući teritorijalne aspekte ekonomske i socijalne kohezije, i s usklađenim razvojem teritorija Unije uz pomoć istraživanja, prikupljanja podataka i drugih mjera.

Članak 3.

Geografski opseg

1.   Regije koje dobivaju potporu za prekograničnu suradnju jesu regije Unije razine NUTS 3 koje se nalaze uz sve unutarnje i vanjske kopnene granice, osim onih koje su obuhvaćene programima u okviru vanjskih financijskih instrumenata Unije, te sve regije Unije razine NUTS 3 duž morskih granica odvojene maksimalnom udaljenošću od 150 km, ne dovodeći u pitanje potencijalne prilagodbe potrebne kako bi se osigurala usklađenost i kontinuitet područja obuhvaćenih programom suradnje uspostavljenih za programsko razdoblje od 2007. do 2013.

Komisija provedbenim aktima donosi odluku kojom utvrđuje popis pograničnih područja koja će primiti potporu, raščlanjenih prema programima suradnje. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 150. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

Na tom popisu navode se i one regije Unije razine NUTS 3 koje se uzimaju u obzir za dodjelu sredstava iz EFRR-a za prekograničnu suradnju na svim unutarnjim granicama i onim vanjskim granicama koje su obuhvaćene vanjskim financijskim instrumentima Unije, kao što je ENI u skladu sa zakonodavnim aktom o ENI-u i IPA II u skladu sa zakonodavnim aktom o IPA-i II.

Prilikom podnošenja nacrta programa prekogranične suradnje države članice, u opravdanim slučajevima i u svrhu osiguravanja koherentnosti prekograničnih područja, mogu zatražiti da se regije razine NUTS 3 osim onih navedenih u odluci iz drugog podstavka dodaju u dotično područje prekogranične suradnje.

U svrhu olakšavanja prekogranične suradnje na pomorskim granicama najudaljenijih regija i ne dovodeći u pitanje odredbe prvog podstavka, Komisija na zahtjev dotične države članice ili dotičnih država članica može u odluku iz drugog podstavka uključiti regije razine NUTS 3 u najudaljenijim regijama uzduž morskih granica odvojenih za više od 150 km kao prekogranična područja koja mogu primati potporu iz odgovarajuće raspodjele tih država članica.

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 20. stavke 2. i 3., programima prekogranične suradnje mogu biti obuhvaćene regije u Norveškoj i Švicarskoj te također mogu obuhvatiti Lihtenštajn, Andoru, Monako i San Marino te treće zemlje i područja u susjedstvu najudaljenijih regija, pri čemu su svi istovjetni regijama razine NUTS 3.

3.   Komisija provedbenim aktima donosi odluku kojom se utvrđuje popis transnacionalnih područja koja će primiti potporu za transnacionalnu suradnju, koji je raščlanjen prema programima suradnje i obuhvaća regije razine NUTS 2, istovremeno osiguravajući kontinuitet takve suradnje u većim koherentnim područjima na temelju prethodnih programa, prema potrebi vodeći računa o makroregionalnim strategijama i strategijama morskih bazena. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 150. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

Prilikom podnošenja nacrta programa transnacionalne suradnje države članice mogu zatražiti da se određenom području transnacionalne suradnje dodaju dodatne regije razine NUTS 2 koje su smještene u susjedstvu regija navedenih u odluci iz prvog podstavka. Države članice obrazlažu taj zahtjev.

4.   Ne dovodeći u pitanje članak 20. stavke 2. i 3., programima transnacionalne suradnje mogu biti obuhvaćene regije u objema sljedećim trećih zemljama ili područjima:

(a)

treće zemlje ili područja navedeni u stavku 2. ovog članka;

(b)

Farski otoci i Grenland.

Ne dovodeći u pitanje članak 20. stavke 2. i 3., programima transnacionalne suradnje mogu također biti obuhvaćene regije u trećim zemljama koje su obuhvaćene vanjskim financijskim instrumentima Unije, kao što je ENI, u skladu sa zakonodavnim aktom o ENI-u, uključujući i relevantne regije Ruske Federacije, i IPA II, u skladu sa zakonodavnim aktom o IPA-i II. Godišnja odobrena sredstva koja odgovaraju potpori ENI-a i IPA-e II tim programima daju se na raspolaganje, pod uvjetom da se programi na prikladan način bave relevantnim ciljevima vanjske suradnje.

Takve regije istovjetne su regijama razine NUTS 2.

5.   U slučaju međuregionalne suradnje potpora iz EFRR-a obuhvaća cjelokupno područje Unije.

Ne dovodeći u pitanje članak 20. stavke 2. i 3., programima međuregionalne suradnje mogu biti obuhvaćene cijele treće zemlje ili područja iz stavka 4. prvog podstavka točaka (a) i (b) ovog članka, ili njihov dio.

6.   Za informativne potrebe, regije trećih zemalja ili područja iz stavaka 2. i 4. navode se u popisima iz stavaka 1. i 3.

7.   U valjano opravdanim slučajevima, kako bi se povećala učinkovitost provedbe programa, najudaljenije regije mogu, u jedinstvenom programu za teritorijalnu suradnju, udružiti sredstva iz EFRR-a dodijeljena za prekograničnu i transnacionalnu suradnju, uključujući dodatna dodijeljena sredstva predviđena na temelju članka 4. stavka 2., uz pridržavanje primjenjivih pravila za svako od tih dodijeljenih sredstava.

Članak 4

Izvori za cilj „Europska teritorijalna suradnja”

1.   Sredstva za cilj „Europska teritorijalna suradnja” iznose [2,75 %] ukupnih sredstava raspoloživih za proračunske obveze iz EFRR-a, ESF-a i Kohezijskog fonda za programsko razdoblje od 2014. do 2020. koja su određena u članku 91. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013 (tj. ukupno 8 948 259 330 EUR) te se raspodjeljuju na sljedeći način:

(a)

74,05 % (tj. ukupno 6 626 631 760 EUR) za prekograničnu suradnju;

(b)

20,36 % (tj. ukupno 1 821 627 570 EUR) za transnacionalnu suradnju;

(c)

5,59 % (tj. ukupno 500 000 000 EUR) za međuregionalnu suradnju.

2.   Za programe u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”, najudaljenijim regijama dodjeljuju se sredstva u iznosu ne manjem od 150 % iznosa potpore iz EFRR-a primljene za programe suradnje u programskom razdoblju od 2007. do 2013. Uz to, iz dodijeljenih sredstava za međuregionalnu suradnju za suradnju najudaljenijih regija predviđen je iznos od 50 000 000 EUR. Što se tiče tematske koncentracije, članak 6. stavak 1. primjenjuje se na ta dodatna dodijeljena sredstva.

3.   Komisija svaku državu članicu obavješćuje o njezinom udjelu u ukupnom iznosu sredstava za prekograničnu i transnacionalnu suradnju kako je navedeno u stavku 1. točkama (a) i (b), raščlanjeno po godinama. Kao kriterij za raščlambu po državi članici koristi se broj stanovnika u područjima iz članka 3. stavka 1. drugog podstavka i članka 3. stavka 3. prvog podstavka.

Na osnovi iznosa sredstava o kojima su obaviještene sukladno prvom podstavku, svaka država članica obavješćuje Komisiju o tome je li i na koji je način iskoristila mogućnost prijenosa predviđenu u članku 5. i kako je raspodijelila sredstva među prekograničnim i transnacionalnim programima u kojima država članica sudjeluje. Komisija na temelju informacija primljenih od država članica provedbenim aktima donosi odluku kojom utvrđuje popis svih programa suradnje i naznačuje ukupan iznos potpore iz EFRR-a za svaki program. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 150. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1303 /2013.

4.   Doprinos iz EFRR-a prekograničnim programima i programima morskih bazena u okviru ENI-a te prekograničnim programima u okviru IPA-e II utvrđuju Komisija i dotične države članice. Doprinos iz EFRR-a utvrđen za svaku državu članicu kasnije se ne preraspodjeljuje među dotičnim državama članicama.

5.   Potpora iz EFRR-a pojedinačnim prekograničnim programima i programima morskih bazena u okviru ENI-a te prekograničnim programima u okviru IPA-e II dodjeljuje se pod uvjetom da ENI i IPA dodjeljuju barem istovjetne iznose. Taj je istovjetni iznos ograničen najvećim iznosom određenim u zakonodavnom aktu o ENI-u ili zakonodavnom aktu o IPA-i II.

6.   Godišnja odobrena sredstva koja odgovaraju potpori iz EFRR-a prekograničnim programima i programima morskih bazena u okviru ENI-a te prekograničnim programima u okviru IPA-e II unose se u odgovarajuće proračunske linije tih instrumenata za proračunske aktivnosti u 2014.

7.   Godišnji doprinos iz EFRR-a u 2015. i 2016. programima u okviru ENI-a i IPA-e II za koje do 30. lipnja Komisiji nisu podneseni programi u okviru prekograničnih programa i programa morskih bazena u okviru ENI-a te prekograničnih programa IPA-e II, a koji nije preraspodijeljen drugim programima podnesenima unutar iste kategorije programa vanjske suradnje, dodjeljuje se programima unutarnje prekogranične suradnje na temelju stavka 1. točke (a) u kojima sudjeluje dotična država članica odnosno sudjeluju dotične države članice.

Ako do 30. lipnja 2017. još postoje prekogranični programi i programi morskih bazena u okviru ENI-a te programi prekogranične suradnje u okviru IPA-e II koji nisu podneseni Komisiji, cjelokupan doprinos iz EFRR-a naveden u stavku 4. za te progreme za preostale godine do 2020., koji nije preraspodijeljen drugim programima usvojenima unutar iste kategorije programa vanjske suradnje, dodjeljuje se programima unutarnje prekogranične suradnje u skladu sa stavkom 1. točkom (a) u kojima sudjeluje dotična država članica odnosno sudjeluju dotične države članice.

8.   Svi prekogranični programi i programi morskih bazena navedeni u stavku 4. koje je usvojila Komisija obustavljaju se ili se sredstva dodijeljena programu, u skladu s primjenjivim pravilima i postupcima, umanjuju, posebno ako:

(a)

nijedna od partnerskih zemalja obuhvaćena programom nije potpisala odgovarajući sporazum o financiranju do roka utvrđenog u skladu sa zakonodavnim aktom o ENI-u ili zakonodavnim aktom o IPA-i II; ili

(b)

se program ne može provesti sukladno planu zbog problema u odnosima zemalja sudionica.

U takvim slučajevima doprinos iz EFRR-a naveden u stavku 4. koji odgovara godišnjim obrocima koji još nisu izdvojeni ili godišnjim obrocima koji su izdvojeni i ukupno ili djelomično tijekom iste proračunske godine opozvani, a koji nisu preraspodijeljeni drugom programu unutar iste kategorije programa vanjske suradnje, dodjeljuje se programima unutarnje prekogranične suradnje u skladu sa stavkom 1. točkom (a) u kojima sudjeluje dotična država članica odnosno sudjeluju dotične države članice, na njezin odnosno njihov zahtjev.

9.   Odboru osnovanom na temelju članka 150. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013. Komisija osigurava godišnji pregled financijske provedbe prekograničnih programa i programa morskih bazena u okviru ENI-a te prekograničnih programa u okviru IPA-e II kojima EFRR doprinosi u skladu s ovim člankom.

Članak 5.

Mogućnost prijenosa

Svaka država članica može prenijeti do 15 % svojih dodijeljenih financijskih sredstava za svaku od sastavnica iz članka 4. stavka 1. točaka (a) i (b) s jedne od tih sastavnica na drugu.

POGLAVLJE II.

TEMATSKA KONCENTRACIJA I PRIORITETI ULAGANJA

Članak 6.

Tematska koncentracija

1.   Najmanje 80 % sredstava EFRR-a dodijeljenih za svaki program prekogranične transnacionalne suradnje koncentrira se na najviše četiri tematska cilja navedena u članku 9. prvom stavku Uredbe (EU) br. 1303/2013.

2.   Svi tematski ciljevi navedeni u članku 9. prvom stavku Uredbe (EU) br. 1303/2013 mogu se odabrati za međuregionalnu suradnju iz članka 2. točke 3. podtočke (a) ove Uredbe.

Članak 7.

Prioriteti ulaganja

1.   EFRR, u okviru svojeg područja primjene određenog u članku 3. Uredbe (EU) br. 1301/2013, zajedničkim akcijama unutar programa prekogranične, transnacionalne i međuregionalne suradnje doprinosi tematskim ciljevima navedenima u članku 9. prvom stavku Uredbe (EU) br. 1303/2013. Uz prioritete ulaganja iz članka 5. Uredbe (EU) br. 1301/2013, EFRR također može podupirati sljedeće prioritete ulaganja u okviru tematskih ciljeva naznačenih za svaku sastavnicu cilja „Europska teritorijalna suradnja”:

(a)

u okviru prekogranične suradnje:

i.

promicanje održivog i kvalitetnog zapošljavanja i podršku mobilnosti radne snage integriranjem prekograničnih tržišta rada, uključujući prekograničnu mobilnost, zajedničke lokalne inicijative zapošljavanja, informacijske i savjetodavne usluge i zajedničko usavršavanje;

ii.

promicanje socijalne uključenosti, borbe protiv siromaštva i svake diskriminacije promicanjem ravnopravnosti spolova, jednakih mogućnosti i integracije zajednica preko granica;

iii.

ulaganje u obrazovanje, osposobljavanje i strukovno osposobljavanje za vještine i cjeloživotno učenje razvojem i provedbom zajedničkih programa obrazovanja, strukovnog osposobljavanja i osposobljavanja;

iv.

jačanje institucionalnih kapaciteta javnih tijela i zainteresiranih strana te učinkovite javne uprave promicanjem pravne i administrativne suradnje i suradnje između građana i institucija;

(b)

u okviru transnacionalne suradnje: jačanje institucionalnih kapaciteta javnih tijela i zainteresiranih strana te učinkovite javne uprave razvojem i koordinacijom makroregionalnih strategija i strategija morskih bazena;

(c)

u okviru međuregionalne suradnje: jačanje institucionalnih kapaciteta javnih tijela i zainteresiranih strana te učinkovite javne uprave:

i.

širenjem dobre prakse i stručnih znanja te kapitaliziranjem rezultata razmjene iskustava u vezi s održivim urbanim razvojem, uključujući urbano-ruralne veze na temelju članka 2. točke 3. podtočke (b).

ii.

promicanjem razmjene iskustava radi poboljšanja učinkovitosti programa i mjera teritorijalne suradnje kao i korištenja EGTS-ova na temelju članka 2. točke 3. podtočke (c);

iii.

osnaživanjem baze dokaza radi pojačavanja učinkovitosti kohezijske politike i ostvarivanja tematskih ciljeva analizom razvojnih trendova na temelju članka 2. točke 3. podtočke (d);

2.   U slučaju prekograničnog programa PEACE i unutar tematskog cilja promicanja socijalne uključenosti, borbe protiv siromaštva i svakog oblika diskriminacije, EFRR doprinosi i promicanju socijalne i ekonomske stabilnosti u dotičnim regijama, posebno djelovanjima za promicanje kohezije između zajednica.

POGLAVLJE III.

Programiranje

Članak 8.

Sadržaj, usvajanje i izmjene programa suradnje

1.   Program suradnje sastoji se od prioritetnih osi. Ne dovodeći u pitanje članak 59. Uredbe (EU) br. 1303/2013, prioritetna os odgovara tematskom cilju i sadrži jedan ili više prioriteta ulaganja tog tematskog cilja u skladu s člancima 6. i 7. ove Uredbe. Prema potrebi te radi povećanja njezinog utjecaja i učinkovitosti putem tematski koherentnog integriranog pristupa ostvarivanju ciljeva strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast, prioritetna os u opravdanim slučajevima može kombinirati jedan ili više komplementarnih prioriteta ulaganja iz različitih tematskih ciljeva kako bi se ostvario najveći mogući doprinos toj prioritetnoj osi.

2.   Program suradnje doprinosi strategiji Unije za pametan, održiv i uključiv rast te ostvarivanju ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije i njime se utvrđuju:

(a)

opravdanost izbora tematskih ciljeva, odgovarajućih prioriteta ulaganja i dodijeljenih financijskih sredstava, uzimajući u obzir Zajednički strateški okvir utvrđen u Prilogu I. Uredbi (EU) br. 1303/2013, na temelju analize potreba u okviru programskog područja kao cjeline te strategije odabrane kao odgovor na te potrebe, rješavajući, prema potrebi, poveznice koje nedostaju u prekograničnoj infrastrukturi, vodeći računa o rezultatima ex ante evaluacije provedene u skladu s člankom 55. Uredbe (EU) br. 1303/2013;

(b)

za svaku prioritetnu os osim tehničke pomoći:

i.

prioriteti ulaganja i odgovarajući specifični ciljevi;

ii.

kako bi se ojačala usmjerenost na rezultate programiranja, očekivani rezultati za specifične ciljeve i odgovarajući pokazatelji rezultata uz osnovnu vrijednost i ciljnu vrijednost, kvantificirane prema potrebi, u skladu s člankom 16.;

iii.

opis vrste i primjera djelovanja kojima je namijenjena potpora u okviru svakog prioriteta ulaganja te njihova očekivanog doprinosa specifičnim ciljevima iz točke i., uključujući vodeća načela izbora operacija te, prema potrebi, utvrđivanje glavnih ciljnih skupina, specifičnih ciljnih područja i vrsta korisnika, planirano korištenje financijskih instrumenata i velike projekte;

iv.

zajednički i specifični pokazatelji ostvarenja, uključujući kvantificiranu ciljnu vrijednost, za koje se očekuje da će doprinijeti rezultatima, u skladu s člankom 16., za svaki prioritet ulaganja;

v.

utvrđivanje provedbenih koraka te financijskih pokazatelja i pokazatelja ostvarenja te, kad je prikladno, pokazatelja rezultata, koji će se koristiti kao ključne etape i ciljevi za okvir uspješnosti u skladu s člankom 21. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013 i Prilogom II. toj uredbi;

vi.

prema potrebi, sažetak planiranog korištenja tehničke pomoći, uključujući, gdje je nužno, mjere osnaživanja administrativnog kapaciteta tijela uključenih u upravljanje i kontrolu programa i korisnika te prema potrebi mjere za poboljšanje administrativnog kapaciteta partnera važnih za sudjelovanje u provedbi programa;

vii.

odgovarajuće kategorije intervencija na temelju nomenklature koju je usvojila Komisija i okvirna raščlamba sredstava iz programa;

(c)

za svaku prioritetnu os u vezi s tehničkom pomoći:

i.

specifični ciljevi;

ii.

očekivani rezultati za svaki specifični cilj te, gdje je to objektivno opravdano s obzirom na sadržaj djelovanja, odgovarajući pokazatelji rezultata, s osnovnom vrijednošću i ciljnom vrijednošću u skladu s člankom 16.;

iii.

opis djelovanja kojima je namijenjena potpora te njihov očekivani doprinos specifičnim ciljevima iz točke i.;

iv.

pokazatelji ostvarenja za koje se očekuje da će doprinijeti rezultatima;

v.

odgovarajuće kategorije intervencija na temelju nomenklature koju je usvojila Komisija i okvirna raščlamba sredstava iz programa;

Točka ii. ne primjenjuje se kada doprinos Unije prioritetnoj osi ili osima koje se odnose na tehničku pomoć u programu suradnje ne premašuje 15 000 000 EUR;

(d)

plan financiranja koji sadrži sljedeće tablice (bez podjele po državama članicama sudionicama):

i.

tablicu u kojoj je u skladu s pravilima o sufinanciranju utvrđenima u člancima 60., 120. i 121. Uredbe (EU) br. 1303/2013 za svaku godinu naveden ukupni predviđeni iznos odobrenih financijskih sredstava za potporu iz EFRR-a;

ii.

tablicu u kojoj je za cijelo programsko razdoblje, za program suradnje i za svaku prioritetnu os naveden ukupni iznos odobrenih financijskih sredstava za potporu iz EFRR-a i nacionalno sufinanciranje. Za prioritetne osi koje kombiniraju prioritete ulaganja iz različitih tematskih ciljeva u tablici se navodi ukupni iznos odobrenih financijskih sredstava i nacionalnog sufinanciranja za svaki odgovarajući tematski cilj. Kad se nacionalno sufinanciranje sastoji od javnog i privatnog sufinanciranja, u tablici se prikazuje okvirna raščlamba između javnih i privatnih sastavnica. U njoj se za informativne potrebe prikazuje svaki doprinos trećih zemalja koje sudjeluju u programu i predviđeno sudjelovanje EIB-a;

(e)

popis velikih projekata za koje je predviđena provedba tijekom programskog razdoblja.

Komisija donosi provedbene akte u odnosu na nomenklaturu iz prvog podstavka točke (b) podtočke vii. i točke (c) podtočke v. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 150. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

3.   Uzimajući u obzir sadržaj i ciljeve programa suradnje, u njemu se opisuje integrirani pristup teritorijalnom razvoju, uključujući u odnosu na regije i područja iz članka 174. stavka 3. UFEU-a, uzimajući u obzir sporazume o partnerstvu država članica sudionica te pokazujući na koji način taj program suradnje doprinosi ostvarivanju njegovih ciljeva i očekivanih rezultata, navodeći, prema potrebi, sljedeće:

(a)

pristup korištenju instrumenata lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice te načela za utvrđivanje područja u kojima će se provoditi;

(b)

načela za identificiranje urbanih područja u kojima se namjeravaju provesti integrirana djelovanja za održiv urbani razvoj i indikativne dodjele sredstava potpore EFRR-a za takva djelovanja;

(c)

pristup korištenju instrumenta integriranog teritorijalnog ulaganja navedenog u članku 11., osim u slučajevima obuhvaćenima točkom (b), te okvirna dodijeljena financijska sredstva iz svake prioritetne osi;

(d)

ako države članice i regije sudjeluju u makroregionalnim strategijama i strategijama morskih bazena, doprinos planiranih intervencija u okviru programa suradnje tim strategijama, podložno potrebama programskog područja koje su utvrdile relevantne države članice i uzimajući u obzir, gdje je to primjenjivo, strateški važne projekte utvrđene tim strategijama.

4.   Programom suradnje također se utvrđuju:

(a)

provedbene odredbe kojima se:

i.

određuje upravljačko tijelo, tijelo za ovjeravanje, prema potrebi, i tijelo za reviziju;

ii.

određuje tijelo ili tijela imenovana za izvršavanje zadaća kontrole;

iii.

određuje tijelo ili tijela imenovana kao odgovorna za izvršavanje zadaća revizije;

iv.

utvrđuje postupak za uspostavu zajedničkog tajništva;

v.

navodi sažeti opis upravljačkih i kontrolnih mjera;

vi.

navodi raspodjela obveza između država članica sudionica u slučaju financijskih korekcija koje nalaže upravljačko tijelo ili Komisija.

(b)

tijelo kojem Komisija vrši plaćanje;

(c)

djelovanja poduzeta za uključivanje partnera navedenih u članku 5. Uredbe (EU) br. 1303/2013 u pripremu programa suradnje i uloga tih partnera u pripremi i provedbi programa suradnje, uključujući i njihovo uključivanje u odbor za praćenje.

5.   Programom suradnje utvrđuje se i sljedeće, uzimajući u obzir sadržaj sporazuma o partnerstvu te uzimajući u obzir institucionalni i pravni okvir država članica:

(a)

mehanizmi kojima se osigurava učinkovita koordinacija između EFRR-a, ESF-a, Kohezijskog fonda, EPFRR-a, EFPR-a te drugih instrumenata financiranja na nacionalnoj razini te na razini Unije, uključujući usklađivanje i moguće povezivanje s Instrumentom za povezivanje Europe na temelju Uredbe (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (9), ENI-jem, EFR-om i IPA-om II kao i s EIB-om, uzimajući u obzir odredbe iz Priloga I. Uredbi (EU) br. 1303/2013 ako države članice i treće zemlje ili područja sudjeluju u programima suradnje koji uključuju korištenje odobrenih sredstava EFRR-a za najudaljenije regije i sredstava iz EFR-a, mehanizme usklađivanja na odgovarajućoj razini za omogućavanje djelotvorne koordinacije pri korištenju tih odobrenih sredstava i sredstava;

(b)

pregled procjene administrativnog opterećenja za korisnike i, gdje je potrebno, planirana djelovanja zajedno s indikativnim vremenskim okvirom za smanjenje administrativnog opterećenja.

6.   Informacije koje se zahtijevaju u skladu sa stavkom 2. prvim podstavkom točkom (a), stavkom 2. prvim podstavkom točkom (b) podtočkama od i. do vii., stavkom 3. i stavkom 5. točkom (a) prilagođavaju se posebnom karakteru programâ suradnje u okviru članka 2. točke 3. podtočaka (b), (c) i (d).

Informacije koje se zahtijevaju u skladu sa stavkom 2. prvim podstavkom točkom (e) i stavkom 5. točkom (b) ne uključuju se u programe suradnje u okviru članka 2. točke 3. podtočaka (c) i (d).

7.   Prema potrebi i podložno valjano obrazloženoj ocjeni država članica njihove relevantnosti za sadržaj i ciljeve programa, svaki program suradnje uključuje opis:

(a)

posebnih djelovanja kojima se pri odabiru operacija u obzir uzimaju zahtjevi zaštite okoliša, učinkovitost resursa, ublažavanje posljedica klimatskih promjena i prilagodba istima, otpornost na katastrofe te prevencija rizika i upravljanje rizicima;

(b)

specifičnih djelovanja kojima se promiču jednake mogućnosti te sprečava svaka diskriminacija na temelju spola, rase ili etničkog podrijetla, religije ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije tijekom pripreme, osmišljavanja i provedbe programa suradnje, a posebno u pogledu pristupa financiranju, uzimajući u obzir potrebe različitih ciljnih skupina izloženih riziku od takve diskriminacije, a posebno zahtjeve osiguranja pristupa osobama s invaliditetom;

(c)

doprinosa programa suradnje promicanju ravnopravnosti između muškaraca i žena te, prema potrebi, mjera kojima se osigurava integracija rodne perspektive na razini programa i operativnoj razini.

Točke (a) i (b) prvog podstavka ne primjenjuju se na programe suradnje iz članka 2. točke 3. podtočaka (b), (c) i (d).

8.   U programima suradnje u okviru članka 2. točke 3. podtočaka (c) i (d) utvrđuje se korisnik ili korisnici te se može odrediti postupak dodjeljivanja.

9.   Države članice sudionice i treće zemlje ili područja kada su prihvatili poziv za sudjelovanje u programu suradnje, pismeno potvrđuju svoj pristanak na sadržaj programa suradnje prije njegovog podnošenja Komisiji. Ovaj pristanak uključuje i obvezu svih država članica sudionica i, prema potrebi, trećih zemalja ili područja da osiguraju potrebno sufinanciranje za provedbu programa suradnje i, prema potrebi, obvezu financijskog doprinosa za treće zemlje ili područja.

Odstupajući od prvog podstavka, u slučaju programa suradnje koji uključuju najudaljenije regije i treće zemlje ili područja, države članice u pitanju savjetuju se s dotičnim trećim zemljama ili područjima prije podnošenja programa suradnje Komisiji. U tom slučaju pristanci na sadržaj programa suradnje i mogući doprinosi trećih zemalja ili područja mogu se umjesto toga izraziti u formalno odobrenim zapisnicima sa savjetodavnih sastanaka s trećim zemljama ili područjima, ili u formalno odobrenim zapisnicima sa savjetovanja organizacija regionalne suradnje.

10.   Države članice sudionice i treće zemlje ili područja, kada su prihvatili poziv za sudjelovanje u programu suradnje, izrađuju nacrt programa suradnje u skladu s modelom koji je usvojila Komisija.

11.   Komisija usvaja model iz stavka 10. provedbenim aktima. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 150. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

12.   Komisija provedbenim aktima donosi odluku kojom se odobravaju svi elementi, uključujući i buduće izmjene, iz ovog članka, osim onih iz stavka 2. točke (b) podtočke vii., stavka 2. točke (c) podtočke v., stavka 2. točke (e), stavka 4. točke (a) podtočke i. i točke (c) te stavaka 5. i 7. ovog članka, koji ostaju odgovornost država članica sudionica.

13.   Upravljačko tijelo priopćuje Komisiji svaku odluku kojom se mijenjaju elementi programa suradnje koji nisu obuhvaćeni odlukom Komisije iz stavka 12. u roku od mjesec dana od dana te odluke o izmjeni. U odluci o izmjeni navodi se datum njezina stupanja na snagu, koji nije raniji od datuma njezina donošenja.

Članak 9.

Zajednički akcijski plan

Ako se zajednički akcijski plan naveden u članku 104. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013 provodi pod nadležnošću EGTS-a kao korisnika, osoblje zajedničkog tajništva programa suradnje i članovi skupštine EGTS-a mogu postati članovi upravljačkog odbora navedenog u članku 108. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013. Članovi skupštine EGTS-a ne čine većinu u tom upravljačkom odboru.

Članak 10.

Lokalni razvoj pod vodstvom zajednice

Lokalni razvoj pod vodstvom zajednice u skladu s člankom 32. Uredbe (EU) br. 1303/2013 može se provoditi u programima prekogranične suradnje pod uvjetom da je skupina za lokalni razvoj sastavljena od predstavnika najmanje dviju zemalja, od kojih je jedna država članica.

Članak 11.

Integrirana teritorijalna ulaganja

Za programe suradnje, posredničko tijelo za upravljanje integriranim teritorijalnim ulaganjem i njegovu provedbu, kako je navedeno u u članku 36. stavku 3. Uredbe (EU) br. 1303/2013, pravno je tijelo uspostavljeno u skladu sa zakonodavstvom jedne od zemalja sudionica pod uvjetom da su ga osnovala tijela javne vlasti ili tijela iz najmanje dviju zemalja sudionica, ili je ono EGTS.

Članak 12.

Odabir operacija

1.   Operacije u okviru programa suradnje odabire odbor za praćenje naveden u članku 47. Uredbe (EU) br. 1303/2013. Navedeni odbor za praćenje može osnovati upravljački odbor koji djeluje pod njegovom odgovornošću za odabir operacija.

2.   Operacije odabrane u okviru prekogranične i transnacionalne suradnje uključuju korisnike iz najmanje dviju zemalja sudionica, od kojih je najmanje jedan iz države članice. Operacija se može provesti u jednoj zemlji, pod uvjetom da se utvrde prekogranični i transnacionalni učinci i koristi.

Operacije u okviru međuregionalne suradnje iz članka 2. točke 3. podtočaka (a) i (b) uključuju korisnike iz najmanje triju zemalja, od kojih su dvije države članice.

Uvjeti navedeni u prvom podstavku ne primjenjuju se na operacije u okviru prekograničnog programa PEACE između Sjeverne Irske i pograničnih okruga Irske radi pružanja podrške miru i pomirbi, kako je navedeno u članku 7. stavku 2.

3.   Neovisno o stavku 2., EGTS ili drugo pravno tijelo uspostavljeno u skladu sa zakonodavstvom jedne od zemalja sudionica može biti jedini korisnik operacije pod uvjetom da su ga osnovala tijela javne vlasti ili tijela iz najmanje dviju zemalja sudionica u slučaju prekogranične i transnacionalne suradnje, te iz najmanje triju zemalja sudionica u slučaju međuregionalne suradnje.

Pravno tijelo koje provodi financijski instrument ili krovni fond, prema potrebi, može biti jedini korisnik operacije i bez primjene zahtjeva u pogledu njegova sastava iz prvog podstavka.

4.   Korisnici surađuju pri razvoju i provedbi operacija. Nadalje, surađuju pri osiguravanju osoblja ili financiranju operacija, ili pri jednom i drugom.

Kod operacija u programima uspostavljenima između najudaljenijih regija i trećih zemalja ili područja korisnici će biti dužni surađivati samo u dvama područjima navedenima u prvom podstavku.

5.   Upravljačko tijelo za svaku operaciju vodećem ili jedinom korisniku daju dokument s uvjetima za podupiranje operacije, uključujući posebne zahtjeve za proizvode ili usluge koje treba dostaviti u sklopu operacije, financijski plan i rokove za izvršenje.

Članak 13.

Korisnici

1.   Ako postoje dva ili više korisnika za operaciju u programu suradnje, svi korisnici imenuju jednog od njih kao vodećeg korisnika.

2.   Vodeći korisnik:

(a)

utvrđuje mjere s drugim korisnicima u sporazumu koji se sastoji od odredbi kojima se, između ostalog, jamči dobro financijsko upravljanje sredstvima dodijeljenima toj operaciji, uključujući i mjere za povrat nepropisno isplaćenih iznosa;

(b)

preuzima odgovornost za osiguravanje provedbe cijele operacije;

(c)

osigurava da su izdaci koje predstavljaju svi korisnici nastali pri provedbi operacije i da odgovaraju aktivnostima koje su dogovorili svi korisnici, te da su u skladu s dokumentom kojeg osigurava upravljačko tijelo prema članku 12. stavku 5.;

(d)

osigurava da je izdatke koje su predstavili drugi korisnici provjerio kontrolor ili kontrolori ako provjeru ne obavlja upravljačko tijelo u skladu s člankom 23. stavkom 3.

3.   Ako u mjerama utvrđenima u skladu sa stavkom 2. točkom (a) nije drukčije naznačeno, vodeći korisnik osigurava da drugi korisnici primaju cjelokupni iznos doprinosa iz fondova što je brže moguće i u potpunosti. Nikakav se iznos ne odbija niti zadržava te se ne naplaćuju nikakva posebna davanja niti druga davanja s istovrsnim učinkom koji bi drugim korisnicima umanjili navedeni iznos.

4.   Vodeći korisnici smješteni su u državi članici koja sudjeluje u programu suradnje. Međutim, države članice i treće zemlje ili područja koji sudjeluju u programu suradnje mogu se složiti da vodeći korisnik bude smješten u trećoj zemlji ili području koji sudjeluju u tom programu suradnje, pod uvjetom da se upravljačko tijelo uvjeri da vodeći korisnik može izvršavati zadaće iz stavaka 2. i 3. te da su ispunjeni zahtjevi za upravljanje, provjeru i reviziju.

5.   Jedini korisnici moraju biti registrirani u državi članici koja sudjeluje u programu suradnje. Međutim, oni mogu biti registrirani i u državi članici koja ne sudjeluje u programu ako su zadovoljeni uvjeti navedeni u članku 12. stavku 3.

POGLAVLJE IV.

Praćenje i evaluacija

Članak 14.

Izvješća o provedbi

1.   Upravljačko tijelo podnosi Komisiji godišnje izvješće o provedbi u skladu s člankom 50. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013 do 31. svibnja 2016. i do istog datuma svake godine nakon toga do 2023., uključujući i tu godinu. Izvješće o provedbi podneseno 2016. obuhvaća financijske godine 2014. i 2015., kao i razdoblje između početnog datuma prihvatljivosti izdataka i 31. prosinca 2013.

2.   Za izvješća podnesena 2017. godine i 2019. godine, rok iz stavka 1. je 30. lipnja.

3.   Godišnja izvješća o provedbi sadržavaju podatke o:

(a)

provedbi programa suradnje u skladu s člankom 50. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1303/2013;

(b)

prema potrebi, napretku u pripremi i provedbi velikih projekata i zajedničkih akcijskih planova.

4.   U godišnjim izvješćima o provedbi podnesenima 2017. i 2019. godine navode se i procjenjuju potrebni podaci iz članka 50. stavka 4. odnosno 5. Uredbe (EU) br. 1303/2013 i podaci navedeni u stavku 2. ovog članka, zajedno s podacima o sljedećem:

(a)

napretku u provedbi evaluacijskog plana i popratnim mjerama za zaključke evaluacija;

(b)

rezultatima mjera informiranja i oglašavanja provedenima u sklopu komunikacijske strategije;

(c)

uključenosti partnera u provedbu, praćenje i evaluaciju programa suradnje.

U godišnjim izvješćima o provedbi podnesenima 2017. i 2019. godine mogu se, podložno sadržaju i ciljevima svakog programa suradnje, navesti podaci o sljedećem i može se procijeniti sljedeće:

(a)

napredak u provedbi integriranog pristupa teritorijalnom razvoju, uključujući održiv urbani razvoj i lokalni razvoj pod vodstvom zajednice u okviru programa suradnje;

(b)

napredak u provedbi djelovanja kojima se jača kapacitet tijela vlasti i korisnika za upravljanje i korištenje EFRR-a;

(c)

prema potrebi, doprinos makroregionalnim strategijama i strategijama morskih bazena;

(d)

posebna djelovanja za promicanje ravnopravnosti muškaraca i žena te za promicanje nediskriminacije, posebno pristup za osobe s invaliditetom, te dogovori provedeni u svrhu osiguranja integracije rodne perspektive u program suradnje i operacije;

(e)

djelovanja kojima se promiče održiv razvoj;

(f)

napredak u provedbi djelovanja u području društvenih inovacija;

5.   Godišnja i konačna izvješća o provedbi sastavljaju se na osnovi modela koje usvaja Komisija provedbenim aktima. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 150. stavka 2.Uredbe (EU) br. 1303/2013.

Članak 15.

Godišnji pregled

Godišnji pregledni sastanak organizira se u skladu s člankom 51. Uredbe (EZ) br 1303 /2013.

Ako se ne organizira godišnji pregledni sastanak u skladu s člankom 51. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1303/2013, godišnji pregled može se obaviti pisanim putem.

Članak 16.

Pokazatelji za cilj „Europska teritorijalna suradnja”

1.   Zajednički pokazatelji ostvarenja, utvrđeni u Prilogu ovoj Uredbi, pokazatelji rezultata pojedinih programa i, prema potrebi, pokazatelji ostvarenja pojedinih programa koriste se u skladu s člankom 27. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1303 /2013 i člankom 8. stavkom 2. prvim podstavkom točkom (b) podtočkama ii. i iv. te točkom (c) podtočkama ii. i iv. ove Uredbe.

2.   Za zajedničke pokazatelje ostvarenja i pokazatelje ostvarenja pojedinih programa osnovne vrijednosti postavljaju se na nulu. Kumulativne kvantificirane ciljne vrijednosti za te pokazatelje utvrđuju se za 2023.

3.   Za pokazatelje rezultata pojedinih programa, koji se odnose na prioritete ulaganja, za osnovne vrijednosti koriste se posljednji dostupni podaci, a ciljne se vrijednosti utvrđuju za 2023. Ciljne vrijednosti mogu se izraziti u smislu količine ili kvalitete.

4.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 29. radi izmjene popisa zajedničkih pokazatelja ostvarenja određenih u Prilogu kako bi se izvršila prilagodbe, ondje gdje je to opravdano radi osiguravanja učinkovite procjene napretka u provedbi programa.

Članak 17.

Tehnička pomoć

Iznos sredstava iz EFRR-a dodijeljenih za tehničku pomoć ograničen je na 6 % ukupnog iznosa sredstava dodijeljenih programu suradnje. Za programe s ukupnim dodijeljenim iznosom sredstava koji ne prelazi 50 000 000 EUR, iznos sredstava EFRR-a dodijeljen za tehničku pomoć ograničen je na 7 % ukupnog dodijeljenog iznosa, ali nije manji od 1 500 000 EUR niti viši od 3 000 000 EUR.

POGLAVLJE V.

Prihvatljivost

Članak 18.

Pravila o prihvatljivosti izdataka

1.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 29. za utvrđivanje posebnih pravila o prihvatljivosti izdataka za programe suradnje u odnosu na troškove osoblja, uredske i administrativne izdatke, putne troškove i troškove smještaja, troškove vanjskog stručnog mišljenja te troškove usluga i opreme. Komisija o delegiranim aktima, donesenima u skladu s člankom 29., istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće najkasnije 22. travnja 2014.

2.   Ne dovodeći u pitanje pravila o prihvatljivosti koja su utvrđena u, ili se temelje na, člancima od 65. do 71. Uredbe (EU) br. 1303/2013, Uredbi (EU) br. 1301/2013, ovoj Uredbi ili delegiranom aktu iz stavka 1. ovog članka, država članica koja sudjeluje u odboru za praćenje uspostavlja dodatna pravila o prihvatljivosti izdataka za cjelokupni program suradnje.

3.   Za pitanja koja nisu obuhvaćena pravilima o prihvatljivosti koja su utvrđena u, ili se temelje na, člancima od 65. do 71.Uredbe (EU) br. 1303/2013, Uredbi (EU) br. 1301/2013, u delegiranom aktu iz stavka 1. ovog članka ili u pravilima koja su zajednički uspostavile države članice sudionice u skladu sa stavkom 2. ovog članka, primjenjuju se nacionalna pravila države članice u kojoj je izdatak nastao.

Članak 19.

Troškovi osoblja

Troškovi osoblja operacije mogu se izračunati fiksnom stopom do najviše 20 % izravnih troškova koji nisu troškovi osoblja te operacije.

Članak 20.

Prihvatljivost operacija u programima suradnje ovisno o lokaciji

1.   Operacije u sklopu programa suradnje, podložno odstupanjima navedenima u stavcima 2. i 3., smještaju se u dio programskog područja koji obuhvaća područje Unije („Unijin dio programskog područja”).

2.   Upravljačko tijelo može prihvatiti da se cijela operacija ili njezin dio provodi izvan Unijinog dijela programskog područja, pod uvjetom da su zadovoljeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

programsko područje ima korist od operacije;

(b)

ukupni iznos koji je u okviru programa suradnje dodijeljen operacijama izvan Unijinog dijela programskog područja nije veći od 20 % potpore iz EFRR-a na programskoj razini ili od 30 % u slučaju programa suradnje u kojima Unijin dio programskog područja obuhvaća najudaljenije regije;

(c)

obveze upravljačkih tijela i tijela za reviziju u vezi s upravljanjem, kontrolom i revizijom operacija ispunjavaju tijela nadležna za program suradnje ili tijela nadležna za program suradnje sklapaju sporazume s tijelima države članice ili treće zemlje ili područja u kojima se operacija provodi.

3.   Za operacije koje se odnose na tehničku pomoć ili aktivnosti promoviranja i jačanje kapaciteta, izdaci mogu nastati izvan Unijinog dijela programskog područja, pod uvjetom da su zadovoljeni uvjeti iz stavka 2. točaka (a) i (c).

POGLAVLJE VI.

Upravljanje, kontrola i određivanje

Članak 21.

Određivanje tijela

1.   Države članice koje sudjeluju u programu suradnje određuju za potrebe članka 123. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013 jedinstveno upravljačko tijelo; za potrebe članka 123. stavka 2. navedene uredbe jedinstveno tijelo za ovjeravanje; i za potrebe članka 123. stavka 4. navedene uredbe jedinstveno tijelo za reviziju. Upravljačko tijelo i tijelo za reviziju smješteni su u istoj državi članici.

Države članice koje sudjeluju u programu suradnje mogu odrediti upravljačko tijelo kao tijelo odgovorno i za obavljanje funkcija tijela za ovjeravanje. Takvim se određivanjem ne dovodi u pitanje raspodjela odgovornosti u odnosu na primjenu financijskih korekcija među državama članicama sudionicama kako je utvrđeno u programu suradnje.

2.   Tijelo za ovjeravanje prima plaćanja koje je izvršila Komisija i, u pravilu, izvršava plaćanja vodećem korisniku u skladu s člankom 132. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

3.   Postupak određivanja upravljačkog tijela i, prema potrebi, tijela za ovjeravanje, naveden u članku 124. Uredbe (EU) br. 1303/2013, provodi država članica u kojoj je tijelo smješteno.

Članak 22.

Europska grupacija za teritorijalnu suradnju

Države članice koje sudjeluju u programu suradnje mogu koristiti EGTS kako bi mu povjerile nadležnost za upravljanje tim programom suradnje ili njegovim dijelom, posebno tako da na njega prenesu nadležnosti upravljačkog tijela.

Članak 23.

Funkcije upravljačkog tijela

1.   Ne dovodeći u pitanje stavak 4. ovog članka, upravljačko tijelo programa suradnje obavlja funkcije utvrđene u članku 125. Uredbe br. 1303/2013.

2.   Upravljačko tijelo, nakon savjetovanja s državama članicama i trećim zemljama koje sudjeluju u programu suradnje, uspostavlja zajedničko tajništvo.

Zajedničko tajništvo pomaže upravljačkom tijelu i odboru za praćenje u obavljanju njihovih funkcija. Zajedničko tajništvo također obavješćuje potencijalne korisnike o mogućnostima financiranja u okviru programa suradnje te pomaže korisnicima u provedbi operacija.

3.   Ako je upravljačko tijelo EGTS, provjere u skladu s člankom 125. stavkom 4. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1303/2013 provodi upravljačko tijelo ili se one provode pod njegovom nadležnošću, barem za one države članice i treće zemlje ili područja iz kojh dolaze članovi koji sudjeluju u EGTS-u.

4.   Ako upravljačko tijelo ne provodi provjere u skladu s člankom 125. stavkom 4. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1303/2013 u cijelom programskom području ili ako upravljačko tijelo ne provodi provjere, ili ako se one ne provode pod njegovom nadležnošću, za one države članice i treće zemlje ili područja iz kojih dolaze članovi koji sudjeluju u EGTS-u u skladu sa stavkom 3., svaka država članica, ili svaka treća zemlja ili područje kada su prihvatili poziv za sudjelovanje u programu suradnje, imenuje tijelo ili osobu nadležnu za provođenje takvih provjera u odnosu na korisnike na svojem području („kontrolor(i)”).

Kontrolori navedeni u prvom podstavku mogu biti ista tijela koja su nadležna za provođenje takvih provjera za operativne programe u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” ili, u slučaju trećih zemalja, za provođenje usporedivih provjera u sklopu instrumenata vanjske politike Unije.

Upravljačko tijelo uvjerava se da je troškove svakog korisnika koji sudjeluje u programu provjerio imenovani kontrolor.

Svaka država članica osigurava da se troškovi korisnika mogu provjeriti u roku od tri mjeseca od kada je dotični korisnik podnio dokumente.

Svaka država članica, ili svaka treća zemlja kada je prihvatila poziv za sudjelovanje u programu suradnje, odgovorna je za provjere koje se provode na njezinom državnom području.

5.   Kada se isporuka sufinanciranih proizvoda ili usluga može provjeriti samo u vezi s cijelom operacijom, provjeru provodi upravljačko tijelo ili kontrolor države članice u kojoj je smješten vodeći korisnik.

Članak 24.

Funkcije tijela za ovjeravanje

Tijelo za ovjeravanje programa suradnje obavlja funkcije utvrđene u članku 126. Uredbe (EZ) br1303 /2013.

Članak 25.

Funkcije tijela za reviziju

1.   Države članice i treće zemlje koje sudjeluju u programu suradnje mogu ovlastiti tijelo za reviziju za izravno izvršavanje funkcija predviđenih u članku 127. Uredbe (EU) br. 1303/2013 na cijelom području obuhvaćenom programom suradnje. One određuju kada u pratnji tijela za reviziju treba biti revizor države članice ili treće zemlje.

2.   U slučajevima kada tijelo za reviziju nema ovlaštenje iz stavka 1., pomaže mu grupa revizora koja se sastoji od predstavnika svake države članice ili treće zemlje koja sudjeluje u programu suradnje i koja izvršava funkcije predviđene u članku 127. Uredbe (EU) br. 1303/2013. Svaka država članica, ili svaka treća zemlja kada je prihvatila poziv za sudjelovanje u programu suradnje, odgovorna je za revizije koje se obavljaju na njezinom državnom području.

Svaki je predstavnik iz svake države članice ili treće zemlje koja sudjeluje u programu suradnje odgovoran za pružanje činjeničnih elemenata o izdacima na svojem državnom području, koji su potrebni tijelu za reviziju za provedbu ocjenjivanja.

Grupa revizora utvrđuje se u roku od tri mjeseca od donošenja odluke o odobrenju programa suradnje. Izrađuje svoj poslovnik, a njome predsjedava tijelo za reviziju za program suradnje.

3.   Revizori su funkcionalno neovisni o kontrolorima koji provode provjere u skladu s člankom 23.

POGLAVLJE VII.

Sudjelovanje trećih zemalja u programima transnacionalne i međuregionalne suradnje

Članak 26.

Uvjeti provedbe za sudjelovanje trećih zemalja

Primjenjivi uvjeti provedbe programa u vezi s financijskim upravljanjem, kao i programiranjem, praćenjem, evaluacijom i kontrolom sudjelovanja trećih zemalja putem doprinosa iz sredstava IPA-e II ili ENI-a za programe transnacionalne i međuregionalne suradnje određuju se u relevantnom programu suradnje te također, prema potrebi, u sporazumu o financiranju između Komisije, vlada dotičnih trećih zemalja i države članice koja je domaćin upravljačkom tijelu relevantnog programa suradnje. Uvjeti provedbe programa sukladni su pravilima kohezijske politike Unije.

POGLAVLJE VIII.

Financijsko upravljanje

Članak 27.

Proračunske obveze, plaćanja i povrati sredstava

1.   Potpora iz EFRR-a programima suradnje isplaćuje se na jedinstveni račun te ne postoje nacionalni podračuni.

2.   Upravljačko tijelo osigurava da vodeći ili jedini korisnik vrate sve iznose koji su isplaćeni kao rezultat nepravilnosti. Korisnici vraćaju vodećem korisniku sve iznose koji nisu propisno isplaćeni.

3.   Ako vodeći korisnik ne uspije osigurati povrat sredstava od drugih korisnika ili ako upravljačko tijelo ne uspije osigurati povrat sredstava od vodećeg ili jedinog korisnika, država članica ili treća zemlja na čijem je državnom području dotični korisnik smješten ili je, u slučaju EGTS-a, tamo registriran, vraća upravljačkom tijelu bilo koje iznose nepropisno isplaćene tom korisniku. Upravljačko tijelo nadležno je za vraćanje dotičnih iznosa u opći proračun Unije u skladu s raspodjelom odgovornosti među državama članicama sudionicama kako je utvrđeno u programu suradnje.

Članak 28.

Korištenje eura

Odstupajući od članka 133. Uredbe (EU) br. 1303/2013, izdatke koji su nastali u drugoj valuti osim eura korisnici preračunavaju u eure na temelju mjesečnog računovodstvenog tečaja Komisije važećeg u mjesecu tijekom kojeg je taj izdatak:

(a)

nastao;

(b)

podnesen na provjeru upravljačkom tijelu ili kontroloru u skladu s člankom 23. ove Uredbe; ili

(c)

prijavljen vodećem korisniku.

Odabrana metoda navodi se u programu suradnje i primjenjuje se na sve korisnike.

Preračunavanje provjerava upravljačko tijelo ili kontrolor u državi članici ili trećoj zemlji u kojoj je korisnik smješten.

POGLAVLJE IX.

Završne odredbe

Članak 29.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 16. stavka 4. i članka 18. stavka 1. dodjeljuje se Komisiji od 21. prosinca 2013. do 31. prosinca 2020.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 16. stavka 4. i članka 18. stavka 1. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 16. stavka 4. i članka 18. stavka 1. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 30.

Prijelazne odredbe

1.   Ova Uredba ne utječe na nastavak niti na izmjenu, uključujući potpuno ili djelomično ukidanje, pomoći koju je Komisija odobrila na temelju Uredbe (EZ) br. 1080/2006 ili bilo kojeg drugog propisa koji se primjenjuje na tu pomoć na dan 31. prosinca 2013. Ta uredba odnosno takav drugi primjenjivi propis dosljedno tome nastavljaju se primjenjivati nakon 31. prosinca 2013. na tu pomoć ili dotične operacije do njihova zatvaranja. Za potrebe ovog stavka, pomoć obuhvaća operativne programe i velike projekte.

2.   Zahtjevi za primanje pomoći podneseni ili odobreni u skladu s Uredbom (EZ) br. 1080/2006 prije 1. siječnja 2014. ostaju važeći.

Članak 31.

Preispitivanje

Europski parlament i Vijeće preispituju ovu Uredbu do 31. prosinca 2020. u skladu s člankom 178. UFEU-a.

Članak 32.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članci 4, 27. i 28. primjenjuju se s učinkom od 1. siječnja 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

R. ŠADŽIUS


(1)  SL L 191, 29.6.2012., str. 49.

(2)  SL L 277, 13.9.2012., str. 96.

(3)  Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (Vidi stranicu 320 ovog Službenog lista).

(4)  Uredba (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i posebnim odredbama o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006 (Vidi stranicu 289 ovog Službenog lista).

(5)  Uredba (EZ) br. 1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o uspostavi zajedničkog razvrstavanja prostornih jedinica za statistiku (NUTS) (SL L 154, 21.6.2003., str. 1.).

(6)  Uredba (EU) br. 1302/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1082/2006 o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTS) u vezi s pojašnjenjem, pojednostavljenjem i poboljšanjem osnivanja i funkcioniranja takvih grupacija (Vidi stranicu 303 ovog Službenog lista).

(7)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanu pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(8)  Uredba (EZ) br. 1080/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o Europskom fondu za regionalni razvoj i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1783/1999 (SL L 210, 31.7.2006., str 1.).

(9)  Uredba (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi Instrumenta za povezivanje Europe, izmjeni Uredbe (EU) br. 913/2010 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 680/2007 i (EZ) br. 67/2010 (SL L 348, 20.12.2013, str. 129.).


PRILOG

ZAJEDNIČKI POKAZATELJI OSTVARENJA ZA CILJ „EUROPSKA TERITORIJALNA SURADNJA”

 

JEDINICA

NAZIV

Proizvodno ulaganje

 

poduzeća

Broj poduzeća koja primaju potporu

 

poduzeća

Broj poduzeća koja primaju bespovratna sredstva

 

poduzeća

Broj poduzeća koja primaju financijsku potporu osim bespovratnih sredstava

 

poduzeća

Broj poduzeća koja primaju nefinancijsku potporu

 

poduzeća

Broj novih poduzeća koja primaju potporu

 

poduzeća

Broj poduzeća koja sudjeluju u prekograničnim, transnacionalnim ili međuregionalnim istraživačkim projektima

 

organizacije

Broj istraživačkih institucija koje sudjeluju u prekograničnim, transnacionalnim ili međuregionalnim istraživačkim projektima

 

EUR

Privatna ulaganja koja odgovaraju javnoj potpori poduzećima (bespovratna sredstva)

 

EUR

Privatna ulaganja koja odgovaraju javnoj potpori poduzećima (sredstva koja nisu bespovratna)

 

ekvivalent punom radnom vremenu

Porast zapošljavanja u poduzećima koja primaju potporu

Održivi turizam

posjeti po godini

Povećanje očekivanoga broja posjeta mjestima kulturne i prirodne baštine i znamenitostima koji primaju potporu

Infrastruktura informacijskih i komunikacijskih tehnologija

kućanstva

Dodatna kućanstva koja imaju širokopojasni pristup od najmanje 30 Mbps

Transport

Željeznička infrastruktura:

kilometri

Ukupna dužina novih željezničkih linija

 

 

od toga: TEN-T

 

kilometri

Ukupna dužina obnovljenih ili nadograđenih željezničkih linija

 

od toga: TEN-T

Cestovna infrastruktura

kilometri

Ukupna dužina novoizgrađenih cesta

 

 

od toga: TEN-T

kilometri

Ukupna dužina obnovljenih ili nadograđenih cesta

 

od toga: TEN-T

Gradski prijevoz

kilometri

Ukupna dužina novih ili unaprjeđenih tramvajskih linija i linija gradske podzemne željeznice

Unutarnji plovni putovi

kilometri

Ukupna dužina novih ili unaprjeđenih unutarnjih plovnih putova

Okoliš

Kruti otpad

tona/godina

Dodatni kapacitet recikliranja otpada

Opskrba vodom

osobe

Povećanje u broju stanovnika koji imaju pristup poboljšanoj opskrbi vodom

Pročišćavanje otpadnih voda

ekvivalent u broju stanovnika

Povećanje u broju stanovnika koji koriste poboljšani sustav pročišćavanja otpadnih voda

Sprečavanje rizika i upravljanje rizikom

osobe

Broj stanovnika koji imaju korist od mjera zaštite od poplave

 

osobe

Broj stanovnika koji imaju korist od mjera zaštite od šumskih požara

Obnova zemljišta

hektari

Ukupna površina obnovljenog zemljišta

Priroda i biološka raznolikost

hektari

Površina staništa koja primaju potporu kako bi postigla bolje stanje očuvanosti

Istraživanja, razvoj

 

 

 

ekvivalent punom radnom vremenu

Broj novih istraživača u subjektima koji primaju potporu

 

ekvivalent punom radnom vremenu

Broj istraživača koji rade u poboljšanim objektima istraživačke infrastrukture

 

poduzeća

Broj poduzeća koja surađuju s istraživačkim ustanovama

 

EUR

Privatna ulaganja koja odgovaraju javnoj potpori u projektima inovacije ili istraživanja i razvoja

 

poduzeća

Broj poduzeća koja primaju potporu radi uvođenja proizvoda koji su novost na tržištu

 

poduzeća

Broj poduzeća koja primaju potporu radi uvođenja proizvoda koji su novost u ponudi poduzeća

Energija i klimatske promjene

 

 

Obnovljiva energija

MW

Dodatni kapacitet proizvodnje obnovljive energije

Energetska učinkovitost

kućanstva

Broj kućanstava s poboljšanom klasifikacijom potrošnje energije

 

kWh/godina

Smanjenje godišnje potrošnje primarne energije u javnim zgradama

 

korisnici

Broj novih korisnika energije spojenih na pametne mreže

Smanjenje stakleničkih plinova

ekvivalent u tonama CO2

Procijenjeno godišnje smanjenje stakleničkih plinova

Socijalna infrastruktura

Skrb o djeci i obrazovanje

osobe

Kapacitet infrastrukture za skrb o djeci ili obrazovanje koja prima potporu

Zdravlje

osobe

Stanovništvo obuhvaćeno poboljšanim zdravstvenim uslugama

Posebni pokazatelji urbanog razvoja

 

osobe

Broj stanovnika koji žive u područjima koja imaju integriranu strategiju urbanog razvoja

 

četvorni metri

Stvoreni ili obnovljeni otvoreni prostor u urbanim područjima

 

četvorni metri

Izgrađene ili renovirane javne ili komercijalne zgrade u urbanim područjima

 

stambene jedinice

Obnovljene stambene jedinice u urbanim područjima

Tržište rada i usavršavanje (1)

 

osobe

Broj sudionika u inicijativama prekogranične mobilnosti

 

osobe

Broj sudionika u zajedničkim lokalnim inicijativama zapošljavanja i zajedničkom osposobljavanju

 

osobe

Broj sudionika u projektima kojima se promiče ravnopravnost spolova, jednake mogućnosti i socijalna uključenost preko granica.

 

osobe

Broj sudionika u programima zajedničkog obrazovanja i osposobljavanja s ciljem podrške zapošljavanju mladih, mogućnostima obrazovanja i višem i strukovnom obrazovanju preko granica


(1)  Informacije o sudionicima se prema potrebi će se raščlanjivati prema njihovom statusu na tržištu rada, navodeći jesu li „zaposleni”, „nezaposleni”, „dugo nezaposleni”, „neaktivni” ili „neaktivni i ne obrazuju se niti stručno osposobljavaju”.


Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u te članka 4. Uredbe o Kohezijskom fondu

Europski parlament i Vijeće primaju na znanje jamstvo Komisije zakonodavnom tijelu EU-a da zajednički pokazatelji učinka za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu, a koji će biti uvršteni u prilog svakoj od navedenih uredbi, predstavljaju ishod dugotrajnog postupka pripreme u kojem su sudjelovali stručnjaci za ocjenjivanje iz Komisije i iz država članica te da se za navedene pokazatelje načelno očekuje da će ostati stabilni.


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/281


UREDBA (EU) br. 1300/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 17. prosinca 2013.

o Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1084/2006

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, posebno njegov članak 177. drugi stavak,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

Člankom 174. prvim stavkom Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predviđa se da Unija razvija i provodi aktivnosti koje vode jačanju njezine ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije. Kohezijski fond, koji se uspostavlja ovom Uredbom, stoga bi trebao osigurati financijski doprinos za projekte povezane s okolišem i transeuropskim mrežama u području prometne infrastrukture.

(2)

Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3). utvrđuje zajedničke odredbe za Europski fond za regionalni razvoj (EFRR), Europski socijalni fond, Kohezijski fond, Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj i Europski fond za pomorstvo i ribarstvo. Tom uredbom uspostavlja se novi okvir za europske strukturne i investicijske fondove, uključujući Kohezijski fond. Stoga je potrebno precizirati zadaće Kohezijskog fonda u odnosu na taj okvir i u odnosu na svrhu koja je Kohezijskom fondu dodijeljena u UFEU-u.

(3)

Trebalo bi utvrditi posebne odredbe za vrste aktivnosti za koje se može dobiti potpora iz Kohezijskog fonda kako bi se doprinijelo prioritetima ulaganja u okviru tematskih ciljeva utvrđenih u Uredbi (EU) br. 1303/2013.

(4)

Kohezijskim fondom Unija bi trebala moći doprinijeti djelovanjima kojima se nastoje postići njezini ciljevi u području okoliša, u skladu s člancima 11. i 191. UFEU-a, to jest energetska učinkovitost i energija iz obnovljivih izvora te, djelovanjima u prometnom sektoru izvan transeuropskih mreža, željezničkom, riječnom i pomorskom prometu, intermodalni prometni sustavi i njihova interoperabilnost, upravljanje cestovnim, pomorskim i zračnim prometom te čist gradski i javni prijevoz.

(5)

Trebalo bi podsjetiti da se, u slučaju kada mjere koje se temelje na članku 192. stavku 1. UFEU-a uključuju nerazmjerno visoke troškove za tijela javne vlasti neke države članice te se financijska potpora iz Kohezijskog fonda pruža u skladu s člankom 192. stavkom 5. UFEU-a, svejedno primjenjuje načelo da onečišćivač plaća.

(6)

Projekti transeuropske prometne mreže (TEN-T) koji dobivaju potporu iz Kohezijskog fonda moraju biti u skladu sa smjernicama utvrđenima Uredbom (EU) br. 1315/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4). S ciljem udruživanja napora u tom smislu prednost bi se trebala dati projektima od zajedničkog interesa kako su definirani u toj uredbi.

(7)

Ulaganje radi postizanja smanjenja emisije stakleničkih plinova iz aktivnosti navedenih u Prilogu I. Direktivi 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) ne bi trebalo biti prihvatljivo za potporu iz Kohezijskog fonda jer već ima financijsku korist od primjene te direktive. To isključenje ne bi trebalo ograničiti mogućnost korištenja Kohezijskog fonda radi pružanja potpore aktivnostima koje nisu navedene u Prilogu I. Direktivi 2003/87/EZ, čak i ako te aktivnosti provode isti gospodarski subjekti, te radi uključivanja aktivnosti kao što su ulaganja povezana s energetskom učinkovitošću u kogeneraciju toplinske i električne energije te u područne toplinske mreže, pametne sustave za distribuciju, sustave pohranjivanja i prijenosa te mjere za smanjenje onečišćenja zraka, čak i ako je jedan od neizravnih učinaka takvih aktivnosti smanjenje emisija stakleničkih plinova ili ako su navedene u nacionalnom planu iz Direktive 2003/87/EZ.

(8)

Ulaganje u stambeni sektor, osim ako je povezano s promicanjem energetske učinkovitosti ili korištenja energije iz obnovljivih izvora, ne može biti prihvatljivo za potporu iz Kohezijskog fonda s obzirom na to da nije obuhvaćeno područjem primjene potpore iz Kohezijskog fonda definiranim u UFEU-u.

(9)

Kako bi se ubrzao razvoj prometne infrastrukture diljem Unije, iz Kohezijskog fonda trebalo bi podupirati projekte europske dodane vrijednosti u području prometne infrastrukture predviđene u Uredbi (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (6) u ukupnom iznosu od 10 000 000 000 EUR. Dodjela potpore iz Kohezijskog fonda tim projektima trebala bi biti u skladu s pravilima utvrđenima člankom 92. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 1303/2013.U skladu s Uredbom EU) br. 1316/2013, potpora bi trebala biti dostupna samo državama članicama koje ispunjavaju uvjete za financiranje iz Kohezijskog fonda, uz stope sufinanciranja koje se primjenjuju na taj fond.

(10)

Važno je osigurati da se pri promicanju ulaganja u upravljanje rizicima uzmu u obzir specifični rizici na regionalnoj, prekograničnoj i transnacionalnoj razini.

(11)

Trebalo bi osigurati komplementarnost i sinergije između intervencija koje se podupiru Kohezijskim fondom, EFRR-om, ciljem „Europska teritorijalna suradnja” i Instrumentom za povezivanje Europe kako bi se izbjeglo udvostručavanje napora i zajamčilo optimalno povezivanje različitih vrsta infrastrukture na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini te širom Unije.

(12)

Kako bi se uzele u obzir posebne potrebe Kohezijskog fonda te u skladu sa strategijom Unije za pametan, održiv i uključiv rast, potrebno je odrediti, u okviru svakog tematskog cilja utvrđenog u Uredbi (EU) br. 1303/2013, djelovanja specifična za Kohezijski fond kao „prioritete ulaganja”. Tim prioritetima ulaganja trebali bi se definirati detaljni ciljevi, koji se uzajamno ne isključuju, kojima Kohezijski fond treba dati potporu. Takvi prioriteti ulaganja trebali bi činiti temelj za definiciju specifičnih ciljeva unutar operativnih programa koji uzimaju u obzir potrebe i karakteristike programskog područja. Kako bi se povećala fleksibilnost i umanjilo administrativno opterećenje putem zajedničke primjene, trebalo bi uskladiti prioritete ulaganja EFRR-a i Kohezijskog fonda u okviru odgovarajućih tematskih ciljeva.

(13)

Zajednički niz pokazatelja ostvarenja za ocjenjivanje ukupnog napretka provedbe operativnih programa na razini Unije trebalo bi odrediti u prilogu ovoj Uredbi. Ti bi pokazatelji trebali odgovarati prioritetu ulaganja i vrsti djelovanja koje se podupire u skladu s ovom Uredbom i relevantnim odredbama Uredbe (EU) br. 1303/2013. Zajedničke pokazatelje ostvarenja trebali bi nadopuniti pokazatelji rezultata pojedinih programa i, prema potrebi, pokazatelji ostvarenja pojedinih programa.

(14)

Kako bi se izmijenilo ovu Uredbu u pogledu određenih elemenata koji nisu ključni, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a s obzirom na izmjenu popisa zajedničkih pokazatelja ostvarenja navedene u Prilogu I. ovoj Uredbi. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(15)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest jačanje ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije Unije u interesu promicanja održivog razvoja, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega razlika između razina razvijenosti različitih regija i zaostalosti regija u najnepovoljnijem položaju te ograničenosti financijskih sredstava država članica i regija može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(16)

S obzirom na to da se ovom Uredbom zamjenjuje Uredba Vijeća (EZ) br. 1084/2006 (7), tu bi uredbu trebalo staviti izvan snage. Međutim, ova Uredba ne bi trebala utjecati na nastavak ni na izmjenu pomoći koju je Komisija odobrila na temelju Uredbe (EZ) br. 1084/2006 ili bilo kojeg drugog propisa koji se primjenjuje na tu pomoć na dan 31. prosinca 2013. Ta uredba ili takav primjenjivi propis trebali bi se dosljedno tome nastaviti primjenjivati nakon 31. prosinca 2013. na tu pomoć ili dotične operacije do njihova zatvaranja. Zahtjevi za pomoć podneseni ili odobreni u skladu s Uredbom (EZ) br. 1084/2006 trebali bi ostati važeći.

(17)

Kako bi se omogućila brza primjena mjera predviđenih u ovoj Uredbi, ova bi Uredba trebala stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uspostava Kohezijskog fonda i predmet

1.   Uspostavlja se Kohezijski fond u svrhu jačanja ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije Unije u interesu promicanja održivog razvoja.

2.   Ovom se Uredbom utvrđuju zadaci Kohezijskog fonda i područje primjene njegove potpore u vezi s ciljem „Ulaganje za rast i radna mjesta” iz članka 89. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

Članak 2.

Područje primjene potpore iz Kohezijskog fonda

1.   Osiguravajući potrebnu ravnotežu te u skladu s investicijskim i infrastrukturnim potrebama specifičnima za svaku državu članicu, potpora iz Kohezijskog fonda daje se:

(a)

ulaganjima u okoliš, uključujući područja povezana s održivim razvojem i energijom od kojih se ostvaruje korist za okoliš;

(b)

TEN-T-u, u skladu sa smjernicama donesenima Uredbom (EU) br. 1315/2013;

(c)

za tehničku pomoć.

2.   Potpora iz Kohezijskog fonda ne daje se za:

(a)

stavljanje nuklearnih elektrana izvan pogona ili njihovu izgradnju;

(b)

ulaganje radi postizanja smanjenja emisija stakleničkih plinova iz aktivnosti koje su navedene u Prilogu I. Direktivi 2003/87/EZ;

(c)

ulaganje u stambeni sektor, osim ako je povezano s promicanjem energetske učinkovitosti ili korištenja energije iz obnovljivih izvora;

(d)

proizvodnju, preradu i stavljanje na tržište duhana i duhanskih proizvoda;

(e)

poduzeća s poteškoćama, kako su definirana pravilima Unije o državnim potporama;

(f)

ulaganje u aerodromsku infrastrukturu, osim ako je povezano sa zaštitom okoliša ili je popraćeno ulaganjima potrebnima za ublažavanje ili smanjenje njegova negativnog utjecaja na okoliš.

Članak 3.

Potpora Kohezijskog fonda projektima prometne infrastrukture u okviru Instrumenta za povezivanje Europe

Iz Kohezijskog fonda daje se potpora projektima prometne infrastrukture s europskom dodanom vrijednosti predviđenima Uredbom (EU) br. 1316/2013 u iznosu od 10 000 000 000 EUR u skladu s člankom 92. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

Članak 4.

Prioriteti ulaganja

Iz Kohezijskog fonda daje se potpora sljedećim prioritetima ulaganja u okviru tematskih ciljeva određenih člankom 9. prvim stavkom Uredbe (EU) br. 1303/2013, u skladu s razvojnim potrebama i potencijalom za rast iz članka 15. stavka 1. točke (a) podtočke i. te uredbe te navedenima u sporazumu o partnerstvu:

(a)

podržavanje prelaska na ekonomiju s niskom razinom emisije CO2 u svim sektorima na sljedeći način:

i.

promicanjem proizvodnje i distribucije energije iz obnovljivih izvora;

ii.

promicanjem energetske učinkovitosti i korištenja energije iz obnovljivih izvora u poduzećima;

iii.

podupiranjem energetske učinkovitosti, pametnog upravljanja energijom i korištenja energije iz obnovljivih izvora u javnoj infrastrukturi, uključujući javne zgrade, i u stambenom sektoru;

iv.

razvijanjem i provedbom pametnih sustava distribucije koji djeluju pri niskim i srednjim razinama napona;

v.

promicanjem strategija za niske razine emisija CO2 za sve vrste teritorija, osobito za urbana područja, uključujući promicanje održive multimodalne urbane mobilnosti i adaptacijskih mjera za ublažavanje promjena;

vi.

promicanjem korištenja visokoučinkovite kogeneracije toplinske i električne energije na temelju potražnje korisne topline;

(b)

promicanje prilagodbe na klimatske promjene, sprečavanje rizika i upravljanje njime na sljedeći način:

i.

podupiranjem ulaganja za prilagodbu na klimatske promjene, uključujući pristupe temeljene na ekosustavu;

ii.

promicanjem ulaganja radi suočavanja sa specifičnim rizicima, osiguravanjem spremnosti na katastrofe i razvijanjem sustava za upravljanje katastrofama;

(c)

očuvanje i zaštita okoliša i promicanje učinkovitosti resursa na sljedeći način:

i.

ulaganjem u sektor otpada kako bi se ispunili zahtjevi pravne stečevine Unije u području okoliša i zadovoljile potrebe, koje su utvrdile države članice, za ulaganjem koje nadilazi te zahtjeve;

ii.

ulaganjem u vodni sektor kako bi se ispunili zahtjevi pravne stečevine Unije u području okoliša i zadovoljile potrebe, koje su utvrdile države članice, za ulaganjem koje nadilazi te zahtjeve;

iii.

zaštitom i obnovom biološke raznolikosti i tla te promicanjem usluga ekosustava, uključujući uz pomoć mreže Natura 2000. i zelene infrastrukture;

iv.

djelovanjem u svrhu poboljšanja urbane okoline, revitalizacije gradova, obnove i dekontaminacije postojećih kapaciteta (uključujući bivša vojna područja), smanjenja onečišćenja zraka te promicanja mjera za smanjenje buke,

(d)

promicanje održivog prometa i otklanjanje uskih grla u infrastrukturama glavnih mreža na sljedeći način:

i.

podupiranjem multimodalnog jedinstvenog europskog prometnog prostora ulaganjem u TEN-T;

ii.

razvijanjem i unapređenjem prometnih sustava prihvatljivih za okoliš, uključujući s niskom razinom buke, i s niskim emisijama CO2, uključujući unutarnje plovne putove i pomorski prijevoz, luke, multimodalne veze i aerodromsku infrastrukturu, radi promicanja održive regionalne i lokalne mobilnosti;

iii.

razvijanjem i obnovom sveobuhvatnih, visokokvalitetnih i interoperabilnih željezničkih sustava te promicanjem mjera za smanjenje buke;

(e)

poboljšanje institucijskog kapaciteta tijela javne vlasti i dionika i učinkovite javne uprave putem mjera jačanja institucijskog kapaciteta i učinkovitosti javnih uprava i službi povezanih s provedbom Kohezijskog fonda.

Članak 5.

Pokazatelji

1.   Zajednički pokazatelji ostvarenja, kako su utvrđeni u Prilogu I. ovoj Uredbi, pokazatelji rezultata pojedinih programa i, prema potrebi, pokazatelji ostvarenja pojedinih programa koriste se u skladu s člankom 27. stavkom 4. i člankom 96. stavkom 2. točkom (b) podtočkama ii. i iv. te točkom (c) podtočkama ii. i iv. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

2.   Za zajedničke pokazatelje ostvarenja i pokazatelje ostvarenja pojedinih programa osnovne vrijednosti postavljaju se na nulu. Kumulativne kvantificirane ciljne vrijednosti za te pokazatelje utvrđuju se za 2023.

3.   Za pokazatelje rezultata pojedinih programa koji se odnose na prioritete ulaganja, za osnovne vrijednosti koriste se zadnji dostupni podaci, a ciljne se vrijednosti utvrđuju za 2023. Ciljne se vrijednosti mogu izraziti u smislu količine ili kvalitete.

4.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 7. radi izmjene popisa zajedničkih pokazatelja ostvarenja navedenih u Prilogu I. s ciljem usklađivanja kako bi se osigurala, kada je to opravdano, učinkovita procjena napretka provedbe operativnih programa.

Članak 6.

Prijelazne odredbe

1.   Ova Uredba ne utječe na nastavak niti na izmjenu, uključujući potpuno ili djelomično ukidanje, pomoći koju je Komisija odobrila na temelju Uredbe (EZ) br. 1084/2006 ili bilo kojeg drugog propisa koji se primjenjuje na tu pomoć na dan 31. prosinca 2013. Ta uredba ili takav primjenjivi propis dosljedno tome nastavljaju se primjenjivati nakon 31. prosinca 2013. na tu pomoć ili dotične operacije do njihova zatvaranja. Za potrebe ovog stavka, pomoć obuhvaća operativne programe i velike projekte.

2.   Zahtjevi za pomoć podneseni ili odobreni u skladu s Uredbom (EZ) br. 1084/2006 ostaju važeći.

Članak 7.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 5. stavka 4. dodjeljuje se Komisiji od 21. prosinca 2013. do 31. prosinca 2020.

3.   Europski parlament ili Vijeće mogu u svakom trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 5. stavka 4. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 5. stavka 4. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskog parlamenta i Vijeća na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 8.

Stavljanje izvan snage

Ne dovodeći u pitanje članak 6. ove Uredbe, Uredba (EZ) br. 1084/2006 stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

Upućivanja na uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom navedenom u Prilogu II.

Članak 9.

Preispitivanje

Europski parlament i Vijeće preispituju ovu Uredbu do 31. prosinca 2020. u skladu s člankom 177. UFEU-a.

Članak 10.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

R. ŠADŽIUS


(1)  SL L 191, 29.6.2012., str. 38.

(2)  SL L 225, 27.7.2012., str. 143.

(3)  Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (Vidi stranicu 320. ovog Službenog lista).

(4)  Uredba (EU) br. 1315/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o smjernicama Unije za razvoj transeuropske prometne mreže i stavljanju izvan snage Odluke br, 661/2010/EU (SL L 348, 20.12.2013, str. 1).

(5)  Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava za trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL L 275, 25.10.2003., str. 32.).

(6)  Uredba (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi Instrumenta za povezivanje Europe, izmjeni Uredbe (EU) br. 913/2010 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 680/2007 i (EZ) br. 67/2010 (SL L 348, 20.12.2013, str. 129).

(7)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1084/2006 od 11. srpnja 2006. o uspostavi Kohezijskog fonda i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1164/94 (SL L 210, 31.7.2006., str. 79).


PRILOG I.

ZAJEDNIČKI POKAZATELJI OSTVARENJA ZA KOHEZIJSKI FOND

 

JEDINICA

NAZIV

Okoliš

Kruti otpad

tone/godina

Dodatni kapacitet recikliranja otpada

Opskrba vodom

osobe

Povećanje u broju stanovnika koji imaju pristup poboljšanoj opskrbi vodom

Pročišćavanje otpadnih voda

ekvivalent u broju stanovnika

Povećanje u broju stanovnika koji koriste poboljšani sustav pročišćavanja otpadnih voda

Sprečavanje rizika i upravljanje rizikom

osobe

Broj stanovnika koji imaju korist od mjera zaštite od poplave

osobe

Broj stanovnika koji imaju korist od mjera zaštite od šumskih požara

Obnova tla

hektari

Ukupna površina obnovljenog tla

Priroda i biološka raznolikost

hektari

Površina staništa koja primaju potporu kako bi postigla bolje stanje očuvanosti

Energija i klimatske promjene

Obnovljiva energija

MW

Dodatni kapacitet proizvodnje obnovljive energije

Energetska učinkovitost

kućanstva

Broj kućanstava s poboljšanom klasifikacijom potrošnje energije

kWh/godina

Smanjenje godišnje potrošnje primarne energije u javnim zgradama

korisnici

Broj novih korisnika energije spojenih na pametne mreže

Smanjenje stakleničkih plinova

ekvivalent u tonama CO2

Procjena godišnjeg smanjenja stakleničkih plinova

Transport

Željeznička infrastruktura

kilometri

Ukupna dužina novih željezničkih linija

 

kilometri

Ukupna dužina obnovljenih ili nadograđenih željezničkih linija

Cestovna infrastruktura

kilometri

Ukupna dužina novoizgrađenih cesta

kilometri

Ukupna dužina obnovljenih ili nadograđenih cesta

Gradski prijevoz

kilometri

Ukupna dužina novih ili unaprjeđenih tramvajskih linija i linija gradske podzemne željeznice

Unutarnji plovni putevi

kilometri

Ukupna dužina novih ili unaprijeđenih unutarnjih plovnih putova


PRILOG II.

KORELACIJSKA TABLICA

Uredba (EZ) br. 1084/2006

Ova Uredba

Članak 1.

Članak 1.

Članak 2.

Članak 2.

Članak 3.

Članak 4.

Članak 3.

Članak 4.

Article 5

Članak 5.

Članak 6.

Članak 5.a

Članak 7.

Članak 6.

Članak 8.

Članak 7.

Članak 9.

Članak 8.

Članak 10.


Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u te članka 4. Uredbe o Kohezijskom fondu

Europski parlament i Vijeće primaju na znanje jamstvo Komisije zakonodavnom tijelu EU-a da zajednički pokazatelji učinka za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu, a koji će biti uvršteni u prilog svakoj od navedenih uredbi, predstavljaju ishod dugotrajnog postupka pripreme u kojem su sudjelovali stručnjaci za ocjenjivanje iz Komisije i iz država članica te da se za navedene pokazatelje načelno očekuje da će ostati stabilni.


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/289


UREDBA (EU) br. 1301/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 17. prosinca 2013.

o Europskom fondu za regionalni razvoj i o posebnim odredbama o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 178. i 349.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

Člankom 176. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predviđa se da je Europski fond za regionalni razvoj (EFRR) namijenjen pomoći pri otklanjanju glavnih regionalnih neuravnoteženosti u Uniji. U skladu s tim člankom i člankom 174. drugim i trećim stavkom UFEU-a, EFRR treba doprinijeti smanjivanju razlika između razina razvijenosti različitih regija i smanjivanju zaostalosti regija u najnepovoljnijem položaju, među kojima se posebna pozornost poklanja regijama koje su izložene ozbiljnim i trajnim prirodnim ili demografskim poteškoćama, kao što su najsjevernije regije s vrlo niskom gustoćom naseljenosti te otočne, pogranične i planinske regije.

(2)

Uredbom (EU) br.1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3) utvrđuju se zajedničke odredbe za EFRR, Europski socijalni fond (ESF), Kohezijski fond, Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj i Europski fond za pomorstvo i ribarstvo.

(3)

Trebalo bi utvrditi posebne odredbe u vezi s vrstama aktivnosti za koje se može dobiti potpora iz EFRR-a radi doprinosa prioritetima ulaganja u okviru tematskih ciljeva utvrđenih u Uredbi (EU) br. 1303/2013. Istovremeno bi trebalo odrediti i pojasniti aktivnosti koje nisu obuhvaćene EFRR-om, uključujući ulaganje za postizanje smanjenja emisija stakleničkih plinova iz aktivnosti navedenih u Prilogu I. Direktivi 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4). Kako bi se izbjeglo prekomjerno financiranje, takvo ulaganje ne bi trebalo imati pravo na potporu iz EFRR-a jer već ima financijsku korist od primjene Direktive 2003/87/EZ. Ovo isključenje ne bi trebalo ograničiti mogućnost korištenja EFRR-om radi pružanja potpore aktivnostima koje nisu navedene u Prilogu I. Direktivi 2003/87/EZ, čak i ako te aktivnosti provode isti gospodarski subjekti, te radi uključivanja aktivnosti kao što su ulaganja povezana s energetskom učinkovitosti u područne toplinske mreže, pametnu sustave za distribuciju, sustave za pohranu i prijenos te mjere za smanjenje onečišćenja zraka, čak i ako je jedan od neizravnih učinaka takvih aktivnosti smanjenje emisija stakleničkih plinova ili ako su navedene u nacionalnom planu iz Direktive 2003/87/EZ.

(4)

Potrebno je navesti za koje se dodatne aktivnosti može dobiti potpora iz EFRR-a u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”.

(5)

EFRR bi trebao doprinijeti strategiji Unije za pametan, održiv i uključiv rast i na taj način osigurati veću koncentraciju potpore EFRR-a za prioritete Unije. Ovisno o kategoriji regija kojima se daje potpora, potpora iz EFRR-a u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” trebala bi se koncentrirati na istraživanja i inovacije, informacijske i komunikacijske tehnologije, mala i srednja poduzeća (MSP-ovi) te na promicanje ekonomije s niskom razinom emisije CO2. Tu tematsku koncentraciju trebalo bi postići na nacionalnoj razini, istodobno omogućujući fleksibilnost na razini operativnih programa i među različitim kategorijama regija. Tematsku koncentraciju prema potrebi bi trebalo prilagoditi kako bi se uzela u obzir sredstva Kohezijskog fonda dodijeljena za podupiranje prioriteta ulaganja koji se odnose na prelazak na ekonomiju s niskom razinom emisije CO2 i koji su navedeni u Uredbi (EU) br. 1300/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5). Za razinu tematske koncentracije trebala bi se uzeti u obzir razina razvoja regije, doprinos sredstava Kohezijskog fonda ako je primjenjivo, kao i posebne potrebe regija čiji je BDP po glavi stanovnika, koji se koristi kao kriterij prihvatljivosti, za programsko razdoblje od 2007. do 2013. bio manji od 75 % prosječnog BDP-a EU-25 za referentno razdoblje, regija u izlaznoj fazi u programskom razdoblju od 2007. do 2013. te regija razine NUTS 2 koje se sastoje samo od otočnih država članica ili otoka.

(6)

Trebalo bi biti moguće dati potporu iz EFRR-a u okviru prioriteta ulaganja „lokalni razvoj pod vodstvom zajednice” kako bi se doprinijelo svim tematskim ciljevima navedenima u ovoj Uredbi.

(7)

Kako bi se uzele u obzir posebne potrebe EFRR-a te u skladu sa strategijom Unije za pametan, održiv i uključiv rast, potrebno je odrediti, u okviru svakog tematskog cilja utvrđenog u Uredbi (EU) br. 1303/2013, djelovanja specifična za EFRR kao „prioritete ulaganja”. Tim prioritetima ulaganja trebali bi se odrediti detaljni ciljevi, koji se uzajamno ne isključuju, kojima EFRR treba doprinijeti. Takvi prioriteti ulaganja trebali bi činiti temelj za definiciju specifičnih ciljeva unutar programa koji uzimaju u obzir potrebe i karakteristike programskog područja.

(8)

Nužno je promicati inovacije i razvoj MSP-ova u novim područjima povezanima s europskim i regionalnim izazovima kao što su kreativni i kulturni sektori te inovativne usluge, koji odražavaju nove društvene potrebe, ili proizvodi i usluge povezani sa stanovništvom starije dobi, skrbi i zdravljem, ekološkom inovacijom, ekonomijom s niskom razinom emisije CO2 te učinkovitošću resursa.

(9)

U skladu s Uredbom (EU) br. 1303/2013, a radi optimizacije dodane vrijednosti iz ulaganja koja su u cijelosti ili djelomično financirana iz proračuna Unije u području istraživanja i inovacija, težit će se sinergiji osobito između upravljanja EFRR-om i Okvirnim programom za istraživanja i inovacije Obzor 2020., poštujući pritom njihove zasebne ciljeve.

(10)

Važno je osigurati da se pri promicanju ulaganja u upravljanje rizicima uzmu u obzir specifični rizici na regionalnoj, prekograničnoj i transnacionalnoj razini.

(11)

Kako bi se maksimizirao njihov doprinos cilju podupiranja rasta koji stvara nova radna mjesta, aktivnosti koje podupiru održivi turizam, kulturu i prirodnu baštinu trebale bi biti dio teritorijalne strategije za posebna područja, uključujući konverziju industrijskih regija u nazadovanju. Potpora takvim aktivnostima trebala bi doprinijeti i jačanju inovacija i uporabe informacijskih i komunikacijskih tehnologija, MSP-ovima, okolišnoj učinkovitosti i učinkovitosti resursa ili promociji socijalne uključenosti.

(12)

Radi promicanja održive regionalne ili lokalne mobilnosti ili radi smanjenja onečišćenja zraka i onečišćenja bukom, nužno je promicati zdrave, održive i sigurne načine prijevoza. Ulaganja u aerodromsku infrastrukturu koja podupire EFRR trebala bi promicati okolišno održiv zračni prijevoz, između ostalog prilikom poboljšanja regionalne mobilnosti povezivanjem sekundarnih i tercijarnih čvorišta s infrastrukturom transeuropske prometne mreže (TEN-T), uključujući putem multimodalnih čvorišta.

(13)

Radi promicanja ostvarenja energetskih i klimatskih ciljeva koje je Unija odredila kao dio strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast, EFRR bi trebao podupirati ulaganje za promicanje energetske učinkovitosti i sigurnosti opskrbe u državama članicama, između ostalog razvojem pametne distribucije energije, sustavima za pohranu i prijenos, uključujući integracijom distribuirane proizvodnje iz obnovljivih izvora. Kako bi ispunile svoje zahtjeve u vezi sa sigurnošću opskrbe na način koji je u skladu s njihovim ciljevima u okviru strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast, države članice trebale bi moći ulagati u energetsku infrastrukturu koja je u skladu s energetskom kombinacijom koju su odabrale.

(14)

MSP-ove, koji mogu uključivati poduzeća socijalne ekonomije, trebalo bi shvaćati, u skladu s definicijom utvrđenom u Uredbi (EU) br. 1303/2013, kao da obuhvaćaju mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća u smislu Preporuke Komisije 2003/361/EZ (6).

(15)

Radi promicanja socijalne uključenosti i borbe protiv siromaštva, osobito među marginaliziranim zajednicama, nužno je poboljšati pristup društvenim, kulturnim i rekreacijskim uslugama osiguravanjem infrastrukture malog kapaciteta, uzimajući u obzir posebne potrebe osoba s invaliditetom i osoba starije dobi.

(16)

Usluge koje se pružaju u Zajednici trebale bi obuhvaćati sve oblike usluga pomoći u kući, obitelji, domovima i drugih usluga u zajednici koje podupiru pravo svih osoba na život u zajednici s jednakošću izbora te koje nastoje spriječiti izolaciju ili segregaciju od zajednice.

(17)

Kako bi se povećala fleksibilnost i umanjilo administrativno opterećenje putem zajedničke provedbe, trebalo bi uskladiti prioritete ulaganja EFRR-a i Kohezijskog fonda u okviru odgovarajućih tematskih ciljeva.

(18)

Zajednički niz pokazatelja ostvarenja za ocjenjivanje ukupnog napretka provedbe programâ na razini Unije trebalo bi odrediti u Prilogu ovoj Uredbi. Ti pokazatelji trebali bi odgovarati prioritetu ulaganja i vrsti djelovanja koja se podupiru u skladu s ovom Uredbom i relevantnim odredbama Uredbe (EU) br. 1303/2013. Zajedničke pokazatelje ostvarenja trebali bi nadopuniti pokazatelji rezultata pojedinih programa te prema potrebi pokazatelji ostvarenja pojedinih programa.

(19)

U okviru održivog urbanog razvoja smatra se da je potrebno podupirati integrirane mjere za suočavanje s ekonomskim, okolišnim, klimatskim, demografskim i socijalnim izazovima koji utječu na urbana područja, uključujući funkcionalna urbana područja, istodobno uzimajući u obzir potrebu promicanja urbano-ruralnih veza. Načela za odabir urbanih područja u kojima se trebaju provoditi integrirane mjere za održivi urbani razvoj te okvirni iznosi za te mjere trebali bi se odrediti u sporazumu o partnerstvu uz dodjelu najmanje 5 % sredstava EFRR-a u tu svrhu na nacionalnoj razini. O opsegu svakog delegiranja zadaća na gradska tijela trebalo bi odlučiti upravljačko tijelo uz savjetovanje s gradskim tijelom.

(20)

Kako bi se odredila ili ispitala nova rješenja za izazove povezane s održivim urbanim razvojem koji su značajni na razini Unije, EFRR bi trebao podupirati inovativne mjere u području održivog urbanog razvoja.

(21)

Kako bi se pojačala izgradnja kapaciteta, umrežavanje i razmjena iskustava između programa i tijela odgovornih za provođenje strategija održivog urbanog razvoja i inovativnih mjera u području održivog urbanog razvoja i nadopunili postojeći programi i tijela, potrebno je uspostaviti mrežu urbanog razvoja na razini Unije.

(22)

EFRR bi se trebao baviti problemima dostupnosti velikih tržišta i udaljenosti od njih, s kojima se suočavaju područja s izuzetno niskom gustoćom naseljenosti, kako je navedeno u Protokolu br. 6 o posebnim odredbama za Cilj 6. u okviru strukturnih fondova u Finskoj i Švedskoj uz Akt o pristupanju iz 1994. godine. EFRR bi se također trebao baviti posebnim poteškoćama s kojima se susreću određeni otoci, granične regije, planinske regije i rijetko naseljena područja, čiji geografski položaj usporava njihov razvoj, s ciljem podupiranja njihovog održivog razvoja.

(23)

Posebnu bi pozornost trebalo obratiti na najudaljenije regije, i to usvajanjem mjera u skladu s člankom 349. UFEU-a, proširujući, u iznimnim situacijama, područje primjene potpore iz EFRR-a na financiranje pomoći za tekuće poslovanje povezano s kompenzacijom dodatnih troškova do kojih dolazi zbog specifičnog gospodarskog i društvenog stanja tih regija, koje je još složenije zbog poteškoća do kojih dolazi zbog čimbenikâ iz članka 349. UFEU-a, to jest udaljenosti, izoliranosti, male površine, nepovoljne topografije i klime, gospodarske ovisnosti o malom broju proizvoda te postojanosti i međudjelovanja tih uvjeta koji u velikog mjeri ograničavaju njihov razvoj. Pomoć za tekuće poslovanje koju odobravaju države članice u tom kontekstu izuzima se od obveze obavješćivanja propisane člankom 108. stavkom 3. UFEU-a ako, u vrijeme kada je odobrena, ispunjava uvjete utvrđene u uredbi kojom su određene kategorije pomoći proglašene kompatibilnima s unutarnjim tržištem primjenom članaka 107. i 108. UFEU-a i usvojene u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 994/98 (7).

(24)

U skladu sa zaključcima Europskog vijeća od 7. i 8. veljače 2013. te uzimajući u obzir posebne ciljeve utvrđene u UFEU kad je riječ o najudaljenijim regijama iz članka 349. UFEU-a, status Mayottea promijenjen je kao rezultat Odluke Europskog vijeća 2012/419/EU (8), čime postaje nova najudaljenija regiju od 1. siječnja 2014. Radi olakšavanja i promicanja usmjerenog i brzog infrastrukturnog razvoja Mayottea trebalo bi iznimno biti moguće da se najmanje 50 % dijela omotnice Mayottea u okviru EFRR-a u raspodijeli na pet tematskih ciljeva utvrđenih u Uredbi (EU) br. 1303/2013.

(25)

Kako bi se ova Uredba nadopunila određenim elementima koji nisu ključni, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu detaljnih pravila za kriterije izbora i upravljanje inovativnim mjerama. Takva bi se ovlast također trebala delegirati Komisiji u pogledu izmjena Priloga I. ovoj Uredbi, gdje je to opravdano, kako bi se osigurala učinkovita procjena napretka provedbe operativnih programa. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(26)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest jačanje ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije otklanjanjem glavnih regionalnih neravnoteža, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega razlika između razina razvijenosti različitih regija i zaostalosti regija u najnepovoljnijem položaju te ograničenosti financijskih sredstava država članica i regija može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarenje tog cilja.

(27)

Ovom Uredbom zamjenjuje se Uredba (EZ) br. 1080/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (9). Stoga bi radi jasnoće Uredbu (EZ) br. 1080/2006 trebalo staviti izvan snage. Radi jasnoće. Uredbu (EE) br. 1080/2006 bi stoga trebalo staviti izvan snage. Međutim, ova Uredba ne bi trebala utjecati na nastavak ni na izmjenu pomoći koju je Komisija odobrila na temelju Uredbe (EZ) br. 1080/2006 ili bilo kojeg drugog propisa koji se primjenjuje na tu pomoć na dan 31. prosinca 2013. Ta uredba ili takav primjenjivi zpropis trebali bi se dosljedno tome nastaviti primjenjivati nakon 31. prosinca 2013. na tu pomoć ili dotične operacije do njihova zatvaranja. Zahtjevi za pomoć podneseni ili odobreni u skladu s Uredbom (EZ) br. 1080/2006 trebali bi ostati važeći.

(28)

Kako bi se omogućila brza primjena mjera predviđenih u ovoj Uredbi, ova bi Uredba trebala stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

Zajedničke odredbe

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom određuju zadaci Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR), područje primjene njegove potpore u vezi s ciljem „Ulaganje za rast i radna mjesta” i ciljem „Europska teritorijalna suradnja” te posebne odredbe o potpori EFRR-a za cilj „Ulaganje za rast i radna mjesta”.

Članak 2.

Zadaci EFRR-a

EFRR doprinosi financiranju potpore čiji je cilj jačanje ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije otklanjanjem glavnih regionalnih neravnoteža u Uniji kroz održivi razvoj i strukturnu prilagodbu regionalnih gospodarstava, uključujući konverziju industrijskih regija u nazadovanju i regija čiji razvoj zaostaje.

Članak 3.

Područje primjene potpore iz EFRR-a

1.   EFRR podupire sljedeće aktivnosti radi doprinosa prioritetima ulaganja navedenima u članku 5.:

(a)

proizvodno ulaganje koje doprinosi stvaranju i očuvanju održivih radnih mjesta, izravnom pomoći za ulaganja u MSP-ove;

(b)

proizvodno ulaganje, neovisno o veličini dotičnog poduzeća, koje doprinosi prioritetima ulaganja navedenima u članku 5. stavcima 1. i 4. te, ako to ulaganje uključuje suradnju između velikih poduzeća i MSP-ova, u članku 5. točki 2.;

(c)

ulaganje u infrastrukturu koja građanima pruža osnovne usluge u području energije, okoliša, prometa te informacijskih i komunikacijskih tehnologija;

(d)

ulaganje u, socijalnu, zdravstvenu, istraživačku, inovacijsku, poslovnu i obrazovnu infrastrukturu;

(e)

ulaganje u razvoj endogenog potencijala putem fiksnog ulaganja u opremu i infrastrukturu malog kapaciteta; uključujući kulturnu infrastrukturu malog kapaciteta i infrastrukturu održivog turizma, pružanje usluga poduzećima, potporu tijelima za istraživanja i inovacije te ulaganje u tehnologiju i primijenjeno istraživanje u poduzećima;

(f)

umrežavanje, suradnju i razmjenu iskustava između nadležnih regionalnih, lokalnih, gradskih i drugih tijela javne vlasti, gospodarskih i socijalnih partnera te relevantnih tijela koja predstavljaju civilno društvo navedenih u članku 5. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013, studije, pripremne radnje te izgradnju kapaciteta.

2.   U okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” EFRR također može podupirati dijeljenje objekata i ljudskih potencijala i svih vrsta infrastrukture preko granica u svim regijama.

3.   EFRR ne podupire:

(a)

stavljanje nuklearnih elektrana izvan pogona ili njihovu izgradnju;

(b)

ulaganje radi postizanja smanjenja emisija stakleničkih plinova iz aktivnosti koje su navedene u Prilogu I. Direktivi 2003/87/EZ;

(c)

proizvodnju, preradu i plasman na tržište duhana i duhanskih proizvoda;

(d)

poduzeća s poteškoćama kao su definirana pravilima Unije o državnim potporama;

(e)

ulaganje u aerodromsku infrastrukturu osim ako je povezano sa zaštitom okoliša ili je popraćeno ulaganjem potrebnim za ublažavanje ili smanjenje njegova negativnog utjecaja na okoliš.

Članak 4.

Tematska koncentracija

1.   Tematski ciljevi utvrđeni u članku 9. prvom stavku Uredbe (EU) br. 1303/2013 i odgovarajući prioriteti ulaganja utvrđeni u člankum 5. ove Uredbe, kojima EFRR može doprinijeti u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”, koncentrirani su na sljedeći način:

(a)

u razvijenijim regijama:

i.

barem 80 % ukupnih sredstava iz EFRR-a na nacionalnoj razini dodjeljuje se dvama tematskim ciljevima ili više njih utvrđenima u članku 9. prvom stavku točkama 1., 2., 3. i 4. Uredbe (EU) br. 1303/2013; i

ii.

barem 20 % ukupnih sredstava iz EFRR-a na nacionalnoj razini dodjeljuje se tematskom cilju utvrđenom u članku 9. prvom stavku točki 4. Uredbe (EU) br. 1303/2013;

(b)

u tranzicijskim regijama:

i.

barem 60 % ukupnih sredstava iz EFRR-a na nacionalnoj razini dodjeljuje se dvama tematskim ciljevima ili više njih utvrđenima u članku 9. prvom stavku točkama 1., 2., 3. i 4. Uredbe (EU) br. 1303/2013; i

ii.

barem 15 % ukupnih sredstava iz EFRR-a na nacionalnoj razini dodjeljuje se tematskom cilju utvrđenom u članku 9. prvom stavku točki 4. Uredbe (EU) br. 1303/2013;

(c)

u manje razvijenim regijama:

i.

barem 50 % ukupnih sredstava iz EFRR-a na nacionalnoj razini dodjeljuje se dvama tematskim ciljevima ili više njih utvrđenima u članku 9. prvom stavku točkama 1., 2., 3. i 4. Uredbe (EU) br. 1303/2013; i

ii.

barem 12 % ukupnih sredstava iz EFRR-a na nacionalnoj razini dodjeljuje se tematskom cilju utvrđenom u članku 9. točki 4. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

Za potrebe ovog članka, regije čiji je BDP po glavi stanovnika, koji se koristi kao kriterij prihvatljivosti, za programsko razdoblje od 2007. do 2013. bio manji od 75 % prosječnog BDP-a EU-25 za referentno razdoblje i regije u izlaznoj fazi u programskom razdoblju od 2007. do 2013., ali koje ispunjavaju uvjete kategorije razvijenijih regija kako je navedeno u članku 90. stavku 2. prvom podstavku točki (c) Uredbe (EU) br. 1303/2013 u programskom razdoblju od 2014. do 2020., smatraju se tranzicijskim regijama.

Za potrebe ovog članka, sve regije na razini NUTS 2 koje se sastoje samo od otočnih država članica ili otoka koji čine sastavni dio država članica koje primaju potporu iz Kohezijskog fonda i sve najudaljenije regije, smatraju se manje razvijenim regijama.

2.   Odstupajući od stavka 1. ovog članka, najmanji udio iz EFRR-a koji se dodjeljuje kategoriji regije može biti niži od onoga određenog u tom stavku, pod uvjetom da je to smanjenje nadoknađeno povećanjem u dijelu dodijeljenom drugim kategorijama regija. Ukupni zbroj iznosa za sve kategorije regije na nacionalnoj razini za tematske ciljeve utvrđene u članku 9. prvom stavku točkama 1., 2., 3. i 4. Uredbe (EU) br. 1300/2013 i one utvrđene u članku 9. prvom stavku točki 4. Uredbe (EU) br. 1303/2013 sukladno tome ne smije biti manji od zbroja na nacionalnoj razini koji je rezultat primjene najmanjih udjela iz EFRR-a utvrđenih stavkom 1. ovog članka.

3.   Odstupajući od stavka 1. ovog članka, sredstva Kohezijskog fonda dodijeljena za podupiranje prioriteta ulaganja utvrđenih u članku 4. točki (a) Uredbe (EU) br. 1300/2013 mogu se ubrojiti radi postizanja minimalnih udjela iz stavka 1. prvog podstavka točke (a) podtočke ii., točke (b) podtočke ii. i točke (c) podtočke ii. ovog članka. U tom slučaju udio iz stavka 1. prvog podstavka točke (c) podtočke ii. ovog članka povećava se na 15 %. Ako je primjenjivo, ta sredstva dodjeljuju se različitim kategorijama regije proporcionalno njihovim relativnim udjelima u cjelokupnom stanovništvu dotične države članice.

Članak 5.

Prioriteti ulaganja

EFRR podupire sljedeće prioritete ulaganja u okviru tematskih ciljeva utvrđenih u članku 9. prvom stavku Uredbe (EU) br. 1303/2013 u skladu s razvojnim potrebama i potencijalom za rast iz članka 15. stavka 1. točke (a) podtočke i. te uredbe te navedenima u sporazumu o partnerstvu:

(1)

jačanje istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija:

(a)

unapređenjem infrastrukture i kapaciteta za istraživanja i inovacije kako bi se razvila izvrsnost u istraživanju i inovacijama te promicali centri za usavršavanje vještina, posebno oni od europskog interesa;

(b)

promicanjem poslovnog ulaganja u istraživanja i inovacije, razvijanjem poveznica i sinergija između poduzeća, centara za istraživanja i razvoj te sektora visokog obrazovanja, osobito promicanjem ulaganja u razvoj proizvoda i usluga, prijenosa tehnologije, društvene inovacije, ekološke inovacije, aplikacija javne službe, poticanja potražnje, umrežavanja, klastera i otvorenih inovacija mudrom specijalizacijom, te podupiranjem tehnološkog i primijenjenog istraživanja, probnih linija, radnji za rano odobravanje proizvoda, naprednih mogućnosti proizvodnje i prvih serija, osobito u glavnim tehnologijama koje pružaju mogućnosti te širenja tehnologija u opće svrhe;

(2)

povećanje pristupa informacijskim i komunikacijskim tehnologijama te njihove uporabe i kvalitete:

(a)

proširivanjem dostupnosti širokopojasne veze i uvođenja mreža visokih brzina te podupiranjem usvajanja novih tehnologija i mreža za digitalno gospodarstvo;

(b)

razvijanjem proizvoda i usluga informacijskih i komunikacijskih tehnologija, internetske trgovine i povećane potražnje za informacijskim i komunikacijskim tehnologijama;

(c)

jačanjem aplikacija informacijskih i komunikacijskih tehnologija za e-vladu, e-učenje, e-uključenost, e-kulturu i e-zdravlje;

(3)

povećanje konkurentnosti MSP-ova:

(a)

promicanjem poduzetništva, posebno olakšavajući ekonomsko iskorištavanje novih ideja i poticanje stvaranja novih poduzeća, uključujući putem poslovnih inkubatora;

(b)

razvijanjem i provedbom novih poslovnih modela za MSP-ove, posebno s obzirom na internacionalizaciju;

(c)

podupiranjem stvaranja i proširenja naprednih kapaciteta za razvoj proizvoda i usluga;

(d)

podupiranjem kapaciteta MSP-ova za rast na regionalnim, nacionalnim i međunarodnim tržištima te za sudjelovanje u inovacijskim procesima;

(4)

podržavanje prelaska na ekonomiju s niskom razinom emisije CO2 u svim sektorima:

(a)

promicanjem proizvodnje i distribucije energije iz obnovljivih izvora;

(b)

podupiranjem energetske učinkovitosti i korištenja obnovljive energije u poduzećima;

(c)

podupiranjem energetske učinkovitosti, pametnog upravljanja energijom i korištenja obnovljive energije u javnoj infrastrukturi, uključujući javne zgrade, i u stambenom sektoru;

(d)

razvijanjem i provedbom pametnih sustava distribucije koji djeluju pri niskim i srednjim razinama napona;

(e)

promicanjem strategija za niske razine emisija CO2 na svim vrstama teritorija, osobito za urbana područja, uključujući promicanje održive multimodalne urbane mobilnosti i adaptacijskih mjera za ublažavanje promjena;

(f)

promicanjem istraživanja tehnologija s niskom razinom emisija CO2, inovacija u njima i njihova usvajanja;

(g)

promicanjem visokoučinkovite kogeneracije toplinske i električne energije na temelju potražnje korisne topline;

(5)

promicanje prilagodbe na klimatske promjene, sprečavanje rizika i upravljanje njime:

(a)

podupiranjem ulaganja za prilagodbu na klimatske promjene, uključujući pristupe temeljene na ekosustavu;

(b)

promicanjem ulaganja radi suočavanja sa specifičnim rizicima, osiguravanjem spremnosti na katastrofe i razvijanjem sustava za upravljanje katastrofama;

(6)

očuvanje i zaštita okoliša i promicanje učinkovitosti resursa:

(a)

ulaganjem u sektor otpada kako bi se ispunili zahtjevi pravne stečevine Unije u području okoliša i zadovoljile potrebe koje su utvrdile države članice za ulaganjem koje nadilazi te zahtjeve;

(b)

ulaganjem u vodni sektor kako bi se ispunili zahtjevi pravne stečevine Unije u području okoliša i zadovoljile potrebe koje su utvrdile države članice za ulaganjem koje nadilazi te zahtjeve;

(c)

očuvanjem, zaštitom, promicanjem i razvijanjem prirodne i kulturne baštine;

(d)

zaštitom i obnovom biološke raznolikosti i tla te promicanjem usluga eko, uključujući putem mreže Natura 2000 i zelenih infrastruktura;

(e)

djelovanjem u svrhu poboljšanja urbane okoline, revitalizacije gradova, obnove i dekontaminacije postojećih kapaciteta (uključujući područja u konverziji), smanjenja onečišćenja zraka te promicanja mjera za smanjenje buke;

(f)

promicanjem inovativnih tehnologija za unapređenje zaštite okoliša i učinkovitosti resursa u sektoru otpada, vodnom sektoru i u pogledu tla ili za smanjenje onečišćenja zraka;

(g)

podupiranjem industrijske tranzicije u smjeru gospodarstva koje učinkovito iskorištava resurse, promicanjem zelenog rasta, ekološke inovacije i upravljanjem okolišnim učincima u javnom i privatnom sektoru;

(7)

promicanje održivog prometa i otklanjanje uskih grla u infrastrukturama glavnih mreža:

(a)

podupiranjem multimodalnog jedinstvenog europskog prometnog prostora ulaganjem u TEN-T;

(b)

poboljšavanjem regionalne mobilnosti povezivanjem sekundarnih i tercijarnih čvorišta s infrastrukturom TEN-T-a, uključujući multimodalna čvorišta;

(c)

razvijanjem i unapređenjem prometnih sustava prihvatljivih za okoliš, uključujući s niskom razinom buke, i s niskim emisijama CO2, uključujući unutarnje plovne putove i pomorski prijevoz, luke, multimodalne veze i aerodromsku infrastrukturu, radi promicanja održive regionalne i lokalne mobilnosti;

(d)

razvijanjem i obnovom sveobuhvatnih, visokokvalitetnih i interoperabilnih željezničkih sustava te promicanjem mjera za smanjenje buke;

(e)

unapređenjem energetske učinkovitosti i sigurnosti opskrbe razvijanjem pametne distribucije energije, sustava za pohranu i prijenos te integracijom distribuirane proizvodnje iz obnovljivih izvora;

(8)

promicanje održivog i kvalitetnog zapošljavanja i podržavanje mobilnosti radne snage:

(a)

podupiranjem razvoja poslovnih inkubatora i investicijskom potporom za samozapošljavanje, mikropoduzeća i utemeljenje poduzeća;

(b)

podupiranjem rasta koji stvara nova radna mjesta kroz razvoj endogenog potencijala kao dijela teritorijalne strategije za posebna područja, uključujući konverziju industrijskih regija u nazadovanju i poboljšanje dostupnosti i razvoja posebnih prirodnih i kulturnih resursa;

(c)

podržavanjem lokalnih razvojnih inicijativa i pružanjem pomoći strukturama za usluge na lokalnoj razini s ciljem stvaranja radnih mjesta kad takva djelovanja nisu obuhvaćena Uredbom (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (10);

(d)

ulaganjem u infrastrukturu za službe za zapošljavanje;

(9)

promicanje socijalne uključenosti, borba protiv siromaštva i svakog oblika diskriminacije:

(a)

ulaganjem u zdravstvenu i socijalnu infrastrukturu koje doprinose nacionalnom, regionalnom i lokalnom razvoju smanjujući nejednakosti u pogledu zdravstvenog statusa, promicanjem socijalne uključenosti boljim pristupom socijalnim, kulturnim i rekreativnim uslugama te prijelazom s usluga javnih ustanova na one koje se pružaju u zajednici;

(b)

pružanjem potpore fizičkoj, gospodarskoj i socijalnoj obnovi zapuštenih zajednica na urbanim i ruralnim područjima;

(c)

pružanjem potpore socijalnim poduzećima;

(d)

poduzimanjem ulaganja u kontekstu strategija lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice;

(10)

ulaganje u obrazovanje, osposobljavanje i strukovno osposobljavanje s ciljem stjecanja vještina te cjeloživotno učenje razvijanjem infrastrukture za obrazovanje i osposobljavanje;

(11)

poboljšanje institucijskog kapaciteta tijela javne vlasti i dionika te učinkovite javne uprave mjerama jačanja institucijskog kapaciteta i učinkovitosti javnih uprava i službi povezanih s primjenom EFRR-a i kao potpora mjerama u okviru ESF-a kako bi se ojačao institucijski kapacitet i učinkovitost javne uprave.

Članak 6.

Pokazatelji za cilj „Ulaganje za rast i radna mjesta”

1.   Zajednički pokazatelji ostvarenja, kao što su navedeni u Prilogu I. ovoj Uredbi, pokazatelji rezultata pojedinih programa i, po potrebi, pokazatelji ostvarenja pojedinih programa koriste se u skladu s člankom 27. stavkom 4 te člankom 96. stavkom 2. točkom (b) podtočkama ii. i iv. i točkom (c) podtočkama ii. i iv. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

2.   Za zajedničke pokazatelje ostvarenja i pokazatelje ostvarenja pojedinih programa osnovne vrijednosti postavljaju se na nulu. Kumulativne kvantificirane ciljne vrijednosti za te indikatore utvrđuju se za 2023.

3.   Za pokazatelje rezultata pojedinih programa koji se odnose na prioritete ulaganja za osnovne vrijednosti koriste se zadnji dostupni podaci, a ciljne se vrijednosti utvrđuju za 2023. Ciljne se vrijednosti mogu izraziti u smislu količine ili kvalitete.

4.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 13. radi izmjene popisa zajedničkih pokazatelja ostvarenja iz Priloga I. kako bi napravila prilagodbe, gdje je to opravdano, i tako osigurala učinkovitu procjenu napretka provedbe operativnih programa.

POGLAVLJE II.

Posebne odredbe o postupanju s određenim teritorijalnim značajkama

Članak 7.

Održivi urbani razvoj

1.   EFRR podržava, u okviru operativnih programa, održivi urbani razvoj putem strategija koje predviđaju integrirane mjere za suočavanje s ekonomskim, okolišnim, klimatskim, demografskim i socijalnim izazovima koji pogađaju urbana područja, istodobno uzimajući u obzir potrebu za promicanjem urbano-ruralnih veza.

2.   Održivi urbani razvoj ostvaruje se putem integriranih teritorijalnih ulaganja iz članka 36. Uredbe (EU) br. 1303 /2013 ili putem specifičnog operativnog programa ili putem specifične prioritetne osi u skladu s člankom 96. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (c) Uredbe (EU) br. 1303/2013.

3.   Uzimajući u obzir svoju specifičnu teritorijalnu situaciju, svaka država članica sastavlja u svojem sporazumu o partnerstvu načela za odabir urbanih područja u kojima se trebaju primijeniti integrirane mjere za održivi urbani razvoj te određuje okvirne iznose za te mjere na nacionalnoj razini.

4.   Barem 5 % sredstava iz EFRR-a dodijeljenih na nacionalnoj razini u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” dodjeljuje se za integrirane mjere za održivi urbani razvoj u kojima su gradovi, subregionalna ili lokalna tijela nadležna za provedbu održivih urbanih strategija („gradska tijela”) odgovorni za zadaće koje se u najmanju ruku odnose na odabir operacija u skladu s člankom 123. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 1303/2013, ili, ako je primjenjivo, u skladu s člankom 123. stavkom 7. te uredbe. Okvirni iznos namijenjen za potrebe stavka 2. ovog članka određuje se u dotičnom operativnom programu ili programima.

5.   Upravljačko tijelo određuje, uz savjetovanje s gradskim tijelom, opseg zadaća koje trebaju poduzeti gradska tijela, a koje se odnose na upravljanje integriranim mjerama za održiv urbani razvoj. Upravljačko tijelo službeno evidentira svoju odluku u pisanom obliku. Upravljačko tijelo može zadržati pravo provođenja završne provjere prihvatljivosti operacija prije odobrenja.

Članak 8.

Inovativne mjere u području održivog urbanog razvoja

1.   Na inicijativu Komisije EFRR može podupirati inovativne mjere u području održivog urbanog razvoja u skladu s člankom 92. stavkom 8. Uredbe (EU) br. 1303/2013. Takve mjere uključuju studije i ogledne projekte za identificiranje ili testiranje novih rješenja za izazove povezane s održivim urbanim razvojem koji su od važnosti na razini Unije. Komisija potiče uključivanje relevantnih partnera navedenih u članku 5. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013 u pripremu i provedbu inovativnih mjera.

2.   Odstupajući od članka 4. ove Uredbe, inovativnim se mjerama mogu podupirati sve aktivnosti potrebne za postizanje tematskih ciljeva iz članka 9. prvog stavka Uredbe (EU) br. 1303/2013 i odgovarajućih prioriteta ulaganja određenih u članku 5. ove Uredbe.

3.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 14. o utvrđivanju detaljnih pravila o načelima za odabir i upravljanje inovativnim mjerama koje će podupirati EFRR u skladu s ovom Uredbom.

Članak 9.

Mreža urbanog razvoja

1.   Komisija uspostavlja, u skladu s člankom 58. Uredbe (EU) br. 1303/2013, mrežu urbanog razvoja kako bi promicala izgradnju kapaciteta, umrežavanje te razmjenu iskustava na razini Unije između gradskih tijela nadležnih za provedbu strategija održivog urbanog razvoja u skladu s člankom 7. stavcima 4. i 5. ove Uredbe i tijela nadležnih za inovativne mjere u području održivog urbanog razvoja u skladu s člankom 8. ove Uredbe.

2.   Aktivnosti mreže urbanog razvoja nadopunjuju one koje se poduzimaju u okviru međuregionalne suradnje u skladu s člankom 2.točkom 3. podtočkom (b) Uredbe (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (11).

Članak 10.

Područja s prirodnim ili demografskim poteškoćama

U operativnim programima sufinanciranima iz EFRR-a koji uključuju područja s ozbiljnim i trajnim prirodnim ili demografskim poteškoćama iz članka 121. točke 4. Uredbe (EU) br. 1303/2013 posebna se pozornost poklanja rješavanju posebnih teškoća tih područja.

Članak 11.

Najsjevernije regije s vrlo niskom gustoćom naseljenosti

Članak 4. ne primjenjuje se na posebno dodatno dodijeljena sredstva za najsjevernije regije s vrlo niskom gustoćom naseljenosti. Ta dodijeljena sredstva raspodjeljuju se tematskim ciljevima određenima u članku 9. prvom stavku točkama 1., 2., 3., 4. i 7. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

Članak 12.

Najudaljenije regije

1.   Članak 4. ne primjenjuje se na posebna dodatno dodijeljena sredstva za najudaljenije regije. Ta dodijeljena sredstva upotrebljavaju se kao kompenzacija za dodatne troškove povezane s posebnim karakteristikama i ograničenjima iz članka 349. UFEU-a, a koja imaju najudaljenije regije zbog podupiranja:

(a)

tematskih ciljeva utvrđenih u članku 9. prvom stavku Uredbe (EU) br. 1303/2013;

(b)

usluga teretnog prometa i početne pomoći za usluge prijevoza;

(c)

postupaka povezanih s ograničenjima skladištenja, prevelikim proizvodnim alatima i njihovim održavanjem te s manjkom ljudskog kapitala na lokalnom tržištu.

2.   Posebna dodatno dodijeljena sredstva iz stavka 1. mogu se koristiti i za pomoć pri financiranju pomoći za tekuće poslovanje i izdataka koji pokrivaju obveze javnih službi i ugovora u najudaljenijim regijama.

3.   Samo u slučaju pomoći za tekuće poslovanje i izdataka koji pokrivaju obveze javnih službi i ugovora je iznos na koji se primjenjuje stopa sufinanciranja proporcionalan s dodatnim troškovima iz stavka 1. koje je imao korisnik; ali u slučaju izdataka za ulaganje može pokrivati ukupne prihvatljive troškove.

4.   Poebna dodatno dodijeljena sredstva iz stavka 1. ne smiju se koristiti za potporu:

(a)

operacija koje uključuju proizvode navedene u Prilogu I. UFEU-u;

(b)

pomoći za prijevoz putnika odobrene u skladu s člankom 107. stavkom 2. točkom (a) UFEU-a;

(c)

oslobođenja od poreza i izuzeća od socijalnih davanja.

5.   Odstupajući od članka 3. stavka 1. točaka (a) i (b), EFRR može podupirati proizvodna ulaganja u poduzeća u najudaljenijim regijama, neovisno o veličini tih poduzeća.

6.   Članak 4. ne primjenjuje se na udio EFRR-a u omotnici dodijeljenoj Mayotteu kao najudaljenijoj regiji u smislu članka 349. UFEU-a, a barem 50 % tog udjela EFRR-a dodjeljuje se za tematske ciljeve utvrđene u članku 9. prvom stavku točkama 1., 2., 3., 4. i 6. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

POGLAVLJE III.

Završne odredbe

Članak 13.

Prijelazne odredbe

1.   Ova Uredba ne utječe na nastavak ni na izmjenu pomoći, uključujući potpuno ili djelomično ukidanje, koju je Komisija odobrila na temelju Uredbe (EZ) br. 1080/2006 ili bilo kojeg drugog propisa koji se primjenjuje na tu pomoć na dan 31. prosinca 2013. Ta uredba ili takav primjenjivi propis dosljedno tome nastavljaju se primjenjivati nakon 31. prosinca 2013. na tu pomoć ili dotične operacije do njihova zatvaranja. Za potrebe ovog stavka, pomoć obuhvaća operativne programe i velike projekte.

2.   Zahtjevi za pomoć podneseni ili odobreni u skladu s Uredbom (EZ) br. 1080/2006 ostaju važeći.

Članak 14.

Delegiranje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dana dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 6. stavka 4. i članka 8. stavka 3. dodjeljuje se Komisiji od 21. prosinca 2013. do 31. prosinca 2020.

3.   Europski parlament ili Vijeće mogu u svakom trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 6. stavka 4. i članka 8. stavka 3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 6. stavka 4. i članka 8. stavka 3. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskog parlamenta i Vijeća na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 15.

Stavljanje izvan snage

Ne dovodeći u pitanje članak 13. ove Uredbe, Uredba (EZ) br. 1080/2006 stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

Upućivanja na uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom navedenom u Prilogu II.

Članak 16.

Preispitivanje

Europski parlament i Vijeće preispituju ovu Uredbu do 31. prosinca 2020. u skladu s člankom 177. UFEU-a.

Članak 17.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 12. stavak 6. primjenjuje se s učinkom od 1. siječnja 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

R. ŠADŽIUS


(1)  SL C 191, 29.6.2012., str. 44.

(2)  SL C 225, 27.7.2012., str. 114.

(3)  Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (Vidi stranicu 320 ovog Službenog lista).

(4)  Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava za trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL L 275, 25.10.2003., str. 32.).

(5)  Uredba (EU) br. 1300/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1084/2006 (Vidi stranicu 281 ovog Službenog lista).

(6)  Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003, str. 36.).

(7)  Uredba Vijeća (EZ) br. 994/98 od 7. svibnja 1998. o primjeni članaka 92. i 93. Ugovora o osnivanju Europske zajednice na određene kategorije horizontalne državne potpore (SL L 142, 14.5.1998., str. 1.).

(8)  Odluka Europskog vijeća 2012/419/EU od 11. srpnja 2012. o izmjeni statusa Mayottea u odnosu na Europsku uniju (SL L 204, 31.7.2012., str. 131.).

(9)  Uredba (EZ) br. 1080/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o Europskom fondu za regionalni razvoj i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1783/1999 (SL L 210, 31.7.2006., str. 1).

(10)  Uredba (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006 (Vidi stranicu 470 ovog Službenog lista).

(11)  Uredba (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnja” (Vidi stranicu 259 ovog Službenog lista).


PRILOG I.

ZAJEDNIČKI POKAZATELJI OSTVARENJA ZA POTPORU IZ EFRR-A U OKVIRU CILJA „ULAGANJE ZA RAST I RADNA MJESTA” (ČLANAK 6.)

 

JEDINICA

IME

Proizvodno ulaganje

 

poduzeća

Broj poduzeća koja primaju potporu

 

poduzeća

Broj poduzeća koja primaju bespovratna sredstva

 

poduzeća

Broj poduzeća koja primaju financijsku potporu koja nisu bespovratna sredstva

 

poduzeća

Broj poduzeća koja primaju nefinancijsku potporu

 

poduzeća

Broj novih poduzeća koja primaju potporu

 

EUR

Privatna ulaganja koja odgovaraju javnoj potpori poduzećima (bespovratna sredstva)

 

EUR

Privatna ulaganja koja odgovaraju javnoj potpori poduzećima (sredstva koja nisu bespovratna)

 

ekvivalent punom radnom vremenu

Porast zapošljavanja u poduzećima koja primaju potporu

Održivi turizam

posjeti/godina

Porast očekivanog broja posjeta mjestima kulturne i prirodne baštine i znamenitostima koja primaju potporu

Infrastruktura informacijskih i komunikacijskih tehnologija

kućanstva

Broj dodatnih kućanstava koja imaju širokopojasni pristup od najmanje 30 Mbps

Promet

Željeznička infrastruktura

kilometri

Ukupna dužina novih željezničkih linija od toga: TEN-T

kilometri

Ukupna dužina obnovljenih ili nadograđenih željezničkih linija od toga: TEN-T

Cestovna infrastruktura

kilometri

Ukupna dužina novoizgrađenih cesta od toga: TEN-T

kilometri

Ukupna dužina obnovljenih ili nadograđenih cesta od toga: TEN-T

Gradski prijevoz

kilometri

Ukupna dužina novih ili poboljšanih tramvajskih linija i linija gradske podzemne željeznice

Unutarnji plovni putovi

kilometri

Ukupna dužina novih ili poboljšanih unutarnjih plovnih putova

Okoliš

Kruti otpad

tone/godina

Dodatni kapacitet recikliranja otpada

Opskrba vodom

osobe

Povećanje u broju stanovnika koji imaju pristup poboljšanoj opskrbi vodom

Pročišćavanje otpadnih voda

ekvivalent u broju stanovnika

Povećanje u broju stanovnika koji koriste poboljšani sustav pročišćavanja otpadnih voda

Sprečavanje rizika i upravljanje rizikom

osobe

Broj stanovnika koji imaju korist od mjera zaštite od poplava

osobe

Broj stanovnika koji imaju korist od mjera zaštite od šumskih požara

Regeneracija zemljišta

hektari

Ukupna površina regeneriranog zemljišta

Priroda i biološka raznolikost

hektari

Površina staništa koja primaju potporu kako bi postigla bolje stanje očuvanosti

Istraživanja, inovacije

 

ekvivalent punom radnom vremenu

Broj novih istraživača u subjektima koji primaju potporu

 

ekvivalent punom radnom vremenu

Broj istraživača u poboljšanim objektima istraživačke infrastrukture

 

poduzeća

Broj poduzeća koja surađuju s istraživačkim ustanovama

 

EUR

Privatna ulaganja koja odgovaraju javnoj potpori u projektima inovacije ili istraživanja i razvoja

 

poduzeća

Broj poduzeća koja primaju potporu kako bi uvela proizvode koji su novost na tržištu

 

poduzeća

Broj poduzeća koja primaju potporu kako bi uvela proizvode koji su novost u ponudi poduzeća

Energija i klimatske promjene

Obnovljiva energija

MW

Dodatni kapacitet proizvodnje obnovljive energije

Energetska učinkovitost

kućanstva

Broj kućanstava s poboljšanom klasifikacijom potrošnje energije

 

kWh/godina

Smanjenje godišnje potrošnje primarne energije u javnim zgradama

 

korisnici

Broj dodatnih korisnika energije spojenih na pametne mreže

Smanjenje stakleničkih plinova

ekvivalent u tonama CO2

Procjena godišnjeg smanjenja stakleničkih plinova

Socijalna infrastruktura

Skrb o djeci i obrazovanje

osobe

Uslužni kapacitet infrastrukture za skrb o djeci ili obrazovanje, za koju se daje potpora

Zdravlje

osobe

Stanovništvo pokriveno poboljšanim zdravstvenim službama

Specifični pokazatelji urbanog razvoja

 

osobe

Broj stanovnika koji žive u područjima koja imaju integriranu strategiju urbanog razvoja

 

četvorni metri

Stvoreni ili regenerirani otvoreni prostori u urbanim područjima

 

četvorni metri

Izgrađene ili renovirane javne iLI komercijalne zgrade na urbanim područjima

 

stambene jedinice

Regenerirane stambene jedinice na urbanim područjima


PRILOG II.

KORELACIJSKA TABLICA

Uredba (EZ) br. 1080/2006

Ova Uredba

Članak 1.

Članak 1.

Članak 2.

Članak 2.

Članak 3.

Članak 3.

Članak 4.

Članak 4.

Članak 5.

Članak 5.

Članak 5.

Članak 6.

Članak 7.

Članak 6.

Članak 8.

Članak 7.

Članak 8.

Članak 9.

Članak 9.

Članak 10.

Članak 10.

Članak 11.

Članak 11.

Članak 12.

Članak 12.

Članak 13.

Članak 14.

Članak 15.

Članak 16.

Članak 17.

Članak 18

Članak 19.

Članak 20.

Članak 21.

Članak 22.

Članak 13.

Članak 14.

Članak 23.

Članak 15.

Članak 24.

Članak 16.

Članak 25.

Članak 17.


Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u i članka 4. Uredbe o kohezijskom fondu

Europski parlament i Vijeće primjećuju jamstvo koje je Komisija dala zakonodavnom tijelu EU-a da su zajednički pokazatelji ostvarenja za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu koji se trebaju uvrstiti u prilog svakoj uredbi rezultat dugog pripremnog postupka koji je uključivao stručnjake za ocjenjivanje iz Komisije i država članica te se očekuje da će oni, u načelu, ostati stabilni.


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/303


UREDBA (EU) br. 1302/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 17. prosinca 2013.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1082/2006 o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTS) u vezi s pojašnjenjem, pojednostavljenjem i poboljšanjem osnivanja i funkcioniranja takvih grupacija

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 175. treći stavak,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

U skladu s Uredbom (EZ) br. 1082/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (3), Komisija je 29. srpnja 2011. usvojila izvješće za Europski parlament i Vijeće o primjeni te uredbe. Komisija je u tom izvješću objavila svoju namjeru predlaganja ograničenog broja izmjena Uredbe o (EZ) br. 1082/2006 kako bi se olakšalo osnivanje i djelovanje EGTS-ova te predlaganja pojašnjenja određenih postojećih odredaba. Prepreke za osnivanje novih EGTS-ova trebalo bi ukloniti održavajući pritom kontinuitet i olakšavajući djelovanje onih postojećih, na taj način omogućavajući šire korištenje EGTS-ova za doprinos boljoj usklađenosti politike i suradnji među javnim tijelima bez stvaranja dodatnog opterećenja za nacionalne administracije ili administracije Unije.

(2)

O osnivanju EGTS-a trebaju odlučivati njegovi članovi i njihova nacionalna tijela te ono nije automatski povezano s određenim pravnim ili financijskim prednostima na razini Unije.

(3)

Ugovorom iz Lisabona kohezijskoj politici dodana je teritorijalna dimenzija te je „Zajednica” zamijenjena „Unijom”. Stoga bi novu terminologiju trebalo uvesti u Uredbu (EZ) br. 1082/2006.

(4)

EGTS-ovi mogu imati potencijal za jačanje promicanja i postizanja skladnog razvoja Unije u cjelini, a posebno ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije njezinih regija, te za doprinos ispunjavanju ciljeva strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast („strategija Europa 2020.”). EGTS-ovi mogu također pozitivno doprinijeti uklanjanju prepreka teritorijalnoj suradnji između regija koje su izložene ozbiljnim i trajnim prirodnim ili demografskim poteškoćama, uključujući specifičnu situaciju u najudaljenijim regijama, te mogu biti ključni u jačanju suradnje između trećih zemalja, prekomorskih zemalja i područja („PZP-ovi”) i graničnih regija Unije, uključujući uz upotrebu programa Unije za vanjsku suradnju.

(5)

Iskustvo s do sada osnovanim EGTS-ovima pokazuje da se, kao pravni instrument, EGTS-ovi također koriste za suradnju u kontekstu politika Unije različitih od kohezijske politike, uključujući provedbu programâ ili dijelova programâ s financijskom potporom Unije različitom od one u okviru Kohezijske politike. Učinkovitost i djelotvornost EGTS-ova trebala bi se poboljšati širenjem naravi EGTS-ova, uklanjanjem ustrajnih prepreka i olakšavanjem osnivanja i djelovanja EGTS-ova, istodobno zadržavajući mogućnost država članica da ograniče djelovanja koja EGTS-ovi mogu provesti bez financijske potpore Unije. Prema Uredbi (EZ) br. 1082/2006 EGTS-ovi u svakoj državi članici imaju najširu pravnu sposobnost koju pravnim osobama priznaje nacionalno prave te države članice, uključujući mogućnost sklapanja sporazuma s drugim EGTS-ovima ili drugim pravnim subjektima u svrhu provođenja zajedničkih projekata suradnje da bi se, među ostalim, osiguralo učinkovitije djelovanje makroregionalnih strategija.

(6)

EGTS-ovi po definiciji djeluju u više od jedne države članice. Posljedično, Uredba (EZ) br. 1082/2006 predviđa mogućnost da se u konvenciji i statutu EGTS-a navodi mjerodavno pravo u određenim stvarima. Trebalo bi razjasniti slučajeve u kojima takvi navodi daju prednost, u skladu s hijerarhijom mjerodavnog prava utvrđenog u toj Uredbi, nacionalnom zakonodavstvu države članice u kojoj EGTS ima registrirano sjedište. U isto bi se vrijeme odredbe Uredbe (EZ) br. 1082/2006 o mjerodavnom pravu trebale proširiti na akte i aktivnosti EGTS-a koji su podložni pravnom preispitivanju od strane država članica u svakom pojedinom slučaju.

(7)

Kao posljedica različitog statusa lokalnih i regionalnih tijela u državama članicama, nadležnosti koje su regionalne s jedne stranice granice, mogu biti nacionalne s druge strane, pogotovo u manjim ili centraliziranim državama članicama. Posljedično, nacionalna tijela trebala bi moći postati članovi EGTS-a uz državu članicu.

(8)

Iako Uredba (EZ) br. 1082/2006 tijelima privatnog prava omogućava da postanu članovi EGTS-a pod uvjetom da ih se smatra osobama javnog prava kako su definirane u Direktivi 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4), trebalo bi biti moguće koristiti EGTS-ove u budućnosti za zajedničko upravljanje javnim uslugama s posebnim naglaskom na usluge od općega gospodarskog interesa ili na infrastrukturu. Stoga bi druge osobe privatnog ili javnog prava također trebale moći postati članovi EGTS-a. Posljedično, također bi trebala biti obuhvaćena „javna poduzeća” kako su definirana u Direktivi 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) te poduzeća kojima je povjereno upravljanje uslugama od općega gospodarskog interesa u područjima kao što su obrazovanje i osposobljavanje, medicinska skrb, socijalne potrebe u odnosu na zdravstvenu skrb i dugoročnu skrb, dječju skrb, pristup i ponovno uključivanje u tržište rada, socijalno stanovanje te skrb i socijalnu uključenost ugroženih skupina.

(9)

Uredba (EZ) br. 1082/2006 ne sadrži detaljna pravila u vezi sa sudjelovanjem subjekata iz trećih zemalja u EGTS-u osnovanom u skladu s tom uredbom, to jest između članova iz najmanje dvije države članice. Uzimajući u obzir daljnje usklađivanje pravila koja uređuju suradnju između jedne ili više država članica i jedne ili više trećih zemalja, većinom u kontekstu prekogranične suradnje u okviru Europskog instrumenta za susjedstvo (ENI) i Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II), ali također i u kontekstu dodatnog financiranja iz Europskog razvojnog fonda, i transnacionalne suradnje u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”, kada se sredstva iz ENI-a i IPA-e II prenose radi spajanja sa sredstvima iz Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) u okviru programa zajedničke suradnje, trebalo bi izričito predvidjeti sudjelovanje članova iz trećih zemlja koje su susjedne državi članici, uključujući njezine najudaljenije regije, u EGTS-u osnovanom između najmanje dvije države članice. To bi trebalo biti moguće ako to dopušta zakonodavstvo treće zemlje ili sporazumi između barem jedne države članice sudionice i treće zemlje.

(10)

Da bi se ojačala ekonomska, socijalna i teritorijalna kohezija Unije i time poboljšala učinkovitost naročito teritorijalne suradnje, uključujući jednu ili više od sljedećih: prekograničnu, transnacionalnu i međuregionalnu komponentu suradnje među članovima EGTS-a, trebalo bi dopustiti sudjelovanje trećih zemalja susjednih državi članici, uključujući njezine najudaljenije regije, u EGTS-u. Operacije u okviru programâ europske teritorijalne suradnje kada ih sufinancira Unija stoga bi trebale nastaviti ostvarivati ciljeve kohezijske politike Unije, čak i ako se djelomično ili u potpunosti provode izvan teritorija Unije, a kao posljedica toga se aktivnosti EGTS-a barem do određene razine također provode izvan teritorija Unije. U tom kontekstu i ako je to relevantno, doprinos aktivnosti EGTS-a koji ima i članove iz trećih zemalja susjednih barem jednoj državi članici, uključujući njezine najudaljenije regije, ciljevima politika vanjskog djelovanja Unije, kao što su ciljevi razvojne suradnje ili ekonomske, financijske i tehničke suradnje, ostaje samo slučajan jer bi se središte težišta dotičnih programa suradnje i posljedično aktivnosti tog EGTS-a trebali primarno usredotočiti na ciljeve kohezijske politike Unije. Posljedično, bilo koji ciljevi razvojne suradnje ili ekonomske, financijske i tehničke suradnje između samo jedne države članice, uključujući njezine najudaljenije regije, i jedne ili više trećih zemalja samo su sporedni ciljevima teritorijalne suradnje temeljenima na kohezijskoj politici među državama članicama, uključujući njihove najudaljenije regije. Stoga je članak 175. treći stavak Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) dovoljna pravna osnova za donošenje ove Uredbe.

(11)

Slijedom odobrenja za sudjelovanje nacionalnih, regionalnih, podregionalnih i lokalnih tijela i organizacija, kao i, prema potrebi, drugih javnih tijela ili institucija, uključujući pružatelje javnih usluga, iz PZP-a u EGTS-u, na temelju Odluke Vijeća 2013/755/EU (6) i uzimajući u obzir da će, u slučaju programskog razdoblja od 2014. do 2020., posebna dodatna dodjela financijskih sredstava u okviru višegodišnjeg financijskog okvira ojačati suradnju između najudaljenijih regija Unije sa susjednim trećim zemljama i nekima od tim regijama susjednih PZP-ova koji su navedeni u Prilogu II. UFEU-u, EGTS-ovi kao pravni instrument također bi trebali biti dostupni članovima iz PZP-ova. Radi pravne jasnoće i transparentnosti trebalo bi odrediti posebne postupke odobrenja za pristupanje članova iz određenog PZP-a EGTS-u, uključujući u tom pogledu, prema potrebi, i posebna pravila o mjerodavnom pravu za relevantni EGTS čiji su članovi iz određenog PZP-a.

(12)

U Uredbi (EZ) br. 1082/2006 pravi se razlika između konvencije koja određuje temeljne elemente budućeg EGTS-a i statuta koji određuje elemente provedbe. Međutim, prema toj uredbi statut trenutačno mora sadržavati i sve odredbe konvencije. Premda i konvenciju i statut treba poslati državama članicama, radi se o različitim dokumentima i postupak odobravanja trebao bi se ograničiti samo na konvenciju. Nadalje, neke elemente koji su trenutačno obuhvaćeni statutom trebalo bi umjesto toga obuhvatiti konvencijom.

(13)

Iskustvo stečeno osnivanjem EGTS-ova pokazuje da se rijetko poštovalo razdoblje od tri mjeseca za odobrenje od strane država članica. To bi razdoblje stoga trebalo produljiti na šest mjeseci. S druge strane, kako bi se osigurala pravna sigurnost nakon tog razdoblja, konvencija bi se trebala smatrati odobrenom prešutnim sporazumom, gdje je primjenjivo, a u skladu s nacionalnim zakonodavstvom dotičnih država članica, uključujući njihove odgovarajuće ustavne zahtjeve. Međutim, država članica u kojoj će predloženo registrirano sjedište EGTS-a biti smješteno morala bi službeno odobriti konvenciju. Iako bi države članice trebale moći primijeniti nacionalna pravila kod postupka odobravanja sudjelovanja budućeg člana u EGTS-u ili uvesti posebna pravila u okviru nacionalnih pravila kojima se provodi Uredba (EZ) br. 1082/2006, odstupanja od odredbe o prešutnom sporazumu nakon razdoblja od šest mjeseci trebalo bi isključiti, osim ako je to predviđeno ovom Uredbom.

(14)

Trebalo bi utvrditi razloge na temelju kojih države članice ne odobravaju sudjelovanje budućeg člana ili konvenciju. Međutim, pri odlučivanju o tom odobrenju ne bi se smjelo uzimati u obzir nikakve nacionalne propise koji zahtijevaju pravila i postupke različite od onih predviđenih u Uredbi (EZ) br. 1082/2006.

(15)

Kako se Uredba (EZ) br. 1082/2006 ne može primjenjivati u trećim zemljama, država članica u kojoj će biti smješteno predloženo registrirano sjedište EGTS-a trebala bi se uvjeriti, pri odobravanju sudjelovanja budućih članova iz trećih zemalja, osnovanih prema zakonodavstvu tih trećih zemalja, uz savjetovanje s onim državama članicama prema čijem zakonodavstvu su drugi budući članovi EGTS-a osnovani, da su treće zemlje primijenile uvjete i postupke istovjetne onima iz Uredbe (EZ) br. 1082/2006 ili su postupile u skladu s međunarodnim bilateralnim ili multilateralnim sporazumima sklopljenima između država članica Vijeća Europe, bez obzira na to jesu li one ujedno države članice Unije, na temelju Europske okvirne konvencije o prekograničnoj suradnji između teritorijalnih zajednica i vlasti, potpisane u Madridu 21. svibnja 1980., i dodatnih protokola koji su na temelju nje doneseni. U slučaju uključivanja više država članica Unije i jedne ili više trećih zemalja trebalo bi biti dovoljno da je takav sporazum sklopljen između dotične treće zemlje i jedne sudjelujuće države članice Unije.

(16)

Kako bi se potaknulo pristupanje novih članova postojećem EGTS-u, trebalo bi pojednostaviti postupak izmjene konvencija. Posljedično, o takvim izmjenama ne bi trebalo, u slučaju novog člana iz države članice koja je već odobrila konvenciju, obavijestiti sve države članice sudionice, već samo onu državu članicu prema čijem je zakonodavstvu novi budući član osnovan i državu članicu u kojoj je EGTS ima svoje registrirano sjedište. O svim sljedećim izmjenama konvencije trebalo bi obavijestiti sve dotične države članice. Međutim, takvo se pojednostavljenje postupka izmjene ne bi trebalo primjenjivati u slučaju novog budućeg člana iz države članice koja još nije odobrila konvenciju, treće zemlje ili PZP-a jer je nužno da sve države članice sudionice mogu provjeriti je li takvo pristupanje u skladu s njihovim javnim interesom ili javnom politikom.

(17)

S obzirom na povezanost između država članica i PZP-ova, postupci odobravanja sudjelovanja budućih članova iz PZP-ova trebali bi uključivati te države članice. U skladu s posebnim odnosom upravljanja između države članice i PZP-a, država članica trebala bi ili odobriti sudjelovanje budućeg člana iz PZP-a ili pružiti pisanu potvrdu državi članici, u kojoj će biti smješteno predloženo registrirano sjedište EGTS-a, da su ovlaštena tijela u PZP-u odobrila sudjelovanje budućeg člana u skladu s uvjetima i postupcima istovjetnima onima koji su utvrđeni Uredbom (EZ) br. 1082/2006. Isti postupak trebao bi se primjenjivati u slučaju da se budući član iz PZP-a želi pridružiti postojećem EGTS-u.

(18)

S obzirom na to da statut više neće sadržavati sve odredbe konvencije, i konvencija i statut trebali bi biti registrirani, objavljeni ili oboje. Osim toga, radi transparentnosti, obavijest o odluci o osnivanju EGTS-a trebalo bi objaviti u seriji C Službenog lista Europske unije. U svrhu dosljednosti, ta obavijest trebala bi sadržavati detalje iz Priloga Uredbi (EZ) br. 1082/2006, kako je izmijenjena ovom Uredbom.

(19)

Svrhu EGTS-a trebalo bi proširiti kako bi obuhvatila olakšavanje i promicanje teritorijalne suradnje općenito, uključujući strateško planiranje i upravljanje regionalnim i lokalnim poteškoćama u skladu s kohezijskom politikom i drugim politikama Unije, time doprinoseći strategiji Europa 2020. ili provedbi makroregionalnih strategija. EGTS bi stoga trebao moći provoditi operacije s financijskom potporom izvan one koja je osigurana kohezijskom politikom Unije. Nadalje, svaki član u svakoj zastupljenoj državi članici ili trećoj zemlji trebao bi imati svaku od ovlasti potrebnih za učinkovito funkcioniranje EGTS-a, osim ako država članica ili treća zemlja odobri sudjelovanje člana osnovanog u skladu s njezinim nacionalnim pravom čak i ako taj član nije nadležan za sve zadaće određene u konvenciji.

(20)

Nije predviđeno da se EGTS-ovima, kao pravnim instrumentima, zaobilazi okvir pravne stečevine Vijeća Europe koji nudi različite mogućnosti i okvire unutar kojih regionalna i lokalna tijela mogu ostvarivati prekograničnu suradnju, uključujući nedavne Grupacije za euroregionalnu suradnju (7), niti da se pruži skup posebnih zajedničkih pravila kojima bi se na jedinstven način uređivala sva takva pitanja diljem Unije.

(21)

I posebne zadaće EGTS-a i mogućnost država članica da ograniče djelovanja koja EGTS može provoditi bez financijske potpore Unije trebalo bi uskladiti s odredbama kojima se uređuju EFRR, Europski socijalni fond i Kohezijski fond tijekom programskog razdoblja 2014. – 2020.

(22)

Iako je u Uredbi (EZ) br. 1082/2006 utvrđeno da se zadaće EGTS-a ne odnose na, između ostalog, „regulatorne ovlasti”, koje mogu imati različite pravne posljedice u različitim državama članicama, ipak bi skupština ETGS-a trebala moći definirati, ako konvencija to posebno predviđa i u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i zakonodavstvom Unije, uvjete korištenja predmeta infrastrukture kojom EGTS upravlja, ili uvjete prema kojima se usluga od općega gospodarskog interesa može pružiti, uključujući tarife i naknade koje će korisnici platiti.

(23)

Kao posljedica otvaranja EGTS-a članovima iz trećih zemalja ili PZP-ova, konvencija bi trebala precizirati načine njihova uključivanja.

(24)

Konvencija bi, pored upućivanja na mjerodavno pravo općenito, kako je utvrđeno u članku 2. Uredbe (EZ) br. 1082/2006, također trebala navesti pravo Unije i nacionalno pravo koje se primjenjuje na EGTS. Nadalje, trebalo bi biti moguće da to nacionalno pravo budu pravo države članice u kojoj tijela EGTS-a izvršavaju svoje ovlasti, osobito u slučaju osoblja koje radi pod nadležnošću direktora i smješteno je u državi članici u kojoj nije registrirano sjedište EGTS-a. Konvencija bi također trebala navesti mjerodavno pravo Unije ili mjerodavno nacionalno pravo koje je izravno relevantno za aktivnosti EGTS-a koje se provode u okviru zadaća utvrđenih konvencijom, uključujući kada EGTS upravlja javnim uslugama od općeg interesa ili infrastrukturom.

(25)

Ovom se Uredbom ne bi trebali obuhvaćati problemi s kojima se EGTS-ovi susreću u vezi s prekograničnom nabavom.

(26)

S obzirom na važnost pravila koja se primjenjuju na osoblje EGTS-ova i načela kojima se rukovode dogovori o upravljanju osobljem i postupcima zapošljavanja, konvencija, a ne statut, trebala bi navoditi ta pravila i načela. Trebalo bi biti moguće da se različita rješenja u pogledu izbora pravila koja se primjenjuju na osoblje EGTS-ova utvrde konvencijom. Detalji o načinu rada u vezi s upravljanjem osobljem i postupcima zapošljavanja trebali bi biti navedeni u statutu.

(27)

Države članice trebale bi dodatno iskoristiti mogućnosti predviđene Uredbom (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (8) da zajedničkim dogovorom omoguće izuzetke u pogledu određivanja mjerodavnog zakonodavstva u skladu s tom uredbom, u interesu određenih osoba ili kategorija osoba, te da smatraju osoblje EGTS-ova kao takvu kategoriju osoba.

(28)

S obzirom na važnost mehanizama odgovornosti članova, konvencija, a ne statut, trebala bi navoditi te mehanizme.

(29)

U slučaju kada je isključivi cilj EGTS-a upravljanje programom suradnje ili njegovim dijelom koji podupire EFRR, ili u slučaju kada se EGTS tiče međuregionalne suradnje ili mreža, podatak o području na kojem EGTS može izvršavati svoju zadaću ne bi trebao biti potreban. U prvom slučaju, opseg državnog područja trebalo bi definirati i, prema potrebi, izmijeniti u odgovarajućem programu suradnje. U potonjem slučaju, koji se prije svega odnosi na nematerijalne aktivnosti, zahtjev za takvim podatkom ugrozio bi pristupanje novih članova međuregionalnoj suradnji ili mrežama.

(30)

Trebalo bi pojasniti različite mehanizme o kontroli upravljanja javnim sredstvima s jedne strane te revizije financijskih izvještaja EGTS-a s druge strane.

(31)

EGTS-ove čiji članovi imaju ograničenu odgovornost trebalo bi jasnije razlikovati od onih čiji članovi imaju neograničenu odgovornost. Nadalje, kako bi se EGTS-ovima čiji članovi imaju ograničenu odgovornost omogućila provedba aktivnosti koje bi potencijalno mogle generirati dugove, države članice trebale bi moći zahtijevati da se takvi EGTS-ovi prikladno osiguraju ili da takvi EGTS-ovi imaju odgovarajuće financijsko jamstvo od rizika specifičnih za te aktivnosti.

(32)

Države članice Komisiji bi trebale podnijeti sve odredbe i njihove izmjene koje donesu za provedbu Uredbe (EZ) br. 1082/2006. Kako bi se poboljšala razmjena informacija i koordinacija između država članica, Komisije i Odbora regija, Komisija bi takve odredbe trebala dostaviti državama članicama i Odboru regija. Odbor regija uspostavio je platformu za EGTS koja omogućava svim sudionicima razmjenu iskustava i dobrih praksi te poboljšanje komunikacije o prilikama i izazovima EGTS-a, olakšavajući razmjenu iskustava o osnivanju EGTS-ova na teritorijalnoj razini i dijeleći znanja o najboljim praksama u području teritorijalne suradnje.

(33)

Trebalo bi utvrditi novi rok za izvješće o primjeni Uredbe (EZ) br. 1082/2006. U skladu s pomakom Komisije u smjeru oblikovanja politika utemeljenih na više dokaza, to bi izvješće trebalo sadržavati glavne aspekte ocjenjivanja, uključujući djelotvornost, učinkovitost, važnost, europsku dodanu vrijednost, mogućnosti pojednostavljenja i održivost. Djelotvornost bi se trebala tumačiti kao da se odnosi, između ostalog, na prirodu pokušaja za širenjem znanja o instrumentu EGTS-a unutar različitih službi Komisije te između Komisije i drugih tijela poput Europske službe za vanjsko djelovanje. Komisija bi to izvješće trebala proslijediti Europskom parlamentu, Vijeću i, na temelju članka 307. prvog stavka UFEU-a, Odboru regija. To bi se izvješće trebalo proslijediti do 1. kolovoza 2018.

(34)

Kako bi se utvrdio popis pokazatelja za uporabu pri ocjenjivanju i pripremi izvješća o primjeni Uredbe (EZ) br. 1082/2006, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i razrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(35)

Postojeći EGTS-ovi ne bi trebali biti obvezni uskladiti svoju konvenciju i statut s izmjenama Uredbe (EZ) br. 1082/2006 koje se uvode ovom Uredbom.

(36)

Potrebno je navesti skup pravila na temelju kojih bi trebalo odobriti EGTS za koji je postupak odobrenja započeo prije datuma početka primjene ove Uredbe.

(37)

Kako bi se postojeća nacionalna pravila prilagodila za provedbu ove Uredbe prije nego što je programe u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” potrebno podnijeti Komisiji, ova bi se Uredba trebala početi primjenjivati šest mjeseci nakon dana njezina stupanja na snagu. Pri prilagodbi svojih postojećih nacionalnih pravila države članice trebale bi osigurati da se odrede nadležna tijela odgovorna za odobrenje EGTS-ova i da, u skladu s njihovim pravnim i administrativnim aranžmanima, ta tijela budu ista tijela koja su odgovorna za primitak obavijesti u skladu s člankom 4. Uredbe (EZ) br. 1082/2006.

(38)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest poboljšanje pravnog instrumenta EGTS-a, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarenja tog cilja, a pristupanje EGTS–u je dobrovoljno, u skladu s ustavnim sustavom svake države članice.

(39)

Uredbu (EZ) br. 1082/2006 stoga bi trebalo na odgovarajući način izmijeniti.

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Izmjene Uredbe (EZ) 1082/2006

Uredba (EZ) br. 1082/2006 mijenja se kako slijedi:

(1)

članak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

„1.   Europska grupacija za teritorijalnu suradnju („EGTS”) može se osnovati na području Unije pod uvjetima i u skladu s načinima utvrđenim ovom Uredbom.

2.   Cilj EGTS-a je olakšati i promicati posebno teritorijalnu suradnju, uključujući jednu ili više od sljedećih: prekograničnu, transnacionalnu i međuregionalnu komponentu suradnje među njegovim članovima kako je određeno u članku 3. stavku 1. s ciljem jačanja gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije.”;

(b)

dodaje se sljedeći stavak:

„5.   Registrirano sjedište EGTS-a smješteno je u državi članici prema čijem je zakonodavstvu osnovan barem jedan član EGTS-a.”;

(2)

članak 2. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Djelovanje tijela EGTS-a uređeno je sljedećim:

(a)

ovom Uredbom;

(b)

konvencijom iz članka 8. kada je za to izričito ovlašteno ovom Uredbom; i

(c)

u slučaju predmeta koji nisu uređeni ovom Uredbom, ili su njome uređeni samo djelomično, nacionalnim pravom države članice u kojoj EGTS ima svoje registrirano sjedište.

Ako je to potrebno radi određivanja mjerodavnog prava u okviru prava Unije ili međunarodnog privatnog prava, EGTS se smatra subjektom države članice u kojoj ima registrirano sjedište.”;

(b)

umeće se sljedeći stavak:

„1.a   Aktivnosti EGTS-a s obzirom na provođenje zadaća iz članka 7. stavaka 2. i 3. unutar Unije uređene su mjerodavnim pravom Unije i nacionalnim pravom utvrđenim konvencijom iz stavka 8.

Aktivnosti EGTS-a koje su sufinancirane sredstvima iz proračuna Unije u skladu su sa zahtjevima utvrđenima mjerodavnim pravom Unije i nacionalnim pravom koje se odnosi na primjenu tog prava Unije.”;

(3)

članak 3. mijenja se kako slijedi:

(a)

prvi podstavak stavka 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Sljedeći subjekti mogu postati članovi EGTS-a:

(a)

države članice ili tijela na nacionalnoj razini,

(b)

regionalna tijela,

(c)

lokalna tijela,

(d)

javna poduzeća u smislu članka 2. stavka 1. točke (b) Direktive 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (*1) ili osobe javnog prava u smislu članka 1. stavka 9. drugog podstavka Direktive 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (*2);

(e)

poduzeća kojima su povjerene usluge od općega gospodarskog interesa u skladu s mjerodavnim pravom Unije i nacionalnim pravom;

(f)

nacionalna, regionalna ili lokalna tijela, ili tijela ili javna poduzeća istovjetna onima iz točke (d) iz trećih zemalja, u skladu s uvjetima utvrđenima u članku 3.a.

(*1)  Direktiva 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnoga gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga (SL L 134, 30.4.2004., str. 1)."

(*2)  Direktiva 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama (SL L 134, 30.4.2004., str. 114).”;"

(b)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   EGTS se sastoji od članova koji su smješteni na području najmanje dviju država članica, osim u slučajevima utvrđenima u članku 3.a stavcima 2. i 5.”;

(4)

umeće se sljedeći članak:

„Članak 3.a

Pristupanje članova iz trećih zemalja ili prekomorskih zemalja ili područja (PZP-ovi)

1.   U skladu s člankom 4. stavkom 3.a EGTS se može sastojati od članova koji su smješteni na državnom području najmanje dviju država članica te jedne ili više trećih zemalja koje graniče s najmanje jednom od tih država članica, uključujući njihove najudaljenije regije, u slučaju kada te države članice i treće zemlje zajednički provode aktivnosti teritorijalne suradnje ili provode programe koje podupire Unija.

Za potrebe ove Uredbe, smatra se da treća zemlja ili PZP graniči s državom članicom uključujući njezine najudaljenije regije ako ta treća zemlja ili PZP i ta država članica imaju zajedničku kopnenu granicu ili ako i ta treća zemlja ili PZP i država članica ispunjavaju uvjete za zajednički program prekogranične ili transnacionalne pomorske suradnje u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” ili ispunjavaju uvjete za drugi program prekogranične ili pomorske suradnje ili suradnje u okviru morskih bazena, uključujući i kad su odvojene međunarodnim vodama.

2.   EGTS se može sastojati od članova koji su smješteni na području samo jedne države članice i jedne ili više trećih zemalja koje graniče s tom državom članicom, uključujući njezine najudaljenije regije, u slučaju kada dotična država članica smatra da je predmetni EGTS u skladu s opsegom njene teritorijalne suradnje u okviru prekogranične ili transnacionalne suradnje ili bilateralnih odnosa s dotičnim trećim zemljama.

3.   Za potrebe stavaka 1. i 2. treće zemlje koje graniče s državom članicom, uključujući njezine najudaljenije regije, uključuju morske granice između predmetnih zemalja.

4.   U skladu s člankom 4.a i podložno uvjetima određenima u stavku 1. ovog članka EGTS se također može sastojati od članova smještenih na državnom području barem dviju država članica uključujući njihove najudaljenije regije i jednog PZP-a ili više njih, s članovima iz jedne ili više trećih zemalja ili bez tih članova.

5.   U skladu s člankom 4.a i podložno uvjetima iz stavka 2. ovog članka, EGTS se također može sastojati od članova smještenih na državnom području jedne države članice, uključujući njezine najudaljenije regije, i jednog PZP-a ili više njih, s članovima iz jedne ili više trećih zemalja ili bez tih članova.

6.   EGTS ne može biti sastavljen samo od članova iz jedne države članice i jednog ili više PZP-a povezanih s istom državom članicom.”;

(5)

članak 4. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Slijedom prijave na temelju stavka 2. od strane budućeg člana, država članica koja je primila tu prijavu, uzimajući u obzir njezin ustavni poredak, odobrava sudjelovanje budućeg člana u EGTS-u i u konvenciji, osim ako ta država članica smatra da:

(a)

takvo sudjelovanje ili konvencija nisu u skladu s bilo kojim od sljedećeg:

i.

ovom Uredbom;

ii.

drugim zakonom Unije koji se odnosi na akte i aktivnosti EGTS-a;

iii.

nacionalnim zakonom koji se odnosi na ovlasti i nadležnosti budućeg člana;

(b)

takvo sudjelovanje nije opravdano razlozima javnog interesa ili javne politike države članice; ili

(c)

statuti nisu u skladu s konvencijom.

U slučaju neodobravanja, država članica izjašnjava se o razlozima uskraćivanja odobrenja i predlaže, prema potrebi, potrebne izmjene konvencije.

Država članica donosi odluku, u pogledu odobravanja, u razdoblju od šest mjeseci od primitka prijave u skladu sa stavkom 2. Ako država članica koja je primila prijavu ne uloži prigovor u tom razdoblju, smatra se da su odobreni sudjelovanje budućeg člana i konvencija. Međutim, država članica u kojoj će biti smješteno predloženo registrirano sjedište EGTS-a službeno potvrđuje konvenciju da bi EGTS mogao biti osnovan.

Svaki zahtjev za dodatnim informacijama od strane države članice budućem članu prekida rok iz trećeg podstavka. Razdoblje prekida počinje od dana koji slijedi nakon dana kada država članica pošalje svoje primjedbe budućem članu i traje dok budući član ne odgovori na primjedbe.

Međutim, prekid roka iz trećeg podstavka ne nastupa ako budući član odgovori na primjedbe države članice u roku od deset radnih dana nakon početka razdoblja prekida.

Pri odlučivanju o sudjelovanju budućeg člana u EGTS-u, države članice mogu primijeniti svoja nacionalna pravila.”;

(b)

umeće se sljedeći stavak:

„3.a   U slučaju EGTS-a s budućim članovima iz jedne ili više trećih zemalja država članica u kojoj će predloženo registrirano sjedište EGTS-a biti smješteno u dogovoru s drugim državama članicama na koje se to odnosi uvjerava se u to da su uvjeti utvrđeni člankom 3.a ispunjeni i da je treća zemlja odobrila sudjelovanje budućeg člana u skladu s:

(a)

uvjetima i postupcima istovjetnima onima utvrđenima u ovoj Uredbi; ili

(b)

sporazumom sklopljenim između najmanje jedne države članice prema čijem je pravu osnovan budući član i dotične treće zemlje.”;

(c)

stavci 5. i 6. zamjenjuju se sljedećim:

„5.   Članovi se dogovaraju o konvenciji iz članka 8. pritom osiguravajući dosljednost s odobrenjem u skladu sa stavkom 3. ovog članka.

6.   EGTS o svim izmjenama konvencije ili statuta obavješćuje države članice prema čijem su pravu članovi EGTS-a osnovani. Te države članice odobravaju sve izmjene konvencije, osim u slučajevima pristupanja novog člana predviđenog stavkom 6.a točkom (a), u skladu s postupkom utvrđenim u ovom članku.”

(d)

dodaje se sljedeći stavak:

„6.a   Sljedeće odredbe primjenjuju se u slučaju pristupanja novih članova postojećem EGTS-u:

(a)

u slučaju pristupanja novog člana, koji je iz države članice koja je već odobrila konvenciju, predmetno pristupanje odobrava samo država članica prema čijem je zakonodavstvu osnovan novi član u skladu s postupkom određenim u stavku 3. i uz obavijest državi članici u kojoj EGTS ima registrirano sjedište;

(b)

u slučaju pristupanja novog člana, koji je iz države članice koja još nije odobrila konvenciju, primjenjuje se postupak određen u stavku 6.;

(c)

u slučaju pristupanja novog člana iz treće zemlje postojećem EGTS-u, dotično pristupanje predmet je ispitivanja države članice u kojoj EGTS ima registrirano sjedište u skladu s postupkom utvrđenim stavkom 3.a.”;

(6)

umeće se sljedeći članak:

„Članak 4.a

Sudjelovanje članova iz PZP-a

U slučaju EGTS-a s budućim članom iz PZP-a država članica s kojom je taj PZP povezan uvjerava se u to da su ispunjeni uvjeti članka 3.a te, uzimajući u obzir svoj odnos s PZP-om:

(a)

odobrava sudjelovanje budućeg člana u skladu s člankom 4. stavkom 3.; ili

(b)

pisanim putem potvrđuje državi članici u kojoj će biti smješteno predloženo registrirano sjedište EGTS-a da su nadležna tijela u PZP-u odobrila sudjelovanje budućeg člana u skladu uvjetima i postupcima istovjetnima onima utvrđenima ovom Uredbom.”;

(7)

članak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 5.

Stjecanje statusa pravne osobe i objava u Službenom listu

1.   Konvencija i statut i sve naknadne izmjene istih registriraju se i/ili objavljuju u državi članici u kojoj predmetni EGTS ima registrirano sjedište, u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom te države članice. EGTS stječe pravnu osobnost na dan registracije ili objave konvencije i statuta, ovisno što prije nastupi. Članovi obavješćuju dotične države članice i Odbor regija o registraciji ili objavi konvencije i statuta.

2.   EGTS osigurava da se u roku deset radnih dana od registracije ili objave konvencije i statuta pošalje zahtjev Odboru regija koristeći obrazac utvrđen u Prilogu ovoj Uredbi. Odbor regija potom prosljeđuje zahtjev Uredu za publikacije Europske unije za objavu obavijesti o osnivanju EGTS-a u seriji C Službenog lista Europske unije, s podacima navedenim u Prilogu ovoj Uredbi.”;

(8)

u članku 6., stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Neovisno o stavcima 1., 2. i 3. ovog članka, kad zadaće EGTS-a iz članka 7. stavka 3. uključuju aktivnosti koje sufinancira Unija, primjenjuju se relevantno zakonodavstvo u vezi s kontrolom sredstava koja je pružila Unija.”;

(9)

članak 7. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

„2.   EGTS djeluje u okviru zadaća koje su mu dodijeljene, a to su olakšavanje i promicanje teritorijalne suradnje u svrhu jačanja gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije Unije, te savladavanje prepreka na unutarnjem tržištu. Svaku zadaću određuju njegovi članovi tako da je u okviru nadležnosti svakog člana, osim ako država članica ili treća zemlja odobri sudjelovanje člana osnovanog u skladu s nacionalnim pravom čak i ako taj član nije nadležan za sve zadaće navedene u konvenciju.

3.   EGTS može provoditi posebne mjere teritorijalne suradnje među svojim članovima u svrhu ostvarenja cilja iz članka 1. stavka 2., sa ili bez financijske potpore Unije.

U prvom redu, zadaće EGTS-a mogu se odnositi na provedbu programa suradnje ili njihovih dijelova ili provedbu operacija koje podupire Unija kroz Europski fond za regionalni razvoj, Europski socijalni fond i/ili Kohezijski fond.

Države članice mogu ograničiti zadaće koje EGTS-ovi mogu izvršavati bez financijske potpore Unije. Međutim, ne dovodeći u pitanje članak 13., države članice ne isključuju zadaće koje se odnose na prioritete ulaganja iz članka 7. Uredbe (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (*3).

(*3)  Uredba (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnja” (SL 347 20.12.2013, str. 259).”;"

(b)

u stavku 4. dodaje se sljedeći podstavak:

„Međutim, u skladu s mjerodavnim pravom Unije i nacionalnim pravom, skupština EGTS-a iz članka 10. stavka 1. točke (a) može odrediti uvjete korištenja predmeta infrastrukture kojom EGTS upravlja, ili uvjete prema kojima se pruža usluga od općega gospodarskog interesa, uključujući tarife i naknade koje korisnici trebaju platiti.”;

(10)

u članku 8., stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Konvencija određuje:

(a)

naziv EGTS-a i njegovo registrirano sjedište;

(b)

opseg državnog područja na kojem EGTS može izvršavati svoje zadaće;

(c)

cilj i zadaće EGTS-a;

(d)

trajanje EGTS-a i uvjete za prestanak njegovog djelovanja;

(e)

popis članova EGTS-a;

(f)

popis tijela EGTS-a i nadležnosti svakog od njih;

(g)

mjerodavno pravo Unije i nacionalno zakonodavstvo države članice u kojoj EGTS ima registrirano sjedište za potrebe tumačenja i provođenja konvencije;

(h)

mjerodavno pravo Unije i mjerodavno nacionalno pravo države članice u kojoj djeluju tijela EGTS-a;

(i)

načine uključivanja članova iz trećih zemalja ili iz PZP-ova, prema potrebi, uključujući navođenje mjerodavnog prava ako EGTS obavlja zadaće u trećim zemljama ili u PZP-ovima;

(j)

mjerodavno pravo Unije i nacionalno pravo koje se izravno odnosi na aktivnosti EGTS-a izvršavane prema zadaćama specificiranim u konvenciji;

(k)

pravila koja se primjenjuju na osoblje EGTS-a te načela o načinima upravljanja osobljem i postupcima zapošljavanja;

(l)

mehanizme odgovornosti EGTS-a i njegovih članova u skladu s člankom 12.;

(m)

odgovarajuće mehanizme uzajamnog priznavanja, uključujući i mehanizme financijske kontrole upravljanja javnim sredstvima i

(n)

postupke za donošenje statuta i izmjena konvencije, koji poštuju obveze utvrđene u člancima 4. i 5.

3.   Ako se zadaće EGTS-a odnose samo na upravljanje programom suradnje ili njegovim dijelom u okviru Uredbe (EU) br. 1299/2013, ili ako se EGTS bavi međuregionalnom suradnjom ili mrežama, informacija pod stavkom 2. točkom (b) nije potrebna.”;

(11)

članak 9. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 9.

Statut

1.   Članovi EGTS-a jednoglasno donose statut EGTS-a na temelju konvencije i u skladu s njom.

2.   Statutom EGTS-a određuje se najmanje sljedeće:

(a)

operativne odredbe tijela EGTS-a i ovlasti tih tijela kao i broj predstavnika članova u odgovarajućim tijelima;

(b)

postupke donošenja odluka;

(c)

radni jezik ili jezike;

(d)

detalje o načinu rada;

(e)

postupke u vezi s upravljanjem osobljem i zapošljavanjem;

(f)

mehanizme financijskih doprinosa članova;

(g)

primjenjiva računovodstvena i proračunska pravila za članove;

(h)

imenovanje neovisnog vanjskog revizora financijskih izvještaja; i

(i)

postupke izmjene statuta, koji poštuju obveze utvrđene u člancima 4. i 5.”;

(12)

u članku 11., stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Priprema financijskih izvještaja, uključujući, prema potrebi, i prateće godišnje izvješće te reviziju i objavu tih financijskih izvještaja, uređuje se nacionalnim pravom države članice u kojoj EGTS ima registrirano sjedište.”;

(13)

članak 12. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak:

„EGTS je odgovoran za sva svoja dugovanja.”;

(b)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Ne dovodeći u pitanje stavak 3., ako je imovina EGTS-a nedostatna za ispunjavanje njegovih obveza, članovi EGTS-a odgovorni su za njegova dugovanja neovisno o prirodi tih dugovanja, a udio svakog člana utvrđuje se razmjerno njegovom financijskom doprinosu. Mehanizam financijskog doprinosa utvrđuje se u statutu.

Članovi EGTS-a mogu odrediti u statutu da će nakon što su prestali biti članovima nekog EGTS-a biti odgovorni za obveze nastale zbog aktivnosti EGTS-a provedenih tijekom njihovog članstva.

2.a   Ako je odgovornost najmanje jednog člana EGTS-a iz države članice ograničena zbog nacionalnog prava na temelju kojeg je on osnovan, ostali članovi mogu također u konvenciji ograničiti svoju odgovornost ako im to dopušta nacionalno pravo kojim se provodi ova Uredba.

Naziv EGTS-a čiji članovi imaju ograničenu odgovornost sadržava riječ „ograničen”.

Zahtjevi u vezi s objavom konvencije, statuta i financijskih izvještaja EGTS-a čiji članovi imaju ograničenu odgovornost, jednaki su u najmanju ruku onima koji se traže od drugih pravnih osoba čiji članovi imaju ograničenu odgovornost prema zakonodavstvu države članice u kojoj taj EGTS ima registrirano sjedište.

Ako članovi EGTS-a imaju ograničenu odgovornost, svaka država članica na koju se to odnosi može zatražiti da se EGTS prikladno osigura ili da ima jamstvo banke ili druge financijske ustanove s poslovnim nastanom u državi članici ili da postoji sredstvo koje služi kao jamstvo javnog tijela ili države članice, a sve kako bi se pokrili rizici specifični za aktivnosti EGTS-a.”;

(14)

u članku 15. stavku 2., prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Za sporove koji uključuju neki EGTS primjenjuje se pravo Unije o sudskoj nadležnosti, osim ako je drukčije predviđeno u ovoj Uredbi. Za slučajeve koji nisu predviđeni pravom Unije, nadležni sudovi za rješavanje sporova su sudovi države članice u kojoj EGTS ima registrirano sjedište.”;

(15)

članak 16. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Države članice donose odredbe kako bi osigurale učinkovitu primjenu ove Uredbe, uključujući s obzirom na određivanje nadležnih tijela odgovornih za postupak odobrenja, u skladu s njihovim pravnim i upravnim postupcima.

Ako se to zahtijeva u skladu s nacionalnim pravom države članice, država članica može sastaviti iscrpni popis zadaća koje članovi EGTS-a u smislu članka 3. stavka 1. osnovani prema zakonodavstvu dotične države članice već imaju po pitanju teritorijalne suradnje unutar te države članice.

Država članica dostavlja Komisiji sve odredbe koje se donose prema ovom članku, kao i njihove izmjene. Komisija te odredbe prosljeđuje drugim državama članicama i Odboru regija.”

(b)

umeće se sljedeći stavak:

„1.a   Odredbama iz stavka 1., u mjeri u kojoj se odnose na državu članicu s kojom je povezan neki PZP te uzimajući u obzir njezin odnos s tim PZP-om, također se osigurava učinkovita primjena ove Uredbe s obzirom na taj PZP, druge susjedne države članice ili najudaljenije regije tih država članica.”;

(16)

članak 17. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 17.

Izvješće

Komisija do 1. kolovoza 2018. Europskom parlamentu, Vijeću i Odboru regija prosljeđuje izvješće o primjeni ove Uredbe s na pokazateljima utemeljenom ocjenom njezine djelotvornosti, učinkovitosti, važnosti, europske dodane vrijednosti i mogućnosti pojednostavljenja.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 17.a u kojima se utvrđuje popis pokazatelja iz prvog stavka.”;

(17)

umeće se sljedeći članak 17.a:

„Članak 17.a

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 17. drugog stavka dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 21. prosinca 2013.

3.   Europski parlament ili Vijeće mogu u svako trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 17. drugog stavka. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvoditi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt doneseni na temelju članka 17. drugog stavka stupa na snagu samo ako Europski parlament ili u roku od tri mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za tri mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”.

Članak 2.

Prijelazne odredbe

1.   EGTS-ovi osnovani prije 21. prosinca 2013. nisu obvezni uskladiti svoju konvenciju i statut s odredbama Uredbe (EZ) br. 1082/2006, kako je izmijenjena ovom Uredbom.

2.   U slučaju EGTS-ova za koje je postupak prema članku 4. Uredbe (EZ) br. 1082/2006 započet prije 22. lipnja 2014. i za koje samo još registracija ili objava prema članku 5. Uredbe (EZ) br. 1082/2006 nije obavljena, konvencija i statut se registriraju se ili objavljuju, ili oboje, u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 1082/2006 prije njezine izmjene ovom Uredbom.

3.   EGTS-ovi za koje je postupak iz članka 4. Uredbe (EZ) br. 1082/2006 započet više od šest mjeseci prije 22. lipnja 2014. odobravaju se u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 1082/2006 prije njezine izmjene ovom Uredbom.

4.   EGTS-ovi koji nisu obuhvaćeni stavcima 2. i 3. ovog članka za koje je postupak iz članka 4. Uredbe (EZ) br. 1082/2006 započet prije 22. lipnja 2014. odobravaju se u skladu s odredbama Uredbe (EZ) br. 1082/2006, kako je izmijenjena ovom Uredbom.

5.   Države članice Komisiji podnose potrebne izmjene nacionalnih odredbi usvojenih u skladu s člankom 16. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1082/2006, kako je izmijenjena ovom Uredbom, najkasnije 22. lipnja 2014.

Članak 3.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 22. lipnja 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

R. ŠADŽIUS


(1)  SL C 191, 29.6.2012., str. 53.

(2)  SL C 113, 18.4.2012., str. 22.

(3)  Uredba (EZ) br. 1082/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTS) (SL L 210, 31.7.2006., str. 19.).

(4)  Direktiva 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama (SL L 134, 30.4.2004., str. 114.)

(5)  Direktiva 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnoga gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga (SL L 134, 30.4.2004., str. 1.)

(6)  Odluka Vijeća 2013/755/EU od 25. studenoga 2013. o pridruživanju prekomorskih zemalja i područja Uniji („Odluka o prekomorskom pridruživanju”) (SL L 344 19.12.2013, str. 1).

(7)  Treći protokol uz Europsku okvirnu konvenciju o transgraničnoj suradnji između teritorijalnih zajednica i vlasti u vezi s Grupacijama za euroregionalnu suradnju (GES-ovi), otvoren za potpisivanje 16. studenoga 2009.

(8)  Uredba (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (SL L 166, 30.4.2004., str. 1.).


PRILOG

Obrazac za podatke koje treba podnijeti u skladu s člankom 5. stavkom 2.

OSNIVANJE EUROPSKE GRUPACIJE ZA TERITORIJALNU SURADNJU (EGTS)

Naziv EGTS-a čiji članovi imaju ograničenu odgovornost sadržava riječ ‚ograničen’ (članak 12. stavak 2.a)

Zvjezdicom* su označena obvezna polja.

Image 3L3472013HR110120131211HR0001.0002241241Zajednička izjavaEuropskog parlamenta, Vijeća i Europske komisije o MEĐUINSTITUCIONALNOM ODBORU ZA GALILEO (GIP)1.S obzirom na važnost, jedinstvenost i složenost europskih programa GNSS-a, vlasništvo Unije nad sustavima koje proizlazi iz programa, puno financiranje programa iz proračuna Unije za razdoblje 2014.-2020., Europski parlament, Vijeće i Europska komisija priznaju potrebu za bliskom suradnjom tih triju institucija.2.Međuinstitucionalni odbor za Galileo (GIP) sastajat će se s ciljem da svakoj instituciji olakša izvršavanje njezine odgovornosti. U tu svrhu ustanovit će se GIP koji će pozorno pratiti sljedeće:(a)napredak u provedbi europskih programa GNSS-a, a posebno s obzirom na provedbu javne nabave i ugovornih sporazuma, posebno s Europskom svemirskom agencijom, ESA-om;(b)međunarodne sporazume s trećim zemljama ne dovodeći u pitanje odredbe iz članka 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;(c)pripremu tržišta za satelitsku navigaciju;(d)učinkovitost sporazuma o upravljanju;(e)godišnji pregled radnog programa.3.U skladu s postojećim pravilima GIP poštuje potrebu za diskrecijom, posebno u pogledu komercijalne povjerljivosti i osjetljive prirode određenih podataka.4.Komisija će uzimati u obzir stajališta GIP-a.5.GIP će činiti sedmero predstavnika od kojih su:troje iz Vijeća,troje iz Europskog parlamenta,jedan iz Komisije,i sastajat će se redovito (načelno četiri puta godišnje).6.GIP nema utjecaja na ustanovljene odgovornosti niti međuinstitucionalne odnose.L3472013HR18510120131211HR0009.000420812081Izjave KomisijeMaksimalni iznos koji može primiti integrirani projektKomisija pridaje veliku važnost pravednoj raspodjeli sredstava među različitim integriranim projektima kako bi financirala što je moguće više integriranih projekata i zajamčila ravnomjernu raspodjelu projekata u svim državama članicama. U tom će kontekstu Komisija, tijekom pregleda nacrta programa rada s članovima Odbora LIFE, predložiti maksimalni iznos koji se može odobriti za integrirani projekt. Taj će se prijedlog uključiti u metodu odabira projekata koja se treba donijeti u okviru višegodišnjeg programa rada.Financiranje bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima (PZP)Komisija pridaje veliku važnost zaštiti okoliša i bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima, kao što svjedoči prijedlog Odluke o prekomorskom pridruživanju, koji uključuje te sektore u područjima suradnje između Europske unije i prekomorskih zemalja i područja te predstavlja različite aktivnosti koje bi Europska unija mogla financirati na tom temelju.Pripremna akcija BEST urodila je plodom: prekomorske zemlje i područja priključili su se inicijativi, što je dalo konkretne rezultate za bioraznolikost i usluge ekosustava. Kako se akcija BEST bliži kraju, Komisija pozitivno gleda na njezino produljenje na temelju jednog od novih instrumenata, u ovom slučaju putem programa globalnih javnih dobara i izazova, u okviru instrumenta razvojne suradnje.Toj mogućnosti financiranja bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima dodat će se one koje nudi članak 6. programa LIFE za razdoblje 2014. - 2020.L3472013HR25910120131217HR0015.000228012801Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u te članka 4. Uredbe o Kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primaju na znanje jamstvo Komisije zakonodavnom tijelu EU-a da zajednički pokazatelji učinka za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu, a koji će biti uvršteni u prilog svakoj od navedenih uredbi, predstavljaju ishod dugotrajnog postupka pripreme u kojem su sudjelovali stručnjaci za ocjenjivanje iz Komisije i iz država članica te da se za navedene pokazatelje načelno očekuje da će ostati stabilni.L3472013HR28110120131217HR0016.000328812881Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u te članka 4. Uredbe o Kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primaju na znanje jamstvo Komisije zakonodavnom tijelu EU-a da zajednički pokazatelji učinka za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu, a koji će biti uvršteni u prilog svakoj od navedenih uredbi, predstavljaju ishod dugotrajnog postupka pripreme u kojem su sudjelovali stručnjaci za ocjenjivanje iz Komisije i iz država članica te da se za navedene pokazatelje načelno očekuje da će ostati stabilni.L3472013HR28910120131217HR0017.000330213021Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u i članka 4. Uredbe o kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primjećuju jamstvo koje je Komisija dala zakonodavnom tijelu EU-a da su zajednički pokazatelji ostvarenja za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu koji se trebaju uvrstiti u prilog svakoj uredbi rezultat dugog pripremnog postupka koji je uključivao stručnjake za ocjenjivanje iz Komisije i država članica te se očekuje da će oni, u načelu, ostati stabilni.L3472013HR30310120131217HR0018.000231713171Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o podizanju svijesti te člancima 4. i 4.a Uredbe o EGTS-uEuropski parlament, Vijeće i Komisija suglasni su da će poduzeti usklađenije napore za podizanje svijesti među institucijama i državama članicama te unutar njih kako bi se poboljšala vidljivost mogućnosti korištenja EGTS-ova kao neobaveznog instrumenta koji je na raspolaganju za teritorijalnu suradnju u svim područjima politike EU-a.U tom smislu Europski parlament, Vijeće i Komisija posebno pozivaju države članice da poduzmu odgovarajuće radnje koordinacije i komunikacije među nacionalnim tijelima i između tijela različitih država članica kako bi se osigurali jasni, učinkoviti i transparentni postupci odobravanja novih EGTS-ova unutar utvrđenih rokova.L3472013HR30310120131217HR0018.000331813181Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o o članku 1. stavku 9. Uredbe o EGTS-uEuropski parlament, Vijeće i Komisija suglasni su da će države članice, kada primjenjuju izmijenjen članak 9. stavak 2. točku i. Uredbe (EU) br. 1082/2006, pri ocjeni pravila koja će se primjenjivati na osoblje EGTS-a predloženih u nacrtu konvencije nastojati razmotriti različite dostupne mogućnosti zapošljavanja koje EGTS treba odabrati prema privatnom ili javnom pravu.Ako ugovori o radu za osoblje EGTS-a podliježu privatnom pravu, države članice također će uzeti u obzir relevantno pravo Unije, kao što je Uredba (EZ) br. 593/2008 EP-a i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I), te povezanu sudsku praksu drugih država članica zastupljenih u EGTS-u.Europski parlament, Vijeće i Komisija shvaćaju nadalje da se, ako ugovori o radu za osoblje EGTS-a podliježu javnom pravu, primjenjuju pravila nacionalnoga javnog prava države članice u kojoj se nalazi dotično tijelo EGTS-a. Međutim, pravila nacionalnoga javnog prava države članice u kojoj je EGTS registriran mogu se primjenjivati na osoblje EGTS-a koje je već bilo podložno tim pravilima prije nego što je postalo osoblje EGTS-a.L3472013HR30310120131217HR0018.000431913191Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o ulozi Odbora regija u okviru platforme EGTS-aEuropski parlament, Vijeće i Komisija primaju na znanje važan rad Odbora regija u okviru platforme EGTS-a koju nadgleda te potiču Odbor regija da i dalje prati aktivnosti postojećih EGTS-ova i onih koji su u postupku osnivanja, organizira razmjenu najboljih praksi i utvrdi zajednička pitanja.L3472013HR32010120131217HR0019.001546614661Zajednička izjava Vijeća i Komisije o članku 67.Vijeće i Komisija suglasni su da članak 67. stavak 4., kojim se izuzima primjena pojednostavljenih troškova kako je određeno u članku 67. stavku 1. točkama od (b) do (d) ako se operacija ili projekt koji je dio operacije provodi isključivo putem postupaka javne nabave, ne isključuje provedbu operacije putem postupaka javne nabave koja dovodi do plaćanja od korisnika ugovaratelju na temelju prethodno definiranih jediničnih troškova. Vijeće i Komisija suglasni su da troškovi koje je korisnik utvrdio i platio na temelju tih jediničnih troškova ustanovljenih putem postupaka javne nabave predstavljaju stvarne troškove koje je korisnik zapravo generirao i platio na temelju članka 67. stavka 1. točke (a).L3472013HR32010120131217HR0019.001646714671Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o reviziji Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s preraspodjelom odobrenih sredstavaEuropski parlament, Vijeće i Komisija dogovorili su se da će u reviziju Financijske uredbe, kojom se usklađuje Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća s Višegodišnjim financijskim okvirom 2014. – 2020., uključiti odredbe potrebne za primjenu mjera za dodjeljivanje pričuve na osnovi postignutih rezultata te u vezi s provedbom financijskih instrumenata na temelju članka 39. (inicijativa MSP) na temelju Uredbe o utvrđivanju zajedničkih odredaba za europske strukturne i investicijske fondove s obzirom na preraspodjelu:i.odobrenih sredstava koja su dodijeljena programima u vezi s pričuvom na osnovi postignutih rezultata i koja su morala biti opozvana zbog toga što prioriteti u okviru tih programa nisu postigli svoje privremene ciljeve iii.odobrenih sredstava koja su dodijeljena u vezi s programima iz članka 39. stavka 4. točke (b) i koja su morala biti opozvana zbog toga što je sudjelovanje države članice u financijskom instrumentu moralo biti prekinuto.L3472013HR32010120131217HR0019.001746814681Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o članku 1.Ako su dodatna opravdana odstupanja od zajedničkih pravila potrebna kako bi se u obzir uzele posebnosti EFPR-a i EPFRR-a, Europski parlament, Vijeće i Europska komisija obvezuju se da će dopustiti ta odstupanja tako da će s dužnom pažnjom izvršiti potrebne promjene Uredbe o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove.L3472013HR32010120131217HR0019.001846914691Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o izuzeću bilo kakvog retroaktivnog učinka u vezi s primjenom članka 5. stavka 3.Europski parlament i Vijeće suglasni su da:u pogledu primjene članka 14. stavka 2., članka 15. stavka 1. točke (c) te članka 26. stavka 2. Uredbe o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove, aktivnosti koje poduzimaju države članice kako bi uključile partnere iz članka 5. stavka 1. u izradu sporazuma o partnerstvu i programa iz članka 5. stavka 2. obuhvaćaju sve praktične aktivnosti koje države članice poduzimaju bez obzira na to kad su poduzete te aktivnosti koje su države članice poduzele prije stupanja na snagu navedene Uredbe i prije dana stupanja na snagu delegiranog akta o europskom kodeksu ponašanja donesenog u skladu s člankom 5. stavkom 3. iste Uredbe, tijekom pripremnih faza izrade programa države članice, pod uvjetom da se ostvare ciljevi načela partnerstva utvrđeni tom Uredbom. U tom će kontekstu države članice, u skladu sa svojim nacionalnim i regionalnim nadležnostima, odlučiti o sadržaju predloženog sporazuma o partnerstvu i predloženih nacrta programa u skladu s relevantnim odredbama navedene Uredbe i pravilima za pojedine fondove;delegirani akt o europskom kodeksu ponašanja, donesen u skladu s člankom 5. stavkom 3., ni pod kojim uvjetima neće imati ni izravan ni neizravan retroaktivni učinak, posebno u pogledu postupka odobravanja sporazuma o partnerstvu i programa, budući da zakonodavno tijelo EU-a ne namjerava Komisiji dodijeliti nikakve ovlasti koje bi joj omogućile da odbije odobravanje sporazuma o partnerstvu i programa isključivo na temelju bilo kakvog kršenja europskog kodeksa ponašanja, donesenog u skladu s člankom 5. stavkom 3.;Europski parlament i Vijeće pozivaju Komisiju da im stavi na raspolaganje nacrt teksta delegiranog akta koji će biti donesen na temelju članka 5. stavka 3. što je prije moguće, a najkasnije na dan kad Vijeće usvoji politički dogovor o Uredbi o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove ili na dan glasovanja o nacrtu izvješća o toj Uredbi na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta, ovisno o tome koji se od ta dva događaja prije održi.L3472013HR54910120131217HR0022.000460716071Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o višestrukoj sukladnostiVijeće i Europski parlament pozivaju Komisiju na praćenje prijenosa i provedbe Direktive 2000/60/EZ od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području politike voda i Direktive 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u postizanju održive upotrebe pesticida od strane država članica te da, prema potrebi, kada u svim državama članicama navedene Direktive budu provedene i kada se utvrde sve obveze izravno primjenjive na poljoprivrednike, podnese zakonski prijedlog o izmjeni ove uredbe s ciljem uključivanja relevantnih dijelova navedenih Direktiva u sustav višestruke sukladnosti.

Tekst slike

Image 4L3472013HR110120131211HR0001.0002241241Zajednička izjavaEuropskog parlamenta, Vijeća i Europske komisije o MEĐUINSTITUCIONALNOM ODBORU ZA GALILEO (GIP)1.S obzirom na važnost, jedinstvenost i složenost europskih programa GNSS-a, vlasništvo Unije nad sustavima koje proizlazi iz programa, puno financiranje programa iz proračuna Unije za razdoblje 2014.-2020., Europski parlament, Vijeće i Europska komisija priznaju potrebu za bliskom suradnjom tih triju institucija.2.Međuinstitucionalni odbor za Galileo (GIP) sastajat će se s ciljem da svakoj instituciji olakša izvršavanje njezine odgovornosti. U tu svrhu ustanovit će se GIP koji će pozorno pratiti sljedeće:(a)napredak u provedbi europskih programa GNSS-a, a posebno s obzirom na provedbu javne nabave i ugovornih sporazuma, posebno s Europskom svemirskom agencijom, ESA-om;(b)međunarodne sporazume s trećim zemljama ne dovodeći u pitanje odredbe iz članka 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;(c)pripremu tržišta za satelitsku navigaciju;(d)učinkovitost sporazuma o upravljanju;(e)godišnji pregled radnog programa.3.U skladu s postojećim pravilima GIP poštuje potrebu za diskrecijom, posebno u pogledu komercijalne povjerljivosti i osjetljive prirode određenih podataka.4.Komisija će uzimati u obzir stajališta GIP-a.5.GIP će činiti sedmero predstavnika od kojih su:troje iz Vijeća,troje iz Europskog parlamenta,jedan iz Komisije,i sastajat će se redovito (načelno četiri puta godišnje).6.GIP nema utjecaja na ustanovljene odgovornosti niti međuinstitucionalne odnose.L3472013HR18510120131211HR0009.000420812081Izjave KomisijeMaksimalni iznos koji može primiti integrirani projektKomisija pridaje veliku važnost pravednoj raspodjeli sredstava među različitim integriranim projektima kako bi financirala što je moguće više integriranih projekata i zajamčila ravnomjernu raspodjelu projekata u svim državama članicama. U tom će kontekstu Komisija, tijekom pregleda nacrta programa rada s članovima Odbora LIFE, predložiti maksimalni iznos koji se može odobriti za integrirani projekt. Taj će se prijedlog uključiti u metodu odabira projekata koja se treba donijeti u okviru višegodišnjeg programa rada.Financiranje bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima (PZP)Komisija pridaje veliku važnost zaštiti okoliša i bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima, kao što svjedoči prijedlog Odluke o prekomorskom pridruživanju, koji uključuje te sektore u područjima suradnje između Europske unije i prekomorskih zemalja i područja te predstavlja različite aktivnosti koje bi Europska unija mogla financirati na tom temelju.Pripremna akcija BEST urodila je plodom: prekomorske zemlje i područja priključili su se inicijativi, što je dalo konkretne rezultate za bioraznolikost i usluge ekosustava. Kako se akcija BEST bliži kraju, Komisija pozitivno gleda na njezino produljenje na temelju jednog od novih instrumenata, u ovom slučaju putem programa globalnih javnih dobara i izazova, u okviru instrumenta razvojne suradnje.Toj mogućnosti financiranja bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima dodat će se one koje nudi članak 6. programa LIFE za razdoblje 2014. - 2020.L3472013HR25910120131217HR0015.000228012801Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u te članka 4. Uredbe o Kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primaju na znanje jamstvo Komisije zakonodavnom tijelu EU-a da zajednički pokazatelji učinka za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu, a koji će biti uvršteni u prilog svakoj od navedenih uredbi, predstavljaju ishod dugotrajnog postupka pripreme u kojem su sudjelovali stručnjaci za ocjenjivanje iz Komisije i iz država članica te da se za navedene pokazatelje načelno očekuje da će ostati stabilni.L3472013HR28110120131217HR0016.000328812881Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u te članka 4. Uredbe o Kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primaju na znanje jamstvo Komisije zakonodavnom tijelu EU-a da zajednički pokazatelji učinka za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu, a koji će biti uvršteni u prilog svakoj od navedenih uredbi, predstavljaju ishod dugotrajnog postupka pripreme u kojem su sudjelovali stručnjaci za ocjenjivanje iz Komisije i iz država članica te da se za navedene pokazatelje načelno očekuje da će ostati stabilni.L3472013HR28910120131217HR0017.000330213021Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u i članka 4. Uredbe o kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primjećuju jamstvo koje je Komisija dala zakonodavnom tijelu EU-a da su zajednički pokazatelji ostvarenja za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu koji se trebaju uvrstiti u prilog svakoj uredbi rezultat dugog pripremnog postupka koji je uključivao stručnjake za ocjenjivanje iz Komisije i država članica te se očekuje da će oni, u načelu, ostati stabilni.L3472013HR30310120131217HR0018.000231713171Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o podizanju svijesti te člancima 4. i 4.a Uredbe o EGTS-uEuropski parlament, Vijeće i Komisija suglasni su da će poduzeti usklađenije napore za podizanje svijesti među institucijama i državama članicama te unutar njih kako bi se poboljšala vidljivost mogućnosti korištenja EGTS-ova kao neobaveznog instrumenta koji je na raspolaganju za teritorijalnu suradnju u svim područjima politike EU-a.U tom smislu Europski parlament, Vijeće i Komisija posebno pozivaju države članice da poduzmu odgovarajuće radnje koordinacije i komunikacije među nacionalnim tijelima i između tijela različitih država članica kako bi se osigurali jasni, učinkoviti i transparentni postupci odobravanja novih EGTS-ova unutar utvrđenih rokova.L3472013HR30310120131217HR0018.000331813181Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o o članku 1. stavku 9. Uredbe o EGTS-uEuropski parlament, Vijeće i Komisija suglasni su da će države članice, kada primjenjuju izmijenjen članak 9. stavak 2. točku i. Uredbe (EU) br. 1082/2006, pri ocjeni pravila koja će se primjenjivati na osoblje EGTS-a predloženih u nacrtu konvencije nastojati razmotriti različite dostupne mogućnosti zapošljavanja koje EGTS treba odabrati prema privatnom ili javnom pravu.Ako ugovori o radu za osoblje EGTS-a podliježu privatnom pravu, države članice također će uzeti u obzir relevantno pravo Unije, kao što je Uredba (EZ) br. 593/2008 EP-a i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I), te povezanu sudsku praksu drugih država članica zastupljenih u EGTS-u.Europski parlament, Vijeće i Komisija shvaćaju nadalje da se, ako ugovori o radu za osoblje EGTS-a podliježu javnom pravu, primjenjuju pravila nacionalnoga javnog prava države članice u kojoj se nalazi dotično tijelo EGTS-a. Međutim, pravila nacionalnoga javnog prava države članice u kojoj je EGTS registriran mogu se primjenjivati na osoblje EGTS-a koje je već bilo podložno tim pravilima prije nego što je postalo osoblje EGTS-a.L3472013HR30310120131217HR0018.000431913191Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o ulozi Odbora regija u okviru platforme EGTS-aEuropski parlament, Vijeće i Komisija primaju na znanje važan rad Odbora regija u okviru platforme EGTS-a koju nadgleda te potiču Odbor regija da i dalje prati aktivnosti postojećih EGTS-ova i onih koji su u postupku osnivanja, organizira razmjenu najboljih praksi i utvrdi zajednička pitanja.L3472013HR32010120131217HR0019.001546614661Zajednička izjava Vijeća i Komisije o članku 67.Vijeće i Komisija suglasni su da članak 67. stavak 4., kojim se izuzima primjena pojednostavljenih troškova kako je određeno u članku 67. stavku 1. točkama od (b) do (d) ako se operacija ili projekt koji je dio operacije provodi isključivo putem postupaka javne nabave, ne isključuje provedbu operacije putem postupaka javne nabave koja dovodi do plaćanja od korisnika ugovaratelju na temelju prethodno definiranih jediničnih troškova. Vijeće i Komisija suglasni su da troškovi koje je korisnik utvrdio i platio na temelju tih jediničnih troškova ustanovljenih putem postupaka javne nabave predstavljaju stvarne troškove koje je korisnik zapravo generirao i platio na temelju članka 67. stavka 1. točke (a).L3472013HR32010120131217HR0019.001646714671Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o reviziji Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s preraspodjelom odobrenih sredstavaEuropski parlament, Vijeće i Komisija dogovorili su se da će u reviziju Financijske uredbe, kojom se usklađuje Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća s Višegodišnjim financijskim okvirom 2014. – 2020., uključiti odredbe potrebne za primjenu mjera za dodjeljivanje pričuve na osnovi postignutih rezultata te u vezi s provedbom financijskih instrumenata na temelju članka 39. (inicijativa MSP) na temelju Uredbe o utvrđivanju zajedničkih odredaba za europske strukturne i investicijske fondove s obzirom na preraspodjelu:i.odobrenih sredstava koja su dodijeljena programima u vezi s pričuvom na osnovi postignutih rezultata i koja su morala biti opozvana zbog toga što prioriteti u okviru tih programa nisu postigli svoje privremene ciljeve iii.odobrenih sredstava koja su dodijeljena u vezi s programima iz članka 39. stavka 4. točke (b) i koja su morala biti opozvana zbog toga što je sudjelovanje države članice u financijskom instrumentu moralo biti prekinuto.L3472013HR32010120131217HR0019.001746814681Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o članku 1.Ako su dodatna opravdana odstupanja od zajedničkih pravila potrebna kako bi se u obzir uzele posebnosti EFPR-a i EPFRR-a, Europski parlament, Vijeće i Europska komisija obvezuju se da će dopustiti ta odstupanja tako da će s dužnom pažnjom izvršiti potrebne promjene Uredbe o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove.L3472013HR32010120131217HR0019.001846914691Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o izuzeću bilo kakvog retroaktivnog učinka u vezi s primjenom članka 5. stavka 3.Europski parlament i Vijeće suglasni su da:u pogledu primjene članka 14. stavka 2., članka 15. stavka 1. točke (c) te članka 26. stavka 2. Uredbe o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove, aktivnosti koje poduzimaju države članice kako bi uključile partnere iz članka 5. stavka 1. u izradu sporazuma o partnerstvu i programa iz članka 5. stavka 2. obuhvaćaju sve praktične aktivnosti koje države članice poduzimaju bez obzira na to kad su poduzete te aktivnosti koje su države članice poduzele prije stupanja na snagu navedene Uredbe i prije dana stupanja na snagu delegiranog akta o europskom kodeksu ponašanja donesenog u skladu s člankom 5. stavkom 3. iste Uredbe, tijekom pripremnih faza izrade programa države članice, pod uvjetom da se ostvare ciljevi načela partnerstva utvrđeni tom Uredbom. U tom će kontekstu države članice, u skladu sa svojim nacionalnim i regionalnim nadležnostima, odlučiti o sadržaju predloženog sporazuma o partnerstvu i predloženih nacrta programa u skladu s relevantnim odredbama navedene Uredbe i pravilima za pojedine fondove;delegirani akt o europskom kodeksu ponašanja, donesen u skladu s člankom 5. stavkom 3., ni pod kojim uvjetima neće imati ni izravan ni neizravan retroaktivni učinak, posebno u pogledu postupka odobravanja sporazuma o partnerstvu i programa, budući da zakonodavno tijelo EU-a ne namjerava Komisiji dodijeliti nikakve ovlasti koje bi joj omogućile da odbije odobravanje sporazuma o partnerstvu i programa isključivo na temelju bilo kakvog kršenja europskog kodeksa ponašanja, donesenog u skladu s člankom 5. stavkom 3.;Europski parlament i Vijeće pozivaju Komisiju da im stavi na raspolaganje nacrt teksta delegiranog akta koji će biti donesen na temelju članka 5. stavka 3. što je prije moguće, a najkasnije na dan kad Vijeće usvoji politički dogovor o Uredbi o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove ili na dan glasovanja o nacrtu izvješća o toj Uredbi na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta, ovisno o tome koji se od ta dva događaja prije održi.L3472013HR54910120131217HR0022.000460716071Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o višestrukoj sukladnostiVijeće i Europski parlament pozivaju Komisiju na praćenje prijenosa i provedbe Direktive 2000/60/EZ od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području politike voda i Direktive 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u postizanju održive upotrebe pesticida od strane država članica te da, prema potrebi, kada u svim državama članicama navedene Direktive budu provedene i kada se utvrde sve obveze izravno primjenjive na poljoprivrednike, podnese zakonski prijedlog o izmjeni ove uredbe s ciljem uključivanja relevantnih dijelova navedenih Direktiva u sustav višestruke sukladnosti.

Tekst slike

Image 5L3472013HR110120131211HR0001.0002241241Zajednička izjavaEuropskog parlamenta, Vijeća i Europske komisije o MEĐUINSTITUCIONALNOM ODBORU ZA GALILEO (GIP)1.S obzirom na važnost, jedinstvenost i složenost europskih programa GNSS-a, vlasništvo Unije nad sustavima koje proizlazi iz programa, puno financiranje programa iz proračuna Unije za razdoblje 2014.-2020., Europski parlament, Vijeće i Europska komisija priznaju potrebu za bliskom suradnjom tih triju institucija.2.Međuinstitucionalni odbor za Galileo (GIP) sastajat će se s ciljem da svakoj instituciji olakša izvršavanje njezine odgovornosti. U tu svrhu ustanovit će se GIP koji će pozorno pratiti sljedeće:(a)napredak u provedbi europskih programa GNSS-a, a posebno s obzirom na provedbu javne nabave i ugovornih sporazuma, posebno s Europskom svemirskom agencijom, ESA-om;(b)međunarodne sporazume s trećim zemljama ne dovodeći u pitanje odredbe iz članka 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;(c)pripremu tržišta za satelitsku navigaciju;(d)učinkovitost sporazuma o upravljanju;(e)godišnji pregled radnog programa.3.U skladu s postojećim pravilima GIP poštuje potrebu za diskrecijom, posebno u pogledu komercijalne povjerljivosti i osjetljive prirode određenih podataka.4.Komisija će uzimati u obzir stajališta GIP-a.5.GIP će činiti sedmero predstavnika od kojih su:troje iz Vijeća,troje iz Europskog parlamenta,jedan iz Komisije,i sastajat će se redovito (načelno četiri puta godišnje).6.GIP nema utjecaja na ustanovljene odgovornosti niti međuinstitucionalne odnose.L3472013HR18510120131211HR0009.000420812081Izjave KomisijeMaksimalni iznos koji može primiti integrirani projektKomisija pridaje veliku važnost pravednoj raspodjeli sredstava među različitim integriranim projektima kako bi financirala što je moguće više integriranih projekata i zajamčila ravnomjernu raspodjelu projekata u svim državama članicama. U tom će kontekstu Komisija, tijekom pregleda nacrta programa rada s članovima Odbora LIFE, predložiti maksimalni iznos koji se može odobriti za integrirani projekt. Taj će se prijedlog uključiti u metodu odabira projekata koja se treba donijeti u okviru višegodišnjeg programa rada.Financiranje bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima (PZP)Komisija pridaje veliku važnost zaštiti okoliša i bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima, kao što svjedoči prijedlog Odluke o prekomorskom pridruživanju, koji uključuje te sektore u područjima suradnje između Europske unije i prekomorskih zemalja i područja te predstavlja različite aktivnosti koje bi Europska unija mogla financirati na tom temelju.Pripremna akcija BEST urodila je plodom: prekomorske zemlje i područja priključili su se inicijativi, što je dalo konkretne rezultate za bioraznolikost i usluge ekosustava. Kako se akcija BEST bliži kraju, Komisija pozitivno gleda na njezino produljenje na temelju jednog od novih instrumenata, u ovom slučaju putem programa globalnih javnih dobara i izazova, u okviru instrumenta razvojne suradnje.Toj mogućnosti financiranja bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima dodat će se one koje nudi članak 6. programa LIFE za razdoblje 2014. - 2020.L3472013HR25910120131217HR0015.000228012801Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u te članka 4. Uredbe o Kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primaju na znanje jamstvo Komisije zakonodavnom tijelu EU-a da zajednički pokazatelji učinka za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu, a koji će biti uvršteni u prilog svakoj od navedenih uredbi, predstavljaju ishod dugotrajnog postupka pripreme u kojem su sudjelovali stručnjaci za ocjenjivanje iz Komisije i iz država članica te da se za navedene pokazatelje načelno očekuje da će ostati stabilni.L3472013HR28110120131217HR0016.000328812881Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u te članka 4. Uredbe o Kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primaju na znanje jamstvo Komisije zakonodavnom tijelu EU-a da zajednički pokazatelji učinka za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu, a koji će biti uvršteni u prilog svakoj od navedenih uredbi, predstavljaju ishod dugotrajnog postupka pripreme u kojem su sudjelovali stručnjaci za ocjenjivanje iz Komisije i iz država članica te da se za navedene pokazatelje načelno očekuje da će ostati stabilni.L3472013HR28910120131217HR0017.000330213021Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u i članka 4. Uredbe o kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primjećuju jamstvo koje je Komisija dala zakonodavnom tijelu EU-a da su zajednički pokazatelji ostvarenja za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu koji se trebaju uvrstiti u prilog svakoj uredbi rezultat dugog pripremnog postupka koji je uključivao stručnjake za ocjenjivanje iz Komisije i država članica te se očekuje da će oni, u načelu, ostati stabilni.L3472013HR30310120131217HR0018.000231713171Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o podizanju svijesti te člancima 4. i 4.a Uredbe o EGTS-uEuropski parlament, Vijeće i Komisija suglasni su da će poduzeti usklađenije napore za podizanje svijesti među institucijama i državama članicama te unutar njih kako bi se poboljšala vidljivost mogućnosti korištenja EGTS-ova kao neobaveznog instrumenta koji je na raspolaganju za teritorijalnu suradnju u svim područjima politike EU-a.U tom smislu Europski parlament, Vijeće i Komisija posebno pozivaju države članice da poduzmu odgovarajuće radnje koordinacije i komunikacije među nacionalnim tijelima i između tijela različitih država članica kako bi se osigurali jasni, učinkoviti i transparentni postupci odobravanja novih EGTS-ova unutar utvrđenih rokova.L3472013HR30310120131217HR0018.000331813181Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o o članku 1. stavku 9. Uredbe o EGTS-uEuropski parlament, Vijeće i Komisija suglasni su da će države članice, kada primjenjuju izmijenjen članak 9. stavak 2. točku i. Uredbe (EU) br. 1082/2006, pri ocjeni pravila koja će se primjenjivati na osoblje EGTS-a predloženih u nacrtu konvencije nastojati razmotriti različite dostupne mogućnosti zapošljavanja koje EGTS treba odabrati prema privatnom ili javnom pravu.Ako ugovori o radu za osoblje EGTS-a podliježu privatnom pravu, države članice također će uzeti u obzir relevantno pravo Unije, kao što je Uredba (EZ) br. 593/2008 EP-a i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I), te povezanu sudsku praksu drugih država članica zastupljenih u EGTS-u.Europski parlament, Vijeće i Komisija shvaćaju nadalje da se, ako ugovori o radu za osoblje EGTS-a podliježu javnom pravu, primjenjuju pravila nacionalnoga javnog prava države članice u kojoj se nalazi dotično tijelo EGTS-a. Međutim, pravila nacionalnoga javnog prava države članice u kojoj je EGTS registriran mogu se primjenjivati na osoblje EGTS-a koje je već bilo podložno tim pravilima prije nego što je postalo osoblje EGTS-a.L3472013HR30310120131217HR0018.000431913191Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o ulozi Odbora regija u okviru platforme EGTS-aEuropski parlament, Vijeće i Komisija primaju na znanje važan rad Odbora regija u okviru platforme EGTS-a koju nadgleda te potiču Odbor regija da i dalje prati aktivnosti postojećih EGTS-ova i onih koji su u postupku osnivanja, organizira razmjenu najboljih praksi i utvrdi zajednička pitanja.L3472013HR32010120131217HR0019.001546614661Zajednička izjava Vijeća i Komisije o članku 67.Vijeće i Komisija suglasni su da članak 67. stavak 4., kojim se izuzima primjena pojednostavljenih troškova kako je određeno u članku 67. stavku 1. točkama od (b) do (d) ako se operacija ili projekt koji je dio operacije provodi isključivo putem postupaka javne nabave, ne isključuje provedbu operacije putem postupaka javne nabave koja dovodi do plaćanja od korisnika ugovaratelju na temelju prethodno definiranih jediničnih troškova. Vijeće i Komisija suglasni su da troškovi koje je korisnik utvrdio i platio na temelju tih jediničnih troškova ustanovljenih putem postupaka javne nabave predstavljaju stvarne troškove koje je korisnik zapravo generirao i platio na temelju članka 67. stavka 1. točke (a).L3472013HR32010120131217HR0019.001646714671Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o reviziji Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s preraspodjelom odobrenih sredstavaEuropski parlament, Vijeće i Komisija dogovorili su se da će u reviziju Financijske uredbe, kojom se usklađuje Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća s Višegodišnjim financijskim okvirom 2014. – 2020., uključiti odredbe potrebne za primjenu mjera za dodjeljivanje pričuve na osnovi postignutih rezultata te u vezi s provedbom financijskih instrumenata na temelju članka 39. (inicijativa MSP) na temelju Uredbe o utvrđivanju zajedničkih odredaba za europske strukturne i investicijske fondove s obzirom na preraspodjelu:i.odobrenih sredstava koja su dodijeljena programima u vezi s pričuvom na osnovi postignutih rezultata i koja su morala biti opozvana zbog toga što prioriteti u okviru tih programa nisu postigli svoje privremene ciljeve iii.odobrenih sredstava koja su dodijeljena u vezi s programima iz članka 39. stavka 4. točke (b) i koja su morala biti opozvana zbog toga što je sudjelovanje države članice u financijskom instrumentu moralo biti prekinuto.L3472013HR32010120131217HR0019.001746814681Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o članku 1.Ako su dodatna opravdana odstupanja od zajedničkih pravila potrebna kako bi se u obzir uzele posebnosti EFPR-a i EPFRR-a, Europski parlament, Vijeće i Europska komisija obvezuju se da će dopustiti ta odstupanja tako da će s dužnom pažnjom izvršiti potrebne promjene Uredbe o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove.L3472013HR32010120131217HR0019.001846914691Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o izuzeću bilo kakvog retroaktivnog učinka u vezi s primjenom članka 5. stavka 3.Europski parlament i Vijeće suglasni su da:u pogledu primjene članka 14. stavka 2., članka 15. stavka 1. točke (c) te članka 26. stavka 2. Uredbe o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove, aktivnosti koje poduzimaju države članice kako bi uključile partnere iz članka 5. stavka 1. u izradu sporazuma o partnerstvu i programa iz članka 5. stavka 2. obuhvaćaju sve praktične aktivnosti koje države članice poduzimaju bez obzira na to kad su poduzete te aktivnosti koje su države članice poduzele prije stupanja na snagu navedene Uredbe i prije dana stupanja na snagu delegiranog akta o europskom kodeksu ponašanja donesenog u skladu s člankom 5. stavkom 3. iste Uredbe, tijekom pripremnih faza izrade programa države članice, pod uvjetom da se ostvare ciljevi načela partnerstva utvrđeni tom Uredbom. U tom će kontekstu države članice, u skladu sa svojim nacionalnim i regionalnim nadležnostima, odlučiti o sadržaju predloženog sporazuma o partnerstvu i predloženih nacrta programa u skladu s relevantnim odredbama navedene Uredbe i pravilima za pojedine fondove;delegirani akt o europskom kodeksu ponašanja, donesen u skladu s člankom 5. stavkom 3., ni pod kojim uvjetima neće imati ni izravan ni neizravan retroaktivni učinak, posebno u pogledu postupka odobravanja sporazuma o partnerstvu i programa, budući da zakonodavno tijelo EU-a ne namjerava Komisiji dodijeliti nikakve ovlasti koje bi joj omogućile da odbije odobravanje sporazuma o partnerstvu i programa isključivo na temelju bilo kakvog kršenja europskog kodeksa ponašanja, donesenog u skladu s člankom 5. stavkom 3.;Europski parlament i Vijeće pozivaju Komisiju da im stavi na raspolaganje nacrt teksta delegiranog akta koji će biti donesen na temelju članka 5. stavka 3. što je prije moguće, a najkasnije na dan kad Vijeće usvoji politički dogovor o Uredbi o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove ili na dan glasovanja o nacrtu izvješća o toj Uredbi na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta, ovisno o tome koji se od ta dva događaja prije održi.L3472013HR54910120131217HR0022.000460716071Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o višestrukoj sukladnostiVijeće i Europski parlament pozivaju Komisiju na praćenje prijenosa i provedbe Direktive 2000/60/EZ od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području politike voda i Direktive 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u postizanju održive upotrebe pesticida od strane država članica te da, prema potrebi, kada u svim državama članicama navedene Direktive budu provedene i kada se utvrde sve obveze izravno primjenjive na poljoprivrednike, podnese zakonski prijedlog o izmjeni ove uredbe s ciljem uključivanja relevantnih dijelova navedenih Direktiva u sustav višestruke sukladnosti.

Tekst slike

Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o podizanju svijesti te člancima 4. i 4.a Uredbe o EGTS-u

Europski parlament, Vijeće i Komisija suglasni su da će poduzeti usklađenije napore za podizanje svijesti među institucijama i državama članicama te unutar njih kako bi se poboljšala vidljivost mogućnosti korištenja EGTS-ova kao neobaveznog instrumenta koji je na raspolaganju za teritorijalnu suradnju u svim područjima politike EU-a.

U tom smislu Europski parlament, Vijeće i Komisija posebno pozivaju države članice da poduzmu odgovarajuće radnje koordinacije i komunikacije među nacionalnim tijelima i između tijela različitih država članica kako bi se osigurali jasni, učinkoviti i transparentni postupci odobravanja novih EGTS-ova unutar utvrđenih rokova.


Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o o članku 1. stavku 9. Uredbe o EGTS-u

Europski parlament, Vijeće i Komisija suglasni su da će države članice, kada primjenjuju izmijenjen članak 9. stavak 2. točku i. Uredbe (EU) br. 1082/2006, pri ocjeni pravila koja će se primjenjivati na osoblje EGTS-a predloženih u nacrtu konvencije nastojati razmotriti različite dostupne mogućnosti zapošljavanja koje EGTS treba odabrati prema privatnom ili javnom pravu.

Ako ugovori o radu za osoblje EGTS-a podliježu privatnom pravu, države članice također će uzeti u obzir relevantno pravo Unije, kao što je Uredba (EZ) br. 593/2008 EP-a i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I), te povezanu sudsku praksu drugih država članica zastupljenih u EGTS-u.

Europski parlament, Vijeće i Komisija shvaćaju nadalje da se, ako ugovori o radu za osoblje EGTS-a podliježu javnom pravu, primjenjuju pravila nacionalnoga javnog prava države članice u kojoj se nalazi dotično tijelo EGTS-a. Međutim, pravila nacionalnoga javnog prava države članice u kojoj je EGTS registriran mogu se primjenjivati na osoblje EGTS-a koje je već bilo podložno tim pravilima prije nego što je postalo osoblje EGTS-a.


Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o ulozi Odbora regija u okviru platforme EGTS-a

Europski parlament, Vijeće i Komisija primaju na znanje važan rad Odbora regija u okviru platforme EGTS-a koju nadgleda te potiču Odbor regija da i dalje prati aktivnosti postojećih EGTS-ova i onih koji su u postupku osnivanja, organizira razmjenu najboljih praksi i utvrdi zajednička pitanja.


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/320


UREDBA (EU) br. 1303/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 17. prosinca 2013.

o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 177.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenja Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenja Odbora regija (2),

uzimajući u obzir mišljenja Revizorskog suda (3),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

Člankom 174. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predviđa se da, radi jačanja svoje ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije, Unija nastoji smanjiti razlike u razinama razvijenosti različitih regija te zaostalost regija ili otoka koji su u najnepovoljnijem položaju, a posebna pozornost poklanja se ruralnim područjima, područjima zahvaćenima industrijskom tranzicijom i regijama koje su izložene ozbiljnim i trajnim prirodnim ili demografskim poteškoćama, između ostalog najudaljenijim regijama, najsjevernijim regijama s vrlo niskom gustoćom naseljenosti te otocima, pograničnim i planinskim regijama. Člankom 175. UFEU-a traži se da Unija podupire ostvarivanje tih ciljeva svojim djelovanjem kroz Europski fond za smjernice i jamstva u poljoprivredi, Komponentu za smjernice, Europski socijalni fond, Europski fond za regionalni razvoj, Europsku investicijsku banku i ostale instrumente.

(2)

Radi poboljšanja suradnje i usklađivanja trošenja sredstava iz fondova kojima se u okviru kohezijske politike osigurava potpora, odnosno Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR), Europskog socijalnog fonda (ESF) i Kohezijskog fonda, s fondovima za ruralni razvoj, odnosno Europskim poljoprivrednim fondom za ruralni razvoj (EPFRR), te onima za pomorstvo i ribarstvo, odnosno mjerama financiranima u okviru dijeljenog upravljanja u Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo (EFPR), za sve te fondove bi trebalo donijeti zajedničke odredbe („europski strukturni i investicijski fondovi” - „ESI fondovi”). Osim toga, ova Uredba sadrži opće odredbe koje se odnose na EFRR, ESF i Kohezijski fond, ali se ne primjenjuju na EPFRR i EFPR kao i opće odredbe koje se odnose na EFRR, ESF, Kohezijski fond i EFPR, ali se ne primjenjuju na EPFRR. Zbog posebnosti svakog ESI fonda u zasebnim uredbama treba odrediti posebna pravila primjenjiva na svaki ESI fond te na cilj „Europska teritorijalna suradnja” u okviru EFRR-a.

(3)

U skladu sa zaključcima Europskog vijeća od 17. lipnja 2010. o usvajanju strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast, Unija i države članice trebale bi ostvarivati pametan, održiv i uključiv rast istodobno promičući usklađen razvoj Unije i smanjujući regionalne razlike. ESI fondovi trebali bi igrati značajnu ulogu u ostvarivanju ciljeva strategije strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast.

(4)

Što se tiče zajedničke poljoprivredne politike (ZPP), usklađivanjem pravila upravljanja i nadzora za prvi (Europski fond za jamstva u poljoprivredi - EFJP) i drugi stup (EPFRR) ZPP-a već je bila ostvarena značajna sinergija. Stoga bi trebalo očuvati snažnu vezu između EFJP-a i EPFRR-a i održavati postojeće strukture u državama članicama.

(5)

Najudaljenije regije trebale bi imati koristi od posebnih mjera i od dodatnog financiranja kako bi se neutralizirala njihova socijalna i gospodarska situacija kao i nedostaci koji su posljedica čimbenika iz članka 349. UFEU-a.

(6)

Sjevernim rijetko naseljenim regijama trebale bi biti namijenjene posebne mjere i dodatno financiranje kako bi se neutralizirali ozbiljni prirodni i demografski nedostaci iz članka 2. Protokola br. 6 uz Ugovor o pristupanju iz 1994.

(7)

Kako bi se osiguralo pravilno i dosljedno tumačenje odredaba te doprinijelo pravnoj sigurnosti za države članice i korisnike, nužno je utvrditi određene termine korištene u ovoj Uredbi.

(8)

Ako je određen rok u kojem Komisija donosi ili mijenja odluku u skladu s ovom Uredbom, rok za donošenje ili izmjenu takve odluke ne bi trebao uključivati razdoblje koje počinje na datum na koji je Komisija državi članici poslala svoje primjedbe i koje traje sve dok država članica na te primjedbe ne odgovori.

(9)

Ova Uredba sastoji se od pet dijelova, pri čemu prvi sadrži predmet i definicije, drugi pravila koja se primjenjuju na sve ESI fondove, treći odredbe koje se primjenjuju samo na EFRR, ESF i Kohezijski fond („fondovi”), četvrti odredbe koje se primjenjuju samo na fondove i na EFPR, a peti završne odredbe. Kako bi se osigurala konzistentnost u tumačenju različitih dijelova ove Uredbe te između ove Uredbe i uredbi za pojedine fondove, važno je na jasan način navesti odnose koji postoje između njih. Pored toga, posebna pravila utvrđena u pravilima za pojedine fondove mogu nadopunjavati odgovarajuće odredbe iz ove Uredbe, ali ne bi trebala odstupati od njih, osim ako je to odstupanje izričito predviđeno ovom Uredbom.

(10)

Prema članku 317. UFEU-a i u kontekstu dijeljenog upravljanja, trebalo bi utvrditi uvjete kojima se Komisiji omogućuje izvršavanje njenih dužnosti u vezi s izvršenjem proračuna Unije te je potrebno pojasniti odgovornosti suradnje država članica. Navedeni uvjeti trebali bi omogućiti Komisiji da se osigura da države članice koriste ESI fondove na zakonit i pravilan način te u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja u smislu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (4) („Financijska uredba”). Države članice na odgovarajućoj teritorijalnoj razini u skladu sa svojim institucionalnim, pravnim i financijskim okvirom i tijela koja su one odredile u tu svrhu trebali bi biti odgovorni za pripremu i provedbu programa. Navedeni uvjeti trebali bi osigurati i pridavanje pozornosti potrebi osiguravanja komplementarnosti i dosljednosti predmetnih intervencija Unije, poštovanje načela proporcionalnosti i uzimanje u obzir ukupnog cilja smanjenja administrativnih opterećenja.

(11)

Za svaki sporazum o partnerstvu odnosno svaki program svaka država članica trebala bi osnovati partnerstvo s predstavnicima nadležnih regionalnih, lokalnih, gradskih i drugih javnih tijela, gospodarskih i socijalnih partnera te drugih relevantnih tijela koja predstavljaju civilno društvo, uključujući partnere s područja zaštite okoliša, iz nevladinih organizacija i tijela zaduženih za promicanje socijalne uključenosti, ravnopravnosti spolova i nediskriminacije, uključujući, prema potrebi, „krovne organizacije” takvih nadležnih vlasti i tijela. Svrha takvoga partnerstva jest osigurati poštovanje načela upravljanja na više razina, kao i supsidijarnosti i proporcionalnosti te specifičnosti različitih institucionalnih i pravnih okvira država članica, kao i osiguravanje odgovornosti dionika za planirane intervencije i daljnji razvoj utemeljen na iskustvu i znanju relevantnih sudionika. Države članice trebale bi odrediti najreprezentativnije relevantne partnere. Među tim partnerima trebale bi biti institucije, organizacije i skupine koje imaju sposobnost utjecati na pripremu programa ili na koje bi mogla utjecati priprema i provedba programa. U tom bi kontekstu države članice također trebale moći, prema potrebi,

kao relevantne partnere odrediti i „krovne organizacije“, kao što su udruženja, federacije i konfederacije relevantnih regionalnih, lokalnih i gradskih tijela ili drugih tijela u skladu s važećim nacionalnim zakonom i praksom. Komisija bi trebala biti ovlaštena donijeti delegirani akt kojim se predviđa europski kodeks ponašanja za partnerstvo kako bi države članice podržala i olakšala im organizaciju partnerstva u smislu osiguranja dosljedne uključenosti relevantnih partnera u izradu, provedbu, praćenje i evaluaciju sporazuma o partnerstvu i programa. Taj doneseni delegirani akt ne bi smio ni pod kojim uvjetima i ni po jednom načinu njegova tumačenja imati retroaktivan učinak niti biti osnova za nastanak nepravilnosti koje dovode do financijskih korekcija. Doneseni delegirani akt ne bi smio određivati dan početka primjene koji je raniji od dana njegova donošenja. Doneseni delegirani akt trebao bi omogućiti državama članicama da odluče o najprikladnijim detaljnim načinima primjene partnerstva u skladu sa svojim institucionalnim i pravnim okvirom, kao i sa svojim nacionalnim i regionalnim nadležnostima, pod uvjetom da su ostvareni njegovi ciljevi propisani ovom Uredbom.

(12)

Aktivnosti ESI fondova i operacije koje se njima podupiru trebale bi biti u skladu s primjenjivim pravom Unije i povezanim nacionalnim pravom kojim se izravno ili neizravno provodi ova Uredba i pravila za pojedine fondove.

(13)

U kontekstu svojih napora za povećanjem ekonomske, teritorijalne i socijalne kohezije Unija bi u svim fazama provedbe ESI fondova trebala težiti uklanjanju nejednakosti i promicanju ravnopravnosti muškaraca i žena te integraciji rodne perspektive, kao i borbi protiv diskriminacije koja se temelji na spolu, rasnom ili etničkom podrijetlu, religiji ili uvjerenju, invalidnosti, dobi ili spolne orijentacije, kao što je utvrđeno člankom 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU), člankom 10. UFEU-a i člankom 21. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, posebno uzimajući u obzir pristup za osobe s invaliditetom, kao i članak 5. stavak 2. Povelje o temeljnim pravima kojim se navodi kako se nikoga ne smije siliti na prisilan ili obvezatan rad.

(14)

Ciljevi ESI fondova trebali bi se ostvarivati u okviru održivog razvoja i promicanja cilja Unije koji se odnosi na očuvanje, zaštitu i unapređenje kvalitete okoliša u skladu s člankom 11. i člankom 191. stavkom 1. UFEU-a, uzimajući u obzir načelo „onečišćivač plaća”. U tu svrhu, koristeći se metodologijom utemeljenoj na kategorijama intervencija ili na mjerama koju je Komisija usvojila provedbenim aktom koji odražava načelo proporcionalnosti države članice trebale bi osigurati informacije o podršci ciljevima povezanima s klimatskim promjenama u skladu s nastojanjem da se za te ciljeve troši najmanje 20 % proračuna Unije.

(15)

Radi doprinosa strategiji Unije za pametan, održiv i uključiv rast kao i zadaćama pojedinih fondova u skladu s njihovim ciljevima koji se temelje na Ugovorima, uključujući i ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju, ESI fondovi trebali bi usmjeriti svoju potporu na ograničen broj zajedničkih tematskih ciljeva. Točno područje primjene svakog od ESI fondova trebalo bi utvrditi u pravilima za pojedine fondove. To bi se područje primjene trebalo moći ograničiti na samo neke tematske ciljeve utvrđene ovom Uredbom.

(16)

Kako bi se maksimalno povećala potpora iz ESI fondova te utvrdila strateška temeljna načela za olakšanje procesa programiranja na razini država članica i regija, trebalo bi uspostaviti Zajednički strateški okvir (ZSO). ZSO bi trebao olakšati sektorsku i teritorijalnu koordinaciju intervencija Unije u okviru ESI fondova te koordinaciju s drugim relevantnim politikama i instrumentima Unije u skladu s ciljevima strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast, uzimajući u obzir ključna teritorijalna pitanja raznih vrsta teritorija.

(17)

ZSO bi trebao utvrditi na koji će način ESI fondovi doprinositi strategiji Unije za pametan, održiv i uključiv rast, pravila za promicanje integrirane upotrebe ESI fondova, pravila za koordinaciju između ESI fondova i drugih relevantnih politika i instrumenata Unije, horizontalna načela i međusektorske ciljeve politika za provedbu ESI fondova, mehanizme za rješavanje ključnih teritorijalnih pitanja i prioritetna područja za aktivnosti suradnje u okviru ESI fondova.

(18)

Države članice i regije sve se više suočavaju s pitanjima koja se odnose na učinke globalizacije, okolišne i energetske probleme, starenje stanovništva i demografska kretanja, tehnološke transformacije i zahtjeve za inovacijama te društvenu nejednakost. Zbog složene i međuzavisne prirode takvih pitanja, rješenja koja podupiru ESI fondovi trebala bi biti integrirane, multisektorske i multidimenzionalne prirode. U tom kontekstu, a s ciljem povećanja učinkovitosti i djelotvornosti ovih politika, trebalo bi biti moguće kombinirati ESI fondove u integrirane pakete prilagođene posebnim teritorijalnim potrebama.

(19)

Očekuje se kako će kombinacija smanjenja radno sposobnog stanovništva i povećanja udjela umirovljenika u općem stanovništvu, kao i problemi povezani s disperzijom stanovništva, nastaviti vršiti pritisak, između ostalog, na obrazovanje i strukture socijalne potpore država članica, pa time i na gospodarsku konkurentnost Unije. Prilagođavanje takvim demografskim promjenama jedan je od glavnih izazova s kojima će se te države članice i regije suočiti u nadolazećim godinama te mu se kao takvom treba pridati posebno velika važnost u regijama koje su najviše pogođene demografskim promjenama.

(20)

Na temelju ZSO-a svaka država članica trebala bi u suradnji sa svojim partnerima i u dijalogu s Komisijom sastaviti sporazum o partnerstvu. Sporazumom o partnerstvu trebalo bi prenijeti u nacionalni kontekst elemente utvrđene ZSO-om i utvrditi čvrste obveze u ostvarivanju ciljeva Unije programiranjem ESI fondova. Sporazumom o partnerstvu trebalo bi utvrditi mehanizme za osiguranje usklađenosti sa strategijom Unije za pametan, održiv i uključiv rast, kao i zadaće pojedinih fondova prema njihovim ciljevima koji se temelje na Ugovorima, mehanizme za osiguranje djelotvorne i učinkovite provedbe ESI fondova te mehanizme za načelo partnerstva i integrirani pristup teritorijalnom razvoju. Potrebno je razlikovati ključne elemente sporazuma o partnerstvu koji podliježu odluci Komisije od drugih elemenata koji ne podliježu odluci Komisije i koje držav članica može izmijeniti. Nužno je predvidjeti posebne mehanizme za podnošenje i donošenje sporazuma o partnerstvu i programa za slučaj da je stupanje na snagu jedne ili više uredbi za pojedine fondove odgođeno, odnosno da se očekuje odgoda. To za sobom povlači utvrđivanje odredbi kojima se omogućuje podnošenje i usvajanje sporazuma o partnerstvu, čak i u nedostatku nekih elemenata povezanih s ESI fondom ili fondovima na koje je odgoda utjecala, kao i kasnije podnošenje revidiranog sporazuma o partnerstvu nakon stupanja na snagu odgođene uredbe za pojedini fond, ili više njih. Budući da bi se programi sufinancirani iz esi fondova na koje utječe odgoda stupanja na snagu trebali podnositi i usvajati tek nakon stupanja na snagu uredbe za pojedini fond, trebalo bi utvrditi primjerene rokove za podnošenje spomenutih programa.

(21)

Države članice trebale bi koncentrirati potporu kako bi osigurale znatan doprinos ostvarenju ciljeva Unije u skladu sa svojim posebnim nacionalnim i regionalnim razvojnim potrebama. Trebalo bi definirati ex ante uvjete, kao i sažet i iscrpan skup objektivnih kriterija za njihovo ispunjavanje kako bi se osiguralo postojanje potrebnih preduvjeta za djelotvorno i učinkovito korištenje potpore Unije. U tu bi se svrhu ex ante uvjeti trebali primjenjivati samo na prioritet određenog programa samo kada su izravno i istinski povezani s djelotvornim i učinkovitim ostvarivanjem specifičnog cilja prioriteta ulaganja ili prioriteta Unije, uzimajući u obzir da svi specifični ciljevi nisu nužno povezani s ex ante uvjetom utvrđenim u pravilima za pojedine fondove. Pri procjeni primjenjivosti ex ante uvjeta u obzir bi se trebalo uzeti načelo proporcionalnosti, prema potrebi uzimajući u obzir razinu dodijeljene potpore. Država članica bi u okviru svoje pripreme programa i, prema potrebi, sporazuma o partnerstvu trebala ocijeniti ispunjavanje primjenjivih ex ante uvjeta. Komisija bi trebala ocijeniti usklađenost i prikladnost informacija koje pruži država članica. Ako se neki primjenjivi ex ante uvjet ne ispuni u utvrđenom roku, Komisija bi trebala imati ovlast obustaviti međuplaćanja za relevantne prioritete programa pod točno određenim uvjetima.

(22)

Komisija bi 2019. trebala provesti reviziju uspješnosti na temelju okvira za procjenu ostvarenja postignuća i u suradnji s državama članicama. Za svaki program trebalo bi odrediti okvir za procjenu ostvarenja postignuća radi praćenja napretka u ostvarivanju ciljeva postavljenih za svaki prioritet za vrijeme trajanja programskog razdoblja od 2014. - 2020. („programsko razdoblje”). S ciljem osiguranja da se proračun Unije ne rasipa i ne troši neučinkovito, ako postoje dokazi da prioritet nije uspio ostvariti ključne etape koje se odnose samo na financijske pokazatelje, pokazatelje ostvarenja i ključne korake u provedbi navedene u okviru za procjenu ostvarenja postignuća zbog jasno utvrđene manjkavosti u provedbi, što je ranije dojavila Komisija, a država članica nije poduzela potrebne korektivne mjere, Komisija bi trebala moći obustaviti plaćanja za određeni program ili, po završetku programskog razdoblja, primijeniti financijske korekcije. Pri primjeni financijskih korekcija u obzir bi se trebalo uzeti, uz dužno poštovanje načela proporcionalnosti, razinu apsorpcije i vanjsku čimbenike koji doprinose neuspjehu. Financijske korekcije ne bi se trebale primjenjivati ako ciljevi nisu ostvareni zbog društveno-gospodarskih ili okolišnih čimbenika, važnih promjena u gospodarskim ili okolišnim uvjetima u državi članici ili zbog razloga više sile koji znatno utječu na provedbu dotičnih prioriteta. Pokazatelji rezultata ne bi se trebali uzimati u obzir u svrhe obustava plaćanja ili financijskih korekcija.

(23)

Da bi se olakšalo usredotočivanje na postizanje rezultata i ostvarivanje ciljeva strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast, za svaku državu članicu trebalo bi utvrditi pričuvu za ostvarenje postignuća koja iznosi 6 % ukupnih sredstava dodijeljenih u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”, kao i u okviru EPFRR-a i za mjere koje se financiraju u okviru dijeljenog upravljanja u skladu s budućim pravnim aktom Unije o uvjetima financijske potpore pomorskoj i ribarstvenoj politici za programsko razdoblje 2014.–2020. („Uredba o EFPR-u”). Ta pričuva ne bi trebala postojati za programe u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” zbog njihove različitosti i višenacionalne prirode. Sredstva dodijeljena Inicijativi za zapošljavanje mladih kako je definirana u operativnom programu u skladu s Uredbom (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5) (Uredba o ESF-u); tehnička pomoć na inicijativu Komisije; sredstva prenesena iz prvog stupa ZPP-a u EPFRR u skladu s Uredbom (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (6); sredstva prenesena EPFRR-u u skladu s odredbama o dobrovoljnoj prilagodbi izravnih plaćanja u 2013. i prijenosima sredstava EPFRR-u, utvrđenima u Uredbi Vijeća (EZ) br. 73/2009 (7) u odnosu na kalendarske godine 2013. i 2014.; sredstva prenesena iz Kohezijskog fonda u instrument za povezivanje Europe; sredstva prenesena u Fond za europsku pomoć najugroženijima kako će biti definirano budućim pravnim aktom unije i inovativne mjere za održivi urbani razvoj trebali bi biti isključeni u svrhu izračunavanja pričuve za ostvarenje postignuća.

(24)

Stvaranje tješnje veze između kohezijske politike i gospodarskog upravljanja Unijom potrebno kako bi se osigurala djelotvornost izdataka u okviru ESI fondova podupiru čvrsto utemeljene gospodarske politike te da ESI fondovi prema potrebi budu preusmjereni na rješavanje gospodarskih problema s kojima se pojedina država članica susreće. U prvom dijelu mjera koje povezuju učinkovitost ESI fondova s dobrim gospodarskim upravljanjem, Komisija bi trebala biti u mogućnosti zatražiti izmjene sporazuma o partnerstvu i programa kako bi podržala provedbu odgovarajućih preporuka Vijeća ili maksimalno iskoristila učinak rasta i konkurentnosti dostupnih ESI fondova tamo gdje države članice primaju određenu financijsku potporu. Reprogramiranje bi trebalo koristiti samo u slučaju da ono zaista može imati izravan učinak na rješavanje određenih problema na koje ukazuju odgovarajuće preporuke Vijeća u okviru mehanizama gospodarskog upravljanja kako bi se izbjeglo učestalo reprogramiranje koje bi ometalo predvidivost upravljanja fondom. U drugom dijelu mjera koje povezuju učinkovitost ESI fondova s dobrim gospodarskim upravljanjem, kada država članica propusti poduzeti učinkovitu akciju u okviru postupka gospodarskog upravljanja, Komisija bi trebala Vijeću predložiti obustavu dijela ili svih obveza ili plaćanja za programe te države članice. Potrebno je uspostaviti različite postupke za obustavu obveza i plaćanja. Ipak, u oba slučaja, prilikom davanja prijedloga o obustavi, Komisija bi trebala uzeti u obzir sve relevantne informacije te temeljito razmotriti sve elemente i mišljenja koji proizlaze iz strukturnog dijaloga s Europskim parlamentom.

Opseg i razina obustave trebali bi biti razmjerni i učinkoviti te poštovati jednakost postupanja među državama članicama. Osim toga, prilikom obustave trebalo bi voditi računa o gospodarskim i društvenim okolnostima dotičnih država članica kao i o mogućem ukupnom gospodarskom učinku na državu članicu koji je rezultat različitih koraka u postupku u slučaju prekomjernog deficita (EDP) i u postupku u slučaju prekomjernog debalansa (EIP).

(25)

Sukladno Protokolu br. 15 o o određenim odredbama koje se odnose na Ujedinjenu Kraljevinu Velike Britanije i Sjeverne Irske priloženom UEU-u i UFEU-u, određene odredbe o prekomjernom deficitu i s njima povezani postupci ne primjenjuju se na Ujedinjenu Kraljevinu. Odredbe o obustavi svih ili dijela plaćanja i obveza stoga se ne bi trebale primjenjivati na Ujedinjenu Kraljevinu.

(26)

Zbog iznimne važnosti načela sufinanciranja za provedbu ESI fondova, a kako bi se osiguralo preuzimanje odgovornosti za politiku na terenu, u skladu s razmjernom primjenom obustava, svaka odluka o obustavi nastala u okviru drugog dijela mjera koje povezuju učinkovitost ESI fondova s dobrim gospodarskim upravljanjem trebala bi biti donesena uzimajući u obzir posebne zahtjeve koji se primjenjuju na predmetnu državu članicu kako bi se osiguralo sufinanciranje programa koji se financiraju iz ESI fondova. Čim država članica poduzme potrebne aktivnosti trebalo bi ukinuti obustavu i ponovno joj staviti na raspolaganje financijska sredstva.

(27)

ESI fondovi trebali bi se primijeniti kroz programe koji obuhvaćaju programsko razdoblje u skladu s sporazumom o partnerstvu. Programe bi trebale sastaviti države članice na temelju transparentnih postupaka te u skladu sa svojim institucionalnim i pravnim okvirom. Države članice i Komisija trebale bi surađivati kako bi se osigurale koordinacija i dosljednost programskih mehanizama za ESI fondove. Budući da su sadržaji programa i sporazuma o partnerstvu međusobno usko povezani, programi bi se trebali podnijeti u roku od tri mjeseca od podnošenja sporazuma o partnerstvu. Trebalo bi predvidjeti rok od devet mjeseci nakon stupanja na snagu ove Uredbe za podnošenje programa u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” kako bi se u obzir uzela višenacionalna priroda tih programa. Posebno bi trebalo napraviti razliku između temeljnih elemenata sporazuma o partnerstvu i programa koji bi trebali biti podložni odluci Komisije te ostalih elemenata koji nisu obuhvaćeni odlukom Komisije i koji se mogu izmijeniti u okviru odgovornosti države članice. Programiranjem bi trebalo osigurati dosljednost sa ZSO-om i sporazumom o partnerstvu, usklađenost između ESI fondova te njihovu usklađenost s drugim instrumentima financiranja i, ako je potrebno, sredstvima Europske investicijske banke.

(28)

Kako bi se osigurala usklađenost između programa koji se podupiru u okviru različitih ESI fondova, posebno u kontekstu osiguravanja doprinosa strategiji Unije za pametan, održiv i uključiv rast, nužno je utvrditi zajedničke minimalne zahtjeve u pogledu sadržaja programa, koji se mogu nadopuniti pravilima za pojedine fondove da bi se u obzir uzela posebna priroda svakog ESI fonda.

(29)

Nužno je utvrditi jasne postupke za ocjenjivanje, usvajanje i izmjene programa Komisije. Kako bi se osigurala usklađenost između sporazuma o partnerstvu i programa, potrebno je precizirati da programi, uz iznimku programa u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”, ne mogu biti odobreni prije nego što Komisija donese odluku o odobravanju sporazuma o partnerstvu. Kako bi se za države članice smanjila administrativna opterećenost, svako Komisijino prihvaćanje izmjena koje se odnose na pojedine dijelove programa trebalo bi automatski rezultirati izmjenom odgovarajućih dijelova sporazuma o partnerstvu. Osim toga, trenutačna mobilizacija sredstava dodijeljenih Inicijativi za zapošljavanje mladih trebala bi također biti osigurana donošenjem posebnih pravila za postupak podnošenja i odobravanja namjenskih operativnih programa za Inicijativu za zapošljavanje mladih iz Uredbe o ESF-u.

(30)

Radi optimizacije dodane vrijednosti iz ulaganja koja su u cijelosti ili djelomično financirana iz proračuna Unije u području istraživanja i inovacija, sinergijama bi se posebno trebalo težiti između operacija ESI fondova i programa Obzor 2020. uspostavljenog Uredbom (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (8), poštujući pritom njihove zasebne ciljeve. Ključni mehanizmi za postizanje ovih sinergija trebali bi biti priznavanje fiksnih stopa za prihvatljive troškove iz programa Obzor 2020. za sličnu operaciju i sličnog korisnika te mogućnost da se u istoj operaciji kombinira financiranje iz različitih instrumenata Unije, uključujući ESI fondove i program Obzor 2020., izbjegavajući pritom dvostruko financiranje. Radi jačanja kapaciteta istraživanja i inovacija nacionalnih i regionalnih sudionika i postizanja cilja izgradnje „puta do izvrsnosti” u slabije razvijenim regijama i državama članicama i regijama s lošijim stupnjem istraživanja, razvoja i inovacija, trebalo bi razviti bliske sinergije između ESI fondova i programa Obzor 2020. u svim relevantnim programskim prioritetima.

(31)

Teritorijalna kohezija UFEU-om je dodana među ciljeve ekonomske i socijalne kohezije te je potrebno osvrnuti se na ulogu gradova, funkcionalnih geografskih područja i subregionalnih područja koja se susreću s posebnim geografskim ili demografskim problemima. U tu svrhu te kako bi se bolje mobilizirao potencijal na lokalnoj razini, trebalo bi utvrđivanjem zajedničkih pravila i osiguravanjem bliske koordinacije za sve relevantne ESI fondove ojačati i olakšati lokalni razvoj pod vodstvom zajednice. Lokalni razvoj pod vodstvom zajednice trebao bi uzeti u obzir lokalne potrebe i potencijale, kao i relevantne sociokulturne značajke. Odgovornost za osmišljavanje i provedbu strategija lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice u načelu trebaju snositi lokalne akcijske skupine koje predstavljaju interese zajednice. Detaljni mehanizmi koji se odnose na definiranje područja i stanovništva obuhvaćenih strategijama lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice trebali bi se utvrditi u relevantnim programima u skladu s pravilima za pojedine fondove.

(32)

Kako bi se olakšao izvediv pristup integraciji u proces programiranja, lokalni razvoj pod vodstvom zajednice može se provoditi u okviru jedinstvenog tematskog cilja, bilo s ciljem promicanja socijalne uključenosti i borbe proziv siromaštva, bilo s ciljem poticanja zapošljavanja i mobilnosti radne snage, neovisno o činjenici da bi mjere koje se financiraju u sklopu lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice mogle doprinijeti svim ostalim tematskim ciljevima.

(33)

Kad strategija urbanog ili teritorijalnog razvoja zahtijeva integrirani pristup jer uključuje investicije iz jednog ili više prioriteta jednog ili više operativnih programa, aktivnosti koje se podupiru iz fondova koji se mogu nadopuniti financijskom potporom iz EPFRR-a ili EFPR-a, trebale bi se moći provoditi kao integrirana teritorijalna ulaganja u okviru operativnog programa ili više njih.

(34)

Financijski instrumenti sve su važniji zbog učinka poluge koji imaju na ESI fondove, zbog svoje sposobnosti kombiniranja različitih oblika javnih i privatnih sredstava za potporu ciljeva javne politike te jer obnovljivi oblici financijskih sredstava takvu potporu čine dugoročno održivijom.

(35)

Financijske instrumente koje podržavaju ESI fondovi trebalo bi koristiti kako bi se odgovorilo na specifične potrebe tržišta na isplativ način. u skladu s ciljevima programa te se njima ne bi trebalo istisnuti privatno financiranje. Zbog toga bi odluku o financiranju mjera potpore financijskim instrumentima trebalo utemeljiti na ex ante procjeni kojom su ustanovljeni tržišni nedostaci ili neoptimalne razine ulaganja te procijenjena razina i opseg potreba za javnim ulaganjem. Ključne elemente ex ante procjene trebalo bi jasno definirati u ovoj Uredbi. Uzimajući u obzir detaljnu prirodu ex ante procjene, trebalo bi predvidjeti odredbe kojima se omogućuje provođenje ex ante procjena u fazama te revizija i ažuriranje ex ante procjene tijekom provedbe.

(36)

Financijske instrumente trebalo bi oblikovati i primjenjivati tako da se njima promiče znatno sudjelovanje ulagača iz privatnog sektora i financijskih institucija na temelju odgovarajuće podjele rizika. Da bi bili privlačni privatnom sektoru, od ključne je važnosti da se financijski instrumenti fleksibilno oblikuju i primjenjuju. Zbog toga bi upravljačka tijela trebala odabrati najprikladniji oblik primjene financijskih instrumenata kako bi se odgovorilo na posebne potrebe ciljnih regija u skladu s ciljevima relevantnog programa, rezultatima ex ante procjene i mjerodavnim propisima o državnoj potpori. Ta bi fleksibilnost prema potrebi trebala uključivati i mogućnost ponovnog korištenja dijela sredstava koji je vraćen tijekom razdoblja prihvatljivosti kako bi se predvidjela povlaštena naknada privatnim ulagačima ili javnim ulagačima koji djeluju u skladu s načelom tržišnog gospodarstva. Ta bi povlaštena naknada trebala uzeti u obzir tržišne standarde i osigurati da su sve državne potpore u skladu s primjenjivim pravom Unije i nacionalnim pravom, a ograničena je na najmanji iznos potreban za kompenzaciju nedostatka dostupnog privatnog kapitala, uzimajući u obzir tržišne nedostatke ili neoptimalne razine ulaganja.

(37)

Kako bi se uzelo u obzir povratni karakter potpore dodijeljene kroz financijske instrumente i uskladilo s tržišnim praksama, potpora iz ESI fondova krajnjim primateljima u obliku kapitalnih ili kvazikapitalnih ulaganja, zajmova ili jamstava ili ostalih instrumenata za podjelu rizika trebala bi moći pokriti sva ulaganja krajnjih primatelja bez obzira na troškove u vezi s PDV-om. Prema tome, način na koji se PDV uzima u obzir na razini krajnjeg primatelja trebao bi biti relevantan u svrhu utvrđivanja prihvatljivosti izdataka u vezi s bespovratnim sredstvima samo u slučajevima kada se financijski instrumenti kombiniraju s nepovratnim sredstvima.

(38)

U slučajevima kada se iz određenih dijelova ulaganja ne stvaraju izravni financijski prihodi moglo bi biti opravdano kombiniranje financijskih instrumenata s bespovratnim sredstvima, u mjeri u kojoj to dopuštaju primjenjiva pravila o državnoj potpori, kako bi projekti bili financijski održivi. U tim bi slučajevima trebalo utvrditi posebne uvjete za sprečavanje dvostrukog financiranja.

(39)

Kako bi se osiguralo da se sredstvima dodijeljenima financijskim instrumentima za MSP-ove postigne djelotvorna i učinkovita kritična masa financiranja duga malih i srednjih poduzeća, trebalo bi biti moguće koristiti ta sredstva na cijelom državnom području predmetne države članice bez obzira na kategorije njezinih regija. Međutim, prilikom dogovaranja sporazuma o financiranju između države članice i EIB-a također bi trebalo dopustiti razmjerni povrat regiji ili skupini regija unutar iste države članice, kao dio jedinstvenog posebnog nacionalnog programa po financijskom doprinosu EFRR-a i EPFRR-a.

(40)

Doprinose država članica zajedničkom neograničenom jamstvu i financijske instrumente sekuritizacije u korist MSP-ova trebalo bi postupno uvoditi tijekom 2014., 2015. i 2016., a za iznose koje države članice trebaju platiti EIB-u trebao bi se u sporazumu o financiranju u skladu s time utvrditi vremenski raspored, poštujući standardnu bankarsku praksu i s ciljem raspoređivanja učinaka na odobrena sredstva za plaćanje za svaku pojedinu godinu.

(41)

U slučaju prenesenih sredstava u okviru sekuritizacije, na završetku programa trebalo bi osigurati da se u ime cilja podupiranja MSP-ova iskoristio barem iznos koji odgovara doprinosu Unije, u skladu s načelima koja se odnose na financijske instrumente i koja su navedena u Financijskoj uredbi.

(42)

Upravljačka tijela trebala bi biti fleksibilna kako bi usmjerila sredstva iz programa u financijske instrumente uspostavljene na razini Unije i kojima izravno ili neizravno upravlja Komisija, ili u one uspostavljene na nacionalnoj, regionalnoj, transnacionalnoj ili prekograničnoj razini te kojima upravlja upravljačko tijelo ili je upravljanje njima pod odgovornošću upravljačkog tijela. Upravljačka tijela također bi trebala imati mogućnost primjenjivati financijske instrumente izravno, kroz postojeće ili novoosnovane fondove ili kroz fondove fondova.

(43)

U interesu osiguravanja razmjernih mehanizama kontrole te štićenja dodane vrijednosti financijskih instrumenata, ciljane krajnje primatelje ne bi se trebalo odvraćati pretjeranim administrativnim opterećenjem. Tijela nadležna za reviziju programa trebala bi najprije provesti revizije na razini upravljačkih tijela i tijela koja provode financijske instrumente, uključujući fondove fondova. Međutim, mogu postojati posebne okolnosti kada dokumenti potrebni za provođenje tih revizija nisu dostupni na razini upravljačkih tijela ili na razini tijela koja provode financijske instrumente ili ti dokumenti ne predstavljaju istinitu i točnu evidenciju dodijeljene potpore. U tim posebnim slučajevima su stoga potrebne određene odredbe kako bi se revizije omogućile i na razini krajnjih primatelja.

(44)

Iznos uplaćen u bilo kojem trenutku iz ESI fondova u financijske instrumente treba odgovarati iznosu potrebnom za provedbu planiranih ulaganja i izvršenje uplata krajnjim primateljima, uključujući troškove i naknade za upravljanje. U skladu s tim, trebalo bi postupno uvoditi zahtjeve za međuplaćanja. Na iznos koji se treba uplatiti kao međuplaćanje trebala bi se primjenjivati gornja granica od 25 % ukupnog iznosa programskih doprinosa koji su odobreni za financijski instrument u okviru relevantnog sporazuma o financiranju, pri čemu bi sljedeća međuplaćanja ovisila o najmanjem postotku stvarnih iznosa uključenih kao opravdani trošak u prethodnim zahtjevima za međuplaćanja.

(45)

Potrebno je utvrditi posebna pravila o iznosima koji će se pri zaključenju programa prihvatiti kao prihvatljivi izdaci kako bi se osiguralo da se iznosi, uključujući troškove i naknade za upravljanje, uplaćeni iz ESI fondova u financijske instrumente učinkovito troše za ulaganja u krajnje primatelje. Ta bi pravila trebala biti dovoljno prilagodljiva da omoguće potporu instrumenata koji se temelje na vlastitom kapitalu u korist ciljnih poduzeća te bi njima stoga trebalo obuhvatiti i određene odlike specifične za instrumente koji se temelje na vlastitom kapitalu za poduzeća, kao što su tržišne prakse povezane s osiguravanjem daljnjeg financiranja na području fondova rizičnog kapitala. Ciljna bi poduzeća u skladu s uvjetima utvrđenima ovom Uredbom trebala biti u stanju iskoristiti kontinuiranu potporu iz ESI fondova za navedene instrumente nakon isteka razdoblja prihvatljivosti.

(46)

Također je potrebno utvrditi posebna pravila o ponovnom korištenju sredstava koja se mogu pripisati potpori iz ESI fondova do kraja razdoblja prihvatljivosti te utvrditi dodatna pravila u vezi s korištenjem sredstava nakon završetka razdoblja prihvatljivosti.

(47)

U pravilu se potpora iz ESI fondova ne bi trebala koristiti za financiranje ulaganja koja su fizički već završena ili u potpunosti provedena na dan odluke o ulaganju. Međutim, kada je riječ o infrastrukturnim ulaganjima s ciljem davanja potpore urbanom razvoju ili urbanoj obnovi ili sličnim infrastrukturnim ulaganjima čiji je cilj diversifikacija nepoljoprivrednih djelatnosti u ruralnim područjima, određeni iznos potpore mogao bi biti potreban za reorganizaciju dužničkog portfelja u vezi s infrastrukturom koja je dio novog ulaganja. U tim bi se slučajevima trebala moći koristiti potpora iz ESI fondova kako bi se dužnički portfelj reorganizirao do najvišeg iznosa od 20 % ukupnog iznosa programske potpore ulaganju iz financijskog instrumenta.

(48)

Države članice trebale bi pratiti programe kako bi provodile preglede provedbe i napretka u ostvarivanju ciljeva programa. U tom cilju države članice trebale bi, u skladu sa svojim institucionalnim, pravnim i financijskim okvirom, uspostaviti odbore za praćenje programa te utvrditi njihov sastav i zadaće u odnosu na ESI fondove. Uzimajući u obzir specifičnost programa u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”, za odbore za praćenje tih programa trebalo bi utvrditi posebna pravila. Radi olakšavanja koordinacije među ESI fondovima mogli bi se uspostaviti zajednički odbori za praćenje. Kako bi se osigurala učinkovitost, odbor za praćenje trebao bi imati mogućnost davati upravljačkim tijelima opažanja u vezi s provedbom i evaluacijom programa, uključujući mjere povezane sa smanjenjem administrativnog opterećenja korisnika te pratiti aktivnosti poduzete na osnovi tih opažanja.

(49)

Kako bi se pojednostavile mjere upravljanja na svim razinama, potrebno je uskladiti mjere praćenja i izvješćivanja u vezi s ESI fondovima. Važno je osigurati razmjerne uvjete izvješćivanja, ali i dostupnost sveobuhvatnih informacija o napretku ostvarenom u ključnim točkama pregleda. Zbog toga je nužno da uvjeti izvješćivanja odražavaju potrebe za informacijama u danim godinama te da su usklađeni s vremenom provođenja pregleda uspješnosti.

(50)

Radi praćenja napretka programa svaka država članica i Komisija trebale bi održavati godišnji pregledni sastanak. Međutim, država članica i Komisija trebale bi imati mogućnost dogovoriti se o neodržavanju sastanka, osim 2017. i 2019. godine, kako bi se izbjegla nepotrebna administrativna opterećenja.

(51)

Kako bi Komisija mogla pratiti napredak postignut u ostvarivanju ciljeva Unije, kao i zadaća pojedinih fondova u skladu s njihovim ciljevima koji se temelje na Ugovorima, države članice trebale bi podnositi izvješća o napretku provedbe svojih sporazuma o partnerstvu. Na temelju takvih izvješća Komisija bi 2017. i 2019. trebala izraditi strateško izvješće o napretku. Kako bi se osiguralo redovne rasprave o strateškoj politici na temu doprinosa ESI fondova ostvarenju strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast te poboljšala kvaliteta trošenja i učinkovitost politike u skladu s Europskim semestrom, o strateškim bi izvješćima trebalo raspravljati u Vijeću, a na temelju tih rasprava Vijeće bi trebalo moći osigurati svoj doprinos procjeni na proljetnom sastanku Europskog vijeća, čija je tema bila uloga politika i instrumenata Unije u osiguravanju održivog rasta kojim se stvaraju radna mjesta u cijeloj Uniji.

(52)

Nužno je vrednovati učinkovitost, djelotvornost i učinak pomoći iz ESI fondova kako bi se poboljšala kvaliteta koncepta i provedbe programa te utvrdio njihov učinak u odnosu na ciljeve strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast i prema potrebi uzimajući u obzir opseg programa, u odnosu na bruto domaći proizvod (BDP), kao i ciljeve u vezi sa nezaposlenošću u dotičnom programskom području. U tom bi pogledu trebalo odrediti odgovornosti država članica i Komisije.

(53)

Kako bi se poboljšala kvaliteta koncepta svakog programa te potvrdilo mogu li se njegovi ciljevi ostvariti, trebalo bi provesti ex ante evaluaciju svakog programa.

(54)

Plan evaluacije trebalo bi izraditi upravljačko tijelo ili država članica. Taj bi plan evaluacije trebao moćiobuhvaćati više od jednog programa. Tijekom programskog razdoblja upravljačka tijela trebala bi osigurati provođenje evaluacija kako bi procijenila učinkovitost, djelotvornost i učinak određenog programa. Odbor za praćenje i Komisija trebali bi biti obaviješteni o rezultatima evaluacija kako bi se olakšalo donošenje odluka u području upravljanja.

(55)

Ex post evaluacije trebale bi se provoditi kako bi se procijenila učinkovitost i djelotvornost ESI fondova i njihov utjecaj na sveukupne ciljeve ESI fondova i strategije Unije za pametan, održiv i uključiv razvoj, uzimajući u obzir ciljeve definirane u okviru te strategije Unije. Komisija za svaki od ESI fondova priprema sažeto izvješće u kojemu se navode glavni zaključci ex post evaluacija.

(56)

Trebalo bi odrediti vrste aktivnosti koje se na inicijativu Komisije i država članica mogu poduzeti kao tehnička pomoć uz potporu iz ESI fondova.

(57)

Kako bi se osiguralo učinkovito korištenje sredstava Unije i izbjeglo prekomjerno financiranje operacija kojima se, po završetku, ostvaruju neto prihodi, trebalo bi koristiti različite metode za utvrđivanje neto prihoda ostvarenih tim operacijama, uključujući pojednostavljeni pristup koji se temelji na fiksnim stopama za sektore ili podsektore. Fiksne stope trebale bi se temeljiti na, prema potrebi, povijesnim podacima dostupnima Komisiji, potencijalu za povrat troškova i načelu „onečiščivač plaća”. Trebala bi se donijeti i odredba o širenju fiksne stope na nove sektore, uvođenju podsektora ili reviziji stopa za buduće operacije kada budu dostupni novi podaci, preko delegiranih akata. Korištenje fiksne stope moglo bi biti posebno prikladno za operacije u području informacijske i komunikacijske tehnologije, istraživanja, razvoja i inovacija te energetske učinkovitosti. Osim toga, kako bi se osigurala primjena načela proporcionalnosti i u obzir uzele druge regulatorne ili ugovorne odredbe koje bi se mogle primijeniti, nužno je odrediti iznimke tih pravila.

(58)

Važno je osigurati proporcionalan pristup i izbjeći dvostruku provjeru financijskih potreba u operacijama kojima se stvara neto prihod po njihovu završetku i koje podliježu pravilima o državnim potporama, s obzirom na to da se tim pravilima uspostavljaju ograničenja za dodjelu potpora. U skladu s tim, u slučaju de minimis potpora, usklađenih državnih potpora MSP-ovima s ograničenjem intenziteta ili iznosa potpora, ili usklađenih državnih potpora velikim poduzećima, gdje je provedena pojedinačna provjera potreba za financiranjem u skladu s primjenjivim pravilima o državnoj potpori, ne bi se trebale primjenjivati odredbe koje zahtijevaju izračun neto prihoda. Ipak, države članice trebale bi imati mogućnost primjene metode za izračun neto prihoda kada je to predviđeno u nacionalnim pravilima.

(59)

Javno-privatna partnerstva (JPP-ovi) mogu biti učinkovit način obavljanja operacija kojima se osigurava ostvarenje ciljeva javne politike povezujući različite oblike javnih i privatnih resursa. Kako bi se olakšalo korištenje ESI fondova za potporu operacijama strukturiranima kao javno-privatna partnerstva, u ovoj Uredbi trebale bi se uzeti u obzir određene značajke specifične za njih prilagodbom nekih zajedničkih odredbi o ESI fondovima.

(60)

Trebalo bi utvrditi početni i završni datum prihvatljivosti izdataka kako bi se osiguralo ujednačeno i pravedno pravilo koje će se primjenjivati na ESI fondove diljem Unije. Radi lakše realizacije programa primjereno je precizirati da početni datum prihvatljivosti izdataka može biti prije 1. siječnja 2014. ako dotična država članica dostavi program prije tog datuma. Uzimajući u obzir hitnu potrebu za mobilizacijom sredstava namijenjenih Inicijativi za zapošljavanje mladih radi potpore njezinoj trenutačnoj provedbi, početni datum prihvatljivosti izdataka u okviru spomenute inicijative trebao bi iznimno biti 1. rujna 2013. S ciljem osiguravanja učinkovitog korištenja ESI fondova i smanjenja rizika za proračun Unije nužno je uspostaviti ograničenja potpore za dovršene operacije.

(61)

U skladu s načelom supsidijarnosti i podložno iznimkama utvrđenima Uredbom (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (9), Uredbom o ESF-u, Uredbom (EU) br. 1300/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (10), Uredbom (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (11), Uredbom (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (12) i Uredbom o EFPR-u, države članice trebale bi donijeti nacionalna pravila o prihvatljivosti izdataka.

(62)

Radi pojednostavljivanja upotrebe ESI fondova i smanjenja rizika od pogrešaka, uz, prema potrebi, istovremeno osiguravanje diferencijacije s ciljem odražavanja posebnosti politike, prikladno je utvrditi oblike potpore, usklađene uvjete za povrat bespovratnih sredstava i povratne pomoći, posebna pravila prihvatljivosti za bespovratna sredstva i povratnu pomoć te posebne uvjete o prihvatljivosti operacija ovisno o lokaciji.

(63)

Trebala bi postojati mogućnost pružanja potpore iz ESI fondova u obliku bespovratnih sredstava, nagrada, povratne pomoći ili financijskih instrumenata, ili njihovom kombinacijom kako bi se nadležnim tijelima omogućio izbor najprikladnijeg oblika potpore u rješavanju prepoznatih potreba.

(64)

Da bi se osigurala učinkovitost, pravednost i održivost učinka intervencije ESI fondova, trebale bi postojati odredbe kojima se jamče dugotrajna ulaganja u poduzeća te sprečava upotreba ESI fondova za ostvarivanje neopravdane prednosti. Iskustvo je pokazalo da je najkraće prikladno razdoblje pet godina, osim ako je pravilima o državnoj potpori određeno neko drugo razdoblje. Ipak, te u skladu s načelom proporcionalnosti, moguće je da bi kraće razdoblje od tri godine bilo opravdano kada je riječ o ulaganjima za održavanje ulaganja ili za radna mjesta stvorena u okviru MSP-ova. Operacija koja uključuje ulaganje u infrastrukturu ili proizvodno ulaganje i u kojoj korisnik nije MSP trebala bi vratiti doprinos iz ESI fondova ako se proizvodna aktivnost u razdoblju od 10 godina nakon završnog plaćanja korisniku preseli izvan Unije. Preporučljivo je iz općeg uvjeta trajnosti isključiti aktivnosti koje podržava ESF i one koje ne obuhvaćaju produktivno ulaganje ili ulaganje u infrastrukturu, osim ako ti uvjeti proizlaze iz primjenjivih pravila o državnoj potpori, te iz istih uvjeta isključiti doprinose financijskim instrumentima ili iz financijskih instrumenata. Trebalo bi osigurati povrat nepropisno plaćenih sredstava i obraditi ih u skladu s postupcima u slučaju nepravilnosti.

(65)

Kako bi jamčile pravilnu uspostavu i funkcioniranje svojih sustava upravljanja i kontrole, države članice trebale bi donijeti odgovarajuće mjere da bi zajamčile zakonsku i pravilnu upotrebu fondova ESI fondova. Zbog toga bi trebalo točno utvrditi obveze država članica u pogledu sustava upravljanja programima i njihove kontrole te u pogledu sprečavanja, otkrivanja i ispravljanja nepravilnosti te kršenja prava Unije.

(66)

U skladu s načelima dijeljenog upravljanja države članice i Komisija trebale bi biti odgovorne za upravljanje programima i njihovu kontrolu. Države članice trebale bi, kroz svoje sustave upravljanja i kontrole, imati primarnu odgovornost za provedbu i kontrolu operacija u okviru programa. Kako bi se poboljšala učinkovitost kontrole odabira i provedbe operacija te funkcioniranje sustava upravljanja i kontrole, trebalo bi utvrditi funkcije upravljačkog tijela.

(67)

Države članice bi trebale ispunjavati obveze upravljanja, kontrole i revizije te preuzeti odgovornosti koje iz njih proizlaze i koje su utvrđene u pravilima o dijeljenom upravljanju navedenima u ovoj Uredbi, Financijskoj uredbi i pravilima za pojedine fondove. Države članice bi trebale osiguravati, u skladu s uvjetima iz ove Uredbe, postojanje učinkovitih mehanizama za razmatranje pritužbi u vezi s ESI fondovima. U skladu s načelom supsidijarnosti, države članice trebale bi na zahtjev Komisije razmotriti pritužbe koje su joj podnesene i ulaze u područje primjene njihovih mehanizama te bi trebale obavijestiti Komisiju o rezultatima razmatranja na zahtjev.

(68)

Trebalo bi utvrditi ovlasti i odgovornosti Komisije u odnosu na provjere učinkovitog funkcioniranja sustava upravljanja i kontrole te da od države članice zahtijeva poduzimanje mjera. Komisija bi također trebala imati ovlasti provoditi revizije i provjere na terenu usredotočene na pitanja dobrog financijskog upravljanja kako bi mogla donijeti zaključke o uspješnosti ESI fondova.

(69)

Proračunske obveze Unije trebalo bi izvršavati na godišnjoj razini. Kako bi se osiguralo učinkovito upravljanje programom, nužno je utvrditi zajednička pravila za predfinanciranje, zahtjeve za međuplaćanje i konačnu isplatu, ne dovodeći u pitanje posebna pravila potrebna za svaki odESI fondova.

(70)

Isplatom u obliku predfinanciranja na početku programa osigurava se da država članica raspolaže sredstvima za pružanje potpore korisnicima od početka provedbe programa kako bi ti korisnici primili predujme, kada je to potrebno, za planirana ulaganja i kako bi im sredstva bila isplaćena brzo nakon podnošenja zahtjeva za plaćanje. Stoga bi trebalo donijeti odredbe o iznosima početnog predfinanciranja iz ESI fondova. Iznos isplaćen kao početno predfinanciranje trebao bi se u cijelosti poravnati pri zaključenju programa.

(71)

Radi zaštite financijskih interesa Unije trebalo bi predvidjeti mjere koje su vremenski ograničene i koje dužnosniku za ovjeravanje omogućavaju da na osnovi delegiranja prekine plaćanje ako postoji jasan dokaz o ozbiljnim nedostacima u funkcioniranju sustava upravljanja i kontrole, nepravilnostima povezanima sa zahtjevom za plaćanje ili dokaz o nepodnošenju dokumenata potrebnih za pregled i prihvaćanje računa. Trajanje razdoblja prekida trebalo bi trajati do šest mjeseci, s mogućim produljenjem tog razdoblja do devet mjeseci ako se tako države članice dogovore, kako bi se osiguralo dovoljno vremena za rješavanje uzroka prekida plaćanja i na taj način izbjegla obustava plaćanja.

(72)

Radi zaštite proračuna Unije mogla bi se javiti potreba da Komisija provodi financijske korekcije. Radi jamčenja pravne sigurnosti državama članicama važno je utvrditi okolnosti u kojima kršenje važećeg prava Unije ili nacionalnog prava koje je povezano s njegovom primjenom može dovesti do financijskih korekcija Komisije. Kako bi se osiguralo da su bilo koje financijske korekcije koje Komisija može nametnuti državama članicama povezane sa zaštitom financijskih interesa Unije, trebalo bi ih ograničiti na slučajeve u kojima se kršenje važećeg prava Unije ili nacionalnog prava povezanog s primjenom relevantnog prava Unije izravno ili neizravno odnosi na prihvatljivost ili regularnost operacija i povezanih izdataka prijavljenih Komisiji ili na nadzor nad njima ili upravljanje istima. Kako bi se osigurala proporcionalnost važno je da Komisija prilikom odlučivanja o financijskoj korekciji razmotri prirodu i ozbiljnost kršenja te povezane financijske posljedice za proračun Unije.

(73)

Da bi se potaknula financijska disciplina, dobro je utvrditi mjere opoziva bilo kojeg dijela proračunske obveze u okviru nekog programa, posebno kad se određeni iznos može isključiti iz opoziva, a osobito kad su kašnjenja u provedbi rezultat okolnosti koje su neovisne o dotičnoj strani, neuobičajene ili nepredvidive te čije se posljedice ne mogu izbjeći usprkos pokazanom zalaganju, kao i u slučajevima kad je podnesen zahtjev za plaćanje, ali je rok plaćanja prekinut ili je isplata obustavljena.

(74)

Postupak opoziva također je nužan dio mehanizma dodjele sredstava pričuve za ostvarenje postignuća te bi u takvim slučajevima trebalo biti moguće ponovno raspodijeliti sredstva na sljedeću obvezu u drugim programima i prioritetima. Osim toga, trebalo bi predvidjeti ponovnu raspodjelu sredstava za obveze u drugim programima prilikom provedbe određenih specifičnih financijskih instrumenata u korist MSP-ova u slučaju kada do opoziva sredstava dolazi zbog prekida sudjelovanja države članice u tim financijskim instrumentima. Budući da će biti potrebno uvesti dodatne odredbe Financijske uredbe kako bi se omogućila takva preraspodjela odobrenih sredstava, ovi postupci trebali bi se primjenjivati samo počevši od datuma stupanja na snagu odgovarajuće izmjene Financijske uredbe.

(75)

Nužne su dodatne opće odredbe povezane s funkcioniranjem fondova. Radi povećanja dodane vrijednosti tih fondova te radi jačanja njihova doprinosa prioritetima Unije za pametan, održiv i uključiv rast i zadaća pojedinih fondova u skladu s njihovim ciljevima koji se temelje na Ugovorima, funkcioniranje tih fondova trebalo bi pojednostaviti i usredotočiti ga na ciljeve „Ulaganje za rast i radna mjesta” i „Europska teritorijalna suradnja”.

(76)

Dodatne odredbe o posebnom funkcioniranju EPFRR-a i EFPR-a utvrđene su relevantnim zakonodavstvom za pojedine sektore.

(77)

Radi promicanja ciljeva ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije utvrđenih UFEU-om u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” trebalo bi podržati sve regije. Kako bi se osigurala uravnotežena i postupna potpora te odrazila razina gospodarskog i socijalnog razvoja, sredstva u okviru tog cilja trebalo bi dodijeliti iz EFRR-a i ESF-a te ih raspodijeliti na slabije razvijene regije, zatim tranzicijske i razvijenije regije u skladu s njihovim bruto domaćim proizvodom (BDP) po stanovniku u odnosu na prosjek EU-27. Kako bi se osigurala dugoročna održivost ulaganja iz ERDF-a i ESF-a, učvrstio postignuti razvoj i potaknuli gospodarski rast i društvena kohezija europskih regija, regijama čiji je BDP po stanovniku u programskom razdoblju između 2007. do 2013. bio niži od 75 % od prosjeka država EU-25 za referentno razdoblje, ali čiji se BDP po stanovniku povećao na više od 75 % od prosjeka BDP-a država EU-27 trebalo bi dodijeliti najmanje 60 % od okvirnog godišnjeg prosjeka sredstava koja su im bila dodijeljena u razdoblju od 2007. do 2013. Ukupna odobrena sredstva za državu članicu iz ERDF-a, ESF-a i Kohezijskog fonda trebala bi biti barem 55 % od pojedinačnih ukupnih dodijeljenih sredstava za razdoblje 2007. - 2013. Države članice čiji je bruto nacionalni dohodak (BND) po stanovniku manji od 90 % prosječnog BND-a Unije trebale bi u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” ostvariti koristi iz Kohezijskog fonda.

(78)

Trebalo bi utvrditi objektivne kriterije za određivanje regija i područja prihvatljivih za dobivanje potpore iz fondova. U tu svrhu određivanje regija i područja na razini Unije trebalo bi se temeljiti na zajedničkom sustavu klasifikacije regija koji je uspostavljen Uredbom (EZ) br. 1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (13) izmijenjenom Uredbom Komisije (EZ) br. 105/2007 (14).

(79)

Kako bi utvrdila odgovarajući financijski okvir za fondove, Komisija bi provedbenim aktima trebala uspostaviti godišnju raščlambu raspoloživih odobrenih sredstava za preuzete obveze koristeći se objektivnom i transparentnom metodom s ciljem usredotočenja na regije koje zaostaju u razvoju, uključujući one koje primaju prijelaznu pomoć. Kako bi se u obzir uzelo posebno teško stanje država članica koje prolaze kroz krizu i u skladu s Uredbom Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (15), Komisija bi 2016. trebala revidirati ukupna odobrena sredstva svih država članica na temelju tada dostupnih najnovijih statističkih podataka, te, prema potrebiako postoji kumulativna divergencija od više od +/-5 %, prilagoditi ta odobrena sredstva. Potrebna prilagodba trebala bi se u jednakim omjerima rasporediti tijekom razdoblja između 2017. i 2020.

(80)

Kako bi se potaknulo nužno ubrzavanje razvoja infrastrukture u području prijevoza i energetike te informacijske i komunikacijske tehnologije širom Unije, trebalo bi uspostaviti Instrument za povezivanje Europe (CEF) u skladu s Uredbom (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (16). Potpora bi se iz Kohezijskog fonda trebala davati projektima kojima se provode osnovne mreže ili projektima i horizontalnim aktivnostima navedenima u dijelu I. Priloga toj uredbi.

(81)

Dodjela godišnjih odobrenih sredstava iz fondova državi članici trebala bi imati gornju granicu koja će se utvrditi na temelju BDP-a dotične države članice.

(82)

Nužno je utvrditi ograničenja sredstava za cilj „Ulaganje za rast i radna mjesta” te donijeti objektivne kriterije za njihovo dodjeljivanje regijama i državama članicama. Države članice trebale bi potporu usmjeriti na način da se osigura dostatno ulaganje u zapošljavanje mladih, mobilnost radne snage, znanje, socijalnu uključenost i borbu protiv siromaštva tako da udio ESF-a kao postotak ukupnih kombiniranih sredstava za strukturne fondove i kohezijske fondove na razini Unije, izuzev potpore iz strukturnog fonda za prometnu infrastrukturu u okviru CEF-a i potpore iz strukturnih fondova za pomoć najugroženijima u državama članicama ne iznosi manje od 23,1 %.

(83)

S obzirom na krajnju nužnost pristupanja rješavanju problema nezaposlenosti mladih u najpogođenijim regijama i u Uniji općenito, Inicijativa za zapošljavanje mladih osniva se i financira iz posebno izdvojenih sredstava i s ciljanim ulaganjem iz ESF-a radi dodavanja i osnaživanja značajne potpore koja se već pruža kroz ESF. Cilj Inicijative za zapošljavanje mladih trebao bi biti pružanje potpore mladima, posebno onima koji nisu zaposleni, ne obrazuju se niti se osposobljavaju, koji borave u regijama koje ispunjavaju uvjete. Inicijativu za zapošljavanje mladih trebalo bi provesti u sklopu cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”.

(84)

Osim toga, u skladu s glavnim ciljem smanjenja siromaštva, nužno je preusmjeriti sredstva iz Fonda europske pomoći za najugroženije kako bi se poticala socijalna uključenost. Trebalo bi predvidjeti mehanizam za prijenos sredstava u taj instrument iz sredstava koja su iz strukturnih fondova dodijeljena svakoj državi članici.

(85)

Uzimajući u obzir trenutačne gospodarske okolnosti, najviša razina prijenosa (određivanje gornje granice) iz fondova za svaku pojedinu državu članicu ne bi trebala rezultirati dodjelama sredstava po pojedinoj državi članici koja su viša od 110 % razine tih država u realnim iznosima za programsko razdoblje od 2007. do 2013.

(86)

S ciljem osiguravanja odgovarajućih iznosa za svaku kategoriju regije sredstva iz fondova ne bi trebalo prenositi između slabije razvijenih, tranzicijskih i razvijenijih regija, osim u opravdanim okolnostima povezanima s ostvarivanjem jednoga ili više tematskih ciljeva. Ti prijenosi ne bi trebali biti veći od 3 % od ukupnih odobrenih sredstava za tu kategoriju regije.

(87)

Kako bi se zajamčio istinski gospodarski učinak, potpora iz fondova ne bi trebala zamijeniti javne ili ekvivalentne strukturne rashode država članica u skladu s uvjetima iz ove Uredbe. Osim toga, da bi se pri pružanju potpore iz fondova uzeo u obzir širi gospodarski kontekst, razinu javnih rashoda treba odrediti imajući u vidu opće makroekonomske uvjete u kojima se odvija financiranje, na temelju pokazatelja iz programa stabilnosti i konvergencije koje države članice podnose na godišnjoj razini u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1466/1997 (17). Provjera načela dodatnosti koju obavlja Komisija treba se usredotočiti na one države članice u kojima slabije razvijene i tranzicijske regije obuhvaćaju najmanje 15 % stanovništva zbog opsega financijskih sredstava koja su im dodijeljena.

(88)

Nužno je utvrditi dodatne odredbe za programiranje, upravljanje, praćenje i kontrolu operativnih programa za koje se osigurava potpora iz fondova radi boljeg usredotočivanja na rezultate. Osobito je nužno utvrditi detaljne zahtjeve u smislu sadržaja operativnih programa. To bi trebalo olakšati predstavljanje dosljedne intervencijske logike kako bi se odgovorilo na uočene razvojne potrebe, utvrdio okvir za procjenu uspješnosti i poduprla djelotvorna i učinkovita primjena tih fondova. Kao opće načelo, prioritetna os trebala bi obuhvaćati jedan tematski cilj, jedan fond i jednu kategoriju regije. Prema potrebi, i kako bi se povećala djelotvornost u tematski koherentnom integriranom pristupu, prioritetna os trebala bi se moći odnositi na više od jedne kategorije ili regije, kombinirati jednu ili više komplementarnih investicijskih prioriteta iz EFRR-a, ESF-a i Kohezijskog fonda u okviru jednog tematskog cilja ili više njih.

(89)

U okolnostima kada država članica pripremi najviše jedan operativni program za svaki fond tako da se i programi i sporazum o partnerstvu pripremaju na nacionalnoj razini, trebalo bi utvrditi posebne mehanizme osiguravanja komplementarnosti takvih dokumenata.

(90)

Kako bi se pomirile potreba za sažetim operativnim programima u kojima se navode jasne obveze država članica i potreba za omogućavanjem fleksibilnosti u prilagođavanju promjenjivim okolnostima, trebalo bi razlikovati ključne elemente operativnog programa koji ovise o odluci Komisije od ostalih elemenata koji ne ovise o odluci Komisije i koje država članica može izmijeniti. Posljedično, trebalo bi predvidjeti postupke kojima se omogućava izmjena tih elemenata koji nisu ključni na nacionalnoj razini, bez odluke Komisije.

(91)

Radi jačanja komplementarnosti i pojednostavljivanja provedbe trebalo bi biti moguće kombinirati potporu iz Kohezijskog fonda i EFRR-a s potporom iz ESF-a u zajedničkim operativnim programima u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”.

(92)

Veliki projekti predstavljaju znatan dio troškova Unije i često imaju stratešku važnost u provedbi strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast. Stoga je opravdano da operacije koje su iznad određenih pragova i dalje podliježu posebnim postupcima odobrenja u skladu s ovom Uredbom. Prag bi se trebao uspostaviti u odnosu na ukupni prihvatljivi trošak nakon uzimanju u obzir očekivanih neto prihoda s višim pragom za projekte na području prometa zbog uobičajeno većeg opsega ulaganja u tom sektoru. U tu je svrhu radi osiguranja jasnoće primjereno utvrditi sadržaj prijave za veliki projekt. Primjena bi trebala sadržavati informacije potrebne za pružanje osiguranja da financijski doprinos iz fondova neće dovesti do značajnih gubitaka radnih mjesta na postojećim lokacijama u Uniji.

(93)

Kako bi se promovirala priprema i provedba velikih projekata na razumnoj, ekonomskoj i tehničkoj osnovi i potaknulo oslanjanje na stručno savjetovanje u ranoj fazi, kad su neovisni stručnjaci kojima Komisija pruža tehničku pomoć ili, u suglasnosti s Komisijom, drugi neovisni stručnjaci, u mogućnosti dati jasne izjave o izvedivosti i ekonomskoj održivosti velikih projekata, postupak odobrenja Komisije trebao bi biti pojednostavljen. Komisija bi trebala imati mogućnost da odbije dati odobrenje financijskog doprinosa samo kada ustanovi značajne nedostatke u neovisnom pregledu kvalitete.

(94)

U slučajevima u kojima nije proveden neovisni pregled kvalitete većeg projekta, države članice trebale bi podnijeti sve tražene informacije, a Komisija bi trebala ocijeniti veliki projekt kako bi utvrdila je li traženi financijski doprinos opravdan.

(95)

Kako bi se osigurao kontinuitet provedbe i izbjeglo nepotrebno administrativno opterećenje te radi usklađivanja s Odlukom Komisije o smjernicama za završetak programskog razdoblja 2007. – 2013., donesene su odredbe o pojedinim fazama velikih projekata odobrenih na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (18), za čije se razdoblje provedbe očekuje da će trajati duže od programskog razdoblja spomenute Uredbe. Pod određenim uvjetima trebao bi postojati brzi postupak za obavješćivanje o drugoj ili sljedećoj fazi velikog projekta, čiju je prethodnu fazu ili više njih odobrila Komisija u okviru programskog razdoblja 2007. – 2013., te za njezino odobravanje. Svaka pojedina faza takve višefazne operacije, koja je usmjerena k ostvarivanju ukupnog cilja, trebala bi se provoditi u skladu s pravilima odgovarajućih programskih razdoblja.

(96)

Kako bi se državama članicama dala mogućnost provedbe dijela nekog operativnog programa uz primjenu pristupa utemeljenog na rezultatima, korisno je osigurati zajednički akcijski plan koji se sastoji od jednog projekta ili skupine projekata koje provodi korisnik i koji doprinose ostvarivanju ciljeva operativnog programa. Da bi se pojednostavila i ojačala usmjerenost fondova na rezultate, upravljanje zajedničkim akcijskim planom trebalo bi se isključivo temeljiti na zajednički dogovorenim ključnim etapama, ostvarenjima i rezultatima koji su utvrđeni odlukom Komisije o donošenju zajedničkog akcijskog plana. Kontrola i revizija zajedničkog akcijskog plana također bi se trebala ograničiti na postizanje tih ključnih etapa, ostvarenja i rezultata. U skladu s tim nužno je utvrditi pravila o pripremi, sadržaju, donošenju i kontroli zajedničkog akcijskog plana te o financijskom upravljanju tim planom.

(97)

Nužno je donijeti posebna pravila o funkcijama odbora za praćenje te o godišnjim izvješćima o provedbi operativnih programa koji se podupiru iz fondova. Dodatne odredbe o posebnom funkcioniranju EPFRR-a trebale bi biti utvrđene relevantnim zakonodavstvom za pojedine sektore.

(98)

Kako bi se osigurala dostupnost važnih i aktualnih informacija o provedbi programa, nužno je da države članice Komisiji redovito dostavljaju ključne podatke. Da bi se izbjeglo dodatno opterećivanje država članica, te podatke trebalo bi ograničiti na podatke koji se prikupljaju kontinuirano, a trebalo bi ih slati sustavom elektroničke razmjene podataka.

(99)

Kako bi se osnažilo praćenje napretka s obzirom na provedbu fondova i olakšalo financijsko upravljanje, nužno je pravovremeno osigurati dostupnost osnovnih financijskih podataka o napretku provedbe.

(100)

U skladu s člankom 175. UFEU-a Komisija svake tri godine podnosi Europskom parlamentu, Vijeću, Gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija kohezijska izvješća o napretku postignutom u ostvarivanju ciljeva Unije u području ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije. Nužno je utvrditi odredbe koje se odnose na sadržaj tog izvješća.

(101)

Važno je predstaviti postignuća fondova široj javnosti i podići svijest o ciljevima kohezijske politike. Građani bi trebali imati pravo znati kako se ulažu financijska sredstva Unije. Odgovornost za predstavljanje odgovarajućih informacija javnosti trebali bi imati i upravljačka tijela i korisnici. Kako bi se osigurala veća učinkovitost u komuniciranju sa širom javnosti te veća sinergija između komunikacijskih aktivnosti na inicijativu Komisije, sredstva dodijeljena za komunikacijske aktivnosti u skladu s ovom Uredbom trebala bi doprinijeti i pokrivanju korporativne komunikacijeo političkim prioritetima Unije, u mjeri u kojoj su povezani s općim ciljevima ove Uredbe.

(102)

Radi poboljšanja pristupa informacijama o korisnicima projekta i transparentnosti tih informacija u svakoj državi članici trebalo bi staviti na raspolaganje jednu internetsku stranicu ili internetski portal na kojemu će biti predstavljene informacije o svim operativnim programima, uključujući popise operacija koje se podupiru u okviru svakog operativnog programa.

(103)

Kako bi se osiguralo širenje informacija o postignućima fondova i ulozi Unije u tim postignućima te kako bi se mogući korisnici informirali o mogućnostima financiranja, ovom bi se Uredbom trebala utvrditi detaljna pravila kojima se u obzir uzimaju operativni programi u skladu s načelom proporcionalnosti o mjerama informiranja i komunikacije te određena tehnička svojstva tih mjera.

(104)

Kako bi se osiguralo da je dodjeljivanje sredstava za svaki fond usmjereno na strategiju Unije za pametan, održiv i uključiv rast te na zadaće pojedinih fondova u skladu s njihovim ciljevima koji se temelje na Ugovorima, nužno je utvrditi najviše iznose za dodjeljivanje tehničke pomoći za države članice. Također je potrebno osigurati da pravni okvir za programiranje tehničke pomoći olakšava stvaranje usmjerenih mehanizama isporuke u slučajevima u kojima države članice paralelno provode više fondova i trebalo bi omogućiti da taj okvir sadrži nekoliko kategorija regija.

(105)

Potrebno je odrediti elemente za prilagođavanje stope sufinanciranja iz fondova prioritetnim osima, posebno radi povećanja multiplikatorskog učinka sredstava Unije. Također je nužno odrediti najveće stope sufinanciranja po kategoriji regije kako bi se osiguralo poštovanje načela sufinanciranja određenom razinom javne ili privatne nacionalne potpore.

(106)

Za svaki operativni program države članice trebaju odrediti upravljačko tijelo, tijelo za ovjeravanje i funkcionalno neovisno revizorsko tijelo. Kako bi se državama članicama omogućila fleksibilnost u uspostavi sustava kontrole, može im se dati mogućnost da dužnosti tijela za ovjeravanje obavlja upravljačko tijelo. Državi članici također bi trebalo dopustiti određivanje posredničkih tijela za obavljanje određenih poslova upravljačkog tijela ili tijela za ovjeravanje. U tom slučaju države članice trebale bi jasno utvrditi svoje odgovornosti i funkcije.

(107)

Kako bi se uzela u obzir posebna organizacija sustava upravljanja i kontrole za fondove i EFPR te potreba osiguravanja proporcionalnog pristupa, trebalo bi utvrditi posebne odredbe za imenovanje upravljačkog tijela i tijela za ovjeravanje. Da bi se izbjeglo nepotrebno administrativno opterećenje, ex ante provjera usklađenosti s kriterijima za imenovanje iz ove Uredbe trebala bi biti ograničena na upravljačko tijelo i tijelo za ovjeravanje te se, u skladu s uvjetima utvrđenima u ovoj Uredbi, ne bi trebao zahtijevati dodatni revizorski rad kada je sustav u biti jednak onome iz programskog razdoblja 2007. - 2013. Ne bi trebalo biti potrebno zahtijevati da Komisija odobri imenovanje. Međutim, države članice trebale bi s ciljem povećanja pravne sigurnosti imati mogućnost da Komisiji podnesu dokumente o imenovanju, podložno određenim uvjetima utvrđenima u ovoj Uredbi. Praćenje usklađenosti s kriterijima za imenovanje koje se provodi na temelju mehanizama revizije i kontrole trebalo bi, ako rezultati pokažu neusklađenost s kriterijima, rezultirati korektivnim mjerama i mogućim prekidom imenovanja.

(108)

Upravljačko tijelo snosi glavnu odgovornost za djelotvornu i učinkovitu primjenu fondova i EFPR-a te time obavlja znatan broj poslova koji se odnose na upravljanje programom i njegovo praćenje, financijsko upravljanje i kontrole te odabir projekta. Sukladno tome bi trebalo utvrditi odgovornosti i dužnosti upravljačkog tijela.

(109)

Tijelo za ovjeravanje trebalo bi sastavljati zahtjeve za plaćanje i podnositi ih Komisiji. Ono bi trebalo sastavljati račune, potvrđujući njihovu potpunost, točnost i istinitost tih izvještaja te potvrđujući da su izdaci navedeni u računima u skladu s mjerodavnim pravilima Unije i nacionalnim pravilima. Trebalo bi utvrditi odgovornosti i dužnosti tijela za ovjeravanje.

(110)

Revizorsko tijelo trebalo bi osigurati provođenje revizija sustava upravljanja i kontrole, odgovarajućeg broja uzoraka operacija i računa. Trebalo bi utvrditi odgovornosti i dužnosti revizorskog tijela. Revizije prijavljenih izdataka trebale bi se provoditi na reprezentativnom uzorku operacija radi omogućavanja ekstrapolacije rezultata. U pravilu bi se statistička metoda uzorkovanja trebala koristiti kako bi se dobio pouzdan reprezentativan uzorak. Ipak, revizorska tijela trebala bi moći u propisno opravdanim slučajevima i pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti utvrđeni u ovoj Uredbi koristiti nestatističku metoda uzorkovanja.

(111)

Ne dovodeći u pitanje ovlasti Komisije u pogledu financijske kontrole, trebalo bi pojačati suradnju između država članica i Komisije na tom području i utvrditi kriterije prema kojima Komisija može, u smislu vlastite strategije kontrole nacionalnih sustava, odrediti razinu jamstava koje bi trebala dobiti od nacionalnih revizorskih tijela.

(112)

Osim općih pravila financijskog upravljanja ESI fondovima, trebalo bi odrediti i dodatne odredbe za fondove i EFPR. Da bi se Komisiji prije prihvaćanja računa osigurala uvjerljiva jamstva, kod zahtjeva za međuplaćanje trebalo bi vraćati 90 % iznosa koji je rezultat primjene stope sufinanciranja za svaki prioritet, utvrđen u skladu s odlukom o donošenju operativnog programa, do prihvatljivog izdatka za prioritet. Ostatak nepodmirenih iznosa trebao bi se isplatiti državama članicama nakon prihvaćanja računa, pod uvjetom da Komisija dođe do zaključka da su računi potpuni, točni i istiniti.

(113)

Korisnici bi trebali primiti cjelokupni iznos potpore najkasnije 90 dana nakon datuma kada je korisnik podnio zahtjev za plaćanje, pod uvjetom da su dostupna sredstva iz isplata za početno i godišnje predfinanciranje te međuplaćanja. Upravljačko tijelo bi trebalo moći prekinuti rok ako priloženi dokumenti nisu potpuni ili ako postoji dokaz o nepravilnosti koji iziskuje daljnje ispitivanje. Trebalo bi predvidjeti početno i godišnje predfinanciranje kako bi se državama članicama u tim uvjetima osigurala dostatna sredstva za provedbu programa. Godišnje predfinanciranje trebalo bi poravnati svake godine pri prihvaćanju računa.

(114)

Kako bi se umanjio rizik od prijave nepravilnih izdataka, tijelu za ovjeravanje trebalo bi, bez dodatnih obrazloženja, omogućiti uključivanje iznosa koji zahtijevaju daljnju provjeru u zahtjev za međuplaćanjem po završetku proračunske godine u kojoj su navedeni u računovodstvenom sustavu tijela za ovjeravanje.

(115)

Kako bi se osigurala odgovarajuća primjena općih pravila o opozivu odobrenih sredstava, u pravilima za fondove i za EPFRR trebalo bi detaljno navesti kako se određuju rokovi za opoziv.

(116)

Kako bi se zahtjevi Financijske uredbe primijenili na upravljanje fondovima i EPFRR-om, nužno je odrediti postupke pripreme, pregleda i prihvaćanja računa, čime bi se osigurao jasan temelj i pravna sigurnost tih odredbi. Osim toga, kako bi se državama članicama omogućilo da na ispravan način ispunjavaju svoje obaveze, trebalo bi im omogućiti da isključe iznose koji se trenutačno pregledavaju radi utvrđivanja njihove legalnosti i ispravnosti.

(117)

Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje korisnika, trebalo bi odrediti posebne rokove unutar kojih upravljačka tijela moraju osigurati dostupnost dokumenata koji se odnose na operacije nakon podnošenja izdataka ili završetka operacije. U skladu s načelom proporcionalnosti razdoblje pohrane dokumenata trebalo bi ovisiti o ukupnim prihvatljivim izdacima operacije.

(118)

Budući da se računi provjeravaju i prihvaćaju svake godine, trebalo bi uvesti znatno jednostavniji postupak zaključivanja. Konačno zaključivanje programa trebalo bi se stoga temeljiti na dokumentima koji se odnose na konačnu obračunsku godinu i konačno izvješće o provedbi ili najnovije izvješće o provedbi, bez potrebe podnošenja bilo kakvih dodatnih dokumenata.

(119)

Radi zaštite financijskih interesa Unije i osiguravanja sredstava za učinkovitu provedbu programa trebalo bi utvrditi odredbe kojima se Komisiji omogućuje da obustavi plaćanje na razini prioriteta ili operativnog programa.

(120)

Kako bi se državama članicama osigurala pravna sigurnost, mogu se utvrditi posebni mehanizmi i postupci za financijske korekcije država članica i Komisije u odnosu na fondove i EFPR, u skladu s načelom proporcionalnosti.

(121)

Nužno je uspostaviti pravni okvir kojim se osigurava snažno upravljanje i sustavi kontrole na nacionalnoj i regionalnoj razini te primjerenu raspodjelu uloga i odgovornosti u kontekstu dijeljenog upravljanja. Ulogu Komisije stoga bi trebalo odrediti i objasniti te bi trebalo utvrditi proporcionalna pravila za primjenu financijskihkorekcija Komisije.

(122)

Učestalost revizija operacija trebala bi biti proporcionalna opsegu potpore Unije iz fondova i EFPR-a. Posebno, broj revizija trebao bi se smanjiti u slučajevima u kojima ukupni prihvatljivi izdaci neke operacije ne premašuju 200 000 EUR u slučaju EFRR-a i Kohezijskog fonda, 150 000 EUR u slučaju ESF-a i 100 000 EUR u slučaju EFPR-a. Međutim, trebalo bi biti moguće provoditi revizije u svakom trenutku kad postoji dokaz o nepravilnosti ili prijevari ili nakon zaključenja dovršenih operacija, kao dio revizorskog uzorka. Komisija bi trebala moći pregledati revizorski trag revizorskog tijela ili sudjelovati u revizijama koje revizorsko tijelo provodi na licu mjesta. Ako Komisija na taj način ne dobije potrebno osiguranje u vezi s učinkovitim funkcioniranjem revizorskog tijela, trebala bi moći provesti ponovnu provjenu revizorske aktivnosti ako je to u skladu s međunarodno priznatim revizorskim standardima. Kako bi razina revizije koju provodi bila proporcionalna riziku, Komisija bi trebala moći smanjiti broj revizorskih aktivnosti u odnosu na operativne programe ako nema znatnih nedostataka ili ako se može pouzdati u revizorsko tijelo. Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje za korisnike, trebalo bi uvesti posebna pravila za smanjenje rizika od preklapanja revizija istih operacije koje provode različite institucije, to jest Europski revizorski sud, Komisija i revizorsko tijelo.

(123)

Kako bi se dopunili i izmijenili određeni elementi ove Uredbe koji nisu ključni, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na europski kodeks ponašanja u pogledu partnerstva, dopune i izmjene odjeljaka 4. i 7. SO-a, kriterije za određivanje razine financijske korekcije koju treba primijeniti, posebna pravila o kupnji zemljišta i kombinaciji tehničke potpore s financijskim instrumentima, ulogu, odgovornosti i nadležnosti tijela koja provode financijske instrumente, upravljanje i kontrolu financijskih instrumenata, obustavu plaćanja financijskim instrumentima te sukladne prilagodbe u vezi sa zahtjevima za plaćanje, uspostavu sustava kapitalizacije godišnjih obroka za financijske instrumente, posebna pravila za kriterije za utvrđivanje troškova i naknada za upravljanje na temelju uspješnosti i primjenjivih pragova, kao i pravila za povrat kapitaliziranih troškova upravljanja i naknada za instrumente koji se temelje na vlastitom kapitalu i mikrokredite, prilagodbu fiksnih stopa za operacije kojima se ostvaruju neto prihodi u određenim sektorima, kao i utvrđivanje fiksnih stopa za određene sektore i podsektore u području informacijskih i komunikacijskih tehnologija, istraživanja,

razvoja i inovacija i energetske učinkovitosti te dodavanje sektora ili podsektora, metodologiju za izračun diskontiranog neto prihoda za operacije kojima se ostvaruju neto prihodi, dodatna pravila o zamjeni korisnika u okviru operacija JPP-a, minimalne zahtjeve koje treba uključiti u sporazume JPP-a, a koji su potrebni za primjenu odstupanja u vezi s prihvatljivošću izdataka, definiranje fiksne stope koja se primjenjuje na neizravne troškove bespovratnih sredstava na temelju postojećih metoda i odgovarajućihiznosa koji se primjenjuju u politikama Unije, metodologiju koja će se primjenjivati pri provedbi pregleda kvalitete velikog projekta, kriterije za utvrđivanje slučajeva nepravilnosti koje treba prijaviti, podatke koje treba dostaviti i uvjete i postupke koje treba primijeniti kako bi se odredilo hoće li države članice vratiti nepovratne iznose, podaci koje treba zabilježiti i pohraniti u računalnom obliku u okviru sustava praćenja koje su uspostavila upravljačka tijela, minimalne preduvjete za revizoerki trag, opseg i sadržaj revizija te metodologiju za odabir uzorka, korištenje podataka prikupljenih tijekom revizija te kriterije za određivanje slučajeva koje treba smatrati ozbiljnim nedostacima u učinkovitom funkcioniranju sustava upravljanja i kontrole, za određivanje razine financijskih korekcija koja će se primjenjivati i primjenu fiksnih stopa ili ekstrapolacijskih financijskih korekcija. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na odgovarajući način.

(124)

U odnosu na sve ESI fondove Komisija bi trebala biti ovlaštena provedbenim aktima donositi odluke o odobravanju elemenata sporazuma o partnerstvu i njihovih izmjena, odluke o odobravanju elemenata revidiranog sporazuma o partnerstvu, odluke o programima i prioritetima koji su ostvarili svoje ključne etapei koji bi mogli imati koristi od dodjele pričuve za ostvarenje postignuća, odluke o izmjeni programa kao posljedica korektivnih mjera koje se odnose na prijenos financijskih sredstava u druge programe, odluke o godišnjim akcijskim planovima koji se financiraju tehničkom potporom na inicijativu Komisije te, u slučaju opoziva odobrenih sredstava, odluke o izmjeni odluka o donošenju programa; a u odnosu na EFRR, ESF i Kohezijski fond, odluke kojima se određuju regije i države članice koje ispunjavaju kriterije cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”, odluke o godišnjoj raščlambi sredstava odobrenih državama članicama za preuzete obveze, odluke o iznosu koji treba prenijeti iz sredstava Kohezijskog fonda dodijeljenih svakoj državi članici CEF-u, odluke o iznosu koji se treba prenijeti iz sredstava strukturnih fondova dodijeljenih svakoj državi članici u instrument za pomoć najugroženijima, odluke o prihvaćanju prijenosa dijela odobrenih sredstava za cilj „Europska teritorijalna suradnja” cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta”, odluke o prijenosu financijske korekcije u slučaju

nepoštovanja dodatnosti, odluke o donošenju ili izmjeni operativnih programa, odluke o odbijanju financijskog doprinosa velikom projektu, odluke o odobravanju financijskog doprinosa za odabrani veliki projekt i o produljenju razdoblja za ispunjenje uvjeta u vezi s odobravanjem velikih projekata i odluke o zajedničkim akcijskim planovima, te u odnosu na EFRR, ESF, Kohezijski fond i EFPR, odluke o neprihvaćanju računa i o iznosu koji se naplaćuje u slučaju odbijanja računa, odluke o obustavi međuplaćanja i odluke o financijskim korekcijama.

(125)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti u odnosu na model koji treba koristiti pri podnošenju izvješća o napretku, model operativnog programa za fondove, metodologiju koju je potrebno koristiti pri provođenju analize troškova i koristi kod velikih projekata, format informacija o velikim projektima, model za zajednički akcijski plan, model godišnjeg i konačnog izvješća o provedbi, učestalost izvješćivanja i format za izvješćivanje o nepravilnostima, model izjave o upravljanju, model revizijske strategije, mišljenje i godišnje izvješće o kontroli. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (19).

(126)

Kako bi se osigurao nužni doprinos i veće sudjelovanje država članica u slučajevima kada Komisija primjenjuje svoje provedbene ovlasti s ciljem provedbe ove Uredbe, u okviru određenih posebno osjetljivih područja politike povezanih s ESI fondovima, a radi jačanja uloge država članica u usvajanju jedinstvenih uvjeta u tom pogledu ili drugih izvršnih mjera koje ostavljaju znatne posljedice ili imaju potencijalno znatan utjecaj na nacionalno gospodarstvo, nacionalni proračun ili pravilno funkcioniranje javne uprave države članica, provedbene akte koji se odnose na metodologiju osiguravanja informacija za potporu ciljeva u području klimatskih promjena, detaljne odredbe kojima se osigurava konzistentan pristup određivanju u okviru za procjenu ostvarenja postignuća ključnih etapa i ciljeva za svaki od prioriteta i za procjenu ostvarivanja ključnih etapa i ciljeva, standardne uvjete za praćenje financijskih instrumenata, detaljne aranžmane prijenosa i upravljanja doprinosima programa kojima upravljaju tijela koja provode financijske instrumente, model sporazuma o financiranju s obzirom na zajednička neograničena jamstva i sekuritizaciju financijskih instrumenata u korist MSP-ova, modele koji se upotrebljavaju prilikom dodatnog izvješćivanja o financijskim instrumentima sa zahtjevima za isplatu Komisiji i prilikom izvješćivanja Komisije o financijskim podacima, uvjete za sustav elektroničke razmjene podataka za upravljanje i kontrolu, nomenklaturu na temelju koje se mogu odrediti kategorije intervencija u vezi s

prioritetnom osi operativnih programa, format za obavijesti o izabranom velikom projektu, tehnička obilježja mjera informiranja i komunikacije određene operacije te upute za stvaranje amblema te određivanje njegovih standardnih boja, model koji treba koristiti prilikom podnošenja financijskih podataka Komisiji u svrhu praćenja, detaljna pravila o razmjeni informacija između korisnika i upravljačkih tijela, tijela za ovjeravanje, revizorskih tijela i posredničkih tijela, model izvješća i mišljenja nezavisnog tijela za reviziju, opis postojećih funkcija i postupaka upravljačkih tijela i, prema potrebi, tijela za ovjeravanje, tehničke specifikacije sustava upravljanja i kontrole model zahtjeva za plaćanje i model računaprema potrebi trebalo bi donijeti u skladu s postupkom ispitivanja utvrđenim u članku 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

(127)

Za neke provedbene akte koji se usvajaju u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 5. Uredbe (EU) br. 182/2011 mogući učinak i posljedice toliko su važni za države članice da je iznimka od općeg pravila opravdana. U skladu s tim, ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta. Ti se provedbeni akti odnose na utvrđivanje metodologije za davanje informacija o potpori ciljeva povezanih s klimatskim promjenama; utvrđivanje metodologije za ključne etape u odnosu na okvir za procjenu ostvarenja postignuća; uvođenje standardnih uvjeta u vezi s financijskim instrumentima; utvrđivanje detaljnih postupaka za prijenos doprinosa iz programa i upravljanje njima s obzirom na određene financijske instrumente; usvajanje predloška za ugovore o financiranju u vezi sa zajedničkim neograničenim jamstvom i financijskim instrumentima sekuritizacije u korist malih i srednjih poduzeća; utvrđivanje modela koji treba koristiti za podnošenje izvješća Komisiji u vezi s financijskim instrumentima; određivanje nomenklature, na temelju koje se mogu odrediti kategorije intervencija u vezi s prioritetnom osi operativnih programa; utvrđivanje tehničkih obilježja mjera informiranja i komunikacije za određene operacije te upute za stvaranje amblema i određivanje njegovih standardnih boja; utvrđivanje tehničkih specifikacija evidencija evidentiranja i pohranjivanja podataka u vezi sa sustavom upravljanja i kontrole. Na te bi se provedbene akte stoga trebao primjenjivati članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

(128)

S obzirom na to da se ovom Uredbom zamjenjuje Uredba (EZ) br. 1083/2006, ta bi se uredba stoga trebala staviti izvan snage. Međutim, ova Uredba ne bi trebala utjecati na nastavak ili izmjenu pomoći koju je Komisija odobrila na temelju Uredbe (EZ) br. 1083/2006 ili bilo kojeg drugog zakonodavstva koje se primjenjuje na tu pomoć na dan 31. prosinca 2013. Zahtjevi podneseni ili odobreni u skladu s Uredbom (EZ) br. 1083/2006 stoga bi i dalje trebali važiti. Odstupajući od članka 59. stavka 1. točke (b) i Uredbe (EZ) br. 1083/2006, trebala bi se utvrditi i posebna prijelazna pravila o tome kada upravljačko tijelo može obavljati zadaće tijela za ovjeravanje u slučaju operativnih programa koji se provode na temelju prethodnog zakonodavnog okvira, za potrebe ocjenjivanja Komisije u skladu s člankom 73. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1083/2006 kod primjene članka 123. stavka 5. ove Uredbe i u vezi s postupkom odobravanja velikih projekata u skladu s člankom 102. stavkom 1. točkom (a) ove Uredbe.

(129)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest ojačati ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju, ne mogu dostatno ostvariti države članice zbog opsega razlika između razina razvijenosti različitih regija i zaostalosti regija u najnepovoljnijem položaju te ograničenosti financijskih sredstava država članica i regija, nego se on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(130)

Kako bi se omogućila brza primjena mjera predviđenih u ovoj Uredbi, ova bi Uredba trebala stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

DIO PRVI

PREDMET I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet

Ovom Uredbom utvrđuju se zajednička pravila koja se primjenjuju na Europski fond za regionalni razvoj (EFRR), Europski socijalni fond (ESF), Kohezijski fond, Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR) i Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EFPR) koji funkcioniraju u skladu sa zajedničkim okvirom („europski strukturni i investicijski fondovi” - „ESI fondovi”). Njome se također utvrđuju odredbe potrebne za osiguravanje učinkovitosti ESI fondova i njihove međusobne koordinacije te njihove koordinacije s instrumentima Unije. Zajednička pravila koja se primjenjuju na ESI fondove navedena su u dijelu drugom.

U dijelu trećem utvrđuju se opća pravila kojima se uređuju EFRR, ESF (zajedno nazvani „strukturni fondovi”) i Kohezijski fond u pogledu zadataka, prioritetnih ciljeva i organizacija strukturnih fondova i Kohezijskog fonda („fondovi”), kriteriji koje države članice i regije moraju ispuniti kako bi ostvarile pravo na potporu iz fondova, raspoloživi financijski resursi te kriteriji njihove dodjele.

U dijelu četvrtom utvrđuju se opća pravila koja se primjenjuju na fondove i EFPR u vezi s upravljanjem i nadzorom, financijskim upravljanjem, računima i financijskim korekcijama.

Pravila utvrđena ovom Uredbom primjenjuju se ne dovodeći u pitanje odredbe utvrđene Uredbom (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (20) i posebne odredbe utvrđene sljedećim uredbama („uredbe za pojedine fondove”) u skladu s petim stavkom ovog članka:

(1)

Uredba (EU) br. 1301/2013 („Uredba o EFRR-u”);

(2)

Uredba (EU) br. 1304/2013 („Uredba o ESF-u”);

(3)

Uredba (EU) br. 1300/2013 („Uredba o KF-u”);

(4)

Uredba (EU) br. 1299/2013 („Uredba o ETS-u”);

(5)

Uredba (EU) br. 1305/2013 („Uredba o EPFRR-u”); i

(6)

budući pravni akt Unije o uspostavi uvjeta za financijsku potporu za pomorsku i ribarstvenu politiku za programsko razdoblje 2014. - 2020. („Uredba o EFPR-u”);

Dio drugi ove Uredbe primjenjuje se na sve ESI fondove, osim kad su izričito dozvoljena odstupanja. U dijelovima trećem i četvrtom ove Uredbe utvrđuju se dodatna pravila uz dio drugi koja se primjenjuju na fondove, odnosno na fondove i EFPR i u njima se izričito mogu dozvoliti odstupanja u predmetnim uredbama za pojedine fondove. U uredbama za pojedine fondove mogu biti utvrđena dodatna pravila uz dio drugi ove Uredbe za ESI fondove, uz dio treći ove Uredbe za fondove i uz dio četvrti ove Uredbe za fondove i EFPR. Dodatna pravila u uredbama za pojedine fondove nisu u suprotnosti s dijelovima drugim, trećim ili četvrtim ove Uredbe. U slučaju dvojbi u vezi s primjenom odredbi, dio drugi ove Uredbe ima veću snagu od pravila za pojedine fondove, a dijelovi drugi, treći i četvrti ove Uredbe imaju veću snagu od uredbi za pojedine fondove.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)

„strategija Unije za pametan, održiv i uključiv rast” znači zajednički ciljevi u skladu s kojima se vode aktivnosti država članica i Unije, koji su utvrđeni u zaključcima koje je Europsko vijeće donijelo 17. lipnja 2010. u vidu Priloga I. (Nova europska strategija zapošljavanja i rasta, glavni ciljevi EU-a), u Preporuci Vijeća od 13. srpnja 2010. (21), Odluci Vijeća 2010/707/EU (22) te u svim revizijama tih zajedničkih ciljeva;

(2)

„strateški politički okvir” znači jedan ili više dokumenata sastavljenih na nacionalnoj ili regionalnoj razini kojima se utvrđuje ograničen broj koherentnih prioriteta postavljenih na osnovi dokaza i vremenskog okvira za provedbu tih prioriteta i koji mogu sadržavati mehanizam praćenja;

(3)

„strategija pametne specijalizacije” znači nacionalne ili regionalne inovacijske strategije koje postavljaju prioritete radi ostvarivanja konkurentske prednosti razvojem i usklađivanjem vlastitih prednosti u smislu istraživanja i inovacije s poslovnim potrebama za iskorištavanjem novih prilika i tržišnog razvoja na dosljedan način, istodobno izbjegavajući udvostručivanje i fragmentiranje napora; strategija pametne specijalizacije može poprimiti oblik nacionalnog ili regionalnog strateškog političkog okvira za istraživanje i inovaciju ili biti u njega uključene;

(4)

„pravila za pojedine fondove” znači odredbe utvrđene u dijelu trećem ili dijelu četvrtom ove Uredbe ili uredbe o jednom ili više ESI fondova koji se spominju ili navode u četvrtom stavku članka 1.;

(5)

„programiranje” znači proces organiziranja, odlučivanja i dodjele financijskih sredstava u nekoliko faza, s uključivanjem partnera u skladu s člankom 5., čija je svrha provedba zajedničkog djelovanja Unije i država članica na višegodišnjoj osnovi radi ostvarivanja ciljeva strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast;

(6)

„program” znači „operativni program” naveden u dijelu trećem ili dijelu četvrtom ove Uredbe i u Uredbi o EFPR-u te „program ruralnog razvoja” naveden u Uredbi o EPFRR-u;

(7)

"programsko područje" znači zemljopisno područje obuhvaćeno pojedinim programom, ili, u slučaju programa koji pokrivaju više od jedne kategorije regija, zemljopisno područje koje odgovara svekoj pojedinoj kategoriji regije;

(8)

„prioritet” u dijelu drugom i dijelu četvrtom ove Uredbe znači „prioritetne osi” iz dijela trećeg ove Uredbe za EFRR, ESF i Kohezijski fond i „prioritet Unije” iz Uredbe o EFPR-u i Uredbe o EPFRR-u.

(9)

„operacija” znači projekt, ugovor, aktivnost ili skupina projekata koje su odabrala upravljačka tijela dotičnih programa ili koji su pod njihovom odgovornošću te koji doprinose ostvarivanju ciljeva jednog ili više prioriteta na koje se odnose. U kontekstu financijskih instrumenata operaciju čine financijski doprinosi iz programa u financijske instrumente i naknadna financijska potpora koju pružaju ti financijski instrumenti;

(10)

„korisnik” znači javno ili privatno tijelo te, samo za potrebe Uredbe o EPFRR-u i Uredbe o EFPR-u, fizička osoba, odgovorna za pokretanje ili i za pokretanje i za provedbu operacija; u kontekstu shema državne pomoći, kako je definirano u točki 13. ovog članka, korisnik znači tijelo koje prima pomoć; u kontekstu financijskih instrumenata iz glave IV. dijela drugog ove Uredbe korisnik znači tijelo koje provodi financijski instrument ili fond fondova, ovisno o slučaju;

(11)

„financijski instrumenti”znači financijski instrumenati kako su utvrđeni u Financijskoj uredbi, osim ako je ovom Uredbom određeno drukčije;

(12)

„krajnji primatelj” znači pravna ili fizička osoba koja prima financijsku potporu iz financijskog instrumenta;

(13)

„državne potpore” znači potpore koje se uređuju člankom 107. stavkom 1. UFEU-a, a za potrebe ove Uredbe smatra se da ona također obuhvaća de minimis potpore (potpore male vrijednosti) u smislu Uredbe Komisije (EZ) br. 1998/2006 (23), Uredbe Komisije (EZ) br. 1535/2007 (24) te Uredbe Komisije (EZ) br. 875/2007 (25);

(14)

„dovršena operacija” znači fizički dovršena ili u cijelosti provedena operacija za koju su korisnici izvršili sva potrebna plaćanja te za koju je korisnicima uplaćen odgovarajući javni doprinos;

(15)

„javni rashodi” znači sve javne potpore u financiranju operacija, koje potječu iz proračuna nacionalnih, regionalnih ili lokalnih tijela javne vlasti, proračuna Unije povezanog s ESI fondovima, proračuna tijela javnog prava ili proračuna udruga javnih tijela vlasti ili tijela javnog prava te koje, u svrhu određivanja stope sufinancirana za programe ili prioritete ESF-a, mogu obuhvaćati sva financijska sredstva kojima zajednički doprinose poslodavci i radnici.

(16)

„tijelo javnog prava” znači svako tijelo koje se uređuje javnim pravom u smislu članka 1. točke 9. Direktive 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (26) te svaka Europska grupacija za teritorijalnu suradnju (EGTS) uspostavljena u skladu s Uredbom (EZ) br. 1082/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (27), bez obzira na to smatra li se EGTS u odgovarajućim nacionalnim provedbenim odredbama tijelom javnog prava ili tijelom privatnog prava;

(17)

„dokument” znači spis ili elektronički medij u kojemu se nalaze informacije relevantne u kontekstu ove Uredbe;

(18)

„posredničko tijelo” znači svako javno ili privatno tijelo koje djeluje pod nadležnošću upravljačkog tijela ili tijela za ovjeravanje, ili koje izvršava dužnosti u ime tog tijela u odnosu na korisnike koji provode operacije;

(19)

„strategija lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice” znači usklađen skup operacija čija je svrha ostvarivanje lokalnih ciljeva i potreba te koje doprinose ostvarivanju strategije Unije za pametan, održiv i uključiv razvoj i koje osmišljava i provodi lokalna akcijska skupina;

(20)

„sporazum o partnerstvu” znači dokument koji u suradnji s partnerima i u skladu s načelom upravljanja na više razina izrađuje država članica, kojim se utvrđuju strategija, prioriteti i mehanizmi te države članice za djelotvorno i učinkovito korištenje ESI fondovima radi provedbe strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast te koji nakon procjene i dijaloga s dotičnom državom članicom odobrava Komisija;

(21)

„kategorija regija” znači kategorizacija regija na „slabije razvijene regije”, „tranzicijske regije” i „razvijenije regije” u skladu s člankom 90. stavkom 2.;

(22)

„zahtjev za plaćanje” znači zahtjev za plaćanje ili izjava o izdacima koju država članica podnosi Komisiji;

(23)

„EIB” znači Europska investicijska banka, Europski investicijski fond ili bilo koje ovisno društvo Europske investicijske banke;

(24)

„javno-privatna partnerstva” (JPP-ovi) znači oblici suradnje između javnih tijela i privatnog sektora, čiji je cilj poboljšati ostvarenje ulaganja u infrastrukturne projekte ili druge vrste operacija pružajući javne usluge podjelom rizika, udruživanjem stručnosti privatnog sektora ili dodatnim izvorima kapitala;

(25)

"operacija JPP-a" znači operacija koja se provodi ili se namjerava provesti u sklopu strukture javno-privatnog partnerstva;

(26)

„založni račun” znači bankovni račun obuhvaćen pisanim sporazumom između upravljačkog tijela ili posredničkog tijela i tijela koje provodi financijski instrument, ili u slučaju operacija JPP-a, pisani sporazum između korisnika javnog tijela i privatnog partnera koji je odobrilo upravljačko tijelo ili posredničko tijelo, otvoren posebno radi čuvanja sredstava koja se moraju isplatiti nakon razdoblja prihvatljivosti, samo u svrhe predviđene člankom 42. stavkom 1. točkom (c), člankom 42. stavkom 2., člankom 42. stavkom 3. i člankom 64., ili bankovni račun otvoren pod uvjetima da pruža istovrsna jamstva za isplate iz fondova;

(27)

„fond fondova” jest fond osnovan s ciljem pružanja potpore iz jednog ili više programa za nekoliko financijskih instrumenata. Kada se financijski instrumenti provode putem fonda fondova, tijelo koje provodi fond fondova smatra se jedinim korisnikom u smislu točke 10. ovog članka;

(28)

„MSP” znači mikropoduzeće, malo ili srednje poduzeće kako je definirano Preporukom Komisije 2003/361/EZ (28);

(29)

„obračunska godina” znači, za potrebe dijela trećeg i dijela četvrtog, razdoblje od 1. srpnja do 30. lipnja, osim za prvu obračunsku godinu programskog razdoblja, za koju je to razdoblje od početnog datuma prihvatljivosti izdataka do 30. lipnja 2015. Konačna obračunska godina je razdoblje od 1. srpnja 2023. do 30. lipnja 2024.;

(30)

„financijska godina” znači, za potrebe dijela trećeg i dijela četvrtog, razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca;

(31)

„makroregionalna strategija” znači integrirani okvir koji je prihvatilo Europsko vijeće i koji se, između ostalog, može poduprijeti iz ESI fondova u svrhu rješavanja zajedničkih izazova s kojima se suočava definirano zemljopisno područje povezano s državama članicama te treće zemlje smještene na istom zemljopisnom području, koje pritom imaju koristi od pojačane suradnje koja doprinosi ostvarivanju ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije;

(32)

„strategija morskih bazena” znači strukturirani okvir suradnje u odnosu na određeno geografsko područje, koji su izradile institucije Unije, države članice, njihove regije i, prema potrebi, treće zemlje koje dijele morski bazen; strategija morskih bazena uzima u obzir zemljopisne, klimatske, ekonomske i političke specifičnosti morskog bazena;

(33)

„primjenjiv ex ante uvjet” znači konkretan i unaprijed precizno određen kritičan čimbenik koji je preduvjet za djelotvorno i učinkovito ostvarivanje specifičnog cilja prioriteta ulaganja ili prioriteta Unije, izravno je i istinski s njime povezan i ima na njega izravan učinak;

(34)

„specifični cilj” znači rezultat kojem prioritet ulaganja ili prioritet Unije doprinosi u specifičnom nacionalnom ili regionalnom kontekstu radnjama ili mjerama poduzetima u sklopu takvog prioriteta;

(35)

„relevantne preporuke za pojedinu zemlju donesene u skladu s člankom 121. stavkom 2. UFEU-a” i „relevantne preporuke Vijeća donesene u skladu s člankom 148. stavkom 4. UFEU-a” znači preporuke koje se odnose na strukturne probleme za koje je primjereno da se rješavaju višegodišnjim ulaganjima koja su u izravnom opsegu ESI fondova kako je određeno uredbama za pojedine fondove;

(36)

„nepravilnost” znači svako kršenje prava Unije ili nacionalnog prava u vezi s njegovom primjenom koje proizlazi iz djelovanja ili propusta gospodarskog subjekta uključenog u provedbu ESI fondova koje šteti, ili bi moglo naštetiti proračunu Unije, tako da optereti proračun Unije neopravdanim izdatkom.

(37)

„gospodarski subjekt” znači svaka fizička ili pravna osoba ili drugi subjekt koji sudjeluje u provođenju pomoći iz ESI fondova, osim država članica koje obavljaju svoje ovlasti kao javna tijela;

(38)

„sustavna nepravilnost” znači svaka nepravilnost koja se može ponavljati i koja ima visoku vjerojatnost pojavljivanja u sličnim vrstama operacija, što je rezultat ozbiljnih nedostataka u učinkovitom funkcioniranju sustava upravljanja i kontrole, uključujući nemogućnost uspostave odgovarajućih postupaka u skladu s ovom Uredbom i pravilima za pojedine fondove.

(39)

„ozbiljan nedostatak u učinkovitom funkcioniranju sustava upravljanja i kontrole” znači, u svrhu provedbe fondova i EFPR-a u okviru dijela četvrtog, nedostatak koji iziskuje znatna unaprjeđivanja sustava, izlaže fondove i EFPR znatnom riziku od nepravilnosti te čije postojanje nije usklađeno s nekvalificiranim revizorskim mišljenjem o funkcioniranju sustava upravljanja i kontrole.

Članak 3.

Izračun vremenskih ograničenja za odluke Komisije

U skladu s člankom 16. stavcima 2. i 3., člankom 29. stavkom 3., člankom 30. stavcima 2. i 3., člankom 102. stavkom 2., člankom 107. stavkom 2. i člankom 108. stavkom 3., Komisiji je određeno vremensko ograničenje za usvajanje i izmjenu odluke provedbenim aktom, vremensko ograničenje ne uključuje razdoblje koje počinje danom nakon datuma slanja primjedaba Komisije državi članici i traje sve dok država članica ne odgovori na primjedbe.

DIO DRUGI

ZAJEDNIČKE ODREDBE KOJE SE PRIMJENJUJU NA ESI FONDOVE

GLAVA I.

NAČELA POTPORE UNIJE ESI FONDOVIMA

Članak 4.

Opća načela

1.   ESI fondovi u višegodišnjim programima osiguravaju potporu kojom se dopunjuju nacionalne, regionalne i lokalne intervencije radi provedbe strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast, kao i zadaća pojedinih fondova u skladu s njihovim ciljevima koji se temelje na Ugovorima, uključujući ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju, uzimajući u obzir relevantne integrirane smjernice Europa 2020. i relevantne preporuke za pojedinu zemlju donesene u skladu s člankom 121. stavkom 2. UFEU-a te relevantne preporuke Vijeća donesene u skladu s člankom 148. stavkom 4. UFEU-a i, prema potrebi, na nacionalnoj razini, nacionalni program reformi.

2.   Komisija i države članice, uzimajući u obzir poseban kontekst svake države članice, osiguravaju da potpora iz ESI fondova bude u skladu s relevantnim politikama, horizontalnim načelima iz članaka 5., 7. i 8. i prioritetima Unije te da se njome dopunjuju drugi instrumenti Unije.

3.   Potpora iz ESI fondova primjenjuje se u bliskoj suradnji Komisije i država članica u skladu s načelom supsidijarnosti.

4.   Države članice na odgovarajućoj teritorijalnoj razini, u skladu sa svojim institucionalnim, pravnim i financijskim okvirom, i tijela koja su one odredile u tu svrhu trebaju biti odgovorni za pripremu i provedbu programa i izvršavanje svojih zadataka u partnerstvu s relevantnim partnerima navedenima u članku 5., u skladu s ovom Uredbom i pravilima za pojedine fondove.

5.   Pri određivanju mehanizama primjene ESI fondova i korištenja tim fondovima, a posebno financijskih i administrativnih sredstava potrebnih za pripremu i provedbu programâ, u odnosu na praćenje, izvješćivanje, evaluaciju, upravljanje i kontrolu, poštuje se načelo proporcionalnosti, vodeći računa o razini dodijeljene potpore te uzimajući u obzir opći cilj smanjenja administrativnog opterećenja tijela uključenih u upravljanje i kontrolu programa.

6.   U skladu sa svojim odgovornostima Komisija i države članice osiguravaju koordinaciju između ESI fondova te ESI fondova i drugih relevantnih politika, strategija i instrumenata Unije, uključujući one koji se nalaze u okviru vanjskog djelovanja Unije.

7.   Dio proračuna Unije koji se dodjeljuje za ESI fondove izvršava se u okviru dijeljenog upravljanja između država članica i Komisije u skladu s člankom 59. Financijske uredbe, uz iznimku iznosa Kohezijskog fonda koji se prenosi u CEF naveden u članku 92. stavku 6. ove Uredbe te inovativnih aktivnosti Komisije u skladu s člankom 8. Uredbe o EFRR-u te tehničke pomoći na inicijativu Komisije i potpore izravnom upravljanju u skladu s Uredbom o EFPR-u.

8.   Komisija i države članice primjenjuju načelo dobrog financijskog upravljanja u skladu s člankom 30. Financijske uredbe.

9.   Komisija i države članice osiguravaju učinkovitost ESI fondova tijekom pripreme i provedbe, u odnosu na praćenje, izvješćivanje i evaluaciju.

10.   Komisija i države članice postupaju u skladu sa svojim ulogama u ESI fondovima radi smanjenja administrativnog opterećenja korisnika.

Članak 5.

Partnerstvo i upravljanje na više razina

1.   Za sporazum o partnerstvu i svaki pojedini program svaka država članica, u skladu sa svojim institucionalnim i pravnim okvirom, organizira partnerstvo s nadležnim regionalnim i lokalnim tijelima. Partnerstvo također uključuje sljedeće partnere:

(a)

nadležna urbana i druga javna tijela;

(b)

gospodarske i socijalne partnere; i

(c)

nadležna tijela koja predstavljaju civilno društvo, uključujući partnere na području zaštite okoliša, nevladine organizacije i tijela zadužena za promicanje socijalne uključenosti, ravnopravnosti spolova i nediskriminacije.

2.   U skladu s načelom upravljanja na više razina države članice uključuju partnere iz stavka 1. u izradu sporazuma o partnerstvu i izvještaja o napretku i tijekom izrade i provedbe programa, uključujući sudjelovanjem u odborima za praćenje programa u skladu s člankom 48.

3.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirani akt u skladu s člankom 149. kako bi osigurala europski kodeks ponašanja za partnerstvo („kodeks ponašanja”) u svrhu podupiranja i olakšavanja državama članicama u organizaciji partnerstava, u skladu sa stavcima 1. i 2. ovog članka. Kodeksom ponašanja određuje se okvir unutar kojeg države članice u skladu sa svojim institucionalnim i pravnim okvirom, kao i svojim nacionalnim i regionalnim nadležnostima, ostvaruju provedbu partnerstva. Kodeks ponašanja, potpuno poštujući načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, utvrđuje sljedeće elemente:

(a)

glavna načela za transparentne postupke koji se moraju slijediti pri određivanju relevantnih partnera uključujući, prema potrebi, njihove krovne organizacije kako bi se državama članicama olakšalo određivanje najprikladnijih relevantnih partnera u skladu s njihovim institucionalnim i pravnim okvirom;

(b)

glavna načela i dobre primjere iz prakse za uključenost različitih kategorija relevantnih partnera, kao što je utvrđeno u stavku 1., u izradu Sporazuma o partnerstvu i programa, informacija o njihovoj uključenosti i u različitim fazama provedbe;

(c)

dobre primjere iz prakse za izradu pravila za članstvo i interne postupke odbora za praćenje o kojima će prema potrebi odlučiti države članice ili odbori za praćenje programa u skladu s relevantnim odredbama ove Uredbe i pravilima za pojedine fondove;

(d)

glavne ciljeve i dobre primjere iz prakse u slučajevima kada upravljačko tijelo uključuje relevantne partnere u izradi poziva za dostavu prijedloga i posebno najbolje primjere iz prakse za izbjegavanje mogućih sukoba interesa u slučajevima kad je moguće da relevantni partneri budu i potencijalni korisnici te za uključenost relevantnih partnera u izradu izvješća o napretku i u odnosu na praćenje i evaluaciju programa u skladu s relevantnim odredbama ove Uredbe i pravilima za pojedine fondove;

(e)

okvirna područja, teme i dobre primjere iz prakse kako nadležna tijela država članica mogu koristiti ESI fondove, uključujući tehničku pomoć u jačanju institucionalnog kapaciteta relevantnih partnera u skladu s relevantnim odredbama ove Uredbe i pravilima za pojedine fondove;

(f)

ulogu Komisije u širenju dobrih primjera iz prakse;

(g)

glavna načela i dobre primjere iz prakse koja državama članicama mogu olakšati procjenu provedbe partnerstva i njegove dodane vrijednosti.

Odredbe kodeksa ponašanja ni na koji način neće osporavati relevantne odredbe ove Uredbe ili pravila za pojedine fondove.

4.   O delegiranom aktu iz stavka 3. ovog članka o Europskom kodeksu ponašanja o partnerstvu Komisija istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće do 18. travnja 2014. Taj delegirani akt ne određuje datum početka primjene raniji od datuma njegova donošenja.

5.   Kršenje obveza nametnutih državi članici, bilo ovim člankom ili delegiranim aktom usvojenim u skladu sa stavkom 3. ovog članka ne predstavlja nepravilnost koja vodi do financijske korekcije prema članku 85.

6.   Komisija se najmanje jednom godišnje za svaki od ESI fondova savjetuje s organizacijama koje predstavljaju partnere na razini Unije o primjeni potpore iz tog ESI fonda te o ishodu obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

Članak 6.

Usklađenost s pravom Unije i nacionalnim pravom

Operacije koje podupiru ESI fondovi bit će u skladu s primjenjivim pravom Unije i nacionalnim pravom koji se tiče njegove primjene („primjenjivo pravo”)

Članak 7.

Promicanje ravnopravnosti žena i muškaraca i zabrana diskriminacije

Države članice i Komisija osiguravaju da se promicanje ravnopravnosti žena i muškaraca i integracija rodne perspektive uzmu u obzir tijekom izrade i provedbe programa, uključujući u odnosu na njegovo praćenje, izvješćivanje i evaluaciju.

Države članice i Komisija poduzimaju odgovarajuće korake za sprečavanje svake diskriminacije na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili seksualne orijentacije tijekom izrade i provedbe programa. Dostupnost za osobe s invaliditetom posebno se uzima u obzir tijekom izrade i provedbe programa.

Članak 8.

Održivi razvoj

Ciljevi ESI fondova ostvaruju se u skladu s načelom održivog razvoja i promicanjem cilja Unije koji se odnosi na očuvanje, zaštitu i unapređenje kvalitete okoliša u skladu s člankom 11. i člankom 191. stavkom 1. UFEU-a, uzimajući u obzir načelo „onečišćivač plaća”.

Tijekom izrade i provedbe sporazuma o partnerstvu i programa države članice i Komisija promiču zahtjeve za zaštitu okoliša, učinkovitost resursa, ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu istima, bioraznolikost, spremnost na katastrofe te prevenciju rizika i upravljanje njima. Države članice pružaju informacije o potpori ciljevima na području klimatskih promjena koristeći se metodologijom utemeljenom na kategorijama intervencija ili mjerama kako je prikladno za svaki od fondova. Ta metodologija sastoji se od ponderiranja potpore koja se dodjeljuje iz ESI fondova, na razini koja odražava opseg do kojeg ta potpora doprinosi ciljevima ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe njima. Specifično ponderiranje razlikuje se o tome doprinosi li potpora značajno ili umjereno ciljevima klimatskih promjena. Tamo gdje potpora ne doprinosi značajno tim ciljevima ili je doprinos beznačajan, dodjeljuje se ponderirana vrijednost nula. U slučaju EFRR-a, ESF-a i Kohezijskog fonda ponderirane vrijednosti dodaju se kategorijama intervencije koje su uspostavljene unutar nomenklature koju je usvojila Komisija. U slučaju EPFRR-a ponderiranje se dodaje žarišnim područjima navedenim u uredbi EPFRR-a, a u slučaju EFPR-a dodaje se vrijednostima navedenim u Uredbi o EFPR-u.

Komisija provedbenim aktom određuje jedinstvene uvjete za svaki od ESI fondova za primjenu ove metodologije iz drugog stavka. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 150. stavka 3.

GLAVA II.

STRATEŠKI PRISTUP

POGLAVLJE I.

Tematski ciljevi ESI fondova i Zajedničkog strateškog okvira

Članak 9.

Tematski ciljevi

Kako bi doprinijelo strategiji Unije za pametan, održiv i uključiv rast, kao i zadaćama pojedinih fondova u skladu s njihovim ciljevima koji se temelje na Ugovorima, uključujući ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju, svaki ESI fond podupire sljedeće tematske ciljeve:

(1)

jačanje istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija;

(2)

poboljšanje pristupa informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji te njezine uporabe i kvalitete;

(3)

jačanje konkurentnosti MSP-ova, poljoprivrednog sektora (u sklopu EPFRR-a) te sektora ribarstva i akvakulture (u sklopu EFPR-a);

(4)

podršku prelasku na ekonomiju s niskom razinom emisije CO2 u svim sektorima;

(5)

promicanje prilagodbe na klimatske promjene, sprečavanje rizika i upravljanje njima;

(6)

očuvanje i zaštita okoliša i promicanje učinkovitosti resursa;

(7)

promicanje održivog prometa i uklanjanje uskih grla u infrastrukturi ključnih mreža;

(8)

promicanje održivog i kvalitetnog zapošljavanja i podrška mobilnosti radne snage;

(9)

promicanje socijalne uključenosti, borba protiv siromaštva i svake diskriminacije;

(10)

ulaganje u obrazovanje, osposobljavanje i strukovno osposobljavanje za vještine i cjeloživotno učenje;

(11)

jačanje institucionalnih kapaciteta javnih tijela i zainteresiranih strana te učinkovite javne uprave.

Tematski ciljevi pretaču se u prioritete za pojedine ESI fondove i utvrđuju u pravilima za pojedine fondove.

Članak 10.

Zajednički strateški okvir

1.   Radi promicanja usklađenog, uravnoteženog i održivog razvoja Unije uspostavlja se Zajednički strateški okvir („ZSO”), određen u Prilogu I. ZSO-om se utvrđuju strateška temeljna načela kako bi se olakšao proces programiranja i sektorska i teritorijalna koordinacija intervencija Unije u okviru ESI fondova te koordinacija s drugim relevantnim politikama i instrumentima Unije u skladu s ciljevima strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast, uzimajući u obzir ključna teritorijalna pitanja za razne vrste teritorija.

2.   Strateška temeljna načela utvrđena ZSO utvrđuju se u skladu sa svrhom i opsegom potpore koju pruža svaki ESI fond, u skladu s pravilima kojima se uređuje rad svakog ESI fonda, kao što je definirano u ovoj Uredbi i pravilima za pojedine fondove. ZSO ne nameće dodatne obveze državama članicama izvan onih obuhvaćenih okvirom relevantnih sektorskih politika Unije.

3.   ZSO olakšava izradu sporazuma o partnerstvu i programa u skladu s načelima proporcionalnosti i supsidijarnosti te uzima u obzir nacionalne i regionalne nadležnosti pri odlučivanju o posebnim i odgovarajućim mjerama politike i koordinacije.

Članak 11.

Sadržaj

ZSO-om se utvrđuju:

(a)

mehanizmi kojima se osigurava doprinos ESI fondova strategiji Unije za pametan, održiv i uključiv rast te usklađenosti i dosljednosti programiranja ESI fondova s relevantnim preporukama za pojedinu zemlju donesenima u skladu s člankom 121. stavkom 2. UFEU-a i relevantnim preporukama Vijeća donesenima u skladu s člankom 148. stavkom 4. UFEU-a i, prema potrebi, na nacionalnoj razini, nacionalnim programom reformi;

(b)

pravila za promicanje integrirane upotrebe ESI fondova;

(c)

pravila za koordinaciju između ESI fondova s drugim relevantnim politikama i instrumentima Unije, uključujući vanjske instrumente suradnje;

(d)

horizontalna načela iz članaka 5., 7. i 8. i međusektorski ciljevi politike za provedbu ESI fondova;

(e)

pravila za rješavanje ključnih teritorijalnih pitanja za urbana, ruralna, obalna i ribolovna područja, demografskih izazova regija ili posebnih potreba geografskih područja suočenih s teškim i trajnim prirodnim ili demografskim teškoćama kako je navedeno u člancima 174. UFEU-a i posebnih problema najudaljenijih regija u smislu članka 349. UFEU-a;

(f)

prioritetna područja za aktivnosti suradnje u okviru ESI fondova, prema potrebi uzimajući u obzir makroregionalne strategije i strategije morskih bazena.

Članak 12.

Revizija

Ako postoje znatne promjene socijalne ili ekonomske situacije u Uniji ili strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast, Komisija može podnijeti prijedlog za pregled ZSO-a, ili Europski parlament ili Vijeće, postupajući u skladu s člancima 225. odnosno 241. UFEU-a, mogu zatražiti od Komisije da podnese takav prijedlog.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149. kako bi se dopunili ili izmijenili odjeljci 4 i 7. Priloga I. kad je potrebno uzeti u obzir promjene politika ili instrumenata Unije navedenih u odjeljku 4. ili promjene aktivnosti suradnje navedenih u odjeljku 7., ili uzeti u obzir uvođenje novih politika, instrumenata ili aktivnosti suradnje Unije.

Članak 13.

Smjernice za korisnike

1.   Komisija priprema smjernice za učinkovito pristupanje i korištenje ESI fondovima te za iskorištavanje komplementarnosti s ostalim instrumentima relevantnih politika Unije.

2.   Smjernice se sastavljaju do 30. lipnja 2014. i sadržavaju pregled dostupnih relevantnih instrumenata na razini Unije za svaki tematski cilj, s detaljnim izvorima informacija, primjerima dobre prakse za kombiniranje dostupnih instrumenata financiranja u okviru područja politike, opis relevantnih tijela i tijela uključenih u upravljanje svakim instrumentom, kontrolni popis za potencijalne korisnike kako bi im se pružila pomoć pri određivanju najprikladnijeg izvora financiranja.

3.   Smjernice se objavljuju na internetskim stranicama relevantne glavne uprave Europske komisije. Komisija i upravljačka tijela, postupajući u skladu s pravilima za pojedine fondove. te u suradnji s Odborom regija, osiguravaju prosljeđivanje smjernica potencijalnim korisnicima.

POGLAVLJE II.

Sporazum o partnerstvu

Članak 14.

Izrada sporazuma o partnerstvu

1.   Svaka država članica izrađuje sporazum o partnerstvu za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

2.   Sporazum o partnerstvu sastavljaju države članice u suradnji s partnerima iz članka 5. Sporazum se izrađuje u dijalogu s Komisijom. Države članice sastavljaju sporazum o partnerstvu utemeljen na transparentnim postupcima u odnosu na javnost te u skladu sa svojim institucionalnim i pravnim okvirom.

3.   Sporazumom o partnerstvu obuhvaća se cjelokupna potpora iz ESI fondova u dotičnoj državi članici.

4.   Svaka država članica Komisiji dostavlja svoj sporazum o partnerstvu do 22. travnja 2014.

5.   Kada jedna ili više uredbi za pojedine fondove ne stupi na snagu ili se ne očekuje da će stupiti na snagu do 22. veljace 2014., sporazum o partnerstvu koji podnosi država članica u skladu sa stavkom 4. ne treba sadržavati elemente iz članka 15. stavka 1. točke (a) podtočaka ii., iii., iv. i vi. za ESI fond koji je pogođen tim odgađanjem ili očekivanim odgađanjem stupanja na snagu uredbe za pojedini fond.

Članak 15.

Sadržaj sporazuma o partnerstvu

1.   Sporazumom o partnerstvu utvrđuju se:

(a)

mehanizmi kojima se osigurava usklađenost sa strategijom Unije za pametan, održiv i uključiv rast te sa zadaćama za pojedine fondove u skladu s njihovim ciljevima koji se temelje na Ugovorima, uključujući ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju, uključujući:

i.

analizu razlika, razvojnih potreba i potencijala za rast s obzirom na tematske ciljeve i teritorijalne izazove te, prema potrebi, uzimajući u obzir nacionalni program reformi i relevantne preporuke za pojedinu zemlju donesene u skladu s člankom 121. stavkom 2. UFEU-a i relevantne preporuke Vijeća donesene u skladu s člankom 148. stavkom 4. UFEU-a;

ii.

sažetak ex anteevaluacije programa ili ključne zaključke ex ante evaluacije sporazuma o partnerstvu ako su potonju evaluaciju provele države članice na vlastitu inicijativu;

iii.

odabrane tematske ciljeve i sažetak glavnih rezultata za svaki odabrani tematski cilj koji se očekuje od svakog ESI fonda;

iv.

okvirna raspodjela potpore Unije po tematskim ciljevima na nacionalnoj razini za svaki ESI fond te ukupni okvirni iznos potpore predviđen za ciljeve u području klimatskih promjena;

v.

primjenu horizontalnih načela iz članaka 5., 7. i 8. i ciljeva politike za primjenu ESI fondova;

vi.

popis programa u okviru EFRR-a, ESF-a i Kohezijskog fonda, osim onih koji su u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”, te programa u okviru EPFRR-a i EFPR-a, s okvirnom raspodjelom po ESI fondu i po godini;

vii.

podaci o dodjeli sredstava povezanih s pričuvom za ostvarenje postignuća raščlanjeni po ESI fondu i tamo gdje je to potrebno po kategoriji regije te o iznosima izuzetim u svrhu izračuna pričuve za ostvarenje postignuća na temelju članka 20.;

(b)

mehanizmi kojima se osigurava učinkovita provedba ESI fondova, uključujući:

i.

mehanizme u skladu s institucionalnim okvirom država članica kojima se osigurava usklađenost između ESI fondova i drugih financijskih instrumenata Unije i nacionalnih financijskih instrumenata, kao i usklađenost s financiranjem iz EIB-a;

ii.

informacije potrebne za ex ante provjeru poštovanja pravila o dodatnosti utvrđenih u dijelu trećem;

iii.

sažetak procjene ispunjavanja primjenjivih ex ante uvjeta u skladu s člankom 19. i Prilogom XI. na nacionalnoj razini te, u slučaju da ex ante uvjeti nisu ispunjeni, aktivnosti koje treba poduzeti, odgovornih tijela te raspored provedbe tih aktivnosti;

iv.

metodologiju i mehanizme kojima se osigurava dosljednost u funkcioniranju okvira za procjenu ostvarenja postignuća u skladu s člankom 21.;

v.

procjenu treba li ojačati administrativni kapacitet tijela uključenih u upravljanje i kontrolu programa i, prema potrebi, korisnika te sažetak aktivnosti koje u tu svrhu treba poduzeti;

vi.

sažetak planiranih aktivnosti programa, uključujući okvirni raspored za ostvarenje smanjenja administrativnog opterećenja korisnika;

(c)

mehanizmi za načelo partnerstva kako se navodi u članku 5.;

(d)

okvirni popis partnera iz članka 5. i sažetak aktivnosti koje su poduzete kako bi ih se uključilo u skladu s člankom 5. te njihove uloge u izradi sporazuma o partnerstvu i izvješća o napretku, kao što je navedeno u članku 52.

2.   Sporazum o partnerstvu također navodi:

(a)

integrirani pristup teritorijalnom razvoju koji se podupire iz ESI fondova ili sažetak integriranih pristupa teritorijalnom razvoju temeljenom na sadržaju programa, određujući:

i.

mehanizme kojima se osigurava integrirani pristup upotrebi ESI fondova za teritorijalni razvoj posebnih subregionalnih područja, posebno provedba mehanizama za članke 32., 33. i 36., popraćene načelima za određivanje urbanih područja u kojima se moraju provesti integrirane radnje za održivi urbani razvoj;

ii.

prioritetna područja za suradnju u okviru ESI fondova, prema potrebi uzimajući u obzir makroregionalne strategije i strategije morskih bazena.

iii.

prema potrebi, integrirani pristup usmjeren na posebne potrebe geografskih područja koja su najviše zahvaćena siromaštvom ili ciljnih skupina izloženih najvećem riziku od diskriminacije ili socijalne isključenosti, s posebnim osvrtom na marginalizirane zajednice, osobe s invaliditetom, dugotrajno nezaposlene osobe i mlade osobe koje nisu zaposlene, ne obrazuju se niti se osposobljavaju;

iv.

prema potrebi, integrirani pristup usmjeren na demografske izazove regija ili posebne potrebe zemljopisnih područja izloženih ozbiljnim i trajnim prirodnim ili demografskim teškoćama, kao što je navedeno u članku 174. UFEU-a;

(b)

mehanizme kojima se osigurava učinkovita provedba ESI fondova, uključujući procjenu postojećih sustava elektroničke razmjene podataka i sažetak planiranih aktivnosti kojima se postupno omogućuje svaka razmjena informacija između korisnika i tijela koja su zadužena za upravljanje programima i njihovu kontrolu na temelju elektroničke razmjene podataka.

Članak 16.

Usvajanje i izmjena sporazuma o partnerstvu

1.   Komisija ocjenjuje usklađenost sporazuma o partnerstvu s ovom Uredbom, uzimajući u obzir nacionalni program reformi i, prema potrebi, relevantne preporuke za pojedinu zemlju donesene u skladu s člankom 121. stavkom 2. UFEU-a i relevantne preporuke Vijeća donesene u skladu s člankom 148. stavkom 4. UFEU-a, kao i ex ante evaluaciju programa, te o svojim primjedbama obavješćuje u roku od tri mjeseca od dana kada država članica podnese sporazum o partnerstvu. Dotična država članica pruža sve potrebne dodatne informacije i prema potrebi revidira sporazum o partnerstvu.

2.   Komisija provedbenim aktima donosi odluku o odobravanju elemenata sporazuma o partnerstvu koji su obuhvaćeni člankom 15. stavkom 1. i onih koji su obuhvaćeni člankom 15. stavkom 2. u slučajevima kada se država članica koristi odredbama članka 96. stavka 8., za elemente za koje je potrebna odluka Komisije iz članka 96. stavka 10., najkasnije četiri mjeseca nakon što je država članica predala svoj sporazum o partnerstvu, pod uvjetom da su sve primjedbe Komisije uzete u obzir na odgovarajući način. Sporazum o partnerstvu ne stupa na snagu prije 1. siječnja 2014.

3.   Komisija za svaku državu članicu priprema izvješće o ishodu pregovora koji se odnose na sporazume o partnerstvu i programe, uključujući pregled ključnih problema, najkasnije do 31. prosinca 2015. To se izvješće istodobno podnosi Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija.

4.   Ako država članica predloži izmjenu elemenata sporazuma o partnerstvu obuhvaćenih odlukom Komisije kao što je navedeno u stavku 2., Komisija vrši procjenu u skladu sa stavkom 1. i prema potrebi provedbenim aktima donosi odluku o odobravanju izmjene u roku od tri mjeseca od dana kada je država članica podnijela izmjenu.

5.   Ako država članica mijenja elemente sporazuma o partnerstvu koji nisu obuhvaćeni odlukom Komisije kao što je navedeno u stavku 2., ona će o tome obavijestiti Komisiju unutar mjesec dana od dana odluke o izvršenju izmjene.

Članak 17.

Donošenje revidiranog sporazuma o partnerstvu u slučaju odgode stupanja na snagu uredbe za pojedini fond

1.   Kada se primjenjuje članak 14. stavak 5. svaka država članica podnosi Komisiji revidirani sporazum o partnerstvu koji uključuje elemente koji u sporazumu o partnerstvu nedostaju za dotični ESI fond, u roku od dva mjeseca od dana stupanja na snagu uredbe za pojedini fond koji je bio predmet odgode.

2.   Komisija utvrđuje je li revidirani sporazum o partnerstvu u skladu s tom Uredbom prema članku 16. stavku 1. i provedbenim aktom donosi odluku i odobrava revidirani sporazum o partnerstvu u skladu s člankom 16. stavkom 2.

POGLAVLJE III.

Tematska koncentracija, ex ante uvjeti i pregled uspješnosti

Članak 18.

Tematska koncentracija

Države članice u skladu s pravilima za pojedine fondove koncentriraju potporu na intervencije kojima se ostvaruje najveća dodana vrijednost strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast, uzimajući u obzir ključne teritorijalne izazove različitih vrsta teritorija u skladu sa ZSO-om, probleme identificirane u nacionalnim programima reformi i, prema potrebi, relevantne preporuke za pojedinu zemlju donesene u skladu s člankom 121. stavkom 2. UFEU-a te relevantne preporuke Vijeća donesene u skladu s člankom 148. stavkom 4. UFEU-a. Odredbe o tematskoj koncentraciji obuhvaćene pravilima za pojedine fondove ne primjenjuju se na tehničku pomoć.

Članak 19.

Ex ante uvjeti

1.   Države članice procjenjuju u skladu sa svojim institucionalnim i pravnim okvirom te u kontekstu pripreme programa i, prema potrebi, sporazuma o partnerstvu, primjenjuju li se ex ante uvjeti propisani u pravilima za pojedine fondove i opći ex-ante uvjeti iz dijela II. Priloga XI. na specifične ciljeve u okviru prioriteta njihovih programa te jesu li ispunjeni primjenjivi ex ante uvjeti.

Ex ante uvjeti primjenjuju se samo i ako su u skladu s definicijom utvrđenom u članku 2. točki 33. ispunjena s obzirom na specifične ciljeve provedene u okviru prioriteta programa. Ne dovodeći u pitanje definiciju utvrđenu u članku 2. točki 33., pri procjeni primjenjivosti uzima se u obzir načelo proporcionalnosti, u skladu s člankom 4. stavkom 5. prema potrebi uzimajući u obzir razinu dodijeljene potpore. Procjena ispunjenja ograničena je na kriterije utvrđene u pravilima za pojedine fondove i u dijelu II. Priloga XI.

2.   U sporazumu o partnerstvu daje se sažetak procjene ispunjavanja primjenjivih ex ante uvjeta na nacionalnoj razini i za one koji, u skladu s procjenom iz stavka 2., nisu ispunjeni na dan podnošenja sporazuma o partnerstvu, mjere koje je potrebno poduzeti, nadležna tijela te raspored za provedbu tih mjera. U svakom programu navodi se koji se od ex ante uvjeta navedenih u relevantnim pravilima za pojedine fondove i općim ex ante uvjetima iz dijela II. Priloga XI. primjenjuju na njega i koji su od njih, u skladu s ocjenom iz stavka 1., ispunjeni na dan podnošenja sporazuma o partnerstvu i programa. Ako primjenjivi ex ante uvjeti nisu ispunjeni, program sadrži opis mjera koje se trebaju poduzeti, nadležna tijela i raspored za njihovu provedbu. Države članice ispunjavaju te ex ante uvjete najkasnije do 31. prosinca 2016. godine i izvješćuju o njihovom ispunjavanju najkasnije u godišnjem izvješću o provedbi za 2017. u skladu s člankom 50. stavkom 4. ili izvješću o napretku za 2017., u skladu s člankom 52. stavkom 2. točkom (c).

3.   Komisija procjenjuje dosljednost i prikladnost informacija koje je dostavila država članica o primjenjivosti ex ante uvjeta i o ispunjavanju primjenjivih ex ante uvjeta u okviru svoje ocjene programa i, prema potrebi, sporazuma o partnerstvu.

Pri procjeni primjenjivosti od strane Komisije u skladu s člankom 4. stavkom 5. u obzir se uzima načelo proporcionalnosti, prema potrebi uzimajući u obzir razinu dodijeljene potpore. Ocjenjivanje ispunjavanja od strane Komisije ograničeno je na kriterije utvrđene u pravilima za pojedine fondove i kriterije iz dijela II. Priloga XI. i u skladu je s nacionalnim i regionalnim nadležnostima s obzirom na specifične i prikladne političke mjere koje uključuju sadržaj strategija.

4.   U slučaju neslaganja između Komisije i države članice o primjenjivosti ex ante uvjeta na specifične ciljeve prioriteta programa ili njegova ispunjenja, i primjenjivost u skladu s definicijom iz članka 2. točke 33. i neispunjenje utvrđuje Komisija.

5.   Komisija pri donošenju programa može odlučiti obustaviti sva ili dio međuplaćanja na ime mjerodavnog prioriteta tvog programa ovisno o zadovoljavajućem dovršetku aktivnosti iz stavka 2., ako je potrebno kako bi se izbjeglo značajnije ugrožavanje učinkovitog i djelotvornog ostvarenja specifičnih ciljeva predmetnog prioriteta. Neprovođenje aktivnosti za ispunjavanje nekog primjenjivog ex ante uvjeta koji nije bio ispunjen na dan predaje sporazuma o partnerstvu i dotičnih programa, do roka utvrđenog u stavku 2., Komisiji predstavlja temelj za obustavu međuplaćanja na ime obuhvaćenih prioriteta programa. U oba slučaja, opseg obustave je razmjeran, uzimajući u obzir aktivnosti koje treba poduzeti i ugrožena sredstva.

6.   Stavak 5. nije primjenjiv u slučaju sporazuma između Komisije i države članice o neprimjenjivosti ex ante uvjeta ili o činjenici da je primjenjivi ex ante uvjet ispunjen, kako je navedeno u odobrenju programa i sporazuma o partnerstvu ili ako u roku od 60 dana od podnošenja relevantnog izvješća iz stavka 2. nema primjedbi Komisije.

7.   Komisija bez odgode ukida obustavu međuplaćanja za prioritete kada država članica poduzme potrebne mjere ispunjenja ex ante uvjeta primjenjivih na dotični program koji nisu bili ispunjeni u vrijeme odluke Komisije o obustavi. Ona isto tako bez odlaganja ukida obustavu ako se, zbog izmjene programa vezano uz predmetni prioritet, mjerodavni ex ante uvjet više ne primjenjuje.

8.   Stavci od 1. do 7. ne primjenjuju se na programe u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”.

Članak 20.

Pričuva za ostvarenje postignuća

6 % sredstava dodijeljenih EFRR-u, ESF-u i Kohezijskom fondu u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” iz članka 89. stavka 2. točke (a) ove Uredbe, kao i EPFRR-u i mjerama financiranima u okviru dijeljenog upravljanja u skladu s Uredbom o EFPR-u čine pričuvu za ostvarenje postignuća koja se uspostavlja sporazumom o partnerstvu i u programima i dodjeljuje se posebnim prioritetima u skladu s člankom 22. ove Uredbe.

Sljedeća sredstva isključena su u svrhu izračuna pričuve za ostvarenje postignuća:

(a)

sredstva dodijeljena Inicijativi za zapošljavanje mladih na temelju operativnog programa u skladu s člankom 18. Uredbe o ESF-u;

(b)

sredstva dodijeljena tehničkoj pomoći na inicijativu Komisije;

(c)

sredstva prenesena iz prvog stupa ZPP-a u EPFRR u skladu s člankom 7. stavkom 2. i člankom 14. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1307/2013

(d)

sredstva prenesena u EPFRR primjenom članaka 10.b, 136. i 136.b Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 u odnosu na kalendarske godine 2013., odnosno 2014.;

(e)

sredstva prenesena iz Kohezijskog fonda u CEF u skladu s člankom 92. stavkom 6. ove Uredbe;

(f)

sredstva prenesena u Fond za europsku pomoć najugroženijima u skladu s člankom 92. stavkom 7. ove Uredbe;

(g)

sredstva dodijeljena inovativnim mjerama za održivi urbani razvoj u skladu s člankom 92. stavkom 8. ove Uredbe.

Članak 21.

Pregled uspješnosti

1.   Komisija će u suradnji s državama članicama izvršiti pregled uspješnosti programa u svakoj državi članici 2019. godine („pregled uspješnosti”), uzimajući u obzir okvir za procjenu ostvarenja postignuća utvrđen odgovarajućim programima. Metoda određivanja okvira za procjenu ostvarenja postignuća utvrđena je u Prilogu II.

2.   Pregledom uspješnosti se ispituje ostvarivanje ključnih etapa programa na razini prioriteta na temelju informacija i ocjena iznesenih u godišnjem izvješću o provedbi koje će države članice podnijeti 2019.

Članak 22.

Primjena okvira za procjenu ostvarenja postignuća

1.   Pričuva za ostvarenje postignuća predstavlja između 5 i 7 % dodjele sredstava svakom prioritetu u okviru programa, osim prioriteta namijenjenih tehničkoj pomoći i programa namijenjenih financijskim instrumentima u skladu s člankom 39. Ukupan iznos pričuve za ostvarenje postignuća koji dodjeljuje fond i kategorija regije iznosi 6 %. Iznosi koji odgovaraju pričuvi za ostvarenje postignuća određeni su programima raščlanjenima prema prioritetima i, ako je potrebno, po ESI fondovima i kategorijama regija.

2.   Na temelju pregleda uspješnosti Komisija će u roku od dva mjeseca od primitka godišnjeg izvješća o provedbi u 2019. godini za svaki ESI fond i svaku državu provedbenim aktima donijeti odluku o utvrđivanju programa i prioriteta čije su ključne etape ostvarene, navodeći te informacije po ESI fondu i po kategoriji, gdje prioritet obuhvaća više od jednog fonda ili kategorije regije.

3.   Pričuva za ostvarenje postignuća dodjeljuje se samo programima i prioritetima koji su ostvarili ključne etape. Ako su prioritetima ostvarene ključne etape, smatra se da je iznos pričuve za ostvarenje postignuća određen za prioritet definitivno dodijeljen na temelju odluke Komisije iz stavka 2.

4.   Ako prioritetima nisu ostvarene ključne etape, država članica predlaže ponovnu dodjelu odgovarajućeg iznosa pričuve za ostvarenje postignuća prioritetima utvrđenim odlukom Komisije iz stavka 2. te druge izmjene programa koje proizlaze iz ponovne dodjele pričuve za ostvarenje postignuća, najkasnije tri mjeseca nakon donošenja odluke iz stavka 2.

Komisija odobrava izmjenu dotičnih programa u skladu s člankom 30. stavcima 3.i 4. Ako država članica ne dostavi informacije u skladu s člankom 50. stavcima 5. i 6., pričuva za ostvarenje postignuća za dotične programe i prioritete ne dodjeljuje se tim programima ili prioritetima.

5.   Prijedlog države članice da se ponovno dodijeli pričuva za ostvarenje postignuća usklađen je sa zahtjevima za tematskom koncentracijom, minimalnim iznosima sredstava utvrđenih ovom Uredbom i pravilima za pojedine fondove. Odstupajući od toga, kada jednim prioritetom ili više njih povezanih sa zahtjevima za tematskom koncentracijom ili minimalnim iznosima sredstava nisu ostvarene ključne etape, države članice mogu predložiti ponovnu dodjelu pričuve, koja nije u skladu sa spomenutim zahtjevima i minimalnim iznosima.

6.   Ako na temelju pregleda uspješnosti za neki prioritet postoji dokaz o ozbiljnom neuspjehu s obzirom na ostvarivanje ključnih etapa tog prioreiteta u vezi s financijskim pokazateljima i pokazateljima ostvarenja te ključnim koracima provedbe utvrđenima u okviru za procjenu ostvarenja postignuća, i da su razlog tomu neuspjehu jasno utvrđene slabosti provedbe o kojima je Komisija u skladu s člankom 50. stavkom 8. i u bliskoj suradnji prethodno obavijestila dotičnu državu članicu, a ta država članica nije poduzela potrebnu korektivnu mjeru kako bi otklonila te slabosti, Komisija može, no ne prije pet mjeseci od takve obavijesti, obustaviti sva međuplaćanja za određeni prioritet programa ili jedan dio tih plaćanja u skladu s postupkom utvrđenim pravilima za pojedine fondove.

Komisija bez odgode ukida obustavu međuplaćanja kada država članica poduzme potrebnu korektivnu mjeru. Ako se korektivna mjera odnosi na prijenos financijskih sredstava u druge programe ili prioritete koji su ostvarili svoje ključne etape, Komisija provedbenim aktom odobrava potrebnu izmjenu dotičnih programa u skladu s člankom 30. stavkom 2. Odstupajući od članka 30. stavka 2., Komisija u takvim slučajevima odlučuje o izmjeni najkasnije dva mjeseca nakon što država članica podnese zahtjev za izmjenom.

7.   Kad na temelju ispitivanja konačnog izvješća o provedbi programa Komisija utvrdi ozbiljan propust u postizanju ciljeva koji se odnose isključivo na financijske pokazatelje, pokazatelje ostvarenja i ključne korake provedbe navedene u okviru za procjenu ostvarenja postignuća, zbog jasno utvrđenih slabosti provedbe o kojima je Komisija u skladu s člankom 50. stavkom 8. i bliskom suradnjom prethodno obavijestila dotičnu državu članicu, a ta država članica nije poduzela potrebnu korektivnu mjeru kako bi otklonila tu slabost, Komisija može, neovisno o članku 85., primijeniti financijske korekcije u pogledu dotičnih prioriteta u skladu s pravilima za pojedine fondove.

Pri primjeni financijskih korekcija Komisija uzima u obzir, uz dužno poštovanje načela proporcionalnosti, razinu apsorpcije i vanjske čimbenike koji doprinose neuspjehu.

Financijske korekcije ne primjenjuju se ako je do neuspjeha u ostvarivanju ciljeva došlo zbog društveno-gospodarskih ili okolišnih čimbenika, važnih promjena u gospodarskim ili okolišnim uvjetima u dotičnoj državi članici ili zbog više sile koja znatno utječe na provedbu dotičnih prioriteta.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149. kako bi utvrdila detaljna pravila za kriterije za određivanje razine financijske korekcij koju treba primijeniti.

Komisija donosi provedbene akte o kojima se određuju detaljni mehanizmi za osiguravanje usklađenog pristupa određivanju ključnih etapa i ciljeva u okviru za procjenu ostvarenja postignuća za svaki prioritet i za procjenu ostvarivanja ključnih etapa i ciljeva. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 150. stavka 3.

POGLAVLJE IV.

Mjere povezane s dobrim gospodarskim upravljanjem

Članak 23.

Mjere koje povezuju učinkovitost ESI fondova s dobrim gospodarskim upravljanjem

1.   Komisija može zatražiti od države članice da pregleda i predloži izmjene svog sporazuma o partnerstvu i relevantnih programa, tamo gdje je to potrebno kako bi se podržala primjena relevantnih preporuka Vijeća ili optimizirao učinak rasta ESI fondova u državama članicama koje primaju financijsku potporu.

Takav se zahtjev može tražiti u sljedeće svrhe:

(a)

kako bi se podržala primjena relevantne preporuke Vijeća upućene državi članici i donesene u skladu s člankom 121. stavkom 2. UFEU-a i relevantnom preporukom Vijeća donesenom u skladu s člankom 148. stavkom 4. UFEU-a, upućenom državi članici koja je u pitanju;

(b)

kako bi se podržala primjena relevantnih preporuka Vijeća koje su upućene dotičnoj državi članici i donesene u skladu s člankom 7. stavkom 2. ili člankom 8. stavkom 2. Uredbe (EU) 1176/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (29), pod uvjetom da se te izmjene smatraju potrebnima za pomoć pri ispravljanju makroekonomskih neravnoteža; ili

(c)

kako bi se maksimalno povećao učinak dostupnih ESI fondova na rast i konkurentnost ako država članica ispunjava jedan od sljedećih uvjeta:

i.

na raspolaganje joj je stavljena financijska pomoć Unije u skladu s Uredbom Vijeća (EU) br. 407/2010 (30);

ii.

na raspolaganje joj je stavljena financijska pomoć u skladu s Uredbom Vijeća (EU) br. 332/2002 (31);

iii.

na raspolaganje joj je stavljena financijska pomoć kojom se pokreće program makroekonomske prilagodbe u skladu s Uredbom (EU) br. 472/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (32) ili kojom se potiče odluka Vijeća u skladu s člankom 136. stavkom 1. UFEU-a.

Za potrebe drugog podstavka točke (b), smatra se da je svaki od uvjeta zadovoljen ako je takva pomoć stavljena na raspolaganje državi članici prije ili nakon 21. prosinca 2013. i ostaje joj na raspolaganju.

2.   Zahtjev koji Komisija uputi državi članici u skladu sa stavkom 1. opravdan je, s obzirom na potrebu za podržavanjem primjene relevantnih preporuka ili prema potrebi za maksimalnim povećanjem učinka dostupnih ESI fondova na rast i konkurentnost, te navodi programe ili prioritete na koje smatra da se odnosi te vrstu očekivanih izmjena. Takav se zahtjev neće tražiti prije 2015. ili nakon 2019., ni u vezi s istim programima dvije uzastopne godine.

3.   Država članica dostavlja svoj odgovor na zahtjev iz stavka 1. u roku od dva mjeseca od njegovog primanja, navodeći izmjene koje smatra nužnima u sporazumu o partnerstvu i programima, razloge tih izmjena, programe u pitanju te prikazuje u glavnim crtama vrstu predloženih izmjena i njihov očekivani utjecaj na provedbu preporuka i provedbu ESI fondova. Komisija prema potrebi daje primjedbe u roku od mjesec dana od primanja tog odgovora.

4.   Država članica podnosi prijedlog za izmjenu sporazuma o partnerstvu i relevantnih programa u roku od dva mjeseca od datuma podnošenja odgovora iz stavka 3.

5.   Ako Komisija nije predala primjedbe ili ako smatra da su predane primjedbe uzete u obzir na odgovarajući način, ona donosi odluku kojom se odobravaju izmjene sporazumu o partnerstvu i relevantnim programima bez neopravdane odgode i u svakom slučaju najkasnije tri mjeseca nakon što ih država članica preda u skladu sa stavkom 3.

6.   Ako država članica ne poduzme učinkovite aktivnosti kao odgovor na zahtjev u skladu sa stavkom 1., u rokovima utvrđenim u stavcima 3. i 4., Komisija može, u roku od tri mjeseca nakon svojih primjedbi u skladu sa stavkom 3. ili nakon predaje prijedloga države članice u skladu sa stavkom 4., predložiti Vijeću obustavu dijela ili svih plaćanja za programe ili prioritete u pitanju. U svom prijedlogu Komisija utvrđuje razloge za zaključak da država članica nije poduzela učinkovite aktivnosti. Prilikom davanja prijedloga Komisija uzima u obzir sve relevantne informacije i temeljito razmatra sve elemente koji proizlaze iz strukturnog dijaloga i mišljenja koja se iznose preko njega u skladu sa stavkom 15.

Vijeće odlučuje o prijedlogu provedbenim aktom. Ta se provedbena odluka primjenjuje samo u odnosu na zahtjeve za plaćanjem koji su predani nakon datuma donošenja tog provedbenog akta.

7.   Opseg i razina obustave plaćanja određenih u skladu sa stavkom 6. razmjerni su i učinkoviti te poštuju jednakost postupanja između država članica, posebno u odnosu na utjecaj obustave na gospodarstvo države članice u pitanju. Programi koji se trebaju obustaviti određuju se na temelju potreba utvrđenih u zahtjevu iz stavaka 1. i 2.

Obustava plaćanja ne prelazi 50 % plaćanja svakog programa u pitanju. Odlukom se može omogućiti povećanje razine obustave do 100 % plaćanja ako država članica ne poduzme učinkovite aktivnosti kao odgovor na zahtjev podnesen u skladu sa stavkom 1., u roku od tri mjeseca od donošenja odluke o obustavi plaćanja iz stavka 6.

8.   Ako je država članica predložila izmjene sporazuma o partnerstvu i relevantnih programa kako je zahtijevala Komisija, Vijeće na temelju prijedloga Komisije odlučuje o ukidanju obustave plaćanja.

9.   Komisija Vijeću daje prijedlog o obustavi dijela ili svih obveza ili plaćanja za programe države članice u sljedećim slučajevima:

(a)

ako Vijeće u skladu s člankom 126. stavkom 8. ili člankom 126. stavkom 11. UFEU-a utvrdi da država članica nije poduzela učinkovite aktivnosti za rješavanje problema prekomjernog manjka;

(b)

ako Vijeće donese dvije uzastopne preporuke u istom postupku u slučaju neravnoteže, u skladu s člankom 8. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1176/2011 na temelju toga što je država članica podnijela nedovoljno dobar plan korektivnih aktivnosti;

(c)

ako Vijeće donese dvije uzastopne odluke u istom postupku u slučaju neravnoteže u skladu s člankom 10. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1176/2011 kojima se utvrđuje nepoštovanje države članice na temelju toga što nije poduzela preporučene korektivne aktivnosti;

(d)

ako Komisija utvrdi da država članica nije poduzela mjere za provedbu programa prilagodbe iz Uredbe (EU) br. 407/2010 ili Uredbe (EU) br. 332/2002 i zbog toga odluči ne odobriti isplatu financijske pomoći odobrene toj državi članici;

(e)

ako Vijeće odluči da država članica ne poštuje program makroekonomske prilagodbe iz članka 7. Uredbe (EU) br. 472/2013 ili mjere koje se zahtijevaju u odluci Vijeća donesenoj u skladu s člankom 136. stavkom 1. UFEU-a.

Prilikom davanja prijedloga Komisija poštuje odredbe stavka 11. i uzima u obzir sve relevantne informacije u tom pogledu te temeljito razmatra sve elemente koji proizlaze iz strukturiranog dijaloga i mišljenja koja se iznose preko njega u skladu sa stavkom 15.

Prednost se daje obustavi obveza: plaćanja se obustavljaju samo kada je potrebno trenutno djelovanje i u slučaju značajnog nepoštovanja. Obustava plaćanja primjenjuje se na zahtjeve za plaćanja koji su predani za programe u pitanju nakon datuma odluke o obustavi.

10.   Smatra se da je Vijeće prihvatilo prijedlog Komisije iz stavka 9. u vezi s obustavom obveza osim ako Vijeće ne odluči, provedbenim aktima, odbiti takav prijedlog kvalificiranom većinom u roku od mjesec dana od podnošenja prijedloga Komisije. Obustava obveza primjenjuje se na obveze iz ESI fondova za državu članicu u pitanju od 1. siječnja godine nakon donošenja odluke o obustavi.

Vijeće provedbenim aktima donosi odluku o prijedlogu Komisije iz stavka 9. u vezi s obustavom plaćanja.

11.   Opseg i razina obustave obveza ili plaćanja koji se trebaju odrediti na temelju stavka 10. razmjerni su, njima se poštuje jednakost postupanja između država članica i uzimaju u obzir gospodarske i socijalne okolnosti država članica u pitanju, posebno razina nezaposlenosti države članice u pitanju u odnosu na prosjek Unije i utjecaj obustave na gospodarstvo te države članice. Utjecaj obustave na programe od ključne važnosti za razmatranje štetnih gospodarskih i socijalnih uvjeta poseban je činitelj koji se treba uzeti u obzir.

Detaljne odredbe za određivanje opsega i razine obustava utvrđene su u Prilogu III.

Obustava obveza podliježe nižem ograničenju od navedenih ograničenja:

(a)

Najviše 50 % obveza koje se odnose na sljedeću financijsku godinu za ESI fondove u prvom slučaju nepoštovanja postupka rješavanja prekomjernog manjka iz stavka 9. prvog podstavka točke (a) i najviše 25 % obveza koje se odnose na sljedeću financijsku godinu za ESI fondove u prvom slučaju nepoštovanja koje se odnosi na plan korektivnih mjera u okviru postupka rješavanja prevelike neravnoteže iz stavka 9. prvog podstavka točke (b) ili nepoštovanje preporučenih korektivnih aktivnosti u skladu s postupkom rješavanja prevelike neravnoteže iz stavka 9. prvog podstavka točke (c).

Razina obustave postupno raste do najviše 100 % obveza koje se odnose na sljedeću financijsku godinu za ESI fondove u slučaju postupka rješavanja prekomjernog manjka i do 50 % obveza koje se odnose na sljedeću financijsku godinu za ESI fondove u slučaju postupka prevelike neravnoteže, u skladu s ozbiljnošću nepoštovanja;

(b)

ograničenje od najviše 0,5 % nominalnog BDP-a koje se primjenjuje u prvom slučaju nepoštovanja postupka rješavanja prekomjernog manjka iz stavka 9. prvog podstavka točke (a) te najviše 0,25 % nominalnog BDP-a koje se primjenjuje u prvom slučaju nepoštovanja koje se odnosi na plan korektivnih mjera u okviru postupka prevelikih neravnoteža iz stavka 9. prvog podstavka točke (b) ili nepoštovanja preporučene korektivne aktivnosti u okviru postupka prevelike neravnoteže iz stavka 9. prvog podstavka točke (c).

Ako nepoštovanje koje se odnosi na korektivne aktivnosti iz stavka 9. prvog podstavka točaka (a), (b) i (c) potraje, postotak ograničenja tog BDP-a postupno se povećava na:

najviše 1 % nominalnog BDP-a što se primjenjuje u slučaju trajnog nepoštovanja postupka rješavanja prekomjernog manjka u skladu sa stavkom 9. prvim podstavkom točkom (a); i

najviše 0,5 % nominalnog BDP-a što se primjenjuje u slučaju trajnog nepoštovanja postupka prevelike neravnoteže u skladu sa stavkom 9. prvim podstavkom točkama (b) ili (c), u skladu s ozbiljnošću nepoštovanja;

(c)

najviše 50 % obveza koje se odnose na sljedeću financijsku godinu za ESI fondove ili najviše 0,5 % nominalnog BDP-a u prvom slučaju nepoštovanja kako je navedeno u stavku 9. prvom podstavku točkama (d) i (e).

Prilikom određivanja razine obustave i toga trebaju li se obustaviti obveze ili plaćanja, uzima se u obzir faza ciklusa programa, a posebno razdoblje preostalo za korištenje fondova nakon ponovnog planiranja proračunskih sredstava za obustavljene obveze.

12.   Ne dovodeći u pitanje pravila opozivanja utvrđena u člancima od 86. do 88. Komisija bez odgode ukida obustavu obveza u sljedećim slučajevima:

(a)

ako je postupak rješavanja problema prekomjernog manjka u mirovanju u skladu s člankom 9. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1467/97 (33) ili ako je Vijeće u skladu s člankom 126. stavkom 12. UFEU-a odlučilo staviti izvan snage odluku o postojanju prekomjernog deficita;

(b)

ako je Vijeće podržalo plan korektivnih mjera koji je podnijela dotična država članica u skladu s člankom 8. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1176/2011 ili ako je postupak za rješavanje prevelike neravnoteže stavljen u stanje mirovanja u skladu s člankom 10. stavkom 5. te Uredbe ili ako je Vijeće taj postupak zaključilo u skladu s člankom 11. te Uredbe;

(c)

ako Komisija donese zaključak da je država članica u pitanju poduzela odgovarajuće mjere za provedbu programa prilagodbe iz članka 7. Uredbe (EU) br. 472/2013 ili mjere koje se zahtijevaju u odluci Vijeća donesenoj u skladu s člankom 136. stavkom 1. UFEU-a.

Prilikom ukidanja obustave obveza Vijeće, na prijedlog Komisije, odlučuje ponovno planirati proračunska sredstva za obustavljene obveze u skladu s člankom 8. Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013.

Vijeće na prijedlog Komisije donosi odluku o ukidanju obustave plaćanja ako su ispunjeni primjenjivi uvjeti utvrđeni u prvom podstavku točkama (a), (b) i (c).

13.   Stavci od 6. do 12. ne primjenjuju se na Ujedinjenu Kraljevinu u mjeri u kojoj se obustava obveza ili plaćanja odnosi na pitanja obuhvaćena stavkom 1. drugim podstavkom točkama (a) i (b) te točkom (c) podtočkom iii. ili stavkom 9. prvim podstavkom točkama (a), (b) ili (c).

14.   Ovaj članak ne primjenjuje se na programe u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”.

15.   Komisija obavješćuje Europski parlament o provedbi ovog članka. Posebno kada je jedan od uvjeta utvrđenih u stavku 6. ili stavku 9. prvom podstavku točkama od (a) do (e) ispunjen za državu članicu, Komisija odmah obavještćuje Europski parlament te navodi pojedinosti ESI fondova i programa koji bi mogli podlijegati obustavi obveza ili plaćanja.

Europski parlament može pozvati Komisiju na strukturirani dijalog o primjeni ovog članka, uzimajući posebno u obzir prosljeđivanje informacija iz prvog podstavka.

Komisija prosljeđuje prijedlog obustave obveza ili plaćanja ili prijedlog ukidanja takve obustave Europskom parlamentu i Vijeću odmah nakon njegova usvajanja. Europski parlament može pozvati Komisiju da objasni razloge za svoj prijedlog.

16.   Komisija 2017. provodi reviziju primjene ovog članka. U tu svrhu Komisija priprema izvješće koje prosljeđuje Europskom parlamentu i Vijeću, a kojemu se prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog.

17.   Tamo gdje se javljaju znatne promjene društvene ili gospodarske situacije u Uniji, Komisija može podnijeti prijedlog za reviziju primjene ovog članka ili Europski parlament ili Vijeće, postupajući u skladu s člankom 225. odnosno člankom 241. UFEU-a, mogu zatražiti od Komisije da podnese takav prijedlog.

Članak 24.

Isplate većih iznosa državi članici s privremenim proračunskim poteškoćama

1.   Na zahtjev države članice međuplaćanja i konačne isplate mogu se povećati za 10 postotnih bodova iznad stope sufinanciranja koja se primjenjuje na svaki prioritet EFRR-a, ESF-a i Kohezijskog fonda ili na svaku mjeru EPFRR-a i EFPR-a. Ako država članica ispunjava jedan od sljedećih uvjeta nakon 21. prosinca 2013., povećana stopa, koja ne smije premašiti 100 % primjenjuje se na sve zahtjeve te države članice za plaćanje za razdoblje do 30. lipnja 2016.

(a)

ako dotična država članica od Unije prima zajam u skladu s Uredbom Vijeća (EU) br. 407/2010;

(b)

ako dotična država članica prima srednjoročnu financijsku pomoć u skladu s Uredbom (EZ) br. 332/2002 pod uvjetom provedbe programa makroekonomske prilagodbe;

(c)

ako je dotičnoj državi članici dostupna financijska pomoć pod uvjetom provedbe makroekeonomske prilagodbe kako je navedeno u Uredbi (EU) br. 472/2013.

Ovaj stavak ne primjenjuje se na programe u okviru Uredbe o ETS-u.

2.   Neovisno o stavku 1., potpora Unije u obliku međuplaćanja i konačne isplate ne smije biti viša od javne potpore ili maksimalnog iznosa potpore iz ESI fondova za svaki prioritet EFRR-a, ESF-a i Kohezijskog fonda ili za svaku mjeru EPFRR-a i EFPR-a, u skladu s odlukom Komisije kojom se odobrava program.

3.   Komisija razmatra primjenu stavaka 1. i 2. te Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće sa svojom ocjenom te, prema potrebi, zakonodavni prijedlog prije 30. lipnja 2016.

Članak 25.

Upravljanje tehničkom pomoći namijenjenoj državama članicama s privremenim proračunskim poteškoćama

1.   Na zahtjev države članice s privremenim proračunskim poteškoćama koja ispunjava uvjete iz članka 24. stavka 1., dio sredstava predviđen člankom 59. koji je programiran u skladu s pravilima za pojedine fondove može, u suglasnosti s Komisijom, biti prebačen za tehničku pomoć na inicijativu Komisije kako bi se provele mjere u vezi s predmetnom državom članicom u skladu s člankom 58. stavkom 1. trećim podstavkom točkom (k) izravnim ili neizravnim upravljanjem.

2.   Sredstva iz stavka 1. nadopunjavaju iznose utvrđene u skladu s najvišim iznosima određenima u pravilima za pojedine fondove za tehničku pomoć na inicijativu Komisije. Ako je najviši iznos tehničke pomoći na inicijativu države članice utvrđen pravilima za pojedine fondove, iznos koji se prebacuje navodi se radi izračuna usklađenosti s tim najvišim iznosom.

3.   Država članica transfer iz stavka 2. zahtijeva za kalendarsku godinu tijekom koje ispunjava uvjete iz članka 24. stavka 1. do 31. siječnja godine tijekom koje se transfer izvršava. Zahtjev mora biti popraćen prijedlogom izmjene jednog ili više programa iz kojih će se izvršiti transfer. Odgovarajuće izmjene unose se u sporazum o partnerstvu u skladu s člankom 30. stavkom 2. u kojemu se utvrđuje ukupni iznos koji se svake godine prebacuje Komisiji.

Ako država članica 1. siječnja 2014. ispunjava uvjete iz članka 24. stavka 1., ona može zahtjev za tu godinu podnijeti istovremeno s podnošenjem svojeg sporazuma o partnerstvu u kojem se utvrđuje iznos koji se treba prebaciti za tehničku pomoć na inicijativu Komisije.

GLAVA III.

PROGRAMIRANJE

POGLAVLJE I.

Opće odredbe o ESI fondovima

Članak 26.

Priprema programa

1.   ESI fondovi primjenjuju se kroz programe u skladu sa sporazumom o partnerstvu. Svaki program obuhvaća razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

2.   Programe izrađuju države članice ili tijelo koje su one za to odredile, u suradnji s partnerima iz članka 5. Države članice sastavljaju programe koji se temelje na transparentnim postupcima u odnosu na javnost u skladu sa svojim institucionalnim i pravnim okvirom.

3.   Države članice i Komisija surađuju kako bi osigurale učinkovitu koordinaciju u izradi i provedbi programa za ESI fondove, uključujući, prema potrebi, programe financirane iz više fondova za fondove, uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti.

4.   Države članice Komisiji podnose programe u roku od tri mjeseca nakon podnošenja sporazuma o partnerstvu. Programi u okviru europske teritorijalne suradnje podnose se do 22. rujna 2014. Uz sve programe prilaže se ex ante ocjena u skladu s člankom 55.

5.   Kada jedna ili više uredbi za pojedine fondove za ESI fondove stupi na snagu u razdoblju između 22. veljace 2014. i 22. lipnja 2014., program ili programi koje ESI fond podupire na koje utječe odgađanje stupanja na snagu uredbe za pojedini fond, predaju se u roku od tri mjeseca nakon podnošenja revidiranog sporazuma o partnerstvu iz članka 17. stavka 1.

6.   Kada jedna ili više uredbi za pojedine fondove za ESI fondove stupi na snagu kasnije od 22. lipnja 2014., program ili programi koje ESI fond podupire na koje utječe odgađanje stupanja na snagu uredbe za pojedini fond, predaju se u roku od tri mjeseca nakon stupanja na snagu uredbe za pojedini fond koja je bila predmetom odgađanja.

Članak 27.

Sadržaj programa

1.   Svakim programom utvrđuje se strategija doprinosa tog programa strategiji Unije za pametan, održiv i uključiv rast, koja je u skladu s odredbama ove Uredbe, pravilima za pojedine fondove i sadržajem sporazuma o partnerstvu.

Svaki program obuhvaća mehanizme kojima se osigurava djelotvorna, učinkovita i usklađena primjena ESI fondova te aktivnosti za smanjenje administrativnog opterećenja korisnika.

2.   U svakom programu određuju se prioriteti u okviru kojih se utvrđuju specifični ciljevi, financijska sredstva potpore iz ESI fondova i odgovarajuće nacionalno sufinanciranje, uključujući iznose koji se odnose na pričuve za ostvarenje postignuća koje može biti javno ili privatno u skladu s pravilima za pojedine fondove.

3.   Kada države članice i regije sudjeluju u makroregionalnim strategijama ili strategijama morskih bazena, relevantnim programom u skladu s potrebama programskog područja kako ih je utvrdila država članica utvrđuje se doprinos planiranih intervencija tim strategijama.

4.   U okviru svakog prioriteta utvrđuju se pokazatelji i odgovarajući ciljevi izraženi u smislu količine ili kvalitete, u skladu s pravilima za pojedine fondove, radi procjene napretka u provedbi programa usmjerenih na ostvarivanje ciljeva, a služe kao temelj za praćenje, evaluaciju i pregled uspješnosti. Ti pokazatelji obuhvaćaju:

(a)

financijske pokazatelje koji se odnose na dodijeljene izdatke;

(b)

pokazatelje ostvarenja koji se odnose na operacije za koje se daje potpora;

(c)

pokazatelje rezultata koji se odnose na dotični prioritet.

Za svaki ESI fond pravilima za pojedine fondove utvrđuju se zajednički pokazatelji, a mogu se utvrditi i odredbe povezane s pokazateljima za pojedine programe.

5.   Svaki program, osim onih koji se isključivo odnose na tehničku pomoć, obuhvaća opis, u skladu s pravilima mjera za pojedine fondove, aktivnosti kako bi se uzela u obzir načela iz članaka 5., 7. i 8.

6.   U svakom programu, osim u onima u kojima se tehnička pomoć pruža u skladu s posebnim programom, utvrđuje se okvirni iznos potpore koji će se upotrijebiti za ciljeve na području klimatskih promjena, na temelju metodologije iz članka 8.

7.   Države članice izrađuju program u skladu s pravilima za pojedine fondove.

Članak 28.

Posebne odredbe o sadržaju programa namijenjenih zajedničkim instrumentima za neograničena jamstva i sekuritizaciju koji osiguravaju olakšicu kapitala, a koje provodi EIB

1.   Odstupajući od članka 27., posebni programi iz članka 39. stavka 4. prvog podstavka točke (b) uključuju:

(a)

elemente iz članka 27. stavka 1. prvog podstavka te stavaka 2., 3. i 4. tog članka u pogledu načela iz članka 5.;

(b)

navođenje tijela iz članaka 125., 126. i 127. ove Uredbe i članka 65. stavka 2. Uredbe o EPFRR-u kao važnih za predmetni fond;

(c)

za svaki ex-ante uvjet utvrđen u skladu s člankom 19. i Prilogom XI., koji se primjenjuje na operativni program, ocjenu ispunjenosti ex ante uvjeta na datum podnošenja sporazuma o partnerstvu i operativnoga programa, te, ako ex-ante uvjeti nisu ispunjeni, opis aktivnosti kojima se ispunjava ex ante uvjet, odgovorna tijela i vremenski raspored tih aktivnosti u skladu sa sažetkom koji je predan u sporazumu o partnerstvu.

2.   Odstupajući od članka 55., ex ante procjena iz članka 39. stavka 4. prvog podstavka točke (a) smatra se ex ante ocjenom takvih programa.

3.   Za potrebe programa iz članka 39. stavka 4. prvog podstavka točke (b) ove Uredbe, članak 6. stavak 2. i članak 59. stavci 5. i 6. Uredbe o EPFRR-u se ne primjenjuju se. Uz elemente iz stavka 1. ovog članka, na programe u okviru EPFRR-a primjenjuju se samo odredbe iz članka 8. stavka 1. točke (c) podtočke i., točaka (f), (h) i (i) te točke (m) podtočaka od i. do iii. Uredbe o EPFRR-u.

Članak 29.

Postupak usvajanja programa

1.   Komisija procjenjuje usklađenost programa s ovom Uredbom i s pravilima za pojedine fondove, njihovim učinkovitim doprinosom odabranim tematskim ciljevima i prioritetima Unije specifičnima za svaki ESI fond te također usklađenost sa sporazumom o partnerstvu, uzimajući u obzir relevantne preporuke za pojedinu zemlju donesene u skladu s člankom 121. stavkom 2. UFEU-a i relevantne preporuke Vijeća donesene u skladu s člankom 148. stavkom 4. UFEU-a, kao i ex ante evaluaciju. Procjena se posebno odnosi na prikladnost strategije programa, odgovarajuće ciljeve, pokazatelje, ciljeve i dodjelu proračunskih sredstava.

2.   Odstupajući od stavka 1., Komisija ne treba utvrđivati usklađenost namjenskih operativnih programa Inicijative za zapošljavanje mladih iz članka 18. drugog stavka točke (a) Uredbe o ESF-u i namjenskih operativnih programa iz članka 39. stavka 4. prvog podstavka točke (b) ove Uredbe sa sporazumom o partnerstvu ako na dan predaje namjenskog operativnog programa država članica nije podnijela svoj sporazum o partnerstvu.

3.   Komisija daje primjedbe u roku od tri mjeseca od datuma podnošenja programa. Država članica dostavlja Komisiji sve dodatne nužne informacije i prema potrebi revidira predloženi program.

4.   U skladu s pravilima za pojedine fondove Komisija odobrava svaki program najkasnije šest mjeseci nakon što ga je država članica predala, pod uvjetom da su sve primjedbe Komisije uzete u obzir na odgovarajući način, ali ne prije 1. siječnja 2014. ili prije nego što Komisija donese odluku o odobravanju sporazuma o partnerstvu.

Odstupajući od navedenog, Komisija može odobriti programe u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” prije donošenja odluke o odobrenju sporazuma o partnerstvu, namjenske operativne programe za Inicijativu za zapošljavanje mladih iz članka 18. drugog stavka točke (a) Uredbe o ESF-u i namjenske operativne programe iz članka 39. stavka 4. prvog podstavka točke (b) prije podnošenja sporazuma o partnerstvu.

Članak 30.

Izmjena programa

1.   Zahtjevi za izmjenu programa koje podnosi država članica moraju biti valjano opravdani, a u njima se posebno mora utvrditi predviđeni učinak promjena na program ostvarivanja strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast te specifičnih ciljeva utvrđenih programom, uzimajući u obzir ovu Uredbu, pravila za pojedine fondove, horizontalna načela iz članaka 5., 7. i 8. kao i sporazum o partnerstvu. Uz njih se prilaže revidirani program.

2.   Komisija procjenjuje informacije dostavljene u skladu sa stavkom 1., uzimajući u obzir obrazloženje države članice. Komisija može navesti svoje primjedbe u roku od mjesec dana nakon predaje revidiranog programa, a država članica mora Komisiji pružiti sve potrebne dodatne informacije. Komisija u skladu s pravilima za pojedine fondove odobrava zahtjeve za izmjenu programa što je prije moguće, ali ne kasnije od tri mjeseca nakon što ih je država članica predala, pod uvjetom da su sve primjedbe Komisije uzete u obzir na odgovarajući način.

Ako izmjena programa utječe na informacije pružene u sporazumu o partnerstvu u skladu s člankom 15. stavkom 1. točkom (a) podtočkama iii., iv. i vi., odobrenje izmjene programa od strane Komisije istodobno je odobrenje posljedične revizije informacija u sporazumu o partnerstvu.

3.   Odstupajući od stavka 2., kad se Komisiji podnosi zahtjev za promjenu kako bi se preraspodijelila pričuva za ostvarenje postignuća nakon pregleda uspješnosti, Komisija daje primjedbe samo u slučaju kada predložena dodjela sredstava nije u skladu s mjerodavnim pravilima ili nije u skladu s razvojnim potrebama države članice ili regije ili za sobom povlači znatan rizik da se svrha i ciljevi iz prijedloga neće ostvariti. Komisija odobrava zahtjev za izmjenu programa što je prije moguće, ali ne kasnije od dva mjeseca nakon što ga je država članica službeno predala, pod uvjetom da su sve primjedbe Komisije uzete u obzir na odgovarajući način. Komisijino odobrenje izmjene programa istovremeno je odobrenje naknadne provjere informacija iz sporazuma o partnerstvu

4.   Odstupajući od stavka 2., posebne odredbe za izmjenu operativnih programa mogu se utvrditi u Uredbi o EFPR-u.

Članak 31.

Sudjelovanje EIB-a

1.   Na zahtjev države članice EIB može sudjelovati u izradi sporazuma o partnerstvu te u aktivnostima pripreme operacija, posebno velikih projekata, financijskih instrumenata i JPP-a.

2.   Komisija se prije usvajanja sporazuma o partnerstvu ili programa može savjetovati s EIB-om.

3.   Komisija može tražiti od EIB-a da ispita tehničku kvalitetu i ekonomsku, financijsku održivost i održivost velikih projekata te da joj pomogne u primjeni ili razvoju financijskih instrumenata.

4.   Pri provedbi odredbi iz ove Uredbe Komisija EIB-u može dodijeliti bespovratna sredstva ili ugovore o javnim uslugama koji obuhvaćaju inicijative koje se provode na višegodišnjoj osnovi. Doprinosi iz proračuna Unije za takva bespovratna sredstva ili ugovore o javnim uslugama izdvajaju se na godišnjoj osnovi.

POGLAVLJE II.

Lokalni razvoj pod vodstvom zajednice

Članak 32.

Lokalni razvoj pod vodstvom zajednice

1.   Lokalni razvoj pod vodstvom zajednice podržava EPFRR, koji je nazvan „lokalni razvoj LEADER” i koji mogu podržati EFRR, ESF ili EFPR. Za potrebe ovog poglavlja, ti se fondovi dalje u tekstu nazivaju „dotični ESI fondovi”.

2.   Lokalni razvoj pod vodstvom zajednice:

(a)

usmjeren je na posebna subregionalna područja;

(b)

njime upravljaju lokalne akcijske skupine koje sačinjavaju predstavnici javnih i privatnih lokalnih socioekonomskih interesa, pri čemu na razini donošenja odluka ni javne vlasti, definirane u skladu s nacionalnim pravilima, a ni bilo koja pojedinačna interesna skupina nemaju više od 49 % glasačkih prava;

(c)

provodi se preko integriranih i višesektorskih strategija lokalnog razvoja za pojedina područja;

(d)

oblikovan je tako da uzima u obzir lokalne potrebe i potencijal, a uključuje inovativne značajke u lokalni kontekst, umrežavanje i, prema potrebi, suradnju.

3.   Pomoć iz dotičnih ESI fondova lokalnom razvoju pod vodstvom zajednice bit će dosljedna i usklađena među dotičnim ESI fondovima. To se osigurava, između ostalog, koordiniranom izgradnjom kapaciteta, odabirom, odobravanjem i financiranjem strategija lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice i lokalnih akcijskih skupina.

4.   Ako izborni odbor za strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice koji je osnovan u skladu s člankom 33. stavkom 3. utvrdi da provedba odabrane strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice zahtijeva potporu više od jednog fonda, može se u skladu s nacionalnim pravilima i procedurama imenovati glavni fond za potporu tekućih troškova i troškova vođenja u skladu s člankom 35. stavkom 1. točkama (d) i (e) za strategiju lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice.

5.   Lokalni razvoj pod vodstvom zajednice koji podupiru dotični ESI fondovi provodi se u okviru jednog ili više prioriteta relevantnih programa u skladu s pravilima dotičnih ESI fondova za pojedine fondove.

Članak 33.

Strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice

1.   Strategija lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice sadrži barem sljedeće elemente:

(a)

definiciju područja i stanovništva na koje se strategija odnosi;

(b)

analizu razvojnih potreba i potencijala područja, uključujući analizu prednosti, slabosti, prilika i prijetnji;

(c)

opis strategije i njezinih ciljeva, opis integriranih i inovativnih obilježja strategije i hijerarhije ciljeva, uključujući mjerljive ciljeve za ostvarenja ili rezultate. S obzirom na rezultate ciljevi se mogu izraziti u smislu količine ili kvalitete. Strategija je usklađena s relevantnim programima svih uključenih dotičnih ESI fondova;

(d)

opis procesa uključivanja zajednice u razvoj strategije;

(e)

akcijski plan koji pokazuje kako se ciljevi prevode u mjere;

(f)

opis mehanizama za upravljanje strategijom i njezino praćenje kojima se pokazuje kapacitet lokalne akcijske skupine da provede strategiju te opis posebnih mehanizama evaluacije;

(g)

financijski plan strategije, uključujući predviđenu dodjelu sredstava iz svakog od dotičnih ESI fondova.

2.   Države članice utvrđuju kriterije za odabir strategija lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice.

3.   Strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice odabire odbor koji u tu svrhu osniva odgovorno upravljačko tijelo ili tijela koja je odobrilo odgovorno upravljačko tijelo ili tijela.

4.   Prvi krug odabira strategija lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice završava najkasnije u roku od dvije godine od odobrenja sporazuma o partnerstvu. Države članice mogu odabrati dodatne strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice poslije tog datuma, ali najkasnije 31. prosinca 2017.

5.   Odlukom koja odobrava strategiju lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice utvrđuju se sredstva za dodjeljivanje za svaki od dotičnih ESI fondova. Odlukom se određuju i odgovornosti za zadatke upravljanja i kontrole u okviru jednog ili više programa koji se odnose na strategiju lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice.

6.   Područje navedeno u stavku 1. točki (a) nema manje od 10 000 niti više od 150 000 stanovnika. Međutim, Komisija može u propisno opravdanim slučajevima i na temelju prijedloga države članice usvojiti ili izmijeniti ta ograničenja stanovništva u svojoj odluci na temelju članka 15. stavka 2. ili 3. o odobravanju odnosno izmjeni sporazuma o partnerstvu u slučaju te države članice, kako bi se uzela u obzir rijetko ili gusto naseljena područja ili kako bi se osigurala teritorijalna usklađenost područja uključenih u strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice.

Članak 34.

Lokalne akcijske skupine

1.   Lokalne akcijske skupine oblikuju i provode strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice.

Države članice utvrđuju zasebne uloge lokalne akcijske skupine i tijela nadležnih za provedbu relevantnih programa, za sve provedbene zadatke koji se odnose na strategiju lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice.

2.   Odgovorno upravljačko tijelo ili tijela osiguravaju da lokalne akcijske skupine odaberu jednog partnera iz skupine kao glavnog partnera u administrativnim i financijskim pitanjima ili da se udruže u zajedničku strukturu s pravnim statusom.

3.   Zadaci lokalnih akcijskih skupina uključuju:

(a)

jačanje kapaciteta lokalnih sudionika za izradu i provedbu operacija uključujući poticanje njihovih sposobnosti upravljanja projektima;

(b)

sastavljanje nediskriminirajućeg i transparentnog izbornog postupka i objektivnih kriterija za odabir operacija, u kojima se izbjegavaju sukobi interesa, jamči da u odlukama o izboru najmanje 50 % glasova pripada partnerima koji ne pripadaju tijelima javne vlasti i dopuštaju odabir pisanim postupkom;

(c)

osiguravanje usklađenosti sa strategijom lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice prilikom odabira tih operacija, dajući im prednost u skladu s njihovim doprinosom u ostvarenju ciljeva te strategije;

(d)

pripremu i objavu poziva na dostavu prijedloga ili aktualnog postupka za podnošenje projekata, uključujući utvrđivanje kriterija za odabir;

(e)

primanje i ocjenjivanje zahtjeva za potporu;

(f)

odabir operacija i utvrđivanje iznosa potpore te, prema potrebi, podnošenje prijedloga nadležnom tijelu radi završne provjere prihvatljivosti prije odobrenja;

(g)

praćenje provedbe strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice i operacija koje su dobile potporu te izvođenje posebnih evaluacija povezanih sa strategijom lokalnog razvoja kojom upravlja lokalna zajednica.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavak 3. točku (b), lokalna akcijska skupina može biti korisnik operacija i provoditi ih u skladu sa strategijom lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice.

5.   U slučaju aktivnosti suradnje lokalnih akcijskih grupa navedenih u članku 35. stavku 1. točki (c), zadatke navedene u stavku 3. točki (f) ovog članka može izvršiti odgovorno upravljačko tijelo.

Članak 35.

Potpora lokalnom razvoju pod vodstvom zajednice iz ESI fondova

1.   Potpora lokalnom razvoju pod vodstvom zajednice iz dotičnih ESI fondova u pitanju uključuje:

(a)

troškove pripremne potpore koja se sastoji od izgradnje kapaciteta, osposobljavanja i umrežavanja u svrhu pripreme i provedbe strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice.

Takvi troškovi mogu obuhvaćati jedan ili više sljedećih elemenata:

i.

akcije osposobljavanja za lokalne dionike;

ii.

studije predmetnih područja;

iii.

troškove povezane s izradom strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice, uključujući konzultantske troškove i troškove povezane s konzultacijama dionika u svrhu pripreme strategije;

iv.

administrativne troškove (troškove rada i osoblja) organizacije koja se prijavljuje za pripremnu pomoć tijekom faze pripreme;

v.

potporu malim pilot-projektima.

Takva pripremna potpora prihvatljiva je bez obzira na to je li strategiju za lokalni razvoj pod vodstvom zajednice, a koju je osmislila lokalna akcijska skupina koja će imati koristi od potpore odabrao izborni odbor za financiranje u skladu s člankom 33. stavkom 3.

(b)

provođenje operacija u okviru strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice;

(c)

pripremu i provođenje aktivnosti sudjelovanja lokalne akcijske skupine;

(d)

tekuće troškove povezane s upravom provedbe strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice koja se sastoji od troškova rada, troškova osoblja, troškova osposobljavanja, troškova povezanih s odnosima s javnošću, financijskih troškova kao i troškova povezanih s praćenjem i evaluacijom strategija u skladu s člankom 34. stavkom 3. točkom (g);

(e)

vođenje strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice kako bi se među dionicima omogućila razmjena informacija i promicanje strategije te potpora potencijalnim korisnicima u razvoju operacija i pripremi prijava.

2.   Potpora za tekuće troškove i vođenje, kako je navedeno u stavku 1. točkama (d) i (e), ne premašuje 25 % ukupnih javnih rashoda koji su nastali u okviru strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice.

POGLAVLJE III.

Teritorijalni razvoj

Članak 36.

Integrirana teritorijalna ulaganja

1.   Kad strategija urbanog razvoja ili druga teritorijalna strategija ili teritorijalni pakt iz članka 12. stavka 1. Uredbe o ESF-u zahtijevaju integrirani pristup koji uključuje investicije iz ESF-a, EFRR-a ili Kohezijskog fonda u okviru više od jedne prioritetne osi jednog ili više operativnih programa, aktivnosti se mogu provoditi kao integrirana teritorijalna ulaganja („ITU”).

Aktivnosti koje se provode kao ITU mogu se nadopuniti financijskom potporom iz EPFRR-a ili EFPR-a.

2.   Kad ITU ima potporu ESF-a, EFRR-a ili Kohezijskog fonda, odgovarajući operativni program ili programi opisuju pristup upotrebi instrumenta ITU-a te okvirna financijska sredstva iz svake prioritetne osi dodijeljena u skladu s pravilima za pojedine fondove.

Kada se ITU nadopunjuje potporom iz EPFRR-a ili EFPR-a, dodijeljena okvirna financijska sredstva te obuhvaćene mjere utvrđuju se u odgovarajućem programu ili programima u skladu s pravilima za pojedine fondove.

3.   Država članica ili upravljačko tijelo mogu odrediti jedno ili više posredničkih tijela, uključujući lokalne vlasti, tijela za regionalni razvoj ili nevladine organizacije za upravljanje i provedbu ITU-a u skladu s pravilima za pojedine fondove.

4.   Država članica ili nadležna upravljačka tijela moraju osigurati da sustav praćenja programa ili više njih omogućava utvrđivanje operacija i neposrednih rezultata prioriteta koji doprinosi ITU-u.

GLAVA IV.

FINANCIJSKI INSTRUMENTI

Članak 37.

Financijski instrumenti

1.   ESI fondovi mogu se koristiti za potporu financijskim instrumentima u okviru jednog ili više programa, uključujući i slučajeve kada se organiziraju u okviru fondova fondova, kako bi se doprinijelo ostvarivanju specifičnih ciljeva utvrđenih u okviru prioriteta.

Financijski instrumenti provode se radi potpore investicijama od kojih se očekuje financijska održivost i za koje nije moguće prikupiti dovoljno financijskih sredstava iz tržišnih izvora. Kod primjene ove glave, upravljačka tijela, tijela koja provode fondove fondova i tijela koja provode financijske instrumente poštuju mjerodavno pravo, posebno o državnim potporama i javnoj nabavi.

2.   Potpora financijskih instrumenata temelji se na ex ante procjeni kojom su ustanovljeni nefunkcioniranje tržišta ili neoptimalne investicije te razina potrebe za javnim investicijama, uključujući vrste financijskih instrumenata koji se namjeravaju poduprijeti. Takva ex ante procjena uključuje:

(a)

analizu tržišnih nedostataka, neoptimalnih situacija za ulaganja te potreba za ulaganjima za područja politika i tematske ciljeve ili ulagačke prioritete s kojima se treba pozabaviti radi ostvarenja specifičnih ciljeva utvrđenih u okviru prioriteta te kojima će se pružiti potpora kroz financijske instrumente. Ta analiza temelji se na dostupnoj metodologiji dobrih praksi;

(b)

procjenu dodane vrijednosti financijskih instrumenata koji se razmatraju za potporu ESI fondova, usklađenost s ostalim oblicima javnih intervencija usmjerenih na isto tržište, moguće implikacije u pogledu državnih potpora, proporcionalnost predviđene intervencije i mjere za minimaliziranje narušavanja tržišta;

(c)

procjenu dodatnih javnih i privatnih sredstava koja će potencijalno privući financijski instrument, sve do razine krajnjeg primatelja (očekivani učinak poluge), uključujući, prema potrebi, procjenu potrebe za povlaštenom naknadom, kao i njezine razine, radi privlačenja drugog dijela sredstava privatnih ulagača i/ili opis mehanizama kojima će se koristiti za utvrđivanje potrebe i opsega takve povlaštene naknade, kao što su konkurentni ili odgovarajuće nezavisni procesi procjene;

(d)

procjenu naučenih lekcija iz sličnih instrumenata i ex ante procjena koje su države članice izvršile u prošlosti i načine primjene tih lekcija u budućnosti;

(e)

predloženu investicijsku strategiju, uključujući ispitivanje mogućih rješenja u vezi s provedbenim mehanizmima u smislu članka 38., predviđenu ponudu financijskih proizvoda, ciljane krajnje primatelje te, prema potrebi, predviđenu kombinaciju s bespovratnim potporama;

(f)

navedene očekivane rezultate i načine na koje se očekuje da će dotični financijski instrument doprinijeti ostvarivanju specifičnih ciljeva određenih u okviru relevantnog prioriteta koji uključuje pokazatelje za taj doprinos;

(g)

odredbe kojima se omogućuje da se ex ante procjena preispita i, prema potrebi, ažurira tijekom provedbe bilo kojeg financijskog instrumenta koji je proveden na temelju takve procjene kada tijekom faze provedbe upravljačko tijelo smatra da ex ante procjena moguće više točno ne predstavlja tržišne uvjete prisutne u vrijeme provedbe.

3.   Ex ante procjena iz stavka 2. može se izvoditi u fazama. Ona u svakom slučaju mora biti dovršena prije nego što upravljačko tijelo odluči dodijeliti programske doprinose financijskom instrumentu.

Sažetak nalaza i zaključaka ex ante procjena u odnosu na financijske instrumente objavljuje se u roku od tri mjeseca od njihovog datuma dovršetka.

Ex ante procjena predaje se odboru za praćenje u informativne svrhe u skladu s pravilima za pojedine fondove.

4.   Ako financijski instrumenti podržavaju ulaganja u poduzeća, uključujući MSP-ove, takva potpora mora biti usmjerena na osnivanje novih poduzeća, početni kapital, odnosno, osnivački kapital, kapital za proširenje, kapital za jačanje općih aktivnosti poduzeća ili ostvarivanje novih projekata, ulaz na nova tržišta ili razvoj postojećih poduzeća, ne dovodeći u pitanje primjenjiva pravila Unije o državnim potporama i u skladu s pravilima za pojedine fondove. Takva potpora može uključivati ulaganja u materijalnu i nematerijalnu imovinu te radni kapital u okviru primjenjivih pravila Unije o državnim potporama i s ciljem poticanja privatnog sektora kao izvora financiranja poduzetništva. Može uključivati i troškove prijenosa vlasničkih prava u poduzećima pod uvjetom da se prijenos izvršava između neovisnih ulagača.

5.   Ulaganja koja se podupiru financijskim instrumentima na datum odluke o ulaganju ne smiju biti fizički dovršena ili u cijelosti provedena.

6.   Ako financijski instrumenti pružaju podršku krajnjim primateljima u infrastrukturnim ulaganjima kako bi pružili podršku urbanom razvoju, urbanom oporavku ili sličnim infrastrukturnim ulaganjima, s ciljem postizanja raznolikosti nepoljoprivrednih aktivnosti u ruralnim područjima, takva podrška može uključivati iznos potreban za reorganizaciju dužničkog portfelja vezanog za infrastrukturu koja je dio novog ulaganja, do najviše 20 % ukupnog iznosa programske potpore kroz financijski instrument za takva ulaganja.

7.   Financijske instrumente moguće je kombinirati s bespovratnim sredstvima, subvencioniranim kamatnim stopama i subvencioniranim naknadama za jamstvo. Ako se potpora ESI fondova pruža putem financijskih instrumenata i kombinira u jednoj operaciji s drugim oblicima potpore izravno vezanim uz iste krajnje primatelje, uključujući tehničku podršku, subvencionirane kamatne stope i subvencionirane naknade za jamstvo, odredbe koje se primjenjuju na financijske instrumente primjenjuju se i na sve oblike potpore u okviru te operacije. U takvim slučajevima, poštuju se primjenjiva pravila Unije o državnim potporama i mora se voditi posebna evidencija za svaki oblik potpore.

8.   Krajnji primatelji koji primaju potporu iz financijskog instrumenta u okviru određenog ESI fonda mogu primati pomoć iz drugog prioriteta ili programa ESI fondova ili iz nekog drugog instrumenta koji se financira iz proračuna Unije u skladu s primjenjivim pravilima Unije o državnim potporama. U tom slučaju potrebno je voditi odvojenu evidenciju za svaki izvor pomoći, a potpora financijskog instrumenta u okviru ESI fondova dio je operacije s prihvatljivim troškovima koji su različiti od drugih izvora pomoći.

9.   Kombinacija potpore koja se pruža putem bespovratnih sredstava i financijskih instrumenata kako je navedeno u stavcima 7. i 8. može, u skladu s primjenjivim pravilima Unije o državnim potporama, pokrivati istu stavku izdataka pod uvjetom da zbroj svih oblika potpore zajedno ne prelazi ukupan iznos predmetne stavke izdataka. Bespovratna sredstva ne smiju se koristiti za povrat sredstava potpore primljene iz financijskih instrumenata. Financijski instrumenti ne smiju se koristiti za predfinanciranje bespovratnih sredstava.

10.   Doprinosi u naravi nisu prihvatljivi izdaci u skladu s financijskim instrumentima, osim u slučaju doprinosa u obliku zemljišta ili nekretnine povezanih s ulaganjima čiji je cilj potpora ruralnom razvoju, urbanom razvoju ili urbanom oporavku, ako su zemljište ili nekretnina dio ulaganja. Takvi doprinosi u obliku zemljišta ili nekretnine prihvatljivi su ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni u članku 69. stavku 1.

11.   PDV ne predstavlja prihvatljivi trošak operacije, osim u slučaju PDV-a za koji se ne može dobiti povrat u skladu s nacionalnim propisima o PDV-u. Tretman PDV-a na razini ulaganja krajnjih primatelja ne uzima se u obzir u svrhu utvrđivanja prihvatljivosti troškova u okviru financijskog instrumenta. Međutim, ako se financijski instrumenti kombiniraju s bespovratnim sredstvima iz stavaka 7. i 8. ovog članka, na bespovratna sredstva se primjenjuju odredbe članka 69. stavka 3.

12.   U svrhe primjene ovog članka, primjenjiva pravila Unije o državnim potporama su ona koja su na snazi u trenutku kad upravljačko tijelo ili tijelo koje provodi fond fondova ugovorom obvežu doprinose programa financijskom instrumentu ili kada financijski instrument ugovorom obaveže doprinose programa krajnjem primatelju, ako je primjenjivo.

13.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149. kojim se utvrđuju dodatna posebna pravila o kupnji zemljišta i kombinaciji tehničke podrške s financijskim instrumentima.

Članak 38.

Provedba financijskih instrumenata

1.   Prilikom provedbe članka 37. upravljačka tijela mogu dodijeliti financijski doprinos sljedećim financijskim instrumentima:

(a)

financijskim instrumentima koji su osnovani na razini Unije te kojima izravno ili neizravno upravlja Komisija;

(b)

financijskim instrumentima koji su osnovani na nacionalnoj, regionalnoj, transnacionalnoj ili prekograničnoj razini te kojima upravlja upravljačko tijelo ili je upravljanje njima u nadležnosti tog tijela.

2.   Doprinosi ESI fondova financijskim instrumentima iz stavka 1. točke (a) raspoređuju se u zasebne račune i koriste, u skladu s ciljevima dotičnih ESI fondova, za potporu mjera i krajnjih primatelja u skladu s programom ili programima iz kojih potječu ti doprinosi.

Doprinosi financijskim instrumentima iz prvog podstavka podliježu ovoj Uredbi, osim ako su izričito predviđene iznimke.

Drugi podstavak ne dovodi u pitanje pravila kojima se uređuje uspostava i funkcioniranje financijskih instrumenata u skladu s Financijskom uredbom, osim ako su ta pravila protivna pravilima ove Uredbe, u kojem slučaju prednost ima ova Uredba.

3.   Za financijske instrumente iz stavka 1. točke (b) upravljačko tijelo može dodijeliti financijski doprinos sljedećim financijskim instrumentima:

(a)

financijskim instrumentima usklađenima sa standardnim uvjetima koje utvrdi Komisija u skladu s drugim podstavkom ovog stavka;

(b)

već postojećim ili novoosnovanim financijskim instrumentima koji su posebno oblikovani kako bi se ostvarili specifični ciljevi utvrđeni u okviru mjerodavnog prioriteta.

Komisija donosi provedbene akte u vezi sa standardnim uvjetima s kojima moraju biti usklađeni financijski instrumenti iz prvog podstavka točke (a). Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 150. stavka 3.

4.   Kod dodjeljivanja potpore financijskim instrumentima iz stavka 1. točke (b) upravljačko tijelo može:

(a)

uložiti u kapital postojećih ili novoosnovanih pravnih subjekata, uključujući one koji su financirani iz drugih ESI fondova, čiji je zadatak provedba financijskih instrumenta usklađenih s ciljevima dotičnih ESI fondova, koji će izvršiti provedbene zadatke; potpora tim subjektima ograničena je na iznose koji su potrebni za primjenu novih ulaganja u skladu s člankom 37. i na način usklađen s ciljevima ove Uredbe;

(b)

povjeriti provedbene zadatke:

i.

EIB-u;

ii.

međunarodnim financijskim institucijama u kojima je država članica dioničar ili financijskim institucijama osnovanima u državi članici s ciljem ostvarivanja javnog interesa pod nadzorom tijela javne vlasti;

iii.

tijelu javnog ili privatnog prava; ili

(c)

izravno izvršavati provedbene zadatke, u slučaju da se financijski instrumenti sastoje samo od zajmova i jamstava. U tom se slučaju upravljačko tijelo smatra korisnikom u smislu članka 2. točke 10.

Kod provedbe financijskog instrumenta, tijela iz prvog podstavka točaka (a), (b) i (c) osiguravaju usklađenost s primjenjivim pravom, uključujući pravila o ESI fondovima, državnim potporama, javnoj nabavi i mjerodavnim normama te s primjenjivim zakonodavstvom o sprječavanju pranja novca, borbi protiv terorizma i utaji poreza. Ta se tijela ne osnivaju i ne održavaju poslovne odnose sa subjektima inkorporiranima u teritorijima čije ovlasti ne surađuju s Unijom u smislu primjene međunarodno utvrđenih poreznih standarda te takve zahtjeve preusmjeravaju njihovim ugovornim financijskim posrednicima.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149. kojim se utvrđuju dodatna posebna pravila o ulozi, odgovornostima i nadležnosti tijela koja provode financijske instrumente, povezani kriteriji za odabir i proizvodi koji se mogu dostavljati putem financijskih instrumenata u skladu s člankom 37. Komisija o tim delegiranim aktima istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće do 22. travnja 2014.

5.   Kada tijela iz stavka 4. prvog podstavka točaka (a) i (b) provode fondove fondova, dio provedbe mogu povjeriti financijskim posrednicima, pod uvjetom da ti subjekti u okviru svoje odgovornosti osiguraju da financijski posrednici ispunjavaju kriterije iz članka 140. stavaka 1., 2. i 4. Financijske uredbe. Financijski posrednici biraju se na osnovi otvorenih, transparentnih, izjednačenih i nediskriminirajućih postupaka, izbjegavajući sukob interesa.

6.   Tijela iz stavka 4. prvog podstavka točke (b) kojima su povjereni provedbeni zadaci otvaraju povjereničke račune na svoje ime i u ime upravljačkog tijela ili uređuju financijski instrument kao zasebnu financijsku jedinicu unutar financijske institucije. U slučaju zasebne financijske jedinice, radi se računovodstvena razlika između sredstava programa uloženih u financijski instrument iz drugih sredstava na raspolaganju financijske institucije. Sredstvima na povjereničkim računima i takvim zasebnim financijskim jedinicama upravlja se u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja i slijedeći odgovarajuća bonitetna pravila te imaju odgovarajuću likvidnost.

7.   Ako se financijski instrument primjenjuje u skladu sa stavkom 4. prvim podstavkom točkama (a) i (b), podložno provedbenoj strukturi financijskog instrumenta, uvjeti za doprinose iz programa financijskim instrumentima propisuju se sporazumima o financiranju u skladu s Prilogom III. na sljedećim razinama:

(a)

prema potrebi, između propisno ovlaštenih predstavnika upravljačkog tijela i tijela koje provodi fondove fondova; i

(b)

između propisno ovlaštenih predstavnika upravljačkog tijela, ili prema potrebi, tijela koje provodi fondove fondova i tijela koje provodi financijski instrument.

8.   Za provedene financijske instrumente iz stavka 4. prvog podstavka točke (c), uvjeti za doprinose iz programa financijskim instrumentima navedeni su u strateškom dokumentu u skladu s Prilogom IV., koji pregledava odbor za praćenje.

9.   Nacionalni javni i privatni doprinosi, uključujući, ako je potrebno, doprinose u naravi iz članka 37. stavka 10., mogu se pružati na razini fonda fondova, na razini financijskog instrumenta ili na razini krajnjih primatelja, u skladu s pravilima za pojedine fondove.

10.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju jedinstveni uvjeti u vezi s detaljnim aranžmanima prijenosa i upravljanja doprinosima programa kojima upravljaju tijela iz stavka 4. prvog podstavka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 150. stavka 3.

Članak 39.

Doprinos iz EFRR-a i EPFRR-a zajedničkom neograničenom jamstvu i financijski instrumenti sekuritizacije u korist MSP-ova koje provodi EIB

1.   Za potrebe ovog članka, „dužničko financiranje” znači zajmovi, leasing ili garancije.

2.   Države članice mogu koristiti EFRR i EPFRR za pružanje financijskog doprinosa financijskim instrumentima iz članka 38. stavka 1. točke (a) kojima direktno upravlja Komisija s provedbenim zadacima povjerenim EIB-u u skladu s člankom 58. stavkom 1. točkom (c) podtočkom iii. i člankom 139. člankom 4. Financijske uredbe, u odnosu na sljedeće aktivnosti:

(a)

neograničena jamstva kojima se pruža olakšica kapitala financijskim posrednicima za nove portfelje dužničkog financiranja za prihvatljive MSP-ove u skladu s člankom 37. stavkom 4. ove Uredbe;

(b)

sekuritizaciju, kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 61. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (34), bilo čega od sljedećeg:

i.

postojećih portfelja dužničkog financiranja za MSP-ove i druga poduzeća s manje od 500 zaposlenih;

ii.

novih portfelja dužničkog financiranja za MSP-ove.

Financijski doprinos iz prvog podstavka točaka (a) i (b) ovog stavka doprinosi junior i/ili mezanin tranšama spomenutog portfelja, ako relevantni financijski posrednik zadrži dovoljan dio rizika portfelja koji je barem jednak zahtjevu za zadržavanjem rizika koji je naveden u Direktivi 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (35) i u Uredbi (EU) br. 575/2013 kako bi se osigurala odgovarajuća usklađenost interesa. U slučaju sekuritizacije iz prvog podstavka točke (b) ovog stavka, financijski posrednik obvezan je odrediti novo dužničko financiranje prihvatljivim MSP-ovima u skladu s člankom 37. stavkom 4. ove Uredbe.

Svaka država članica koja planira sudjelovati u takvim financijskim instrumentima doprinosi iznosom koji je u skladu s potrebama za dužničkim financiranjem MSP-ova za određenu državu članicu i procijenjenim financijskim potrebama MSP-ova za takvim dužničkim financiranjem, uzimajući u obzir ex ante procjenu iz stavka 4. prvog podstavka točke (a), koji u svakom slučaju nije veći od 7 % dodjele sredstava iz EFRR-a i EPFRR-a državi članici. Ukupan iznos doprinosa iz EFRR-a i EPFRR-a svih država članica koje sudjeluju podliježe općoj gornjoj granici koja iznosi 8 500 000 000 EUR (prema cijenama iz 2011.).

Ako Komisija, savjetujući se pritom s EIB, smatra da je ukupan minimalan doprinos instrumentu koji predstavlja ukupan iznos doprinosa svih uključenih država članica nije dovoljan, uzimajući u obzir minimalnu kritičnu masu definiranu u ex ante ocjeni iz stavka 4. prvog podstavka točke (a), provedba financijskog instrumenta se obustavlja, a doprinosi vraćaju državama članicama.

Ako se država članica i EIB ne mogu složiti oko uvjeta sporazuma o financiranju iz stavka 4. prvog podstavka točke (c), država članica podnosi zahtjev za izmjenom programa iz stavka 4. prvog podstavka točke (b) i doprinos preraspodjeljuje na druge programe i prioritete u skladu sa zahtjevima za tematskom koncentracijom.

Ako su zadovoljeni uvjeti za prekid doprinosa država članice instrumentu utvrđenom u sporazumu o financiranju između dotične države članice i EIB-a iz stavka 4. prvog podstavka točke (c), država članica podnosi zahtjev za izmjenom programa iz stavka 4. prvog podstavka točke (b) te preraspodjeljuje ostatak doprinosa na druge programe i prioritete u skladu sa zahtjevima za tematskom koncentracijom.

Ako je doprinos države članice ukinut, ta država članica može podnijeti zahtjev za izmjenom programa. Kad su neiskorištene proračunske obveze opozvane, neiskorištene proračunske obveze se državi članici u pitanju mogu reprogramirati za druge programe i prioritete u skladu sa zahtjevima za tematskom koncentracijom.

3.   MSP-ovi koji prime novo dužničko financiranje, kao posljedica novog jačanja portfelja od strane financijskog posrednika u kontekstu financijskog instrumenta iz stavka 2., smatraju se krajnjim primateljima doprinosa EFRR-a i EPFRR-a za predmetni financijski instrument.

4.   Financijski doprinos iz stavka 2. zadovoljava sljedeće uvjete:

(a)

odstupajući od članka 37. stavka 2. temelji se na jednoj ex ante procjeni na razini Unije koju provode EIB i Komisija.

Na temelju dostupnih izvora podataka o dužničkom financiranju banaka i MSP-ovima, ex ante procjenom obuhvatit će se, između ostalog, analiza potreba MSP-ova za financiranjem na razini Unije, uvjeti financiranja MSP-ova i njihove potreba za financiranjem, kao i podaci o manjku u financiranju MSP-ova u svim državama članicama, profil gospodarske i financijske situacije u sektoru MSP-ova na razini država članica, najmanja kritična masa ukupnih doprinosa, veličina procijenjenog ukupnog opsega zajmova koji proizlazi iz tih doprinosa i dodana vrijednost.

(b)

osigurava ga svaka uključena država članica u okviru jednog nacionalnog programa po financijskom doprinosu od strane EPFRR-a i EPFRR-a koji podupire tematski cilj iz članka 9. prvog stavka točke 3.;

(c)

podliježe uvjetima utvrđenima u sporazumima o financiranju sklopljenima između svake države članice koja sudjeluje i EIB-a, uključujući, između ostalog:

i.

zadaće i obaveze EIB-a, uključujući naknadu;

ii.

minimalno povećanje koje treba postići u jasno definiranim ključnim fazama uokviru razdoblja prihvatljivosti iz članka 65. stavka 2.;

iii.

uvjete za novo dužničko financiranje;

iv.

odredbe koje se odnose na neprihvatljive mjere i kriterije za isključenje;

v.

raspored plaćanja;

vi.

sankcije u slučaju da financijski posrednici ne ispunjavaju obveze;

vii.

odabir financijskih posrednika;

viii.

praćenje, izvješćivanje i revizija;

ix.

vidljivost;

x.

uvjete za raskid sporazuma.

EIB će u svrhu provedbe instrumenta sklopiti ugovorne dogovore s izabranim financijskim posrednicima;

(d)

u slučaju da u roku od šest mjeseci od usvajanja programa iz točke (b) sporazum o financiranju iz točke (c) nije sklopljen, država članica ima pravo preraspodijeliti doprinos na druge programe i prioritete u skladu sa zahtjevima za tematskom koncentracijom.

Radi osiguravanja jedinstvenih uvjeta za provedbu ovog članka, Komisija donosi provedbeni akt kojim se utvrđuje predložak sporazuma o financiranju iz prvog podstavka točke (c). Taj provedbeni akt usvaja se u skladu s postupkom ispitivanja iz članku 150. stavka 3.

5.   U svakoj uključenoj državi članici postiže se minimalno povećanje u ključnim etapama određenim u sporazumu o financiranju iz stavka 4. prvog podstavka točke (c) koji je izračunat kao odnos između novog dužničkog financiranja prihvatljivim MSP-ovima od strane financijskih posrednika i odgovarajućeg doprinosa EFRR-a i EPFRR-a od strane države članice financijskim instrumentima. Takvo minimalno povećanje može se razlikovati među uključenim država članicama.

U slučaju da financijski posrednik ne postigne minimalno povećanje utvrđeno u sporazumu o financiranju iz stavka 4. prvog podstavka točke (c), ugovorno je obvezan platiti kaznu u korist uključene države članice, u skladu s uvjetima određenim u sporazumu o financiranju.

Na izdana jamstva i relevantne sekuritizacijske transakcije neće utjecati neuspjeh financijskog posrednika u postizanju minimalnog povećanja određenog u sporazumu o financiranju.

6.   Odstupajući od članka 38. stavka 2. prvog podstavka, financijski doprinosi iz stavka 2. ovog članka mogu biti raspoređeni u zasebne račune za svaku državu članicu ili, ako dvije ili više uključenih država članica daju svoj pristanak, na jedan račun koji uključuje sve takve države članice koji se koristi u skladu sa specifičnim ciljevima programa iz kojih potječu ti doprinosi.

7.   Odstupajući od članka 41. stavaka 1. i 2. u odnosu na financijske doprinose iz stavka 2. ovog članka, zahtjev države članice za plaćanjem upućen Komisiji podnosi se na temelju 100 % iznosa koji država članica plaća EIB-u u skladu s rasporedom koji je određen u sporazumu o financiranju iz stavka 4. prvog podstavka točke (c) ovog članka. Takvi zahtjevi za plaćanjem temelje se na iznosima koje je zatražio EIB i koji se smatraju potrebnim kako bi pokrili obveze za ugovore o jamstvu ili sekuritizacijske transakcije koje se trebaju završiti u sljedeća tri mjeseca. Plaćanja država članica EIB-u izvršavaju se bez odgađanja i u svakom slučaju prije obveza koje je sklopio EIB.

8.   Na završetku programa prihvatljivi izdaci jednaki su ukupnom iznosu doprinosa programa plaćenih financijskom instrumentu, koji odgovaraju:

(a)

za aktivnosti iz stavka 2. prvog podstavka točke (a) ovog članka, sredstvima iz članka 42. stavka 3. prvog podstavka točke (b);

(b)

za aktivnosti iz stavka 2. prvog podstavka točke (b) ovog članka, ukupnom iznosu novog dužničkog financiranja koje proizlazi iz sekuritizacijskih transakcija, u korist prihvatljivih MSP-ova u razdoblju prihvatljivosti navedenom u članku 65. stavku 2.

9.   Za potrebe članaka 44. i 45., nepozvana jamstva i vraćena sredstva povezana s neograničenim jamstvima i sekuritizacijskim transakcijama, smatraju se sredstvima koja su vraćena financijskim instrumentima. Pri zaključivanju financijskih instrumenata neto prihodi od likvidacije, nakon odbijanja troškova, naknada i plaćanja iznosa kreditorima koji su na višoj razini od onih kojima doprinose EFRR i EPFRR, vraćaju se na pro rata osnovi relevantnim državama članicama prema njihovim doprinosima financijskom instrumentu.

10.   Izvješće iz članka 46. stavka 1. uključuje sljedeće dodatne elemente:

(a)

ukupan iznos financijske potpore EFRR-a i EPFRR-a za financijski instrument u odnosu na neograničena jamstva ili sekuritizacijske transakcije, po programu i prioritetu ili mjeri;

(b)

napredak postignut u staranju novog dužničkog financiranja u skladu s člankom 37. stavkom 4. za prihvatljive MSP-ove.

11.   Neovisno o članku 93. stavku 1., sredstva dodijeljena instrumentima na temelju stavka 2. ovog članka mogu se koristiti u svrhu pokretanja novog dužničkog financiranja MSP-ova na cijelom teritoriju države članice, bez obzira na kategorije regije, osim ako je drukčije predviđeno u sporazumu o financiranju iz stavka 4. prvog podstavka točke (c).

12.   Članak 70. ne primjenjuje se na programe pokrenute u svrhu provedbe financijskih instrumenata iz ovog članka.

Članak 40.

Upravljanje i kontrola financijskih instrumenata

1.   Tijela utvrđena u skladu s člankom 124. ove Uredbe za EFRR, Kohezijski fond, ESF, EFPR i člankom 65. Uredbe o EPFRR-u za EPFRR ne provode provjere na licu mjesta operacija koje uključuju financijske instrumente provedene u skladu s člankom 38. stavkom 1. točkom (a). Ta utvrđena tijela dobivaju redovita izvješća o kontroli od tijela kojima je povjerena provedba tih financijskih instrumenata.

2.   Tijela nadležna za reviziju programa ne provode revizije operacija koje uključuju financijske instrumente provedene u skladu s člankom 38. stavkom 1. točkom (a) te sustava upravljanja i kontrole koji se odnose na te financijske instrumente. Ona primaju redovita izvješća o kontroli od revizora koji su određeni u sporazumima kojima se uspostavljaju ti financijski instrumenti.

3.   Tijela odgovorna za reviziju programa provode reviziju na razini krajnjih primatelja samo kada se dogode jedna ili više od sljedećih situacija:

(a)

popratni dokumenti kojima se dokazuje potpora financijskih instrumenata krajnjim primateljima te njezino korištenje u predviđene svrhe u skladu s primjenjivim pravom nisu dostupni na razini upravljačkog tijela ili na razini tijela koja provode financijske instrumente;

(b)

postoje dokazi da dokumenti dostupni na razini upravljačkog tijela ili na razini tijela koja provode financijske instrumente ne pokazuju stvarnu i točnu situaciju pružene potpore.

4.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149. o upravljanju i kontroli financijskih instrumenata iz članka 38. stavka 1. točke (b), uključujući kontrole koje provode upravljačka i revizorska tijela, mehanizme čuvanja popratnih dokumenata, elemente koje dokazuju popratni dokumenti te mehanizme upravljanja, kontrolu i reviziju. Komisija o tim delegiranim aktima istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće do 22. travnja 2014.

5.   Tijela koja provode financijske instrumente odgovorna su za dostupnost popratnih dokumenata te krajnjim primateljima ne nameću zahtjeve za vođenjem evidencije koji izlaze izvan okvira onog što je potrebno kako bi mogli ispuniti tu odgovornost.

Članak 41.

Zahtjevi za plaćanje koji uključuju izdatke za financijske instrumente

1.   Što se tiče financijskih instrumenata iz članka 38. stavka 1. točke (a) i financijskih instrumenata iz članka 38. stavka 1. točke (b) provedenih u skladu s člankom 38. stavkom 4. točkama (a) i (b), postupni zahtjevi za međuplaćanja podnose se za programske doprinose koji se plaćaju financijskom instrumentu tijekom razdoblja prihvatljivosti utvrđenog u članku 65. stavku 2. („razdoblje prihvatljivosti”) u skladu sa sljedećim uvjetima:

(a)

iznos programskog doprinosa plaćenog financijskom instrumentu uključenom u svaki zahtjev za međuplaćanje podnesen tijekom razdoblja prihvatljivosti ne prelazi 25 % ukupnog iznosa programskih doprinosa odobrenih financijskom instrumentu navedenom u relevantnom sporazumu o financiranju koji odgovara izdatku u smislu članka 42. stavka 1. točaka (a), (b) i (d) koji se treba isplatiti tijekom razdoblja prihvatljivosti. Zahtjevi za međuplaćanja podneseni nakon razdoblja prihvatljivosti uključuju ukupni iznos prihvatljivih izdataka u smislu članka 42.;

(b)

svaki zahtjev za međuplaćanje iz točke (a) ovog stavka može uključivati do 25 % ukupnog iznosa nacionalnog sufinanciranja iz članka 38. točke 9. koji se treba isplatiti financijskom instrumentu ili na razini krajnjih primatelja za izdatke u smislu članka 42. stavka 1. točaka (a), (b) i (d), unutar razdoblja prihvatljivosti;

(c)

sljedeći zahtjevi za međuplaćanje podneseni tijekom razdoblja prihvatljivosti izvršavaju se samo:

i.

za drugi zahtjev za međuplaćanje, kada je najmanje 60 % iznosa uključenoga u prvi zahtjev za međuplaćanje potrošeno kao prihvatljivi izdaci u smislu članka 42. stavka 1. točaka (a), (b) i (d);

ii.

za treći zahtjev i sljedeće zahtjeve za međuplaćanja, kada je najmanje 85 % iznosa uključenih u prethodne zahtjeve za međuplaćanja potrošeno kao prihvatljivi izdaci u smislu članka 42. stavka 1. točaka (a), (b) i (d);

(d)

u svakom zahtjevu za međuplaćanje koji uključuje izdatke u vezi s financijskim instrumentima odvojeno se naznačuje ukupni iznos programskih doprinosa plaćenih financijskom instrumentu i iznosi plaćeni kao prihvatljivi izdaci u smislu članka 42. stavka 1. točaka (a), (b) i (d).

Kod zaključenja programa, zahtjev za plaćanje konačne isplate uključuje ukupni iznos prihvatljivih izdataka iz članka 42.

2.   Što se tiče financijskih instrumenta iz članka 38. stavka 1. točke (b) koji se primjenjuju u skladu s člankom 38. stavkom 4. točkom (c), zahtjevi za međuplaćanje i konačna isplata uključuju ukupni iznos plaćanja koja je izvršilo upravljačko tijelo za ulaganja u krajnje primatelje iz članka 42. stavka 1. točaka (a) i (b).

3.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149. o utvrđivanju pravila za obustavu plaćanja financijskim instrumentima te sukladne prilagodbe u vezi sa zahtjevima za plaćanje.

4.   Radi osiguranja jedinstvenih uvjete za provedbu ovog članka, Komisija donosi provedbene akte kojima određuje modele će se koristiti prilikom dodatnog izvješćivanja o financijskim instrumentima sa zahtjevima za plaćanje Komisiji. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 150. stavka 3.

Članak 42.

Prihvatljivi izdaci po zaključenju programa

1.   Po zaključenju programa prihvatljivi izdaci financijskog instrumenta odgovaraju ukupnom iznosu programskih doprinosa koji je financijski instrument stvarno isplatio ili, u slučaju jamstava, odobrio unutar razdoblja prihvatljivosti, koji odgovara:

(a)

plaćanjima krajnjim primateljima, i u slučajevima iz članka 37. stavka 7., plaćanjima u korist krajnjih primatelja;

(b)

sredstvima koja su odobrena za ugovore o jamstvu, bilo da su još na snazi ili su već istekli, kako bi se namirili mogući zahtjevi za ispunjavanje jamstva za gubitke, izračunani na temelju razborite ex ante ocjene rizika koja pokriva višestruki iznos osnovnih novih zajmova ili druge instrumente uz koje se veže rizik za nova ulaganja u krajnje primatelje;

(c)

kapitaliziranim subvencioniranim kamatnim stopama ili subvencioniranim naknadama za jamstvo, koje se treba plaćati u razdoblju od najviše deset godina nakon isteka razdoblja prihvatljivosti i koje se koriste u kombinaciji s financijskim instrumentima koji se isplaćuju na založni račun otvoren posebno u tu svrhu za stvarnu isplatu nakon isteka razdoblja prihvatljivosti, ali za zajmove i druge instrumente uz koje se veže rizik, a namijenjeni su ulaganjima u krajnje primatelje unutar razdoblja prihvatljivosti;

(d)

povratu nastalih troškova upravljanja ili plaćanju naknada za upravljanje financijskim instrumentom.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149. o utvrđivanju posebnih pravila koja se odnose na osnivanje sustava kapitalizacije godišnjih obroka za subvencioniranu kamatnu stopu ili subvencionirane naknade za jamstvo iz prvog podstavka točke (c).

2.   U slučaju instrumenata koji se temelje na vlastitom kapitalu i mikrokreditu, kapitalizirani troškovi upravljanja ili naknade za upravljanje koje se moraju isplatiti u razdoblju od najviše šest godina nakon isteka razdoblja prihvatljivosti za ulaganja u krajnje primatelje, do kojih je došlo za vrijeme trajanja razdoblja prihvatljivosti, koji se ne mogu namiriti u skladu s člancima 44. ili 45., mogu se smatrati prihvatljivim izdacima ako se uplaćuju na založni račun otvoren posebno u tu svrhu.

3.   U slučaju instrumenata koji se temelje na vlastitom kapitalu za poduzeća iz članka 37. stavka 4. za koja je ugovor o financiranju iz članka 38. stavka 7. točke (b) bio potpisan prije 31. prosinca 2017., koja su do kraja razdoblja prihvatljivosti uložila najmanje 55 % programskih sredstava odobrenih u relevantnom sporazumu o financiranju, ograničen iznos plaćanja za ulaganja u krajnje primatelje koja se provode za razdoblje koje ne prelazi četiri godine nakon razdoblja prihvatljivosti, mogu se smatrati prihvatljivim izdacima ako se uplaćuju na založni račun otvoren posebno u tu svrhu, pod uvjetom da su s njima usklađena pravila o državnim potporama te da su svi zahtjevi navedeni u nastavku ispunjeni.

Novčana sredstva isplaćena na založni račun:

(a)

koriste se isključivo za daljnja ulaganja u krajnje primatelje koji su u razdoblju prihvatljivosti primili inicijalna vlasnička ulaganja od financijskih instrumenata koja su još uvijek u cijelosti ili djelomično neisplaćena;

(b)

koriste se isključivo za daljnja ulaganja koja se provode u skladu s tržišnim normama i ugovornim dogovorima tržišnih normi te su ograničena na minimum koji je potreban za poticanje zajedničkog ulaganja u privatni sektor istovremeno osiguravajući kontinuitet financiranja za ciljna poduzeća tako da javni i privatni ulagači mogu imati koristi od ulaganja;

(c)

ne prelaze 20 % prihvatljivih izdataka financijskog instrumenta koji se temelji na vlastitom kapitalu iz stavka 1. prvog podstavka točke (a), od kojih će se oduzeti maksimalna kapitalna sredstva i dobici koji su za vrijeme razdoblja prihvatljivosti vraćeni tom instrumentu koji se temelji na vlastitom kapitalu.

Svi iznosi uplaćeni na založni račun koji se ne koriste za ulaganja u konačne primatelje, uplaćeni u razdoblju iz prvog podstavka, koriste se u skladu s člankom 45.

4.   Prihvatljivi izdaci naznačeni u skladu sa stavcima 1. i 2. ne premašuju iznos u visini:

(a)

ukupnog iznosa potpore iz ESI fondova isplaćene u svrhu stavaka 1. i 2.; i

(b)

iznosa odgovarajućeg nacionalnog sufinanciranja.

5.   Tijelo koje provodi fond fondova ili tijela koja provode financijske instrumente mogu naplaćivati troškove upravljanja i naknade iz stavka 1. prvog podstavka točke (d) i stavka 2. ovog članka u skladu s člankom 38. stavkom 4. točkama (a) i (b) i ne prelaze pragove definirane u delegiranim aktima iz stavka 6. ovog članka. Budući da troškovi upravljanja obuhvaćaju izravne ili neizravne stavke troškova koji se vraćaju ako postoje dokazi o troškovima, naknade za upravljanje odnose se na dogovorenu cijenu usluga koja je utvrđena putem konkurentnog tržišnog postupka ako je to primjenjivo. Troškovi i naknade za upravljanje temelje se na metodologiji izračuna uspješnosti.

Troškovi i naknade za upravljanje mogu uključivati i mehanizme naknade. Ako su mehanizmi naknade, ili bilo koji njihov dio, naplaćeni krajnjim primateljima, neće biti prijavljeni kao prihvatljivi izdaci.

Troškovi upravljanja i naknade, uključujući one nastale za vrijeme pripremnih radova vezanih uz financijski instrument prije potpisivanja mjerodavnog sporazuma o financiranju, prihvatljivi su od datuma potpisivanja mjerodavnog sporazuma o financiranju.

6.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149., određujući posebna pravila za mjerila utvrđivanja troškova i naknada za upravljanje na temelju uspješnosti i primjenjivih pragova, kao i pravila za povrat kapitaliziranih troškova upravljanja i naknada za instrumente koji se temelje na vlastitom kapitalu i mikrokredite.

Članak 43.

Kamate i drugi dobici koji proizlaze iz potpore koju financijskim instrumentima dodijele ESI fondovi

1.   Potpora koja se financijskim instrumentima isplati iz ESI fondova stavlja se na račune otvorene u financijskim institucijama država članica i njih se na privremenoj osnovi ulaže u skladu s načelima dobrog financijskog upravljanja.

2.   Kamate i drugi dobici koji se mogu pripisati potpori iz ESI fondova isplaćenoj financijskim instrumentima koriste se u iste svrhe, uključujući povrat nastalih troškova upravljanja ili plaćanje naknada za upravljanje financijskim instrumentom u skladu s člankom 42. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (d) i izdataka plaćenih u skladu s člankom 42. stavkom 2., kao i inicijalna potpora iz ESI fondova ili unutar istog financijskog instrumenta ili koja slijedi zaključivanje financijskog instrumenta, u ostalim financijskim instrumentima ili oblicima potpore u skladu sa specifičnim ciljevima utvrđenima u okviru prioriteta, do kraja razdoblja prihvatljivosti.

3.   Upravljačko tijelo osigurava vođenje odgovarajuće evidencije korištenja kamata i drugih dobitaka.

Članak 44.

Ponovno korištenje sredstava koja se mogu pripisati potpori iz ESI fondova do kraja razdoblja prihvatljivosti

1.   Sredstva koja se vraćaju financijskim instrumentima iz ulaganja ili iz oslobađanja sredstava odobrenih za ugovore o jamstvu, uključujući kapitalni povrat i dobitke i ostale dohotke ili prihode, kao što su kamate, naknade za jamstvo, dividende, kapitalni dobici ili bilo kakav drugi dohodak koji proizlazi iz ulaganja, i koja se mogu pripisati potpori iz ESI fondova ponovno se koriste u sljedeće svrhe, do potrebnih iznosa i redoslijedom određenim u relevantnim sporazumima o financiranju:

(a)

daljnja ulaganja preko istog ili drugih financijskih instrumenata, u skladu sa specifičnim ciljevima utvrđenima u okviru prioriteta;

(b)

prema potrebi, povlaštena naknada privatnim ulagačima ili javnim ulagačima koji djeluju u skladu s načelom tržišnog gospodarstva i koji osiguravaju drugi dio sredstava za potporu financijskom instrumentu iz ESI fondova ili paralelno ulažu na razini krajnjih primatelja;

(c)

prema potrebi, povrat nastalih troškova upravljanja i plaćanje naknada za upravljanje financijskim instrumentom;

Potreba i razina povlaštene naknade iz prvog podstavka točke (b) utvrđuju se ex ante procjenom. Povlaštena naknada ne premašuje što je potrebno za stvaranje poticaja za privlačenje privatnog dijela sredstava i ne daje preveliku naknadu privatnim ulagačima ili privatnim ulagačima koji djeluju u skladu s načelom tržišnog gospodarstva. Usklađenost interesa osigurava se odgovarajućom podjelom rizika i dobiti i ostvaruje se na normalnoj komercijalnoj osnovi i biti u skladu s pravilima Unije o državnim potporama.

2.   Upravljačko tijelo osigurava vođenje odgovarajuće evidencije korištenja sredstava iz stavka 1.

Članak 45.

Korištenje sredstava nakon kraja razdoblja prihvatljivosti

Države članice donose potrebne mjere kako bi se osiguralo da se sredstva vraćena financijskim instrumentima, uključujući kapitalni povrat sredstava i dobitke te druge dohotke ili prinose ostvarene tijekom razdoblja od najmanje osam godina poslije kraja razdoblja prihvatljivosti, koji se mogu pripisati potpori iz ESI fondova financijskim instrumentima u skladu s člankom 37., koriste u skladu s ciljevima jednog ili više programa, ili unutar istog financijskog instrumenta ili, nakon izlaza ovih sredstava iz financijskog instrumenta, u drugim financijskim instrumentima pod uvjetom da, u oba slučaja, procjena tržišnih uvjeta pokazuje stalnu potrebu za takvom investicijom, ili u drugim oblicima potpore.

Članak 46.

Izvješće o provedbi financijskih instrumenata

1.   Upravljačko tijelo Komisiji šalje posebno izvješće o operacijama koje sadrže financijske instrumente kao prilog godišnjem izvješću o provedbi.

2.   Posebno izvješće iz stavka 1. za svaki financijski instrument uključuje sljedeće informacije:

(a)

naziv programa i prioriteta ili mjere u okviru kojih se dodjeljuje potpora iz ESI fondova;

(b)

opis financijskog instrumenta i provedbenih mehanizama;

(c)

nazive tijela koja provode financijske instrumente te tijela koja provode fondove fondova, gdje je to primjenjivo, kako je navedeno u članku 38. stavku 1. točki (a), članku 38. stavku 4. točkama (a), (b) i (c), i financijskih posrednika iz članka 38. stavka 6.;

(d)

ukupan iznos doprinosa programa po prioritetu ili mjeri koji se isplaćuje financijskom instrumentu;

(e)

ukupan iznos koji je isplaćen krajnjim primateljima ili u korist krajnjih primatelja, ili je odobren u ugovorima o jamstvu od strane financijskog instrumenta za ulaganja u krajnje primatelje, te nastali troškovi upravljanja ili plaćene naknade za upravljanje, u okviru određenog programa i prioriteta ili mjere;

(f)

uspješnost financijskog instrumenta, uključujući napredak u njegovoj uspostavi i odabiru tijela koja provode financijski instrument, uključujući tijelo koje provodi fond fondova;

(g)

kamate i drugi dobici dobiveni od potpore iz ESI fondova financijskom instrumentu i programskim sredstvima koji su vraćeni financijskim instrumentima od ulaganja, kako je navedeno u člancima 43. i 44.

(h)

napredak u ostvarivanju očekivanog efekta poluge ulaganja financijskog instrumenta i vrijednost ulaganja i sudjelovanja;

(i)

vrijednost vlasničkih ulaganja s obzirom na prethodne godine;

(j)

doprinos financijskog instrumenta u ostvarivanju pokazatelja dotičnog prioriteta ili mjere.

Podaci iz prvog podstavka točaka (h) i (j) mogu biti uključeni samo u prilogu godišnjim izvješćima o provedbi koja se predaju u 2017. i 2019. godini te u završnom izvješću o provedbi. Obveze izvješćivanja iz prvog podstavka točaka od (a) do (j) ne primjenjuju se na razini krajnjih primatelja.

3.   Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ovog članka, Komisija donosi provedbene akte o određivanju modela koji se upotrebljavaju prilikom izvješćivanja Komisije o financijskim podacima. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 150. stavka 3.

4.   Svake godine, počevši od 2016., Komisija u roku od šest mjeseci od roka za predaju godišnjih izvješća o provedbi iz članka 111. stavka 1. za EFRR, ESF i Kohezijski fond, članka 75. Uredbe o EPFRR-u za EPFRR, i mjerodavnih odredaba pravila pojedinih fondova za EFPR priprema sažetke podataka o napretku koji je ostvaren u financiranju i provedbi financijskih instrumenata koje su dostavila upravljačka tijela u skladu s ovim člankom. Ti se sažeci dostavljaju Europskom parlamentu i Vijeću i objavljuju.

GLAVA V.

PRAĆENJE I EVALUACIJA

POGLAVLJE I.

Praćenje

Odjeljak I.

Praćenje programa

Članak 47.

Odbor za praćenje

1.   U roku od tri mjeseca od dana kada je bila obaviještena o odluci Komisije kojom je usvojen program, država članica osniva odbor, u skladu sa svojim institucionalnim, pravnim i financijskim okvirom, za praćenje provedbe tog programa, u suglasnosti s upravljačkim tijelom („odbor za praćenje”).

Država članica može osnovati samo jedan odbor za praćenje za pokrivanje više programa koji se sufinanciraju iz ESI fondova.

2.   Svaki odbor za praćenje sastavlja i donosi vlastiti poslovnik u skladu s institucionalnim, pravnim i financijskim okvirom dotične države članice.

3.   Odbor za praćenje programa u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” osnivaju države članice koje sudjeluju u programu suradnje i treće zemlje u slučaju da prihvate poziv na sudjelovanje u programu suradnje, u dogovoru s upravljačkim tijelom u roku od tri mjeseca od datuma kada je država članica obaviještena o odluci kojom je usvojen program suradnje. Taj odbor za praćenje sastavlja i donosi vlastiti poslovnik.

Članak 48.

Sastav odbora za praćenje

1.   Država članica odlučuje o sastavu odbora za praćenje pod uvjetom da odbor za praćenje sačinjavaju relevantni predstavnici vlasti država članica i posredničkih tijela te predstavnici partnera iz članka 5. Partneri transparentnim procesom svoje predstavnike uključuju u odbor za praćenje. Svaki član odbora za praćenje može imati glasačko pravo.

Sastav odbora za praćenje programa u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” utvrđuju države članice koje sudjeluju u programu i treće zemlje nakon što su prihvatile poziv na sudjelovanje u programu suradnje. Odbor za praćenje uključuje relevantne predstavnike tih država članica i bilo koje treće zemlje. Odbor za praćenje može uključivati predstavnike EGTS-a koji provode aktivnosti u vezi s programom unutar područja programa.

2.   Popis članova odbora za praćenje objavljuje se.

3.   Komisija sudjeluje u radu odbora za praćenje u savjetodavnoj ulozi.

4.   Ako EIB doprinosi programu, može sudjelovati u radu odbora za praćenje u savjetodavnoj ulozi.

5.   Odborom za praćenje predsjeda predstavnik države članice ili upravljačkog tijela.

Članak 49.

Dužnosti odbora za praćenje

1.   Odbor za praćenje sastaje se najmanje jednom godišnje i pregledava provedbu programa i napredak u ostvarenju njegovih ciljeva. Pritom uzima u obzir financijske podatke, zajedničke pokazatelje i pokazatelje za pojedine programe, zajedno s promjenama u vrijednosti pokazatelja rezultata i napretka u ostvarenju kvantificiranih ciljnih vrijednosti, kao i ključne etape utvrđene u okviru za procjenu ostvarenja postignuća iz članka 21. stavka 1. i, prema potrebi, rezultate analiza kakvoće.

2.   Odbor za praćenje ispituje sva pitanja koja utječu na uspješnost programa, uključujući zaključke pregleda uspješnosti.

3.   Za svaku izmjenu programa koju predloži upravljačko tijelo potrebno je savjetovati se s odborom za praćenje koji, ako to smatra potrebnim, daje svoje mišljenje.

4.   Odbor za praćenje može dati primjedbe upravljačkom tijelu u vezi s provedbom programa i njegovom evaluacijom, uključujući mjere koje se odnose na smanjenje administrativnog opterećenja korisnika. Odbor za praćenje prati mjere koje su poduzete kao rezultat njegovih primjedbi.

Članak 50.

Izvješća o provedbi

1.   Od 2016. do uključivo 2023. svaka država članica Komisiji podnosi godišnje izvješće o provedbi programa u protekloj financijskoj godini. Svaka država članica Komisiji podnosi konačno izvješće o provedbi programa za EFRR, ESF i Kohezijski fond te godišnje izvješće o provedbi za EPFRR i EFPR u roku utvrđenom u pravilima o pojedinom fondu.

2.   Godišnja izvješća o provedbi sadrže ključne informacije o provedbi programa i njegovim prioritetima pozivanjem na financijske podatke, zajedničke pokazatelje i pokazatelje za pojedine programe i kvantificirane ciljne vrijednosti, uključujući, prema potrebi, promjene u vrijednostima pokazatelja rezultata, te ključne etape utvrđene u okviru za procjenu ostvarenja postignuća od godišnjeg izvješća o provedbi koje se podnosi 2017. Poslani podaci odnose se na vrijednosti za pokazatelje za operacije koje su provedeni u cijelosti kao i, po mogućnosti, uzimajući u obzir fazu provedbe, za odabrane operacije. Također sadrže sažete zaključke svih evaluacija programa koji su postali dostupni protekle financijske godine i moguća pitanja koja utječu na ostvarenje ciljeva programa te poduzete mjere. Godišnje izvješće o provedbi koje se podnosi 2016. može također sadržavati, prema potrebi, mjere koje su poduzete radi ispunjavanja ex ante uvjeta.

3.   Odstupajući od stavka 2., Uredbom o ESF-u mogu se odrediti specifična pravila o podacima koji se prenose za ESF.

4.   Godišnje izvješće o provedbi koje se podnosi 2017. sadrži i ocjenjuje informacije iz stavka 2. i napredak u ostvarenju ciljeva programa, uključujući doprinos ESI fondova promjenama u vrijednosti pokazatelja rezultata, ako su dostupni dokazi iz relevantnog evaluacija. To godišnje izvješće o provedbi sadrži mjere koje su poduzete radi ispunjavanja ex-ante uvjeta koji nisu bili ispunjeni u vrijeme donošenja programa. Također ocjenjuje provedbu mjera kako bi uzeo u obzir načela iz članaka 7. i 8., ulogu partnera iz članka 5. u provedbi programa, te izvješće o potpori koja se koristi za ciljeve povezane s klimatskim promjenama.

5.   Godišnje izvješće o provedbi koje se podnosi 2019. i konačno izvješće o provedbi za ESI fondove uključuje, uz informacije i ocjenu iz stavaka 2. i 3., informacije o napretku u ostvarivanju ciljeva programa i ocjenu tog napretka kao i doprinos programa ostvarenju strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast.

6.   Kako bi bila prihvatljiva, godišnja izvješća o provedbi iz stavaka od 1. do 5. moraju sadržavati sve informacije koje se traže u tim stavcima i pravilima za pojedine fondove.

Ako godišnji izvještaj o provedbi nije prihvatljiv Komisija o tomu izvješćuje državu članicu u roku od 15 radnih dana od datuma njegovog primitka, u protivnome se on smatra prihvatljivim.

7.   Komisija pregledava godišnje i konačno izvješće o provedbi i u roku od dva mjeseca od dana primitka godišnjeg izvješća o provedbi te roku od pet mjeseci od dana primitka konačnog izvješća o provedbi obavješćuje državu članicu o svojim primjedbama. Ako Komisija ne da primjedbe unutar ovih rokova, izvješća se smatraju prihvaćenima.

8.   Komisija može svoje primjedbe uputiti upravljačkom tijelu o pitanjima koja znatno utječu na provedbu programa. Ako se takve primjedbe upute, upravljačko tijelo pruža sve potrebne podatke koji se odnose na te primjedbe i, prema potrebi, obavješćuje Komisiju u roku od tri mjeseca o poduzetim mjerama.

9.   Godišnja izvješća i konačna izvješća o provedbi, kao i sažetak njihovog sadržaja namijenjen građanima, objavljuju se.

Članak 51.

Godišnji pregledni sastanak

1.   Godišnji pregledni sastanak organizira se svake godine od 2016. do uključivo 2023. između Komisije i svake države članice radi pregleda ostvarenja ciljeva svakog programa, uzimajući u obzir godišnje izvješće o provedbi i, prema potrebi, primjedbe Komisije.

2.   Godišnji pregledni sastanak može obuhvaćati više od jednog programa. Godišnji pregledni sastanci za 2017. i 2019. godinu obuhvaćaju sve programe u državama članicama i također uzimaju u obzir izvješća o napretku koja navedenih godina podnese država članica u skladu s člankom 52.

3.   Odstupajući od stavka 1., država članica i Komisija mogu se složiti da neće organizirati godišnji pregledni sastanak za određeni program, osim 2017. i 2019. godine.

4.   Godišnjim preglednim sastankom predsjeda Komisija ili, ako država članica to zahtjeva, supredsjedaju država članica i Komisija.

5.   Država članica osigurava da se poduzmu odgovarajuće mjere u slučaju komentara Komisije nakon godišnjeg preglednog sastanka o pitanjima koja znatno utječu na provedbu programa i, prema potrebi, obavješćuje Komisiju u roku od tri mjeseca o poduzetim mjerama.

Odjeljak II.

Strateški napredak

Članak 52.

Izvješće o napretku

1.   Država članica do 31. kolovoza 2017. i do 31. kolovoza 2019. Komisiji podnosi izvješće o napretku provedbe sporazuma o partnerstvu na dan 31. prosinca 2016., odnosno 31. prosinca 2018.

2.   Izvješće o napretku sadrži informacije i ocjene u vezi s:

(a)

promjenama u razvojnim potrebama u državi članici nakon usvajanja sporazuma o partnerstvu;

(b)

napretkom prema ostvarenju strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast, kao i zadaća pojedinih fondova iz članka 4. stavka 1. kroz doprinos ESI fondova odabranim tematskim ciljevima, i posebno s obzirom na ključne etape koje su utvrđene u okviru za procjenu ostvarenja postignuća za svaki program i potporu koja se koristi za ciljeve na području klimatskih promjena;

(c)

time jesu li mjere koje su poduzete radi ispunjavanja primjenjivih ex ante uvjeta utvrđenih u sporazumu o partnerstvu koji nisu bili ispunjeni na dan usvajanja sporazuma o partnerstvu provedene u skladu s utvrđenim vremenskim rasporedom. Ova setočka primjenjuje samo na izvješće o napretku koje se podnosi 2017.;

(d)

provedbom mehanizama za osiguranje usklađenosti između ESI fondova i drugih instrumenata financiranja Unije i nacionalnih instrumenata financiranja, kao i s EIB-om;

(e)

provedbom integriranog pristupa teritorijalnom razvoju ili sažetkom provedbe integriranih pristupa koji se temelje na programima, zajedno s napretkom ostvarenim u prioritetnim područjima utvrđenima na području suradnje;

(f)

prema potrebi, mjerama koje su poduzete s ciljem jačanja kapaciteta tijela vlasti države članice i korisnika za upravljanje i korištenje sredstvima iz ESI fondova;

(g)

poduzetim mjerama i postignutim napretkom prema smanjenju administrativnog opterećenja korisnika;

(h)

ulogom partnera iz članka 5. u provedbi sporazuma o partnerstvu;

(i)

sažetkom poduzetih mjera u odnosu na primjenu horizontalnih načela iz članaka 5., 7. i 8. i ciljeva politike za provedbu ESI fondova.

3.   Ako Komisija u roku od dva mjeseca od datuma podnošenja izvješća o napretku utvrdi da su podnesene informacije nepotpune ili nejasne tako da značajno utječu na kakvoću i pouzdanost dotične procjene, može od države članice zatražiti dodatne informacije pod uvjetom da ne uzrokuje neopravdana kašnjenja i da Komisija pruži razloge koji potkrepljuju navodni nedostatak kakvoće i pouzdanosti. Država članica Komisiji dostavlja tražene informacije u roku od tri mjeseca i, prema potrebi, u skladu s njima revidira izvješće o napretku.

4.   Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ovog članka, Komisija donosi provedbene akte kojima uspostavlja modele koji se koriste prilikom podnošenja izvješća o napretku. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 150. stavka 2.

Članak 53.

Izvješća Komisije i rasprava o ESI fondovima

1.   Komisija svake godine od 2016. dostavlja Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija sažeto izvješće u vezi s programima ESI fondova koje se temelji na godišnjim izvješćima o provedbi koje države članice predaju sukladno članku 50., kao i sažete zaključke dostupnih evaluacija programa. 2017. i 2019. godine sažeto izvješće postaje dijelom strateškog izvješća iz stavka 2.

2.   2017. i 2019. godine Komisija priprema strateško izvješće u kojem sažima izvješća o napretku država članica i koje do 31. prosinca 2017. odnosno 31. prosinca 2019. podnosi Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, a navedene institucije pozvane su da o njemu rasprave.

3.   Vijeće raspravlja o strateškom izvješću, a posebno u smislu doprinosa ESI fondova ostvarenju strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast te se poziva dati svoj doprinos na proljetnom sastanku Europskog vijeća.

4.   Svake dvije godine od 2018. Komisija u svoje Godišnje izvješće o napretku koje podnosi na proljetnom sastanku Europskog vijeća uključuje odjeljak u kojemu sažima najnovija izvješća iz stavaka 1. i 2., a posebno u smislu doprinosa ESI fondova ostvarenju strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast.

POGLAVLJE II.

Evaluacija

Članak 54.

Opće odredbe

1.   Evaluacije se provode radi poboljšanja kvalitete izrade i provedbe programa kao i radi vrednovanja njihove djelotvornosti, učinkovitosti i učinka. Učinak programa vrednuje se u svjetlu zadaće svakog ESI fonda u odnosu na ciljeve Unije za pametan, održiv i uključiv rast i uzimajući u obzir opseg programa u odnosu na, prema potrebi, BDP i nezaposlenost na programskom području.

2.   Države članice osiguravaju potrebna sredstva za provođenje evaluacija te osiguravaju postojanje postupaka za stvaranje i prikupljanje podataka koji su potrebni za evaluacije, uključujući podatke koji se odnose na zajedničke pokazatelje i, prema potrebi, pokazatelje za pojedine programe.

3.   Evaluacije provode unutarnji ili vanjski stručnjaci koji su funkcionalno neovisni o tijelima nadležnima za provedbu programa. Komisija daje smjernice o tome kako se provode evaluacije, odmah nakon stupanja na snagu ove Uredbe.

4.   Sve se evaluacije stavljaju na raspolaganje javnosti.

Članak 55.

Ex ante evaluacija

1.   Države članice provode ex ante evaluacije radi poboljšanja kvalitete izrade svakog programa.

2.   Za provođenje ex ante evaluacija odgovorno je tijelo koje je nadležno za pripremu programa. One se podnose Komisiji u isto vrijeme kad i program, zajedno sa sažetkom. U pravilima za pojedine fondove mogu se odrediti pragovi do kojih se ex ante evaluacija može kombinirati s ocjenom nekog drugog programa.

3.   Ex ante evaluacije uzimaju u obzir:

(a)

doprinos strategiji Unije za pametan, održiv i uključiv rast, uzimajući u obzir odabrane tematske ciljeve i prioritete te nacionalne i regionalne potrebe i mogućnosti razvoja, kao i znanja stečena iz prethodnih razdoblja programiranja;

(b)

unutarnju koherentnost predloženog programa ili aktivnosti te njezin odnos s drugim relevantnim instrumentima;

(c)

usklađenost dodjele proračunskih sredstava s ciljevima programa;

(d)

usklađenost odabranih tematskih ciljeva, prioriteta i odgovarajućih ciljeva programa sa ZSO-om, sporazumom o partnerstvu i relevantnim preporukama za pojedine države donesenima u skladu s člankom 121. stavkom 2. UFEU-a i, prema potrebi na nacionalnoj razini, nacionalnim programom reforme.

(e)

važnost i jasnoću predloženih pokazatelja programa;

(f)

način na koji će predviđena ostvarenja doprinijeti rezultatima;

(g)

ostvarivost kvantificiranih ciljnih vrijednosti za pokazatelje, uzimajući u obzir predviđenu potporu iz ESI fondova;

(h)

utemeljenost oblika predložene potpore;

(i)

prikladnost ljudskih resursa i administrativnih kapaciteta za upravljanje programom;

(j)

prikladnost postupaka za praćenje programa i prikupljanje podataka potrebnih za provođenje evaluacije;

(k)

prikladnost ključnih etapa odabranih za okvir za procjenu ostvarenja postignuća;

(l)

prikladnost planiranih mjera za promicanje jednakih mogućnosti za muškarce i žene i za sprečavanje svake diskriminacije; posebno u smislu dostupnosti za osobe s invaliditetom;

(m)

prikladnost planiranih mjera za promicanje održivog razvoja;

(n)

planirane mjere za smanjenje administrativnog opterećenja korisnika.

4.   Ex ante evaluacije uključuju, prema potrebi, zahtjeve za stratešku procjenu utjecaja na okoliš utvrđene u Direktivi 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (36) uzimajući u obzir potrebe ublažavanja klimatskih promjena.

Članak 56.

Evaluacija tijekom programskog razdoblja

1.   Upravljačko tijelo ili država članica sastavlja plan evaluacije i može obuhvaćati više od jednog programa. On se podnosi u skladu s pravilima za pojedine fondove.

2.   Države članice osiguravaju raspoloživost odgovarajućih kapaciteta za provođenje evaluacija.

3.   Tijekom programskog razdoblja upravljačko tijelo osigurava da se evaluacije, uključujući evaluacije za procjenu djelotvornosti, učinkovitosti i učinka, provode za svaki program na temelju plana evaluacije te da svaka evaluacija bude predmet odgovarajućeg praćenja u skladu s pravilima za pojedine fondove. Najmanje jednom tijekom programskog razdoblja evaluacijom se procjenjuje na koji je način potpora iz fondova ZSO-a doprinijela ostvarenju ciljeva svakog prioriteta. Sve evaluacije pregledava odbor za praćenje i šalje ih Komisiji.

4.   Komisija može na vlastitu inicijativu provesti evaluacije programa. Komisija obavješćuje upravljačko tijelo i rezultati se šalju upravljačkom tijelu te se dostavljaju dotičnom odboru za praćenje.

5.   Stavci 1., 2. i 3. ovog članka ne primjenjuju se za posebne programe iz članka 39. stavka 4. prvog podstavka točke (b).

Članak 57.

Ex post evaluacija

1.   Ex post evaluaciju provodi Komisija ili države članice u uskoj suradnji s Komisijom. Ex post evaluacije ispituju djelotvornost i učinkovitost ESI fondova i njihov doprinos strategiji Unije za pametan, održiv i uključiv rast imajući u vidu postavljene ciljeve u toj strategiji Unije i u skladu s posebnim zahtjevima utvrđenima u pravilima za pojedine fondove.

2.   Ex post evaluacija završava do 31. prosinca 2024.

3.   Ex-post evaluaciju posebnih programa iz članka 39. stavka 4. prvog podstavka točke (b) provodi Komisija i dovršava je do 31. prosinca 2019.

4.   Do 31. prosinca 2025. Komisija za svaki od ESI fondova priprema sažeto izvješće u kojemu se navode glavni zaključci ex post evaluacija.

GLAVA VI.

TEHNIČKA POMOĆ

Članak 58.

Tehnička pomoć na inicijativu Komisije

1.   ESI fondovi mogu na inicijativu Komisije poduprijeti mjere pripreme, praćenja, administrativne i tehničke pomoći, evaluacije, revizije i kontrole koje su potrebne za provedbu ove Uredbe.

Mjere iz prvog podstavka može provesti bilo izravno Komisija, bilo neizravno subjekt i osobe, osim država članica, u skladu s člankom 60. Financijske uredbe.

Mjere iz prvog podstavka posebno mogu uključivati:

(a)

pomoć u pripremi i ocjenjivanju projekata, uključujući one s EIB-om;

(b)

potporu u jačanju institucija i izgradnji administrativnih kapaciteta s ciljem učinkovitog upravljanja ESI fondovima;

(c)

studije povezane s izvješćima Komisije o ESI fondovima i s izvješćem o koheziji;

(d)

mjere potrebne za analizu, upravljanje, praćenje, razmjenu informacija i provedbu ESI fondova, kao i mjere koje se odnose na provedbu sustava kontrole te tehničke i administrativne pomoći;

(e)

ocjene, stručna izvješća, statističke podatke i studije, uključujući one koje su općenite naravi, o aktualnom i budućem radu ESI fondova koje prema potrebi može provesti EIB;

(f)

djelovanje s ciljem širenja informacija, podrške umrežavanju, obavljanja komunikacijskih aktivnosti, podizanja svijesti i promicanja suradnje i razmjene iskustva, između ostalog i s trećim zemljama;

(g)

ugradnju, rad i međupovezivanje računalnih sustava za upravljanje, praćenje, reviziju, kontrolu i evaluaciju;

(h)

djelovanje s ciljem poboljšanja metoda za evaluaciju i razmjenu informacija o praksi evaluacije;

(i)

mjere povezane s revizijom;

(j)

jačanje nacionalnog i regionalnog kapaciteta za planiranje ulaganja, procjenu potreba, pripremu, izradu i primjenu financijskih instrumenata, zajedničke akcijske planove i velike projekte, uključujući zajedničke inicijative s EIB-om;

(k)

širenje dobre prakse kako bi se pomoglo državama članicama u osnaživanju kapaciteta relevantnih partnera iz članka 5. i njihovih krovnih organizacija.

(l)

mjere za prepoznavanje, postavljanje prioriteta i provedbu strukturnih i administrativnih reformi kao odgovor na gospodarske i socijalne izazove država članica koje zadovoljavaju uvjete iz članka 24. stavka 1.

Kako bi se osigurala veća učinkovitost u komuniciranju sa širom javnosti te veća sinergija između komunikacijskih aktivnosti na inicijativu Komisije, sredstva dodijeljena za komunikacijske aktivnosti u skladu s ovom Uredbom trebala bi doprinijeti i korporativnoj komunikaciji o političkim prioritetima Unije, u mjeri u kojoj su povezani s općim ciljevima ove Uredbe.

2.   Komisija svake godine putem provedbenog akta postavlja svoje ciljeve o vrsti djelovanja povezanih s mjerama iz stavka 1. kada je predviđen doprinos iz ESI fondova.

Članak 59.

Tehnička pomoć na inicijativu država članica

1.   ESI fondovi mogu na inicijativu države članice poduprijeti mjere za pripremu, upravljanje, praćenje, evaluaciju, prenošenje informacija i komunikaciju, umrežavanje, rješavanje pritužbi te nadzor i reviziju. Država članica može koristiti ESI fondove kako bi poduprla mjere za smanjenje administrativnog opterećenja korisnika, uključujući sustave elektroničke razmjene podataka, te mjere za jačanje kapaciteta tijela vlasti države članice i korisnika za dodjeljivanje sredstava tih fondova i korištenje njima. ESI fondovi mogu se koristiti i kao potpora mjerama za jačanje kapaciteta relevantnih partnera u skladu s člankom 5. stavkom 3. točkom (e) i kao potpora razmjeni dobre prakse između takvih partnera. Mjere iz ovog stavka mogu se odnositi na prethodna i naredna programska razdoblja.

2.   U pravilima za pojedine fondove mogu se dodati ili isključiti mjere koje se mogu financirati preko tehničke pomoći svakog ESI fonda.

GLAVA VII.

FINANCIJSKA POTPORA IZ ESI FONDOVA

POGLAVLJE I.

Potpora iz ESI fondova

Članak 60.

Utvrđivanje stopa sufinanciranja

1.   U odluci Komisije kojom se usvaja program utvrđuju se stopa ili stope sufinanciranja i najviši iznos potpore iz ESI fondova u skladu s pravilima za pojedine fondove.

2   Mjere tehničke pomoći koje se provode na inicijativu ili u ime Komisije mogu se financirati do stope od 100 %.

Članak 61.

Operacije kojima se ostvaruju neto prihodi nakon dovršetka

1.   Ovaj se članak primjenjuje na operacije kojima se ostvaruje neto prihod nakon njihovog dovršetka. U svrhe ovog članka, "neto prihod" znači pritok novca koji izravno plaćaju korisnici roba ili usluga koje proizvodi operacija, troškovi koje izravno snose korisnici za korištenje infrastrukture, prodaju ili iznajmljivanje zemlje ili zgrada, ili plaćanja za usluge umanjen za operativne troškove i troškove zamjene opreme kratkog životnog vijeka koji nastaju za vrijeme odgovarajućeg vremenskog razdoblja. Uštede operativnih troškova koje proizvodi operacija tretiraju se kao neto prihod osim ako su poravnati jednakim smanjenjem operativnih subvencija.

Kada svi troškovi ulaganja nisu prihvatljivi za sufinanciranje, neto prihodi se raspodjeljuju pro rata na prihvatljive i neprihvatljive dijelove troškova ulaganja.

2.   Prihvatljivi izdaci operacije koji će se sufinancirati iz ESI fondova unaprijed se smanjuju vodeći računa o mogućnosti operacije da stvara neto prihod u određenom referentnom razdoblju koje obuhvaća provedbu operacije i razdoblje nakon njezina dovršetka.

3.   Mogući neto prihod od operacije utvrđuje se unaprijed jednom od sljedećih metoda koje je odabralo upravljačko tijelo za sektor, podsektor ili vrstu operacije:

(a)

primjenom fiksnog postotka neto prihoda za sektor ili podsektor koji se primjenjuje na operaciju iz Priloga V. ili u bilo kojem od delegiranih akata navedenih u drugom, trećem i četvrtom podstavku;

(b)

izračunom diskontiranog neto prihoda operacije, uzimajući u obzir odgovarajuće referentno razdoblje za sektor ili podsektor koji se primjenjuje za operaciju, profitabilnost koja se uobičajeno očekuje od predmetne kategorije ulaganja, primjenu načela „onečišćivač plaća”, i, prema potrebi, načelo jednakosti u vezi s relativnim blagostanjem predmetne države članice.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149. u opravdanim slučajevima u svrhu izmjene Priloga V. prilagodbom fiksnih stopa iz tog priloga, uzimajući u obzir povijesne podatke i mogućnost povrata troškova te, kada je primjenjivo, načelo „onečišćivač plaća”.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149. kojima se utvrđuju fiksni iznosi za sektore ili podsektore u područjima informacijskih i komunikacijskih tehnologija, istraživanja, razvoja i inovacija te energetske učinkovitosti. Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće o tim delegiranim aktima najkasnije 30. lipnja 2015.

Nadalje, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149. u opravdanim slučajevima za dodavanje u Prilog V. sektora ili podsektora, uključujući podsektore za sektore, koji su obuhvaćeni tematskim ciljevima iz članka 9. prvog stavka i koje podržavaju ESI fondovi.

Kada se primjenjuje metoda iz prvog podstavka točke (a), sav neto prihod nastao tijekom provedbe i nakon dovršetka operacije smatra se uzetim u obzir primjenom fiksnog iznosa i stoga se ne može naknadno odbiti od prihvatljivih troškova operacije.

Kada je donošenjem delegiranog akta u skladu s trećim i četvrtim podstavkom utvrđena fiksna stopa za novi sektor ili podsektor, upravljačko tijelo može odlučiti primijeniti metodu iz prvog podstavka točke (a) za nove operacije u odnosu na predmetni sektor ili podsektor.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149., kojima se propisuje metoda iz prvog podstavka točke (b). Kada se primjenjuje ta metoda, neto prihod koji je nastao vrijeme provedbe operacije, koji proizlazi iz izvora prihoda koji nisu uzeti u obzir kod utvrđivanja mogućeg neto prihoda operacije, oduzima se od prihvatljivih troškova operacije, najkasnije u trenutku predavanja zahtjeva za završnom isplatom od strane korisnika.

4.   Metoda kojom se neto prihod oduzima od troškova operacije uključenih u zahtjev za plaćanje koji se predaje Komisiji određuje se u skladu s nacionalnim pravilima.

5.   Kao alternativa primjeni metoda iz stavka 3., najveća stopa sufinanciranja iz članka 60. stavka 1. može se, na zahtjev države članice, smanjiti u trenutku donošenja programa za prioritet ili mjeru u skladu s čim bi sve operacije koje će se podupirati u okviru tog prioriteta ili mjera mogle primjenjivati jedinstvenu fiksnu stopu u skladu sa stavkom 3. prvim podstavkom točkom (a). Smanjenje neće biti manje od iznosa izračunanog množenjem najveće stope sufinanciranja unije koja se primjenjuje prema posebnim pravilima fonda s mjerodavnom fiksnom stopom iz stavka 3. prvog podstavka točke (a).

Kad se primjenjuje metoda iz prvog podstavka, sav neto prihod nastao tijekom provedbe i nakon dovršetka operacije smatra se uzetim u obzir primjenom stope umanjenog sufinanciranja i stoga se ne može naknadno odbiti od prihvatljivih troškova operacija.

6.   Ako objektivno nije moguće unaprijed utvrditi prihode prema bilo kojoj od metoda iz stavaka 3. ili 5., neto prihodi ostvareni u razdoblju od tri godine nakon završetka operacije ili do isteka roka za podnošenje dokumenata za završetak programa, određenog u pravilima za pojedine fondove, ovisno o tome što je prije, oduzimaju se od izdataka prijavljenih Komisiji.

7.   Stavci 1. do 6. ne primjenjuju se na:

(a)

operacije ili dijelove operacija koje podržava isključivo ESF;

(b)

operacije čiji ukupan prihvatljivi trošak prije primjene stavaka od 1. do 6. ne prelazi 1 000 000 EUR;

(c)

iznos pomoći koji se vraća u skladu s odredbom za potpuno vraćanje i nagradama;

(d)

tehničku pomoć;

(e)

potporu za ili od financijskih instrumenata;

(f)

operacije za koje se javna potpora daje u obliku fiksnog iznosa ili standardnih jediničnih troškova;

(g)

operacije provedene u skladu sa zajedničkim akcijskim planom;

(h)

operacije za koje su iznosi ili rate potpore utvrđeni u Prilogu I. Uredbi o EPFRR-u.

Neovisno o prvom podstavku točki (b) ovog stavka, ako država članica primjenjuje stavak 5., ona može uključiti u mjerodavan prioritet ili mjeru operacije čiji ukupan prihvatljivi trošak prije primjene stavaka od 1. do 6. ne prelazi 1 000 000 EUR.

8.   Nadalje, stavci od 1. do 6. ne primjenjuju se na operacije za koje se pomoć u okviru programa sastoji od:

(a)

potpore de minimis;

(b)

usklađene državne potpore MSP-ovima, ako se ograničenje intenziteta potpora ili iznos potpora primjenjuje u odnosu na državne potpore;

(c)

usklađene državne potpore, ako je provedena individualna provjera financijskih potreba u skladu s primjenjivim pravilima o državnim potporama.

Neovisno o prvom podstavku, upravljačko tijelo može primijeniti stavke od 1. do 6. na operacije iz prvog podstavka točaka od (a) do (c) ovog stavka ako je to predviđeno u nacionalnim pravilima.

POGLAVLJE II.

Posebna pravila o potpori iz ESI fondova za JPP-ove

Članak 62.

JPP-ovi

ESI fondovi mogu se upotrebljavati za potporu operacijama JPP-a. Takve operacije JPP-a provode se u skladu s primjenjivim pravom, a posebno pravom o državnoj potpori i javnoj nabavi.

Članak 63.

Korisnik operacija JPP -a

1.   U odnosu na operaciju JPP-a, i odstupajući od članka 2. točke 10., korisnik može biti:

(a)

tijelo javnog prava koje pokreće operaciju; ili

(b)

tijelo regulirano privatnim pravom države članice („privatni partner”) koje je odabrano ili koje treba biti odabrano za provedbu operacije.

2.   Tijelo javnog prava koje pokreće operaciju JPP-a može predložiti da privatni partner koji se odabire nakon odobrenja operacije bude korisnik za potrebe potpore iz ESI fondova. U tom slučaju, odobravajuća odluka uvjetovana je utvrđivanjem upravljačkog tijela da odabrani privatni partner ispunjava i preuzima sve odgovarajuće obveze korisnika u skladu s ovom Uredbom.

3.   Privatni partner koji je odabran za provedbu operacije može biti zamijenjen kao korisnik za vrijeme provedbe ako je to propisano uvjetima JPP-a ili financijskog sporazuma između privatnog partnera i financijske institucije koja sufinancira operaciju. U tom slučaju, zamjenski privatni partner ili tijelo javnog prava postaje korisnik pod uvjetom da je upravljačko tijelo utvrdilo da zamjenski partner ispunjava i preuzima sve odgovarajuće obveze korisnika u skladu s ovom Uredbom.

4.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149., koji utvrđuje dodatna pravila o zamjeni korisnika i povezanim odgovornostima.

5.   Zamjena korisnika ne smatra se promjenom vlasništva u smislu članka 71. stavka 1. točke (b) ako poštuje primjenjive uvjete utvrđene u stavku 3. ovog članka i delegiranom aktu donesenom sukladno stavku 4. ovog članka.

Članak 64.

Potpora za operacije JPP -a

1.   U slučaju operacije JPP-a kada je korisnik tijelo javnog prava, za troškove operacije JPP-a do koje je doista došlo i koju je platio privatni partner može se, ne odstupajući od članka 65. stavka 2., smatrati da su ih uzrokovali i platili korisnici i uključeni u zahtjev za plaćanje Komisiji, pod uvjetom da su zadovoljeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

korisnik je sklopio sporazum o JPP-u s privatnim partnerom;

(b)

upravljačko tijelo provjerilo je da je privatni partner platio troškove koje je korisnik prijavio i da je operacija u skladu s primjenjivim pravom Unije i nacionalnim pravom, s operativnim programom i uvjetima kojima se podupire operaciju.

2.   Isplate korisnicima izvršene u smislu troškova uključenih u zahtjev za plaćanje u skladu sa stavkom 1. isplaćuju se na založni račun otvoren za potrebe i u ime korisnika.

3.   Novčana sredstva isplaćena na založni račun iz stavka 2. upotrebljavat će se za isplate u skladu sa sporazumom o JPP-u, što uključuje sve isplate koje će se izvršiti u slučaju raskida sporazuma o JPP-u.

4.   Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 149., kojim se utvrđuju minimalni zahtjevi koje treba uključiti u sporazume o JPP-u, a koji su neophodni za primjenu odstupanja utvrđenog u stavku 1. ovog članka, što uključuje odredbe koje se odnose na prekid sporazuma o JPP-u, i za osiguravanje odgovarajućeg revizorskog traga.

POGLAVLJE III.

Prihvatljivost izdataka i trajnost

Članak 65.

Prihvatljivost

1.   Prihvatljivost izdataka određuje se na osnovi nacionalnih pravila, osim ako su u ovoj Uredbi ili na temelju nje utvrđena posebna pravila ili pravila za pojedine fondove.

2.   Izdaci su prihvatljivi za doprinos iz ESI fondova ako su nastali na teret korisnika i ako su plaćeni u razdoblju između datuma podnošenja programa Komisiji ili od 1. siječnja 2014., ovisno o tome što je prije, i 31. prosinca 2023. Osim toga, izdaci su prihvatljivi samo za doprinos iz EPFRR-a ako je agencija za plaćanje zaista isplatila relevantnu pomoć u razdoblju između 1. siječnja 2014. i 31. prosinca 2023.

3.   Odstupajući od stavka 2., izdaci u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih prihvatljivi su od 1. rujna 2013.

4.   U slučaju nadoknađenih troškova na temelju članka 67. stavka 1. prvog podstavka točaka (b) i (c) mjere koje čine osnovu za povrat provode se u razdoblju između 1. siječnja 2014. i 31. prosinca 2023.

5.   Odstupajući od stavka 4., početni datum koji se odnosi na nadoknađene troškove na temelju članka 67. stavka 1. prvog podstavka točaka (b) i (c) za djelovanja u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih je 1. rujna 2013.

6.   Operacije se ne odabiru za potporu ESI fondova ako su fizički završene ili provedene u cijelosti prije nego što je korisnik upravljačkom tijelu podnio zahtjev za financiranje u okviru programa, neovisno o tome je li korisnik izvršio sva plaćanja.

7.   Ovim člankom ne dovode se u pitanje pravila iz članka 58. o prihvatljivosti tehničke pomoći na inicijativu Komisije.

8.   Ovaj se stavak primjenjuje na operacije koje ostvaruju neto prihode za vrijeme svoje provedbe i na koje se ne primjenjuje članak 61. stavci od 1. do 6.

Prihvatljivi izdaci operacije koja će se sufinancirati iz ESI fondova umanjuju se neto prihodima koji nisu uzeti u obzir u trenutku odobrenja operacije i koji su izravno ostvareni samo u vrijeme njezine provedbe, najkasnije do podnošenja završnog zahtjeva za plaćanje od strane korisnika. Kad svi troškovi nisu prihvatljivi za sufinanciranje, neto prihodi raspodjeljuju se pro rata na prihvatljive i neprihvatljive dijelove troškova.

Ovaj se stavak ne primjenjuje na:

(a)

tehničku pomoć;

(b)

financijske instrumente;

(c)

povratnu pomoć koja je podložna obvezi pune otplate;

(d)

nagrade;

(e)

operacije koje su podložne pravilima o državnim potporama;

(f)

operacije u kojima javna potpora ima oblik paušalnih iznosa ili standardnih veličina jediničnih troškova pod uvjetom da su neto prihodi uzeti u obzir ex ante;

(g)

operacije koje su provedene u sklopu zajedničkog akcijskog plana pod uvjetom da su neto prihodi uzeti u obzir ex ante;

(h)

operacije za koje su iznosi ili rate potpore utvrđeni u Prilogu I. Uredbi o EPFRR-u; ili

(i)

operacije čiji ukupni prihvatljivi troškovi ne premašuju 50 000 EUR.

Za potrebe ovog članka i članka 61., svaka isplata koju prima korisnik, a koja proizlazi iz ugovornih sankcija kao rezultat kršenja ugovora između korisnika i treće strane ili trećih strana ili koja se dogodila kao rezultat povlačenja ponude treće strane izabrane u skladu s pravilima javne nabave („polog”) ne smatra se prihodom i ne oduzima se od prihvatljivih izdataka operacije.

9.   Izdaci koji postanu prihvatljivi slijedom izmjene programam prihvatljivi su samo od datuma podnošenja zahtjeva za izmjenu Komisiji ili, u slučaju primjene članka 96. stavka 11., od dana stupanja na snagu odluke o izmjeni programa.

Pravila za pojedine fondove za EPFR mogu odstupati od prvog podstavka.

10.   Odstupajući od stavka 9., posebne odredbe o početnom datumu prihvatljivosti mogu biti utvrđene u Uredbi o EPFRR-u.

11.   Operacija može dobiti potporu iz jednog ili više ESI fondova ili jednog ili više programa i drugih instrumenata Unije, pod uvjetom da stavka izdatka koja je uključena u zahtjev za plaćanje nadoknade sredstava jednog od ESI fondova ne prima potporu drugog fonda ili instrumenta Unije ili potporu istog fonda u okviru drugog programa.

Članak 66.

Oblici potpore

ESI fondovi koriste se za davanje potpore u obliku bespovratnih sredstava, nagrada, povratne pomoći i financijskih instrumenata, ili njihovom kombinacijom.

U slučaju povratne pomoći potpora koja se vraća tijelu koje ju je dalo ili drugom nadležnom tijelu države članice vodi se na zasebnom računu ili posebno s računovodstvenim kodovima i ponovno se koristi u istu svrhu ili u skladu s ciljevima programa.

Članak 67.

Oblici bespovratnih sredstava i povratne pomoći

1.   Bespovratna sredstva i povratna pomoć mogu imati bilo koji od sljedećih oblika:

(a)

nadoknada prihvatljivih troškova, nastalih i plaćenih, zajedno s, gdje je primjenjivo, doprinosima u naravi i amortizacijom;

(b)

standardne veličine jediničnih troškova;

(c)

fiksni iznosi koji nisu veći od 100 000 EUR javnog doprinosa;

(d)

financiranje primjenom fiksnih stopa, utvrđeno primjenom postotka na jednu ili više utvrđenih kategorija troškova.

Pravilima za pojedini fond mogu se ograničiti oblici bespovratnih sredstava koji su primjenjivi na pojedine operacije.

2.   Odstupajući od stavka 1., dodatni oblici bespovratnih sredstava i metoda izračuna mogu biti utvrđeni u Uredbi o EFPR-u.

3.   Mogućnosti iz stavka 1. mogu se kombinirati samo ako se svaka odnosi na različitu kategoriju troškova ili ako ih se koristi za različite projekte koji su dio operacije ili za uzastopne faze operacije.

4.   Ako se operacija ili projekt koji je dio operacije provodi isključivo javnom nabavom radova, robe ili usluga, primjenjuje se samo stavak 1. prvi podstavak točka (a). Ako je javna nabava koja je u sklopu operacije, ili projekta koji je dio operacije, ograničena na neke kategorije troškova, mogu se primijeniti sve mogućnosti iz stavka 1.

5.   Iznosi iz stavka 1. prvog podstavka točaka (b), (c) i (d) određuju se na jedan od sljedećih načina:

(a)

poštenom, pravednom i provjerljivom metodom izračuna koja se temelji na:

i.

statističkim podacima ili drugim objektivnim informacijama;

ii.

provjerenim povijesnim podacima pojedinih korisnika; ili

iii.

primjenom uobičajene računovodstvene prakse pojedinih korisnika;

(b)

u skladu s pravilima za primjenu odgovarajućih veličina jediničnih troškova, paušalnih iznosa i fiksnih stopa koje se primjenjuju u politikama Unije za sličnu vrstu operacije i korisnika;

(c)

u skladu s pravilima za primjenu odgovarajućih veličina jediničnih troškova, paušalnih iznosa i fiksnih stopa koje se primjenjuju u okviru shema za bespovratna sredstva koja u cijelosti financira država članica za sličnu vrstu operacije i korisnika;

(d)

stopama koje su utvrđene ovom Uredbom ili pravilima za pojedine fondove.

(e)

posebnim metodama za određivanje iznosa u skladu s pravilima za pojedini fond.

6.   U dokumentu u kojemu su utvrđeni uvjeti za potporu za svaku operaciju određuje se metoda koja se treba primjenjivati za određivanje troškova operacije i uvjeta plaćanja bespovratnih sredstava.

Članak 68.

Financiranje primjenom fiksnih stopa za neizravne troškove i troškove osoblja za bespovratna sredstva i povratnu pomoć

1.   Ako provedbom operacije nastanu neizravni troškovi, oni se mogu izračunavati fiksnom stopom na jedan od sljedećih načina:

(a)

fiksna stopa do visine od 25 % prihvatljivih izravnih troškova, pod uvjetom da se stopa računa na osnovi pravedne, nepristrane i provjerljive metode izračuna ili metode koja se primjenjuje u okviru shema za bespovratna sredstva koja u cijelosti financira država članica za sličnu vrstu operacije i korisnika;

(b)

fiksna stopa do visine od 15 % prihvatljivih izravnih troškova osoblja bez potrebe da država članica vrši računanja radi utvrđivanja važeće stope;

(c)

fiksna stopa koja se primjenjuje na prihvatljive izravne troškove na temelju postojećih metoda i pripadajućih stopa koje su u politikama Unije primjenjive za sličnu vrstu operacije i korisnika.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149. o definiranju fiksne stope i povezanih metodeaiz prvog podstavka točke (c) ovog stavka.

2.   Za potrebe utvrđivanja troškova osoblja u vezi s provedbom operacije važeća se satnica može izračunati dijeljenjem zadnjega dokumentiranog godišnjeg bruto iznosa troškova plaća s 1 720 sati.

Članak 69.

Posebna pravila o prihvatljivosti za bespovratna sredstva i povratnu pomoć

1.   Doprinosi u naravi u obliku izvršavanja radova ili osiguravanja robe, usluga, zemljišta i nekretnina za koje nije izvršeno plaćanje u gotovini, potkrijepljeno računima ili dokumentima iste dokazne vrijednosti mogu biti prihvatljivi pod uvjetom da je to dozvoljeno u pravilima o prihvatljivosti ESI fondova i programa te da su ispunjeni svi sljedeći kriteriji:

(a)

javna potpora isplaćena u ime operacije koja uključuje doprinose u naravi po završetku operacije ne premašuje ukupne prihvatljive izdatke, isključujući doprinose u naravi;

(b)

vrijednost pripisana doprinosima u naravi ne premašuje općenito prihvaćene troškove na dotičnom tržištu;

(c)

vrijednost i dostava doprinosa mogu se neovisno procijeniti i provjeriti;

(d)

u slučaju osiguravanja zemljišta ili nekretnine može se, za potrebe ugovora o zakupu, izvršiti gotovinsko plaćanje nominalnoga godišnjeg iznosa koji ne prelazi jednu jedinicu valute države članice;

(e)

u slučaju doprinosa u naravi u obliku neplaćenog rada, vrijednost tog rada određuje se uzimajući u obzir provjereno utrošeno vrijeme i stopu nadoknade za rad jednake vrijednosti.

Vrijednost zemljišta ili nekretnine iz prvog podstavka točke (d) ovog stavka potvrđuje neovisni kvalificirani stručnjak ili propisno ovlašteno službeno tijelo i ona ne premašuje ograničenje iz stavka 3. točke (b).

2.   Troškovi amortizacije mogu se smatrati prihvatljivima ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

pravila o prihvatljivosti programa to dozvoljavaju;

(b)

iznos izdataka propisno je opravdan pratećom dokumentacijom koja ima istu dokaznu vrijednost kao i računi za prihvatljive troškove kada se nadoknađuju u obliku navedenom u članku 67. stavku 1. prvom podstavku točki (a);

(c)

troškovi se odnose isključivo na razdoblje potpore operaciji;

(d)

javna bespovratna sredstva nisu doprinijela stjecanju amortizirane imovine.

3.   Sljedeći troškovi nisu prihvatljivi za doprinos iz ESI fondova i iz iznosa potpore prebačenog iz Kohezijskog fonda u CEF, kako je navedeno u članku 92. stavku 6:

(a)

kamata na dug, s izuzetkom u odnosu na bespovratna sredstva dana u obliku subvencija kamatne stope ili subvencija naknada za jamstvo;

(b)

kupnja neizgrađenog zemljišta i izgrađenog zemljišta u iznosu većem od 10 % iznosa ukupnih prihvatljivih izdataka za dotičnu operaciju. Za napuštena mjesta i nekadašnja industrijska mjesta koja obuhvaćaju zgrade ta se granica povećava na 15 %. U iznimnim i propisno opravdanim slučajevima, ta se granica može podići iznad prethodno navedenih postotaka za operacije koje su povezane s očuvanjem okoliša;

(c)

porez na dodanu vrijednost, osim ako nije povrativ u okviru nacionalnog zakonodavstva o PDV-u.

Članak 70.

Prihvatljivost operacija ovisno o lokaciji

1.   Operacije koje podupiru ESI fondovi, podložno odstupanjima iz stavaka 2. i 3. i pravilima za pojedine fondove, provode se u programskom području.

2.   Upravljačko tijelo može prihvatiti da se operacija provodi izvan programskog područja, ali unutar Unije pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

programsko područje ima koristi od operacije;

(b)

ukupni iznos koji je u okviru programa dodijeljen operacijama izvan programskog područja nije veći od 15 % potpore iz EPFRR-a, Kohezijskog fonda i EFRR-a na razini prioriteta ili od 5 % potpore iz EPFRR-a na razini programa;

(c)

odbor za praćenje dao je svoju suglasnost za dotičnu operaciju ili vrste operacija;

(d)

tijela nadležna za program u okviru kojeg se operacija podupire ispunjavaju obveze tijela nadležnih za program koje se odnose na upravljanje, nadzor i reviziju u vezi s operacijom ili sklapaju sporazume s tijelima na području na kojem se provodi operacija.

3.   Za operacije koje se odnose na tehničku pomoć ili promotivne aktivnosti izdacimogu nastati izvan Unije, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz stavka 2. točke (a) i obveze povezane s upravljanjem, nadzorom i revizijom u vezi s operacijom.

4.   Stavci od 1. do 3. ne primjenjuju se na programe u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”, a stavci 2. i 3. ne primjenjuju se na operacije koje se podupiru iz ESF-a.

Članak 71.

Trajnost operacija

1.   Operacija koja uključuje ulaganje u infrastrukturu ili proizvodno ulaganje vraća doprinos iz ESI fondova u razdoblju od pet godina od završnog plaćanja korisniku ili u razdoblju navedenom u pravilima o državnim potporama i, gdje je primjenjivo, podliježe bilo kojem od sljedećeg:

(a)

prestanku ili premještanju proizvodne aktivnosti izvan programskog područja;

(b)

promjeni vlasništva nad predmetom infrastrukture čime se trgovačkom društvu ili javnom tijelu daje neopravdanu prednost;

(c)

značajnoj promjeni koja utječe na njezinu prirodu, ciljeve ili provedbene uvjete i zbog koje bi se doveli u pitanje njezini prvotni ciljevi.

Iznosi koji su nepropisno isplaćeni u ime operacije vraćaju se državi članici razmjerno razdoblju u kojemu zahtjevi nisu bili ispunjeni.

Države članice mogu smanjiti vremensko ograničenje iz prvog podstavka na tri godine u slučajevima koji se odnose na održavanje ulaganja ili radna mjesta koja su stvorili za MSP-ove.

2.   Operacija koja uključuje ulaganje u infrastrukturu ili proizvodno ulaganje vraća doprinos iz ESI fondova ako u razdoblju od deset godina nakon završnog plaćanja korisniku, proizvodna aktivnost podliježe preseljenju izvan Unije, osim ako je korisnik MSP. Kada doprinos iz ESI fondova dolazi u obliku državnih potpora, razdoblje od deset godina zamjenjuje se rokom koji se primjenjuje prema pravilima o državnim potporama.

3.   Operacije koje podupire ESF i operacije koje podupiru drugi ESI fondovi koji nisu ulaganje u infrastrukturu ili proizvodna ulaganja vraćaju doprinose iz fondova samo ako podliježu obvezi upravljanja ulaganjem u skladu s primjenjivim pravilima o državnoj potpori i u slučaju prestanka ili premještanja proizvodne aktivnosti unutar razdoblja navedenog u tim pravilima.

4.   Stavci 1., 2. i 3. ne primjenjuju se na doprinose financijskim instrumentima ili iz financijskih instrumenata bilo kojoj operaciji u okviru koje proizvodna aktivnost prestaje ili se premješta zbog stečaja koji nije prijevaran.

5.   Stavci 1., 2. i 3. ne primjenjuju se na fizičke osobe koje su korisnici investicijske potpore i koje, nakon završetka investicijske operacije dobiju pravo na potporu te je primaju u okviru Uredbe (EU) br. 1309/2013 Europskog parlamenta i Vijeća ako je dotično ulaganje izravno povezano s vrstom aktivnosti koja je određena kao prihvatljiva za potporu iz Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji.

GLAVA VIII.

UPRAVLJANJE I KONTROLA

POGLAVLJE I.

Sustavi upravljanja i kontrole

Članak 72.

Glavna načela sustava upravljanja i kontrole

Sustavima upravljanja i kontrole u skladu s člankom 4. stavkom 8. predviđeni su:

(a)

opis funkcija svakog tijela koje se bavi upravljanjem i kontrolom te raspodjela funkcija unutar svakog tijela;

(b)

poštovanje načela razdvajanja funkcija između takvih tijela i unutar takvih tijela;

(c)

postupci za osiguravanje ispravnosti i pravilnosti iskazanih izdataka;

(d)

računalni sustavi za računovodstvo, pohranu i prijenos financijskih podataka i podataka o pokazateljima, te praćenje i izvješćivanje;

(e)

sustavi izvješćivanja i praćenja u slučajevima kada odgovorno tijelo povjeri vršenje zadataka drugom tijelu;

(f)

postupci za reviziju djelovanja sustava upravljanja i kontrole;

(g)

sustavi i postupci za osiguravanje odgovarajućeg revizorskog traga;

(h)

sprečavanje, otkrivanje i ispravljanje nepravilnosti, uključujući prijevaru, te povrat nepropisno isplaćenih iznosa zajedno s mogućim kamatama na zakašnjela plaćanja.

Članak 73.

Odgovornosti u okviru dijeljenog upravljanja

U skladu s načelom dijeljenog upravljanja države članice i Komisija odgovorne su za upravljanje programima i njihovu kontrolu u skladu sa svojim nadležnostima utvrđenima u ovoj Uredbi i pravilima za pojedine fondove.

Članak 74.

Odgovornost država članica

1.   Države članice ispunjavaju obveze upravljanja, kontrole i revizije te preuzimaju odgovornosti koje iz njih proizlaze i koje su utvrđene u pravilima o dijeljenom upravljanju utvrđenima u Financijskoj uredbi i pravilima za pojedine fondove.

2.   Države članice osiguravaju da su njihovi sustavi upravljanja i kontrole za programe uspostavljeni u skladu s pravilima za pojedine fondove te da ti sustavi uspješno funkcioniraju.

3.   Države članice osiguravaju postojanje učinkovitih mehanizama za provjeru pritužbi na ESI fondove. Opseg, pravila i postupci takvih mehanizama odgovornost su država članica u skladu s njihovim institucionalnim i pravnim okvirom. Države članice na zahtjev Komisije ispituju žalbe podnesene Komisiji koje su obuhvaćene područjem primjene njihovih mehanizama. Države članice na zahtjev obavješćuju Komisiju o rezultatima tih ispitivanja.

4.   Sve službene razmjene informacija između države članice i Komisije odvijaju se sustavom elektroničke razmjene podataka. Komisija donosi provedbene akte o uspostavi uvjeta koje treba ispunjavati sustav elektroničke razmjene podataka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 150. stavka 3.

POGLAVLJE II.

Ovlasti i odgovornosti Komisije

Članak 75.

Ovlasti i odgovornosti Komisije

1.   Komisija se na osnovi dostupnih informacija, uključujući podatke o određivanju tijela nadležnih za upravljanje i kontrolu, dokumente koje svake godine dostavljaju ta utvrđena tijela u skladu s člankom 59. stavkom 5. Financijske uredbe, izvješća o kontroli, godišnja izvješća o provedbi i revizije koje provode nacionalna tijela i tijela Unije uvjerava da su države članice uspostavile sustave upravljanja i kontrole koji su u skladu s ovom Uredbom i pravilima za pojedine fondove te da ti sustavi učinkovito funkcioniraju tijekom provedbe programa.

2.   Dužnosnici Komisije ili njezini ovlašteni predstavnici mogu provesti revizije ili provjere na licu mjesta ako su nadležno nacionalno tijelo o tome obavijestili najmanje 12 radnih dana unaprijed, osim u hitnim slučajevima. Komisija poštuje načelo proporcionalnosti uzimajući u obzir potrebu izbjegavanja neopravdanog udvostručavanja revizija ili provjera koje izvršava država članica, razinu rizika na proračun Unije i potrebu da se administrativni teret za korisnike svede na najmanju moguću mjeru u skladu s pravilima za pojedine fondove. Predmet tih revizija ili provjera može biti provjera učinkovitog funkcioniranja sustava upravljanja i kontrole u programu ili nekom njegovom dijelu, u operacijama i ocjenama dobrog financijskog upravljanja operacijama ili programima. Službenici ili ovlašteni predstavnici države članice mogu sudjelovati u takvim revizijama ili provjerama.

Dužnosnici Komisije ili njezini ovlašteni predstavnici, kojima je propisno dana ovlast za provođenje revizija ili provjera na licu mjesta, imaju pristup svim potrebnim evidencijama, dokumentima i metapodacima neovisno o mediju u kojem su pohranjeni, u vezi s operacijama koje podupiru ESI fondovi ili sa sustavima upravljanja i kontrole. Države članice na zahtjev Komisije dostavljaju preslike takve evidencije, dokumenata i metapodataka.

Ovlasti navedene u ovom stavku ne utječu na primjenu nacionalnih odredaba kojima se zadržavaju određena djelovanja za posebno imenovane službenike u skladu s nacionalnim zakonodavstvom. Službenici i ovlašteni predstavnici Komisije ne sudjeluju u, između ostalog, kućnim posjetima ili službenom ispitivanju osoba u okviru nacionalnog zakonodavstva. Međutim, takvi službenici i ovlašteni predstavnici imaju pristup informacijama koje su dobivene na taj način ne dovodeći u pitanje nadležnost nacionalnih sudova i uz potpuno poštovanje temeljnih prava predmetnih pravnih subjekata.

3.   Komisija od države članice može zahtijevati da poduzme mjere potrebne kako bi se osiguralo učinkovito funkcioniranje njezinih sustava upravljanja i kontrole ili točnost izdataka u skladu s pravilima za pojedine fondove.

GLAVA IX.

FINANCIJSKO UPRAVLJANJE, PREGLED I PRIHVAĆANJE RAČUNA, FINANCIJSKE KOREKCIJE, OPOZIV ODOBRENIH SREDSTAVA

POGLAVLJE I.

Financijsko upravljanje

Članak 76.

Proračunske obveze

Proračunske obveze Unije u vezi sa svakim programom izvršavaju se u godišnjim obrocima za svaki fond u razdoblju između 1. siječnja 2014. i 31. prosinca 2020. Proračunske obveze povezane s pričuvom za ostvarenje postignuća u svakom programu izvršavaju se odvojeno od dodjele ostatka sredstava za program.

Odluka Komisije o usvajanju programa predstavlja odluku o financiranju u smislu članka 84. stavka 2. Financijske uredbe i, nakon obavijesti dotičnoj državi članici, zakonsku obvezu u smislu te Uredbe.

Za svaki program proračunska obveza za prvi obrok slijedi nakon što Komisija usvoji program.

Komisija izvršava proračunske obveze za naredne obroke prije 1. svibnja svake godine na temelju odluke iz drugog stavka ovog članka, osim ako se primjenjuje članak 16. Financijske uredbe.

Nakon primjene okvira za procjenu ostvarenja postignuća u skladu s člankom 22., kada prioriteti ne dosegnu svoje ključne etape, Komisija prema potrebi opoziva odgovarajuća sredstva dodijeljena dotičnim programima u sklopu pričuve za ostvarenje postignuća i ponovo ih stavlja na raspolaganje programima za koje su sredstva povećana kao rezultat izmjene koju je Komisija odobrila u skladu s člankom 22. stavkom 5.

Članak 77.

Zajednička pravila za plaćanje

1.   Komisija plaća doprinos iz ESI fondova za svaki program u skladu s proračunskim odobrenim sredstvima i ovisno o raspoloživom financiranju. Svako se plaćanje knjiži na prvu raspoloživu proračunsku obvezu dotičnog fonda.

2.   Plaćanja povezana s obvezama iz pričuve za ostvarenje postignuća ne isplaćuju se prije konačne dodjele pričuve za ostvarenje postignuća, u skladu s člankom 22. stavcima 3. i 4.

3.   Plaćanja imaju oblik predfinanciranja, međuplaćanja i konačne isplate.

4.   Za oblike potpore iz članka 67. stavka 1. prvog podstavka točaka (b), (c) i (d) te članaka 68. i 69. troškovi izračunani na primjenjivoj osnovi smatraju se prihvatljivim izdacima.

Članak 78.

Zajednička pravila za izračun međuplaćanja i konačne isplate

U pravilima za pojedine fondove utvrđuju se pravila za izračun iznosa koji se vraća u obliku međuplaćanja i konačne isplate. Taj iznos je funkcija posebne stope sufinanciranja koja se primjenjuje na prihvatljive izdatke.

Članak 79.

Zahtjevi za plaćanje

1.   U pravilima za pojedine fondove utvrđuje se posebni postupak za zahtjeve za plaćanje s obzirom na svaki ESI fond, kao i informacije koje treba podnijeti.

2.   Zahtjev za plaćanje koji treba podnijeti Komisiji sadrži sve informacije koje su potrebne kako bi Komisija pripremila račune u skladu s člankom 68. stavkom 3. Financijske uredbe.

Članak 80.

Korištenje eura

Iznosi utvrđeni u programima koje dostavljaju države članice, predviđeni izdaci, izvještaji o izdacima, zahtjevi za plaćanje, računi i izdaci koji se navode u godišnjem i završnom izvješću o provedbi izražavaju se u eurima.

Članak 81.

Plaćanje početnog predfinanciranja

1.   Nakon odluke u kojoj usvaja program, Komisija plaća iznos početnog predfinanciranja za cijelo programsko razdoblje. Iznos početnog predfinanciranja isplaćuje se obročno u skladu s proračunskim potrebama. Iznos obroka određuje se u pravilima za pojedine fondove.

2.   Početno predfinanciranje koristi se samo za plaćanja korisnicima tijekom provedbe programa. Ono se za te potrebe bez odgađanja stavlja na raspolaganje nadležnom tijelu.

Članak 82.

Poravnanje početnog predfinanciranja

Iznos isplaćen kao početno predfinanciranje u cijelosti se poravnava u računima Komisije ne kasnije od zaključenja programa.

Članak 83.

Prekid roka za plaćanje

1.   Rok za plaćanje u slučaju međuplaćanja može prekinuti dužnosnik za ovjeravanje delegiranjem ovlasti u smislu Financijske uredbe na najviše šest mjeseci ako:

(a)

nakon informacija koje dostavi nacionalno revizorsko tijelo ili revizorsko tijelo Unije postoji jasan dokaz koji ukazuje na znatne nedostatke u radu sustava upravljanja i kontrole;

(b)

službenik za ovjeravanje delegiranjem mora provesti dodatne provjere slijedom informacija koje primi, a koje tog službenika upozoravaju na to da su izdaci u zahtjevu za plaćanje povezani s nepravilnošću koja ima ozbiljne financijske posljedice;

(c)

nije dostavljen jedan od dokumenata koji se zahtijevaju u članku 59. stavku 5. Financijske uredbe.

Država članica može se složiti s produljenjem razdoblja prekida na tri dodatna mjeseca.

Pravilima za pojedine fondove za EFPR mogu se utvrditi dodatni temelji za prekid plaćanja zbog neispunjavanja obveza u okviru zajedničke ribarstvene politike, koji trebaju biti proporcionalni, uzimajući u obzir prirodu, ozbiljnost, trajanje i opetovanost neispunjavanja obveza.

2.   Dužnosnik za ovjeravanje delegiranjem ograničava prekid na dio izdataka obuhvaćen zahtjevom za plaćanje na koji su utjecali elementi iz stavka 1. prvog podstavka, osim ako nije moguće identificirati onaj dio izdataka na koji su utjecali. Dužnosnik za ovjeravanje delegiranjem odmah pisanim putem obavješćuje državu članicu i upravljačko tijelo o razlogu prekida i traži od njih da riješe tu situaciju. Prekid okončava dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti čim budu poduzete potrebne mjere.

POGLAVLJE II.

Pregled i prihvaćanje računa

Članak 84.

Rok za pregled i prihvaćanje računa od strane Komisije

Do 31. svibnja godine koja slijedi nakon obračunskog razdoblja, Komisija u skladu s člankom 59. stavkom 6. Financijske uredbe primjenjuje postupke pregleda i prihvaćanja računa i obavješćuje državu članicu o tome prihvaća li da su računi potpuni, točni i istiniti u skladu s pravilima za pojedine fondove.

POGLAVLJE III.

Financijske korekcije

Članak 85.

Financijske korekcije Komisije

1.   Komisija vrši financijske korekcije otkazivanjem cijelog ili dijela doprinosa Unije programu i od države članice zahtijeva povrat sredstava kako bi se iz financiranja Unije isključili izdaci kojima se krši primjenjivo pravo.

2.   Kršenje primjenjivog prava dovodi do financijske korekcije samo u vezi s izdatkom koji je prijavljen Komisiji i ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

(a)

kršenje je utjecalo na odabir operacija od strane nadležnog tijela za potporu ESI fondova ili u slučaju kada zbog prirode kršenja nije moguće odrediti taj učinak ali postoji dokazan rizik da je kršenje imalo takav učinak;

(b)

kršenje je utjecalo na utrošeni iznos koji je prijavljen za nadoknadu iz proračuna Unije ili u slučaju kada zbog prirode kršenja nije moguće odrediti količinu financijskog učinka ali postoji dokazan rizik da je kršenje imalo takav učinak.

3.   Pri odlučivanju o financijskoj korekciji iz stavka 1. Komisija poštuje načelo proporcionalnosti uzimajući u obzir prirodu i ozbiljnost kršenja primjenjivog prava i njegove financijske posljedice na proračun Unije. Komisija obavješćuje Europski parlament o donesenim odlukama o primjeni financijskih korekcija.

4.   Kriteriji i postupci primjene financijskih korekcija utvrđuju se u pravilima za pojedine fondove.

POGLAVLJE IV.

Opoziv odobrenih sredstava

Članak 86.

Načela

1.   Svi se programi podvrgavaju postupku opoziva odobrenih sredstava koji je uspostavljen na temelju toga da se opozivaju iznosi povezani s preuzetom obvezom koji nisu obuhvaćeni predfinanciranjem ili zahtjevom za plaćanje u okviru utvrđenog razdoblja, uključujući svaki zahtjev za plaćanjem koji je u cijelosti ili djelomično predmetom prekida roka plaćanja ili obustave plaćanja.

2.   Preuzeta obveza koja se odnosi na posljednju godinu tog razdoblja opoziva se u skladu s pravilima koja treba slijediti pri zaključivanju programa.

3.   U pravilima za pojedine fondove navodi se točna primjena pravila opoziva za svaki ESI fond.

4.   Bilo koji dio preuzetih obveza koji je još otvoren opoziva se ako bilo koji od dokumenata koji se traže za zaključenje nije podnesen Komisiji do rokova utvrđenih u pravilima za pojedine fondove.

5.   Proračunske obveze u vezi s pričuvom za ostvarenje postignuća podliježu isključivo postupku opoziva iz stavka 4.

Članak 87.

Izuzeće od opoziva odobrenih sredstava

1.   Iznos na koji se opoziv odnosi umanjuje se za iznose jednake onom dijelu proračunskih izdvajanja za koje:

(a)

su operacije obustavljene sudskim postupkom ili upravnom žalbom sa suspenzivnim učinkom; ili

(b)

nije bilo moguće izraditi zahtjev za plaćanje zbog više sile koja je ozbiljno utjecala na provedbu cijelog ili dijela programa.

Nacionalna tijela vlasti koja se pozivaju na višu silu u skladu s prvim podstavkom točkom (b) moraju dokazati njezine izravne posljedice na provedbu cijelog ili dijela programa.

Za potrebe prvog podstavka točaka (a) i (b), umanjenje može se zatražiti jednom ako su obustava ili viša sila trajale ne dulje od godine dana, ili onoliko puta koliko odgovara trajanju više sile ili broju godina između datuma sudske ili upravne odluke kojom se suspendira provedba operacije i datuma konačne sudske ili upravne odluke.

2.   Država članica do 31. siječnja Komisiji šalje informacije o izuzećima iz stavka 1. prvog podstavka točaka (a) i (b) za iznos koji se mora prijaviti do završetka prethodne godine.

Članak 88.

Postupak

1.   Komisija pravovremeno obavješćuje državu članicu i upravljačko tijelo kada god postoji rizik od primjene pravila opoziva odobrenih sredstava u skladu s člankom 86.

2.   Na osnovi informacija koje primi od 31. siječnja Komisija državu članicu i upravljačko tijelo obavješćuje o iznosu na koji se odnosi opoziv koji proizlazi iz tih informacija.

3.   Država članica ima na raspolaganju dva mjeseca da pristane na iznos koji će biti opozvan ili da dostavi svoje primjedbe.

4.   Država članica do 30. lipnja Komisiji podnosi revidiran financijski plan u kojemu se za dotičnu financijsku godinu navodi umanjeni iznos potpore za jedan ili više prioriteta programa, uzimajući u obzir raspodjelu po fondovima i, prema potrebi, kategorijama regija. Ako se plan ne podnese, Komisija revidira financijski plan tako što za dotičnu financijsku godinu smanjuje doprinos iz ESI fondova. To smanjenje razmjerno se raspoređuje među svim prioritetima.

5.   Komisija najkasnije 30. rujna provedbenim aktima mijenja odluku o usvajanju programa.

DIO TREĆI

OPĆE ODREDBE KOJE SE PRIMJENJUJU NA EFRR, ESF I KOHEZIJSKI FOND

GLAVA I.

CILJEVI I FINANCIJSKI OKVIR

POGLAVLJE I.

Zadaća, ciljevi i geografski opseg potpore

Članak 89.

Zadaća i ciljevi

1.   Fondovi doprinose razvoju i provedbi mjera Unije koje vode jačanju njezine ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije u skladu s člankom 174. UFEU-a.

Mjere koje se podupiru fondovima također doprinose ostvarenju strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast.

2.   U svrhu zadaće iz stavka 1., određeni su sljedeći ciljevi:

(a)

„Ulaganje za rast i radna mjesta” u državama članicama i regijama, uz potporu fondova; i

(b)

„Europska teritorijalna suradnja”, uz potporu ERDF-a.

Članak 90.

Cilj „Ulaganje za rast i radna mjesta”

1.   Strukturnim fondovima podržava se cilj „Ulaganje za rast i radna mjesta” u svim regijama koje odgovaraju razini 2 zajedničkog razvrstavanja prostornih jedinica za statistiku („regije razine NUTS 2”) uspostavljenoj Uredbom (EZ) br. 1059/2003, kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 105/2007.

2.   Sredstva za cilj „Ulaganje za rast i radna mjesta” raspodjeljuju se između sljedećih triju kategorija regija razine NUTS 2:

(a)

slabije razvijene regije, čiji je BDP po stanovniku manji od 75 % prosječnog BDP-a država EU-27;

(b)

tranzicijske regije, čiji je BDP po stanovniku između 75 % i 90 % prosječnog BDP-a država EU-27;

(c)

razvijenije regije, čiji je BDP po stanovniku veći od 90 % prosječnog BDP-a država EU-27.

Razvrstavanje regija prema jednoj od triju kategorija regija određuje se na osnovi toga u kakvom su odnosu BDP po stanovniku svake regije, izmjeren prema paritetu kupovne moći (PKM) i izračunan na temelju podataka Unije za razdoblje od 2007. do 2009., i prosječni BDP država EU-27 za isto referentno razdoblje.

3.   Kohezijski fond daje potporu onim državama članicama čiji je BND po stanovniku, izmjeren prema PKM-u i izračunan na temelju podataka Unije za razdoblje od 2008. do 2010., manji od 90 % prosječnog BND-a po stanovniku država EU-27 za isto referentno razdoblje.

Države članice koje 2013. ispunjavaju uvjete za financiranje iz Kohezijskog fonda, ali čiji nominalni BND po stanovniku premašuje 90 % prosječnog BND-a po stanovniku država EU-27, kako je izračunano u skladu s prvim podstavkom, primaju potporu iz Kohezijskog fonda na prijelaznoj i posebnoj osnovi.

4.   Odmah nakon stupanja na snagu ove Uredbe Komisija provedbenim aktom donosi odluku u kojoj navodi popis regija koje ispunjavaju kriterije triju kategorija regija iz stavka 2. te popis država članica koje ispunjavaju kriterije iz stavka 3. Taj popis vrijedi od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

5.   Komisija u 2016. godini ispituje zadovoljavaju li države članice uvjete za dobivanje potpore iz Kohezijskog fonda na temelju podataka Unije za BND država EU-27 za razdoblje između 2012. i 2014. One države članice čiji je nominalni BND po stanovniku ispod 90 % prosječnog BND-a po stanovniku država EU-27 postaju iznova prihvatljive za dobivanje potpore iz Kohezijskog fonda, a one države članice koje su bile prihvatljive za financiranje iz Kohezijskog fonda i čiji nominalni BND po stanovniku premašuje 90 % prestaju biti prihvatljive i dodjeljuje im se potpora iz Kohezijskog fonda na prijelaznoj i posebnoj osnovi.

POGLAVLJE II.

Financijski okvir

Članak 91.

Sredstva za ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju

1.   Sredstva za ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju dostupna za proračunsku obvezu za razdoblje 2014. – 2020. iznose 325 145 694 739 EUR prema cijenama iz 2011., u skladu s godišnjom raščlambom prikazanom u Prilogu VI., od čega 322 145 694 739 EUR predstavlja ukupna sredstva dodijeljena EFRR-u, ESF-u i Kohezijskom fondu, a 3 000 000 000 EUR predstavlja posebnu dodjelu za Inicijativu za zapošljavanje mladih. U svrhu programiranja i kasnijeg uključivanja u opći proračun Unije, iznos sredstava za ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju indeksira se za 2 % godišnje.

2.   Komisija donosi odluku, provedbenim aktom, u kojoj se određuje godišnja raščlamba ukupnih sredstava po državi članici u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” i cilja „Europska teritorijalna suradnja” te godišnja raščlamba sredstava posebne dodjele za Inicijativu za zapošljavanje mladih po državi članici zajedno s popisom prihvatljivih regija u skladu s kriterijima i metodologijom koji su određeni u Prilogu VII. odnosno Prilogu VIII., ne dovodeći u pitanje stavak 3. ovog članka ni članak 92. stavak 8.

3.   0,35 % ukupnih sredstava nakon izuzimanja potpore za CEF iz članka 92. stavka 6. i pomoći za najugroženije osobe iz članka 92. stavka 7. dodjeljuje se tehničkoj pomoći na inicijativu Komisije.

Članak 92.

Sredstva za cilj „Ulaganje za rast i radna mjesta” i cilj „Europska teritorijalna suradnja”

1.   Sredstva za cilj „Ulaganje za rast i radna mjesta” iznose 96,33 % ukupnih sredstava (tj. ukupno 313 197 435 409 EUR) i dodjeljuju se kako slijedi:

(a)

52,45 % (tj. ukupno 164 279 015 916 EUR) za slabije razvijene regije;

(b)

10,24 % (tj. ukupno 32 084 931 311 EUR) za tranzicijske regije;

(c)

15,67 % (tj. ukupno 49 084 308 755 EUR) za razvijenije regije;

(d)

21,19 % (tj. ukupno 66 362 384 703 EUR) za države članice koje primaju potporu iz Kohezijskog fonda;

(e)

0,44 % (tj. ukupno 1 386 794 724 EUR) kao dodatno financiranje za najudaljenije regije utvrđene u članku 349. UFEU-a i regije razine NUTS 2 koje ispunjavaju kriterije iz članka 2. Protokola br. 6 uz Akt o pristupanju iz 1994.

2.   Osim iznosa navedenog u članku 91. i stavku 1. ovog članka, za godine 2014. i 2015., dodatni iznos od 94 200 000 EUR odnosno 92 400 000 EUR stavlja se na raspolaganje kao što je utvrđeno u „Dodatnim prilagodbama” u okviru Priloga VII. Ti se iznosi utvrđuju u odluci Komisije iz članka 91. stavka 2.

3.   Godine 2016. Komisija u svojoj tehničkoj prilagodbi za 2017. godinu u skladu s člancima 4. i 5. Uredbe (EU, Euratom) br. 1311/2013 pregledava ukupne dodjele u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” svake države članice za razdoblje 2017. - 2020. te primjenjuje način dodjele utvrđen u stavcima 1. do 16. Priloga VII. na temelju najnovijih dostupnih statističkih podataka i na temelju usporedbe, za države članice podložne ograničenju, između kumulativnog nacionalnog BDP-a za godine 2014. i 2015. i kumulativnog nacionalnog BDP-a za isto razdoblje 2012. u skladu sa stavkom 10. Priloga VII. Kada postoji kumulativna divergencija od više od +/-5 % između pregledane raspodjele sredstava i ukupne raspodjele sredstava, ukupna raspodjela sredstava prilagođava se prema tome. U skladu s člankom 5. Uredbe (EU, Euratom), br. 1311/2013, prilagodbe se dijele u jednakim omjerima tijekom godina 2017. – 2020., a gornja granica financijskog okvira mijenja se na odgovarajući način. Ukupni neto učinak prilagodbe, pozitivan ili negativan, ne prelazi 4 000 000 000 EUR. Nakon tehničke prilagodbe Komisija donosi odluku provedbenim aktima u kojoj se određuje revidirana godišnja raščlamba ukupnih sredstava za svaku državu članicu.

4.   Kako bi se osiguralo da je dovoljno ulaganja usmjereno na zapošljavanje mladih, mobilnost radne snage, znanje, socijalnu uključenost i borbu protiv siromaštva, udio sredstava strukturnih fondova za programiranje operativnih programa u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” koji se dodjeljuje ESF-u u svakoj državi članici nije manji od odgovarajućeg udjela ESF-a za tu državu članicu utvrđenog u operativnim programima za ciljeve konvergencije, regionalne konkurentnosti i zapošljavanja za programsko razdoblje od 2007. do 2013. Tome se udjelu dodaje dodatan iznos za svaku državu članicu koji se određuje u skladu s metodom iz Priloga IX. kako bi se osiguralo da udio ESF-a kao postotak ukupnih kombiniranih sredstava za fondove na razini Unije, isključujući potporu iz Kohezijskog fonda za prometnu infrastrukturu u okviru CEF-a iz stavka 6. i potporu iz strukturnih fondova za pomoć najsiromašnijima iz stavka 7. u državama članicama nije manji od 23,1 %. Za potrebe ovog stavka, ulaganje iz ESF-a u Inicijativu za zapošljavanje mladih smatra se dijelom potpore iz strukturnih fondova dodijeljene ESF-u.

5.   Sredstva za Inicijativu za zapošljavanje mladih iznose 3 000 000 000 EUR iz posebnih sredstava za Inicijativu za zapošljavanje mladih i najmanje 3 000 000 000 EUR iz ciljanog ulaganja ESF-a.

6.   Iznos potpore iz Kohezijskog fonda koja se treba prenijeti u CEF iznosi 10 000 000 000 EUR. Potrošit će se na projekte prometne infrastrukture u skladu s Uredbom (EU) br. 1316/2013 isključivo u državama članicama koje su prihvatljive za financiranje iz Kohezijskog fonda.

Komisija donosi odluku provedbenim aktom u kojoj se određuje iznos za prijenos sredstava iz Kohezijskog fonda svake države članice u CEF, koji će se odrediti razmjerno za cijelo razdoblje. Na odgovarajući se način smanjuje dodjela sredstava iz Kohezijskog fonda za svaku državu članicu.

Godišnja odobrena sredstva koja odgovaraju potpori iz Kohezijskog fonda iz prvog podstavka unose se u odgovarajuće proračunske stavke CEF-a počevši s proračunskim aktivnostima za 2014.

Iznos prenesen iz Kohezijskog fonda u CEF naveden u prvom podstavku realizira se objavom posebnih poziva za projekte kojima će se ostvariti osnovne mreže ili za projekte i horizontalne aktivnosti utvrđene u dijelu I. Priloga I. Uredbi (EU) br. 1316/2013.

Pravila koja se primjenjuju na sektor prometa u okviru Uredbe (EU) br. 1316/2013 primjenjuju se na posebne pozive iz četvrtog podstavka. Do 31. prosinca 2016. odabirom projekata prihvatljivih za financiranje poštuje se nacionalna raspodjela sredstava u okviru Kohezijskog fonda. Od 1. siječnja 2017. sredstva prenesena u CEF koja nisu vezana za projekt prometne infrastrukture stavljaju se na raspolaganje svim državama članicama koje su prihvatljive za financiranje iz Kohezijskog fonda kako bi se financirali projekti prometne infrastrukture u skladu s Uredbom (EU) br. 1316/2013.

Kako bi se poduprle države članice prihvatljive za financiranje iz Kohezijskog fonda, koje mogu imati poteškoća u osmišljavanju projekata koji su dovoljno ozbiljni, kvalitetni, ili oboje, te koji imaju dovoljno dodane vrijednosti za Uniju, posebna se pozornost pridaje mjerama za potporu programa čiji je cilj jačanje institucionalnih kapaciteta i učinkovitost javnih uprava u pogledu izrade i provedbe projekata koji su nabrojeni u dijelu I. Priloga I. Uredbi (EU) br. 1316/2013. Kako bi se osigurala maksimalna iskoristivost prenesenih sredstava u svim državama članicama koje su prihvatljive za financiranje iz Kohezijskog fonda, Komisija može organizirati dodatne pozive.

7.   Potpora iz strukturnih fondova za pomoć najugroženijim osobama u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” iznosi ne manje od 2 500 000 000 EUR i države članice mogu je dobrovoljno povećati, dodatnim potporama, za najviše 1 000 000 000 EUR.

Komisija provedbenim aktom donosi odluku o iznosu koji se treba prenijeti iz sredstava koje strukturni fondovi dodijele svakoj državi članici za pomoć najugroženijim osobama za cijelo razdoblje. Sredstva koje strukturni fondovi dodijele svakoj državi članici smanjuju se na odgovarajući način, na temelju razmjernog smanjenja prema kategoriji regija.

Godišnja odobrena sredstva za potporu iz strukturnih fondova iz prvog podstavka unose se u odgovarajuće proračunske stavke instrumenta za pomoć za najugroženije osobe počevši s proračunskim aktivnostima za 2014.

8.   330 000 000 EUR sredstava iz strukturnih fondova za cilj „Ulaganje za rast i radna mjesta” dodjeljuje se inovativnim mjerama u okviru izravnog ili neizravnog upravljanja Komisije u području održivog urbanog razvoja.

9.   Sredstva za cilj „Europska teritorijalna suradnja” iznose 2,75 % ukupnih sredstava koja su raspoloživa za proračunsku obvezu iz fondova za razdoblje 2014. - 2020. (tj. ukupno 8 948 259 330 EUR).

10.   Za potrebe ovog članka, članaka 18., 91., 93., 95., 99. i 120., Priloga I. i Priloga X. ove Uredbe, članka 4. Uredbe o EFRR-u, članka 4. i članaka od 16. do 23. Uredbe o ESF-u te članka 3. stavka 3. Uredbe o ETS-u, najudaljenija regija Mayotte smatra se regijom razine NUTS 2 čime potpada pod kategoriju slabije razvijenih regija. Za potrebe članka 3. stavaka 1. i 2. Uredbe o ETS-u, regije Mayotte i Saint Martin smatraju se regijama razine NUTS 3.

Članak 93.

Neprenosivost sredstava između kategorija regija

1.   Ukupna odobrena sredstva dodijeljena svakoj državi članici za slabije razvijene regije, tranzicijske regije i razvijenije regije ne mogu se prenositi između navedenih kategorija regija.

2.   Odstupajući od stavka 1., Komisija može prihvatiti, u propisno opravdanim okolnostima koje su povezane s provedbom jednog tematskog cilja ili više njih, prijedlog države članice iz njezina prvog podnošenja sporazuma o partnerstvu ili, u propisno opravdanim okolnostima, u trenutku raspodjele sredstava za pričuvu za ostvarenje postignuća, ili tijekom veće revizije sporazuma o partnerstvu, da se do 3 % ukupnih odobrenih sredstava za kategoriju regija prenese na druge kategorije regija.

Članak 94.

Neprenosivost sredstava među ciljevima

1.   Ukupna odobrena sredstva dodijeljena svakoj državi članici u odnosu na cilj „Ulaganje za rast i radna mjesta” i cilj „Europska teritorijalna suradnja” nisu prenosiva između tih ciljeva.

2.   Odstupajući od stavka 1. Komisija može, kako bi poduprla djelotvoran doprinos fondova misijama iz članka 89. stavka 1., u propisno opravdanim okolnostima, i podložno uvjetu utvrđenom u stavku 3., prihvatiti provedbenim aktima prijedlog države članice iz njezina prvog podnošenja sporazuma o partnerstvu da prenese dio svojih odobrenih sredstava za cilj „Europska teritorijalna suradnja” cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta”.

3.   Udio cilja „Europska teritorijalna suradnja” u državi članici koja daje prijedlog iz stavka 2. nije manji od 35 % ukupno raspodijeljenih sredstava toj državi članici u odnosu na cilj „Ulaganje za rast i radna mjesta” i cilj „Europska teritorijalna suradnja” te nakon prijenosa nije manji od 25 % tog ukupnog iznosa.

Članak 95.

Dodatnost

1.   Za potrebe ovog članka i Priloga X. primjenjuju se sljedeće definicije:

(1)

„bruto investicije u fiksni kapital” znači neto povećanja fiksne aktive rezidentnih proizvođača tijekom određenog razdoblja i određeni dodaci vrijednosti neproizvedene aktive ostvareni proizvodnom djelatnošću proizvođača ili institucionalnih jedinica, u skladu s definicijom iz Uredbe Vijeća (EZ) br. 2223/96 (37);

(2)

„fiksna aktiva” znači materijalna ili nematerijalna sredstva proizvedena kao ostvarenja procesa proizvodnje koja se sama višekratno ili kontinuirano koriste u procesima proizvodnje u razdoblju duljem od godine dana;

(3)

„država” znači ukupnost institucionalnih jedinica koje, uz izvršavanje svojih političkih odgovornosti i uloge na području uređenja gospodarstva, proizvode prvenstveno netržišne usluge (moguće robu) za individualnu ili kolektivnu potrošnju te preraspodjeljuju prihode i bogatstvo;

(4)

„javni ili ekvivalentni strukturni rashodi” znači bruto investicije u fiksni kapital države.

2.   Potpora fondova cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” ne zamjenjuje javne ili ekvivalentne strukturne rashode države članice.

3.   Države članice održavaju javne ili ekvivalentne strukturne rashode za razdoblje od 2014. do 2020. barem na razini koja prosječno godišnje odgovara referentnoj razini iz sporazuma o partnerstvu.

Pri utvrđivanju referentne razine iz prvog podstavka Komisija i države članice uzimaju u obzir opće makroekonomske uvjete i posebne ili iznimne okolnosti poput privatizacije, iznimne razine javnih ili ekvivalentnih strukturnih rashoda države članice u programskom razdoblju od 2007. do 2013. godine i razvoja drugih pokazatelja javnih ulaganja. Također uzimaju u obzir promjene nacionalnih dodijeljenih sredstava iz fondova u odnosu na razdoblje između 2007. i 2013. godine.

4.   Samo u državama članicama u kojima slabije razvijene i tranzicijske regije obuhvaćaju najmanje 15 % ukupnog stanovništva provjerava se je li se u tom razdoblju održala razina javnih ili ekvivalentnih strukturnih rashoda u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”.

U državama članicama u kojima slabije razvijene i tranzicijske regije obuhvaćaju najmanje 65 % ukupnog stanovništva provjera se provodi na nacionalnoj razini.

U državama članicama u kojima slabije razvijene i tranzicijske regije obuhvaćaju više od 15 % i manje od 65 % ukupnog stanovništva provjera se provodi na nacionalnoj razini i regionalnoj razini. U tu svrhu, države članice Komisiji dostavljaju informacije o izdacima u slabije razvijenim i tranzicijskim regijama u svakoj fazi procesa provjere.

5.   Provjera koja se odnosi na održavanje razine javnih ili ekvivalentnih strukturnih rashoda u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” provodi se prilikom podnošenja sporazuma o partnerstvu („ex ante provjera”), 2018. („provjera na sredini razdoblja”) i 2012. („ex post provjera”).

Podrobna pravila o provjeri i dodatnosti navedena su u točki 2. Priloga X.

6.   Ako Komisija utvrdi tijekom ex post provjere da država članica nije zadržala referentnu razinu javnih ili ekvivalentnih strukturnih rashoda u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” koja je utvrđena u sporazumu o partnerstvu i kao što je utvrđeno Prilogom X., Komisija može, u odnosu na stupanj nesukladnosti, napraviti financijsku korekciju usvajanjem odluke putem provedbenog akta. Prilikom odlučivanja toga hoće li napraviti financijsku korekciju Komisija uzima u obzir je li se gospodarska situacija države članice znatno promijenila od provjere na sredini razdoblja. Podrobna pravila o stupnjevima financijskih korekcija navedena su u točki 3. Priloga X.

7.   Stavci od 1. do 6. ne primjenjuju se na programe u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”.

GLAVA II.

PROGRAMIRANJE

POGLAVLJE I.

Opće odredbe o fondovima

Članak 96.

Sadržaj, usvajanje i izmjena operativnih programa u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”

1.   Operativni program sastoji se od prioritetnih osi. Prioritetna os odnosi se na jedan fond i jednu kategoriju regije, osim u slučaju Kohezijskog fonda, te, ne dovodeći u pitanje članak 59., odgovara tematskom cilju i obuhvaća jedan ili više prioriteta ulaganja za taj tematski cilj, u skladu s pravilima za pojedine fondove. Prema potrebi i kako bi se povećali njezin učinak i djelotvornost u okviru tematski usklađenog integriranog pristupa, prioritetna os može:

(a)

se odnositi na više od jedne kategorije regija;

(b)

kombinirati jedan ili više komplementarnih prioriteta ulaganja iz EFRR-a, Kohezijskog fonda ili ESF-a u jednom tematskom cilju;

(c)

u valjano obrazloženim okolnostima, kombinirati jedan ili više komplementarnih prioriteta ulaganja iz različitih tematskih ciljeva kako bi se ostvariomaksimalan doprinos toj prioritetnoj osi;

(d)

za ESF, kombinirati prioritete ulaganja iz različitih tematskih ciljeva navedenih u članku 9. prvom stavku točkama 8., 9., 10. i 11. kako bi se olakšao njihov doprinos drugim prioritetnim osima te kako bi se provela socijalna inovacija i prekogranična suradnja.

Države članice mogu kombinirati dvije ili više mogućnosti iz točaka od (a) do (d).

2.   Operativni program doprinosi strategiji Unije za pametan, održiv i uključiv rast te ostvarivanju ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije te se njime utvrđuje:

(a)

opravdanost izbora tematskih ciljeva, odgovarajućih prioriteta ulaganja i dodijeljenih financijskih sredstava, uzimajući u obzir sporazum o partnerstvu, na temelju utvrđivanja regionalnih te, prema potrebi, nacionalnih potreba, uključujući potrebu odgovaranja na izazove utvrđene u relevantnim preporukama za pojedinu zemlju donesenima u skladu s odredbama članka 121. stavka 2. UFEU-a te relevantnim preporukama Vijeća donesenima u skladu s člankom 148. stavkom 4. UFEU-a, uzimajući u obzir ex ante evaluaciju u skladu s člankom 55.;

(b)

za svaku prioritetnu os osim tehničke pomoći:

i.

prioriteti ulaganja i odgovarajući specifični ciljevi;

ii.

kako bi se ojačala usmjerenost na rezultate programiranja, očekivane rezultate za specifične ciljeve te odgovarajuće pokazatelje rezultata, s osnovnom vrijednošću i ciljnom vrijednošću, kvantificiranima prema potrebi, a u skladu s pravilima za pojedine fondove;

iii.

opis vrste i primjera aktivnosti koje treba podržati u svakom prioritetu ulaganja te njihov očekivani doprinos specifičnim ciljevima iz točke i., uključujući osnovna načela odabira operacija te, prema potrebi, utvrđivanje osnovnih ciljnih skupina, specifičnih ciljnih teritorija i vrsta korisnika, te planirano korištenje financijskih instrumenata i velikih projekata;

iv.

pokazatelje ostvarenja, uključujući kvantificiranu ciljnu vrijednost, za koje se očekuje da će doprinijeti rezultatima u skladu s pravilima za pojedine fondove za svaki prioritet ulaganja;

v.

utvrđivanje provedbenih koraka te financijskih pokazatelja i pokazatelja ostvarenja, te, kad je prikladno, pokazatelja rezultata, koji imaju ulogu etapa i ciljeva okvira za procjenu ostvarenja postignuća u skladu s člankom 21. stavkom 1. i Prilogom II.;

vi.

odgovarajuće kategorije intervencija na temelju nomenklature koju je usvojila Komisija i okvirne raščlambe sredstava iz programa;

vii.

prema potrebi, sažetak planiranoga korištenja tehničke pomoći, uključujući, gdje je potrebno, aktivnost jačanja administrativnih kapaciteta tijela uključenih u upravljanje i kontrolu programa i korisnika;

(c)

za svaku prioritetnu os u vezi s tehničkom pomoći:

i.

specifične ciljeve;

ii.

očekivani rezultat za svaki specifični cilj te, u opravdanim okolnostima s obzirom na sadržaj aktivnosti, odgovarajuće pokazatelje rezultata, s osnovnom vrijednošću i ciljnom vrijednošću, u skladu s pravilima za pojedine fondove;

iii.

opis aktivnosti koje treba poduprijeti te njihov očekivani doprinos specifičnim ciljevima iz točke i.;

iv.

pokazatelje ostvarenja za koje se očekuje da će doprinijeti rezultatima;

v.

odgovarajuće kategorije intervencija na temelju nomenklature koju je usvojila Komisija i okvirnu raščlambu sredstava iz programa;

Točka ii. ne primjenjuje se kad doprinos Unije prioritetnoj osi ili osima koje se odnose na tehničku pomoć u operativnom programu ne premašuje 15 000 000 EUR.

(d)

plan financiranja koji sadrži sljedeće tablice:

i.

tablice u kojima je za svaku godinu specificiran ukupni predviđeni iznos odobrenih financijskih sredstava za doprinos iz svakog od fondova, u skladu s člancima 60., 120. i 121., u kojima su određeni iznosi u vezi s pričuvom za ostvarenje postignuća;

ii.

tablice u kojima je specificiran ukupni iznos odobrenih financijskih sredstava za doprinos iz svakog od fondova i nacionalno sufinanciranje, u kojima su određeni iznosi u vezi s pričuvom za ostvarenje postignuća. Za prioritetne osi koje se odnose na nekoliko kategorija regija u tablicama se navodi iznos ukupnih financijskih sredstava iz fondova i nacionalno sufinanciranje za svaku kategoriju regije.

Za prioritetne osi u kojima se kombiniraju prioriteti ulaganja iz različitih tematskih ciljeva u tablici se navodi iznos ukupnih financijskih sredstava za doprinos iz svakog od fondova i nacionalno sufinanciranje za svaki odgovarajući tematski cilj.

Kad se nacionalno sufinanciranje sastoji od javnog i privatnog sufinanciranja, u tablici se prikazuje okvirna raščlamba između javnih i privatnih komponenata. Tablica u informativnu svrhu pokazuje predviđeno sudjelovanje EIB-a;

(e)

popis velikih projekata čija se provedba planira tijekom programskog razdoblja.

Komisija donosi provedbene akte o nomenklaturi iz prvog podstavka točke (b) podtočke vi. i točke (c) podtočke v. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 150. stavka 3.

3.   Uzimajući u obzir svoj sadržaj i ciljeve, u operativnom programu se opisuje integrirani pristup regionalnom razvoju, uzimajući u obzir sporazum o partnerstvu te pokazujući na koji način taj operativni program doprinosi ostvarivanju njegovih ciljeva i očekivanih rezultata navodeći, prema potrebi, sljedeće:

(a)

pristup korištenju instrumenata lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice te načela za utvrđivanje područja provedbe;

(b)

okvirni iznos potpore iz EFRR-a integriranim aktivnostima za održiv urbani razvoj, koje se provode u skladu s člankom 7. stavkom 3. Uredbe o EFRR-u te okvirna dodijeljena sredstva potpore iz ESF-a integriranim aktivnostima;

(c)

pristup korištenju instrumenta ITU osim u slučajevima obuhvaćenima točkom (b) te okvirna dodijeljena financijska sredstva iz svake prioritetne osi;

(d)

dogovore za međuregionalne i transnacionalne aktivnosti u okviru operativnih programa s korisnicima iz barem jedne druge države članice;

(e)

kada države članice i regije sudjeluju u makroregionalnim strategijama i strategijama zatvorenih mora, ovisno o potrebama programskog područja kako ih je utvrdila država članica, doprinos programom planiranih intervencija takvim strategijama.

4.   Osim toga, u operativnom programu navodi se sljedeće:

(a)

prema potrebi, utvrđivanje rješavaju li se i na koji način specifične potrebe geografskih područja koja su najviše zahvaćena siromaštvom ili potreba ciljnih skupina izloženih najvećem riziku od diskriminacije ili isključivanja, s posebnim osvrtom na marginalizirane zajednice i osobe s invaliditetom, te, gdje je to relevantno, doprinos integriranom pristupu utvrđenom sporazumom o partnerstvu;

(b)

prema potrebi, utvrđivanje rješavaju li se i na koji način demografski izazovi regija ili specifične potrebe područja koja su izložena ozbiljnim i trajnim prirodnim ili demografskim teškoćama, kako je navedeno u članku 174. UFEU-a te doprinos integriranom pristupu koji je u tu svrhu utvrđen u sporazumu o partnerstvu.

5.   Operativnim programom utvrđuje se:

(a)

upravljačko tijelo, prema potrebi tijelo za ovjeravanje, i tijelo za reviziju;

(b)

tijelo kojem Komisija vrši plaćanja;

(c)

aktivnosti koje se poduzimaju kako bi se odgovarajući partneri iz članka 5. uključili u pripremu operativnoga programa te uloga tih partnera u provedbi, praćenju i evaluaciji operativnoga programa.

6.   Operativnim programom utvrđuje se i sljedeće, uzimajući u obzir sadržaj sporazuma o partnerstvu te institucionalni okvir država članica:

(a)

mehanizmi kojima se osigurava koordinacija između fondova, EPFRR-a, EFPR-a i drugih instrumenata financiranja na nacionalnoj razini te na razini Unije, kao i s EIB-om, uzimajući u obzir odgovarajuće odredbe utvrđene ZSO-om;

(b)

za svaki ex-ante uvjet utvrđen u skladu s člankom 19. i Prilogom XI., koji se primjenjuje na operativni program, ocjenu ispunjenosti ex ante uvjeta na datum predaje sporazuma o partnerstvu i operativnoga programa, te, ako ex-ante uvjeti nisu ispunjeni, opis aktivnosti kojima se ispunjava ex ante uvjet, odgovorna tijela i vremenski raspored tih aktivnosti u skladu sa sažetkom koji je predan u sporazumu o partnerstvu;

(c)

sažetak ocjene administrativnog opterećenja korisnika te, prema potrebi, planirane aktivnosti i indikativni vremenski okvir smanjivanja administrativnog opterećenja.

7.   Svaki operativni program, osim onih u kojima se tehnička pomoć provodi kroz poseban operativni program, ovisno o valjano obrazloženoj ocjeni države članice njihove relevantnosti za sadržaj i ciljeve operativnog programa, uključuje opis:

(a)

pri odabiru operacija, specifičnih aktivnosti kojima se uzimaju u obzir zahtjevi za zaštitu okoliša, učinkovitost resursa, ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba istima, spremnost na katastrofe te suzbijanje rizika i upravljanje njima;

(b)

specifičnih aktivnosti kojima se promiču jednake mogućnosti te suzbija spolna, rasna i etnička diskriminacija, diskriminacija zbog vjere i osobnih stavova, zbog invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije tijekom pripreme, izrade i provedbe operativnoga programa, a posebno u smislu pristupa financiranju, uzimajući u obzir potrebe raznih ciljnih skupina izloženih riziku od takve diskriminacije, a posebno potrebe osiguranja pristupa osobama s invaliditetom;

(c)

doprinosa operativnog programa promicanju ravnopravnosti između muškaraca i žena te prema potrebi mjere kojima se osigurava integracija rodne perspektive na razini operativnog programa i operativnoj razini.

Države članice mogu podnijeti mišljenje nacionalnih tijela za ravnopravnost spolova u vezi s mjerama navedenima u prvom podstavku točkama (b) i (c) s prijedlogom operativnog programa u sklopu cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”.

8.   Kada država članica priprema maksimalno jedan operativni program za svaki fond, elementi operativnoga programa iz stavka 2. prvog podstavka točke (a), stavka 3. točaka (a), (c) i (d), stavka 4. te stavka 6. ovog članka mogu se ugraditi samo u skladu s odgovarajućim odredbama sporazuma o partnerstvu.

9.   Operativni program izrađuje se u skladu s modelom. Radi osiguravanja jedinstvenih uvjeta za provedbu ovog članka, Komisija donosi provedbeni akt kojim određuje taj model. Taj provedbeni akt donosi se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 150. stavka 2.

10.   Komisija provedbenim aktima donosi odluku kojom se odobravaju svi elementi, uključujući i sve buduće izmjene, operativnoga programa iz ovog članka, osim onih iz stavka 2. prvog podstavka točke (b) podtočke iv., točke (c) podtočke v. i točke (e), stavaka 4. i 5., stavka 6. točaka (a) i (c) te stavka 7., koji ostaju odgovornost država članica.

11.   Upravljačko tijelo obavješćuje Komisiju o svakoj odluci o izmjeni elemenata operativnog programa koji nisu obuhvaćeni odlukom Komisije iz stavka 10. u roku od mjesec dana od datuma donošenja te odluke o izmjeni. U odluci o izmjeni navodi se datum njezina stupanja na snagu koji nije raniji od datuma njezina donošenja.

Članak 97.

Posebne odredbe o planiranju potpore za zajedničke instrumente za neograničena jamstva i sekuritizaciju u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”

U skladu s člankom 28. operativni programi iz članka 39. stavka 4. prvog podstavka točke (b) uključuju samo elemente iz članka 96. stavka 2. prvog podstavka točke (b) podtočaka i., ii. i iv. te točke (d), članka 96. stavka 5. i članka 96. stavka 6. točke (b).

Članak 98.

Zajednička potpora iz fondova u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”

1.   Iz fondova se može pružiti zajednička potpora operativnim programima u sklopu cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”.

2.   Iz EFRR-a i ESF-a može se financirati, kao dopuna i do granice od 10 % financijskih sredstava Unije za svaku prioritetnu os operativnog programa, dio operativnoga programa čiji troškovi ispunjavaju uvjete za potporu iz drugog fonda na temelju pravila prihvatljivosti koja se primjenjuju na taj fond, pod uvjetom da su takvi troškovi nužni za zadovoljavajuću provedbu operacije te da su s njom izravno povezani.

3.   Stavci 1. i 2. ne primjenjuju se na programe u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”.

Članak 99.

Geografski opseg operativnih programa u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”

Ako Komisija i države članice ne dogovore drukčije, operativni programi za EFRR i ESF pripremaju se na odgovarajućoj geografskoj razini, barem na razini NUTS 2 u skladu s institucionalnim i pravnim okvirom države članice.

Operativni programi s potporom iz Kohezijskog fonda pripremaju se na nacionalnoj razini.

POGLAVLJE II.

Veliki projekti

Članak 100.

Sadržaj

Kao dio operativnog programa ili operativnih programa koji su bili predmet odluke Komisije u skladu s člankom 96. stavkom 10. ove Uredbe ili člankom 8. stavkom 12. Uredbe o ETS-u, ERFF i KF mogu financijski podržati operaciju koja obuhvaća niz radova, aktivnosti ili usluga za izvršenje nedjeljive zadaće precizne gospodarske ili tehničke prirode, s jasno utvrđenim ciljevima čiji ukupni prihvatljivi troškovi premašuju 50 000 000 EUR te kad je riječ o operacijama koje doprinose tematskom cilju iz članka 9. prvog stavka točke 7., gdje ukupni prihvatljivi troškovi premašuju 75 000 000 EUR („veliki projekt”). Financijski instrumenti ne smatraju se velikim projektima.

Članak 101.

Podaci koji su nužni za odobravanje velikog projekta

Prije odobravanja velikog projekta, upravljačko tijelo osigurava dostupnost sljedećih podataka:

(a)

pojedinosti o nadležnom tijelu za provedbu glavnog projekta i njegova sposobnost;

(b)

opis ulaganja i njegova lokacija;

(c)

ukupni trošak i ukupni prihvatljivi troškovi, uzimajući u obzir zahtjeve navedene u članku 61.;

(d)

provedene studije izvedivosti, uključujući analizu opcija i rezultate;

(e)

analiza troškova i koristi, uključujući gospodarsku i financijsku analizu te procjenu rizika;

(f)

analiza utjecaja na okoliš, uzimajući u obzir prilagodbu klimatskim promjenama i potrebu njihova ublažavanja, te spremnost na katastrofe;

(g)

objašnjenje kako je veliki projekt usklađen s odgovarajućim prioritetnim osima dotičnog operativnog programa ili operativnih programa i očekivani doprinos postizanju specifičnih ciljeva tih prioritetnih osi te očekivani doprinos socioekonomskom razvoju;

(h)

plan financiranja u kojemu se navode ukupna planirana financijska sredstva i planirana potpora iz fondova, EIB-a i svih drugih izvora financiranja, zajedno s fizičkim i financijskim pokazateljima za praćenje napretka, uzimajući u obzir utvrđene rizike;

(i)

vremenski raspored provedbe velikog projekta i, kad se očekuje razdoblje provedbe duže od programskog razdoblja, faze za koje se traži potpora iz fondova tijekom programskog razdoblja.

Komisija donosi provedbene akte kojima utvrđuje metodologiju koju je, na temelju priznate najbolje prakse, potrebno koristiti pri provođenju analize troškova i koristi iz prvog stavka točke (e). Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 150. stavka 2.

Na inicijativu države članice, informacije iz prvog stavka točaka od (a) do (i) mogu procijeniti neovisni stručnjaci uz tehničku pomoć Komisije ili, u dogovoru s Komisijom, uz pomoć neovisnih stručnjaka („pregled kvalitete”). Države članice u drugim slučajevima dostavljaju Komisiji informacije iz prvog stavka točaka (a) do (i) čim budu dostupne.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149., kojima utvrđuje metodologiju koja će se koristiti za provedbu pregleda kvalitete velikog projekta.

Komisija donosi provedbene akte kojima utvrđuje format za dostavljanje informacija iz prvog stavka točaka (a) do (i). Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 150. stavka 2.

Članak 102.

Odluka o velikom projektu

1.   Ako je veliki projekt dobio pozitivnu ocjenu tijekom pregleda kvalitete koji su proveli neovisni stručnjaci na temelju svoje procjene podataka iz članka 101. prvog stavka, upravljačko tijelo može nastaviti s odabirom velikog projekta u skladu s člankom 125. stavkom 3. Upravljačko tijelo obavješćuje Komisiju o odabranom velikom projektu. Ta obavijest sastoji se od sljedećih elemenata:

(a)

dokumenta iz članka 125. stavka 3. točke (c) u kojem se navodi:

i.

tijelo nadležno za provedbu velikog projekta;

ii.

opis ulaganja, mjesta, rasporeda i očekivanih doprinosa velikog projekta specifičnim ciljevima jednog ili više relevantnih prioritetnih osi;

iii.

ukupni trošak i ukupni prihvatljivi trošak, uzimajući u obzir zahtjeve navedene u članku 61.;

iv.

plan financiranja te fizički i financijski pokazatelji za praćenje napretka, uzimajući u obzir utvrđene rizike;

(b)

pregleda kvalitete koji su izvršili neovisni stručnjaci i koji sadrži jasne izjave o izvedivosti ulaganja i gospodarskoj održivosti velikog projekta.

Ako Komisija u roku od tri mjeseca od datuma prijave iz prvog podstavka ne donese odluku u obliku provedbenog akta kojom odbija financijski doprinos, smatra se da je financijski doprinos za veliki projekt koji je odabrala država članica odobren. Komisija odbija financijski doprinos samo ako je utvrdila znatne nedostatke u neovisnom pregledu kvalitete.

Komisija donosi provedbene akte kojima utvrđuje format prijave iz prvog podstavka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 150. stavka 3.

2.   Komisija u slučajevima različitim od onih iz stavka 1. ovog članka ocjenjuje veliki projekt na temelju informacija iz članka 101. kako bi utvrdila opravdanost traženog financijskog doprinosa za veliki projekt koji je odabralo upravljačko tijelo u skladu s člankom 125. stavkom 3. Komisija provedbenim aktom donosi odluku o odobravanju financijskog doprinosa za odabrani veliki projekt najkasnije tri mjeseca nakon datuma dostavljanja informacija iz članka 101.

3.   Odobrenje Komisije u skladu sa stavkom 1. drugim podstavkom i stavkom 2. uvjetovano je sklapanjem prvog ugovora o radovima ili, u slučaju operacija koje se provode u okviru struktura JPP-a, o potpisivanju sporazuma o JPP-u između tijela iz javnog sektora i tijela iz privatnog sektora u roku od tri godine od datuma odobrenja. Na opravdan zahtjev države članice, posebno u slučaju kašnjenja uzrokovanih administrativnim i pravnim postupcima vezanim uz provedbu velikih projekata, te ako je zahtjev predan u roku od tri godine, Komisija može donijeti odluku, na temelju provedbenog akta, o produljenju razdoblja za najviše dvije godine.

4.   Ako Komisija ne odobri financijski doprinos za odabrani veliki projekt, ona u svojoj odluci navodi razloge odbijanja.

5.   Veliki projekti prijavljeni Komisiji u skladu sa stavkom 1. ili predani na odobrenje u skladu sa stavkom 2. nalaze se na popisu velikih projekata u operativnom programu.

6.   Troškovi povezani s velikim projektom mogu biti uključeni u zahtjev za plaćanje nakon obavijesti iz stavka 1. ili nakon podnošenja zahtjeva za odobrenje iz stavka 2. Kad Komisija ne odobri veliki projekt koji je odabralo upravljačko tijelo, izjava o troškovima ispravlja se na odgovarajući način nakon donošenja odluke Komisije.

Članak 103.

Odluka o velikom projektu koji se provodi u fazama

1.   Odstupajući od članka 101. trećeg stavka i članka 102. stavaka 1. i 2., postupci iz stavaka 2., 3. i 4. ovog članka primjenjuju se na operaciju koja ispunjava sljedeće uvjete:

(a)

operacija se sastoji od druge ili sljedeće faze velikog projekta iz prethodnog razdoblja programiranja za koje je Komisija odobrila prethodnu fazu ili faze najkasnije 31. prosinca 2015. godine u skladu s Uredbom (EZ) br. 1083/2006; ili u slučaju država članica koje su pristupile Uniji nakon 1. siječnja 2013., najkasnije 31. prosinca 2016.;

(b)

iznos ukupnih prihvatljivih troškova svih faza velikog projekta prelazi mjerodavne razine iz članka 100.;

(c)

prijava za veliki projekt i procjena Komisije iz prethodnog razdoblja programiranja obuhvaćala je sve planirane faze;

(d)

ne postoje znatne promjene u informacijama iz članka 101. prvog stavka ove Uredbe za veliki projekt u usporedbi s informacijama predviđenima za prijavu za veliki projekt koja je predana u skladu s Uredbom (EZ) br. 1083/2006, posebno u odnosu na ukupni prihvatljivi trošak;

(e)

faza velikog projekta koja će se provoditi u okviru prethodnog razdoblja programiranja spremna je ili će biti spremna za upotrebu u planiranu svrhu navedenu u odluci Komisije do roka za predavanje dokumenata o zaključenju relevantnog operativnog programa ili više programa.

2.   Upravljačko tijelo može nastaviti s odabirom velikog projekta u skladu s člankom 125. stavkom 3. i predati obavijest koja sadrži sve elemente iz članka 102. stavka 1. prvog podstavka točke (a) zajedno s potvrdom da je ispunjen uvjet iz stavka 1. točke (d) ovog članka. Nije potreban pregled kvalitete od strane neovisnih stručnjaka.

3.   Ako Komisija u roku od tri mjeseca od datuma obavijesti iz stavka 2. provedbenim aktom ne donese odluku kojom odbija financijski doprinos za veliki projekt, smatra se da je financijski doprinos za veliki projekt koji je odabralo upravljačko tijelo odobren. Komisija odbija financijski doprinos samo ako je došlo do velikih promjena u informacijama iz stavka 1. točke (d) ili ako veliki projekt nije u skladu s relevantnim prioritetom jednog ili više predmetnih operativnih programa.

4.   Članak 102. stavci od 3. do 6. primjenjuju se na odluke o velikom projektu koji se provodi u fazama.

POGLAVLJE III.

Zajednički akcijski plan

Članak 104.

Područje primjene

1.   Zajednički akcijski plan je operacija čije se područje primjene definira i kojom se upravlja u skladu s ostvarenjima i rezultatima koje treba postići. Obuhvaća projekt ili skupinu projekata koji ne uključuju osiguravanje infrastrukture te koji se provode pod odgovornošću korisnika u sklopu operativnoga programa ili više njih. Ostvarenja i rezultate zajedničkog akcijskog plana dogovaraju države članice i Komisija i oni doprinose specifičnim ciljevima operativnih programa te čine osnovu potpore iz fondova. Rezultati se odnose na izravne učinke zajedničkog akcijskog plana. Korisnik zajedničkog akcijskog plana je tijelo javnog prava. Zajednički akcijski planovi ne smatraju se velikim projektima.

2.   Javni rashodi dodijeljeni zajedničkom akcijskom planu iznose najmanje 10 000 000 EUR ili 20 % javne potpore operativnoga programa ili više njih, pri čemu se uzima niži iznos. Za potrebe pokretanja pilot projekta najmanji javni rashodi dodijeljeni zajedničkom akcijskom planu za svaki operativni program mogu biti smanjeni na 5 000 000 EUR.

3.   Stavak 2. se ne primjenjuje na operacije koje podupire Inicijativa za zapošljavanje mladih.

Članak 105.

Priprema zajedničkih akcijskih planova

1.   Država članica, upravljačko tijelo ili bilo koje drugo utvrđeno tijelo javnog prava može podnijeti prijedlog za zajednički akcijski plan prilikom predaje dotičnih operativnih programa ili nakon toga. Taj prijedlog sadrži sve informacije iz članka 106.

2.   Zajednički akcijski plan obuhvaća razdoblje između 1. siječnja 2014. i 31. prosinca 2023. Neposredni i sekundarni rezultati zajedničkog akcijskog plana podliježu povratu sredstava samo ako ih se postiglo nakon datuma odluke o odobravanju zajedničkog akcijskog plana iz članka 107. i prije kraja razdoblja provedbe definiranog u toj odluci.

Članak 106.

Sadržaj zajedničkih akcijskih planova

Zajednički akcijski plan sadržava:

(1)

analizu razvojnih potreba i ciljeva koji ga opravdavaju, uzimajući u obzir ciljeve operativnih programa i, prema potrebi, relevantne preporuke za pojedinu zemlju i opće smjernice država članica i Unije u skladu s člankom 121. stavkom 2. UFEU-a te relevantne preporuke Vijeća koje države članice moraju uzeti u obzir u svojim politikama zapošljavanja u skladu s člankom 148. stavkom 4. UFEU-a;

(2)

okvir koji opisuje odnos između općih i specifičnih ciljeva zajedničkog akcijskog plana, ključne etape i ciljeve ostvarenja i rezultata te projekte ili vrste projekata;

(3)

zajedničke i specifične pokazatelje pomoću kojih se prate neposredni i sekundarni rezultati, gdje je potrebno po prioritetnim osima;

(4)

podatke o njegovom geografskom opsegu i ciljnim skupinama;

(5)

očekivano razdoblje njegove provedbe;

(6)

analizu njegovih učinaka na promicanje ravnopravnosti između muškaraca i žena te na suzbijanje diskriminacije;

(7)

prema potrebi analizu njegovih na promicanje održivog razvoja;

(8)

njegove provedbene odredbe, uključujući sljedeće:

(a)

imenovanje korisnika odgovornog za provedbu zajedničkog akcijskog plana, te koji je dao jamstava o svojoj stručnoj sposobnosti na tom području kao i o svom kapacitetu administrativnog i financijskog upravljanja;

(b)

dogovore za upravljanje zajedničkim akcijskim planom na temelju članka 108.;

(c)

dogovore za praćenje i ocjenu zajedničkog akcijskog plana, uključujući dogovore kojima se osigurava kvaliteta, prikupljanje i pohrana podataka o ostvarenim ključnim etapama te neposrednim i sekundarnim rezultatima;

(d)

dogovore kojima se osigurava širenje informacija i komunikacija o zajedničkom akcijskom planu te o fondovima;

(9)

njegove financijske dogovore, uključujući slijedeće:

(a)

troškove dosezanja ključnih etapa te ciljeva neposrednih i sekundarnih rezultata, s upućivanjem na točku 2., na temelju metoda navedenih u članku 67. stavku 5. ove Uredbe te članku 14. Uredbe o ESF-u;

(b)

okvirni raspored plaćanja korisniku povezan s ključnim etapama i ciljevima;

(c)

plan financiranja za svaki operativni program i prioritetnu os, uključujući ukupni prihvatljivi iznos i iznos javnih izdataka.

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ovog članka, Komisija donosi provedbene akte kojima određuje oblik modela zajedničkog akcijskog plana. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 150. stavka 2.

Članak 107.

Odluka o zajedničkom akcijskom planu

1.   Komisija procjenjuje zajednički akcijski plan na temelju podataka navedenih u članku 106. kako bi se utvrdila opravdanost predloženog zahtjeva za sredstva iz fondova.

Ako u roku od dva mjeseca od dostavljanja prijedloga zajedničkog akcijskog plana Komisija odluči da on ne ispunjava kriterije za procjenu iz članka 104., o svojim primjedbama obavješćuje državu članicu. Država članica dužna je Komisiji predati sve dodatne zatražene podatke i prema potrebi adekvatno izmijeniti zajednički akcijski plan.

2.   Pod uvjetom da su primjedbe uzete u obzir na odgovarajući način, Komisija provedbenim aktom donosi odluku o odobravanju zajedničkog akcijskog plana najkasnije četiri mjeseca nakon što ga je država članica predala, ali ne prije usvajanja dotičnog operativnoga programa.

3.   Odlukom iz stavka 2. određuje se korisnik te opći i specifični ciljevi zajedničkog akcijskog plana, ključne etape i ciljevi ostvarenja i rezultata, troškovi postizanja tih ključnih etapa, ciljevi ostvarenja i rezultata te plan financiranja za svaki operativni program i prioritet, uključujući ukupni prihvatljivi iznos i iznos javnog izdatka, razdoblje provedbe zajedničkog akcijskog plana i prema potrebi geografski opseg i ciljne skupine zajedničkog akcijskog plana.

4.   Ako Komisija putem provedbenog akta odbije osigurati potporu iz fondova za zajednički akcijski plan, državu članicu obavješćuje o svojim razlozima unutar razdoblja navedenoga u stavku 2.

Članak 108.

Upravljački odbor i izmjene zajedničkog akcijskog plana

1.   Država članica ili upravljačko tijelo osnivaju upravljački odbor za zajednički akcijski plan, zaseban od odbora za praćenje relevantnih operativnih programa. Upravljački odbor sastaje se najmanje dvaput godišnje i podnosi izvješće upravljačkom tijelu. Upravljačko tijelo izvješćuje relevantni odbor za praćenje o rezultatima rada upravljačkog odbora te napretku provedbe zajedničkog akcijskog plana u skladu s člankom 110. stavkom 1. točkom (e) te člankom 125. stavkom 2. točkom (a).

O sastavu upravljačkog odbora odlučuje država članica u dogovoru s relevantnim upravljačkim tijelom, poštujući načelo partnerstva.

Komisija može sudjelovati u radu upravljačkog odbora u savjetodavnoj ulozi.

2.   Upravljački odbor obavlja sljedeće aktivnosti:

(a)

analizira napredak u pogledu postizanja ključnih etapa te neposrednih i sekundarnih rezultata zajedničkog akcijskog plana;

(b)

razmatra i odobrava svaki prijedlog za izmjene zajedničkog akcijskog plana, uzimajući u obzir sva pitanja koja utječu na njegovo ostvarenje.

3.   Zahtjevi za izmjenama zajedničkih akcijskih planova koje država članica podnose Komisiji moraju biti valjano obrazloženi. Komisija procjenjuje opravdanost zahtjeva za izmjenama, uzimajući u obzir podatke koje pruži država članica. Komisija može navesti svoje primjedbe, a država članica mora Komisiji pružiti sve potrebne dodatne informacije. Komisija provedbenim aktom donosi odluku o zahtjevu za izmjenama najkasnije tri mjeseca nakon što ga je država članica predala, pod uvjetom da su sve primjedbe Komisije uzete u obzir na zadovoljavajući način. Ako budu odobrene, izmjene stupaju na snagu na datum odluke, osim ako se u odluci navodi drukčije.

Članak 109.

Financijsko upravljanje i kontrola zajedničkog akcijskog plana

1.   Plaćanja korisniku zajedničkog akcijskog plana smatraju se fiksnim iznosima ili standardnim ljestvicama jediničnih troškova. Gornja granica fiksnih iznosa iz članka 67. stavka 1. prvog podstavka točke (c) ne primjenjuje se.

2.   Isključivi je cilj financijskog upravljanja, kontrole i revizije zajedničkog akcijskog plana provjeriti jesu li uvjeti za plaćanje definirani odlukom o odobravanju zajedničkog akcijskog plana ispunjeni.

3.   Korisnik zajedničkog akcijskog plana i tijela u njegovoj nadležnosti mogu primijeniti svoje računovodstvene prakse za troškove provedbenih operacija. Te računovodstvene prakse i stvarni troškovi korisnika ne podliježu reviziji revizorskog tijela niti Komisije.

GLAVA III.

PRAĆENJE, EVALUACIJA, INFORMIRANJE I KOMUNIKACIJA

POGLAVLJE I.

Praćenje i evaluacija

Članak 110.

Dužnosti odbora za praćenje

1.   Odbor za praćenje posebno ispituje:

(a)

sva pitanja koja utječu na ostvarenje operativnog programa;

(b)

napredak postignut u provedbi plana evaluacije i korake koji proizlaze iz zaključaka evaluacija;

(c)

provedbu komunikacijske strategije;

(d)

provedbu velikih projekata;

(e)

provedbu zajedničkih akcijskih planova;

(f)

aktivnosti kojima se promiče ravnopravnost između muškaraca i žena, jednake mogućnosti i nediskriminacija, uključujući pristup osobama s invaliditetom;

(g)

aktivnosti kojima se promiče održivi razvoj;

(h)

kada primjenjivi ex ante uvjeti nisu ispunjeni na datum predavanja sporazuma o partnerstvu i operativnog programa, napredak aktivnosti ispunjavanja primjenjivih ex ante uvjeta;

(i)

financijske instrumente.

2.   Odstupajući od članka 49. stavka 3. odbor za praćenje razmatra i odobrava:

(a)

metodologiju i kriterije korištene pri odabiru operacija;

(b)

godišnja i konačna izvješća o provedbi;

(c)

plan evaluacije operativnog programa i svaku izmjenu plana evaluacije, uključujući i kad je jedan od njih dio zajedničkog plana evaluacije u skladu s člankom 114. stavkom 1.;

(d)

komunikacijsku strategiju operativnog programa i svaku izmjenu strategije;

(e)

svaki prijedlog upravljačkog tijela za izmjene operativnog programa.

Članak 111.

Izvješća o provedbi za cilj „Ulaganje za rast i radna mjesta”

1.   Država članica Komisiji predaje godišnje izvješće o provedbi u skladu s člankom 50. stavkom 1. do 31. svibnja 2016. i do istog datuma svake godine nakon toga do 2023. uključujući tu godinu. Izvješće predano 2016. obuhvaća financijske godine 2014. i 2015. kao i razdoblje između početnog datuma prihvatljivosti izdataka i 31. prosinca 2013.

2.   Za izvješća predana 2017. i 2019. rok iz stavka 1. je 30. lipnja.

3.   Godišnja izvješća o provedbi sadržavaju podatke o:

(a)

provedbi operativnog programa u skladu s člankom 50. stavkom 2.;

(b)

napretku u pripremi i provedbi velikih projekata i zajedničkih akcijskih planova.

4.   U godišnjim izvješćima o provedbi predanima 2017. i 2019. godine navode se i procjenjuju potrebni podaci iz članka 50. stavka 4. odnosno 5. te informacije navedene u stavku 3. ovog članka zajedno sa sljedećim podacima:

(a)

o napretku u provedbi plana evaluacije i kasnijih zaključaka evaluacije;

(b)

o rezultatima mjera informiranja i promidžbe fondova, provedenih u sklopu komunikacijske strategije;

(c)

o uključivanju partnera u provedbu, praćenje i evaluaciju operativnog programa.

U godišnjim izvješćima o provedbi predanima 2017. i 2019. godine može se, ovisno o sadržaju i ciljevima operativnih programa, navesti podatke i procijeniti sljedeće:

(a)

postignuti napredak u provedbi integriranog pristupa teritorijalnom razvoju, uključujući razvoj regija koje se suočavaju s demografskim izazovima i trajnim ili prirodnim teškoćama, održiv urbani razvoj i lokalni razvoj pod vodstvom zajednice u sklopu operativnog programa;

(b)

napredak u provedbi aktivnosti kojima se jača kapacitet države članice i korisnika za primjenu i korištenje fondova;

(c)

napredak u provedbi svih međuregionalnih i transnacionalnih aktivnosti;

(d)

prema potrebi, doprinos makro-regionalnim strategijama i strategijama morskih bazena;

(e)

posebne aktivnosti za promicanje ravnopravnosti između muškaraca i žena te za suzbijanje diskriminacije, posebno osiguranje pristupa osobama s invaliditetom, te provedene dogovore kako bi se osigurala integracija rodne perspektive u operativnom programu i operacijama;

(f)

aktivnosti kojima se promiče održivi razvoj u skladu s člankom 8.;

(g)

prema potrebi napredak u provedbi aktivnosti u području društvenih inovacija;

(h)

napredak u provedbi mjera usmjerenih na specifične potrebe geografskih područja koja su najzahvaćenija siromaštvom ili ciljnih skupina izloženih najvećem riziku od diskriminacije ili socijalnog isključivanja, s posebnim osvrtom na marginalizirane zajednice, osobe s invaliditetom, dugotrajno nezaposlene i nezaposlene mlade, uključujući prema potrebi korištena financijska sredstva;

Odstupajući od prvog i drugog podstavka, a kako bi se osigurala usklađenost izvješća o napretku i sporazuma o partnerstvu, države članice koje nemaju više od jednoga operativnoga programa po fondu mogu u izvješće o napretku uključiti podatke o ex ante uvjetima iz članka 50. stavka 3., podatke koji se traže na temelju članka 50. stavka 4. te podatke iz drugog podstavka točaka (a), (b), (c) i (h) ovog stavka, umjesto godišnjih izvješća o provedbi predanih 2017. odnosno 2019. te završnog izvješća o provedbi, ne dovodeći u pitanje članak 110. stavak 2. točku (b).

5.   Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ovog članka, Komisija donosi provedbene akte kojima određuje modele godišnjih i konačnih izvješća o provedbi. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 150. stavka 2.

Članak 112.

Prijenos financijskih podataka

1.   U svrhu praćenja, država članica do 31. siječnja, 31. srpnja i 31. listopada za svaki operativni program i svaku prioritetnu os Komisiji elektronički dostavlja:

(a)

ukupne i javne prihvatljive troškove operacija i broj operacija odabranih za potporu;

(b)

ukupne prihvatljive izdatke koje su korisnici prijavili upravljačkom tijelu.

2.   Osim toga, podnesak predan do 31. siječnja mora sadržavati navedene podatke razvrstane po kategoriji intervencije. Smatra se da taj podnesak ispunjava uvjet podnošenja financijskih podataka navedenih u članku 50. stavku 2.

3.   Predviđeni iznos za koji države članice trebaju predati zahtjeve za plaćanje za tekuću financijsku godinu i narednu financijsku godinu prilaže se podnescima koji se predaju do 31. siječnja i 31. srpnja.

4.   Krajnji datum za podatke podnesene u skladu s ovim člankom je kraj mjeseca koji prethodi mjesecu predavanja.

5.   Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ovog članka, Komisija donosi provedbene akte kojima se uspostavlja model koji se upotrebljava prilikom dostavljanja financijskih podataka Komisiji za potrebe praćenja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 150. stavka 3.

Članak 113.

Kohezijsko izvješće

Izvješće Komisije iz članka 175. UFEU-a obuhvaća:

(a)

opis napretka postignutog u ostvarivanju ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije, uključujući društveno-gospodarsko stanje i razvoj regija, kao i integraciju prioriteta Unije;

(b)

opis uloge fondova, financiranja EIB-a i drugih financijskih instrumenata u postignutom napretku, kao i učinak drugih politika Unije te nacionalnih politika na taj napredak.

(c)

prema potrebi, odgovarajuću naznaku budućih mjera i politika Unije potrebnih za jačanje ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije te ostvarivanje prioriteta Unije.

Članak 114.

Evaluacija

1.   Plan evaluacije izrađuje upravljačko tijelo ili država članica za jedan operativni program ili više njih. Plan evaluacije podnosi se odboru za praćenje najkasnije godinu dana nakon usvajanja operativnog programa.

2.   Upravljačka tijela moraju za svaki operativni program do 31. prosinca 2022. Komisiji predati izvješće koje sadrži sažetak rezultata evaluacija provedenih tijekom programskog razdoblja te glavna ostvarenja i rezultate operativnog programa, prilažući komentare o dostavljenim podacima.

3.   Komisija provodi ex post evaluacije u bliskoj suradnji s državama članicama i upravljačkim tijelima.

4.   Stavci 1. i 2. ovog članka ne primjenjuju se za posebne programe iz članka 39. stavka 4. prvog podstavka točke (b).

POGLAVLJE II.

Informiranje i komunikacija

Članak 115.

Informiranje i komunikacija

1.   Države članice i upravljačka tijela odgovorni su za:

(a)

izradu komunikacijskih strategija;

(b)

osiguranje pokretanja jedinstvene internetske stanice ili portala koji sadržava informacije o svim operativnim programima u državi članici te o pristupu tim programima, uključujući informacije o rokovima provedbe programiranja ili bilo kojih drugih procesa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću;

(c)

pružanje informacija potencijalnim korisnicima o mogućnostima financiranja iz operativnih programa;

(d)

oglašavanje uloge i ostvarenja kohezijske politike i fondova građanima Unije preko aktivnosti informiranja i komunikacije o rezultatima i utjecaju sporazuma o partnerstvu, operativnih programa i operacija.

2.   U svrhu osiguranja transparentnosti u vezi s potporom iz fondova, države članice ili upravljačka tijela dužne su održavati popis operacija po operativnim programima i fondovima u obliku tablice s podacima, koja omogućuje razvrstavanje, pretraživanje, izvlačenje, usporedbu i laku objavu na internetu, primjerice u CSV ili XML formatu. Popis operacija dostupan je na jedinstvenoj internetskoj stranici ili jedinstvenom internetskom portalu, uz popis i sažetak svih operativnih programa u toj državi članici.

Kako bi se privatni sektor, civilno društvo ili nacionalnu javnu upravu nakon toga potaknulo na upotrebu popisa operacija, na internetskoj stranici moguće je jasno navesti primjenjiva pravila licenciranja u skladu s kojima se podaci mogu objavljivati na jasan način.

Popis operacija ažurira se najmanje svakih šest mjeseci.

Osnovni podaci koje je potrebno navesti na popisu operacija navedeni su u Prilogu XII.

3.   Detaljna pravila o mjerama informiranja i komunikacije za javnost te o mjerama informiranja za podnositelje zahtjeva i korisnike navedena su u Prilogu XII.

4.   Komisija donosi provedbene akte o tehničkim svojstvima mjera informiranja i komunikacije o operacijama kao i upute za kreiranje simbola te definiranje standardnih boja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 150. stavka 3.

Članak 116.

Komunikacijska strategija

1.   Država članica ili upravljačka tijela pripremaju komunikacijsku strategiju za svaki operativni program. Zajednička komunikacijska strategija može se pripremiti za nekoliko operativnih programa. Komunikacijska strategija uzima u obzir opseg dotičnog operativnog programa ili više njih u skladu s načelom proporcionalnosti.

Komunikacijska strategija uključuje elemente navedene u Prilogu XII.

2.   Odbor za praćenje zaprima komunikacijsku strategiju na odobrenje u skladu s člankom 110. stavkom 2. točkom (d) najkasnije šest mjeseci nakon usvajanja dotičnog operativnog programa ili više njih.

Kada je za nekoliko operativnih programa sastavljena zajednička komunikacijska strategija koja se odnosi na nekoliko odbora za praćenje, država članica može naznačiti jedan odbor za praćenje koji je, u dogovoru s drugim odgovarajućim odborima za praćenje, odgovoran za odobrenje zajedničke komunikacijske strategije i svih kasnijih izmjena te strategije.

Prema potrebi, država članica ili upravljačka tijela mogu izmijenitti komunikacijsku strategiju tijekom programskog razdoblja. Izmijenjenu komunikacijsku strategiju upravljačko tijelo dostavlja odboru za praćenje na odobrenje u skladu s člankom 110. stavkom 2. točkom (d).

3.   Odstupajući od stavka 2. trećeg podstavka, upravljačko tijelo barem jednom godišnje obavješćuje odgovorni odbor za praćenje ili više njih o napretku provedbe komunikacijske strategije, kako je navedeno u članku 110. stavku 1. točki (c), i o svojoj analizi rezultata, kao i planiranim komunikacijskim aktivnostima i aktivnostima informiranja koje će se provoditi u sljedećoj godini. Odbor za praćenje, ako to smatra prikladnim, daje svoje mišljenje o planiranim aktivnostima za sljedeću godinu.

Članak 117.

Službenici za informiranje i komunikaciju te njihove mreže

1.   Svaka država članica određuje službenika za informiranje i komunikaciju, koji koordinira aktivnosti informiranja i komunikacije u vezi s jednim ili više fondova, uključujući odgovarajuće programe u okviru cilja "Europska teritorijalna suradnja", o čemu obavješćuje Komisiju na odgovarajući način.

2.   Službenik za informiranje i komunikaciju odgovoran je za koordinaciju nacionalne mreže komunikatora o fondovima, ako takva mreža postoji, pokretanje i održavanje internetske stranice ili portala iz Priloga XII. i odredbu okvirnog pregleda komunikacijskih mjera poduzetih na razini države članice.

3.   Svako upravljačko tijelo određuje jednu osobu odgovornu za informiranje i komunikaciju na razini operativnog programa, te o tim određenim osobama obavješćuje Komisiju. Prema potrebi, jedna osoba može biti određena za nekoliko operativnih programa.

4.   Mreže Unije čije članove određuju države članice pokreće Komisija kako bi se osigurala razmjena informacija o rezultatima provedbe komunikacijskih strategija, razmjena iskustava u provedbi mjera informiranja i komunikacije te razmjena dobrih praksi.

GLAVA IV.

TEHNIČKA POMOĆ

Članak 118.

Tehnička pomoć na inicijativu Komisije

Fondovi, uzimajući u obzir odbitke iz članka 91. stavka 3., mogu podržati tehničku pomoć do granice od 0,35 % njihovih odgovarajućih godišnjih dodijeljenih sredstava.

Članak 119.

Tehnička pomoć država članica

1.   Iznos sredstava dodijeljen za tehničku pomoć ograničen je na 4 % ukupnog iznosa fondova, dodijeljenog operativnim programima u državi članici u svakoj kategoriji regija, ako je primjenjivo, cilja "Ulaganje za rast i radna mjesta".

Države članice pri izračunu granice ukupnog iznosa fondova namijenjenih tehničkoj potpori država članica mogu uzeti u obzir posebna dodijeljena sredstva za Inicijativu za zapošljavanje mladih.

2.   Svaki od fondova može financirati operacije tehničke pomoći koje su prihvatljive za sve ostale fondove. Ne dovodeći u pitanje stavak 1., dodjela sredstava iz fonda za tehničku pomoć ne smije prelaziti 10 % ukupno dodijeljenih sredstava iz tog fonda za operativne programe u državi članici u svakoj od kategorija regija cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”.

3.   Odstupajući od članka 70. stavaka 1. i 2., operacije tehničke pomoći mogu se provoditi izvan programskog područja, ali u okviru Unije, pod uvjetom da su operacije u korist operativnog programa ili, u slučaju tehničke pomoći, operativnog programa za druge predmetne programe.

4.   U slučaju strukturnih fondova, ako se dodijeljena sredstva iz stavka 1. koriste kao potpora operacijama tehničke pomoći koje se odnose na više od jedne kategorije regija, troškovi vezani uz operacije mogu se provoditi u okviru prioriteta koji kombinira različite kategorije regije i dodjeljuju se razmjerno uzimajući u obzir dodijeljena sredstva u okviru svake kategorije regije kao udio ukupno dodijeljenih sredstava državi članici.

5.   Odstupajući od stavka 1., kada ukupan iznos sredstava dodijeljenih državi članici u okviru cilja „Ulaganja za rast i radna mjesta” ne prelazi 1 000 000 000 EUR, iznos dodijeljen tehničkoj pomoći može se povećati do 6 % tog ukupnog iznosa ili 50 000 000 EUR, ovisno o tome što je niže.

6.   Tehnička se pomoć provodi u obliku financiranja iz jednog fonda prioriteta unutar operativnog programa ili specifičnog operativnog programa, ili oboje.

GLAVA V.

FINANCIJSKA POTPORA IZ FONDOVA

Članak 120.

Utvrđivanje stopa sufinanciranja

1.   Odlukom Komisije o usvajanju operativnog programa utvrđuju se stopa sufinanciranja i najviši iznos potpore iz fondova za svaki prioritet. Kada se prioritetna os tiče više od jedne kategorije regija ili više od jednog fonda, odlukom Komisije utvrđuje se, kad je to potrebno, stopa sufinanciranja prema kategoriji regije i fonda.

2.   U odluci Komisije za svaki se prioritet utvrđuje hoće li se stopa sufinanciranja prioriteta primijeniti na:

(a)

ukupne prihvatljive izdatke, uključujući javne i privatne rashode; ili

(b)

prihvatljive javne rashode.

3.   Stopa sufinanciranja na razini svakog prioriteta, operativnih programa i, kada je to relevantno, kategorije regija i fondova, u okviru cilja „Ulaganja za rast i radna mjesta” ne smije biti viša od:

(a)

85 % za Kohezijski fond;

(b)

85 % za slabije razvijene regije država članica čiji je prosječni BDP po stanovniku za razdoblje od 2007. – 2009. bio manji od 85 % od prosjeka u EU-27 u istom razdoblju i za najudaljenije regije, uključujući dodatna dodijeljena sredstva za najudaljenije regije u skladu s člankom 92. stavkom 1. točkom (e) i člankom 4. stavkom 2. Uredbe o ETS-u;

(c)

80 % za slabije razvijene regije država članica, osim onih iz točke (b), i za regije čiji je BDP po stanovniku korišten kao kriterij prihvatljivosti za programsko razdoblje od 2007. do 2013. bio manji od 75 % od prosjeka u EU-25 za isto razdoblje, ali čiji je BDP po stanovniku veći od 75 % od prosječnog BDP-a u EU-27, kao i za regije definirane u članku 8. stavku 1. Uredbe br. 1083/2006 koje primaju prijelaznu potporu za programsko razdoblje od 2007. do 2013.

(d)

60 % za tranzicijske regije osim onih iz točke (c);

(e)

50 % za razvijenije regije osim onih iz točke (c).

Za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 30. lipnja 2017. stopa sufinanciranja na razini svakog prioriteta za sve operativne programe na Cipru neće biti viša od 85 %.

Komisija vrši pregled kako bi provjerila opravdanost održavanja stope sufinanciranja iz drugog podstavka poslije 30. lipnja 2017. i prema potrebi podnosi zakonodavni prijedlog prije 30. lipnja 2016.

Stopa sufinanciranja na razini svakog prioriteta operativnih programa u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” ne smije biti viša od 85 %.

Najveća stopa sufinanciranja prema prvom podstavku točkama (b), (c), (d) i (e) povećava se za svaku prioritetnu os kojom se provodi Inicijativa za zapošljavanje mladih i tamo gdje je prioritetna os namijenjena socijalnim inovacijama ili prekograničnoj suradnji ili kombinaciji ove dvije. To se povećanje određuje prema posebnim pravilima za fondove.

4.   Stopa sufinanciranja dodatno dodijeljenih sredstava u skladu s člankom 92. stavkom 1. točkom (e) za regije NUTS razine 2 koje ispunjavaju kriterije iz Protokola br. 6 uz Akt o pristupanju iz 1994. ne smije biti viša od 50 %.

5.   Najviša stopa sufinanciranja na temelju stavka 3. na razini prioritetne osi uvećava se za deset postotnih bodova kad se cijela prioritetna os dostavlja kroz financijske instrumente ili kroz lokalni razvoj pod vodstvom zajednice.

6.   Doprinos iz fondova za svaki prioritet ne smije biti manji od 20 % prihvatljivih javnih izdataka.

7.   Zasebni prioritet sa stopom sufinanciranja do 100 % može se utvrditi u operativnom programu kao podrška operacijama provedenima putem financijskih instrumenata utvrđenih na razini Unije, te kojima izravno ili neizravno upravlja Komisija. Kad se u ovu svrhu utvrdi zasebna prioritetna os, potpora iz ove osi ne smije se provoditi ni na jedan drugi način.

Članak 121.

Prilagodba stopa sufinanciranja

Stopu sufinanciranja prioriteta iz fondova može se prilagoditi uzimajući u obzir:

(1)

važnost prioritetne osi za provedbu strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast, uzimajući u obzir specifične nedostatke koje treba riješiti;

(2)

zaštitu i unaprjeđenje okoliša, prvenstveno primjenom načela predostrožnosti, načela preventivnog djelovanja i načela „onečišćivač plaća”;

(3)

stopu opsega privatnog financiranja;

(4)

obuhvaćenost područja koja su značajno i trajno, demografski i prirodno ograničena, te definirana kako slijedi:

(a)

otočne države članice koje su prihvatljive za Kohezijski fond i drugi otoci osim onih na kojima je smješten glavni grad države članice ili koji imaju čvrstu vezu s kopnom;

(b)

planinska područja koja kao takva utvrđuje nacionalno zakonodavstvo države članice;

(c)

rijetko (to jest s manje od 50 stanovnika po kvadratnom kilometru) i vrlo rijetko (s manje od 8 stanovnika po kvadratnom kilometru) naseljena područja;

(d)

uključivanje najudaljenijih regija, kako je navedeno u članku 349. UFEU-a.

DIO ČETVRTI

OPĆE ODREDBE KOJE SE PRIMJENJUJU NA FONDOVE I NA EFPR

GLAVA I.

UPRAVLJANJE I KONTROLA

POGLAVLJE I.

Sustavi upravljanja i kontrole

Članak 122.

Odgovornosti država članica

1.   Države članice osiguravaju uspostavu sustava upravljanja i kontrole za operativne programe u skladu s člancima 72., 73. i 74.

2.   Države članice dužne su spriječiti, otkriti i ispraviti nepravilnosti te osigurati povrat neopravdano isplaćenih sredstava, zajedno s mogućim zateznim kamatama. One obavješćuju Komisiju o nepravilnostima koje prelaze 10 000 EUR u doprinosima iz fondova te je redovito obavješćuju o značajnom napretku pripadajućih upravnih i sudskih postupaka.

Države članice ne obavješćuju Komisiju o nepravilnostima u odnosu na sljedeće:

(a)

slučajeve u kojima se nepravilnost sastoji samo u neizvršavanju, u cijelosti ili djelomično, operacije koja je uključena u sufinancirani operativni program zbog stečaja korisnika;

(b)

slučajeve na koje je korisnik dobrovoljno ukazao upravljačkom tijelu ili tijelu za ovjeravanje, prije nego što ih je bilo koje od tih tijela otkrilo, bilo prije ili nakon isplate javnog doprinosa;

(c)

slučajeve koje je upravljačko tijelo ili tijelo za ovjeravanje otkrilo i ispravilo prije uključivanja dotičnih izdataka u izvješće o izdacima podneseno Komisiji.

U svim drugim slučajevima, posebno onima koji prethode stečaju ili u slučajevima sumnje na prijevaru, utvrđene nepravilnosti i povezane preventivne i korektivne mjere prijavljuju se Komisiji.

U slučaju da se iznosi koji su neopravdano isplaćeni korisniku ne mogu povratiti, što je posljedica greške ili nemara države članice, država članica odgovorna je za nadoknadu dotičnih iznosa sredstava u proračun Unije. Država članica može odlučiti ne vratiti neopravdano isplaćen iznos ako iznos koji se treba povratiti od korisnika, bez kamata, ne prelazi 250 EUR-a u doprinosu iz fondova.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149. kojim se utvrđuju dodatna detaljna pravila o kriterijima za utvrđivanje slučajeva nepravilnosti koje treba prijaviti, podacima koje treba dostaviti te uvjetima i postupcima koje treba primijeniti kako bi se odredilo hoće li države članice nadoknaditi nepovrative iznose.

Komisija donosi provedbene akte kojima se propisuje učestalost izvješćivanja o nepravilnostima i format za izvješćivanje. Ti se provedbeni akti donose u skladu s savjetodavnim postupkom iz članka 150. stavka 2.

3.   Države članice dužne su osigurati da se najkasnije do 31. prosinca 2015. razmjena svih informacija između korisnika i upravljačkog tijela, tijela za ovjeravanje, tijela za reviziju i posredničkih tijela obavlja preko elektroničkih sustava razmjene podataka.

Sustavi iz prvog podstavka olakšavaju interoperabilnost s nacionalnim okvirima i onima na razini Unije te omogućavaju korisnicima podnošenje svih podataka navedenih u prvom podstavku samo jednom.

Komisija donosi provedbene akte kojima određuje detaljna pravila u pogledu razmjene informacija iz ovog stavka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 150. stavka 3.

4.   Stavak 3. ne primjenjuje se na EFPR.

POGLAVLJE II.

Tijela za upravljanje i kontrolu

Članak 123.

Određivanje tijela

1.   Svaka država članica za svaki operativni program određuje nacionalno, regionalno ili lokalno tijelo javne vlasti ili tijelo ili privatno tijelo kao upravljačko tijelo. Isto upravljačko tijelo može biti određeno za više operativnih programa.

2.   Država članica za svaki operativni program određuje nacionalno, regionalno ili lokalno tijelo javne vlasti ili tijelo kao tijelo za ovjeravanje, ne dovodeći u pitanje stavak 3. Isto tijelo za ovjeravanje može biti nadležno za više operativnih programa.

3.   Država članica za svaki operativni program može odrediti upravljačko tijelo, koje je tijelo javne vlasti ili tijelo, da također obavlja funkcije tijela za ovjeravanje.

4.   Država članica za svaki operativni program određuje nacionalno, regionalno ili lokalno tijelo javne vlasti ili tijelo u svojstvu tijela za reviziju, koje je djelovanjem neovisno od upravljačkog tijela i tijela za ovjeravanje. Isto tijelo za reviziju može biti određeno za više operativnih programa.5.

5.   U slučaju fondova povezanih s ciljem „Ulaganje za rast i radna mjesta” i u slučaju EFPR-a, pod uvjetom da se poštuje načelo razdvajanja funkcija, upravljačko tijelo, tijelo za ovjeravanje i prema potrebi tijelo za reviziju mogu biti dio iste institucije ili tijela javne vlasti.

Za operativne programe u kojima ukupni iznos potpore iz fondova premašuje 250 000 000 EUR, ili 100 000 000 EUR iz EFPR-a, tijelo za reviziju i upravljačko tijelo smiju biti dio iste nadležne institucije ili tijela javne vlasti ili ako je, u skladu s odredbama primjenjivima za prethodno programsko razdoblje, Komisija obavijestila državu članicu prije dana usvajanja dotičnog operativnog programa o svom zaključku da se uglavnom može osloniti na njezino revizijsko mišljenje ili ako Komisija utvrdi na temelju iskustva iz prethodnog programskog razdoblja da institucionalna organizacija i odgovornost tijela za reviziju daju odgovarajuća jamstva njegove neovisnosti djelovanja i pouzdanosti.

6.   Država članica može odrediti jedno ili više posredničkih tijela za izvršavanje poslova upravljačkog tijela ili tijela za ovjeravanje pod odgovornošću tog tijela. Odgovarajući dogovori između upravljačkog tijela ili tijela za ovjeravanje i posredničkih tijela formalno se sklapaju u pisanom obliku.

7.   Država članica ili upravljačko tijelo upravljanje dijelom operativnog programa mogu povjeriti posredničkom tijelu na temelju sporazuma u pisanom obliku između posredničkog tijela i države članice ili upravljačkog tijela („okvirna bespovratna sredstva”). Posredničko tijelo dužno je jamčiti za svoju solventnost i stručnost u dotičnom području, kao i za svoj kapacitet administrativnog i financijskog upravljanja.

8.   Država članica može na vlastitu inicijativu odrediti koordinacijsko tijelo čija je odgovornost biti u vezi s Komisijom i dostavljati joj podatke, koordinirati aktivnosti drugih odgovarajućih utvrđenih tijela te promicati usklađenu primjenu primjenjivog prava.

9.   Država članica u pisanom obliku utvrđuje pravila kojima regulira svoje odnose s upravljačkim tijelima, tijelima za ovjeravanje i revizorskim tijelima, odnose između tih tijela i odnose tih tijela s Komisijom.

Članak 124.

Postupak određivanja upravljačkog tijela i tijela za ovjeravanje

1.   Država članica obavješćuje Komisiju o datumu i obliku određivanja, koje se provodi na odgovarajućoj razini, upravljačkog tijela i, prema potrebi, tijela za ovjeravanje, prije predaje prvog zahtjeva za međuplaćanje Komisiji.

2.   Odluke iz stavka 1. temelje se na izvješću i mišljenju neovisnog revizijskog tijela koje ocjenjuje ispunjavanje, od strane tijela, kriterija koji se odnose na okruženje unutarnje kontrole, upravljanje rizikom, upravljanje i kontrolne aktivnosti te praćenje, kako je određeno u Prilogu XIII. Neovisno revizijsko tijelo revizijsko je tijelo ili drugo tijelo javnog ili privatnog prava s potrebnim revizijskim kapacitetom, koje je neovisno o upravljačkom tijelu te, gdje je primjenjivo, o tijelu za ovjeravanje, te koje svoj rad provodi uzimajući i obzir međunarodno prihvaćene revizijske standarde. Ako neovisno revizijsko tijelo zaključi kako je dio sustava upravljanja i nadzora, koji se odnosi na upravljačko tijelo ili tijelo za ovjeravanje, u osnovi isti kao i u prethodnom programskom razdoblju, te kako postoje dokazi, na temelju revizijskog rada obavljenog u skladu s odgovarajućim odredbama Uredbe (EZ) br. 1083/2006 te Uredbe Vijeća (EZ) br. 1198/2006 (38) o njihovu djelotvornom funkcioniranju u tom razdoblju, može zaključiti kako su odgovarajući kriteriji ispunjeni bez provedbe dodatne revizije.

3.   Ako ukupni iznos potpore iz fondova za operativni program premašuje 250 000 000 EUR, ili potpore iz EFPR-a premašuje 100 000 000 EUR, Komisija može unutar mjesec dana od zaprimanja formalne odluke iz stavka 1. zatražiti izvješće i mišljenje neovisnoga revizijskog tijela iz stavka 2. te opis postojećih funkcija i postupaka u upravljačkom tijelu ili, prema potrebi, u tijelu za ovjeravanje. Komisija odlučuje hoće li na temelju svoje procjene rizika zatražiti te dokumente, uzimajući u obzir podatke o znatnim izmjenama u funkcijama i postupcima upravljačkog tijela ili, prema potrebi, tijela za ovjeravanje u usporedbi s onima iz prethodnog programskog razdoblja te odgovarajuće dokaze njihova djelotvornog funkcioniranja.

Komisija može izraziti svoje primjedbe u roku od dva mjeseca od zaprimanja dokumenata iz prvog podstavka. Ne dovodeći u pitanje članak 83., provjera tih dokumenata ne prekida obradu zahtjeva za međuplaćanja.

4.   Ako ukupni iznos potpore iz fondova za operativni program premašuje 250 000 000 EUR, ili potpore iz EFPR-a premašuje 100 000 000 EUR, te ako je došlo do znatnih promjena u funkcijama i postupcima upravljačkog tijela ili, prema potrebi, tijela za ovjeravanje u usporedbi s onima iz prošlog programskog razdoblja, država članica može na vlastitu inicijativu dostaviti Komisiji dokumente iz stavka 3. u roku od dva mjeseca od obavijesti o imenovanjima iz stavka 1. Komisija svoje primjedbe na te dokumente daje u roku od tri mjeseca od njihovog primitka.

5.   Kada postojeći rezultati revizije i nadzora pokazuju kako utvrđeno tijelo više ne ispunjava kriterije iz stavka 2., država članica, na odgovarajućoj razini, utvrđuje u skladu s ozbiljnošću problema probno razdoblje, tijekom kojega se poduzima potrebna popravna radnja.

Ako tijelo koje je utvrđeno ne provede potrebnu popravnu radnju u probnom razdoblju koje je utvrdila država članica, država članica, na odgovarajućoj razini, donosi odluku o opozivu imenovanja tog tijela.

Država članica odmah obavješćuje Komisiju o probnom razdoblju za tijelo koje je utvrđeno, prilažući informacije o dotičnom probnom razdoblju, o kraju probnog razdoblja nakon provedbe popravnih radnje, kao i o opozivu ovlasti tom tijelu. Obavijest države članice o utvrđivanju probnog razdoblja, ne dovodeći u pitanje primjenu članka 83., ne prekida obradu zahtjeva za međuplaćanja.

6.   Ako je određenje upravljačkog tijela ili tijela za ovjeravanje prestalo, države članice određuju, u skladu s postupkom predviđenim u stavku 2., novo tijelo koje preuzima funkcije upravljačkog tijela ili tijela za ovjeravanje te o tome obavješćuju Komisiju.

7.   Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ovog članka, Komisija donosi provedbene akte s obzirom na model izvješća i mišljenja neovisnog revizijskog tijela te opis postojećih funkcija i postupaka upravljačkog tijela te, prema potrebi, tijela za ovjeravanje. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 150. stavka 3.

Članak 125.

Zadaci upravljačkog tijela

1.   Upravljačko tijelo odgovorno je za upravljanje operativnim programom u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja.

2.   U pogledu upravljanja operativnim programom, upravljačko tijelo:

(a)

podržava rad odbora za praćenje iz članka 47. i pružati mu podatke potrebne za izvršenje njegovih dužnosti, posebno podatke o napretku operativnog programa u postizanju ciljeva, financijske podatke i podatke koji se odnose na pokazatelje i ključne etape;

(b)

izrađuje i, nakon odobrenja odbora za praćenje, Komisiji dostavlja godišnja i konačna izvješća o provedbi iz članka 50.;

(c)

omogućava posredničkim tijelima i korisnicima podataka pristup informacijama koje su nužne za izvršenje poslova i provedbu operacija;

(d)

uspostavlja sustav evidencije i u elektroničkom obliku pohranjuje podatke o svakoj potrebnoj operaciji za praćenje, evaluaciju, financijsko upravljanje, provjeru i reviziju, uključujući prema potrebi podatke o pojedinim sudionicima;

(e)

osigurava prikupljanje, evidentiranje i pohranu podataka iz točke (d) u sustav iz točke (d), te razvrstava podatke o pokazateljima prema spolu ako je to propisano u prilozima I. I II. Uredbi o ESF-u.

3.   U pogledu odabira operacija, upravljačko tijelo:

(a)

sastavlja i nakon odobrenja primjenjuje odgovarajuće postupke odabira i kriterije koji:

i.

osiguravaju doprinos operacija ostvarivanju specifičnih ciljeva i rezultata odgovarajućih prioriteta;

ii.

su nediskriminirajući i transparentni;

iii.

uzimaju u obzir opća načela navedena u člancima 7. i 8.;

(b)

osigurava da je odabrana operacija u sklopu dotičnog fonda ili više njih i da se može dodijeliti kategoriji intervencije ili, u slučaju EFPR-a, mjere utvrđene u prioritetu ili prioritetima operativnog programa;

(c)

osigurava da se korisniku dostavi dokument s uvjetima za potporu za svaku operaciju, uključujući posebne zahtjeve za proizvode ili usluge koje temeljem operacije treba dostaviti, plan financiranja i rokove za izvršenje;

(d)

potvrđuje da korisnik ima administrativne, financijske i operativne kapacitete za ispunjenje uvjeta navedenih u točki (c) prije odobrenja operacije;

(e)

potvrđuje da se, kada je operacija započela prije predaje zahtjeva za financiranje upravljačkom tijelu, poštuje pravo primjenjivo na operaciju;

(f)

osigurava da operacije odabrane za potporu iz fondova ili EFPR-a ne uključuju aktivnosti koje su bile dio operacije koja je, ili je trebala biti, podložna postupku povrata sredstava u skladu s člankom 71. nakon promjene proizvodne aktivnosti izvan programskog područja;

(g)

utvrđuje kategorije intervencije ili, u slučaju EFPR-a, mjere kojima se pripisuju izdaci za operaciju.

4.   U pogledu financijskog upravljanja i kontrole operativnog programa, upravljačko tijelo:

(a)

provjerava da su sufinancirani proizvodi i usluge dostavljeni te da su izdaci koje korisnici prijavljuju plaćeni, te da su u skladu s primjenjivim pravom, s operativnim programom i da ispunjavaju uvjete kojima se podržava operacija;

(b)

osigurava da korisnici uključeni u provedbu operacija za koje su dobili nadoknadu sredstava na temelju stvarno nastalih prihvatljivih troškova vode ili zaseban računovodstveni sustav ili odgovarajuće računovodstvene kodove za sve transakcije koje se odnose na operaciju;

(c)

uvodi učinkovite i razmjerne mjere protiv prijevara, uzimajući u obzir utvrđene rizike;

(d)

uspostavlja postupke kojima se osigurava da se svi dokumenti u pogledu izdataka i revizije koji su potrebni za osiguranje odgovarajućeg revizorskog traga pohranjuju u skladu sa zahtjevima članka 72. točke (g);

(e)

sastavlja izjavu o upravljanju te godišnji pregled iz članka 59. stavka 5. točaka (a) i (b) Financijske uredbe.

Odstupajući od prvog podstavka točke (a), Uredbom o ETS-u mogu se postaviti posebna pravila za provjeru primjenjiva na programe suradnje.

5.   Provjere iz stavka 4. prvog podstavka točke (a) uključuju sljedeće postupke:

(a)

administrativne provjere svih zahtjeva za nadoknadom izdataka koje su dostavili korisnici;

(b)

provjere operacija na licu mjesta.

Učestalost i opseg provjera na licu mjesta moraju biti razmjerni količini iznosa javne potpore za operaciju i razini rizika koji kroz takve provjere utvrđuje tijelo za reviziju za cjelokupni sustav upravljanja i kontrole.

6.   Provjere pojedinih operacija na licu mjesta na temelju stavka 5. prvog podstavka točke (b) mogu se provoditi na temelju uzorka.

7.   Ako je upravljačko tijelo ujedno i korisnik operativnog programa, dogovorima za provjeru iz stavka 4. prvog podstavka točke (a) osigurava se odgovarajuće razdvajanje dužnosti.

8.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149. o utvrđivanju pravila povezanih s podacima koji će se evidentirati i pohranjivati u računalnom obliku u okviru sustava praćenja koji je utvrđen u stavku 2. točki (d) ovog članka.

Komisija donosi provedbene akte o utvrđivanju tehničkih specifikacija sustava koji je uspostavljen u skladu s stavkom 2. točkom (d) ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 150. stavka 3.

9.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149. kojim se utvrđuju detaljni minimalni preduvjeti za revizorski trag iz stavka 4. prvog podstavka točke (d) ovog članka kada je riječ o računovodstvenim zapisima koje je potrebno čuvati te popratnim dokumentima koji se čuvaju na razini tijela za ovjeravanje, upravljačkog tijela, posredničkih tijela ili korisnika.

10.   Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ovog članka, Komisija donosi provedbene akte s obzirom na model za izjavu o upravljanju iz stavka 4. prvog podstavka točke (e) ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 150. stavka 2.

Članak 126.

Dužnosti tijela za ovjeravanje

Tijelo za ovjeravanje operativnog programa posebno je odgovorno za:

(a)

sastavljanje zahtjeva za plaćanje i njihovo podnošenje Komisiji, te potvrdu da se ti zahtjevi temelje na pouzdanim računovodstvenim sustavima i na provjerljivoj dokumentaciji koju je provjerilo upravljačko tijelo;

(b)

sastavljanje računa iz članka 59. stavka 5. točke (a) Financijske uredbe;

(c)

potvrđivanje potpunosti, točnosti i istinitosti računa te da su izdaci navedeni u računima u skladu s mjerodavnim pravom, i da su nastali u sklopu operacija odabranih za financiranje u skladu s kriterijima primjenjivima na operativni program i u skladu s primjenjivim pravom;

(d)

osiguranje sustava kojim se u elektroničkom obliku evidentira i pohranjuju financijske evidencije za svaku operaciju, koji podržava sve podatke potrebne za sastavljanje zahtjeva za plaćanje i računa, uključujući evidenciju povrativih iznosa, vraćenih iznosa i povučenih iznosa nakon obustave cijelog doprinosa ili njegovog dijela za operaciju ili operativni program;

(e)

za potrebe sastavljanja i predaje zahtjeva za plaćanje, provjeru adekvatnosti podataka dobivenih od upravljačkog tijela o provedenim postupcima i provjerama izdataka;

(f)

uzimanje u obzir rezultata svih revizija koje je provelo tijelo za reviziju ili koje su provedene pod njegovom nadležnošću prilikom sastavljanja i predaje zahtjeva za plaćanje;

(g)

održavanje elektroničke računovodstvene evidencije izdataka predanih Komisiji i odgovarajućeg javnog doprinosa isplaćenog korisnicima;

(h)

vođenje evidencije o povrativim iznosima i iznosima koji su povučeni nakon ukidanja cijelog ili dijela doprinosa za operaciju. Vraćeni se iznosi ponovo uplaćuju u proračun Unije prije zatvaranja operativnog programa tako da ih se oduzme od sljedeće izjave o izdacima.

Članak 127.

Funkcije tijela za reviziju

1.   Tijelo za reviziju dužno je osigurati revizije pravilnog funkcioniranja sustava upravljanja i kontrole operativnog programa i odgovarajućeg broja uzoraka operacija na temelju prijavljenih izdataka. Prijavljeni izdaci revidiraju se na temelju reprezentativnog uzorka i, u pravilu, na temelju metoda statističkog uzorkovanja.

Ne-statistička metoda uzorkovanja može se koristiti ako tako prosudi tijelo za reviziju u opravdanim slučajevima u skladu s međunarodno prihvaćenim računovodstvenim standardima i u slučaju kada broj operacija za računovodstvenu godinu nije dovoljan za primjenu statističke metode.

U takvim slučajevima veličina uzorka mora biti dovoljna da omogući tijelu za reviziju da pripremi valjano revizorsko mišljenje u skladu s člankom 59. stavkom 5. drugim podstavkom Financijske uredbe.

Ne-statistička metoda uzorkovanja obuhvaća najmanje 5 % operacija za koje su izdaci prijavljeni Komisiji tijekom računovodstvene godine i 10 % izdataka koji su prijavljeni Komisiji tijekom računovodstvene godine.

2.   Ako revizije provodi tijelo koje nije tijelo za reviziju, tijelo za reviziju osigurava da takvo tijelo ima nužnu neovisnost djelovanja.

3.   Tijelo za reviziju osigurava poštovanje međunarodno prihvaćenih revizijskih standarda tijekom revizije.

4.   Tijelo za reviziju dužno je u roku od osam mjeseci nakon usvajanja operativnog programa pripremiti revizijsku strategiju za provođenje revizija. Revizijskom se strategijom utvrđuje revizijska metodologija, metoda uzorkovanja za revizije operacija i planiranje revizija o tekućoj obračunskoj godini i dvije obračunske godine nakon nje. Revizijsku se strategiju mora ažurirati svake godine od 2016. do i uključujući 2024. godinu. Ako se zajednički sustav upravljanja i kontrole primjenjuje na više operativnih programa, može se pripremiti jedna revizijska strategija za dotične operativne programe. Tijelo za reviziju Komisiji dostavlja revizijsku strategiju na zahtjev.

5.   Tijelo za reviziju sastavlja:

(a)

revizorsko mišljenje u skladu s člankom 59. stavkom 5. drugim podstavkom Financijske uredbe;

(b)

izvješće o kontroli koje sadrži glavne nalaze revizija obavljenih u skladu sa stavkom 1., uključujući nalaze u vezi s nedostacima otkrivenima u sustavima upravljanja i kontrole, te predložene i provedene korektivne mjere.

Ako se zajednički sustav upravljanja i kontrole odnosi na više operativnih programa, propisani podaci iz prvog podstavka točke (b) mogu se objediniti u isto izvješće.

6.   Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ovog članka, Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju modeli za revizijsku strategiju, revizorsko mišljenje i izvješća o kontroli. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 150. stavka 2.

7.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149. kako bi utvrdila opseg i sadržaj revizija operacija i revizija računa te metodologiju za odabir uzorka operacija iz stavka 1. ovog članka.

8.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149. kojim se utvrđuju detaljna pravila za korištenje podataka prikupljenih tijekom revizija koje su proveli dužnosnici Komisije ili ovlašteni predstavnici Komisije.

POGLAVLJE III.

Suradnja s revizorskim tijelima

Članak 128.

Suradnja s tijelima za reviziju

1.   Komisija je dužna surađivati s tijelima za reviziju u svrhu koordinacije revizijskih planova i metoda i bez odlaganja s tim tijelima mora razmijeniti rezultate revizija provedenih na sustavima upravljanja i kontrole.

2.   Kako bi se olakšala navedena suradnja u slučajevima kada država članica određuje više od jednog tijela za reviziju, država članica može odrediti i koordinacijsko tijelo.

3.   Komisija, tijela za reviziju i sva koordinacijska tijela sastaju se redovito i, u pravilu, barem jednom godišnje ako nije dogovoreno drukčije, da bi analizirali godišnja izvješća o kontroli, revizorsko mišljenje i revizijsku strategiju te razmjenili mišljenja o pitanjima koja se odnose na unapređenje sustava upravljanja i kontrole.

GLAVA II.

FINANCIJSKO UPRAVLJANJE, PRIPREMA, PREGLED, PRIHVAĆANJE I ZAKLJUČENJE RAČUNA I FINANCIJSKE KOREKCIJE

POGLAVLJE I.

Financijsko upravljanje

Članak 129.

Zajednička pravila za plaćanje

Država članica dužna je osigurati do zatvaranja operativnog programa da je iznos javnih izdataka isplaćenih korisnicima barem jednak doprinosu iz fondova koji Komisija plaća državi članici.

Članak 130.

Zajednička pravila za izračun međuplaćanja te plaćanje konačne isplate

1.   Komisija kao međuplaćanje nadoknađuje 90 % iznosa koji je posljedica primjene stope sufinanciranja za svaki prioritet utvrđen u skladu s odlukom kojom se usvaja operativni program do prihvatljivih izdataka za prioritet uključenih u zahtjev za plaćanje. Komisija utvrđuje preostale iznose za nadoknadu u obliku međuplaćanja ili njihov povrat u skladu s člankom 139.

2.   Doprinos iz fondova ili EFPR-a za prioritet kroz međuplaćanja te plaćanja konačne isplate ne smije premašiti:

(a)

prihvatljive javne izdatke navedene u zahtjevu za plaćanje za prioritet; ili

(b)

doprinos iz fondova ili EFPR-a za prioritet utvrđen u odluci Komisije kojom se odobrava operativni program.

Članak 131.

Zahtjevi za plaćanje

1.   Za svaki prioritet zahtjevi za plaćanje uključuju:

(a)

ukupni iznos prihvatljivih izdataka koji su nastali na teret korisnika i plaćeni su u provedbenim operacijama, kako su navedeni u računovodstvenom sustavu tijela za ovjeravanje;

(b)

ukupni iznos javnih izdataka nastalih u provedbenim operacijama, kako su navedeni u računovodstvenom sustavu tijela za ovjeravanje.

2.   Prihvatljivi izdaci uključeni u zahtjeve za plaćanje potkrijepljeni su zaprimljenim računima ili računovodstvenim dokumentima jednake dokazne vrijednosti, osim oblika potpore iz članka 67. stavka 1. prvog podstavka točaka (b), (c) i (d), članka 68., članka 69. stavka 1. i članka 109. ove Uredbe te članka 14. Uredbe o ESF-u. Za te su vrste potpore iznosi navedeni u zahtjevu za plaćanje troškovi izračunani na primjenjivoj osnovi.

3.   U slučaju shema potpore u okviru članka 107. UFEU-a, javni doprinos koji odgovara izdacima uključenima u zahtjev za plaćanje prethodno je korisnicima isplatilo tijelo koje dodjeljuje potporu.

4.   Odstupajući od stavka 1., u slučaju državnih potpora, zahtjev za plaćanje može uključivati predujmove koje je korisnicima isplatilo tijelo koje dodjeljuje potporu, pod sljedećim kumulativnim uvjetima:

(a)

ti predujmovi podliježu jamstvu banke ili druge financijske ustanove s poslovnim nastanom u državi članici ili su pokriveni instrumentom koji služi kao jamstvo javnog tijela ili države članice;

(b)

ti predujmovi ne premašuju 40 % ukupnog iznosa pomoći koja se dodjeljuje korisniku za određeni projekt;

(c)

ti predujmovi pokriveni su izdacima koje plaćaju korisnici pri provedbi projekta i potkrijepljeni su računima s potvrdom plaćanja ili računovodstvenim dokumentima jednake dokazne snage najkasnije unutar tri godine od godine uplate predujma ili 31. prosinca 2023., ovisno o tome što nastupi prije, a u slučaju da se to ne dogodi, naredni zahtjev za plaćanje ispravlja se na odgovarajući način;

5.   Svaki zahtjev za plaćanje koji uključuje predujmove vrste iz stavka 4. odvojeno navodi ukupni plaćeni iznos iz operativnog programa u vidu predujma, iznos koji je pokriven izdacima koje korisnik plaća u roku od tri godine od isplate predujma u skladu sa stavkom 4. točkom (c), te iznos koji nije pokriven izdacima koje je korisnik platio i za koje još nije prošao rok od tri godine.

6.   Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ovog članka, Komisija donosi provedbene akte kojima utvrđuje model zahtjeva za plaćanje. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 150. stavka 3.

Članak 132.

Isplate korisnicima

1.   Pod uvjetom da su dostupna sredstva za početne isplate, godišnje isplate predfinanciranja i međuplaćanja, upravljačko tijelo osigurava da korisnik u cijelosti prima ukupni iznos raspoloživih prihvatljivih javnih izdataka najkasnije 90 dana od dana kada korisnik podnese zahtjev za isplatu.

Nikakav se iznos ne oduzima niti zadržava i ne naplaćuju se nikakva posebna davanja ili druga davanja s istovrsnim učinkom koja bi korisnicima mogla umanjiti navedene iznose.

2.   Rok za isplatu iz stavka 1. upravljačko tijelo može prekinuti u bilo kojem od sljedećih opravdanih slučajeva:

(a)

ako iznos iz zahtjeva za isplatu ne dospijeva ili nisu dostavljeni odgovarajući popratni dokumenti, uključujući one potrebne za provjere upravljanja prema članku 125. stavku 4. prvom podstavku točki (a);

(b)

ako je pokrenuta istraga u vezi s mogućim nepravilnostima koje se tiču navedenih izdataka.

Korisnik se pisanim putem obavješćuje o tom prekidu te o razlozima za prekid.

Članak 133.

Korištenje eura

1.   Države članice koje nisu uvele euro kao svoju valutu na dan podnošenja zahtjeva za plaćanje, iznose izdataka koje su imale u nacionalnoj valuti preračunavaju u eure. Navedeni se iznosi preračunavaju u eure na temelju mjesečnog tečaja Komisije za mjesec tijekom kojeg su izdaci evidentirani u računima tijela za ovjeravanje za dotični operativni program. Komisija svaki mjesec objavljuje tečaj u elektroničkom obliku.

2.   Odstupajući od stavka 1., Uredba o ETS-u može uvesti posebna pravila o vremenskom roku za prelazak na euro.

3.   Kad euro postane valuta države članice, postupak preračunavanja utvrđen stavkom 1. nadalje vrijedi za sve izdatke koji su zabilježeni u računima tijela za ovjeravanje prije datuma stupanja na snagu fiksnog tečaja nacionalne valute i eura.

Članak 134.

Plaćanje predfinanciranja

1.   Iznos početnog predfinanciranja isplaćuje se u obrocima kako slijedi:

(a)

2014. godine: 1 % iznosa potpore operativnom programu iz fondova i iz EFPR-a za cjelokupno programsko razdoblje ili 1,5 % iznosa potpore operativnom programu iz fondova i EFPR-a za cjelokupno programsko razdoblje kada država članica prima financijsku pomoć od 2010., u skladu s člancima 122. i 143. UFEU-a, ili iz Europskog instrumenta za financijsku stabilnost (EFSF), ili prima financijsku pomoć na dan 31. prosinca 2013. u skladu s člancima 136. i 143. UFEU-a;

(b)

2015. godine: 1 % iznosa potpore operativnom programu iz fondova i iz EPFRR-a za cjelokupno programsko razdoblje ili 1,5 % iznosa potpore operativnom programu iz fondova i EFPR-a za cjelokupno programsko razdoblje kada država članica prima financijsku pomoć od 2010., u skladu s člancima 122. i 143. UFEU-a, ili iz EFSF-a, ili prima financijsku pomoć na dan 31. prosinca 2014. u skladu s člancima 136. i 143. UFEU-a;

(c)

2016. godine: 1 % iznosa potpore iz fondova i EFPR-a u operativni program za cijelo programsko razdoblje.

Ako je operativni program usvojen 2015. godine ili kasnije, početni obroci isplaćuju se u godini usvajanja.

2.   Godišnji iznos predfinanciranja plaća se prije 1. srpnja u godinama od 2016. do 2023. godine. Radi se o postotku iznosa potpore operativnom progrmau iz fondova i EFPR-a za cijelo programsko razdoblje, kako slijedi:.

2016.: 2 %

2017.: 2,625 %

2018.: 2,75 %

2019.: 2,875 %

od 2020. do 2023.: 3 %

3.   Prilikom izračuna iznosa početnog predfinanciranja iz stavka 1., u iznos potpore za cjelokupno programsko razdoblje nije uključen iznos pričuve za ostvarenje postignuća povezan namijenjenih operativnom programu.

Prilikom izračuna iznosa početnog predfinanciranja iz stavka 1. do, i uključujući, 2020., u iznos potpore za cjelokupno programsko razdoblje nije uključen iznos pričuve za ostvarenje postignuća namijenjenih operativnom programu.

Članak 135.

Rokovi za podnošenje zahtjeva za međuplaćanja te za njihovo plaćanje

1.   Tijelo za ovjeravanje redovito podnosi zahtjev za međuplaćanja u skladu s člankom 131. stavkom 1. koji obuhvaća iznose iz njegova računovodstvenog sustava u obračunskoj godini. Međutim, tijelo za ovjeravanje, kada to smatra potrebnim, može uključiti takve iznose u zahtjeve za plaćanja u narednim obračunskim godinama.

2.   Tijelo za ovjeravanje predaje konačni zahtjev za međuplaćanje do 31. srpnja nakon isteka prethodne obračunske godine, a u svakom slučaju prije prvog zahtjeva za međuplaćanje za sljedeću obračunsku godinu.

3.   Prvi zahtjev za međuplaćanje ne smije se predati prije obavješćivanja Komisije o određivanju upravljačkih tijela i tijela za ovjeravanje u skladu s člankom 124.

4.   Međuplaćanja se neće isplaćivati za operativni program ako godišnje izvješće o provedbi nije poslano Komisiji u skladu s pravilima za pojedine fondove.

5.   Komisija u skladu s raspoloživim sredstvima vrši međuplaćanja najkasnije 60 dana nakon datuma na koji je evidentirala zahtjev za plaćanje.

Članak 136.

Opoziv odobrenih sredstava

1.   Komisija opoziva bilo koji dio iznosa iz operativnoga programa koji nije iskorišten za plaćanje početnog i godišnjeg iznosa predfinanciranja i međuplaćanja do 31. prosinca treće financijske godine nakon godine proračunske obveze u sklopu operativnoga programa, odnosno za koji zahtjev za plaćanje pripremljen u skladu s člankom 131. nije predan u skladu s člankom 135.

2.   Dio obveza koje ostanu otvorene 31. prosinca 2023. godine opoziva se u slučaju da bilo koji dokument iz članka 141. stavka 1. nije predan Komisiji do roka utvrđenog člankom 141. stavkom 1.

POGLAVLJE II.

Priprema, pregled i prihvaćanje računa te zatvaranje operativnih programa i obustava plaćanja

Odjeljak I.

Priprema, pregled i prihvaćanje računa

Članak 137.

Priprema računa

1.   Računi iz članka 59. stavka 5. točke (a) Financijske uredbe dostavljaju se Komisiji za svaki operativni program. Računi obuhvaćaju obračunsku godinu i na razini svakog prioriteta osi te, prema potrebi, fonda i kategorije regije uključuju:

(a)

ukupni iznos prihvatljivih izdataka evidentiran u računovodstvenim sustavima tijela za ovjeravanje koji je uključen u zahtjev za plaćanje podnesen Komisiji do 31. srpnja nakon kraja računovodstvene godine, u skladu s člankom 131. i člankom 135. stavkom 2. ukupni iznos odgovarajućih javnih izdataka nastalih u provedbi operacija i ukupni iznos odgovarajućih isplata korisnicima po članku 132. stavku 1.

(b)

povučene i vraćene iznose tijekom obračunske godine, iznose za povrat na kraju obračunske godine, provedene povrate sredstava u skladu s člankom 71. i nepovrative iznose;

(c)

iznose programskih doprinosa isplaćenihg financijskim instrumentima prema članku 41. stavku 1. i predujmove iz državne potpore prema članku 131. stavku 4.

(d)

za svaki prioritet, usklađivanje izdataka navedenih u skladu s točkom (a) i prijavljenih izdataka za istu obračunsku godinu u zahtjevima za plaćanje, čemu se prilaže objašnjenje svih razlika.

2.   Kada izdatke koji su prethodno bili uključeni u zahtjev za međuplaćanje za obračunsku godinu država članica isključi iz svojih računa zbog procjene zakonitosti i pravilnosti tih izdataka koja je u tijeku, svi ili dio takvih izdataka za koje se naknadno utvrdi da su zakoniti i pravilni mogu biti uključeni u zahtjev za međuplaćanja koji se odnose na kasnije obračunske godine.

3.   Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ovog članka, Komisija donosi provedbene akte kojima određuje model za račune iz ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 150. stavka 3.

Članak 138.

Podnošenje podataka

Za svaku godinu od 2016. do i uključujući 2025. države članice u roku iz članka 59. stavka 5. Financijske uredbe podnose dokumente navedene u tom članku, to jest:

(a)

računi iz članka 137. stavka 1. ove Uredbe za prethodnu obračunsku godinu;

(b)

izjavu o upravljanju i završno izvješće iz članka 125. stavka 4. prvog podstavka točke (e) ove Uredbe za prethodnu obračunsku godinu;

(c)

revizorsko mišljenje i kontrolno izvješće iz članka 127. stavka 5. prvog podstavka točaka (a) i (b) ove Uredbe za prethodnu obračunsku godinu.

Članak 139.

Pregled i prihvaćanje računa

1.   Komisija pregledava dokumente koje predaje država članica u skladu s člankom 138. Na zahtjev Komisije, država članica pruža sve nužne dodatne informacije koje Komisiji omogućavaju utvrditi jesu li računi potpuni, točni i istiniti do roka iz članka 84. stavka 1.

2.   Komisija prihvaća račune ako može zaključiti da su računi potpuni, točni i istiniti. Komisija donosi takav zaključak ako je tijelo za reviziju pružilo nekvalificirano revizorsko mišljenje u smislu potpunosti, točnosti i istinitosti računa, osim u slučaju da Komisija ima poseban dokaz da revizorsko mišljenje o računima nije vjerodostojno.

3.   Komisija obavješćuje države članice do roka iz članka 84. stavka 1. je li spremna prihvatiti račune.

4.   Ako iz razloga koji se mogu pripisati državi članici Komisija nije spremna prihvatiti račune u roku navedenom u članku 84. stavku 1., ona o tome obavješćuje države članice i navodi razloge za to u skladu sa stavkom 2. ovog članka te koje se radnje moraju poduzeti i u kom roku. Nakon isteka vremenskog roka za dovršenje tih radnji, Komisija obavješćuje državu članicu je li spremna prihvatiti račune.

5.   Pitanja u vezi sa zakonitosti i pravilnosti transakcija povezanih s izdacima unesenima u račune ne uzimaju se u obzir za potrebe prihvaćanja računa od strane Komisije. Postupak pregleda i prihvaćanja računa ne prekida postupanje po prijavama za međuplaćanja i nema za posljedicu obustavu plaćanja, ne dovodeći u pitanje članke 83. i 142.

6.   Na temelju prihvaćenih računa, Komisija izračunava iznos koji se naplaćuje fondovima i EFPR-u za obračunsku godinu i naknadne prilagodbe u vezi s plaćanjima državama članicama. Komisija uzima u obzir:

(a)

iznose navedene u računima iz članka 137. stavka 1. točke (a) i na koje se primjenjuje stopa sufinanciranja za svaki prioritet;

(b)

ukupni iznos plaćanja koja je izvršila Komisija tijekom te obračunske godine, uključujući:

i.

iznos međuplaćanja koje je izvršila Komisija u skladu s člankom 130. stavkom 1. i člankom 24.; i

ii.

iznos godišnjeg predfinanciranja isplaćenog na temelju članka 134. stavka 2.

7.   Nakon izvršenog izračuna u skladu sa stavkom 6., Komisija sravnjuje godišnja predfinanciranja i isplaćuje sve dodatne dospjele iznose u roku od 30 dana od prihvaćanja računa. Ako postoji neki iznos povrata na koji države članice imaju pravo, Komisija u tom slučaju izdaje nalog za povrat sredstava koji se vrši, ako je to moguće, prijebojem s dospjelim iznosima koje države članice duguju u daljnjim isplatama po istom operativnom programu. Takav povrat nije financijska korekcija i ne umanjuje iznos potpore iz fondova operativnom programu. Vraćeni iznos smatra se namjenskim prihodom u skladu s člankom 177. stavkom 3. Financijske uredbe.

8.   Ako nakon primjene postupka iz stavka 4. nije spremna prihvatiti račune, Komisija na temelju dostupnih informacija i u skladu sa stavkom 6. utvrđuje iznos koji se naplaćuje fondovima za tu obračunsku godinu i o tome obavješćuje državu članicu. Ako država članica obavijesti Komisiju o svojem pristanku u roku od dva mjeseca od primitka Komisijine informacije, primjenjuje se stavak 7. U slučaju da ne postoji takav pristanak, Komisija donosi odluku putem provedbenih akata kojom određuje iznos koji će se naplatiti fondovima za tu obračunsku godinu. Takva odluka nije financijska korekcija i ne umanjuje iznos potpore iz fondova operativnom programu. Na temelju te odluke, Komisija primjenjuje prilagodbe isplata državi članici sukladno stavku 7.

9.   Prihvaćanje računa od strane Komisije ili odluka Komisije iz stavka 8. ovog članka ne dovodi u pitanje primjenu korekcija iz članaka 144. i 145.

10.   Države članice mogu zamijeniti netočne iznose primijećene nakon predaje računa provođenjem odgovarajućih prilagodbi u računima za obračunsku godinu u kojoj je primijećena nepravilnost, ne dovodeći u pitanje članke 144. i 145.

Članak 140.

Raspoloživost dokumentacije

1.   Ne dovodeći u pitanje pravila koja utvrđuju državne potpore, upravljačko tijelo mora osigurati da su Komisiji i Europskom revizorskom sudu na zahtjev raspoloživi svi popratni dokumenti o izdacima za koje se prima potpora iz fondova za operacije za koje su ukupni prihvatljivi izdaci manji od 1 000 000 EUR, i to u razdoblju od tri godine od 31. prosinca nakon predaje računa u kojima su uključeni izdaci operacije.

U slučaju operacija osim onih iz prvog podstavka, svi popratni dokumenti moraju biti raspoloživi u roku od dvije godine od 31. prosinca nakon predaje računa u koje su uključeni završni izdaci dovršene operacije.

Upravljačko tijelo može odlučiti da se pravilo iz drugog podstavka primjenjuje i na operacije za koje su ukupni prihvatljivi izdaci manji od 1 000 000 EUR. Razdoblje iz prvog podstavka može se prekinuti bilo u slučaju pravnih postupaka ili na opravdani zahtjev Komisije.

2.   Upravljačko tijelo obavješćuje korisnike o datumu od kojega počinje teći rok iz stavka 1.

3.   Dokumentaciju se čuva ili u formatu originala ili kao ovjerene preslike originala, odnosno u opće prihvaćenim medijima za pohranu podataka poput elektroničkih inačica originala ili dokumenata koji postoje samo u elektroničkoj verziji.

4.   Dokumenti moraju biti pohranjeni u obliku koji dopušta identifikaciju osoba na koje se podaci odnose, ali ne dulje nego što je to potrebno za svrhu zbog koje su podaci prikupljeni ili zbog koje se dalje obrađuju.

5.   Postupak za potvrđivanje sukladnosti dokumenata pohranjenih na općeprihvaćenim nosačima podataka s izvornim dokumentom propisuju nacionalna tijela i njime se mora osigurati da su pohranjene verzije u skladu s nacionalnim zakonski propisanim zahtjevima i da se u njih može pouzdati u svrhu revizije.

6.   Kada dokumenti postoje samo u elektroničkom obliku, računalni sustavi moraju zadovoljavati prihvaćene sigurnosne norme koje osiguravaju da pohranjeni dokumenti zadovoljavaju nacionalne propise i da su pouzdani za potrebe revizije.

Odjeljak II.

Zatvaranje operativnih programa

Članak 141.

Predaja dokumenata o zatvaranju i konačna isplata

1.   Pored dokumenata iz članka 138., za konačnu proračunsku godinu od 1. srpnja 2023. do 30. lipnja 2024., države članice podnose konačno izvješće o provedbi za operativni program ili posljednje godišnje izvješće o provedbi za operativni program koji se financira iz EFPR-a.

2.   Konačna isplata isplaćuje se najkasnije tri mjeseca nakon datuma prihvaćanja računa konačne obračunske godine ili mjesec dana nakon datuma prihvaćanja konačnog izvješća o provedbi, pri čemu se u obzir uzima kasniji datum.

Odjeljak III.

Obustava plaćanja

Članak 142.

Obustava plaćanja

1.   Komisija može obustaviti cijeli ili dio međuplaćanja na razini prioriteta ili operativnih programa ako je ispunjen jedan ili više slijedećih uvjeta:

(a)

postoji ozbiljan nedostatak u učinkovitom djelovanju sustava upravljanja i kontrole operativnog programa, koji ugrožavaju doprinos Unije operativnom programu i u pogledu kojih nisu poduzete korektivne mjere;

(b)

izdaci u izjavi o izdacima povezani su s nepravilnostima koje mogu imati značajne financijske posljedice, a nisu ispravljene;

(c)

država članica nije poduzela potrebne mjere za ispravljanje stanja što je prouzročilo prekid iz članka 83.;

(d)

postoji ozbiljan nedostatak u kvaliteti i pouzdanosti sustava za praćenje ili podataka o zajedničkim i specifičnim pokazateljima;

(e)

nisu uspješno dovršene aktivnosti za ispunjavanje ex ante uvjeta prema uvjetima iz članka 19;

(f)

postoje dokazi koji su posljedica pregleda uspješnosti za prioritet koji ukazuju na to da taj prioritet u znatnoj mjeri nije postigao ključne etape u vezi s financijskim pokazateljima i pokazateljima neposrednih rezultata i ključnih provedbenih koraka navedenih u okviru za procjenu ostvarenja postignuća sukladno uvjetima iz članka 22.

Pravilima za pojedine fondove za EFPR mogu se utvrditi posebni temelji za obustavu plaćanja koji proizlaze iz nepoštovanja primjenjivih pravila u okviru zajedničke ribarstvene politike i koji su proporcionalni s obzirom na prirodu, ozbiljnost, trajanje i učestalost tog nepoštovanja.

2.   Komisija može putem provedbenih akata odlučiti obustaviti dio ili sva međuplaćanja, nakon što državi članici pruži mogućnost iznošenja svojih primjedbi.

3.   Komisija prekida obustavu cjelokupnog ili dijela međuplaćanja kada država članica poduzme potrebne mjere koje omogućuju prekid obustave.

POGLAVLJE III.

Financijske korekcije

Odjeljak I.

Financijske korekcije u nadležnosti država članica

Članak 143.

Financijske korekcije u nadležnosti država članica

1.   Države članice su imaju prvu razinu odgovornosti za istraživanje nepravilnosti te za provođenje potrebnih financijskih korekcija i za postupke povrata sredstava. U slučaju sustavnih nepravilnosti država članica proširuje svoje istražne radnje kako bi obuhvatila sve operacije koje bi mogle biti obuhvaćene nepravilnostima.

2.   Države članice provode potrebne financijskekorekcije u vezi s pojedinačnim ili sustavnim nepravilnostima koje su otkrivene u operacijama ili u operativnim programima. Financijske korekcije sastoje se od ukidanja dijela ili cijelog javnog doprinosa nekoj operaciji ili operativnom programu. Države članice uzimaju u obzir prirodu i težinu nepravilnosti i financijskog gubitka za fondove ili EFPR te provodei odgovarajuće korekcije. Upravljačko tijelo evidentira financijske korekcije u računima za obračunsku godinu u kojoj je odlučeno o ukidanju sredstava.

3.   Doprinos iz fondova ili EFPR-a ukinut u skladu sa stavkom 2. država članica može ponovo iskoristiti unutar dotičnog operativnog programa pod uvjetima iz stavka 4.

4.   Doprinos ukinut u skladu sa stavkom 2. ne može se ponovo iskoristiti ni za koju operaciju koja je bila obuhvaćena korekcijom ili ako je financijska korekcija provedena zbog sustavne nepravilnosti, ni za koju operaciju koja je bila zahvaćena tom sustavnom nepravilnošću.

5.   Pravilima za pojedine fondove za EFPR mogu se utvrditi dodatni temelji za financijske korekcije država članica zbog neispunjavanja obveza u okviru zajedničke ribarstvene politike, koji trebaju biti proporcionalni, uzimajući u obzir prirodu, ozbiljnost, trajanje i opetovanost neispunjavanja obveza.

Odjeljak II.

Financijske korekcije komisije

Članak 144.

Kriteriji za financijske korekcije

1.   Komisija provodi financijske korekcije putem provedbenih akata, ukidanjem dijela ili cijelog doprinosa Unije za operativni program u skladu s člankom 85., ako nakon provedenog potrebnog ispitivanja zaključi da:

(a)

postoji ozbiljan nedostatak u učinkovitom funkcioniranju sustava upravljanja i kontrole operativnog programa koji je doveo u pitanje doprinos Unije koji je već isplaćen operativnom programu;

(b)

država članica nije ispunila svoje obveze iz članka 143. prije pokretanja postupka korekcije iz ovog stavka;

(c)

izdaci sadržani u zahtjevu za plaćanje nepravilni su, a država članica nije ih ispravila prije pokretanja postupka korekcije iz ovog stavka;

Komisija svoje financijske korekcije temelji na pojedinačnim slučajevima utvrđenih nepravilnosti i uzima u obzir to jesu li nepravilnosti sustavne. Ako nije moguće precizno utvrditi iznos nepravilnih izdataka iz fondova ili EFPR-a, Komisija primjenjuje fiksnu stopu ili ekstrapolacijsku financijsku korekciju.

2.   Pri odlučivanju o količini korekcije iz stavka 1. Komisija poštuje načelo proporcionalnosti tako što uzima u obzir prirodu i težinu nepravilnosti te opseg i financijske implikacije nedostataka u sustavima upravljanja i kontrole unutar operativnog programa.

3.   Kad Komisija temelji svoje stajalište na izvješćima revizora koji nisu u sklopu njezinih uprava, Komisija donosi vlastite zaključke u pogledu financijskih posljedica nakon ispitivanja mjera koje je poduzela dotična država članica na temelju članka 143. stavka 2., izvješća podnesenih na temelju članka 122. stavka 3. i odgovora države članice.

4.   Kad Komisija u skladu s člankom 22. stavkom 7. na temelju ispitivanja konačnog izvješća o provedbi operativnog programa utvrdi ozbiljan propust u ostvarenju ciljeva navedenih u okviru za procjenu ostvarenja postignuća, može primijeniti financijske korekcije u pogledu dotičnih prioriteta provedbenih akata.

5.   Kad država članica ne poštuje svoje obveze iz članka 95., Komisija može, s obzirom na stupanj nepoštovanja navedenih obveza, izvršiti financijsku korekciju ukidanjem cjelokupnog ili dijela doprinosa strukturnih fondova dotičnoj državi članici.

6.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 149., kojim se određuju detaljna pravila u vezi s kriterijima za određivanje slučajeva ozbiljnih nedostataka u učinkovitom funkcioniranju sustava upravljanja i kontrole, uključujući glavne vrste takvih odstupanja, kriterije za određivanje razine financijske korekcije koju treba primijeniti i kriterije za primjenu fiksnih stopa ili ekstrapolacijskih financijskih korekcija.

7.   Pravilima za pojedine fondove za EFPR mogu se utvrditi posebni temelji za financijske korekcije Komisije koji proizlaze iz nepoštovanja primjenjivih pravila u okviru zajedničke ribarstvene politike i koji su proporcionalni s obzirom na prirodu, ozbiljnost, trajanje i učestalost tog nepoštovanja.

Članak 145.

Postupak

1.   Prije donošenja odluke o financijskoj korekciji, Komisija pokreće postupak slanjem obavijesti državi članici o privremenim zaključcima svog ispitivanja te traži od države članice dostavu njenih komentara u roku od dva mjeseca.

2.   Kad Komisija predloži financijsku korekciju na temelju ekstrapolacije ili fiksne stope, država članica provjerom predmetne dokumentacije ima mogućnost ukazati na to da je stvarni opseg nepravilnosti bio manji od onog koji je procijenila Komisija. U dogovoru s Komisijom država članica može ograničiti opseg ovog ispitivanja na odgovarajući dio ili na uzorak predmetne dokumentacije. Osim u valjano utemeljenim slučajevima, dopušteno vrijeme za taj pregled je najviše još dva dodatna mjeseca nakon dvomjesečnoga razdoblja iz stavka 1.

3.   Komisija uzima u obzir sve dokaze koje država članica dostavi unutar rokova navedenih u stavcima 1. i 2.

4.   Ako država članica ne prihvaća privremene zaključke Komisije, država članica se poziva na saslušanje pred Komisijom kako bi se osiguralo da su svi relevantni podaci i primjedbe dostupni kao temelj za zaključke Komisije o primjeni financijskih korekcija.

5.   U slučaju dogovora i ne dovodeći u pitanje stavak 6. ovog članka, država članica može ponovno upotrijebiti predmetna sredstva u skladu s člankom 143. stavkom 3.

6.   Da bi se primijenile financijske korekcije, unutar šest mjeseci od saslušanja ili primitka dodatnih podataka Komisija putem provedbenih akata donosi odluku ako država članica nakon saslušanja pristane dostaviti dodatne podatke. Komisija uzima u obzir sve podatke i primjedbe dostavljene tijekom postupka. Ako ne dođe do saslušanja, razdoblje od šest mjeseci počinje teći dva mjeseca od datuma kada je Komisija poslala poziv na saslušanje.

7.   Ako Komisija, pri vršenju svojih zadaća iz članka 75., ili Europski revizorski sud, primijete nepravilnosti koje predstavljaju ozbiljan nedostatak u učinkovitom funkcioniranju sustava upravljanja i kontrole, financijskom korekcijom koja proizlazi iz njih umanjuje se iznos potpore iz fondova operativnom programu.

Prvi podstavak ne primjenjuje se u slučaju ozbiljnog nedostatka u učinkovitom funkcioniranju sustava upravljanja i kontrole koji je, prije dana kada su ga Komisija ili Europski revizorski sud primijetili:

(a)

bio zabilježen u izjavi o upravljanju, godišnjem izvješću o kontroli ili revizorskom mišljenju podnesenom Komisiji u skladu s člankom 59. stavkom 5. Financijske uredbe ili u nekom drugom revizorskom izvješću tijela za reviziju predanom Komisiji i poduzete su odgovarajuće mjere; ili

(b)

država članica je poduzela odgovarajuće mjere za njegov popravak.

Procjena ozbiljnog nedostatka u učinkovitom funkcioniranju sustava upravljanja i kontrole temelji se na primjenjivom pravu u vrijeme kad su podnesene odgovarajuće izjave o upravljanju, godišnja izvješća o kontroli i revizorska mišljenja.

Prilikom odlučivanja o financijskoj korekciji, Komisija:

(a)

poštuje načelo proporcionalnosti uzimajući u obzir prirodu i težinu ozbiljnog nedostatka u učinkovitom funkcioniranju sustava upravljanja i kontrole i njegov financijski učinak na proračun Unije;

(b)

u svrhu primjene fiksne stope ili ekstrapolirane korekcije, isključuje nepravilne izdatke koje je država članica prethodno otkrila, za koje je izvršena prilagodba na računima u skladu s člankom 139. stavkom 10. i izdatke čija je zakonitost i pravilnost predmetom tekuće procjene prema članku 137. stavku 2;

(c)

uzima u obzir fiksnu stopu ili ekstrapolirane korekcije koje država članica primijeni na izdatke za ostale ozbiljne nedostatke koje država članica otkrije kad procjenjuje rizik za proračun Unije.

8.   Pravilima za pojedine fondove za EFPR mogu se utvrditi dodatna postupovna pravila za financijske korekcije iz članka 144. stavka 7.

Članak 146.

Obveze država članica

Financijska korekcija Komisije ne dovodi u pitanje obvezu države članice da nastavi s postupcima povrata sredstava u skladu s člankom 143. stavkom 2. ove Uredbe i da povrati državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a i članka 14. Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 (39).

Članak 147.

Vraćanje sredstava

1.   Svako vraćanje sredstava u proračun Unije izvršava se prije roka navedenog u nalogu za vraćanje koji je sastavljen u skladu s člankom 73. Financijske uredbe. Datum dospijeća je zadnji dan drugog mjeseca nakon izdavanja naloga.

2.   Svako kašnjenje s plaćanjem ima za posljedicu zatezne kamate, koje teku od datuma dospijeća i završavaju s datumom stvarne uplate. Kamatna je stopa jedan i pol postotna boda viša od stope koju primjenjuje Europska središnja banka za svoje glavne operacije refinanciranja na prvi radni dan mjeseca u kojem nastupa datum dospijeća.

GLAVA III.

PROPORCIONALNA KONTROLA OPERATIVNIH PROGRAMA

Članak 148.

Proporcionalna kontrola operativnih programa

1.   Operacije u kojima ukupni prihvatljivi izdaci ne premašuju 200 000 EUR za EFRR i Kohezijski fond, 150 000 EUR za ESF ili 100 000 EUR za EFPR podliježu samo jednoj reviziji koju provodi tijelo za reviziju ili Komisija prije predaje računa u koje je uključen završni izdatak dovršene operacije. Druge operacije podliježu samo jednoj reviziji u obračunskoj godini koju provode tijelo za reviziju ili Komisija prije predaje računa u koje je uključen završni izdatak dovršene operacije. Operacije ne podliježu reviziji koju provodi Komisija ili tijelo za reviziju ni u jednoj godini ako je reviziju te godine već proveo Europski revizorski sud, pod uvjetom da rezultate revizorskog rada koji je u takvim operacijama izvršio Europski revizorski sud za potrebe izvršavanja svojih zadaća mogu upotrebljavati tijelo za reviziju ili Komisija.

2.   Za operativne programe za koje najnovije revizorsko mišljenje ukazuje na nepostojanje značajnih nedostataka, Komisija se može složiti s tijelom za reviziju na kasnijem sastanku iz članka 128. stavka 3. da se potrebnu razinu revizije može smanjiti kako bi postala razmjerna utvrđenom riziku. U tim slučajevima Komisija ne provodi svoje revizije na licu mjesta osim ako dokazi ukazuju na nedostatke u sustavu upravljanja i kontrole koji utječu na izdatke podnesene Komisiji u obračunskoj godini za koju je Komisija prihvatila račune.

3.   Za operativne programe za koje Komisija zaključi da se može pouzdati u mišljenje tijela za reviziju, može s tijelom za reviziju dogovoriti ograničenje Komisijinih revizija na licu mjesta kojima revidira rad tijela za reviziju, osim u slučaju postojanja dokaza o nedostacima u radu tijela za reviziju u obračunskoj godini u kojoj je Komisija prihvatila račune.

4.   Neovisno o stavku 1., tijelo za reviziju i Komisija mogu provesti revizije operacija u slučaju da procjena rizika ili revizija Europskog revizorskog suda utvrdi specifičan rizik od nepravilnosti ili prijevare, u slučaju dokaza o ozbiljnim nedostacima u učinkovitom funkcioniranju sustava upravljanja i kontrole dotičnog operativnog programa i tijekom roka iz članka 140. stavka 1. Komisija može, za potrebe procjene rada tijela za reviziju, pregledati revizorski trag tijela za reviziju ili poduzeti reviziju na licu mjesta tijela za reviziju i, ako je to nužno, u svrhu dobivanja jamstva djelotvornog funkcioniranja tijela za reviziju, a sukladno međunarodno prihvaćenim revizijskim standardima, Komisija može sama provesti reviziju operacija.

DIO PETI

DELEGIRANJE OVLASTI, PROVEDBENE, PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

POGLAVLJE I.

Delegiranje ovlasti i provedbene odredbe

Članak 149.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom člankum.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 5. stavka 3., članka 12. drugog stavka, članka 22. stavka 7. četvrtog podstavka, članka 37. stavka 13., članka 38. stavka 4. trećeg podstavka, članka 40. stavka 4., članka 41. stavka 3., članka 42. stavka 1. drugog podstavka, članka 42. stavka 6., članka 61. stavka 3. drugog, trećeg, četvrtog i sedmog podstavka, članka 63. stavka 4., članka 64. stavka 4., članka 68. stavka 1. drugog podstavka, članka 101. stavka 1. četvrtog podstavka, članka 122. stavka 2. petog podstavka, članka 125. stavka 8. prvog podstavka, članka 125. stavka 9., članka 127. stavaka 7. i 8. i članka 144. stavka 6. dodjeljuje se Komisiji od 21. prosinca 2013. do 31. prosinca 2020.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 5. stavka 3., članka 12. drugog stavka, članka 22. stavka 7. četvrtog podstavka, članka 37. stavka 13., članka 38. stavka 4. trećeg podstavka, članka 40. stavka 4., članka 41. stavka 3., članka 42. stavka 1. drugog podstavka, članka 42. stavka 6., članka 61. stavka 3. drugog, trećeg, četvrtog i sedmog podstavka, članka 63. stavka 4., članka 64. stavka 4., članka 68. stavka 1. drugog podstavka, članka 101. stavka 1. četvrtog podstavka, članka 122. stavka 2. petog podstavka, članka 125. stavka 8. prvog podstavka, članka 125. stavka 9., članka 127. stavaka 7. i 8. i članka 144. stavka 6. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 5. stavka 3., članka 12. drugog stavka, članka 22. stavka 7. četvrtog podstavka, članka 37. stavka 13., članka 38. stavka 4. trećeg podstavka, članka 40. stavka 4., članka 41. stavka 3., članka 42. stavka 1. drugog podstavka, članka 42. stavka 6., članka 61. stavka 3. drugog, trećeg, četvrtog i sedmog podstavka, članka 63. stavka 4., članka 64. stavka 4., članka 68. stavka 1. drugog podstavka, članka 101. stavka 1. četvrtog podstavka, članka 122. stavka 2. petog podstavka, članka 125. stavka 8. prvog podstavka, članka 125. stavka 9., članka 127. stavaka 7. i 8. i članka 144. stavka 6. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 150.

Odborski postupak

1.   Komisiji pri primjeni ove Uredbe, Uredbe o EFRR-u, Uredbe o ETS-u, Uredbe o ESF-u i Uredbe o KF-u pomaže Odbor za koordinaciju za europske strukturne i investicijske fondove. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Kad se upućuje na ovaj stavak, primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Kad se upućuje na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta u pogledu provedbenih ovlasti iz članka 8. trećeg stavka, članka 22. stavka 7. petog podstavka, članka 38. stavka 3. drugog podstavka, članka 38. stavka 10., članka 39. stavka 4. drugog podstavka, članka 46. stavka 3., članka 96. stavka 2. drugog podstavka., članka 115. stavka 4. i članka 125. stavka 8. drugog podstavka te se primjenjuje članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

POGLAVLJE II.

Prijelazne i završne odredbe

Članak 151.

Preispitivanje

Europski parlament i Vijeće preispituju ovu Uredbu do 31. prosinca 2020. u skladu s člankom 177. UFEU-a.

Članak 152.

Prijelazne odredbe

1.   Ova Uredba ne utječe na nastavak ni na izmjenu, kao ni na potpuno ili djelomično ukidanje pomoći koju je Komisija odobrila na temelju Uredbe (EZ) br. 1083/2006 ili bilo kojeg drugog zakona koji se primjenjuje na tu pomoć na dan 31. prosinca 2013. Ta Uredba i drugo mjerodavno zakonodavstvo se dosljedno primjenjuju nakon 31. prosinca 2013. na tu pomoć ili dotične operacije do njihova zaključenja. Za potrebe ovog stavka, pomoć obuhvaća operativne programe i velike projekte.

2.   Zahtjevi za primanje pomoći podneseni ili odobreni u skladu s Uredbom (EZ) br. 1083/2006 ostaju valjani.

3.   Ako se država članica koristi mogućnosti iz članka 123. stavka 3., može predati zahtjev Komisiji da upravljačko tijelo obavlja funkcije tijela za ovjeravanje odstupajući od članka 59. stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 1083/2006 za odgovarajuće operativne programe koji se provode na temelju Uredbe (EZ) br. 1083/2006. Uz zahtjev se prilaže procjena koju je izvršilo revizorsko tijelo. Komisija na temelju informacija koje je na raspolaganje stavilo revizorsko tijelo i iz vlastitih revizija sa sigurnošću utvrdi da sustavi upravljanja i kontrole tih operativnih programa učinkovito funkcioniraju i da upravljačko tijelo, koje obavlja funkcije tijela za ovjeravanje, neće dovesti u pitanje njihovo funkcioniranje, obavješćuje državu članicu o svojoj suglasnosti u roku od dva mjeseca od datuma primitka zahtjeva.

Članak 153.

Stavljanje izvan snage

1.   Ne dovodeći u pitanje odredbe utvrđene u članku 152., Uredba (EZ) br. 1083/2006 stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

2.   Upućivanja na uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu XIV.

Članak 154.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članci od 20. do 24., članak 29. stavak 3., članak 38. stavak 1. točka (a), članci 58. i 60., članci od 76. do 92., članci 118., 120. i 121. te članci od 129. do 147. primjenjuju se s učinkom od 1. siječnja 2014.

Članak 39. stavak 2. sedmi podstavak druga rečenica i članak 76. peti stavak primjenjuju se s učinkom od dana kada stupi na snagu izmjena Financijske uredbe s obzirom na opoziv odobrenih sredstava.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

R. ŠADŽIUS


(1)  SL C 191, 29.6.2012., str. 30., SL C 44, 15.2.2013., str. 76. i SL C 271, 19.9.2013., str. 101.

(2)  SL C 225, 27.7.2012., str. 58. i SL C 17, 19.1.2013., str. 56.

(3)  SL C 47, 17.2.2011., str. 1., SL C 13, 16.1.2013., str. 1. i SL C 267, 17.9.2013., str. 1.

(4)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije stavljajući van snage Uredbu Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.)

(5)  Uredba (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1081/2006 (Vidi stranicu 470 ovog Službenog lista).

(6)  Uredba (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 (Vidi stranicu 608 ovog Službenog lista).

(7)  Uredbu Vijeća (EZ) br. 73/2009 od 19. siječnja 2009. o utvrđivanju zajedničkih pravila za programe izravne potpore za poljoprivrednike u okviru zajedničke poljoprivredne politike i utvrđivanju određenih programa potpore za poljoprivrednike, o izmjeni Uredbi (EZ) br. 1290/2005, (EZ) br. 247/2006, (EZ) br. 378/2007 i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1782/2003 (SL L 30, 31.1.2009., str. 16.).

(8)  Uredba (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. - 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ (Vidi stranicu 104 ovog Službenog lista).

(9)  Uredba (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i posebnim odredbama o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1082/2006 (Vidi stranicu 289 ovog Službenog lista).

(10)  Uredba (EU) br. 1300/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1084/2006 (Vidi stranicu 281 ovog Službenog lista).

(11)  Uredba (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama o potpori iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnja” (Vidi stranicu 259 ovog Službenog lista).

(12)  Uredba (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1698/2005 (Vidi stranicu 487 ovog Službenog lista).

(13)  Uredba (EZ) br. 1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o uspostavi zajedničkog razvrstavanja prostornih jedinica za statistiku (NUTS) (SL L 154, 21.6.2003., str. 1.).

(14)  Uredba Komisije (EZ) br. 105/2007 od 1. veljače 2007. o izmjeni priloga Uredbi (EZ) br. 1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi zajedničkog razvrstavanja prostornih jedinica za statistiku (NUTS) (SL L 39, 10.2.2007., str. 1.).

(15)  Uredba (EU, Euratom) br. 1311/2013 Vijeća od 2. prosinca 2013. o utvrđivanju višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. – 2020. (Vidi stranicu 884 ovog Službenog lista).

(16)  Uredba (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi Instrumenta za povezivanje Europe, izmjeni Uredbe (EU) br. 913/2010 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 680/2007 i (EZ) br. 67/2010 (SL L 348, 20.12.2013, str. 129).

(17)  Uredba Vijeća (EZ) br. 97/2005 od 27. srpnja 2005. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1466/97 o jačanju nadzora stanja proračuna i nadzora i koordinacije ekonomskih politika (SL L 209, 2.8.1997., str. 1.).

(18)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1083/2006 od 11. srpnja 2006. o utvrđivanju općih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1260/1999 (SL L 210, 31.7.2006., str. 25.).

(19)  Uredba (EU) br. 182/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o pravilima i općim načelima u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(20)  Uredba (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) 485/2008 (Vidi stranicu 549 ovog Službenog lista).

(21)  Preporuka Vijeća od 13. srpnja 2010. o osnovnim smjernicama za gospodarske politike država članica i Unije (SL L 191, 23.7.2010., str. 28.);

(22)  Odluka Vijeća 2010/707/EU od 21. listopada 2010. o smjernicama za politike zapošljavanja u državama članicama (SL L 308, 24.11.2010., str. 46.).

(23)  Uredba Komisije (EZ) br. 1998/2006 od 15. prosinca 2006. o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora na de minimis potpore (SL L 379, 28.12.2006., str. 5.).

(24)  Uredba Komisije (EZ) br. 1535/2007 od 20. prosinca 2007. o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora o EZ-u na potpore male vrijednosti u sektoru poljoprivredne proizvodnje (SL L 337, 21.12.2007., str. 35.).

(25)  Uredba Komisije (EZ) br. 875/2007 od 24. srpnja 2007. o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora o EZ-u na potpore male vrijednosti u sektoru ribarstva i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1860/2004 (SL L 193, 25.7.2007., str. 6.).

(26)  Direktiva 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama (SL L 134, 30.4.2004., str. 114.).

(27)  Uredba (EZ) br. 1082/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTS) (SL L 210, 31.7.2006., str. 19.).

(28)  Preporuka Komisije od 6. svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća, malih i srednjih poduzeća (SL L 124 od 20.5.2003., str. 36.).

(29)  Uredba (EU) br. 1176/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. studenoga 2011. o sprečavanju i ispravljanju makroekonomskih neravnoteža (SL L 306, 23.11.2011, str. 25.)

(30)  Uredba Vijeća (EU) br. 407/2010 od 11. svibnja 2010. o uspostavi Mehanizma za europsku financijsku stabilnost (SL L 118, 12.5.2010., str. 1.).

(31)  Uredba Vijeća (EZ) br. 332/2002 od 18. veljače 2002. o uspostavi instrumenta srednjoročne financijske pomoći platnim bilancama država članica (SL L 53, 23.2.2002., str. 1.).

(32)  Uredba (EU) br. 472/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o jačanju ekonomskog i proračunskog nadzora država članica u europodručju kojima prijete ozbiljne poteškoće s obzirom na financijsku stabilnost (SL L 140, 27.5.2013., str. 1.).

(33)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1467/97 od 7. srpnja 1997. o ubrzanju i pojašnjenju provedbe postupka u slučaju prekomjernog deficita (SL L 209, 2.8.1997., str. 6.).

(34)  Uredba (EU) No 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim uvjetima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).

(35)  Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupu aktivnosti kreditnih institucija i o bonitetnom nadzoru kreditnih institucija i kreditnih društava, izmjeni Direktive 2002/87/EZ i o stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).

(36)  Direktiva 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2001. o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš (SL L 197, 21.7.2001., str. 30.).

(37)  Uredba Vijeća (EZ) br. 2223/96 od 25. lipnja 1996. o Europskom sustavu nacionalnih i regionalnih računa u zajednici (SL L 310, 30.11.1996., str. 1.)

(38)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1198/2006 od 27. srpnja 2006. o Europskom fondu za ribarstvo (SL L 223, 15.8.2006. str. 1.).

(39)  Uredba Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u (SL L 83, 27.3.1999., str. 1.).


PRILOG I.

ZAJEDNIČKI STRATEŠKI OKVIR

1.   UVOD

U svrhu poticanja skladnog, uravnoteženog i održivog razvoja Unije i maksimalnog povećanja doprinosa ESI fondova strategiji Unije za pametni, održivi i uključivi rastu, kao i zadaćama pojedinih ESI fondova, uključujući ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju, nužno je poduprijeti političke obveze preuzete u kontekstu strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast ulaganjima kroz ESI fondove i druge instrumente Unije. Zajednički strateški okvir (ZSO), stoga, u skladu s člankom 10. te s prioritetima i ciljevima iz uredbi za pojedine fondove, pruža strateške smjernice za postizanje integriranog pristupa razvoju korištenjem ESI fondova u koordinaciji s drugim instrumentima i politikama Unije, sukladnog ostalim instrumentima i politikama Unije, u skladu s političkim i glavnim ciljevima strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast te, prema potrebi, vodećim inicijativama, uzimajući u obzir ključne teritorijalne izazove i specifične nacionalne, regionalne i lokalne kontekste.

2.   DOPRINOS ESI FONDOVA STRATEGIJI UNIJE ZA PAMETAN, ODRŽIV I UKLJUČIV RAST TE USKLAĐENOST S GOSPODARSKIM UPRAVLJANJEM UNIJE

1.

Kako bi se sporazumima o partnerstvu i programima na učinkovit način pružila potpora pametnom, održivom i uključivom rastu, u ovoj se Uredbi, u članku 9. prvom stavku, utvrđuje jedanaest tematskih ciljeva koji odgovaraju prioritetima strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast i koji dobivaju potporu iz ESI fondova.

2.

Sukladno tematskim ciljevima iz članka 9. prvog stavka države članice usredotočuju svoju potporu u skladu s člankom 18. ove Uredbe i pravilima za pojedine fondove o tematskoj koncentraciji kako bi osigurale kritičnu masu nužnu za rast i stvaranje radnih mjesta te učinkovitost potrošnje. Države članice poklanjaju posebnu pažnju određivanju prioriteta među troškovima koji pogoduju rastu, uključujući trošenje na obrazovanje, istraživanje, inovacije i energetsku učinkovitost, olakšavanje pristupa MSP-ova financiranju, osiguravanje okolišne održivosti, upravljanje prirodnim resursima i klimatskim mjerama, kao i modernizaciji javne uprave. One također uzimaju u obzir zadržavanje ili povećanje opsega i poboljšanje učinkovitosti zavoda za zapošljavanje i politike aktivnog tržišta rada kako bi se borile s nezaposlenošću, s naglaskom na mladima, te kako bi rješavale društvene posljedice krize i promicale društvenu uključenost.

3.

Kako bi osigurale dosljednost s prioritetima uspostavljenima u kontekstu Europskog semestra, prilikom pripreme svojih sporazuma o partnerstvu države članice u skladu sa svojim ulogama i obvezama planiraju korištenje ESI fondova, prema potrebi uzimajući u obzir nacionalne programe reforme i najnovije relevantne preporuke za pojedinu zemlju donesene u skladu s člankom 121. stavkom 2. UFEU-a i relevantne preporuke Vijeća donesene u skladu s člankom 148. stavkom 4. UFEU-a u skladu sa svojim ulogama i obvezama. Države članice također, prema potrebi, uzimaju u obzir relevantne preporuke Vijeća utemeljene na Paktu o stabilnosti i rastu i programima ekonomske prilagodbe.

4.

Države članice biraju tematske ciljeve za planirano korištenje ESI fondova u odgovarajućim nacionalnim, regionalnim i lokalnim kontekstima kako bi odredile način na koji ESI fondovi mogu najučinkovitije doprinijeti strategiji Unije za pametan, održiv i uključiv rast i uzeti u obzir ciljeve Ugovora, uključujući ekonomsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju.

3.   INTEGRIRANI PRISTUP ESI FONDOVIMA I PRAVILA ZA NJIHOVO KORIŠTENJE

3.1   Uvod

1.

U skladu s člankom 15. stavkom 2. točkom (a), sporazum o partnerstvu navodi integrirani pristup teritorijalnom razvoju. Države članice osiguravaju da odabir tematskih ciljeva i ulaganja te prioriteti Unije rješavaju razvojne potrebe i teritorijalne probleme na integriran način sukladno analizi iz odjeljka 6.4. Države članice nastoje maksimalno iskoristiti mogućnosti osiguravanja usklađene i integrirane uporabe ESI fondova.

2.

Države članice, a prema potrebi i regije, u skladu s člankom 4. stavkom 4. osiguravaju da intervencije koje se podupiru iz ESI fondova služe kao dopuna te da se provode na usklađen način u cilju stvaranja sinergija kako bi se smanjili administrativni troškovi i opterećenje za upravljačka tijela i korisnike u skladu s člancima 4., 15. i 27.

3.2   Koordinacija i komplementarnost

1.

Države članice i upravljačka tijela zadužena za primjenu ESI fondova blisko surađuju tijekom pripreme, provedbe, praćenja i evaluacije sporazuma o partnerstvu i programa. Oni posebno osiguravaju provedbu sljedećih aktivnosti:

(a)

identificiranje područja djelovanja na kojima se ESI fondovi mogu kombinirati kao dopuna kako bi se ostvarili tematski ciljevi utvrđeni ovom Uredbom;

(b)

osiguravanje, sukladno članku 4. stavku 6., pravila za djelotvornu koordinaciju ESI fondova kako bi se povećali učinak i djelotvornost fondova, prema potrebi uključujući i programe financirane iz više fondova za fondove;

(c)

promicanje uključivanja upravljačkih tijela zaduženih za druge ESI fondove i relevantnih ministarstava u razvoj programa potpore radi osiguravanja koordinacije i izbjegavanja preklapanja;

(d)

prema potrebi uspostavljanje zajedničkih odbora za praćenje programa u okviru kojih se primjenjuju ESI fondovi te razvoj drugih zajedničkih mehanizama upravljanja i kontrole radi olakšavanja koordinacije među tijelima zaduženima za primjenu ESI fondova;

(e)

upotreba zajedničkih rješenja elektroničkog upravljanja, koja mogu pomoći podnositeljima zahtjeva i korisnicima, te upotreba sustava „sve na jednom mjestu”, uključujući za savjetovanje o mogućnostima potpore dostupnima u okviru svakog ESI fonda;

(f)

uspostavljanje mehanizama za koordiniranje suradnje koja se financira iz EFRR-a i ESF-a uz ulaganja koja se podupiru iz programa na temelju cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”;

(g)

promicanje zajedničkih pristupa između ESI fondova s obzirom na usmjeravanje razvoja operacija, poziva na predaju projektnih prijedloga i postupaka odabira ili drugih mehanizama kojima se olakšava pristup fondovima za integrirane projekte;

(h)

poticanje suradnje između upravljačkih tijela različitih ESI fondova u područjima praćenja, evaluacije, upravljanja i kontrole te revizije.

3.3   Poticanje integriranih pristupa

1.

Prema potrebi države članice na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini kombiniraju ESI fondove u integrirane pakete prilagođene posebnim teritorijalnim izazovima kako bi se doprinijelo postizanju ciljeva iz sporazuma o partnerstvu i programa. To se može ostvariti korištenjem ITU-a, integriranih operacija, zajedničkih akcijskih planova te lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice.

2.

U skladu s člankom 36., kako bi se ostvarilo integrirano korištenje tematskih ciljeva, financiranje iz različitih prioritetnih osi ili operativnih programa koji primaju potporu od ESF-a, EFRR –a i Kohezijskog fonda mogu se kombinirati u sklopu ITU-a. Aktivnosti koje se provode u sklopu ITU-a mogu se nadopuniti financijskom potporom iz programa EPFRR-a odnosno EFPR-a.

3.

U skladu s relevantnim odredbama koje sadrže pravila o fondovima, a kako bi se povećao učinak i djelotvornost u tematski koherentnom integriranom pristupu, prioritetna os može se odnositi na više od jedne kategorije ili regije, kombinirati jednu ili više komplementarnih investicijskih prioriteta iz EFRR-a, Kohezijskog fonda i ESF-a unutar jednog tematskog cilja te u propisno opravdanim slučajevima kombinirati jedan ili više komplementarnih investicijskih prioriteta iz različitih tematskih ciljeva kako bi se ostvario maksimalni doprinos toj prioritetnoj osi.

4.

Države članice potiču, u skladu sa svojim institucionalnim i pravnim okvirom i člankom 32., razvoj lokalnih i subregionalnih pristupa. Lokalni razvoj pod vodstvom zajednice provodi se u kontekstu strateškog pristupa kako bi se osiguralo da se pri definiranju lokalnih potreba odozdo prema gore uzimaju u obzir prioriteti određeni na višoj razini. Države članice zbog toga definiraju pristup lokalnom razvoju pod vodstvom zajednice u okviru EPFRR-a i, prema potrebi, EFRR-a, ESF-a ili EFPR-a, u skladu s člankom 15. stavkom 2. te u sporazumu o partnerstvu navode glavne probleme koje treba rješavati na taj način, glavne ciljeve i prioritete lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice, vrste teritorija koje treba obuhvatiti, posebne uloge koje će se dodijeliti lokalnim akcijskim skupinama u okviru provedbe strategija i uloge predviđene za EPFRR i, prema potrebi, EFRR, ESF ili EFPR u okviru provedbe strategija lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice na različitim područjima kao što su ruralna, urbana i obalna područja, te odgovarajuće koordinacijske mehanizme.

4.   USKLAĐIVANJE I SINERGIJE IZMEĐU ESI FONDOVA I DRUGIH POLITIKA I INSTRUMENATA UNIJE

Usklađivanje država članica predviđeno ovim odjeljkom primjenjuje se u onoj mjeri u kojoj država članica namjerava iskoristiti potporu ESI fondova i drugih instrumenata Unije u dotičnom području javne politike. Popis programa Unije iz ovog dijela nije iscrpan.

4.1   Uvod

1.

Države članice i Komisija razmatraju u skladu sa svojim nadležnostima učinak politika Unije na nacionalnoj i regionalnoj razini te njihov učinak na socijalnu, ekonomsku i teritorijalnu koheziju radi poticanja sinergija i učinkovite koordinacije te identificiranja i promicanja najprikladnijih načina upotrebe fondova Unije s ciljem podupiranja lokalnog, regionalnog i nacionalnog ulaganja. Države članice također osiguravaju komplementarnost između politika i instrumenata Unije i nacionalnih, regionalnih i lokalnih intervencija.

2.

U skladu s člankom 4. stavkom 6. i svojim nadležnostima države članice i Komisija osiguravaju koordinaciju između ESI fondova i drugih relevantnih instrumenata Unije na razini Unije i država članica. One poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi osigurale dosljednost u fazi programiranja i provedbe između intervencija koje se podupiru ESI fondovima i ciljeva drugih politika Unije. S tim ciljem uzimaju u obzir sljedeće aspekte:

(a)

jačanje komplementarnosti i sinergija različitih instrumenata Unije na razini Unije, nacionalnoj i regionalnoj razini i u fazi planiranja i tijekom njihove primjene;

(b)

optimiziranje postojećih i prema potrebi uspostavljanje novih struktura kojima se olakšava strateško identificiranje prioriteta za različite instrumente te koordinacijskih struktura na razini Unije i nacionalnoj razini kojima se izbjegava udvostručavanje napora te identificiraju područja na kojima je potrebna dodatna financijska potpora;

(c)

iskorištavanje potencijala za kombiniranje potpore iz različitih instrumenata radi podupiranja pojedinačnih operacija i bliske suradnje s nadležnima za primjenu na razini Unije i nacionalnoj razini, kako bi se korisnicima osigurale koherentne i usmjerene mogućnosti financiranja.

4.2   Koordinacija sa zajedničkom poljoprivrednom politikom i zajedničkom ribarstvenom politikom

1.

EPFRR sastavni je dio zajedničke poljoprivredne politike i dopunjuje mjere u okviru Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi kojim se pruža izravna potpora poljoprivrednicima i podupiru tržišne mjere. Zbog toga države članice zajedno upravljaju tim intervencijama kako bi maksimalno pojačale sinergije i povećale dodanu vrijednost potpore Unije.

2.

Cilj je EPFR-a ostvarivanje ciljeva reformirane zajedničke ribarstvene politike i integrirane pomorske politike. Zbog toga države članice koriste EPFR kako bi podržale nastojanja da se poboljša prikupljanje podataka i pojača kontrola te kako bi osigurale da se teži stvaranju sinergija i u potpori prioriteta integrirane pomorske politike, kao što je znanje o moru, pomorsko prostorno planiranje, integrirano upravljanje priobalnim područjem, integrirani pomorski nadzor, zaštita morskog okoliša i biološke raznolikosti te prilagodba negativnim utjecajima klimatskih promjena na priobalna područja.

4.3   Obzor 2020. i drugi programi Unije u području istraživanja i inovacija

1.

Države članice i Komisija streme jačanju koordinacije i komplementarnosti između ESI fondova i programa Obzor 2020., Programa za konkurentnost trgovačkih društava i malih i srednjih poduzeća (COSME) u skladu s Uredbom (EU) br. 1287/2013 Europskog Parlamenta i Vijeća (1) te drugih relevantnih programa financiranja Unije kojima se upravlja centralizirano, istodobno određujući jasnu podjelu područja intervencija među njima.

2.

Države članice razvijaju nacionalne i/ili regionalne strategije „pametne specijalizacije”, a prema potrebi, i u skladu s nacionalnim programom reforme. Takve strategije mogu biti uključene u nacionalni ili regionalni strateški okvir javnih politika za „pametnu specijalizaciju” ili imati oblik takvog okvira. Strategije pametne specijalizacije razvijaju se uključivanjem nacionalnih ili regionalnih upravljačkih tijela i dionika, kao što su sveučilišta i druge institucije visokog obrazovanja, industrija i socijalni partneri, u poduzetnički proces otkrivanja. Tijela na koja se izravno odnosi program Obzor 2020. blisko su povezana s tim procesom. Strategije pametne specijalizacije obuhvaćaju:

(a)

„prethodne aktivnosti” za pripremu regionalnih sudionika na području istraživanja i inovacija za sudjelovanje u programu Obzor 2020. („put do izvrsnosti”) razvijaju se izgradnjom kapaciteta; jača se komunikacija i suradnja između nacionalnih kontaktnih točaka u okviru programa Obzor 2020. i upravljačkih tijela ESI fondova.

(b)

„daljnjim aktivnostima” osiguravaju se sredstva za korištenje i širenje rezultata istraživanja i inovacija koji potječu iz programa Obzor 2020. i prijašnjih programa na tržište, uz poseban naglasak na stvaranju poslovnog okružja za poduzeća i industriju, uključujući i za MSP-ove, pogodnog za inovacije te usklađenog s prioritetima identificiranima za teritorije u relevantnoj strategiji pametne specijalizacije.

3.

Države članice u cijelosti koriste odredbe ove Uredbe kojima se omogućuje kombiniranje ESI fondova s resursima programa Obzor 2020. u okviru relevantnih programa koji se koriste za provedbu dijelova strategija iz točke 2. Nacionalnim i regionalnim tijelima pruža se zajednička potpora za oblikovanje i provedbu takvih strategija kako bi se prepoznale mogućnosti za zajedničko financiranje infrastruktura za istraživanje i inovacije koje su od europskog interesa, promicanje međunarodne suradnje, metodološku potporu kroz partnerske revizije, razmjenu dobre prakse te osposobljavanje širom regija.

4.

S ciljem oslobađanja njihova potencijala za izvrsnost u području istraživanja i inovacija na način koji je komplementaran s programom Obzor 2020. te kojim se stvaraju sinergije s programom Obzor 2020., države članice, a prema potrebi u skladu s člankom 4. stavkom 4. i regije, razmatraju sljedeće dodatne mjere, posebno zajedničkim financiranjem. Te se mjere sastoje od:

(a)

povezivanja izvrsne istraživačke institucije i slabije razvijene regije i manje uspješne države članice i regije u području istraživanja, razvoja i inovacija kako bi se stvorili novi ili poboljšali postojeći centri izvrsnosti u slabije razvijenim regijama, kao i u manje uspješnim državama članicama i regijama u području istraživanja, razvoja i inovacija;

(b)

izgradnje veza u slabije razvijenim regijama, kao i u manje uspješnim državama članicama i regijama u području istraživanja, razvoja i inovacija između inovativnih klastera priznate izvrsnosti;

(c)

uspostavljanja „katedre ERA” radi privlačenja vodećih znanstvenika, posebno u slabije razvijene regije i manje uspješne države članice i regije u području istraživanja, razvoja i inovacija;

(d)

podupire pristup međunarodnim mrežama istraživača i inovatora koji nisu dovoljno aktivni u Europskom istraživačkom prostoru (ERA) ili su iz slabije razvijenih regija, ili manje uspješnih država članica i regija u području istraživanja, razvoja i inovacija;

(e)

na odgovarajući način doprinosi europskim partnerstvima za inovacije;

(f)

nacionalne institucije i/ili klasteri izvrsnosti pripremaju za sudjelovanje u zajednicama znanja i inovacija (ZZI) Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (EIT); i

(g)

uz sufinanciranje iz programa „Aktivnosti Marie Sklodowska-Curie” organiziraju visokokvalitetni međunarodni programi mobilnosti istraživača.

Države članice nastoje prema potrebi i u skladu s člankom 70. upotrebljavati fleksibilnost kako bi se dala potpora operacijama izvan programskog područja, s dovoljnom razinom investicija kako bi se postigla kritična masa za provedbu tih mjera iz prvog podstavka na najdjelotvorniji mogući način.

4.4   Financiranje demonstracijskih projekata u okviru pričuve za nove sudionike (NER 300) (2)

1. Države članice osiguravaju koordiniranost financiranja iz ESI fondova s potporom iz programa NER 300, u okviru kojega se koriste prihodi od dražbe 300 milijuna dozvola rezerviranih u okviru pričuve za nove sudionike Europskog sustava trgovanja emisijama.

4.5   Program za okoliš i klimatske aktivnosti (LIFE) (3) i pravna stečevina u području okoliša

1.

Države članice i Komisija kroz jaču tematsku usmjerenost u programima i primjenu načela održivog razvoja u skladu s člankom 8. iskorištavaju sinergije s instrumentima Unije za politike (financijskim i nefinancijskim instrumentima) za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbe tim promjenama, zaštitu okoliša i učinkovito korištenje resursa.

2.

Države članice potiču i prema potrebi i u skladu s člankom 4. osiguravaju komplementarnost i koordiniranost s programom LIFE, posebno s integriranim projektima na području prirode, biološke raznolikosti, vode, otpada, zraka, ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe tim promjenama. Takva se koordiniranost postiže mjerama kao što su promicanje financiranja aktivnosti kroz ESI fondove kojima se dopunjuju integrirani projekti u okviru LIFE-a te promicanjem primjene rješenja, metoda i pristupa odobrenih u okviru LIFE-a, uključujući, između ostalog, i ulaganja u zelenu infrastrukturu, energetsku učinkovitost, ekološke inovacije, rješenja na temelju ekosustava i usvajanje povezanih inovativnih tehnologija.

3.

Relevantni sektorski planovi, programi ili strategije (uključujući prioritetni akcijski okvir, plan upravljanja riječnim slivovima, plan gospodarenja otpadom, plan ublažavanja ili strategiju prilagođavanja) mogu poslužiti kao koordinacijski okvir ako je za područja u pitanju predviđena potpora.

4.6   ERASMUS + (4)

1.

Države članice trude se koristiti ESI fondove za integriranje alata i metoda uspješno razvijenih i testiranih u okviru programa „Erasmus +” kako bi ostvarili maksimalan društveni i gospodarski učinak ulaganja u ljude te, između ostalog dali zamah inicijativama mladih i građanskim projektima.

2.

Države članice promiču i osiguravaju u skladu s člankom 4. učinkovitu koordinaciju između ESI fondova i programa „Erasmus +” na nacionalnoj razini jasnim razlikovanjem vrsta ulaganja i ciljnih skupina koje se podupiru. Države članice pokušavaju ostvariti komplementarnost u pogledu financiranja aktivnosti na području mobilnosti.

3.

Koordiniranost se ostvaruje uspostavom odgovarajućih mehanizama suradnje između upravljačkih tijela i nacionalnih agencija uspostavljenih u okviru programa „Erasmus +”, koji mogu poticati transparentnu i dostupnu komunikaciju s građanima na razini Unije, na nacionalnoj i regionalnoj razini.

4.7   Program Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije (EaSI) (5)

1.

Države članice promiču i, u skladu s člankom 4. stavkom 6., osiguravaju učinkovitu koordinaciju između Programa Europske unije za zapošljavanje i socijalne inovacije (EaSI) i potpore koja se osigurava iz ESI fondova u okviru tematskih ciljeva zapošljavanja i socijalne uključenosti. Ta učinkovita koordinacija obuhvaća koordinaciju potpore iz EaSI-jeve osi EURES s aktivnostima koje povećavaju transnacionalnu mobilnost radne snage koja se podupire iz ESF-a u svrhu poticanja geografske mobilnosti radnika i povećavanja mogućnosti zaposlenja, kao i koordinaciju između potpore ESI fondova za samozapošljavanje, poduzetništvo, otvaranje novih poduzeća i društvenog poduzetništva te EaSI-jeve potpore u sklopu mikrofinanciranja i osi društvenog poduzetništva.

2.

Države članice nastoje ojačati najuspješnije mjere razvijene u okviru potprograma Progress EaSI -ja, posebno mjere koje se odnose na socijalne inovacije i eksperimentiranje na području socijalne politike uz potporu ESF-a.

4.8   Instrument za povezivanje Europe (CEF) (6)

1.

Kako bi se maksimalno povećala europska dodana vrijednost na području prometa, telekomunikacija i energije, države članice i Komisija osiguravaju planiranje intervencija EFRR-a i Kohezijskog fonda u bliskoj suradnji uz potporu CEF-a, tako da se osigura komplementarnost, izbjegne udvostručavanje napora i osiguraju optimalne poveznice različitih vrsta infrastrukture na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini te širom Unije. Najveći mogući učinak poluge različitih financijskih instrumenata osigurava se za projekte koji imaju značaj za Uniju i unutarnje tržište, a posebno projekte kojima se primjenjuju prioritetne prometne i energetske mreže te mreže digitalne infrastrukture identificirane u odgovarajućim političkim okvirima transeuropske mreže kako bi se izgradila nova infrastruktura i značajno poboljšala postojeća infrastruktura.

2.

U području prometa investicijsko planiranje temelji se na stvarnim i predviđenim prometnim potrebama te se njima identificiraju veze koje nedostaju i prometni zastoji, uzimajući usklađenim pristupom u obzir razvoj prekograničnih veza Unije i razvijajući veze širom regija unutar jedne države članice. Ulaganjem u regionalnu povezivost sa sveobuhvatnom transeuropskom mrežom (TEN-T) i središnjom mrežom TEN-T osigurava se da urbana i ruralna područja imaju koristi od mogućnosti koje se stvaraju velikim mrežama.

3.

Određivanje prioriteta ulaganja koja imaju učinak izvan određene države članice, posebno onih koji su dio koridora središnje mreže TEN-T, koordinira se s planiranjem mreže TEN-T i provedbenim planovima za koridore središnje mreže, tako da ulaganja iz EFRR-a i Kohezijskog fonda u prometnu infrastrukturu budu u cijelosti u skladu sa smjernicama za TEN-T.

4.

Države članice usredotočuju se na održive oblike prometa i održivu urbanu mobilnost te ulaganje u područja koja nude najveću europsku dodanu vrijednost, uzimajući u obzir potrebu poboljšavanja kvalitete, dostupnosti i pouzdanosti usluga prijevoza kako bi se promicao javni prijevoz. Nakon što budu identificirana, u ulaganjima se određuju prioriteti ovisno o njihovu doprinosu mobilnosti, održivosti, smanjenju emisije stakleničkih plinova i jedinstvenom europskom prometnom prostoru, u skladu s vizijom iz Bijele knjige pod nazivom „Plan za jedinstveni europski prometni prostor – put prema konkurentnom prometnom sustavu unutar kojeg se učinkovito gospodari resursima”, naglašavajući da je u prometnom sektoru potrebno znatno smanjenje emisije stakleničkih plinova. Na temelju prethodne procjene njihova učinka na okoliš, treba promicati doprinos projekata održivim europskim mrežama transporta tereta razvojem vodenih putova po kopnu.

5.

ESI fondovima osiguravaju se lokalne i regionalne infrastrukture i njihova povezanost s prioritetnim mrežama Unije na području energije i telekomunikacija.

6.

Države članice i Komisija uspostavljaju odgovarajuću koordinaciju i mehanizme tehničke podrške radi osiguravanja komplementarnosti i učinkovitog planiranja mjera na području informacijsko-komunikacijskih tehnologija kako bi se u cijelosti iskoristili različiti instrumenti Unije (ESI fondovi, CEF, transeuropske mreže, Obzor 2020.) za financiranje širokopojasnih mreža i infrastrukture digitalnih usluga. Pri odabiru najprikladnijeg instrumenta financiranja uzima se u obzir potencijal operacije za ostvarivanje prihoda i njezina razina rizika kako bi se javna sredstva iskoristila na najučinkovitiji način. Države članice trebaju u kontekstu evaluacije prijava za potporu iz ESI fondova voditi računa o evaluacijama operacija povezanih s onima koje su prijavljene za CEF, ali nisu odabrane, ne dovodeći time u pitanje završnu odluku o odabiru koju donosi upravljačko tijelo.

4.9   Instrument pretpristupne pomoći, Europski instrument za susjedstvo i Europski fond za razvoj

1.

Države članice i Komisija nastoje, u skladu sa svojim nadležnostima, pojačati koordinaciju između vanjskih instrumenata i ESI fondova kako bi poboljšale učinkovitost ostvarenja višestrukih ciljeva politike Unije. Posebno je važna koordiniranost i komplementarnost s Europskim fondom za razvoj, predpristupnim instrumentom i Europskim instrumentom za susjedstvo.

2.

Da bi podržale dublju teritorijalnu integraciju, države članice nastoje iskoristiti sinergije između aktivnosti teritorijalne suradnje u okviru kohezijske politike i Europskog instrumenta za susjedstvo, posebno u pogledu aktivnosti prekogranične suradnje, uzimajući u obzir potencijal koji nudi EGTS.

5.   HORIZONTALNA NAČELA IZ ČLANAKA 5., 7. I 8. TE MEĐUSEKTORSKI CILJEVI POLITIKE

5.1   Partnerstvo i upravljanje na više razina

1.

U skladu s člankom 5. države članice poštuju načelo partnerstva i upravljanja na više razina kako bi olakšale ostvarivanje socijalne, ekonomske i teritorijalne kohezije te prioriteta Unije za pametan, održiv i uključiv rast. Radi poštovanja tih načela potrebne su koordinirane aktivnosti, posebno između različitih razina upravljanja, koje se provode u skladu s načelima supsidijarnosti i proporcionalnosti, uključujući operativnom i institucionalnom suradnjom, posebno u pogledu izrade i provedbe sporazuma o partnerstvu i programa.

2.

Države članice ispituju potrebu za jačanjem institucionalnog kapaciteta partnera kako bi razvile svoj potencijal za doprinos djelotvornosti partnerstva.

5.2   Održivi razvoj

1.

Države članice i upravljačka tijela u svim fazama provedbe osiguravaju potpuno uključivanje održivog razvoja u ESI fondove, poštovanje načela održivog razvoja utvrđenih u članku 3. stavku 3. UEU-a te poštovanja obveze uključivanja zahtjeva za zaštitu okoliša u skladu s člankom 11. i načela „onečišćivač plaća”, utvrđenog u članku 191. stavku 2. UFEU-a.

Upravljačka tijela poduzimaju mjere tijekom cijeloga programskog ciklusa radi izbjegavanja ili smanjivanja štetnih učinaka za okoliš ili intervencija te osiguravanja istinskih društvenih, okolišnih i klimatskih koristi. Radnje koje treba poduzeti mogu obuhvaćati slijedeće:

(a)

izravnim ulaganjima u opcije u okviru kojih se resursi najučinkovitije koriste i koje su najodrživije;

(b)

izbjegavanjem ulaganja koja mogu imati znatan negativan učinak na okoliš i klimu te podržavanjem aktivnosti ublažavanja svih preostalih učinaka;

(c)

uzimanjem u obzir dugoročne perspektive pri usporedbi troškova životnog ciklusa alternativnih opcija ulaganja;

(d)

većom primjenom zelene javne nabave.

2.

Države članice razmatraju ublažavanje klimatskih promjena i potencijal prilagodbe ulaganja koja se podupiru iz ESI fondova, u skladu s člankom 8. te osiguravaju da su otporni na učinke klimatskih promjena i prirodnih katastrofa kao što su povećani rizici od poplava, suša, toplotnih udara, šumskih požara i ekstremnih vremenskih uvjeta.

3.

Ulaganja su u skladu s hijerarhijom upravljanja vodom, u skladu s Direktivom 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7), s naglaskom na opcijama za upravljanje potražnjom. Alternativne opcije opskrbe uzimaju se u obzir samo ako je potencijal za štednju i učinkovitost potrošnje vode iscrpljen. Javne intervencije u sektoru gospodarenja otpadom nadopunjuju napore privatnog sektora, posebno na području odgovornosti proizvođača. Ulaganja potiču inovativne pristupe kojima se promiče visok stupanj recikliranja. Ulaganja su usklađena s hijerarhijom na području gospodarenja otpadom, uspostavljenom Direktivom 2008/98/EC Europskog parlamenta i Vijeća (8). Izdaci povezani s biološkom raznolikošću i zaštitom prirodnih izvora u skladu su s Direktivom Vijeća 92/43/EEZ (9).

5.3   Promicanje ravnopravnosti žena i muškaraca i nediskriminacije

1.

U skladu s člankom 7., države članice i Komisija nastoje ostvariti cilj ravnopravnosti žena i muškaraca i poduzimaju odgovarajuće korake kako bi spriječile svaku vrstu diskriminacije tijekom pripreme, provedbe, praćenja i evaluacije operacija u okviru programa koji se sufinanciraju iz ESI fondova. U nastojanjima da ostvare ciljeve iz članka 7. države članice opisuju mjere koje će poduzeti, posebno u pogledu odabira operacija, određivanja ciljeva intervencija te mehanizama praćenja i izvješćivanja. Države članice također prema potrebi provode analize koje se odnose na ravnopravnost spolova. Posebne ciljane mjere posebno će se podupirati iz ESF-a.

2.

Države članice osiguravaju, u skladu s člancima 5. i 7., sudjelovanje relevantnih tijela zaduženih za promicanje ravnopravnosti spolova i nediskriminacije u partnerstvu te osiguravaju odgovarajuće strukture u skladu s nacionalnim praksama radi savjetovanja o ravnopravnosti spolova, nediskriminaciji i dostupnosti kako bi pružile nužno stručno znanje tijekom pripreme, praćenje i evaluacije ESI fondova.

3.

Upravljačka tijela provode evaluacije ili samoocjenjivanja u suradnji s odborima za praćenje, usredotočujući se na primjenu načela integriranja ravnopravnosti spolova.

4.

Države članice na odgovarajući način rješavaju potrebe zapostavljenih skupina kako bi im omogućile bolje uključivanje na tržište rada i tako im tako olakšale potpuno sudjelovanje u društvu.

5.4   Dostupnost

1.

Države članice i Komisija u skladu s člankom 7. poduzimaju odgovarajuće mjere sprečavanja bilo kakve diskriminacije na temelju invaliditeta. Upravljačka tijela tijekom cijelog životnog ciklusa programa osiguravaju mjere čija je svrha da svi proizvodi, roba, usluge i infrastruktura kojima je pristup slobodan ili su stavljeni na raspolaganje javnosti i koji se sufinanciraju iz ESI fondova budu dostupni svim građanima, uključujući građane s invaliditetom, u skladu s primjenjivim pravom, doprinoseći time okolini bez prepreka za osobe s invaliditetom i starije osobe. Posebno se osigurava dostupnost fizičkog okružja, prometa, informacijskih i komunikacijskih tehnologija kako bi se promicalo uključivanje zapostavljenih skupina, uključujući osobe s invaliditetom. Mjere koje treba poduzeti mogu uključivati izravna ulaganja u dostupnost u postojećim zgradama i uspostavljenim uslugama.

5.5   Rješavanje pitanja demografskih promjena

1.

Izazovi koji su rezultat demografskih promjena, uključujući posebno one povezane sa smanjenjem radno sposobnog stanovništva, većim udjelom umirovljenika u ukupnom stanovništvu i opadanjem stanovništva, uzimaju se u obzir na svim razinama. Države članice koriste ESI fondove, u skladu s odgovarajućim nacionalnim ili regionalnim strategijama, gdje takve strategije postoje, za rješavanje demografskih problema i stvaranje rasta u društvu koje stari.

2.

Države članice koriste ESI fondove, u skladu s odgovarajućim nacionalnim ili regionalnim strategijama kojima se olakšava uključivanje svih starosnih skupina, uključujući i poboljšan pristup obrazovanju i društvenu potporu strukturama s ciljem poboljšanja mogućnosti zapošljavanja starijih osoba i mladih te s težištem na regijama s visokim stopama nezaposlenosti mladih u usporedbi s prosječnom stopom u Uniji. Ulaganja u zdravstvenu infrastrukturu usmjerena su na osiguranje dugog i zdravog radnog vijeka svih građana Unije.

3.

Da bi rješavale probleme u regijama koje su najviše pogođene demografskim promjenama, države članice posebno identificiraju mjere za:

(a)

podupiranje demografske obnove osiguravanjem boljih uvjeta za obitelji i bolje ravnoteže između karijere i obiteljskog života;

(b)

povećanje zaposlenosti, jačanje produktivnosti i poboljšanje gospodarskih rezultata ulaganjem u obrazovanje, informacijsko-komunikacijske tehnologije i istraživanje te inovacije;

(c)

usredotočenje na prikladnost i kvalitetu obrazovanja, stručnog usavršavanja i struktura socijalne potpore, a prema potrebi, i na učinkovitost sustava socijalne zaštite;

(d)

promicanje najisplativije zdravstvene skrbi i dugoročne njege, uključujući ulaganje u e-zdravstvo, e-njegu i infrastrukturu.

5.6   Ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba tim promjenama

U skladu s člankom 8. ublažavanje klimatskih promjena, prilagodba tim promjenama i sprečavanje rizika uključuje se u pripremu i provedbu sporazuma o partnerstvu i programa.

6.   MEHANIZMI ZA RJEŠAVANJE KLJUČNIH TERITORIJALNIH PITANJA

6.1

Države članice uzimaju u obzir geografske ili demografske značajke i poduzimaju mjere za rješavanje specifičnih teritorijalnih pitanja svake regije kako bi oslobodile svoj specifični razvojni potencijal, što im također pomaže u ostvarenju pametnog, održivog i uključivog rasta na najučinkovitiji način.

6.2

Odabir tematskih ciljeva i njihova kombinacija, kao i odabir odgovarajućih investicijskih prioriteta i prioriteta Unije te specifičnih zadanih ciljeva odražavaju potrebe i potencijal za pametan, održiv i uključiv rast svake države članice i regije.

6.3

Tijekom pripremanja sporazuma o partnerstvu i programa države članice stoga uzimaju u obzir da veliki društveni izazovi s kojima se danas suočava Unija – globalizacija, demografske promjene, propadanje okoliša, migracije, klimatske promjene, iskorištavanje energije, gospodarske i društvene posljedice krize – mogu imati različite učinke u različitim regijama.

6.4

Kako bi se ostvario integrirani teritorijalni pristup rješavanju teritorijalnih problema, države članice omogućavaju da programi financirani iz ESI fondova odražavaju raznolikost europskih regija, u smislu zaposlenosti i značajki tržišta radne snage, međuovisnosti između različitih sektora, uhodanih načina putovanja na posao i s posla, starenja stanovništva i demografskih kretanja, kulturnih i krajobraznih svojstava te osobitosti nasljeđa, mogućih opasnosti od klimatskih promjena i njihova učinka, korištenja zemlje i ograničenosti resursa, uključujući i obnovljive resurse, institucionalne i upravne mehanizme, povezivost i dostupnost te poveznice između ruralnih i urbanih područja. U skladu s člankom 15. stavkom 1. točkom (a) države članice i regije poduzimaju stoga sljedeće korake za pripremu svojih sporazuma o partnerstvu i programa:

(a)

analiza značajki, razvojnog potencijala i kapaciteta države članice ili regije, posebno u pogledu ključnih izazova identificiranih u strategiji Unije za pametan, održiv i uključiv rast, nacionalnim programima reforme, gdje je prikladno, relevantnih preporuka za pojedinu zemlju donesenih u skladu s člankom 121. stavkom 2. UFEU-a i relevantnih preporuka Vijeća donesenih u skladu s člankom 148. stavkom 4. UFEU-a;

(b)

Procjena glavnih pitanja koje regija ili država članica treba riješiti, identificiranje prepreka i poveznica koje nedostaju te nedostataka na području inovacija, uključujući nedostatak kapaciteta za planiranje i provedbu koji onemogućuju dugoročni potencijal za rast i stvaranje radnih mjesta. To je temelj za utvrđivanje mogućih područja i aktivnosti za određivanje strateških prioriteta, intervencija i koncentracije;

(c)

procjena međusektorskih, međusudskih i prekograničnih koordinacijskih izazova, posebno u kontekstu makroregionalnih strategija i strategija zatvorenih mora;

(d)

utvrđivanje koraka za ostvarivanje bolje koordinacije na različitim teritorijalnim razinama, uzimajući u obzir odgovarajuće teritorijalno mjerilo i kontekst za izradu politika, kao i institucionalni i pravni okvir država članica, i različitih izvora financiranja kako bi se osigurao integriran pristup kojim se strategija Unije za pametan, održiv i uključiv rast povezuje s regionalnim i lokalnim sudionicima.

6.5.

Da bi se uzeo u obzir cilj teritorijalne kohezije, države članice i regije, osiguravaju, posebno, da se cjelokupnim pristupom promicanju pametnog, održivog i uključivog rasta na područjima o kojima je riječ:

(a)

odražava ulogu gradova, urbanih i ruralnih područja, ribarskih i priobalnih područja i područja koja imaju specifične geografska ili demografska ograničenja;

(b)

uzimaju u obzir posebni problemi najudaljenijih regija, najsjevernijih regija s vrlo niskom gustoćom naseljenosti te otoka, pograničnih i planinskih regija;

(c)

bavi urbano-ruralnim poveznicama u smislu pristupa pristupačnoj, visoko kvalitetnoj infrastrukturi i uslugama, te problema u regiji s visokom koncentracijom društveno marginaliziranih zajednica.

7.   AKTIVNOSTI SURADNJE

7.1   Koordinacija i komplementarnost

1.

Države članice nastoje ostvariti komplementarnost između aktivnosti suradnje i drugih aktivnosti koje se podupiru iz ESI fondova.

2.

Države članice osiguravaju učinkovit doprinos aktivnosti suradnje ciljevima strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast te organiziranost suradnje s ciljem potpore širih političkih ciljeva. Kako bi to ostvarile, države članice i Komisija omogućavaju, u skladu sa svojim nadležnostima, komplementarnost i koordinaciju s drugim programima ili instrumentima koje financira Unija.

3.

Kako bi ojačale učinkovitost kohezijske politike, države članice nastoje ostvariti koordinaciju i komplementarnost između programa u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” i cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”, posebno radi osiguravanja usklađenog planiranja i olakšavanja velikih ulaganja.

4.

Države članice, gdje je prikladno, osiguravaju da ciljevi makroregionalnih strategija i strategija zatvorenih mora tvore cjelinu s ukupnim strateškim planiranjem, u sporazumima o partnerstvu, u skladu s člankom 15. stavkom 2. ove Uredbe, i u programima u regijama i državama članicama o kojima je riječ, u skladu s odgovarajućim odredbama pravila za pojedine fondove. Države članice također nastoje osigurati da se provedba makroregionalnih strategija i strategija morskih bazena, ondje gdje su uspostavljene, podupire iz ESI fondova u skladu s člankom 15. stavkom 2. ove Uredbe i odgovarajućim odredbama pravila za pojedine fondove te sukladno potrebama programskog područja koje utvrde države članice. Da bi se osigurala učinkovita provedba, treba postojati i koordinacija s drugim instrumentima koje financira Unija te drugim relevantnim instrumentima.

5.

Države članice, gdje je prikladno, upotrebljavaju mogućnost provedbe međuregionalnih i transnacionalnih aktivnosti s korisnicima koji se nalaze u najmanje jednoj drugoj državi članici u okviru operativnih programa cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”, uključujući i provedbu odgovarajućih istraživanja i inovacijskih mjera na osnovi njihove strategije „pametne specijalizacije”.

6.

Države članice i regije na najbolji način upotrebljavaju programe teritorijalne suradnje u prevladavanju prepreka suradnji izvan administrativnih granica, doprinoseći strategiji Unije za pametan, održiv i uključiv rast, kao i jačanju ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije. U tom kontekstu posebna je pozornost posvećena regijama obuhvaćenima člankom 349. UFEU-a.

7.2   Prekogranična, transnacionalna i međuregionalna suradnja u okviru EFRR-a

1.

Države članice i regije nastoje iskoristiti suradnju kako bi postigle kritičnu masu, između ostalog, na području informacijsko-komunikacijskih tehnologija, istraživanja i inovacija te kako bi promicale razvoj zajedničkih pristupa pametne specijalizacije i partnerstva među obrazovnim ustanovama. Međuregionalna suradnja, gdje je prikladno, obuhvaća poticanje suradnje između inovativnih intenzivno-istraživačkih klastera i razmjene između istraživačkih ustanova, uzimajući u obzir iskustvo „Regija znanja” i „Istraživačkog potencijala u konvergencijskim i najudaljenijim područjima” iz 7. okvirnog programa za istraživanje.

2.

Države članice i regije nastoje, u područjima o kojima je riječi, iskorištavati prekograničnu i transnacionalnu suradnju u svrhu:

(a)

osiguravanja da područja koja dijele glavne geografske značajke (otoci, jezera, rijeke, morski bazeni ili planinski lanci) podupiru zajedničko upravljanje i promicanje svojih prirodnih resursa;

(b)

iskorištavanja ekonomije u razmjerima koji se mogu ostvariti, posebice u smislu ulaganja koja se odnose na zajedničko korištenje javnih službi;

(c)

promicanja usklađenog planiranja i razvoja prekogranične mrežne infrastrukture, posebno nedostajućih prekograničnih veza i interoperabilnih načina prijevoza neškodljivih za okoliš u većim geografskim područjima;

(d)

ostvarivanja kritične mase, posebno n području istraživanja i inovacija te informacijsko-komunikacijskih tehnologija, obrazovanja i u vezi s mjerama poboljšanja konkurentnosti MSP-ova;

(e)

jačanja prekograničnih usluga tržišta rada kako bi se poticala mobilnost radnika preko granica;

(f)

poboljšavanja prekograničnog upravljanja.

3.

Države članice i regije nastoje iskoristiti međuregionalnu suradnju kako bi se ojačala djelotvornost kohezijske politike poticanjem razmjena iskustava između regija i gradova kako bi se poboljšao oblikovanje i provedba programa u okviru cilja „Ulaganja za rast i radna mjesta” i cilja „Europska teritorijalna suradnja”.

7.3   Doprinos središnjim programima makroregionalne strategije i strategije morskih bazena

1.

U skladu s člankom 15. stavkom 2. točkom (a) podtočkom ii. ove Uredbe i odgovarajućim odredbama pravila za pojedine fondove države članice nastoje osigurati uspješnu mobilizaciju sredstava Unije za makroregionalne strategije i strategije morskih bazena sukladno potrebama programskog područja koje utvrđuju države članice. Uspješna se mobilizacija može, između ostalog, postići određivanjem prioritetnih operacija koje proizlaze iz makroregionalnih strategija i strategija morskih bazena, tako da se za njih organiziraju posebni pozivi ili da se tim operacijama u selekcijskom postupku da prioritet utvrđivanjem operacija koje se mogu zajednički financirati iz različitih programa.

2.

Države članice razmatraju korištenje odgovarajućih transnacionalnih programa kao okvira za potporu nizu politika i fondova potrebnih za provedbu makroregionalne strategije i strategije morskih bazena.

3.

Države članice promiču, gdje je prikladno, korištenje ESI fondova u kontekstu makroregionalnih strategija za stvaranje europskih transportnih koridora, uključujući i potporu modernizaciji carinske službe, sprečavanje, pripravnost i odgovor na prirodne katastrofe, gospodarenje vodom na razini riječnih slivova, zelena infrastruktura, integrirana pomorska suradnja preko granica i sektora, istraživanje i investiranje i informacijsko-komunikacijsko tehnološke mreže, te upravljanje zajedničkim pomorskim resursima u morskom bazenu te zaštita morske biološke raznolikosti.

7.4   Transnacionalna suradnja u okviru ESF-a

1.

Države članice nastoje rješavati područja javnih politika utvrđena u relevantnim preporukama Vijeća kako bi se maksimalno povećalo međusobno učenje.

2.

Države članice, gdje je prikladno, odabiru teme za transnacionalne aktivnosti i uspostavljaju prikladne mehanizme provedbe u skladu sa svojim specifičnim potrebama.

(1)  Uredba (EU) br. 1287/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Programa za konkurentnost trgovačkih društava i malih i srednjih poduzeća (COSME) (2014. – 2020.) i stavljanju van snage Odluka br. 1639/2006/EZ (Vidi stranicu 33 ovog Službenog lista).

(2)  Odluka Komisije br. 2010/670/EU od 3. studenoga 2010. o kriterijima i mjerama financiranja komercijalnih demonstracijskih projekata čiji je cilj ekološki sigurno hvatanje i geološko skladištenje CO2 te demonstracijskih projekata za inovacijske tehnologije na području obnovljivih izvora energije u okviru sustava trgovanja kvotama emisije stakleničkih plinova unutar Zajednice uspostavljenog Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 290, 6.11.2010., str. 39.)

(3)  Uredba (EU) br 1293/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11 prosinca 2013 o uspostavljanju Programa za okoliš i klimatske aktivnosti (LIFE) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 614/2007 (Vidi stranicu 185 ovog Službenog lista).

(4)  Uredba (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11 prosinca 2013 o uspostavi programa „Erasmus+”: programa Unije za obrazovanje, osposobljavanje, mlade i sport i stavljanju izvan snage odluka br. 1719/2006/EZ, 1720/2006/EZ i 1298/2008/EZ (Vidi stranicu 50 ovog Službenog lista).

(5)  Uredba (EU) br 1296/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11 prosinca 2013 o Programu Europske unije za zapošljavanje i socijlne inovacije ("EaSI") i izmjeni Odluke br. 283/2010/EU o uspostavi Europskog mikrofinancijskog instrumenta za zapošljavanje i socijalnu uključenost - Progress (Vidi stranicu 238 ovog Službenog lista).

(6)  Uredba (EU) br 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11 prosinca 2013 o uspostavi Instrumenta za povezivanje Europe, izmjeni Uredbe (EU) br. 913/2010 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 680/2007 i (EZ) br. 67/2010 (SL L 348, 20.12.2013., str. 129).

(7)  Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike.

(8)  Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. listopada 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih Direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3).

(9)  Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje flore i faune (SL L 206, 22.7.1992., str. 7.)


PRILOG II.

METODA ODREĐIVANJA OKVIRA ZA PROCJENU OSTVARENJA POSTIGNUĆA

1.

Okvir za procjenu ostvarenja postignuća sastoji se od ključnih etapa utvrđenih za svaki prioritet, osim prioriteta namijenjenih tehničkoj pomoći i programa namijenjenih financijskim instrumentima u skladu s člankom 39., za 2018. godinu i ciljeva utvrđenih za 2023. Ključne etape i ciljevi predstavljaju se u skladu s formatom iznesenim u tablici 1.

Tablica 1:.   Uobičajeni format okvira za procjenu ostvarenja postignuća

Prioritet

Pokazatelj i mjerna jedinica, prema potrebi

 

Ključna etapa u 2018. godini

Cilj za 2023.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2.

Ključne etape su prijelazni ciljevi, izravno povezani s postizanjem specifičnog cilja pojedinog prioriteta, tamo gdje je to prikladno, kojima se izražava predviđeni napredak prema ciljevima zadanima za kraj razdoblja. Ključne etape utvrđene za 2018. obuhvaćaju financijske pokazatelje, pokazatelje učinka i gdje je prikladno, pokazatelje rezultata, koji su usko povezani s intervencijama u javnim politikama kojima je dana potpora. Pokazatelji rezultata ne uzimaju se u obzir za potrebe članka 22. stavaka 6. i 7. Ključne etape mogu se osmisliti i za glavne provedbene korake.

3.

Ključne etape i ciljevi su:

(a)

realistični, ostvarivi, relevantni i prenose bitne informacije o napretku pojedinog prioriteta;

(b)

dosljedni s obzirom na prirodu i osobine specifičnih ciljeva prioriteta;

(c)

transparentni, s objektivno provjerljivim ciljevima i utvrđenim te, po mogućnosti, javno dostupnim podacima o izvorima;

(d)

provjerljivi, bez nametanja nerazmjernog administrativnog opterećenja;

(e)

dosljedni u svim programima, gdje je to primjenjivo.

4.

Ciljevi za 2023. za određeni prioritet utvrđuju se tako da se u obzir uzme iznos pričuve za ostvarenje postignuća povezan s tim prioritetom.

5.

Država članica može u opravdanim slučajevima, kao što su značajna promjena okolnosti u gospodarstvu, okolišu ili na tržištu rada u državi članici ili regiji, a uz izmjene koje su posljedica promjene količine sredstava dodijeljenih nekom prioritetu, predložiti promjenu ključnih etapa i ciljeva u skladu s člankom 30.

PRILOG III.

ODREDBE ZA ODREĐIVANJE OPSEGA I RAZINE OBUSTAVE OBVEZA ILI PLAĆANJA IZ ČLANKA 23. STAVKA 11.

1.   ODREĐIVANJE RAZINE OBUSTAVE OBVEZA

Najveću razinu obustave koja se primjenjuje na neku državu članicu u prvom se redu određuje uzimajući u obzir gornje granice iz članka 23. stavka 11. trećeg podstavka točaka od (a) do (c); Ta se razina smanjuje ako su ispunjeni jedan ili više sljedećih uvjeta:

(a)

ako stopa nezaposlenosti u državi članici u godini koja prethodi događaju koji je pokretač iz članka 23. stavka 9. premašuje prosječnu stopu u Uniji za više od dva postotna boda, najveća se razina obustave smanjuje za 15 %;

(b)

ako stopa nezaposlenosti u državi članici u godini koja prethodi događaju koji je pokretač iz članka 23. stavka 9. premašuje prosječnu stopu u Uniji za više od pet postotnih bodova, najveća se razina obustave smanjuje za 25 %;

(c)

ako stopa nezaposlenosti u državi članici u godini koja prethodi događaju koji je pokretač iz članka 23. stavka 9. premašuje prosječnu stopu u Uniji za više od osam postotnih bodova, najveća se razina obustave smanjuje za 50 %;

(d)

ako udio ljudi kojima prijeti opasnost od siromaštva ili socijalne isključenosti u državi članici premašuje prosječnu stopu u Uniji za više od 10 postotnih bodova u godini koja prethodi događaju koji je pokretač iz članka 23. stavka 9. najveća se razina obustave smanjuje za 20 %;

(e)

ako u državi članici dođe do realnog smanjenja BDP-a dvije ili više godina za redom prije događaja koji je pokretač iz članka 23. stavka 9., najveća se razina obustave smanjuje za 20 %;

(f)

ako se obustava odnosi na obveze za godine 2018., 2019. ili 2020., njezina se razina smanjuje sukladno primjeni članka 23. stavka 11., na sljedeći način:

i.

za 2018. razina obustave smanjuje se za 15 %;

ii.

za 2019. razina obustave smanjuje se za 25 %;

iii.

za 2020. razina obustave smanjuje se za 50 %;

Ukupno smanjenje razine obustave koje proizlazi iz primjene točaka od (a) do (f) ne prelazi 50 %.

Ako se situacija opisana u točki (b) ili (c) dogodi istodobno s uvjetima iz točaka (d) i (e), obustava se odgađa za godinu dana.

2.   ODREĐIVANJE OPSEGA OBUSTAVE OBVEZA U PROGRAMIMA I PRIORITETIMA

Obustava obveza koja se primjenjuje na državu članicu u prvom redu ima proporcionalan učinak na programe i prioritete.

Međutim, sljedeći programi i prioriteti isključuju se iz opsega obustave:

i.

programi ili prioriteti na koje se već odnosi odluka o obustavi usvojena u skladu s člankom 23. stavkom 6.;

ii.

programi ili prioriteti koji će dobivati veća financijska sredstva nakon što Komisija u skladu s člankom 23. stavkom 1. u godini događaja iz članka 23. stavka 9. koji je pokretač uputi zahtjev za reprogramiranjem;

iii.

programi ili prioriteti koji su, unutar dvije godine koje su prethodile događaju koji je pokretač iz članka 23. stavka 9., nakon usvajanja odluke u skladu s člankom 23. stavkom 5. dobili veća financijska sredstva;

iv.

programi ili prioriteti koji imaju iznimnu važnost za suočavanje s nepovoljnim gospodarskim i socijalnim uvjetima. Takvi programi ili prioriteti obuhvaćaju programe ili prioritete koji podupiru ulaganja od osobite važnosti za Unije, povezana s Inicijativom za zapošljavanje mladih. Programi ili prioriteti mogu se smatrati iznimno važnima kada se njima podupiru ulaganja povezana s provedbom preporuka upućenih dotičnoj državi članici u okviru Europskog semestra i namijenjenih strukturnim reformama, ili pak povezana s prioritetima za smanjenje siromaštva ili financijskim instrumentima za konkurentnost MSP-ova.

3.   ODREĐIVANJE KONAČNE RAZINE OBUSTAVE OBVEZA ZA PROGRAME KOJI SU OBUHVAĆENI SUSPENZIJOM.

Isključivanje prioriteta unutar nekog programa provodi se smanjivanjem obveze programa razmjerno sredstvima dodijeljenima tom prioritetu.

Razina obustave koja se primjenjuje na obveze programa jest ona koja je potrebna za postizanje ukupne razine obustave utvrđene u točki 1.

4.   ODREĐIVANJE OPSEGA I RAZINE OBUSTAVE PLAĆANJA

Programi i prioriteti iz točke 2. podtočaka ii. do iv. također se isključuju iz opsega obustave plaćanja.

Razina obustave koja se mora primijeniti ne smije premašiti 50 % plaćanja za programe i prioritet.


PRILOG IV.

PROVEDBA FINANCIJSKIH INSTRUMENATA: SPORAZUMI O FINANCIRANJU

1.

Kad se financijski instrument provodi u skladu s točkama (a) i (b) članka 38. stavka 4. sporazum o financiranju uključuje uvjete za doprinose iz programa financijskom instrumentu i uključuje barem sljedeće instrumente:

(a)

investicijsku strategiju ili politiku koja obuhvaća provedbene mehanizme, financijske proizvode koji će se nuditi, ciljane krajnje primatelje i predviđenu kombinaciju s bespovratnim sredstvima (ako je prikladno);

(b)

poslovni plan ili jednakovrijedne dokumente za financijski instrument koji se povodi, uključujući očekivani učinak poluge iz članka 37. stavka 2.;

(c)

očekivane ciljne rezultate za koje se očekuje da će ih predmetni financijski instrument ostvariti kao doprinos specifičnim ciljevima i rezultatima mjerodavnog prioriteta;

(d)

odredbe za praćenje provedbe ulaganja i ponuda, uključujući izvještavanje financijskog instrumenta fondu fondova i/ili upravljačkom tijelu kako bi se osigurala sukladnost s člankom 46.;

(e)

zahtjeve u vezi s revizijom, kao što su minimalni zahtjevi za vođenje dokumentacije na razini financijskog instrumenta (i na razini fonda fondova ondje gdje je potrebno) i zahtjeve u vezi s održavanjem odvojenih evidencija za različite oblike potpore u skladu s člankom 37. stavcima 7. i 8. (kad je primjenjivo), uključujući odredbe i uvjete povezane s pristupom tijela za reviziju država članica, revizora Komisije i Europskog revizorskog suda dokumentima kako bi se osigurao jasan revizorski trag u skladu s člankom 40.;

(f)

zahtjeve i postupke za upravljanje doprinosom u fazama koji daje program u skladu s člankom 41. i za predviđanje ponuda, uključujući zahtjeve za fiducijarno/odvojeno računovodstvo propisano člankom 38. stavkom 6.;

(g)

zahtjeve i postupke za upravljanje kamatama i drugom dobiti u smislu članka 43., uključujući prihvatljive riznične operacije/ulaganja i odgovornosti i nadležnosti predmetnih stranaka;

(h)

odredbe u vezi s izračunom i plaćanjem troškova upravljanja ili naknade za upravljanje financijskim instrumentom;

(i)

odredbe u vezi s ponovnim korištenjem resursa koji se mogu pripisati potpori ESI fondova do isteka razdoblja prihvatljivosti u skladu s člankom 44.;

(j)

odredbe u vezi s korištenjem resursa koji se mogu pripisati potpori ESI fondova nakon isteka razdoblja prihvatljivosti u skladu s člankom 45. i izlaznom politikom za doprinos iz ESI fondova financijskog instrumenta;

(k)

uvjeti za moguće potpuno povlačenje ili djelomično povlačenje programskih doprinosa iz programa u financijske instrumente, uključujući fond fondova ako je to primjenjivo;

(l)

odredbe kojima se osigurava da tijela koja primjenjuju financijske instrumente upravljaju financijskim instrumentima neovisno i u skladu s relevantnim standardima struke, djeluju u isključivom interesu stranaka koje doprinose financijskom instrumentu;

(m)

odredbe za ukidanje financijskog instrumenta.

Nadalje, ako su financijski instrumenti organizirani kroz fond fondova, sporazum o financiranju između upravljačkog tijela i tijela koje provodi fond fondova moraju predvidjeti procjenu i odabir tijela koja provode financijske instrumente, uključujući pozive na iskaz interesa ili postupke javne nabave.

2.

Strateški dokumenti iz članka 38. stavka 8. za financijske instrumente provedene prema članku 38. stavku 4. točki (c) obuhvaćaju barem sljedeće elemente:

(a)

investicijsku strategija ili politiku financijskog instrumenta, opće uvjete predviđenih dužničkih proizvoda, ciljane primatelje i mjere kojima treba pružiti potporu;

(b)

poslovni plan ili jednakovrijedne dokumente za financijski instrument koji se povodi, uključujući očekivani učinak poluge iz članka 37. stavka 2.;

(c)

korištenje i ponovno korištenje sredstava koja se mogu pripisati ESI fondovima u skladu s člancima 43., 44. i 45.;

(d)

praćenje i izvješćivanje o provedbi financijskog instrumenta kako bi se osiguralo poštovanje članka 46.


PRILOG V.

DEFINICIJA FIKSNIH STOPA ZA PROJEKTE KOJI OSTVARUJU NETO PRIHOD

 

Sektor

Fiksne stope

1

CESTA

30  %

2

ŽELJEZNICA

20  %

3

GRADSKI PROMET

20  %

4

VODA

25  %

5

KRUTI OTPAD

20  %


PRILOG VI.

GODIŠNJA RASPODJELA ODOBRENIH SREDSTAVA ZA PREUZETE OBVEZE U RAZDOBLJU OD 2014. DO 2020.

Prilagođeni godišnji profil (uključujuči dodatno financiranje za Inicijativu za zapošljavanje mladih)

 

2014.

2015.

2016.

2017.

2018.

2019.

2020.

Ukupno

(EUR, cijene iz 2011.)

44 677 333 745

45 403 321 660

46 044 910 729

46 544 721 007

47 037 288 589

47 513 211 563

47 924 907 446

325 145 694 739


PRILOG VII.

METODOLOGIJA DODJELE SREDSTAVA

Metoda dodjele sredstava za slabije razvijene regije prihvatljive u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” iz članka 90. stavka 2. prvog podstavka točke (a).

1.

Svaka dodjela sredstava državi članici zbroj je sredstava dodijeljenih njezinim pojedinim prihvatljivim regijama razine NUTS 2, izračunanih u skladu sa sljedećim koracima:

(a)

apsolutni iznos (u EUR) određuje se množenjem broja stanovnika predmetne regije s razlikom između BDP-a predmetne regije po glavi stanovnika, koji se mjeri u PKM-u, i prosjeka BDP-a po glavi stanovnika EU-27 (u PKM-u);

(b)

na gore navedeni apsolutni iznos primjenjuje se postotak kako bi se odredila financijska omotnica predmetne regije; ovaj je postupak stupnjevan kako bi, u usporedbi s prosjekom EU-27, u vidu PKM-a, odražavao relativno blagostanje države članice u kojoj je smještena prihvatljiva regija, tj.:

i.

za regije država članica čija je razina BND-a po glavi stanovnika ispod 82 % prosjeka EU-27: 3,15 %;

ii.

za regije država članica čija je razina BND-a po glavi stanovnika između 82 % i 99 % prosjeka EU-27: 2,70 %;

iii.

za regije država članica čija je razina BND-a po glavi stanovnika iznad 99 % prosjeka EU-27: 1,65 %;

(c)

iznosu koji je dobiven u skladu s točkom (b) dodaje se, prema potrebi, iznos koji se dobije kao rezultat godišnje dodjele premije od 1 300 EUR po nezaposlenoj osobi, za broj nezaposlenih osoba u toj regiji koji premašuje broj osoba koje bi bile nezaposlene kad bi se primjenjivala prosječna stopa nezaposlenosti svih slabije razvijenih regija EU-a.

Metoda dodjele sredstava za tranzicijske regije prihvatljive na temelju cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” iz članka 90. stavka 2. prvog podstavka točke (b).

2.

Svaka dodjela sredstava državi članici zbroj je sredstava dodijeljenih njezinim pojedinim prihvatljivim regijama razine NUTS 2, izračunanih u skladu sa sljedećim koracima:

(a)

utvrđivanjem najmanjeg i najvećeg teoretskog intenziteta potpore za svaku prihvatljivu tranzicijsku regiju. Najniža razina potpore određuje se prema prosječnom intenzitetu potpore po stanovniku po državi članici prije uvođenja regionalne sigurnosne mreže dodijeljene razvijenijim regijama te države članice. Ako u državi članice ne postoje razvijenije regije, najniža razina potpore odgovarat će početnom prosječnom intenzitetu potpore po stanovniku razvijenijih regija, tj. 19,80 EUR po stanovniku godišnje. Najviši iznos potpore odnosi se na teoretsku regiju u kojoj BDP po osobi iznosi 75 % prosjeka EU-27 i računa se metodom utvrđenom u stavku 1. točkama (a) i (b). U obzir se uzima 40 % iznosa dobivenog ovom metodom;

(b)

izračunom početnih sredstava dodijeljenih regiji, uzimajući u obzir regionalni BDP po stanovniku (u PKM) kroz linearnu interpolaciju BDP-a regije po stanovniku u usporedbi s EU-27;

(c)

iznosu koji je dobiven u skladu s točkom (b) dodaje se, prema potrebi, iznos koji se dobije kao rezultat godišnje dodjele premije od 1 100 EUR po nezaposlenoj osobi, za broj nezaposlenih osoba u toj regiji koji premašuje broj osoba koje bi bile nezaposlene kad bi se primjenjivala prosječna stopa nezaposlenosti svih slabije razvijenih regija.

Metoda dodjele sredstava za razvijenije regije prihvatljive na temelju cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” iz članka 90. stavka 2. prvog podstavka točke (c).

3.

Ukupna početna teoretska financijska omotnica dobiva se umnoškom intenziteta potpore po stanovniku godišnje u iznosu od 19,80 EUR i prihvatljivog broja stanovnika.

4.

Udio svake dotične države članice iznosi zbroj udjela njenih prihvatljivih regija razine NUTS 2, koji se određuju na temelju sljedećih kriterija, ponderiranih kako je navedeno:

(a)

ukupno stanovništvo regije (ponder 25 %);

(b)

broj nezaposlenih osoba u regijama razine NUTS 2, u kojima je stopa nezaposlenosti iznad prosjeka svih razvijenijih regija (ponder 20 %);

(c)

broj zaposlenih koji se mora dodati da bi se postigao cilj iz strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast za regionalnu stopu zaposlenosti (u dobi od 20 do 64 godine) od 75 % (ponder 20 %);

(d)

broj osoba u dobi od 30 do 34 godine s diplomom tercijarnog obrazovanja koji se mora dodati da bi se postigao cilj iz strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast od 40 % (ponder 12,5 %);

(e)

broj osoba koje prijevremeno napuste sustav obrazovanja i osposobljavanja (u dobi između 18 i 24 godine) koji se mora oduzeti da bi se postigao cilj iz strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast od 10 % (ponder 12,5 %);

(f)

razlika između uočenog BDP-a regije (mjerenog u PKM-u) i teoretskog regionalnog BDP-a u slučaju da regija ima isti BDP po stanovniku kao najbogatija regija razine NUTS 2 (ponder 7,5 %);

(g)

stanovništvo regija razine NUTS 3 s gustoćom naseljenosti ispod 12,5 stanovnika po km2 (ponder 2,5 %).

Metoda dodjele za države članice prihvatljive u okviru Kohezijskog fonda prema članku 90. stavku 3.

5.

Ukupna teoretska financijska omotnica dobiva se umnoškom prosječnog intenziteta potpore po stanovniku godišnje u iznosu od 48 EUR i prihvatljivog broja stanovnika. A priori dodjela teoretske financijske omotnice za svaku prihvatljivu državu članicu odgovara postotku koji se zasniva na njezinom broju stanovnika, površini i nacionalnom blagostanju, a dobiva se na sljedeći način:

(a)

izračunavanje aritmetičke sredine udjela broja stanovnika i površine predmetne države članice u ukupnom broju stanovnika i površini svih prihvatljivih država članica. Međutim, ako udio države članice u ukupnom broju stanovnika premašuje njezin udio u ukupnoj površini za faktor pet ili više, što odražava iznimno visoku gustoću naseljenosti, za ovaj korak koristi se samo udio ukupnog broja stanovnika;

(b)

usklađivanje na taj način dobivenog postotka s koeficijentom koji predstavlja trećinu postotka u kojem BND po stanovniku dotične države članice, izmjeren u paritetima kupovne moći za razdoblje od 2008. do 2010., premašuje ili je manji od prosjeka BND-a po stanovniku svih prihvatljivih država članica (prosjek je izražen kao 100 %).

6.

Kako bi se odrazile znatne potrebe u smislu prometne i okolišne infrastrukture država članica koje su pristupile Uniji na dan ili nakon 1. svibnja 2004., njihov udio Kohezijskog fonda iznosi najmanje trećinu ukupnih sredstava koja su im dodijeljena nakon određivanja gornje granice kako je definirano u stavcima od 10. do 13. tijekom spomenutog razdoblja.

7.

Dodjela sredstava iz Kohezijskog fonda za države članice određene u članku 90. stavku 3. drugom podstavku postupno će se umanjivati tijekom razdoblja od sedam godina. Ta prijelazna potpora iznosit će 48 EUR po stanovniku 2014. godine i primjenjivat će se na ukupno stanovništvo države članice. Iznosi u sljedećim godinama bit će izraženi kao postotak iznosa definiranog za 2014, odnosno iznosit će 71 % 2015., 42 % 2016., 21 % 2017., 17 % 2018., 13 % 2019. i 8 % 2020.

Metoda dodjele sredstava za cilj „Europska teritorijalna suradnja” iz članka 4. Uredbe o ETS-u

8.

Iznos sredstava koja se dodjeljuju pojedinoj državi članici, kojom je obuhvaćena prekogranična i transnacionalna suradnja, te uključujući doprinos iz ERDF-a Europskom instrumentu za susjedstvo i Instrumentu pretpristupne pomoći, ponderirani su zbroj udjela stanovništva u graničnim regijama i udjela ukupnog stanovništva svake države članice. Ponder se određuje odnosnim udjelima prekograničnih i transnacionalnih dijelova. Udjeli sastavnica prekogranične i međudržavne suradnje iznose 77,9 % i 22,1 %.

Metoda dodjele sredstava dodatnog financiranja za regije iz članka 92. stavka 1. točke (e).

9.

Posebna dodatna dodjela sredstava koja odgovara potpori intenziteta od 30 EUR po stanovniku godišnje dodjeljivat će se najudaljenijim regijama razine NUTS 2 i sjevernim slabo naseljenim regijama. Iznos sredstava koja će se raspodijeliti po regijama i državama članicama bit će proporcionalan ukupnom broju stanovnika tih regija.

Najviša razina prijenosa iz fondova iz kojih se podupire kohezija

10.

Kako bi se doprinijelo ostvarivanju primjerene koncentracije sredstava za koheziju u najnerazvijenijim regijama i državama članicama te smanjenju nejednakosti u prosječnom intenzitetu potpore po stanovniku, najviša razina prijenosa (određivanje gornje granice) iz fondova za svaku pojedinu državu članicu iznosit će 2,35 % BDP-a države članice. Određivanje gornje granice provodit će se na godišnjoj osnovi i podlijegat će prilagodbama potrebnima kako bi se omogućila koncentracija sredstava na početku primjene Inicijative za zapošljavanje mladih te će se njime, ako to bude primjenjivo, proporcionalno umanjivati sve prijenose (osim na području razvijenijih regija i za cilj „Europska teritorijalna suradnja”) u dotičnu državu članicu kako bi se postigla najviša razina prijenosa. Za države članice koje su Uniji pristupile prije 2013. i čiji je prosječni realni rast BDP-a u razdoblju od 2008. – 2010. bio niži od -1 %, najviša stopa prijenosa iznosit će 2,59 %.

11.

Gornje granice iz prethodnog članka 10. uključuju doprinose iz EFRR-a za financiranje prekograničnog dijela Europskog instrumenta za susjedstvo i Instrumenta pretpristupne pomoći. Te gornje granice ne uključuju posebnu dodjelu u iznosu od 3 000 000 000 EUR za Inicijativu za zapošljavanje mladih.

12.

Izračuni BDP-a koje provodi Komisija zasnivaju se na statističkim podacima dostupnima u svibnju 2012. Pojedinačne nacionalne stope rasta BDP-a za razdoblje od 2014. do 2020., kako ih je predvidjela Komisija u svibnju 2012., primjenjuju se odvojeno za svaku državu članicu.

13.

Pravila iz stavaka 10. ne rezultiraju dodjelama sredstava po pojedinoj državi članici koja su viša od 110 % razine tih država u realnim iznosima za programsko razdoblje od 2007. – 2013.

Dodatne odredbe

14.

Za sve regije čiji je BDP po stanovniku (u PKM-u) korišten kao uvjet prihvatljivosti za programsko razdoblje od 2007. do 2013. i iznosio je manje od 75 % prosjeka EU-25, ali čiji je BDP po stanovniku veći od 75 % prosjeka EU-27, najmanja razina potpore u razdoblju od 2104. do 2020. u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta” svake će godine biti jednaka iznosu od 60 % njihove prethodne indikativne prosječne godišnje dodjele obuhvaćene konvergencijskim ciljem, koju je izračunala Komisija unutar višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2007. do 2013.

15.

Nijedna tranzicijska regija ne prima manje od iznosa koji bi primala da je jedna od razvijenijih regija. Kako bi se odredila razina najmanjeg iznosa dodijeljenih sredstava, na sve regije čiji je BDP po stanovniku barem 75 % prosjeka EU-27 primijenit će se metoda raspodjele sredstava za razvijene regije.

16.

Najmanji iznos dodijeljenih sredstava iz fondova po državi članici jednak je 55 % ukupnih dodijeljenih sredstava za tu državu članicu u razdoblju od 2007. – 2013. Prilagodbe potrebne kako bi se ispunio taj uvjet primjenjuju se proporcionalno dodjeli sredstava iz fondova, što ne obuhvaća sredstva koja se dodjeljuju u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja”.

17.

S ciljem suočavanja s posljedicama gospodarske krize po razinu blagostanja u državama članicama europodručja te radi poticanja rasta i stvaranja radnih mjesta u tim državama članicama, iz strukturnih fondova osigurat će se sljedeća dodatna sredstva:

(a)

1 375 000 000 EUR za razvijenije regije Grčke;

(b)

1 000 000 000 EUR za Portugal, koja će se raspodijeliti na sljedeći način: 450 000 000 EUR za razvijenije regije, od čega 150 000 000 EUR za Madeiru, 75 000 000 EUR za tranzicijske regije i 475 000 000 EUR za slabije razvijene regije;

(c)

100 000 000 EUR za regije Border, Midlands i Western u Irskoj;

(d)

1 824 000 000 EUR za Španjolsku, od čega 500 000 000 EUR za Extramaduru, 1 051 000 000 EUR za tranzicijske regije i 273 000 000 EUR za razvijenije regije;

(e)

1 500 000 000 EUR za slabije razvijene regije Italije, od čega 500 000 000 EUR za neurbana područja.

18.

Kako bi se prepoznali izazovi povezani sa stanjem u otočnim državama članicama i s udaljenošću nekih dijelova Unije, Malta i Cipar primaju, nakon primjene metode izračuna iz stavka 16., dodatnu omotnicu od 200 000 000 EUR odnosno 150 000 000 EUR u okviru cilja „Ulaganje za rast i radna mjesta”, koja se dodjeljuje se na sljedeći način: jedna trećina za Kohezijski fond, a dvije trećine za strukturne fondove.

Španjolskim regijama Ceuti i Melilli dodjeljuju se dodatna ukupna omotnica u iznosu od 50 000 000 EUR u okviru strukturnih fondova.

Za najudaljeniju regiju Mayotte dodjeljuje se ukupna omotnica od 200 000 000 EUR u okviru strukturnih fondova.

19.

Kako bi se olakšala prilagodba određenih regija promjenama u pogledu njihove prihvatljivosti ili dugotrajnim učincima nedavnih događaja povezanih s njihovim gospodarstvom, dodjeljuju se sljedeća dodatna sredstva:

(a)

133 000 000 EUR za Belgiju, od čega 665 000 000 za Limburg i 66 500 000 EUR za tranzicijske regije u regiji Valoniji;

(b)

710 000 000 EUR za Njemačku, od čega 510 000 000 EUR za nekadašnje konvergencijske regije iz kategorije tranzicijskih regija te 200 000 000 EUR za regiju Leipzig;

(c)

neovisno o stavku 10., slabije razvijenim regijama Mađarske dodjeljuje se dodatna omotnica u iznosu od 1 560 000 000 EUR, slabije razvijenim regijama Češke dodatna omotnica u iznosu od 900 000 000 EUR i slabije razvijenim regijama Slovenije dodatna omotnica u iznosu od 75 000 000 EUR u okviru strukturnih fondova.

20.

Ukupno 150 000 000 EUR dodjeljuje se za program PEACE, od čega 106 500 000 EUR za Ujedinjenu Kraljevinu i 43 500 000 EUR za Irsku. Taj će se program provoditi kao program prekogranične suradnje te će obuhvaćati Sjevernu Irsku i Irsku.

Dodatne prilagodbe u skladu s člankom 92. stavkom 2.

21.

Pored iznosa određenih u člancima 91 i 92. Cipru će se u okviru sredstava iz strukturnih fondova dodijeliti dodatna sredstva u iznosu od 94 200 000 EUR u 2014. i 92 400 000 EUR u 2015.

PRILOG VIII.

METODOLOGIJA KOJA SE ODNOSI NA POSEBNA SREDSTVA ZA INICIJATIVU ZA ZAPOŠLJAVANJE MLADIH IZ ČLANKA 91.

I.

Raspodjela posebnih sredstava za Inicijativu za zapošljavanje mladih utvrđuje se u skladu sa sljedećim koracima:

1.

Broj mladih između 15 i 24 godine starosti koji su nezaposleni utvrđuje se u prihvatljivim regijama razine NUTS 2 kako je određeno u članku 16. Uredbe o ESF-u, to jest regije razine NUTS 2 čije su stope nezaposlenosti mladih između 15 i 24 godine starosti iznad 25 % tijekom 2012. i, za države članice u kojima je stopa nezaposlenosti mladih porasla za više od 30 % tijekom 2012., regije koje 2012. imaju stopu nezaposlenosti mladih iznad 20 % („prihvatljive regije”).

2.

Sredstva koja se dodjeljuju svakoj od prihvatljivih regija izračunavaju se na temelju omjera između broja mladih nezaposlenih osoba u takvoj regiji i ukupnog broja mladih nezaposlenih osoba iz točke 1. u svim prihvatljivim regijama.

3.

Iznos sredstava koja se dodjeljuju pojedinoj državi članici predstavlja zbroj sredstava za sve prihvatljive regije te države članice. '

II.

Posebna sredstva za Inicijativu za zapošljavanje mladih neće se uzimati u obzir za potrebe primjene pravila o određivanju gornje granice iz Priloga VII. a u vezi s dodjelom globalnih sredstava.

III.

Za određivanje dodijeljenih sredstava iz Inicijative za zapošljavanje mladih u regiji Mayotte, stopa nezaposlenosti mladih i broj mladih nezaposlenih osoba određuje se na temelju zadnjih raspoloživih podataka na nacionalnoj razini ako podaci Eurostata na razini NUTS 2 nisu dostupni.

IV.

Sredstva za Inicijativu za zapošljavanje mladih mogu se povećati za 2016. do 2020. u okviru proračunskog postupka u skladu s člankom 14. Uredbe (EU, Euratom) br. 1311/2013. Raščlamba dodatnih sredstava po državama članicama slijedi iste korake primijenjene kod prvobitne dodjele sredstava, ali se odnosi na zadnje dostupne godišnje podatke.

PRILOG IX.

METODOLOGIJA ZA UTVRĐIVANJE MINIMALNOG UDJELA ESF-A

Dodatni postotni udio koji se dodaje udjelu sredstava strukturnih fondova iz članka 92. stavka 4., koji se u državi članici dodjeljuje ESF-u i odgovara udjelu te države članice za programsko razdoblje od 2007. do 2013., određuje se na temelju stope zaposlenosti (za osobe u dobi od 20 do 64 godine) referentne godine 2012. na sljedeći način:

ako stopa zaposlenosti iznosi 65 % ili manje, udio se povećava za 1,7 postotnih bodova;

ako stopa zaposlenosti iznosi više od 65 % i manje od 70 %, udio se povećava za 1,2 postotnih bodova;

ako stopa zaposlenosti iznosi više od 70 % i manje od 75 %, udio se povećava za 0,7 postotnih bodova;

ako stopa zaposlenosti iznosi više od 75 %, nije potrebno povećati udio.

Ukupan postotni udio države članice nakon dodavanja ne smije prijeći 52 % sredstava strukturnih fondova iz članka 92. stavka 4.

Za Hrvatsku udio sredstava strukturnih fondova, bez cilja „Europska teritorijalna suradnja”, koji se dodjeljuje ESF-u za programsko razdoblje od 2007. do 2013., jednak je prosječnom udjelu konvergencijskih regija onih država članica koje su pristupile Uniji 1. siječnja 2004. ili poslije.


PRILOG X.

DODATNOST

1.   JAVNI ILI EKVIVALENTNI STRUKTURNI RASHODI

U onim državama članicama u kojima najmanje 65 % stanovništva živi u slabije razvijenim regijama, podatak o bruto investicijima u fiksni kapital naveden u programima stabilnosti i konvergencije, koji pripremaju države članice u skladu s Uredbom (EZ) br. 1466/97 kako bi predstavile svoju srednjoročnu proračunsku strategiju, upotrijebit će se za određivanje javnih ili ekvivalentnih strukturnih rashoda. Podatak koji treba koristiti jest onaj o kojem se izvješćuje u kontekstu bilance i duga opće države te je povezan s proračunskim izgledima opće države, a iskazan je kao postotak BDP-a.

U onim državama članicama u kojima više od 15 %, a manje od 65 % stanovništva živi u slabije razvijenim regijama, podatak o ukupnim bruto investicijama u fiksni kapital u slabije razvijenim regijama koristit će se za određivanje javnih ili ekvivalentnih strukturnih rashoda. O njemu se izvješćuje u formatu kako je utvrđeno u prvom podstavku.

2.   PROVJERA

Provjere dodatnosti u skladu s člankom 95. stavkom 5. podliježu sljedećim pravilima:

2.1   Ex ante provjera

(a)

Kad država članica podnese sporazum o partnerstvu, dostavlja podatke o planiranom profilu izdataka u formatu tablice 1.

Tablica 1.

Izdaci opće države izraženi kao udio u BDP-u

2014.

2015.

2016.

2017.

2018.

2019.

2020.

P51

X

X

X

X

X

X

X

(b)

Države članice u kojima više od 15 %, a manje od 65 % stanovništva živi u slabije razvijenim regijama, također dostavljaju podatke o planiranom profilu izdataka u tim slabije razvijenim regijama u formatu tablice 2.

Tablica 2.

 

2014.

2015.

2016.

2017.

2018.

2019.

2020.

Bruto investicije u fiksni kapital opće države u slabije razvijenim regijama iskazane kao udio u BDP-u

X

X

X

X

X

X

X

(c)

Države članice dostavljaju Komisiji podatke o glavnim makroekonomskim pokazateljima i predviđanja na kojima se temelji razina javnih ili ekvivalentnih strukturnih rashoda.

(d)

Države članice u kojima više od 15 %, a manje od 65 % stanovništva živi u slabije razvijenim regijama Komisiji također dostavljaju podatke o metodi koja se koristila za procjenu bruto investicija u fiksni kapital u tim regijama. U tu svrhu država članica koristi podatke o javnim ulaganjima na regionalnoj razini, pod uvjetom da su ti podaci dostupni. Ako ti podaci nisu dostupni, ili u drugim propisno opravdanim slučajevima, uključujući slučaj kada država članica u razdoblju od 2014. – 2020. znatno smanji sredstava za regionalnu raspodjelu kako je utvrđeno Uredbom (EZ) br. 1059/2003, bruto investicije u fiksni kapital mogu se procijeniti primjenom pokazatelja povezanih s javnim rashodima na regionalnoj razini ili regionalnim stanovništvom na podatke o javnim ulaganjima na nacionalnoj razini.

(e)

Kad se postigne dogovor između Komisije i države članice, tablica 1. i, kad je primjenjivo, tablica 2, bit će obuhvaćene sporazumom o partnerstvu dotične države članice kao referentna razina javnih ili ekvivalentnih strukturnih rashoda koju treba održavati u razdoblju od 2014. do 2020. godine.

2.2   Provjera na sredini razdoblja

(a)

U trenutku provjerenau sredini razdoblja smatra se da je država članica zadržala razinu javnih ili ekvivalentnih strukturnih rashoda ako je godišnji prosjek izdataka u godinama od 2014. do 2017. jednak referentnoj razini rashoda utvrđenoj u sporazumu o partnerstvu ili ako je viši od nje.

(b)

Nakon provjere na sredini razdoblja, Komisija, savjetujući se s državom članicom, može revidirati referentnu razinu javnih ili ekvivalentnih strukturnih rashoda u sporazumu o partnerstvu ako se gospodarsko stanje u državi članici značajno promijenilo u odnosu na situaciju procijenjenu u vrijeme usvajanja sporazuma o partnerstvu.

2.3   Ex post provjera

U trenutku ex post provjere smatra se da je država članica zadržala razinu javnih ili istovrsnih strukturnih rashoda ako je godišnji prosjek rashoda u godinama od 2014. do 2020. jednak referentnoj razini rashoda utvrđenoj u sporazumu o partnerstvu ili viši od nje.

3.   STOPE FINANCIJSKIH KOREKCIJA NAKON EX POST PROVJERE

Ako Komisija odluči provesti financijsku korekciju u skladu s člankom 95. stavkom 6., stopa financijske korekcije dobiva se oduzimanjem 3 % od razlike između referentne razine u sporazumu o partnerstvu i ostvarene razine izražene kao postotak referentne razine te dijeljenjem tog rezultata s 10. Financijska korekcija određuje se primjenom te stope financijske korekcije na sredstva iz fondova koja su dotičnoj državi članici dodijeljena za slabije razvijene regije za cijelo programsko razdoblje.

Ako je razlika između referentne razine u sporazumu o partnerstvu i ostvarene razine, izražene kao postotak referentne razine u sporazumu o partnerstvu, 3 % ili manje, financijska korekcija neće se izvršiti.

Financijska korekcija ne prelazi 5 % sredstava iz fondova koja su dotičnoj državi članici dodijeljena za slabije razvijene regije za cijelo programsko razdoblje.


PRILOG XI.

Ex ante uvjeti

DIO I.:   Tematski ex ante uvjeti

Tematski ciljevi

Prioriteti ulaganja

Ex ante uvjeti

Kriteriji za ispunjavanje

1.

Jačanje istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacije

(cilj istraživanja i razvoja)

(iz članka 9. prvog stavka točke 1.)

EFRR:

svi prioriteti ulaganja u okviru tematskog cilja br. 1.

1.1.

Istraživanje i inovacije: Postojanje nacionalne ili regionalne strategije za pametnu specijalizaciju u skladu s nacionalnim programom reforme kako bi se povećali rashodi za privatna istraživanja i inovacije, koja je u skladu s značajkama učinkovitih nacionalnih ili regionalnih sustava za istraživanje i inovacije.

Oblikovana je nacionalna ili regionalna strategija pametne specijalizacije koja:

se temelji na analizi prednosti i nedostataka, mogućnosti i opasnosti ili sličnoj analizi kako bi se sredstva usmjerila na ograničen niz prioriteta u istraživanju i inovacijama;

obuhvaća mjere za poticanje privatnih ulaganja u istraživanje i tehnološki razvoj;

sadrži mehanizam praćenja.

Donesen je okvir u kojem su navedena dostupna proračunska sredstva za istraživanje i inovacije.

EFRR:

unaprjeđenje infrastrukture i kapaciteta za istraživanja i inovacije kako bi se razvila izvrsnost u istraživanju i inovacijama te promicali kompetencijski centri, posebno oni od europskog interesa.

1.2.

Infrastruktura za istraživanje i inovacije. Postojanje višegodišnjeg plana za izradu proračuna i prioriteta za ulaganja.

Donesen je indikativan višegodišnji plan za izradu proračuna i prioriteta za ulaganja u odnosu na prioritete Unije i ako je potrebno, Europskog strateškog foruma za istraživačke infrastrukture - ESFRI.

2.

Poboljšanje pristupa informacijskim i komunikacijskim tehnologijama te njihove uporabe i kakvoće (cilj na području širokopojasnosti)

(iz članka 9. prvog stavka točke 2.)

EFRR:

razvoj proizvoda i usluga informacijskih i komunikacijskih tehnologija, elektroničke trgovine i jačanje potražnje za informacijskim i komunikacijskim tehnologijama.

jačanje aplikacija informacijskih i komunikacijskih tehnologija za e-vladu, e-učenje, e-uključenost, e-kulturu i e-zdravlje;

2.1.

Digitalni rast: strateški okvir za politiku digitalnog rasta za poticanje povoljnih, kvalitetnih i interoperabilnih privatnih i javnih usluga koje se temelje na IKT-u te za povećanje njihove upotrebe među građanima, uključujući pritom ranjive skupine, poduzeća, javnu upravu, uključujući prekogranične inicijative.

Uspostavljen je strateški okvir za politiku digitalnog rasta, na primjer, u okviru nacionalne ili regionalne strategije za pametnu specijalizaciju koji obuhvaća:

pripremu proračuna i određivanje prioriteta za aktivnosti analizom prednosti i nedostataka, mogućnosti i opasnosti ili sličnom analizom sukladnom s barometrom Digitalnog programa za Europu;

analizu uravnotežene podrške za potražnju i ponudu informacijske i komunikacijske tehnologije koju je trebalo provesti;

pokazatelje za mjerenje napretka intervencija na područjima kao što su digitalna pismenost, e-uključenost, e-dostupnost i napredak e-zdravlja u okviru članka 168. UFEU-a, usklađenih, prema potrebi, s postojećim sektorskim, nacionalnim ili regionalnim strategijama Unije;

procjenu potreba za jačanjem kapaciteta informacijskih i komunikacijskih tehnologija.

EFRR:

proširivanje dostupnosti širokopojasnog pristupa i uvođenja mreža visokih brzina te podupiranje usvajanja novih tehnologija i mreža za digitalno gospodarstvo.

2.2.

Infrastruktura za mreže nove generacije (NGN); postojanje nacionalnih ili regionalnih planova povezanih s mrežama nove generacije, u kojima se u obzir uzimaju regionalne aktivnosti, kako bi se postigli ciljevi pristupa internetu velike brzine u Uniji, s naglaskom na područja na kojima tržište ne uspijeva pružiti otvorenu infrastrukturu pristupačne cijene i kakvoće u skladu s pravilima Unije o konkurentnosti i državnim potporama i kako bi se pružile dostupne usluge ugroženim skupinama.

Uspostavljen je nacionalni ili regionalni plan za NGN koji sadrži:

plan infrastrukturnih ulaganja utemeljen na gospodarskoj analizi, kojim se u obzir uzimaju postojeće privatne i javne infrastrukture i planirana ulaganja;

modele održivoga ulaganja koji potiču konkurentnost i omogućuju pristup otvorenoj, povoljnoj, kvalitetnoj i naprednoj infrastrukturi i uslugama,

mjere koje se provode kako bi se potakla privatna ulaganja.

3.

Jačanje konkurentnosti malih i srednjih poduzeća (MSP-ovi)

(iz članka 9. prvog stavka točke 3.)

EFRR:

promicanje poduzetništva, posebno olakšavajući ekonomsko iskorištavanje novih ideja i poticanje stvaranja novih poduzeća, između ostalog u vidu poslovnih inkubatora.

potpora kapacitetu MSP-ova za rast na regionalnim, nacionalnim i međunarodnim tržištima te sudjelovanje u inovacijskim procesima.

3.1.

Provedene su posebne aktivnosti za promicanje poduzetništva, uzimajući u obzir Akt o malom poduzetništvu (AMP).

Pojedinačne aktivnosti obuhvaćaju:

uspostavljene su mjere s ciljem skraćivanja vremena i smanjenja troškova u vezi s osnivanjem poduzeća, uzimajući u obzir ciljeve AMP-a;

uspostavljene su mjere s ciljem skraćenja potrebnog vremena za dobivanje licenci i dozvola za pokretanje i obavljanje određene djelatnosti poduzeća, uzimajući u obzir ciljeve AMP-a;

uspostavljen je mehanizam za praćenje provedbe mjera utvrđenih u AMP-u i za procjenu učinka zakonodavstva na MSP-ove.

4.

Potpora prelasku na ekonomiju s niskom razinom emisije ugljika u svim sektorima

(iz članka 9. prvog stavka točke 4.)

EFRR + Kohezijski fond:

podupiranje energetske učinkovitosti, pametnog upravljanja energijom i korištenja obnovljive energije u javnoj infrastrukturi, uključujući u javnim zgradama, i stambenom sektoru.

4.1.

Provedene su radnje za promicanje učinkovite potrošnje energije te učinkovitih ulaganja u energetsku učinkovitost kod izgradnje ili obnove zgrada.

Aktivnosti obuhvaćaju:

mjere kojima se osigurava uspostava minimalnih zahtjeva povezanih s energetskim svojstvima zgrada u skladu s člankom 3., člankom 4. i člankom 5. Direktive 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća (1);

mjere nužne za uspostavu sustava certificiranja energetskih svojstava zgrada u skladu s člankom 11. Direktive 2010/31/EU;

mjere kojima se osigurava strateški plan o energetskoj učinkovitosti, u skladu s člankom 3. Direktive 2012/27 EU Europskog parlamenta i Vijeća (2);

mjere u skladu s člankom 13. Direktive 2006/32/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) o energetskoj učinkovitosti u krajnjoj potrošnji i energetskim uslugama kako bi se osiguralo da krajnji korisnici dobiju pojedinačna brojila u mjeri u kojoj je to tehnički izvedivo, financijski razumno i razmjerno u odnosu na potencijalnu uštedu energije.

ERDF + Kohezijski fond:

promicanje visokoučinkovite kogeneracije toplinske i električne energije na temelju korisne potražnje.

4.2.

Provedene su radnje za promicanje visokoučinkovite kogeneracije toplinske i električne energije.

Aktivnosti obuhvaćaju:

potporu za kogeneraciju utemeljenu na potražnji korisne topline i uštedama primarne energije u skladu s člankom 7. stavkom 1. i člankom 9. stavkom 1. točkama (a) i (b) Direktive 2004/8/EZ te ocjenjivanje koje provode države članice ili njihova nadležna tijela postojećeg zakonodavnog i regulatornog okvira u odnosu na postupke odobrenja ili druge postupke s ciljem:

(a)

poticanja projektiranja kogeneracijskih jedinica kako bi zadovoljile ekonomski opravdanu potražnju za proizvodnjom korisne topline i izbjegavanja proizvodnje toplinske energije u razmjerima većima od proizvodnje korisne topline; te da

(b)

smanjenja regulatornih i neregulatornih prepreka povećanju kogeneracije.

EFRR + Kohezijski fond:

promicanje proizvodnje i distribucije energije dobivene iz obnovljivih izvora.

4.3.

Provedene su radnje za promicanje proizvodnje i distribucije obnovljivih izvora energije (4).

Uspostavljeni su pregledni programi potpore, prioritetni pristup mreži ili zajamčeni pristup i prioritet u otpremi, kao i standardna pravila u vezi s pokrivanjem i podjelom troškova tehničkih prilagodbi objavljena u skladu s člankom 14. stavkom 1., člankom 16. stavkom 2. i člankom 16. stavkom 3. Direktive 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4).

Država članica usvojila je nacionalni akcijski plan za obnovljivu energiju u skladu s člankom 4. Direktive 2009/28/EZ.

5.

Promicanje prilagodbe na klimatske promjene te sprečavanja rizika i upravljanja njime

(cilj u području klimatskih promjena) (iz članka 9. prvog stavka točke 5.)

EFRR+ Kohezijski fond:

promicanje ulaganja radi suočavanja sa specifičnim rizicima, omogućujući spremnost na katastrofe i razvijajući sustave za upravljanje katastrofama.

5.1.

Sprečavanje rizika i upravljanje rizikom: postojanje nacionalnih ili regionalnih procjena rizika za upravljanje katastrofama, pri čemu se vodi računa o prilagodbi na klimatske promjene.

Uspostavlja se nacionalna ili regionalna procjena rizika sa sljedećim elementima:

opisom procesa, metodologije, metoda i neosjetljivih podataka koji se koriste za procjenu rizika, kao i kriterija utemeljenih na riziku za određivanje prioriteta ulaganja;

opisom mogućih razvoja događaja s jednim ili više rizika;

uzimanjem u obzir nacionalne strategije za prilagodbu na klimatske promjene, ako je potrebno.

6.

Očuvanje i zaštita okoliša i promicanje učinkovitosti resursa

(iz članka 9. prvog stavka točke 6.)

EFRR + Kohezijski fond:

ulaganje u vodni sektor kako bi se ispunili zahtjevi pravne stečevine Unije u vezi s okolišem i započele rješavati potrebe koje su utvrdile države članice za ulaganjem koje nadilazi te zahtjeve.

6.1.

Vodni sektor: postojanje a) politike određivanja cijene vode koja daje prikladne poticaje korisnicima da učinkovito koriste vodne resurse i b) prikladan doprinos različitih načina korištenja voda povratu troškova vodnih usluga po stopi koja je utvrđena u odobrenom planu upravljanja vodenim slivom za ulaganja podržana u okviru programa.

U sektorima koji su poduprti iz EFRR i Kohezijski fond država je članica različitim načinima korištenja voda osigurala povrat troškova povezanih s vodnim uslugama po sektoru, u skladu s člankom 9. stavkom 1. prvom alinejom Direktive 2000/60/EZ, uzimajući u obzir, ako je potrebno, društvene, okolišne i ekonomske učinke povrata kao i zemljopisne i klimatske uvjete u predmetnoj regiji ili regijama.

Usvajanje plana upravljanja riječnim slivovima za područja riječnih slivova u skladu s člankom 13. Direktive 2000/60/EZ.

EFRR + Kohezijski fond:

ulaganje u sektor otpada kako bi se ispunili zahtjevi pravne stečevine Unije u vezi s okolišem te zadovoljile potrebe za ulaganjem koje su utvrdile države članice i koje nadilaze spomenute zahtjeve.

6.2.

Sektor otpada: Promicanje gospodarski i okolišno održivih ulaganja u sektor otpada, a posebno razvojem planova gospodarenja otpadom u skladu s Direktivom 2008/98/EZ o otpadu i s hijerarhijom otpada.

Komisiji je predano izvješće o provedbi u skladu s člankom 11. stavkom 5. Direktive 2008/98/EZ o napretku na području ispunjavanja ciljeva iz članka 11. Direktive 2008/98/EZ.

Postojanje jednog ili više planova gospodarenja otpadom u skladu s člankom 28. Direktive 2008/98/EZ;

Postojanje programa sprječavanja nastanka otpada, kako je predviđeno člankom 29. Direktive 2008/98/EZ;

Donesene su mjere potrebne za ispunjenje ciljeva povezanih s pripremom za ponovnu uporabu i recikliranje do 2020. u skladu s člankom 11. stavkom 2. Direktive 2008/98/EZ.

7.

Promicanje održivog prometa i otklanjanje uskih grla u infrastrukturama glavnih mreža

(iz članka 9. prvog stavka točke 7.)

EFRR + Kohezijski fond:

podupiranje multimodalnog jedinstvenog europskog prometnog prostora ulaganjem u TEN-T.

razvoj i obnova sveobuhvatnih, visokokvalitetnih i interoperabilnih željezničkih sustava te promicanje mjera za smanjenje buke.

razvoj i unaprjeđenje prometnih sustava prihvatljivih za okoliš (uključujući nisku razinu buke) i s niskim emisijama ugljika, uključujući unutarnje plovne putove i pomorski prijevoz, luke, multimodalne veze i aerodromsku infrastrukturu, radi promicanja održive regionalne i lokalne mobilnosti.

EFRR:

jačanje regionalne mobilnosti povezujući sekundarne i tercijarne čvorove s infrastrukturom Transeuropske prometne mreže, uključujući multimodalne čvorove.

7.1.

Promet: Postojanje sveobuhvatnih plan(ov)a ili okvira/â za ulaganja u promet u skladu s institucionalnim ustrojstvom država članica (uključujući javni prijevoz na regionalnoj i lokalnoj razini) koji podupiru razvoj infrastrukture i poboljšavaju povezanost sa sveobuhvatnim i središnjim mrežama TEN-T.

Postojanje sveobuhvatnog prometnog plana/ sveobuhvatnih prometnih planova ili okvira/â za ulaganje u prometni sektor u skladu s pravnim zahtjevima za strateškom procjenom utjecaja na okoliš i kojima se utvrđuje:

doprinos jedinstvenom Europskom prometnom području u skladu s člankom 10. Uredbe (EU) br. 1315/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5), uključujući prioritete za ulaganja u:

jezgrenu mrežu TEN-T i sveobuhvatnu mrežu kada su predviđena ulaganja iz EFRR-a i Kohezijskog fonda; i

sekundarnu povezanost;

realističan i razrađen plan provedbe za projekte za koje je predviđena potpora iz EFRR-a i Kohezijskog fonda;

mjere za osiguranje sposobnosti posredničkih tijela i korisnika da ostvare plan provedbe projekata.

ERDF + Kohezijski fond:

podupiranje multimodalnog jedinstvenog europskog prometnog prostora ulaganjem u TEN-T.

razvoj i obnova sveobuhvatnih, visokokvalitetnih i interoperabilnih željezničkih sustava te promicanje mjera za smanjenje buke.

razvoj i unaprjeđenje prometnih sustava prihvatljivih za okoliš (uključujući nisku razinu buke) i s niskim emisijama ugljika, uključujući unutarnje plovne putove i pomorski prijevoz, luke, multimodalne veze i aerodromsku infrastrukturu, radi promicanja održive regionalne i lokalne mobilnosti.

EFRR:

jačanje regionalne mobilnosti povezujući sekundarne i tercijarne čvorove s infrastrukturom Transeuropske prometne mreže, uključujući multimodalne čvorove.

7.2.

Željeznička infrastruktura: postojanje, u sklopu sveobuhvatnog plana/sveobuhvatnih planova ili okvira/okvirâ, odjeljka izričito posvećenog razvoju željeznice u skladu s institucionalnim ustrojstvima država članica (uključujući s obzirom na javni prijevoz na regionalnoj i lokalnoj razini), čime se podupire razvoj infrastrukture i poboljšava povezanost sa sveobuhvatnim i jezgrenim mrežama TEN-T. Ulaganja obuhvaćaju pokretnu imovinu, interoperabilnost i izgradnju kapaciteta.

Postojanje odjeljka o razvoju željeznice u okviru plan(ov)a ili okvira/â, kako je navedeno gore, čime se ispunjavaju pravni zahtjevi za stratešku procjenu učinka na okoliš (SPUO) i realističan i razrađen plan provedbe projekata (uključujući raspored i proračunski okvir);

Mjere za osiguranje sposobnosti posredničkih tijela i korisnika da ostvare plan provedbe projekata.

EFRR + Kohezijski fond:

podupiranje multimodalnog jedinstvenog europskog prometnog prostora ulaganjem u TEN-T.

razvoj i obnova sveobuhvatnih, visokokvalitetnih i interoperabilnih željezničkih sustava te promicanje mjera za smanjenje buke.

razvoj i unaprjeđenje prometnih sustava prihvatljivih za okoliš (uključujući nisku razinu buke) i s niskim emisijama ugljika, uključujući unutarnje plovne putove i pomorski prijevoz, luke, multimodalne veze i aerodromsku infrastrukturu, radi promicanja održive regionalne i lokalne mobilnosti.

EFRR:

jačanje regionalne mobilnosti povezujući sekundarne i tercijarne čvorove s infrastrukturom Transeuropske prometne mreže, uključujući multimodalne čvorove.

7.3.

Drugi načini prijevoza, uključujući kopnene plovne putove i pomorski prijevoz, luke, multimodalne čvorove i aerodromsku infrastrukturu: postojanje posebnog odjeljka u okviru sveobuhvatnog prometnog plana, ili više njih, ili okvira o unutarnjim plovnim putovima i pomorskom prijevozu, lukama, multimodalnim čvorovima i aerodromskoj infrastrukturi, koji doprinose boljoj povezanosti s TEN-T sveobuhvatnim i jezgrenim mrežama i promicanju održive regionalne i lokalne mobilnosti.

Postojanje posebnog odjeljka o unutarnjim plovnim putovima i pomorskom prijevozu, lukama, multimodalnim čvorovima i aerodromskoj infrastrukturi u okviru prometnog plana, ili više njih, ili okvira koji:

ispunjavaju pravne zahtjeve za stratešku procjenu učinka na okoliš;

uspostavljaju realističan i razrađen plan provedbe projekata (što uključuje i vremenski raspored, proračunski okvir);

Mjere za osiguranje sposobnosti posredničkih tijela i korisnika da ostvare plan provedbe projekata.

EFRR:

unaprjeđenje energetske učinkovitosti i sigurnosti opskrbe razvijanjem pametne distribucije energije, sustava za pohranu i prijenos te integracijom distribuirane proizvodnje iz obnovljivih izvora.

7.4.

Razvoj pametnih sustava za distribuciju, skladištenje i prijenos energije.

Postojanje sveobuhvatnih planova za ulaganja u infrastrukturu pametne energije i regulatornih mjera, što doprinosi boljoj energetskoj učinkovitosti i sigurnosti opskrbe.

Oblikovani su sveobuhvatni planovi s opisom prioriteta nacionalne energetske infrastrukture:

u skladu s člankom 22. Direktive 2009/72/EZ i Direktive 2009/73/EZ, ako je primjenjivo, i

u skladu s relevantnim regionalnim planovima ulaganja iz članka 12. i s desetogodišnjim planom Unije za razvoj mreže, u skladu s člankom 8. stavkom 3. točkom (b) Uredbi (EZ) br. 714/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (6) i Uredbom (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (7) i

u skladu s člankom 3. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 347/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (8);

Ti planovi obuhvaćaju:

realističan i razrađen plan provedbe za projekte za koje je predviđena potpora iz EFRR-a;

mjere za ostvarenje ciljeva socijalne i ekonomske kohezije i zaštite okoliša u skladu s člankom 3. stavkom 10. Direktive 2009/72/EZ i člankom 3. stavkom 7. Direktive 2009/73/EZ;

mjere za ostvarivanje optimalne uporabe energije i promicanje energetske učinkovitosti u skladu s člankom 3. stavkom 11. Direktive 2009/72/EZ i člankom 3. stavkom 8. Direktive 2009/73/EZ.

8.

Promicanje održivog i kvalitetnog zapošljavanja i podrška mobilnosti radne snage;

(cilj na području zapošljavanja)

(iz članka 9. prvog stavka točke 8.)

ESF:

pristup zapošljavanju za osobe koje traže posao i neaktivne osobe, uključujući osobe koje su dugoročno nezaposlene i one koje su daleko od tržišta rada, također provedbom lokalnih inicijativa za zapošljavanje i potpore za mobilnost radne snage.

8.1.

Osmišljene su politike aktivnog tržišta rada i provode se u skladu sa smjernicama za zapošljavanje.

Službe za zapošljavanje mogu pružiti i doista i pružaju:

personaliziranih usluga, savjetovanja i aktivnih i preventivnih mjera na tržištu rada u ranoj fazi, koje su otvorene za sve koji traže posao, s posebnim naglaskom na osobe koje su izložene najvećem riziku od socijalne isključenosti, uključujući osobe iz marginaliziranih zajednica;

sveobuhvatno i sustavno informiranje o novim slobodnim radnim mjestima i mogućnostima zapošljavanja, uzimajući u obzir promjenjivost potreba na tržištu rada.

Službe za zapošljavanje uspostavile su formalne ili neformalne mehanizme suradnje s mjerodavnim zainteresiranim stranama.

ESF:

samozapošljavanje, poduzetništvo i osnivanje poduzeća, uključujući inovativna mala, srednja i mikro poduzeća.

EFRR:

potpora razvoju poslovnih inkubatora i investicijska potpora za samozapošljavanje, osnivanje mikropoduzeća i poduzeća;

8.2.

Samozapošljavanje, poduzetništvo i osnivanje poduzeća: postojanje strateškog okvira politika za uključiva nova poduzeća.

Uspostavljen je strateški okvir politika za uključivu potporu novim poduzećima sa sljedećim elementima:

uspostavljene su mjere s ciljem skraćenja vremena i smanjenja troškova osnivanja poduzeća uzimajući u obzir ciljeve AMP-a;

uspostavljene su mjere s ciljem skraćenja vremena potrebnog za dobivanje licenci i dozvola za pokretanje i obavljanje određene djelatnosti poduzeća, uzimajući u obzir ciljeve AMP-a;

radnjama kojima se povezuju odgovarajuće usluge za razvoj poslovanja i financijske usluge (pristup kapitalu), što obuhvaća i dopiranje do zapostavljenih skupina i/ili područja, ako je potrebno.

ESF:

modernizacija ustanova tržišta rada kao što su javne i privatne službe za zapošljavanje, bolja usklađenost s potrebama tržišta rada, što obuhvaća aktivnosti za povećanje nadnacionalne mobilnosti radne snage programima mobilnosti, te bolja suradnja institucija i relevantnih zainteresiranih strana.

EFRR:

ulaganje u infrastrukturu službi za zapošljavanje;

8.3.

Ustanove tržišta rada osuvremenjene su i ojačane u skladu sa smjernicama za zapošljavanje;

Reformama ustanova tržišta rada prethodi stvaranje jasnog strateškog okvira i ex ante procjena, što uključuje i spolnu odrednicu

Radnje za reformu službi za zapošljavanje usmjerene k osiguravanju sposobnosti tih službi za provedbu:

personaliziranih usluga, savjetovanja i aktivnih i preventivnih mjera na tržištu rada u ranoj fazi, koje su otvorene za sve koji traže posao, s posebnim naglaskom na osobe koje su najizloženije riziku od socijalne isključenosti, uključujući osobe iz marginaliziranih zajednica;

sveobuhvatno i sustavno informiranje o novim slobodnim radnim mjestima i mogućnostima zapošljavanja, uzimajući u obzir promjenjivost potreba na tržištu rada.

Reforma službi za zapošljavanje uključivat će stvaranje formalnih i neformalnih mreža suradnje s mjerodavnim zainteresiranim stranama.

ESF:

aktivno i zdravo starenje.

8.4.

Aktivno i zdravo starenje: Osmišljene su politike aktivnog starenja u skladu sa smjernicama za zapošljavanje

Relevantne zainteresirane strane uključene su u izradu i praćenje politika aktivnog starenja s ciljem zadržavanja starijih radnika na tržištu rada i promicanja njihova zapošljavanja;

Država članica uvela je mjere za promicanje aktivnog starenja.

ESF:

prilagodba radnika, poduzeća i poduzetnika promjeni.

8.5.

Prilagodba radnika, poduzeća i poduzetnika promjeni: postojanje politika čija je svrha poticanje predviđanja i dobrog upravljanja promjenama i preustrojem.

Uspostavljeni su instrumenti za potporu socijalnim partnerima i javnim tijelima kako bi se razvili i pratili proaktivni pristupi promjeni i preustroju, koji uključuju mjere za:

promicanje predviđanja promjena;

promicanje priprema i upravljanja postupkom preustroja.

ESF:

održivo uključivanje mladih na tržište rada, osobito onih koji ne rade i nisu u sustavu rada, obrazovanja ili osposobljavanja, u tržište rada, uključujući mlade koji su izloženi riziku od socijalne isključenosti i mlade iz marginaliziranih zajednica, između ostalog provedbom Jamstva za mlade;

8.6.

Postojanje strateškog okvira politika za promicanje zapošljavanja mladih, uključujući u vidu provedbe programa Jamstvo za mlade.

Ovaj se ex ante uvjet primjenjuje samo za provedbu Inicijative za zapošljavanje mladih

Uspostavljen je strateški okvir politika za promicanje zapošljavanja mladih, koji:

se temelji na dokazima kojima se mjere rezultati za mlade ljude koji ne rade i nisu u sustavu obrazovanja ili osposobljavanja i koji predstavlja bazu za razvoj ciljanih politika i praćenje promjena;

utvrđuje mjerodavno javno tijelo nadležno za utvrđivanje i upravljanje mjerama za zapošljavanje mladih i za koordinaciju partnerstava na svim razinama i u svim sektorima;

uključuje sve zainteresirane strane koje su mjerodavne za rješavanje pitanja nezaposlenosti mladih;

dopušta ranu intervenciju i aktivaciju;

obuhvaća mjere potpore za dostupnost zapošljavanja, unaprijeđenije vještina, mobilnost radne snage i održivo uključivanje mladih koji ne rade i nisu u sustavu rada, obrazovanja ili osposobljavanja u tržište rada.

9.

Promicanje socijalne uključenosti, borba protiv siromaštva i svih oblika diskriminacije

(cilj koji se odnosi na siromaštvo)

(iz članka 9. prvog stavka točke 9.)

ESF:

aktivna uključenost, uključujući s ciljem promicanja jednakih prilika, aktivnog sudjelovanja i poboljšanja zapošljivosti.

EFRR:

ulaganja u zdravstvenu i socijalnu infrastrukturu koje doprinose nacionalnom, regionalnom i lokalnom razvoju, smanjenje nejednakosti u pogledu zdravstvenog statusa te promicanje socijalne uključenosti u vidu poboljšanja pristupa društvenim, kulturnim i rekreacijskim uslugama te prijelaz iz institucionalnih usluga u usluge u okviru zajednice.

pružanje potpore fizičkoj, ekonomskoj i društvenoj obnovi ugroženih zajednica u urbanim i ruralnim područjima.

9.1.

Postojanje i provedba nacionalnog strateškog okvira politika za smanjenje siromaštva, čiji je cilj aktivno uključivanje ljudi isključenih s tržišta rada u skladu sa smjernicama o zapošljavanju.

Uspostavljen je nacionalni strateški okvir politika za smanjenje siromaštva, čiji je cilj aktivno uključivanje i koji:

osigurava dovoljnu bazu dokaza za razvoj politika za smanjenje siromaštva i praćenje promjena;

sadrži mjere kojima se podupire ostvarenje nacionalnog cilja u pogledu siromaštva i socijalne isključenosti (kako je definirao u nacionalnom programu reforme), uključujući promicanje održivih i kvalitetnih prilika za zapošljavanje za osobe kojima najviše prijeti socijalna isključenost, uključujući osobe iz marginaliziranih zajednica;

uključuje mjerodavne zainteresirane strane u borbu protiv siromaštva;

ovisno o utvrđenim potrebama, uključuje mjere za prelazak s institucionalne skrbi na skrb u zajednici;

Na zahtjev i ako je potrebno, relevantnim zainteresiranim stranama pruža se podrška pri podnošenju prijava za projekte i pri provedbi i vođenju odabranih projekata.

ESF:

socioekonomske integracije marginaliziranih zajednica poput romske zajednice;

EFRR:

ulaganja u zdravstvenu i socijalnu infrastrukturu, koja doprinose nacionalnom, regionalnom i lokalnom razvoju, smanjenju nejednakosti u pogledu zdravstvenog statusa te promicanju socijalne uključenosti u vidu poboljšanja pristupa društvenim, kulturnim i rekreacijskim uslugama te prijelazu s institucionalnih usluga na usluge u okviru zajednice.

potpora za fizičku, ekonomsku i društvenu obnovu ugroženih zajednica u urbanim i ruralnim područjima.

ulaganje u obrazovanje, osposobljavanje i strukovno osposobljavanje za vještine i cjeloživotno učenje razvojem infrastrukture za obrazovanje i osposobljavanje.

9.2.

Uspostavljen je nacionalni strateški politički okvir za uključivanje Roma

Uspostavljena je nacionalna strategija politike za uključivanje romskog stanovništva, koja:

određuje ostvarljive nacionalne ciljeve za integraciju Roma kako bi se premostio jaz u odnosu na opću populaciju. S tim bi se ciljevima trebalo rješavati četiri cilja EU-a u vezi s integracijom Roma koji se odnose na pristup obrazovanju, zapošljavanje, zdravstvenu skrb i stanovanje;

gdje je potrebno, prepoznaje zapostavljene mikroregije ili izdvojene četvrti s najugroženijim zajednicama, koristeći se već dostupnim socioekonomskim i prostornim pokazateljima (a to su vrlo niska razina obrazovanosti, dugoročna nezaposlenost itd.);

obuhvaća učinkovite metode praćenja za procjenu učinka mjera usmjerenih k integraciji Roma te mehanizam za reviziju za prilagodbu strategije;

je osmišljena, provodi se i nadzire se u uskoj suradnji i trajnom dijalogu s romskim civilnim društvom, regionalnim i lokalnim tijelima.

Na zahtjev i ako je potrebno, relevantnim zainteresiranim stranama pružiti će se potpora pri podnošenju prijava za projekte i pri provedbi i vođenju odabranih projekata.

ESF:

poboljšanje pristupa plativim, održivim i visokokvalitetnim uslugama, uključujući zdravstvenoj skrbi i socijalnim uslugama od općeg interesa;

EFRR:

ulaganja u zdravstvenu i socijalnu infrastrukturu, koja doprinose nacionalnom, regionalnom i lokalnom razvoju, smanjenju nejednakosti u pogledu zdravstvenog statusa te promicanju socijalne uključenosti u vidu poboljšanja pristupa društvenim, kulturnim i rekreacijskim uslugama te prijelazu s institucionalnih usluga na usluge u okviru zajednice.

9.3.

Zdravlje: Postojanje nacionalnog ili regionalnog strateškog okvira politika za zdravlje u okviru članka 168. UFEU-a kojim se osigurava gospodarska održivost:

Postoji nacionalni ili regionalni strateški okvir politika za zdravlje, koji sadrži:

koordinirane mjere za unapređenje pristupa zdravstvenim uslugama;

mjere za poticanje učinkovitosti u zdravstvenom sektoru, uvođenjem modela pružanja usluga i infrastrukture;

sustav za praćenje i reviziju.

Država članica ili regija usvojila je okvir, u kojem su navedena dostupna proračunska sredstva na indikativnoj osnovi i troškovno učinkovita koncentracija sredstava za prioritetne potrebe za zdravstvo.

10.

ulaganje u obrazovanje,osposobljavanje i stručno osposobljavanje za vještine i cjeloživotno učenje;

(cilj na području obrazovanja)

(iz članka 9. prvog stavka točke 10.)

ESF:

smanjenje i sprečavanje ranog napuštanja školovanja i promicanje jednakog pristupa ranom, osnovnom i srednjem obrazovanju dobre kvalitete uključujući formalne, neformalne i informalne načine učenja za ponovno uključivanje u obrazovanje i stručno osposobljavanje;

EFRR:

ulaganje u obrazovanje, osposobljavanje i strukovno osposobljavanje za vještine i cjeloživotno učenje razvojem infrastrukture za obrazovanje i osposobljavanje.

10.1.

Rano napuštanje školovanja: Postojanje strateškog okvira politike za smanjenje ranog napuštanja školovanja u okviru članka 165. UFEU-a.

Uspostavljen je sustav za prikupljanje i analizu podataka i spoznaja o ranom napuštanju školovanja na relevantnim razinama, kojim se:

pruža dostatni temelj zasnovan na dokazima za razvoj ciljne politike i prati razvoj situacije.

Uspostavljen je strateški okvir politike usmjeren na rješavanje ranog napuštanja školovanja, koji:

se temelji na dokazima;

obuhvaća relevantne obrazovne sektore, uključujući rani razvoj djeteta i ciljeve u skupinama koje su izložene najvećem riziku od ranog napuštanja školovanja, uključujući osobe iz marginaliziranih zajednica te se bavi pitanjima prevencije, intervencije i kompenzacije;

uključuje sve sektore politike i zainteresirane strane relevantne za rješavanje pitanja ranog napuštanja školovanja.

ESF:

poboljšanje kvalitete, učinkovitosti i pristupa tercijarnom ili istovrsnom obrazovanju s ciljem povećanja razina sudjelovanja i postignute razine obrazovanja, posebno za zapostavljene skupine;

EFRR:

ulaganje u obrazovanje, osposobljavanje i strukovno osposobljavanje za vještine i cjeloživotno učenje razvojem infrastrukture za obrazovanje i osposobljavanje.

10.2.

Visoko obrazovanje: Postojanje nacionalnog ili regionalnog strateškog okvira politike za povećanje stjecanja tercijarnog obrazovanja te za veću kvalitetu i učinkovitost u okviru članka 165. UFEU-a.

Uspostavljen je nacionalni ili regionalni strateški okvir politike tercijarnog obrazovanja sa sljedećim elementima:

prema potrebi, mjerama za povećanje sudjelovanja i postignute razine obrazovanja kojima se:

povećava udio visokog obrazovanja među skupinama s niskim prihodima i drugim nedovoljno zastupljenim skupinama, s posebnim naglaskom na zapostavljene skupine, uključujući osobe iz marginaliziranih zajednica;

smanjuje stopa odustajanja/poboljšava stopa završavanja školovanja;

potiče osmišljanje inovativnih sadržaja i programa;

mjerama za povećanje razine zapošljivosti i poduzetništva kojima se:

potiče razvoj „generičkih vještina”, što uključuje i poduzetništvo u relevantnim programima visokog obrazovanja;

smanjuju razlike među spolovima u izboru studija i zanimanja.

ESF:

poboljšanje jednakog pristupa cjeloživotnom učenju za sve dobne skupine u formalnom, neformalnom i informalnom okruženju, unapređenje znanja, vještina i kompetencija radne snage, promicanje fleksibilnih načina učenja, između ostalog profesionalnim savjetovanjem i potvrđivanjem stečenih kompetencija.

EFRR:

ulaganje u obrazovanje, osposobljavanje i strukovno osposobljavanje za vještine i cjeloživotno učenje razvojem infrastrukture za obrazovanje i osposobljavanje.

10.3.

Cjeloživotno učenje: Postojanje nacionalnog i/ili regionalnog strateškog okvira politike za cjeloživotno učenje u okviru članka 165. UFEU-a.

Uspostavljen je nacionalni ili regionalni strateški okvir politika za cjeloživotno učenje, koji sadrži mjere:

kojima se podupire razvoj i povezivanje usluga povezanih s cjeloživotnim učenjem, uključujući njihovu provedbu i unaprjeđivanje vještina, (npr. potvrđivanje, orijentacija, obrazovanje i osposobljavanje) i uključivanje relevantnih zainteresiranih strana;

za razvoj vještina koje odgovaraju potrebama različitih ciljnih skupina koje su određene kao prioriteti u nacionalnim ili regionalnim strateškim okvirima politike (na primjer, mladi ljudi u stručnom osposobljavanju, odrasli, roditelji koji se vraćaju na tržište rada, niskokvalificirani i stariji radnici, migranti i druge zapostavljene skupine, a posebno osobe s invaliditetom);

za širenje pristupa cjeloživotnom učenju koje uključuju i napore usmjerene k djelotvornoj primjeni transparentnih instrumenata (na primjer Europski kvalifikacijski okvir, nacionalni kvalifikacijski okvir, Europski sustav kredita u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, Europski okvir za osiguranje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju);

za poboljšanje primjerenosti obrazovanja i osposobljavanja tržištu rada te njihove prilagodbe potrebama ciljnih skupina (na primjer mladih ljudi u stručnom osposobljavanju, odraslih, roditelja koji se vraćaju na tržište rada, niskokvalificiranih i starijih radnika, migranata i drugih zapostavljenih skupina, a posebno osoba s invaliditetom).

ESF:

poboljšanje primjerenosti obrazovanja i osposobljavanja tržištu rada, olakšavanje prijelaza iz obrazovanja na posao, jačanje sustava za strukovno obrazovanje i osposobljavanje te njihove kvalitete, između ostalog mehanizmima za predviđanje vještina, prilagodbom nastavnih planova i programa te uvođenjem i razvojem sustava učenja koji se temelje na radu, uključujući dualne sustave učenja i programe naukovanja.

EFRR:

ulaganje u obrazovanje, osposobljavanje i strukovno osposobljavanje za vještine i cjeloživotno učenje razvojem infrastrukture za obrazovanje i osposobljavanje.

10.4.

Postojanje nacionalnog ili regionalnog strateškog okvira politika za poboljšanje kvalitete sustava za strukovno obrazovanje i osposobljavanje (VET) u okviru članka 165. UFEU-a.

Uspostavljen je nacionalni ili regionalni strateški okvira politike za poboljšanje kvalitete i učinkovitosti sustava za strukovno obrazovanje i osposobljavanje (VET) u okviru članka 165. UFEU-a, kojim su obuhvaćene mjere za sljedeće:

poboljšanje primjerenosti sustava za strukovno obrazovanje i osposobljavanje tržištu rada, u uskoj suradnji s relevantnim zainteresiranim stranama, između ostalog mehanizmima za predviđanje vještina, prilagodbom nastavnih planova i programa te jačanjem različitih oblika ponude učenja koje se temelji na radu;

poboljšanje kvalitete i atraktivnosti strukovnog obrazovanja i osposobljavanje (VET), između ostalog uspostavom nacionalnog pristupa za osiguranje kvalitete strukovnog obrazovanja i osposobljavanja (na primjer u skladu s Europskim referentnim okvirom za osiguranje kvalitete u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju) i primjenom instrumenata za transparentnost i priznavanje, primjerice Europskog sustava kredita u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju. (ECVET).

11.

Jačanje institucionalnih kapaciteta javnih tijela i zainteresiranih strana i učinkovite javne uprave.

(iz članka 9. prvog stavka točke 11.)

ESF:

ulaganja u institucionalne kapacitete te u učinkovitost javnih uprava i javnih službi na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini s ciljem reformiranja, boljeg uređivanja i dobrog upravljanja.

EFRR:

poboljšanje institucionalnog kapaciteta tijela javne vlasti i zainteresiranih strana te učinkovite javne uprave jačanjem institucionalnog kapaciteta i učinkovitosti javnih uprava i službi povezanih s provedbom EFRR-a i potpora mjerama sklopu ESF-a za jačanje institucionalnog kapaciteta i učinkovitošću javne uprave koje se podupiru iz ESF-a.

Kohezijski fond:

poboljšanje institucionalnog kapaciteta tijela javne vlasti i zainteresiranih strana te učinkovite javne uprave mjerama jačanja institucionalnog kapaciteta i učinkovitosti javnih uprava i službi povezanih s provedbom Kohezijskog fonda.

postojanje strateškog okvira politike za jačanje administrativne učinkovitosti država članica, uključujući reformu javne uprave.

Pripremljen je strateški okvir politika za jačanje administrativne učinkovitosti javnih tijela država članica i njihovih vještina, koji je u postupku provedbe i koji u spomenutu svrhu koristi sljedeće elemente:

analizu i strateško planiranje zakonodavnih, organizacijskih i/ili procesnih reformnih aktivnosti;

razvoj sustava za upravljanje kvalitetom;

integrirane aktivnosti za pojednostavljivanje i racionalizaciju upravnih postupaka;

razvoj i provedbu strategija ljudskih resursa i politika koje obuhvaćaju glavne nedostatke utvrđene na tom području;

razvoj vještina na svim profesionalnim razinama unutar javnih tijela;

razvoj postupaka i instrumenata za praćenje i ocjenjivanje.


DIO II.:   Opći ex ante uvjeti

Područje

Ex ante uvjeti

Kriteriji za ispunjenje

1.

Mjere protiv diskriminacije

Postojanje administrativnih kapaciteta za provedbu i primjenu antidiskriminacijskog zakonodavstva i politike Unije u području ESI fondova

Mjere usklađene s institucionalnim i pravnim okvirom država članica za sudjelovanje tijela odgovornih za promicanje jednakog postupanja prema svim osobama tijekom pripreme i provedbe programa, uključujući pružanje savjeta o jednakosti u sklopu aktivnosti povezanih s ESI fondovima;

Mjere za osposobljavanje osoblja zaposlenog u tijelima koja sudjeluju u upravljanju i nadzoru ESI fondova u području antidiskriminacijskog zakonodavstva i politike Unije.

2.

Spol

Postojanje administrativnih kapaciteta za provedbu i primjenu zakona o jednakosti spolova i politike povezane s jednakošću spolova Unije u području ESI fondova

Mjere usklađene s institucionalnim i pravnim okvirom država članica za uključivanje tijela odgovornih za jednakost spolova tijekom pripreme i provedbe programa, uključujući savjetovanje o jednakosti spolova u sklopu aktivnosti povezanih s ESI fondovima;

Mjere za osposobljavanje osoblja zaposlenog u tijelima koja sudjeluju u upravljanju i nadzoru ESI fondova U području zakonodavstva o jednakosti spolova i politike povezane s ravnpravnošću spolova Unije te uključivanjem načela jednakosti spolova.

3.

Invaliditet

Postojanje administrativnog kapaciteta za provedbu i primjenu Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom (UNCRPD) u području ESI fondova u skladu s Odlukom Vijeća 2010/48/EZ (9)

Mjere usklađene s institucionalnim i pravnim okvirom država članica namijenjene savjetovanju s tijelima zaduženima za zaštitu prava osoba s invaliditetom i uključivanje tih tijela ili predstavničkih organizacija osoba s invaliditetom ili pak drugih zainteresiranih strana u tijek pripreme i provedbe programa;

Mjere za osposobljavanje osoblja zaposlenog u tijelima koja sudjeluju u upravljanju ESI fondovima na području primjenjivog prava i politike Unije i država članica koji se odnose na osobe s invaliditetom i nadzoru nad tim fondovima, uključujući dostupnost i praktičnu primjenu Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom sukladno, prema potrebi, zakonodavstvu Unije i država članica;

Mjere namijenjene osiguravanju praćenja provedbe članka 9. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom u vezi s ESI fondovima u okviru pripreme i provedbe programa.

4.

Javna nabava

Postojanje mjera za djelotvornu primjenu zakonodavstva Unije o javnoj nabavi u području ESI fondova.

Mjere za djelotvornu primjenu pravila Unije o javnoj nabavi odgovarajućim mehanizmima;

Mjere kojima se osigurava transparentan postupak dodjele ugovora;

Mjere za osposobljavanje i širenje informacija za zaposlenike uključene u provedbu ESI fondova;

Mjere kojima se osiguravaju administrativni kapaciteti za provedbu i primjenu pravila Unije o javnoj nabavi.

5.

Državne potpore

Postojanje mjera za djelotvornu primjenu zakonodavstva Unije o javnoj nabavi u području ESI fondova.

Mjere za djelotvornu primjenu pravila Unije o državnim potporama;

Mjere za osposobljavanje i širenje informacija za zaposlenike uključene u provedbu ESI fondova;

Mjere kojima se osiguravaju administrativni kapaciteti za provedbu i primjenu pravila Unije o državnim potporama.

6.

Zakonodavstvo o okolišu povezano s procjenom utjecaja na okoliš (EIA) i strateškom procjenom okoliša (SEA).

Postojanje mjera za djelotvornu primjenu zakonodavstva Unije u području okoliša koje se odnosi na procjenu utjecaja na okoliš i stratešku procjenu okoliša.

Mjere za djelotvornu primjenu Direktive 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća (10) (EIA) i Direktive 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11) o procjeni utjecaja na okoliš i strateškoj procjeni okoliša;

Mjere za osposobljavanje i širenje informacija za zaposlenike uključene u provedbu direktiva o procjeni utjecaja na okoliš i strateškoj procjeni okoliša;

Mjere kojima se osiguravaju dostatni administrativni kapaciteti.

7.

Statistički sustavi i pokazatelji rezultata

Postojanje statističke osnove potrebne za provođenje procjena djelotvornosti i učinka programa.

Postojanje sustava pokazatelja rezultata potrebnog za odabir aktivnosti kojima se najučinkovitije doprinosi željenim rezultatima, za praćenje napretka u ostvarivanju rezultata i provođenje procjene učinka.

Usvojene su mjere pravovremenog prikupljanja i spajanja statističkih podataka uspostavom sljedećih elemenata:

utvrđivanjem izvora i mehanizama kojima se jamči statistička valjanost podataka;

mjerama za objavljivanje i javnu dostupnost ukupnih podataka;

Djelotvoran sustav pokazatelja rezultata koji uključuje:

odabir pokazatelja rezultata za svaki program, kojima se pružaju informacije o tome kako se bira političko djelovanje koje je financirano iz programa;

utvrđivanje ciljeva za te pokazatelje;

sukladnost svakog pokazatelja sljedećih uvjeta: pouzdanosti i statističke valjanosti, jasnoće normativnog tumačenja, prilagodljivosti politici, pravodobnosti prikupljanja podataka;

Postupci kojima se jamči primjena djelotvornog sustava pokazatelja prilikom izvođenja operacija financiranih iz programa.


(1)  Direktiva 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskoj učinkovitosti zgrada (SL L 153, 18.6.2010., str. 13.).

(2)  Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (SL L 315, 14.11.2012., str. 1.).

(3)  Direktiva 2006/32/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2006. o energetskoj učinkovitosti u krajnjoj potrošnji i energetskim uslugama te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/76/EEZ (SL L 114, 27.4.2006., str. 64.).

(4)  Direktiva 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. svibnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ (SL L 140, 5.6.2009., str. 16.).

(5)  Uredba (EU) br. 1315/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o smjernicama za razvoj transeuropske transportne mreže i stavljanju izvan snage Odluke br. 661/2010/EU ((SL L348, 20.12.2013., str. 1.)

(6)  Uredba (EZ) br. 714/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uvjetima za pristup mreži za prekograničnu razmjenu električne energije i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1228/2003 (SL L 211, 14.8.2009., str. 15.).

(7)  Uredba (EZ) br. 715/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uvjetima za pristup mrežama za prijenos prirodnog plina i stavljanju van snage Uredbe (EZ) br. 1775/2005 (SL L 211, 14.8.2009., str. 36.).

(8)  Uredba (EU) br. 347/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o smjernicama za transeuropske energetske infrastrukture te o stavljanju izvan snage Odluke br. 1364/2006/EZ i izmjeni uredbi (EZ) br. 713/2009, (EZ) br. 714/2009 i (EZ) br. 715/2009 (SL L 115, 25.4.2013., str. 39.).

(9)  Odluka Vijeća od 26. studenog 2009. o sklapanju Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom od strane Europske zajednice (SL L 23, 27.1.2010., str. 35.)

(10)  Direktiva 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni učinka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (SL L 26, 28.1.2012., str. 1.).

(11)  Direktiva 2001/42/EC Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2001. o procjeni učinka određenih planova i programa na okoliš

(SL L 197, 21.7.2001., str. 30.).


PRILOG XII.

INFORMIRANJE I KOMUNICIRANJE O POTPORI IZ FONDOVA

1.   POPIS OPERACIJA

Popis operacija iz članka 115. stavka 2. sadrži sljedeća polja s podacima na najmanje jednom od službenih jezika države članice:

naziv korisnika (imenuju se samo pravne osobe, ne fizičke osobe);

naziv operacije;

sažetak operacije;

datum početka operacije;

datum završetka operacije (očekivani datum fizičkog dovršetka ili pune provedenosti operacije);

ukupni prihvatljivi izdaci dodijeljeni operaciji;

stopa sufinanciranja Unije (po prioritetnoj osi);

poštanski broj operacije; ili drugi odgovarajući pokazatelj lokacije;

zemlja;

naziv kategorije intervencije za operaciju u skladu s člankom 96. prvim podstavkom točkom (b) podtočkom vi.;

datum posljednjeg ažuriranja popisa operacija.

Naslovi polja s podacima dostavljaju se na najmanje još jednom službenom jeziku Unije.

2.   MJERE INFORMIRANJA I KOMUNICIRANJA U JAVNOSTI

Država članica, upravljačko tijelo i korisnici poduzimaju potrebne korake za informiranje i komunikaciju u javnosti o operacijama koje koriste potporu nekog operativnog programa u skladu s ovom Uredbom.

2.1.   Odgovornosti države članice i upravljačkog tijela

1.

Država članica i upravljačko tijelo osiguravaju da su mjere informiranja i komunikacije provedene u skladu s komunikacijskom strategijom i da im je cilj najšira moguća medijska pokrivenost, koristeći razne oblike i metode komunikacije na odgovarajućoj razini.

2.

Država članica ili upravljačko tijelo odgovorni su barem za sljedeće mjere informiranja i komunikacije:

(a)

organiziranje velike informacijske aktivnosti kojom se objavljuje pokretanje operativnog programa ili više njih, čak i prije odobrenja odgovarajućih komunikacijskih strategija;

(b)

organiziranje jedne velike informacijske aktivnosti godišnje kojom se promiču mogućnosti financiranja i strategije koje se primjenjuju te kojom se predstavljaju postignuća jednog ili više operativnih programa, uključujući, prema potrebi, velike projekte, zajedničke akcijske planove i druge primjere projekata;

(c)

postavljanje amblema Unije u prostorijama svakog upravljačkog tijela;

(d)

elektroničko objavljivanje popisa operacija u skladu s odjeljkom 1. ovog Priloga;

(e)

pružanje primjera operacija prema operativnom programu na jedinstvenoj internetskoj stranici ili na internetskoj stranici operativnog programa, koja je dostupna preko jedinstvenog internetskog portala; primjeri bi trebali biti na službenom jeziku Unije koji ima mnogo govornika, a nije službeni jezik ili jedan od službenih jezika dotične države članice;

(f)

ažuriranje podataka o provedbi operativnog programa, uključujući, prema potrebi, njegova glavna postignuća, na jedinstvenoj internetskoj stranici ili internetskoj stranici operativnog programa dostupnoj preko jedinstvenog internetskog portala.

3.

U skladu s nacionalnim zakonodavstvom i praksom, upravljačko tijelo uključuje, prema potrebi, sljedeća tijela u mjere informiranja i komunikacije:

(a)

partnere iz članka 5.;

(b)

informacijske centre o Europi kao i urede predstavništava Komisije i informacijske urede Europskog parlamenta u državama članicama;

(c)

obrazovne i istraživačke institucije;

Ta tijela šire informacije opisane u članku 115. stavku 1.

2.2.   Odgovornosti korisnika

1.

Sve mjere informiranja i komuniciranja koje pruža korisnik naznačuju potporu iz fondova pojedinom postupku prikazom:

(a)

amblema Unije u skladu s tehničkim svojstvima, utvrđenima provedbenim aktom koji je usvojila Komisija u skladu s člankom 115. stavkom 4., uz upućivanje na Uniju;

(b)

napomena o fondu ili fondovima koji podupiru operaciju.

Ako se neka mjera informiranja ili komuniciranja odnosi na operaciju ili nekoliko operacija sufinanciranih iz nekoliko fondova, upućivanje iz točke (b) može se zamijeniti upućivanjem na ESI fondove.

2.

Tijekom provedbe operacije korisnik informira javnost o potpori dobivenoj iz fondova:

(a)

navodeći na internetskoj stranici korisnika, gdje takva stranica postoji, kratki opis operacije, razmjeran razini potpore, uključujući njegove ciljeve i rezultate te ističući financijsku potporu Unije;

(b)

postavljajući za operacije koje ne potpadaju pod točke (4) i (5) najmanje jedan plakat s informacijama o projektu (najmanje veličine A3), uključujući financijsku potporu Unije, na mjesto koje je javnosti lako vidljivo, poput ulaza u zgradu.

3.

Za operacije koje podupire ESF te, u odgovarajućim slučajevima, za operacije koje podupire EFRR ili Kohezijski fond, korisnik jamči da su sudionici u operaciji izviješteni o tom financiranju.

Svaki dokument koji se odnosi na provedbu takve operacije i koji se koristi za javnost ili za sudionike, što uključuje i svaku potvrdu o nazočnosti ili kakvu drugu potvrdu, obuhvaća izjavu kojom se navodi da je operativnom programu dodijeljena potpora iz jednoga ili više fondova.

4.

Tijekom provedbe postupka uz potporu EFRR-a ili Kohezijskog fonda korisnik na mjestu koje je javnosti lako vidljivo postavlja privremenu informacijsku ploču značajne veličine za svaku operaciju koja se sastoji od financiranja operacija infrastrukture ili građevinskih radova, a za koju iznos ukupne javne potpore za operaciju premašuje 500 000 EUR.

5.

Najkasnije tri mjeseca nakon dovršetka operacije korisnik na mjestu koje je javnosti lako vidljivo postavlja trajnu ploču ili pano značajne veličine za svaku operaciju koja ispunjava sljedeće uvjete:

(a)

ukupna javna potpora za operaciju prelazi iznos od 500 000 EUR;

(b)

operacija obuhvaća kupovinu fizičkog predmeta ili financiranje infrastrukture ili građevinskih operacija.

Trajna ploča ili pano navode naziv i glavni cilj operacije. Navedeni predmet izrađuje se u skladu s tehničkim značajkama koje je Komisija usvojila u skladu s člankom 115. stavkom 4.

3.   MJERE INFORMIRANJA ZA POTENCIJALNE KORISNIKE I KORISNIKE

3.1.   Mjere informiranja za potencijalne korisnike

1.

Upravljačko tijelo osigurava, u skladu s komunikacijskom strategijom, da se strategija, ciljevi i mogućnosti financiranja operativnog programa koji se nude u okviru zajedničke potpore Unije i države članice, s pojedinostima o financijskoj potpori iz fondova o kojima je riječ, u značajnoj mjeri šire među potencijalnim korisnicima i svim zainteresiranim stranama.

2.

Upravljačko tijelo osigurava da potencijalni korisnici imaju pristup važnim informacijama, uključujući ažurirane informacije kada je to nužno i uzimajući u obzir dostupnost elektroničkih ili drugih komunikacijskih usluga za neke potencijalne korisnike, barem o sljedećem:

(a)

mogućnostima financiranja i pokretanju poziva na prijavu projektnih prijedloga;

(b)

uvjetima prihvatljivosti izdataka koji se moraju ispuniti kako bi se kvalificirali za potporu iz operativnog programa;

(c)

opisu postupaka za razmatranje zahtjeva za financiranje i predmetnih rokova;

(d)

kriterijima za odabir operacija koje se trebaju financirati;

(e)

kontaktima na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini koji mogu pružiti informacije o operativnim programima;

(f)

odgovornosti potencijalnih korisnika u vezi s informiranjem javnosti o cilju operacije i potpori operaciji iz fondova u skladu s točkom 2.2. Upravljačko tijelo može zahtijevati od potencijalnih korisnika da u prijavama predlože okvirne komunikacijske aktivnosti razmjerne opsegu operacije.

3.2.   Mjere informiranja za korisnike

1.

Upravljačko tijelo obavješćuje korisnike da je prihvaćanje financiranja također prihvaćanje njihova uključenja u popis korisnika koji se objavljuje u skladu s člankom 115. stavkom 2.

2.

Upravljačko tijelo pruža informacijske i komunikacijske alate, što obuhvaća i predloške u elektroničkom formatu, kako bi se korisnicima pomoglo da ispune svoje obveze navedene u točki 2.2., gdje je to prikladno.

4.   ELEMENTI KOMUNIKACIJSKE STRATEGIJE

Komunikacijska strategija koju sastavlja upravljačko tijelo i, gdje je prikladno, država članica, uključuje slijedeće elemente:

(a)

opis primijenjenog pristupa, što uključuje glavne mjere informiranja i komunikacije koje trebaju poduzeti država članica ili upravljačko tijelo, a namijenjene su potencijalnim korisnicima, korisnicima, prenositeljima informacija i široj javnosti, s obzirom na ciljeve opisane u članku 115;

(b)

opis materijala koji će biti na raspolaganju u formatima dostupnima osobama s invaliditetom;

(c)

opis načina na koji će se korisnicima pružiti podrška u njihovim komunikacijskim aktivnostima;

(d)

indikativni proračun za provedbu strategije;

(e)

opis administrativnih tijela, što obuhvaća i resurse zaposlenika, odgovornih za provedbu mjera informiranja i komunikacije;

(f)

mehanizme za mjere informiranja i komunikacije navedene u točki 2., uključujući i internetsku stranicu ili internetski portal na kojem se mogu pronaći takvi podaci;

(g)

naznaku načina procjene mjera informiranja i komunikacije u pogledu prepoznatljivosti i svjesnosti politike, operativnih programa i postupaka te uloge fondova i Unije;

(h)

gdje je to primjereno, opis uporabe glavnih rezultata prethodnog operativnog programa;

(i)

ažuriranje jednom godišnje kojim se utvrđuju aktivnosti informiranja i komunikacije koje treba ostvariti sljedeće godine.


PRILOG XIII.

KRITERIJI ZA IMENOVANJE UPRAVLJAČKOG TIJELA I TIJELA ZA OVJERAVANJE

1.   OKRUŽENJE UNUTARNJE KONTROLE

i.

Postojanje organizacijske strukture kojom su obuhvaćene funkcije upravljačkih tijela i tijela za ovjeravanje te dodjela funkcija unutar svakog od tih tijela, osiguravajući na taj način poštovanje načela razdvajanja funkcija, gdje je potrebno.

ii.

Okvir kojim se, u slučaju delegiranja zadaća posredničkim tijelima, osigurava određivanje odgovornosti i obaveza svakog pojedinog tijela, provjera njihovih sposobnosti za izvršavanje delegiranih im zadaća te postojanje postupaka izvješćivanja.

iii.

Postupci izvješćivanja i praćenja u slučaju nepravilnosti i u slučaju povrata pogrešno isplaćenih iznosa.

iv.

Plan za raspodjelu odgovarajućih ljudskih resursa s potrebnim tehničkim vještinama na različite razine i za različite funkcije u organizaciji.

2.   UPRAVLJANJE RIZICIMA

Okvir kojim se osigurava da će se, u skladu s načelom proporcionalnosti i prema potrebi, primijeniti prikladan postupak upravljanja rizicima, posebno u slučaju velikih izmjena u aktivnostima.

3.   AKTIVNOSTI UPRAVLJANJA I KONTROLE

A.   Upravljačko tijelo

i.

Postupci koje se odnose na zahtjeve za bespovratnim sredstvima, ocjenu zahtjeva, izbor financiranja, uključujući upute i smjernice kojima se osigurava da operacije u skladu s člankom 125. stavkom 3. točkom (a) podtočkom i. doprinose ostvarenju specifičnih ciljeva i rezultata relevantnih prioriteta.

ii.

Postupci za provjere upravljanja, uključujući administrativne provjere svakog zahtjeva za nadoknadu koji podnose korisnici te provjere operacija na licu mjesta.

iii.

Postupci za obradu zahtjeva za nadoknadu koje podnose korisnici te odobrenja za isplatu.

iv.

Postupci kojima sustav u računalnom obliku prikuplja, bilježi i pohranjuje podatke o svakoj operaciji, uključujući, prema potrebi, podatke o pojedinačnim sudionicima te raščlambu podataka o pokazateljima po spolu, kada je to zatraženo, i kojima se osigurava usklađenost sigurnosnih sustava s međunarodnim prihvaćenim standardima.

v.

Postupci koje je uspostavilo upravljačko tijelo kako bi osiguralo da korisnici koriste zasebne računovodstvene sustave ili primjeren računovodstveni kod za sve transakcije povezane s operacijom.

vi.

Postupci za uspostavu učinkovitih i razmjernih mjera za suzbijanje prijevara.

vii.

Postupci kojima se osigurava odgovarajući revizorski trag i sustav arhiviranja.

viii.

Postupci za pripremu izjave o pouzdanosti upravljanja, izvješća o provedenim kontrolama te utvrđenim nedostacima, kao i godišnji sažetak završnih revizija i kontrola.

ix.

Postupci kojima se osigurava da će korisniku biti dostavljen dokument u kojem su navedeni uvjeti za potporu za svaku operaciju.

B.   Tijelo za ovjeravanje

i.

Postupci za ovjeravanje zahtjeva za međuplaćanje koji se podnose Komisiji.

ii.

Postupci za sastavljanje računa te ovjeravanje njihove istinitosti, potpunosti i točnosti te sukladnosti izdataka s primjenjivim pravom, uzimajući u obzir rezultate revizija.

iii.

Postupci kojima se osigurava odgovarajući revizorski trag vođenjem računovodstvene evidencije u računalnom obliku za svaku operaciju, uključujući povrativa sredstava, vraćena i povučena sredstva.

iv.

Prema potrebi, postupci kojima se osigurava da tijelo za ovjeravanje od upravljačkog tijela prima odgovarajuće informacije o provedenim provjerama i rezultatima revizija koje su provedene pod nadležnošću tijela za reviziju.

4.   PRAĆENJE

A.   Upravljačko tijelo

i.

Postupci kojima se pruža podrška radu odbora za praćenje.

ii.

Postupci sastavljanja godišnjih i završnih izvješća o provedbi i njihovo podnošenje Komisiji.

B.   Tijelo za ovjeravanje

Postupci ispunjavanja odgovornosti tijela za ovjeravanje u vezi s praćenjem rezultata provjera upravljanja i rezultata revizija koje je provelo tijelo za reviziju, ili su provedene pod njegovom odgovornošću, prije podnošenja zahtjeva za plaćanje Komisiji.


PRILOG XIV.

KORELACIJSKA TABLICA

Uredba (EZ) br. 1083/2006

Ova Uredba

Članak 1.

Članak 1.

Članak 2.

Članak 2.

Članci 3. i 4.

Članak 89.

Članci 5., 6. i 8.

Članak 90.

Članak 7.

Članak 9.

Članci 4. i 6.

Članak 10.

Članak 4. stavak 1.

Članak 11.

Članak 5.

Članak 12.

Članak 4. stavak 4.

Članak 13.

Članak 4. stavak 5.

Članak 14.

Članci 4. stavci 7. i 8. i članak 73.

Članak 15.

Članak 95.

Članak 16.

Članak 7.

Članak 17.

Članak 8.

Članak 18.

Članak 91.

Članci od 19. do 21.

Članak 92.

Članak 22.

Članci 93. i 94.

Članak 23.

Članak 92. stavak 6.

Članak 24.

Članak 91. stavak 3.

Članak 25.

Članci 10. i 11.

Članak 26.

Članak 12.

Članak 27.

Članak 15.

Članak 28.

Članci 14. and 16.

Članak 29.

Članak 52.

Članak 30.

Članak 53.

Članak 31.

Članak 113.

Članak 32.

Članci 26. i 29. te članak 96. stavci 9. i 10.

Članak 33.

Članak 30. i članak 96. stavak 11.

Članak 34.

Članak 98.

Članak 35.

Članak 99.

Članak 36.

Članak 31.

Članak 37.

Članci 27. i 96. stavci od 1. do 8.

Članak 38.

Članak 39.

Članak 100.

Članak 40.

Članak 101.

Članak 41.

Članci 102. i 103.

Članak 42.

Članak 123. stavak 7.

Članak 43.

Članak 43.a

Članak 67.

Članak 43.b

Članak 67.

Članak 44.

Članci od 37. do 46.

Članak 45.

Članci 58. i 118.

Članak 46.

Članci 59. i 119.

Članak 47.

Članak 54.

Članak 48.

Članak 55., članak 56. stavci od 1. do 3., članak 57. i članak 114. stavci 1. i 2.

Članak 49.

Članci 56. stavak 4., članak 57. i članak 114. stavak 3.

Članak 50.

Članci od 20. do 22.

Članak 51.

Članak 52.

Članak 121.

Članci 53. i 54.

Članci 60. i 120.

Članak 55.

Članak 61.

Članak 56.

Članci od 65. do 70.

Članak 57.

Članak 71.

Članak 58.

Članak 73.

Članak 59.

Članak 123.

Članak 60.

Članak 125.

Članak 61.

Članak 126.

Članak 62.

Članak 127.

Članak 63.

Članak 47.

Članak 64.

Članak 48.

Članak 65.

Članak 110.

Članak 66.

Članak 49.

Članak 67.

Članci 50. i 111.

Članak 68.

Članci 51. i 112.

Članak 69.

Članci od 115. do117.

Članak 70.

Članci 74. i 122.

Članak 71.

Članak 124.

Članak 72.

Članak 75.

Članak 73.

Članak 128.

Članak 74.

Članak 148.

Članak 75.

Članak 76.

Članak 76.

Članci 77. i 129.

Članak 77.

Članci 78. i 130.

Članci 78. i 78.a

Članak 131.

Članak 79.

Članak 80.

Članak 132.

Članak 81.

Članci 80. i 133.

Članak 82.

Članci 81. i 134.

Članak 83.

Članak 84.

Članak 82.

Članci od 85. do 87.

Članak 135.

Članak 88.

Članak 89.

Članak 141.

Članak 90.

Članak 140.

Članak 91.

Članak 83.

Članak 92.

Članak 142.

Članak 93.

Članci 86. i 136.

Članak 94.

Članak 95.

Članak 96.

Članak 87.

Članak 97.

Članak 88.

Članak 98.

Članak 143.

Članak 99.

Članci 85. i 144.

Članak 100.

Članak 145.

Članak 101.

Članak 146.

Članak 102.

Članak 147.

Članci 103. i 104.

Članak 150.

Članak 105.

Članak 152.

Članak 105.a

Članak 106.

Članak 151.

Članak 107.

Članak 153.

Članak 108.

Članak 154.


Zajednička izjava Vijeća i Komisije o članku 67.

Vijeće i Komisija suglasni su da članak 67. stavak 4., kojim se izuzima primjena pojednostavljenih troškova kako je određeno u članku 67. stavku 1. točkama od (b) do (d) ako se operacija ili projekt koji je dio operacije provodi isključivo putem postupaka javne nabave, ne isključuje provedbu operacije putem postupaka javne nabave koja dovodi do plaćanja od korisnika ugovaratelju na temelju prethodno definiranih jediničnih troškova. Vijeće i Komisija suglasni su da troškovi koje je korisnik utvrdio i platio na temelju tih jediničnih troškova ustanovljenih putem postupaka javne nabave predstavljaju stvarne troškove koje je korisnik zapravo generirao i platio na temelju članka 67. stavka 1. točke (a).


Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o reviziji Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s preraspodjelom odobrenih sredstava

Europski parlament, Vijeće i Komisija dogovorili su se da će u reviziju Financijske uredbe, kojom se usklađuje Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća s Višegodišnjim financijskim okvirom 2014. – 2020., uključiti odredbe potrebne za primjenu mjera za dodjeljivanje pričuve na osnovi postignutih rezultata te u vezi s provedbom financijskih instrumenata na temelju članka 39. (inicijativa MSP) na temelju Uredbe o utvrđivanju zajedničkih odredaba za europske strukturne i investicijske fondove s obzirom na preraspodjelu:

i.

odobrenih sredstava koja su dodijeljena programima u vezi s pričuvom na osnovi postignutih rezultata i koja su morala biti opozvana zbog toga što prioriteti u okviru tih programa nisu postigli svoje privremene ciljeve i

ii.

odobrenih sredstava koja su dodijeljena u vezi s programima iz članka 39. stavka 4. točke (b) i koja su morala biti opozvana zbog toga što je sudjelovanje države članice u financijskom instrumentu moralo biti prekinuto.


Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o članku 1.

Ako su dodatna opravdana odstupanja od zajedničkih pravila potrebna kako bi se u obzir uzele posebnosti EFPR-a i EPFRR-a, Europski parlament, Vijeće i Europska komisija obvezuju se da će dopustiti ta odstupanja tako da će s dužnom pažnjom izvršiti potrebne promjene Uredbe o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove.


Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o izuzeću bilo kakvog retroaktivnog učinka u vezi s primjenom članka 5. stavka 3.

Europski parlament i Vijeće suglasni su da:

u pogledu primjene članka 14. stavka 2., članka 15. stavka 1. točke (c) te članka 26. stavka 2. Uredbe o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove, aktivnosti koje poduzimaju države članice kako bi uključile partnere iz članka 5. stavka 1. u izradu sporazuma o partnerstvu i programa iz članka 5. stavka 2. obuhvaćaju sve praktične aktivnosti koje države članice poduzimaju bez obzira na to kad su poduzete te aktivnosti koje su države članice poduzele prije stupanja na snagu navedene Uredbe i prije dana stupanja na snagu delegiranog akta o europskom kodeksu ponašanja donesenog u skladu s člankom 5. stavkom 3. iste Uredbe, tijekom pripremnih faza izrade programa države članice, pod uvjetom da se ostvare ciljevi načela partnerstva utvrđeni tom Uredbom. U tom će kontekstu države članice, u skladu sa svojim nacionalnim i regionalnim nadležnostima, odlučiti o sadržaju predloženog sporazuma o partnerstvu i predloženih nacrta programa u skladu s relevantnim odredbama navedene Uredbe i pravilima za pojedine fondove;

delegirani akt o europskom kodeksu ponašanja, donesen u skladu s člankom 5. stavkom 3., ni pod kojim uvjetima neće imati ni izravan ni neizravan retroaktivni učinak, posebno u pogledu postupka odobravanja sporazuma o partnerstvu i programa, budući da zakonodavno tijelo EU-a ne namjerava Komisiji dodijeliti nikakve ovlasti koje bi joj omogućile da odbije odobravanje sporazuma o partnerstvu i programa isključivo na temelju bilo kakvog kršenja europskog kodeksa ponašanja, donesenog u skladu s člankom 5. stavkom 3.;

Europski parlament i Vijeće pozivaju Komisiju da im stavi na raspolaganje nacrt teksta delegiranog akta koji će biti donesen na temelju članka 5. stavka 3. što je prije moguće, a najkasnije na dan kad Vijeće usvoji politički dogovor o Uredbi o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove ili na dan glasovanja o nacrtu izvješća o toj Uredbi na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta, ovisno o tome koji se od ta dva događaja prije održi.


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/470


UREDBA (EU) br. 1304/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 17. prosinca 2013.

o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 164.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenja Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

Uredbom (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3) uspostavlja se okvir za djelovanje Europskog socijalnog fonda (ESF), Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR), Kohezijskog fonda, Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj i Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo te se posebno utvrđuju tematski ciljevi, načela i pravila u vezi s programiranjem, praćenjem i evaluacijom te upravljanjem i kontrolom. Stoga je potrebno odrediti zadaću i područje primjene ESF-a, zajedno s povezanim prioritetima ulaganja koji se odnose na tematske ciljeve, i utvrditi posebne odredbe u vezi s vrstom aktivnosti koje se mogu financirati iz ESF-a.

(2)

ESF-om bi se trebale povećati mogućnosti zapošljavanja, jačati socijalna uključenost, suzbijati siromaštvo, promicati obrazovanje i cjeloživotno učenje te razviti aktivne, sveobuhvatne i održive politike uključivanja u skladu sa zadaćama koje su ESF-u povjerene člankom 162. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) te tako doprinijeti ekonomskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji u skladu s člankom 174. UFEU-a. U skladu s člankom 9. UFEU-a ESF-om bi se trebali uzeti u obzir zahtjevi povezani s promicanjem visoke razine zapošljavanja, jamstvom dostatne socijalne zaštite, borbom protiv socijalne isključenosti te visokom razinom obrazovanja, osposobljavanja i zaštite ljudskog zdravlja.

(3)

Europsko vijeće održano 17. lipnja 2010. zatražilo je da sve zajedničke politike, uključujući kohezijsku politiku, pružaju potporu strategiji Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast(„strategija Europa 2020.”). Radi osiguravanja potpunog usklađivanja ESF-a s ciljevima te strategije, posebno u vezi sa zapošljavanjem, obrazovanjem, osposobljavanjem i borbom protiv socijalne isključenosti, siromaštva i diskriminacije, ESF-om bi se trebala pružiti potpora državama članicama, uzimanjem u obzir relevantnih integriranih smjernica, relevantnih preporuka za pojedinu zemlju donesenih u skladu s člankom 121. stavkom 2. i člankom 148. stavkom 4. UFEU-a te prema potrebi, na nacionalnoj razini, nacionalnih programa reformi koji se temelje na nacionalnim strategijama zapošljavanja, nacionalnim socijalnim izvješćima, nacionalnim strategijama za integraciju Roma i nacionalnim strategijama za osobe s invaliditetom. ESF-om bi se također trebalo doprinijeti relevantnim aspektima provedbe vodećih inicijativa, s posebnim naglaskom na „Program za nove vještine i radna mjesta”, inicijativu „Mladi u pokretu” i inicijativu „Europska platforma protiv siromaštva i socijalne isključenosti”. Njime bi se također bi trebala pružiti potpora relevantnim aktivnostima u okviru inicijativa „Digitalni program”, i „Unija inovacija”.

(4)

Unija je suočena sa strukturnim izazovima koji proizlaze iz ekonomske globalizacije, tehnoloških promjena i sve starije radne snage te sve većeg manjka radne snage i vještina u nekim sektorima i regijama. Situacija se pogoršala zbog nedavne gospodarske i financijske krize koja je prouzročila povećane stope nezaposlenosti, posebno pogađajući mlade i druge osobe u nepovoljnom položaju kao što su migranti i manjine.

(5)

Ciljevi ESF-a trebali bi biti promicanje zapošljavanja, poboljšanje pristupa tržištu rada, poklanjajući posebnu pozornost onima koji su najudaljeniji od tržišta rada i podupiranje dobrovoljne mobilnosti radne snage. ESF-om bi se također trebalo podupirati aktivno i zdravo starenje, uključujući putem inovativnih oblika organizacije rada, promicanjem zdravlja i sigurnosti na radu i povećanjem zapošljivosti. Radi promicanja boljeg funkcioniranja tržištâ rada unapređenjem transnacionalne geografske mobilnosti radnika, ESF-om bi se posebno trebala pružiti potpora aktivnostima EURES-a (aktivnostima europske mreže službi za zapošljavanje) u vezi sa zapošljavanjem kao i povezanim službama za informiranje i usmjeravanje te savjetodavnim službama na nacionalnoj i prekograničnoj razini. Operacije koje se financiraju iz ESF-a trebale bi biti u skladu s člankom 5. stavkom 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima kojom se predviđa da se nikoga ne smije siliti na prisilan ili obvezatan rad.

(6)

ESF-om bi se također trebalo promicati socijalnu uključenost te sprečavati siromaštvo i boriti se protiv njega kako bi se prekinuo krug nepovoljnog položaja kroz generacije, za što je potrebno mobilizirati niz politika namijenjenih osobama u najnepovoljnijem položaju bez obzira na njihovu dob, uključujući djecu, zaposlene osobe na rubu siromaštva i starije žene. Trebalo bi voditi računa o sudjelovanju tražitelja azila i izbjeglica. ESF se može upotrijebiti za poboljšanje dostupnosti pristupačnih, održivih i kvalitetnih usluga od općeg interesa, pogotovo u području usluga zdravstvene zaštite, zapošljavanja i osposobljavanja, usluga za beskućnike, usluga izvanškolske skrbi, skrbi o djeci te dugotrajne skrbi. Usluge koje primaju potporu mogu biti javne, privatne i/ili se mogu pružati u zajednici te ih mogu pružati različiti subjekti, to jest javne uprave, privatna poduzeća, socijalna poduzeća, nevladine organizacije.

(7)

ESF-om bi se trebala preuzeti obveza bavljenja problemom ranog napuštanja škole, promicanja jednakog pristupa kvalitetnom obrazovanju, ulaganja u strukovno obrazovanje i osposobljavanje, poboljšanja važnosti tržišta rada za sustave obrazovanja i osposobljavanja te jačanja cjeloživotnog učenja, uključujući formalne, neformalne i informalne načine učenja.

(8)

Osim navedenih prioriteta, u slabije razvijenim regijama i državama članicama te s ciljem povećanja gospodarskog rasta i prilika za zapošljavanje trebalo bi unaprijediti učinkovitost javne uprave na nacionalnoj i regionalnoj razini, kao i sposobnost javne uprave da djeluje participativno. Trebalo bi ojačati institucionalne kapacitete dionika, uključujući nevladine organizacije, koji osiguravaju zapošljavanje, obrazovanje, osposobljavanje i socijalne politike, između ostalog u području antidiskriminacijske politike.

(9)

Potpora u okviru prioriteta ulaganja „lokalni razvoj pod vodstvom zajednice” može doprinijeti svim tematskim ciljevima utvrđenima ovom Uredbom. Strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice koje dobivaju potporu iz ESF-a trebale bi biti uključive u odnosu na osobe u nepovoljnom položaju koje žive na zadanom području, kako u pogledu upravljanja lokalnim akcijskim skupinama, tako i u pogledu sadržaja strategije.

(10)

Istovremeno je ključno podupirati razvoj i konkurentnost mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća Unije te osigurati da se ljudi usvajanjem odgovarajućih vještina i prilikama za cjeloživotno učenje mogu prilagoditi novim izazovima kao što su prijelaz na gospodarstvo utemeljeno na znanju, digitalni program te prijelaz na energetski učinkovitiju ekonomiju s niskom razinom emisije CO2. Slijedeći svoje primarne tematske ciljeve, ESF bi trebao doprinijeti suočavanju s tim izazovima. U tom bi se kontekstu ESF-om trebalo podupirati prijelaz radne snage iz škole na posao, prema zelenijim vještinama i poslovima te bi se trebao riješavati problem manjka vještina, uključujući u sektorima energetske učinkovitosti, obnovljivih izvora energije i održivog prometa. ESF-om bi se također trebalo doprinijeti kulturnim i kreativnim vještinama. Sociokulturni, kreativni i kulturni sektori važni su jer se posredno odnose na ciljeve ESF-a; njihov bi se potencijal stoga trebao bolje uključiti u projekte i programiranje u okviru ESF-a.

(11)

S obzirom na trajnu potrebu da se pristupi rješavanju problema nezaposlenosti mladih u cijeloj Uniji, trebalo bi uspostaviti Inicijativu za zapošljavanje mladih za najviše pogođene regije. U tim bi regijama Inicijativa za zapošljavanje mladih trebala biti podupirati mlade koji nisu zaposleni, ne obrazuju se niti se osposobljavaju, koji su nezaposleni ili su neaktivni, na taj način potkrjepljujući i ubrzavajući provedbu aktivnosti koje se financiraju iz ESF-a. Dodatna sredstva trebala bi se posebno dodijeliti Inicijativi za zapošljavanje mladih te bi ih trebalo uskladiti sa sredstvima ESF-a u najviše pogođenim regijama. S obzirom na to da je namijenjena osobama a ne strukturama, Inicijativa za zapošljavanje mladih trebala bi imati za cilj dopuniti druge operacije koje se financiraju iz ESF-a i nacionalne mjere namijenjene mladima koji nisu zaposleni, ne obrazuju se niti se osposobljavaju, uključujući provedbom Jamstva za mlade u skladu s Preporukom Vijeća od 22. travnja 2013. o uspostavi Jamstva za mlade (4), kojom se predviđa da bi mladi trebali primiti kvalitetnu ponudu poslova, stalnog obrazovanja, naukovanja ili stažiranja u roku od četiri mjeseca od trenutka kad su postali nezaposleni ili su napustili formalno obrazovanje. Inicijativom za zapošljavanje mladih mogu se također poduprijeti djelovanja protiv ranog napuštanja škole. Pristup mladih i njihovih obitelji ili uzdržavanih osoba socijalnim davanjima ne bi trebao ovisiti o sudjelovanju mladih u Inicijativi za zapošljavanje mladih.

(12)

Inicijativa za zapošljavanje mladih trebala bi biti u potpunosti uključena u programiranje u okviru ESF-a, ali bi prema potrebi radi postizanja njezinih ciljeva trebalo predvidjeti posebne odredbe povezane s Inicijativom za zapošljavanje mladih. Potrebno je pojednostaviti i olakšati provedbu Inicijative za zapošljavanje mladih, osobito u pogledu odredbi o financijskom upravljanju i uređenja tematske koncentracije. Kako bi se osigurala jasna demonstracija i informiranje o rezultatima Inicijative za zapošljavanje mladih, trebalo bi predvidjeti posebno praćenje i evaluaciju te mjere informiranja i promidžbe. Organizacije mladih trebale bi sudjelovati u raspravama odbora za praćenje o pripremi i provedbi, uključujući evaluaciju, Inicijative za zapošljavanje mladih.

(13)

ESF-om bi se trebalo doprinijeti strategiji Europa 2020. osiguravanjem veće koncentracije potpore na prioritete Unije. Minimalni udio financiranja kohezijske politike za ESF uspostavljen je u skladu s člankom 92. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1303/2013. Posebno bi trebalo povećati potporu ESF-a za borbu protiv socijalne isključenosti i siromaštva pomoću minimalne namjenske dodjele sredstava u iznosu od 20 % cjelokupnih sredstava ESF-a za svaku državu članicu. Odabir i broj prioriteta ulaganja za potporu iz ESF-a također bi trebalo ograničiti, u skladu sa stupnjem razvijenosti podupiranih regija.

(14)

Radi osiguravanja boljeg praćenja i boljeg ocjenjivanja rezultata postignutih mjerama koje se podupiru ESF-om na razini Unije, ovom bi Uredbom trebalo uspostaviti zajednički niz pokazatelja ostvarenja i pokazatelja rezultata. Takvi pokazatelji trebali bi odgovarati prioritetu ulaganja i vrsti djelovanja koje se podupire u skladu s ovom Uredbom i relevantnim odredbama Uredbe (EU) br. 1303/2013. Pokazatelje bi prema potrebi trebali nadopuniti pokazatelji rezultata pojedinih programa i/ili pokazatelji ostvarenja pojedinih programa.

(15)

Države članice potiču se da izvješćuju o učincima ulaganja u okviru ESF-a na osiguravanje jednakih mogućnosti, jednakog pristupa i integracije marginaliziranih skupina u svim operativnim programima.

(16)

Uzimajući u obzir zahtjeve u vezi sa zaštitom podataka povezane s prikupljanjem i pohranjivanjem osjetljivih podataka o sudionicima, države članice i Komisija trebale bi redovito ocjenjivati djelotvornost, učinkovitost i učinak potpore iz ESF-a na promicanje društvene uključenosti i suzbijanje siromaštva, posebno osoba u nepovoljnom položaju kao što su Romi. Države članice potiču se da u nacionalnim socijalnim izvješćima, kojai su priložena njihovim nacionalnim programima reformi, izvijeste o inicijativama koje se financiraju u okviru ESF-a, pogotovo u vezi s marginaliziranim zajednicama poput Roma i migranata.

(17)

Učinkovita i djelotvorna provedba djelovanja koja se podupiru ESF-om ovisi o dobrom upravljanju i partnerstvu svih relevantnih teritorijalnih i socioekonomskih dionika, uzimajući u obzir dionike na regionalnoj i lokalnoj razini, posebno krovna udruženja koja predstavljaju lokalna i regionalna tijela, organizacije civilnog društva, gospodarske i, posebno, socijalne partnere i nevladine organizacije. Stoga bi države članice trebale osigurati sudjelovanje socijalnih partnera i nevladinih organizacija u strateškom upravljanju ESF-om, od oblikovanja prioriteta za operativne programe do provedbe i evaluacije rezultata ESF-a.

(18)

Države članice i Komisija trebale bi osigurati da se provedbom prioriteta koji se financiraju iz ESF-a doprinosi promicanju ravnopravnosti muškaraca i žena u skladu s člankom 8. UFEU-a. Evaluacije su pokazale važnost pravovremenog i dosljednog vođenja računa o aspektu ravnopravnosti spolova u svim dimenzijama i u svim fazama pripreme, praćenja, provedbe i evaluacije operativnih programa, istovremeno osiguravajući da se poduzimaju posebna djelovanja za promicanje ravnopravnosti spolova, ekonomske neovisnosti žena, obrazovanja i unapređenja vještina te ponovnog uključivanja žena koje su bile žrtve nasilja na tržište rada i u društvo.

(19)

U skladu s člankom 10. UFEU-a, provedba prioriteta financiranih iz ESF-a trebala bi doprinijeti borbi protiv diskriminacije na temelju spola, rase, etničkog podrijetla, religije ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije, poklanjajući posebnu pozornost onima koji su izloženi višestrukoj diskriminaciji. Diskriminaciju na temelju spola trebalo bi tumačiti u širem smislu tako da obuhvaća druge rodne aspekte u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije. Provedbom prioriteta financiranih iz ESF-a također bi se trebalo doprinijeti promicanju jednakih mogućnosti. ESF-om bi se trebalo podupirati ispunjavanje obveze Unije na temelju Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom u odnosu na, između ostalog, obrazovanje, rad, zapošljavanje te osiguravanje pristupa. ESF-om bi se također trebalo promicati prijelaz s pružanja njege u ustanovama na pružanje njege u zajednici. ESF-om se ne bi trebalo podupirati djelovanje koje doprinosi segregaciji ili socijalnoj isključenosti.

(20)

Potpora društvenim inovacijama doprinosi stvaranju politika koje više uzimaju u obzir društvene promjene. ESF-om bi se trebalo poticati i podupirati inovativna socijalna poduzeća i poduzetnike, kao i inovativne projekte koje vode nevladine organizacije i drugi dionici socijalne ekonomije. Ispitivanje i evaluacija inovativnih rješenja prije njihova jačanja posebno je važno za unapređenje učinkovitosti politika i stoga opravdava posebnu potporu iz ESF-a. Ako se pokažu djelotvornima, inovativna rješenja mogla bi uključivati razvoj socijalnih pokazatelja, kao što je na primjer socijalno označivanje.

(21)

Transnacionalna suradnja ima znatnu dodatnu vrijednost i stoga bi je trebale podupirati sve države članice osim u opravdanim slučajevima, uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti. Također je potrebno ojačati ulogu Komisije u omogućavanju razmjena iskustava i koordinaciji provedbe relevantnih inicijativa.

(22)

Kako bi se potaknuo integrirani i holistički pristup zapošljavanju i socijalnoj uključenosti, ESF-om bi se trebala podupirati međusektorska i teritorijalna partnerstva.

(23)

Mobilizacija regionalnih i lokalnih dionika trebala bi pomoći ispunjavanju strategije Europa 2020. i njezinih glavnih ciljeva. Mogu se koristiti i podupirati teritorijalni paktovi, lokalne inicijative za zapošljavanje i socijalnu uključenost, održive i uključive strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice u gradskim i ruralnim područjima i održive strategije urbanog razvoja kako bi se regionalna i lokalna tijela, gradovi, socijalni partneri i nevladine organizacije aktivnije uključili u pripremu i provedbu operativnih programa.

(24)

Uredbom (EU) br. 1303/2013 predviđa se uspostava pravila o prihvatljivosti izdataka na nacionalnoj razini, s određenim iznimkama za koje je potrebno utvrditi posebne odredbe u odnosu na ESF.

(25)

S ciljem pojednostavljivanja korištenja ESF-a i smanjenja rizika od pogreške, te u odnosu na posebnosti operacija koje se podupiru ESF-om, prikladno je utvrditi odredbe koje nadopunjuju Uredbu (EU) br. [1303/2013] u odnosu na prihvatljivost izdataka.

(26)

Upotreba standardnih veličina jediničnih troškova, paušalnih iznosa i financiranja fiksnim iznosima trebala bi dovesti do pojednostavljenja za korisnike i smanjenja administrativnog opterećenja za sve projektne partnere ESF-a.

(27)

Važno je osigurati dobro financijsko upravljanje svakog operativnog programa i njegovu provedbu na najučinkovitiji i najpristupačniji način. Države članice trebale bi se suzdržati od dodavanja pravila koja korisniku otežavaju korištenje fondova.

(28)

Države članice i regije trebalo bi poticati da financijskim instrumentima povećaju doprinose za ESF radi podupiranja, na primjer, studenata, otvaranja radnih mjesta, mobilnosti radnika, socijalne uključenosti i socijalnog poduzetništva.

(29)

ESF-om bi se trebali dopuniti drugi programi Unije i trebalo bi razviti bliske sinergije između ESF-a i drugih financijskih instrumenata Unije.

(30)

Ulaganje u ljudski kapital glavna je poluga na koju se Unija može osloniti kako bi osigurala međunarodnu konkurentnost i održiv oporavak svojega gospodarstva. Ako nije popraćena usklađenom strategijom za razvoj ljudskog kapitala koja je usmjerena razvoju, nikakva vrsta ulaganja ne može dovesti do strukturnih reformi. Stoga je potrebno osigurati da se u programskom razdoblju 2014. - 2020. sredstvima namijenjenima poboljšanju vještina i povećanju razine zaposlenosti omogućuje poduzimanje mjera u odgovarajućem opsegu.

(31)

Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi uspostave definicije standardnih veličina jediničnih troškova i paušalnih iznosa te njihovih najvećih iznosa u skladu s različitim vrstama aktivnosti. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(32)

Odbor predviđen u članku 163. UFEU-a trebao bi pomagati Komisiji u upravljanju ESF-om.

(33)

S obzirom na to da se ovom Uredbom zamjenjuje Uredba (EZ) br. 1081/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (5), tu bi uredbu trebalo staviti izvan snage. Međutim, ova Uredba ne bi trebala utjecati na nastavak ni na izmjenu pomoći koju je Komisija odobrila na temelju Uredbe (EZ) br. 1081/2006 ili bilo kojeg drugog propisa koji se primjenjuje na tu pomoć na dan 31. prosinca 2013. Ta uredba ili takav drugi propis trebali bi se dosljedno tome nastaviti primjenjivati nakon 31. prosinca 2013. na tu pomoć ili dotične operacije do njihova zatvaranja. Zahtjevi za pomoć podneseni ili odobreni u skladu s Uredbom (EZ) br. 1081/2006 trebali bi ostati važeći.

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom utvrđuju zadaće Europskog socijalnog fonda (ESF), uključujući Inicijativu za zapošljavanje mladih, područje primjene njegove potpore, posebne odredbe i vrste prihvatljivih izdataka za isplatu pomoći.

Članak 2.

Zadaće

1.   ESF-om se promiču visoke stope zaposlenosti i kvaliteta radnih mjesta, unapređuje se pristup tržištu rada, podupire se geografska i profesionalna mobilnost radnika i olakšava njihova prilagodba industrijskim promjenama i promjenama u proizvodnim sustavima potrebnima za održiv razvoj, potiče se visoka razina obrazovanja i osposobljavanja za sve i podržava prijelaz mladih iz škole na posao, bori se protiv siromaštva, jača se društvena uključenost, promiče se ravnopravnost spolova, nediskriminacija i jednake mogućnosti, te se na taj način doprinosi prioritetima Unije u pogledu jačanja ekonomske, socijalne i teritorijalne kohezije.

2.   ESF ispunjava zadaće utvrđene u stavku 1. pružanjem potpore državama članicama u ostvarivanju prioriteta i glavnih ciljeva strategije Unije za pametan, održiv i uključiv rast („strategija Europa 2020.”) te omogućavanjem državama članicama da se suoče sa svojim posebnim izazovima u vezi s ostvarivanjem ciljeva strategije Europa 2020. ESF-om se podupire izrada i provedba politika i mjera koje su povezane s njegovim zadaćama, uzimajući u obzir relevantne integrirane smjernice te relevantne preporuke za pojedinu zemlju donesene u skladu s člankom 121. stavkom 2. i relevantne preporuke Vijeća donesene u skladu s člankom 148. stavkom 4. UFEU-a i prema potrebi, na nacionalnoj razini, nacionalne programe reformi kao i druge relevantne nacionalne strategije i izvješća.

3.   Od ESF-a imaju koristi ljudi, uključujući osobe u nepovoljnom položaju kao što su dugotrajno nezaposleni, osobe s invaliditetom, migranti, pripadnici etničkih manjina, marginaliziranih zajednica i osobe svih dobnih skupina koje su izložene siromaštvu i socijalnoj isključenosti. ESF-om se također pruža potpora radnicima, poduzećima, uključujući dionike u socijalnoj ekonomiji, i poduzetnicima, kao i sustavima i strukturama kako bi se olakšala njihova prilagodba na nove izazove, uključujući smanjenje neusklađenosti vještina, te promicalo dobro upravljanje, društveni napredak i provedba reformi, posebno u području zapošljavanja, obrazovanja, osposobljavanja i socijalnih politika.

Članak 3.

Područje primjene potpore

1.   U skladu s tematskim ciljevima iz članka 9. prvog stavka točaka (8), (9), (10) i (11) Uredbe (EU) br. 1303/2013, koji odgovaraju točkama (a), (b), (c) i (d) ovog stavka, te u skladu s njegovim zadaćama, ESF-om se pruža potpora sljedećim prioritetima ulaganja:

(a)

Za tematski cilj „Promicanje održivog i kvalitetnog zapošljavanja i podrška mobilnosti radne snage”:

i.

pristup zapošljavanju za osobe koje traže posao i neaktivne osobe, uključujući one koji su dugotrajno nezaposleni i one koji su daleko od tržišta rada, kao i provedbom lokalnih inicijativa za zapošljavanje i potpore za mobilnost radne snage;

ii.

održiva integracija mladih na tržište rada, posebno onih koji nisu zaposleni, ne obrazuju se niti osposobljavaju, uključujući mlade koji su izloženi riziku od socijalne isključenosti i mlade iz marginaliziranih zajednica, uključujući provedbom Jamstva za mlade;

iii.

samozapošljavanje, poduzetništvo i osnivanje poduzeća, uključujući inovativna mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća;

iv.

ravnopravnost između muškaraca i žena u svim područjima, uključujući u pristupu zaposšljavanju, napredovanju u karijeri, postizanju ravnoteže između posla i privatnog života te promicanju jednake plaće za jednak rad;

v.

prilagodba radnika, poduzeća i poduzetnika promjenama;

vi.

aktivno i zdravo starenje;

vii.

modernizacija ustanova tržišta rada kao što su javne i privatne službe za zapošljavanje te bolja usklađenost s potrebama tržišta rada, uključujući putem djelovanja koja povećavaju transnacionalnu mobilnost radne snage, kao i putem programa mobilnosti, te bolja suradnja institucija i relevantnih dionika;

(b)

Za tematski cilj „Promicanje socijalne uključenosti, borba protiv siromaštva i svake diskriminacije”:

i.

aktivna uključenost, uključujući s ciljem promicanja jednakih mogućnosti te aktivnog sudjelovanja i poboljšanja zapošljivosti;

ii.

socioekonomska integracija marginaliziranih zajednica poput Roma;

iii.

suzbijanje svih oblika diskriminacije i promicanje jednakih mogućnosti;

iv.

poboljšanje pristupa pristupačnim, održivim i visokokvalitetnim uslugama, uključujući usluge zdravstvene skrbi i socijalne usluge od općeg interesa;

v.

promicanje socijalnog poduzetništva i strukovne integracije u socijalnim poduzećima te socijalne ekonomije i ekonomije solidarnosti radi olakšavanja pristupa zapošljavanju;

vi.

strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice;

(c)

Za tematski cilj „Ulaganje u obrazovanje, osposobljavanje i strukovno osposobljavanje za vještine i cjeloživotno učenje”:

i.

smanjivanje i sprečavanje ranog napuštanja škole i promicanje jednakog pristupa kvalitetnom predškolskom, osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju, uključujući formalne, neformalne i informalne načine učenja za ponovno uključivanje u obrazovanje i osposobljavanje;

ii.

poboljšanje kvalitete i učinkovitosti tercijarnog i ekvivalentnog obrazovanja te pristupa njemu radi povećanja sudjelovanja u njemu i njegova stjecanja, posebno za skupine u nepovoljnom položaju;

iii.

povećanje jednakog pristupa cjeloživotnom učenju za sve dobne skupine u formalnom, neformalnom i informalnom okruženju, unapređenje znanja, vještina i kompetencija radne snage, promicanje fleksibilnih načina učenja, između ostalog profesionalnim savjetovanjem i potvrđivanjem stečenih kompetencija;

iv.

poboljšanje značaja obrazovnih sustava i sustava osposobljavanja za tržište rada, olakšavanje prijelaza iz škole na posao, jačanje sustava strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te njihove kvalitete, između ostalog mehanizmima za predviđanje vještina, prilagodbom nastavnih planova i programa te uvođenjem i razvojem sustava učenja koji se temelje na radu, uključujući dualne sustave učenja i programe naukovanja;

(d)

Za tematski cilj „Jačanje institucionalnih kapaciteta javnih tijela i zainteresiranih strana te učinkovite javne uprave”:

i.

ulaganje u institucionalne kapacitete te u učinkovitost javnih uprava i javnih usluga na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini s ciljem reformiranja, boljeg uređivanja i dobrog upravljanja;

Ovaj prioritet ulaganja primjenjuje se samo u državama članicama koje su prihvatljive za potporu iz Kohezijskog fonda ili u državama članicama koje imaju jednu ili više regija razine NUTS 2 iz članku 90. stavka 2. točke (a) Uredbe (EU) br. 1303/2013.

ii.

izgradnja kapaciteta za sve dionike koji osiguravaju obrazovanje, cjeloživotno obrazovanje, osposobljavanje te zapošljavanje i socijalne politike, uključujući uz pomoć sektorskih i teritorijalnih paktova radi omogućavanja reformi na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini.

2.   Prioritetima ulaganja koji su navedeni u stavku 1. ESF-om se također doprinosi drugim tematskim ciljevima koji su navedeni u članku 9. prvom stavku Uredbe (EU) br. 1303/2013, a ponajprije pomoću:

(a)

potpore prelasku na gospodarstvo s niskom razinom emisije CO2, otpornog na klimatske promjene, koje učinkovito koristi resurse i okolišno je održivo, poboljšanjem sustava obrazovanja i osposobljavanja potrebnih za prilagodbu vještina i kvalifikacija, unapređenje vještina radne snage i stvaranje novih radnih mjesta u sektorima povezanim s okolišem i energijom;

(b)

poboljšanja pristupa informacijskim i komunikacijskim tehnologijama te njihove uporabe i kvalitete razvijanjem digitalne pismenosti i e-učenja te ulaganja u elektroničku uključenost, elektroničke vještine i povezane poduzetničke vještine;

(c)

jačanja istraživanja, tehnološkog razvoja i inovacija razvijanjem poslijediplomskih studija i poduzetničkih vještina, osposobljavanjem za istraživače, aktivnostima umrežavanja i partnerstvima među visokim učilištima, istraživačkim i tehnološkim centrima te poduzećima;

(d)

unapređenja konkurentnosti i dugoročne održivosti malih i srednjih poduzeća, promicanjem prilagodljivosti poduzeća, menadžera i radnika, povećanim ulaganjem u ljudski kapital i potporom tijelima koja pružaju praktično strukovno obrazovanje i osposobljavanje.

Članak 4.

Dosljednost i tematska koncentracija

1.   Države članice osiguravaju da su strategija i djelovanja utvrđeni u njihovim operativnim programima usklađeni s, te da odgovaraju, izazovima koji su identificirani u njihovim nacionalnim programima reformi kao i, prema potrebi, u njihovim drugim nacionalnim strategijama za borbu protiv nezaposlenosti, siromaštva i socijalne isključenosti, te u relevantnim preporukama Vijeća donesenima u skladu s člankom 148. stavkom 4. UFEU-a radi doprinosa postizanju glavnih ciljeva strategije Europa 2020. u pogledu zapošljavanja, obrazovanja i smanjenja siromaštva.

2.   U svakoj se državi članici najmanje 20 % ukupnih sredstava ESF-a dodjeljuje tematskom cilju „Promicanje socijalne uključenosti, borba protiv siromaštva i svake diskriminacije” navedenom u članku 9. prvom stavku točki 9. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

3.   Države članice tematsku koncentraciju provode u skladu sa sljedećim modalitetima:

(a)

za razvijenije regije, države članice koncentriraju najmanje 80 % sredstava ESF-a za svaki operativni program na najviše pet prioriteta ulaganja utvrđenih u članku 3. stavku 1.;

(b)

za tranzicijske regije, države članice koncentriraju najmanje 70 % sredstava ESF-a za svaki operativni program na najviše pet prioriteta ulaganja utvrđenih u članku 3. stavku 1.;

(c)

za manje razvijene regije, države članice koncentriraju najmanje 60 % sredstava ESF-a za svaki operativni program na najviše pet prioriteta ulaganja utvrđenih u članku 3. stavku 1.

4.   Prioritetne osi iz članka 11. stavka 1. isključene su iz izračuna postotaka navedenih u stavcima 2. i 3. ovog članka.

Članak 5.

Pokazatelji

1.   Zajednički pokazatelji ostvarenja i rezultata, kako su navedeni u Prilogu I. ovoj Uredbi, te prema potrebi pokazatelji pojedinih programa koriste se u skladu s člankom 27. stavkom 4. i člankom 96. stavkom 2. točkom (b) podtočkama ii. i iv. Uredbe (EU) br. 1303/2013. Za sve prioritete ulaganja prijavljuju se svi zajednički pokazatelji ostvarenja i rezultata. Pokazatelji rezultata navedeni u Prilogu II. ovoj Uredbi prijavljuju se u skladu sa stavkom 2. ovog članka. Kad je to primjenjivo, podaci se razvrstavaju prema spolu.

Za zajedničke pokazatelje ostvarenja i pokazatelje ostvarenja pojedinih programa osnovne vrijednosti postavljaju se na nulu. Ako je to važno zbog naravi operacija koje se podupiru, kumulativne kvantificirane ciljne vrijednosti za te pokazatelje utvrđuju se za 2023. godinu. Pokazatelji ostvarenja izražavaju se u apsolutnim iznosima.

Za one zajedničke pokazatelje rezultata i pokazatelje rezultata pojedinih programa za koje je utvrđena kumulativna kvantificirana ciljna vrijednost za 2023. godinu osnovne se vrijednosti postavljaju korištenjem zadnjih dostupnih podataka ili drugih relevantnih izvora informacija. Pokazatelji rezultata pojedinih programa i povezane ciljne vrijednosti mogu se izraziti u vidu količine ili kvalitete.

2.   Pored stavka 1., pokazatelji rezultata navedeni u Prilogu II. ovoj Uredbi koriste se za sve operacije koje se podupiru u okviru prioriteta ulaganja iz članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. za provedbu Inicijative za zapošljavanje mladih. Svi pokazatelji navedeni u Prilogu II. ovoj Uredbi povezani su s kumulativnom kvantificiranom ciljnom vrijednošću za 2023. godinu i osnovnom vrijednošću.

3.   Zajedno s godišnjim izvješćem o provedbi, svako upravljačko tijelo elektroničkim putem šalje strukturirane podatke za svaku prioritetnu os, razvrstane prema prioritetima ulaganja. Podaci se šalju za kategorije intervencija iz članka 96. stavka 2. točke (b) podtočke vi. Uredbe (EU) br. 1303/2013 i pokazatelje ostvarenja i rezultata. Odstupajući od članka 50. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1303/2013, podaci poslani za pokazatelje ostvarenja i rezultata moraju biti povezani s vrijednostima za djelomično ili u potpunosti provedene operacije.

POGLAVLJE II.

POSEBNE ODREDBE ZA PROGRAMIRANJE I PROVEDBU

Članak 6.

Uključivanje partnera

1.   Sudjelovanje partnera iz članka 5. Uredbe (EU) br. 1303/2013 u provedbi operativnih programa može imati oblik okvirnih bespovratnih sredstava kako je određeno u članku 123. stavku 7. Uredbe (EU) br. 1303/2013. U tim slučajevima, u operativnom programu utvrđuje se dio operativnog programa na koji se odnose okvirna bespovratna sredstva, uključujući okvirnu dodjelu financijskih sredstava iz svake prioritetne osi.

2.   Radi poticanja odgovarajućeg sudjelovanja socijalnih partnera u djelovanjima koja se podupiru ESF-om, upravljačka tijela operativnog programa u regiji definiranoj u članku 90. stavku 2. točki (a) ili (b) Uredbe (EU) br. 1303/2013 ili u državi članici koja je prihvatljiva za potporu iz Kohezijskog fonda osiguravaju da se u skladu s potrebama odgovarajući iznos sredstava iz ESF-a dodjeljuje aktivnostima izgradnje kapaciteta u obliku osposobljavanja, mjera umrežavanja i jačanja socijalnog dijaloga te aktivnostima koje se provode zajedno sa socijalnim partnerima.

3.   Radi poticanja odgovarajućeg sudjelovanja nevladinih organizacija u djelovanjima koja se podupiru ESF-om te njihova pristupa tim djelovanjima, posebno u područjima socijalne uključenosti, ravnopravnosti spolova i jednakih mogućnosti, upravljačka tijela operativnog programa u regiji definiranoj u članku 90. stavku 2. točki (a) ili (b) Uredbe (EU) br. 1303/2013 ili u državi članici koja je prihvatljiva za potporu iz Kohezijskog fonda osiguravaju da se odgovarajući iznos sredstava iz ESF-a dodjeljuje izgradnji kapaciteta nevladinih organizacija.

Članak 7.

Promicanje ravnopravnosti muškaraca i žena

Države članice i Komisija promiču ravnopravnost muškaraca i žena integracijom načela ravnopravnosti, kako je navedeno u članku 7. Uredbe (EU) br. 1303/2013, tijekom pripreme, provedbe, praćenja i evaluacije operativnih programa. U okviru ESF-a države članice i Komisija također podupiru konkretna ciljana djelovanja u sklopu bilo kojeg prioriteta ulaganja iz članka 3., a posebno iz članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iv. ove Uredbe, s ciljem povećanja održivog sudjelovanja i napredovanja žena u zapošljavanju i na taj način suzbijanja feminizacije siromaštva, smanjenja segregacije utemeljene na spolu, borbe protiv rodnih stereotipa na tržištu rada, u obrazovanju i osposobljavanju, te promicanja usklađivanja poslovnog i privatnog života za sve kao i jednake podjele odgovornosti brige za djecu između muškaraca i žena.

Članak 8.

Promicanje jednakih mogućnosti i nediskriminacije

Države članice i Komisija promiču jednake mogućnosti za sve, bez diskriminacije na temelju spola, rase ili etničkog podrijetla, religije ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije integriranjem načela nediskriminacije, kako je navedeno u članku 7. Uredbe (EU) br. 1303/2013. U okviru ESF-a, države članice i Komisija također podupiru konkretna djelovanja u sklopu bilo kojeg prioriteta ulaganja iz članka 3, a posebno iz članka 3. stavka 1. točke (b) podtočke iii. ove Uredbe. Cilj tih djelovanja je suzbijanje svih oblika diskriminacije, kao i poboljšanje osiguravanja pristupa za osobe s invaliditetom kako bi se poboljšala integracija u rad, obrazovanje i osposobljavanje i na taj način povećala socijalnu uključenost, smanjujući nejednakosti u pogledu obrazovnih postignuća i zdravstvenog stanja te olakšavajući prijelaz s pružanja njege u ustanovama na pružanje njege u zajednici, posebno za one koji su suočeni s višestrukom diskriminacijom.

Članak 9.

Socijalne inovacije

1.   ESF-om se promiču socijalne inovacije u okviru svih područja koja pripadaju njegovom području primjene, kako je određeno u članku 3. ove Uredbe, posebno s ciljem ispitivanja, evaluacije i jačanja inovativnih rješenja, uključujući na lokalnoj i regionalnoj razini, radi rješavanja socijalnih potreba, u partnerstvu s relevantnim partnerima i posebno sa socijalnim partnerima.

2.   Države članice utvrđuju, bilo u svojim operativnim programima ili kasnije tijekom provedbe, područja socijalnih inovacija koja odgovaraju posebnim potrebama država članica.

3.   Komisija olakšava izgradnju kapaciteta za socijalne inovacije, posebno podupiranjem uzajamnog učenja, uspostavljanjem mreža te širenjem i promicanjem dobrih praksi i metodologija.

Članak 10.

Transnacionalna suradnja

1.   Države članice podržavaju transnacionalnu suradnju s ciljem promicanja uzajamnog učenja, povećavajući na taj način djelotvornost politika koje se podupiru ESF-om. Transnacionalna suradnja uključuje partnere iz najmanje dviju država članica.

2.   Odstupajući od stavka 1., države članice sa samo jednim operativnim programom koji se podupire ESF-om ili jednim operativnim programom koji se financira iz više fondova mogu, u opravdanim slučajevima i uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti, iznimno odlučiti da neće podupirati djelovanja u području transnacionalne suradnje.

3.   Države članice u partnerstvu s relevantnim partnerima mogu odabrati teme za transnacionalnu suradnju s popisa zajedničkih tema koji predlaže Komisija i potvrđuje Odbor iz članka 25. ili odabrati druge teme koje odgovaraju njihovim posebnim potrebama.

4.   Komisija zajedničkim učenjem te koordiniranim ili zajedničkim djelovanjem olakšava transnacionalnu suradnju o zajedničkim temama s popisa iz stavka 3. i prema potrebi drugim temama koje odaberu države članice. Komisija posebno upravlja platformom na razini EU-a radi olakšavanja stvaranja transnacionalnih partnerstva, razmjene iskustava, izgradnje kapaciteta i umrežavanja, kao i iskorištavanja i širenja relevantnih rezultata. Nadalje, Komisija razvija usklađen provedbeni okvir, uključujući zajedničke kriterije prihvatljivosti, vrste i vremenski okvir djelovanja te zajedničke metodološke pristupe praćenja i evaluacije s ciljem olakšavanja transnacionalne suradnje.

Članak 11.

Posebne odredbe fonda za operativne programe

1.   Odstupajući od članka 96. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013, operativnim programima mogu se utvrditi prioritetne osi za provedbu socijalnih inovacija i transnacionalne suradnje iz članaka 9. i 10. ove Uredbe.

2.   Odstupajući od članka 120. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1303/2013, najveća stopa sufinanciranja za prioritetnu os povećava se za deset postotnih bodova, no ne prelazi 100 % kada je cijela prioritetna os posvećena socijalnim inovacijama ili transnacionalnoj suradnji, ili njihovoj kombinaciji.

3.   Pored odredbe predviđene u članku 96. stavku 3. Uredbe (EU) br. 1303/2013, operativnim programima također se utvrđuju doprinosi u okviru planiranih djelovanja koja se podupiru ESF-om:

(a)

tematskim ciljevima navedenima u članku 9. prvom stavku 1. točkama od 1. do 7. Uredbe (EU) br. 1303/2013, prema potrebi po prioritetnim osima;

(b)

socijalnim inovacijama i transnacionalnoj suradnji, kako je navedeno u člancima 9. i 10. ove Uredbe, kada oni nisu obuhvaćeni posebnom prioritetnom osi.

Članak 12.

Posebne odredbe o postupanju s određenim teritorijalnim značajkama

1.   ESF-om se mogu podupirati strategije lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice u gradskim i ruralnim područjima, kako je navedeno u člancima 32., 33. i 34. Uredbe (EU) br. 1303/2013, teritorijalni paktovi i lokalne inicijative za zapošljavanje, uključujući zapošljavanje mladih, obrazovanje i socijalnu uključenost kao i integrirana teritorijalna ulaganja (ITU), kako je navedeno u članku 36. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

2.   Kao nadopuna intervencijama EFRR-a iz članka 7. Uredbe (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (6), ESF-om se, može podupirati održiv urbani razvoj strategijama koje sadrže integrirana djelovanja za suočavanje s gospodarskim, okolišnim i socijalnim izazovima koji pogađaju urbana područja, a koje su države članice identificirale na temelju načela utvrđenih u njihovim dotičnim sporazumima o partnerstvu.

POGLAVLJE III.

POSEBNE ODREDBE ZA FINANCIJSKO UPRAVLJANJE

Članak 13.

Prihvatljivost izdataka

1.   ESF-om se daje potpora za prihvatljive izdatke koji, kako je navedeno u članku 120. stavku 2. točki (b) Uredbe (EU) br. 1303/2013, mogu obuhvaćati sva financijska sredstva kojima zajednički doprinose poslodavci i radnici.

2.   ESF-om se može dati potpora za izdatke nastale za operacije koje se odvijaju izvan programskog područja, no unutar Unije, pod uvjetom da su ispunjena sljedeća dva uvjeta:

(a)

programsko područje ima koristi od operacije;

(b)

obveze koje tijela imaju za operativni program u vezi s upravljanjem, kontrolom i revizijom operacija ispunjavaju tijela odgovorna za operativni program u čijem okviru ta operacija prima potporu ili ona sklapaju dogovore s tijelima države članice u kojoj se operacija provodi, pod uvjetom da su u toj državi članici ispunjene obveze u vezi s upravljanjem, kontrolom i revizijom operacije.

3.   Unutar ograničenja od 3 % proračuna za operativni program ESF-a ili za dio operativnog programa koji se financira iz više fondova predviđen za ESF, izdaci nastali izvan Unije prihvatljivi su za doprinose iz ESF-a, pod uvjetom da se odnose na tematske ciljeve iz članka 3. stavka 1. točke (a) ili članka 3. stavka 1. točke (c) te pod uvjetom da je relevantni odbor za praćenje dao svoj pristanak za tu operaciju ili vrste operacija.

4.   Pored izdataka iz članka 69. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1303/2013, kupnja infrastrukture, zemljišta i nekretnina također nije prihvatljiva za doprinos iz ESF-a.

5.   Doprinosi u naravi u obliku naknada ili plaća koje pokriva treća strana u korist sudionika operacije mogu biti prihvatljivi za doprinos iz ESF-a pod uvjetom da su doprinosi u naravi nastali u skladu s nacionalnim pravilima, uključujući računovodstvena pravila, te da ne premašuju trošak koji snosi treća strana.

Članak 14.

Pojednostavljene mogućnosti financiranja

1.   Pored mogućnosti iz članka 67. Uredbe (EU) br. 1303/2013, Komisija može nadoknaditi izdatke koje su platile države članice na temelju standardnih veličina jediničnih troškova i paušalnih iznosa koje određuje Komisija. Tako izračunani iznosi smatraju se javnom potporom koja je isplaćena korisnicima i prihvatljivim izdacima za potrebe primjene Uredbe (EU) br. 1303/2013.

Za potrebe prvog podstavka, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 24. o vrsti obuhvaćenih operacija, definicijama standardnih veličina jediničnih troškova i paušalnim iznosima te njihovim maksimalnim iznosima, koji se mogu prilagoditi u skladu s mjerodavnim sporazumno dogovorenim metodama, vodeći računa o iskustvu stečenom tijekom prethodnog programskog razdoblja.

Isključivi cilj financijske revizije jest provjeriti jesu li ispunjeni uvjeti za nadoknadu od strane Komisije na temelju standardnih veličina jediničnih troškova i paušalnih iznosa.

Kada se koristi financiranje na temelju standardnih veličina jediničnih troškova i paušalnih iznosa u skladu s prvim podstavkom, države članice radi pružanja potpore operacijama mogu primijeniti vlastitu računovodstvenu praksu. Za potrebe ove Uredbe i Uredbe (EU) br. 1303/2013, takve računovodstvene prakse i proizašli iznosi ne podliježu reviziji tijela za reviziju ili Komisije.

2.   U skladu s člankom 67. stavkom 1. točkom (d) i stavkom 5. točkom (d) Uredbe (EU) br. 1303/2013, fiksni iznos do 40 % prihvatljivih izravnih troškova osoblja može se upotrijebiti za plaćanje preostalih prihvatljivih troškova operacije, bez obveze da država članica obavi izračun radi utvrđivanja primjenjive stope.

3.   Pored metoda navedenih u članku 67. stavku 5. Uredbe (EU) br. 1303/2013, ako javna potpora za bespovratna sredstva i povratnu pomoć nije veća od 100 000 EUR, iznosi iz članka 67. stavka 1. točaka (b), (c) i (d) Uredbe (EU) br. 1303/2013 mogu se odrediti ovisno o slučaju, s obzirom na nacrt proračuna koji je prethodno odobrilo upravljačko tijelo.

4.   Ne dovodeći u pitanje članak 67. stavak 4. Uredbe (EU) br. 1303/2013, bespovratna sredstva i povratna pomoć za koje javna potpora nije veća od 50 000 EUR u obliku su standardnih veličina jediničnih troškova ili paušalnog iznosa u skladu sa stavkom 1. ovog članka ili člankom 67. Uredbe (EU) br. 1303/2013, ili fiksnog iznosa u skladu s člankom 67. Uredbe (EU) br. 1303/2013, uz iznimku operacija koje primaju potporu u okviru sustava državnih potpora. U slučaju financiranja fiksnim iznosima, kategorije troškova koje se koriste za izračun stope mogu se nadoknaditi u skladu s člankom 67. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1303/2013.

Članak 15.

Financijski instrumenti

Na temelju članka 37. Uredbe (EU) br. 1303/2013, ESF može potporu djelovanju i politikama u okviru svojeg područja primjene dati pomoću financijskih instrumenata, uključujući mikrokredite i jamstvene fondove.

POGLAVLJE IV.

INICIJATIVA ZA ZAPOŠLJAVANJE MLADIH

Članak 16.

Inicijativa za zapošljavanje mladih

Inicijativom za zapošljavanje mladih daje se potpora borbi protiv nezaposlenosti mladih u prihvatljivim regijama Unije, pružajući potporu djelovanjima iz članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. ove Uredbe. Ona je usmjerena osobama mlađima od 25 godina koje nisu zaposlene, ne obrazuju se niti se osposobljavaju, koje borave u prihvatljivim regijama, koje su neaktivne ili nezaposlene, uključujući dugotrajnu nezaposlenost, bez obzira na to jesu li evidentirane kao osobe koje traže posao. Države članice mogu na dobrovoljnoj osnovi odlučiti proširiti ciljanu skupinu kako bi obuhvatila i osobe mlađe od 30 godina.

Za potrebe Inicijative za zapošljavanje mladih za razdoblje 2014. - 2015., „prihvatljive regije” su regije razine NUTS 2 koje su 2012. imale stope nezaposlenosti mladih osoba između 15 i 24 godine veće od 25 % i, za države članice u kojima je stopa nezaposlenosti mladih 2012. porasla za više od 30 %, regije razine NUTS 2 koje su 2012. imale stope nezaposlenosti mladih veće od 20 %.

Sredstva za Inicijativu za zapošljavanje mladih mogu se povećati za razdoblje od 2016. do 2020. godine u okviru proračunskog postupka u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) 1311/2013. Za utvrđivanje regija koje prihvatljivih za Inicijativu za zapošljavanje mladih za razdoblje od 2016. do 2020. godine, upućivanje na podatke iz 2012. u drugom podstavku tumači se kao upućivanje na posljednje dostupne godišnje podatke. Raspodjela dodatnih sredstava koju provodi država članica odvija se na isti način kao početna dodjela u skladu s Prilogom VIII. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

U dogovoru s Komisijom, država članica može odlučiti dodijeliti ograničeni iznos koji nije veći od 10 % sredstava iz okvira Inicijative za zapošljavanje mladih za mlade osobe koje borave u podregijama s visokom razinom nezaposlenosti mladih, a koje ne ulaze u prihvatljive regije razine NUTS 2.

Članak 17.

Tematska koncentracija

Posebna sredstva dodijeljena za Inicijativu za zapošljavanje mladih ne uzimaju se u obzir za potrebe izračuna tematske koncentracije iz članka 4.

Članak 18.

Programiranje

Inicijativa za zapošljavanje mladih integrirana je u programiranje ESF-a na temelju članka 96. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Države članice prema potrebi utvrđuju mehanizam programiranja za Inicijativu za zapošljavanje mladih u svojim sporazumima o partnerstvu i svojim operativnim programima.

Taj mehanizam programiranja može imati jedan ili više od sljedećih oblika:

(a)

posebni operativni program;

(b)

posebna prioritetna os u okviru operativnog programa;

(c)

dio jedne ili više prioritetnih osi.

Članci 9. i 10. ove Uredbe primjenjuju se i na Inicijativu za zapošljavanje mladih.

Članak 19.

Praćenje i evaluacija

1.   Uz dužnosti odbora za praćenje iz članka 110. Uredbe (EU) br. 1303/2013, odbor za praćenje barem jednom godišnje ocjenjuje provedbu Inicijative za zapošljavanje mladih u kontekstu operativnog programa i učinjenog napretka u ostvarivanju njegovih ciljeva.

2.   Godišnje izvješće o provedbi i završno izvješće, kako su navedeni u članku 50. stavcima 1. i 2. Uredbe (EU) br. 1303/2013, uključuju dodatne informacije o provedbi Inicijative za zapošljavanje mladih. Komisija Europskom parlamentu prosljeđuje sažetak tih izvješća, kako je navedeno u članku 53. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

Komisija prisustvuje godišnjoj raspravi o tim izvješćima u Europskom parlamentu.

3.   Od travnja 2015. i u godinama koje slijede te u isto vrijeme kad i godišnja izvješća o provedbi iz članka 50. stavaka 1. i 2. Uredbe (EU) br. 1303/2013, upravljačko tijelo elektroničkim putem Komisiji šalje strukturirane podatke za svaku prioritetnu os, ili bilo koji njezin dio, u okviru kojih se podupire Inicijativa za zapošljavanje mladih. Dostavljeni podaci o pokazateljima odnose se na vrijednosti pokazatelja utvrđenih u prilozima I. i II. ovoj Uredbi i, prema potrebi, na pokazatelje za pojedine programe. Odnose se na djelomično ili u potpunosti provedene operacije.

4.   U godišnjim izvješćima o provedbi iz članka 50. stavka 4. Uredbe (EU) br. 1303/2013 ili, prema potrebi, izvješću o napretku iz članka 111. stavka 4. Uredbe (EU) br. 1303/2013 i godišnjem izvješću o provedbi podnesenom do 31. svibnja 2016., navode se glavni zaključci evaluacija iz stavka 6. ovog članka. U izvješćima se također navodi i ocjenjuje kvaliteta ponuda za posao koje su dobili sudionici Inicijative za zapošljavanje mladih, uključujući osobe u nepovoljnom položaju, osobe iz marginaliziranih skupina i osobe koje obrazovanje napuštaju bez kvalifikacije. U izvješćima se isto tako navodi i ocjenjuje njihov napredak u stalnom obrazovanju, pronalaženju održivih i pristojnih poslova ili započinjanju naukovanja ili kvalitetnih stažiranja.

5.   Izvješća o napretku iz članka 52. Uredbe (EU) br. 1303/2013 uključuju dodatne informacije o Inicijativi za zapošljavanje mladih i procjenu njezine provedbe. Komisija Europskom parlamentu prosljeđuje sažetak tih izvješća, kako je navedeno u članku 53. stavku 2. te uredbe, te prisustvuje raspravi o tim izvješćima u Europskom parlamentu.

6.   Barem dva puta tijekom programskog razdoblja evaluacija obuhvaća i djelotvornost, učinkovitost i utjecaj zajedničke potpore iz ESF-a i posebnih sredstava dodijeljenih za Inicijativu za zapošljavanje mladih, uključujući za provedbu Jamstva za mlade.

Prva se evaluacija završava do 31. prosinca 2015., a druga evaluacija do 31. prosinca 2018.

Članak 20.

Mjere informiranja i komunikacije

1.   Korisnici se brinu o tome da su oni koji sudjeluju u operaciji konkretno obaviješteni o potpori Inicijative za zapošljavanje mladih koja se osigurava financiranjem iz ESF-a i posebnim sredstvima dodijeljenima za Inicijativu za zapošljavanje mladih.

2.   Svi dokumenti koji se odnose na provedbu operacije i koji su izdani za javnost ili sudionike, uključujući i potvrde o nazočnosti ili druge potvrde, sadrže izjavu da se operacija provodila uz potporu Inicijative za zapošljavanje mladih.

Članak 21.

Tehnička pomoć

Države članice mogu uzeti u obzir posebnu dodjelu sredstava za Inicijativu za zapošljavanje mladih prilikom izračuna granice ukupnog iznosa fondova dodijeljenih svakoj državi članici za tehničku pomoć.

Članak 22.

Financijska potpora

1.   Odlukom Komisije kojom se usvaja operativni program utvrđuje se maksimalni iznos potpore iz posebnih sredstava dodijeljenih za Inicijativu za zapošljavanje mladih i odgovarajuće potpore ESF-a, u ukupnom iznosu te također po kategoriji regija, za svaku prioritetnu os. Odgovarajuća potpora ESF-a mora barem biti jednaka potpori iz posebnih sredstava dodijeljenih za Inicijativu za zapošljavanje mladih za svaku prioritetnu os.

2.   Na temelju iznosa iz stavka 1., u odluci Komisije iz stavka 1. utvrđuje se i omjer kategorija regija za potporu ESF-a za svaku prioritetnu os.

3.   Ako se Inicijativa za zapošljavanje mladih provodi u okviru posebne prioritetne osi koja obuhvaća prihvatljive regije iz više od jedne kategorije, najviša stopa sufinanciranja primjenjuje se na dodjelu sredstava iz ESF-a.

Posebna sredstva dodijeljena za Inicijativu za zapošljavanje mladih ne podliježu zahtjevu nacionalnog sufinanciranja.

Ukupna stopa sufinanciranja prioritetne osi utvrđena odlukom Komisije iz stavka 1. računa se uzimajući u obzir stopu sufinanciranja iz sredstava koje dodjeljuje ESF zajedno s posebnim sredstvima dodijeljenima za Inicijativu za zapošljavanje mladih.

Članak 23.

Financijsko upravljanje

Pored članka 130. Uredbe (EU) br. 1303/2013, kad Komisija nadoknadi međuplaćanja i plati konačni iznos za Inicijativu za zapošljavanje mladih u okviru prioritetne osi, ona nadoknadu iz proračuna Unije u jednakom iznosu raspodjeljuje između ESF-a i posebnih sredstava dodijeljenih za Inicijativu za zapošljavanje mladih. Nakon nadoknade svih izvora iz posebnih sredstava dodijeljenih za Inicijativu za zapošljavanje mladih, Komisija preostala sredstva za nadoknadu iz proračuna Unije dodjeljuje ESF-u.

Komisija nadoknadu iz ESF-a raspodjeljuje među kategorijama regija u skladu s omjerom utvrđenim u članku 22. stavku 2.

POGLAVLJE V.

DELEGIRANJE OVLASTI I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 24.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 14. stavka 1. dodjeljuje se Komisiji od 21. prosinca 2013. do 31. prosinca 2020.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 14. stavka 1. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 14. stavka 1. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 25.

Odbor na temelju članka 163. UFEU-a

1.   Komisiji pomaže Odbor („Odbor za ESF”) osnovan u skladu s člankom 163. UFEU-a.

2.   Član Komisije koji je odgovoran za predsjedanje Odborom za ESF može tu dužnost delegirati na visokog dužnosnika Komisije. Tajništvo Odbora za ESF osigurava Komisija.

3.   Svaka država članica imenuje po jednog predstavnika Vlade, jednog predstavnika organizacija radnika, jednog predstavnika organizacija poslodavaca i jednog zamjenika za svakog člana za razdoblje od najviše sedam godina. U odsustvu člana zamjenik ima automatsko pravo sudjelovati u postupcima.

4.   Odbor za ESF uključuje jednog predstavnika svake organizacije koja predstavlja organizacije radnika i organizacije poslodavaca na razini Unije.

5.   Odbor za ESF može na svoje sastanke pozvati predstavnike Europske investicijske banke i Europskog investicijskog fonda, koji nemaju pravo glasa, te predstavnike relevantnih organizacija civilnog društva, koji nemaju pravo glasa, ako dnevni red sastanka zahtijeva njihovo sudjelovanje.

6.   Odbor za ESF:

(a)

konzultira se o nacrtima odluka Komisije u vezi s operativnim programima i programiranjem u slučaju potpore iz ESF-a;

(b)

konzultira se o planiranoj upotrebi tehničke pomoći u slučaju potpore iz ESF-a, kao i o drugim pitanjima koja su relevantna za ESF i koja utječu na provedbu strategija na razini Unije;

(c)

odobrava popis zajedničkih tema za transnacionalnu suradnju predviđen u članku 10. stavku 3.

7.   Odbor za ESF može dati mišljenja o:

(a)

pitanjima u vezi s doprinosom ESF-a provedbi strategije Europa 2020.;

(b)

pitanjima u vezi s Uredbom (EU) br. 1303/2013 relevantnima za ESF;

(c)

pitanjima u vezi s ESF-om koja mu je proslijedila Komisija, a koja ne spadaju u pitanja iz stavka 6.

8.   Mišljenja Odbora za ESF usvajaju se apsolutnom većinom valjano danih glasova i prosljeđuju se Europskom parlamentu radi informacije. Komisija obavješćuje Odbor za ESF o tome na koji je način njegova mišljenja uzelo u obzir.

Članak 26.

Prijelazne odredbe

1.   Ova Uredba ne utječe na nastavak niti na izmjenu, uključujući potpuno ili djelomično ukidanje, pomoći koju je Komisija odobrila na temelju Uredbe (EZ) br. 1081/2006 ili bilo kojeg drugog propisa koji se primjenjuje na tu pomoć na dan 31. prosinca 2013. Dosljedno tome, ta Uredba ili takav drugi primjenjivi propis nastavljaju se primjenjivati i nakon 31. prosinca 2013. na tu pomoć ili dotične operacije do njihova zaključenja.

2.   Zahtjevi za primanje pomoći podneseni ili odobreni u skladu s Uredbom (EZ) br. 1081/2006 prije 1. siječnja 2014. ostaju važeći.

Članak 27.

Stavljanje izvan snage

Ne dovodeći u pitanje odredbe utvrđene u članku 26. ove Uredbe, Uredba (EZ) br. 1081/2006 stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

Upućivanja na uredbu stavljenu izvan snage tumače se kao upućivanja na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu III.

Članak 28.

Preispitivanje

Europski parlament i Vijeće preispituju ovu Uredbu do 31. prosinca 2020. u skladu s člankom 164. UFEU-a.

Članak 29.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

R. ŠADŽIUS


(1)  SL C 143, 22.5.2012., str. 82. I SL C 271, 19.9.2013., str. 101.

(2)  SL C 225, 27.7.2012., str. 127.

(3)  Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (Vidi stranicu 320 ovog Službenog lista).

(4)  SL C 120, 26.4.2013., str. 1.

(5)  Uredba (EZ) br. 1081/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1784/1999 (SL L 210, 31.7.2006., str. 12.).

(6)  Uredba (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i o cilju „Ulaganje za rast i radna mjesta” i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006 (Vidi stranicu 289 ovog Službenog lista).


PRILOG I.

Zajednički pokazatelji ostvarenja i rezultata za ulaganja ESF-a

1.   Zajednički pokazatelji ostvarenja za sudionike

„Sudionici” (1) su osobe koje imaju izravne koristi od intervencije ESF-a, koje se mogu identificirati i od kojih se mogu zatražiti informacije o njihovim značajkama te za koje su određeni posebni izdaci. Drugi korisnici ne klasificiraju se kao korisnici. Svi se podaci razvrstavaju prema spolu.

Zajednički pokazatelji ostvarenja za sudionike su sljedeći:

nezaposleni, uključujući dugotrajno nezaposlene*,

dugotrajno nezaposleni*,

neaktivni*,

neaktivni koji se niti obrazuju niti osposobljavaju*,

zaposleni, uključujući samozaposlene*,

mlađi od 25 godina*,

stariji od 54 godine*,

stariji od 54 godine koji su nezaposleni, uključujući dugotrajno nezaposlene, ili koji su neaktivni te se ne obrazuju niti osposobljavaju*,

s primarnim (ISCED 1) ili nižim sekundarnim obrazovanjem (ISCED 2)*,

s višim sekundarnim (ISCED 3) ili postsekundarnim obrazovanjem (ISCED 4)*,

s tercijarnim obrazovanjem (ISCED od 5 do 8)*,

sudionici koji žive u kućanstvima u kojima nema zaposlenih*,

sudionici koji žive u kućanstvima u kojima nema zaposlenih, s uzdržavanom djecom*,

sudionici koji žive u kućanstvu sa samo jednom odraslom osobom, s uzdržavanom djecom*,

migranti, sudionici stranog podrijetla, manjine (uključujući marginalizirane zajednice poput romske zajednice)**,

sudionici s invaliditetom**,

druge osobe u nepovoljnom položaju**.

Ukupan broj sudionika izračunavat će se automatski na temelju pokazatelja ostvarenja.

Ti podaci o sudionicima koji postaju dio operacije za koju se daje potpora iz ESF-a dostavljaju se u godišnjim izvješćima o provedbi, kako je navedeno u članku 50. stavcima 1. i 2. te članku 111. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

beskućnici ili osobe pogođene socijalnom isključenošću u pogledu stanovanja*,

iz ruralnih područja* (2)

Podaci o sudionicima za dva gore navedena pokazatelja dostavljaju će se u godišnjim izvješćima o provedbi, kako je navedeno u članku 50. stavku 4. Uredbe (EU) br. 1303/2013. Podaci se prikupljaju na temelju reprezentativnog uzorka sudionika u okviru svakog prioriteta ulaganja. Osigurava se interna valjanost uzorka tako da se podaci mogu uopćavati na razini prioriteta ulaganja.

2.   Zajednički pokazatelji ostvarenja za subjekte su sljedeći:

broj projekata koje su u potpunosti ili djelomično proveli socijalni partneri ili nevladine organizacije,

broj projekata posvećenih održivom sudjelovanju i napretku žena u zapošljavanju,

broj projekata namijenjenih javnoj administraciji ili javnim službama na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini,

broj mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća kojima je dana potpora (uključujući i zadružna poduzeća, poduzeća socijalne ekonomije).

Ti se podaci dostavljaju se u godišnjim izvješćima o provedbi, kako je navedeno u članku 50. stavcima 1. i 2. te članku 111. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

3.   Zajednički pokazatelji trenutačnih rezultata za sudionike su sljedeći:

neaktivni sudionici koji traže posao po prestanku sudjelovanja*,

sudionici koji se obrazuju/osposobljavaju po prestanku sudjelovanja*,

sudionici koji stječu kvalifikaciju po prestanku sudjelovanja*,

sudionici koji imaju posao, uključujući samozaposlene, po prestanku sudjelovanja*,

sudionici u nepovoljnom položaju koji traže posao, koji se obrazuju/osposobljavaju, koji stječu kvalifikaciju, koji imaju posao, uključujući samozaposlene, po prestanku sudjelovanja**.

Ti podaci dostavljaju se u godišnjim izvješćima o provedbi, kako je navedeno u članku 50. stavcima 1. i 2. te članku 111. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013. Svi se podaci razvrstavaju prema spolu.

4.   Zajednički pokazatelji dugoročnijih rezultata za sudionike su sljedeći:

sudionici koji imaju posao, uključujući samozaposlene, šest mjeseci po prestanku sudjelovanja*,

sudionici s poboljšanom situacijom na tržištu rada šest mjeseci po prestanku sudjelovanja*,

sudionici stariji od 54 godine koji imaju posao, uključujući samozaposlene, šest mjeseci po prestanku sudjelovanja*,

sudionici u nepovoljnom položaju koji imaju posao, uključujući samozaposlene, šest mjeseci po prestanku sudjelovanja**.

Ti podaci dostavljaju se u godišnjim izvješćima o provedbi, kako je navedeno u članku 50. stavku 5. Uredbe (EU) br. 1303/2013. Prikupljaju se na temelju reprezentativnog uzorka sudionika u okviru svakog prioritetnog ulaganja. Osigurava se interna valjanost uzorka tako da se podaci mogu uopćavati na razini prioriteta ulaganja. Svi se podaci razvrstavaju prema spolu.


(1)  Upravljačka tijela uspostavljaju sustav koji bilježi i pohranjuje podatke o pojedinačnim sudionicima u elektroničkom obliku, kako je navedeno u članku 125. stavku 2. točki (d) Uredbe (EU) br. 1303/2013. Načini obrade podataka koji se primjenjuju u državama članicama u skladu su s odredbama Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.), a posebno njezinim člancima 7. i 8.

Podaci prijavljeni za pokazatelje koji su obilježeni znakom * osobni su podaci u skladu s člankom 7. Direktive 95/46/EZ. Njihova je obrada potrebna u svrhu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe nadzornik (članak 7. točka (c) Direktive 95/46/EZ). Za definiciju nadzornika, pogledati članak 2. Direktive 95/46/EZ.

Podaci prijavljeni za pokazatelje koji su obilježeni znakom ** posebna su kategorija podataka u skladu s člankom 8. Direktive 95/46/EZ. Podložno osiguravanju odgovarajuće zaštite, države članice mogu nacionalnim zakonodavstvom ili odlukom nadzornog tijela (članak 8. stavak 4. Direktive 95/46/EZ) zbog značajnog javnog interesa propisati dodatne iznimke osim onih iz članka 8. stavka 2. Direktive 95/46/EZ.

(2)  Podaci se prikupljaju na razini manjih upravnih jedinica (lokalne upravne jedinice 2), u skladu s Uredbom (EZ) br. 1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o uspostavi zajedničkog razvrstavanja prostornih jedinica za statistiku (NUTS) (SL L 154, 21.6.2003., str. 1.).


PRILOG II.

Pokazatelji rezultata za Inicijativu za zapošljavanje mladih

Ti podaci dostavljaju se u godišnjim izvješćima o provedbi, kako je navedeno u članku 50. stavcima 1. i 2. Uredbe (EU) br. 1303/2013 i u izvješću koje se podnosi u travnju 2015., kako je navedeno u članku 19. stavku 3. ove Uredbe. Svi se podaci razvrstavaju prema spolu.

(1)   Zajednički pokazatelji trenutačnih rezultata za sudionike

„Sudionici” (1) su osobe koje imaju izravne koristi od intervencije Inicijative za zapošljavanje mladih, koje se mogu identificirati i od kojih se mogu zatražiti informacije o njihovim značajkama te za koje su određeni posebni izdaci.

Pokazatelji trenutačnih rezultata su sljedeći:

nezaposleni sudionici koji okončaju intervenciju uz potporu Inicijative za zapošljavanje mladih*,

nezaposleni sudionici koji dobiju ponudu za posao, stalno obrazovanje, naukovanje ili stažiranje po prestanku sudjelovanja*,

nezaposleni sudionici koji se obrazuju/osposobljavaju, stječu kvalifikaciju ili imaju posao, uključujući samozaposlene, po prestanku sudjelovanja*,

dugotrajno nezaposleni sudionici koji okončaju intervenciju uz potporu Inicijative za zapošljavanje mladih*,

dugotrajno nezaposleni sudionici koji dobiju ponudu za posao, stalno obrazovanje, naukovanje ili stažiranje po prestanku sudjelovanja*,

dugotrajno nezaposleni sudionici koji se obrazuju/osposobljavaju, stječu kvalifikaciju ili imaju posao, uključujući samozaposlene, po prestanku sudjelovanja*,

neaktivni sudionici koji se ne obrazuju niti se osposobljavaju, a koji okončaju intervenciju uz potporu Inicijative za zapošljavanje mladih**,

neaktivni sudionici koji se ne obrazuju niti se osposobljavaju, a koji dobiju ponudu za posao, stalno obrazovanje, naukovanje ili stažiranje po prestanku sudjelovanja*,

neaktivni sudionici koji se ne obrazuju niti se osposobljavaju, a koji se obrazuju/osposobljavaju, stječu kvalifikaciju ili imaju posao, uključujući samozaposlene, po prestanku sudjelovanja*.

(2)   Zajednički pokazatelji dugoročnijih rezultata za sudionike

Pokazatelji dugoročnijih rezultata su sljedeći:

sudionici u programima stalnog obrazovanja i osposobljavanja koji dovode do stjecanja kvalifikacije, naukovanja ili stažiranja šest mjeseci po prestanku sudjelovanja*

sudionici koji imaju posao šest mjeseci po prestanku sudjelovanja*

sudionici koji su samozaposleni šest mjeseci po prestanku sudjelovanja*

Podaci za pokazatelje dugoročnijih rezultata prikupljaju se na temelju reprezentativnog uzorka sudionika u okviru svakog prioriteta ulaganja. Osigurava se interna valjanost uzorka tako da se podaci mogu uopćavati na razini prioriteta ulaganja.


(1)  Upravljačka tijela uspostavljaju sustav koji bilježi i pohranjuje podatke o pojedinačnim sudionicima u elektroničkom obliku, kako je navedeno u članku 125. stavku 2. točki (d) Uredbe 1303/2013. Načini obrade podataka koji se primjenjuju u državama članicama u skladu su s odredbama Direktive 95/46/EZ, a posebno njezinim člancima 7. i 8.

Podaci prijavljeni za pokazatelje koji su obilježeni znakom * osobni su podaci u skladu s člankom 7. Direktive 95/46/EZ. Njihova je obrada potrebna u svrhu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe nadzornik (članak 7. točka (c) Direktive 95/46/EZ). Za definiciju nadzornika, pogledati članak 2. Direktive 95/46/EZ.

Podaci prijavljeni za pokazatelje koji su obilježeni znakom ** posebna su kategorija podataka u skladu s člankom 8. Direktive 95/46/EZ. Podložno osiguravanju odgovarajuće zaštite, države članice mogu nacionalnim zakonodavstvom ili odlukom nadzornog tijela (članak 8. stavak 4. Direktive 95/46/EZ) zbog značajnog javnog interesa propisati dodatne iznimke osim onih iz članka 8. stavka 2. Direktive 95/46/EZ.


PRILOG III.

Korelacijska tablica

Uredba (EZ) br. 1081/2006 Europskog parlamenta i Vijeća

Ova Uredba

Članak 1.

Članak 1.

Članak 2.

Članak 2.

Članak 3.

Članak 3.

Članak 4.

Članak 4.

 

Članak 5.

Članak 5.

Članak 6.

Članak 6.

Članak 7.

 

Članak 8.

Članak 7.

Članak 9.

Članak 8.

Članak 10.

Članak 9.

Članak 10.

 

Članak 11.

 

Članak 12.

Članak 11.

Članak 13.

 

Članak 14.

 

Članak 15.

 

Članci od 16 do 23.

 

Članak 24.

 

Članak 25.

Članak 12.

Članak 26.

Članak 13.

Članak 27.

Članak 14.

Članak 28.

Članak 15.

Članak 29.


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/487


UREDBA (EU) br. 1305/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 17. prosinca 2013.

o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 42. i članak 43. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Revizorskog suda,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora,

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom

budući da:

(1)

Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljena „ZPP prema 2020.: odgovor na buduće izazove vezane uz hranu, prirodne resurse i teritorij” utvrđuje potencijalne izazove, ciljeve i smjerove zajedničke poljoprivredne politike („ZPP”) nakon 2013. Sukladno raspravi o navedenoj Komunikaciji, potrebna je reforma ZPP-a s učinkom od 1. siječnja 2014. Ta bi reforma trebala obuhvaćati sve glavne instrumente ZPP-a, uključujući Uredbu Vijeća (EZ) br. 1698/2005. (1). S obzirom na područje primjene reforme, primjereno je staviti izvan snage Uredbu (EZ) br. 1698/2005 i zamijeniti je novim tekstom.

(2)

Politika ruralnog razvoja trebala bi biti uspostavljena za praćenje i nadopunjavanje izravnih plaćanja i tržišnih mjera ZPP-a te time doprinijeti ciljevima te politike, kako je utvrđeno u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije („UFEU”). Takva politika ruralnog razvoja također bi trebala integrirati glavne ciljeve politike utvrđene u Komunikaciji Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenoj „Europa 2020.: strategija za pametan, održiv i uključiv rast” („strategija Europa 2020.”) i trebala bi biti usklađena s općim ciljevima politike gospodarske i socijalne kohezije, kako je utvrđeno u UFEU-u.

(3)

Budući da cilj ove Uredbe, to jest ruralni razvoj, države članice ne mogu ostvariti u dostatnoj mjeri uslijed veza između ruralnog razvoja i drugih instrumenata zajedničke poljoprivredne politike, opsega različitosti koje postoje između različitih ruralnih područja i ograničenja financijskih sredstava država članica u proširenoj Uniji, već se može radi višegodišnjeg jamstva financiranja Unije i usmjeravanjem na njezine prioritete bolje ostvariti na razini Unije., Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je utvrđeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji („UEU”). U skladu s načelom proporcionalnosti, kao što je utvrđeno u tom članku 5. UEU-a, ova Uredba obuhvaća samo najnužnije za postizanje tog cilja.

(4)

Kako bi se osigurao održiv razvoj ruralnih područja, neophodno je usredotočiti se na ograničen broj glavnih prioriteta vezanih uz prijenos znanja i inovacija u poljoprivredi, šumarstvu i ruralnim područjima, uz isplativost poljoprivrednih gospodarstava, uz konkurentnost svih vrsta poljoprivrede u svim regijama te promicanje inovativnih poljoprivrednih tehnologija i održivog upravljanja šumama, uz organizaciju lanca isporuke hrane, uključujući preradu i plasiranje poljoprivrednih proizvoda na tržište, uz dobrobit životinja i uz upravljanje rizicima u poljoprivredi, obnovu, očuvanje i poboljšanje ekosustava koji su povezani s poljoprivredom i šumarstvom, uz promoviranje učinkovitosti resursa i pomak prema gospodarstvu s niskom razinom ugljika u poljoprivrednom, prehrambenom i šumarskom sektoru te uz promicanje društvene uključenosti, suzbijanje siromaštva i gospodarski razvoj ruralnih područja. Pri tome bi se u obzir trebala uzeti raznolikost situacija koje utječu na ruralna područja različitih obilježja ili različitih kategorija potencijalnih korisnika te glavni ciljevi inovacije, okoliš i ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbi. Mjere ublažavanja trebale bi se odnositi na ograničenje emisija u poljoprivredi i šumarstvu od ključnih aktivnosti poput stočarstva, korištenja gnojiva, kao i na očuvanje uvira ugljika i povećanje sekvestracije ugljika vezano uz namjenu zemljišta, izmjenu namjene korištenja zemljišta i sektor šumarstva. Prioritet Unije za ruralni razvoj vezan uz prijenos znanja i inovacije u poljoprivredi, šumarstvu i ruralnim područjima trebao bi se primjenjivati horizontalno u odnosu na druge prioritete Unije za ruralni razvoj.

(5)

Prioritete Unije za ruralni razvoj trebalo bi razvijati u okviru održivog razvoja te promicanja cilja Unije koji se odnosi na zaštitu i unapređenje okoliša, kako je utvrđeno u članku 11. UFEU-a, uzimajući u obzir načelo „zagađivač plaća.” Države članice trebale bi dostaviti podatke o potpori ciljevima vezanim uz klimatske promjene, sukladno s namjerom da se najmanje 20 % proračuna Unije odvoji u ovu svrhu, korištenjem metodologije koju je usvojila Komisija.

(6)

Aktivnosti Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj („EPFRR”) i djelatnosti kojima on doprinosi trebale bi biti dosljedne i usklađene s potporama iz drugih instrumenata ZPP-a.

(7)

Kako bi se osigurao izravan početak i učinkovita provedba programa ruralnog razvoja, potpora iz EPFRR-a trebala bi se temeljiti na postojanju preduvjeta iz administrativnog okvira koje su valjane. Stoga bi države članice trebale procijeniti primjenjivost i ispunjavanje određenih ex ante uvjeta. Svaka država članica trebala bi pripremiti ili nacionalni program ruralnog razvoja za čitav svoj teritorij ili niz regionalnih programa ili oboje, i nacionalni program i niz regionalnih programa. Svaki bi program trebao utvrditi strategiju za postizanje ciljeva vezanih uz prioritete Unije za ruralni razvoj te određeni niz mjera. Programiranje bi trebalo biti sukladno s prioritetima Unije za ruralni razvoj te se istovremeno prilagođavati nacionalnom kontekstu i dopunjavati druge politike Unije, osobito politiku poljoprivrednog tržišta, kohezijsku politiku te zajedničku ribarstvenu politiku. Države članice koje se odluče za pripremu niza regionalnih programa također bi trebale biti u stanju pripremiti nacionalni okvir bez posebne dodjele sredstava iz proračuna, kako bi se olakšala koordinacija među regijama u rješavanju problema na državnoj razini.

(8)

Države članice trebale bi biti u mogućnosti uključiti u svoje programe ruralnog razvoja tematske potprograme za zadovoljavanje specifičnih potreba u područjima od iznimne važnosti za pojedinu državu članicu. Tematski potprogrami trebali bi se, između ostalog, odnositi na mlade poljoprivrednike, mala poljoprivredna gospodarstva, planinska područja, stvaranje kraćih lanaca opskrbe, žene u ruralnim područjima, ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu te bioraznolikost. Tematski potprogrami također bi se trebali koristiti tako da pruže mogućnost doprinošenja restrukturiranju poljoprivrednih sektora koji imaju značajan utjecaj na razvoj ruralnih područja. Kao sredstvo za povećanje učinkovitosti intervencije određenih tematskih potprograma, državama članicama trebalo bi dopustiti omogućavanje više stope potpore za određene djelatnosti iz tih tematskih potprograma.

(9)

Programi ruralnog razvoja trebali bi utvrditi potrebe područja koje pokrivaju i opisati koherentnu strategiju njihova zadovoljavanja, sukladno prioritetima Unije za ruralni razvoj. Ta bi se strategija trebala temeljiti na određivanju ciljeva. Potrebno je uspostaviti veze između utvrđenih potreba, zadanih ciljeva te odabira mjera za njihovo postizanje. Programi ruralnog razvoja također bi trebali sadržavati sve podatke potrebne za procjenu njihove sukladnosti sa zahtjevima ove Uredbe.

(10)

Ciljeve programa ruralnog razvoja potrebno je odrediti u u odnosu na zajednički skup ciljnih pokazatelja za sve države članice te gdje je to potrebno, u odnosu na pokazatelje specifične za pojedini program. Kako bi se ovaj postupak olakšao, potrebno je definirati područja koja spadaju pod navedene pokazatelje, u skladu s prioritetima Unije za ruralni razvoj. S obzirom na horizontalnu primjenu prioriteta Unije za ruralni razvoj vezanih uz prijenos znanja iz poljoprivrede i šumarstva, intervencije u okviru tog prioriteta moraju se smatrati instrumentalnima za definirane ciljne pokazatelje za ostale prioritete Unije.

(11)

Potrebno je utvrditi određena pravila za programiranje i revidiranje programa ruralnog razvoja. Za revizije koje ne utječu na strategiju programa ili određene financijske doprinose Unije potrebno je predvidjeti pojednostavljeni postupak.

(12)

Evolucija i specijalizacija poljoprivrede i šumarstva te osobiti izazovi pred kojima stoje mikropoduzeća, mala i srednja poduzeća („MSP-i”) u ruralnim područjima zahtijevaju primjerenu razinu tehničkog i gospodarskog osposobljavanja, kao i povećani kapacitet pristupa znanju i informacijama te njihove razmjene, uključujući putem širenja najbolje prakse u poljoprivredi i šumarstvu. Prijenos znanja i aktivnosti informiranja ne bi se trebali odvijati samo u obliku tradicionalnih predavanja, nego bi ih trebalo također prilagoditi potrebama subjekata u ruralnim područjima. Stoga bi trebalo podržavati radionice, savjetovanja, demonstracijske aktivnosti, informativne aktivnosti i programe kratkoročne razmjene ili posjete poljoprivrednim gospodarstvima i šumama. Stečeno znanje i informacije trebali bi poljoprivrednicima, šumarskim djelatnicima, osobama uključenim u sektor hrane i ruralnim MSP-ovima omogućiti da osobito povećaju svoju konkurentnost i učinkovitost svojih resursa te da unaprijede svoju okolišnu učinkovitost istovremeno dajući doprinos održivosti ruralnog gospodarstva. Prilikom pružanja potpore MSP-ima, države članice mogu dati prednost MSP-ima povezanim s poljoprivrednim i šumarskim sektorom. Kako bi se osigurala učinkovitost prijenosa znanja i informativnih aktivnosti u postizanju ovih rezultata, potrebno je zahtijevati da pružatelji usluga prijenosa znanja posjeduju sve potrebne sposobnosti.

(13)

Savjetodavne službe za poljoprivredna gospodarstva pomažu poljoprivrednicima, mladim poljoprivrednicima, posjednicima šuma, ostalim upraviteljima zemljišta i MSP-ima u ruralnim područjima u svrhu poboljšanja održivog upravljanja i ukupnih rezultata njihovih gospodarstava ili poduzeća. Stoga bi trebalo poticati uspostavljanje takvih službi i korištenje savjeta poljoprivrednika, mladih poljoprivrednika, posjednika šuma, ostalih upravitelja zemljišta i MSP-a. Kako bi se povećala kvaliteta i učinkovitost ponuđenih savjeta, potrebno je odrediti minimalnu razinu stručnosti i redovito osposobljavanje savjetnika. Kako je predviđeno u (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (2) trebala bi pomoći poljoprivrednicima pri ocjeni rezultata njihova poljoprivrednog gospodarstva i pri utvrđivanju neophodnih poboljšanja vezanih uz propisane zahtjeve upravljanja, dobre poljoprivredne i okolišne uvjete, poljoprivrednu praksu korisnu za klimu i okoliš, kako je navedeno u Uredbi (EU) br. 1307/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (3) te mjere na razini poljoprivrednog gospodarstva predviđene u programima ruralnog razvoja s ciljem modernizacije poljoprivrednih gospodarstava,

razvijanja konkurentnosti, sektorske integracije, inovacije, tržišne orijentacije, kao i poticanja poduzetništva. Poljoprivredna savjetodavna služba također bi trebala pomoći poljoprivrednicima da prepoznaju potrebna poboljšanja u vezi sa zahtjevima utvrđenima za provedbu članka 11. stavka 3. Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) (Okvirna direktiva o vodama), kao i zahtjeva za provedbu članka 55. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (5) i članka 14. Direktive 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6), posebno u vezi s usklađenošću s općim načelima integrirane zaštite bilja. Prema potrebi, savjeti bi također trebali obuhvaćati standarde sigurnosti na radu ili standarde sigurnosti vezane uz poljoprivredno gospodarstvo, kao i posebno savjetovanje za poljoprivrednike koji po prvi put uspostavljaju poljoprivredno gospodarstvo. Trebalo bi također omogućiti da savjetovanja obuhvaćaju uspostavljanje poslovanja za mlade poljoprivrednike, održiv razvoj gospodarskih aktivnosti imanja te pitanja prerade i plasiranja na tržište, vezane uz gospodarske, poljoprivredne i okolišne rezultate imanja ili poduzeća. Mogu se pružati i posebni savjeti o prilagodbi klimatskim promjenama i njihovu ublažavanju, bioraznolikosti, zaštiti voda, razvoju kratkih lanaca opskrbe, ekološkom uzgoju i zdravstvenim aspektima stočarske proizvodnje. Prilikom pružanja potpore MSP-ima, države članice imaju mogućnost dati prednost MSP-ima povezanima s poljoprivrednim i šumarskim sektorom. Službe za upravljanje poljoprivrednim gospodarstvom i za pomoć poljoprivrednim gospodarstvima trebale bi pomoći poljoprivrednicima da poboljšaju i olakšaju upravljanje gospodarstvima.

(14)

Europski ili nacionalni programi kvalitete, uključujući programe certificiranja poljoprivrednih gospodarstava za poljoprivredne proizvode i hranu potrošačima pružaju jamstva kvalitete i značajki proizvoda ili korištenog postupka proizvodnje koji su rezultat sudjelovanja poljoprivrednika u navedenim programima, stvaraju dodatnu vrijednost za navedene proizvode i poboljšavaju njihove izglede na tržištu. Stoga bi poljoprivrednike i skupine poljoprivrednika trebalo poticati na sudjelovanje u tim programima. Kako bi se osiguralo djelotvorno korištenje resursa EPFRR-a, potpora bi se trebala ograničavati na aktivne poljoprivrednike, u smislu članka 9. Uredbe (EU) br. 1307/2013. Budući da u trenutku pristupanja u takve programe i u početnim godinama sudjelovanja tržište ne vraća u potpunosti dodatne troškove i obveze koje se primjenjuju na poljoprivrednike vezano uz njihovo sudjelovanje, potpora bi se trebala pružati novim sudionicima i trebala bi se primjenjivati u razdoblju ne duljem od pet godina. Uzimajući u obzir posebna svojstva pamuka kao poljoprivrednog proizvoda, programi kvalitete za pamuk također bi trebali biti obuhvaćeni. Potpora bi također trebala biti dostupna za aktivnosti informiranja i promicanja vezane uz proizvode obuhvaćene programima kvalitete i certificiranja koji primaju potporu na temelju ove Uredbe.

(15)

Kako bi se poboljšali gospodarski rezultati i okolišna učinkovitost poljoprivrednih gospodarstava i ruralnih društava, kako bi se unaprijedila učinkovitost plasmana poljoprivrednih proizvoda na tržište i sektora prerade, uključujući uspostavljanje malih pogona za preradu i plasiranje na tržište u kontekstu kratkih lanaca opskrbe i lokalnih tržišta, kako bi se stvorila infrastruktura potrebna za razvoj poljoprivrede i šumarstva i kako bi se pružila potpora za neophodna nepovratna ulaganja za postizanje okolišnih ciljeva, potporu bi trebalo pružiti fizičkim ulaganjima koja doprinose ovim ciljevima. Tijekom programskog razdoblja od 2007. do 2013. niz mjera odnosio se na različita područja intervencije. S ciljem pojednostavljenja, kao i omogućavanja korisnicima da izrade i ostvare integrirane projekte s povećanom dodanom vrijednošću, jedinstvena bi mjera trebala obuhvaćati većinu vrsta fizičkih investicija. Države članice trebale bi usmjeravati potporu poljoprivrednim gospodarstvima koja imaju pravo na pomoć za ulaganja vezana uz potporu isplativosti poljoprivrednog gospodarstva, na temelju rezultata analize snaga, slabosti, prilika i prijetnji („SWOT” analiza) kao sredstva za bolje usmjeravanje te pomoći. Kako bi se omogućilo uspostavljanje poslovanja mladih poljoprivrednika može se odobriti dodatno razdoblje prihvatljivosti za ulaganja namijenjena usklađivanju sa standardima Unije. Kako bi se potakla provedba novih standarda Unije, ulaganja vezana uz usklađivanje s tim standardima trebala bi biti dostupna u dodatnom razdoblju nakon što su oni postali obvezni za poljoprivredno gospodarstvo.

(16)

Poljoprivredni je sektor više od drugih sektora podložan oštećenju svog proizvodnog potencijala prouzročenom elementarnim nepogodama, nepovoljnim klimatskim prilikama i katastrofalnim događajima. Kako bi se potpomogla isplativost i konkurentnost poljoprivrednih gospodarstava kojima prijete takve katastrofe ili događaji, potrebno je pružiti potporu za pomoć poljoprivrednicima pri obnovi poljoprivrednog potencijala koji je oštećen. Države članice također bi trebale spriječiti pojavu prekomjerne naknade štete kao rezultata kombinacije programa naknada Unije (osobito mjera za upravljanje rizikom iz ove Uredbe) te nacionalnih i privatnih programa naknada.

(17)

Stvaranje i razvoj novih gospodarskih aktivnosti u smislu novih poljoprivrednih gospodarstava, diversifikacija u nepoljoprivredne djelatnosti, uključujući pružanje usluga poljoprivredi i šumarstvu, aktivnosti vezane uz zdravstvenu zaštitu, društvenu integraciju i turističke aktivnosti ključne su za razvoj ruralnih područja. Moguće je također da se diversifikacija u nepoljoprivredne aktivnosti odnosi na održivo upravljanje lovnim resursima. Mjera za razvoj poljoprivrednog gospodarstva i poduzeća trebala bi olakšati početno poslovanje mladih poljoprivrednika i strukturne prilagodbe njihovih poljoprivrednih imanja nakon početnog uspostavljanja. Nadalje, trebalo bi promicati diversifikaciju poljoprivrednika u nepoljoprivredne aktivnosti i osnivanje i razvoj nepoljoprivrednih MSP-a u ruralnim područjima. Ta bi mjera također trebala potaknuti poduzetništvo žena u ruralnim područjima. Također bi trebalo poticati razvoj malih poljoprivrednih gospodarstava koja su potencijalno gospodarski isplativa. Kako bi se osigurala isplativost novih gospodarskih aktivnosti koje primaju potporu iz okvira te mjere, potporu bi trebalo uvjetovati podnošenjem poslovnog plana. Potpora za pokretanje poslovanja trebala bi obuhvaćati samo početno razdoblje životnog ciklusa djelatnosti i ne bi trebala postati pomoć za troškove poslovanja. Stoga, ako država članica odabere odobrenje pomoći u ratama, takve bi se rate trebale odobravati tijekom razdoblja od najdulje pet godina. Nadalje, kako bi se potaklo restrukturiranje poljoprivrednog sektora, potporu u obliku godišnjih ili jednokratnih isplata trebalo bi pružiti poljoprivrednicima koji udovoljavaju uvjetima za sudjelovanje u programu malih poljoprivrednih gospodarstava, utvrđenom u glavi V. Uredbe (EU) br. 1307/2013 („shema za male poljoprivrednike”), koji se obvežu prenijeti cjelokupno imanje i vezana prava na isplate na drugog poljoprivrednika.

S ciljem rješavanja problema mladih poljoprivrednika vezanih uz pristup zemljištu, države članice također su u mogućnosti ponuditi tu potporu u kombinaciji s drugim oblicima potpore, na primjer korištenjem financijskih instrumenata.

(18)

MSP-i su okosnica ruralnog gospodarstva Unije. Razvoj poljoprivrednih gospodarstava i nepoljoprivrednih djelatnosti trebalo bi usmjeriti na promicanje zapošljavanja i stvaranje kvalitetnih radnih mjesta u ruralnim područjima, održavanje postojećih radnih mjesta, smanjenje sezonskih fluktuacija u zapošljavanju, razvoj nepoljoprivrednih sektora izvan okvira poljoprivrede i poljoprivredne i prehrambene prerade. U isto vrijeme trebalo bi poticati poduzetničku integraciju i lokalne međusektorske veze. Potrebno je poticati projekte koji zbližavaju poljoprivredu, ruralni turizam kroz promicanje održivog i odgovornog turizma u ruralnim područjima, prirodnu i kulturnu baštinu kao i investicije u obnovljive izvore energije.

(19)

Razvoj lokalne infrastrukture i temeljnih lokalnih usluga u ruralnim područjima, uključujući usluge vezane uz slobodno vrijeme i kulturu, obnovu sela i aktivnosti usmjerene na obnovu i poboljšanje kulturne i prirodne baštine sela i ruralnih krajobraza, ključni je element svih napora za realizaciju potencijala rasta i promicanje održivosti ruralnih područja. Stoga bi potporu trebalo odobriti djelatnostima s tim ciljem, uključujući pristup informacijskim i komunikacijskim tehnologijama te razvoj brze i ultrabrze širokopojasne veze. U skladu s tim ciljevima, potrebno je poticati razvoj usluga i infrastrukture koje vode prema društvenoj uključenosti i zaustavljanju trenda društvenog i gospodarskog propadanja i depopulacije ruralnih područja. Kako bi se postigla maksimalna učinkovitost takve potpore, obuhvaćene djelatnosti trebale bi se provoditi u skladu s planovima za razvoj općina i njihovih temeljnih usluga, ako takvi planovi postoje, koje izrađuje jedna ili više ruralnih zajednica. Kako bi se stvorile sinergije i poboljšala suradnja, djelatnosti bi također trebale, prema potrebi, promicati poveznice između urbanih i ruralnih područja. Države članice mogu dati prednost ulaganjima partnerstava za razvoj kojima upravlja lokalna zajednica i projektima kojima upravljaju organizacije lokalne zajednice.

(20)

Šumarstvo je sastavni dio ruralnog razvoja te bi potpora za održivo i klimatski povoljno korištenje zemljišta trebala uključivati razvoj šumskih područja i održivo upravljanje šumama. Tijekom programskog razdoblja od 2007. do 2013. niz mjera obuhvaćao je različite vrste potpora za ulaganja i upravljanje u šumarstvu. S ciljem pojednostavljenja i omogućavanja korisnicima izrade i realizacije integriranih projekata s povećanom dodanom vrijednošću, jedinstvena bi mjera trebala obuhvaćati sve vrste potpora za ulaganja i upravljanje u šumarstvu. Ta bi mjera trebala obuhvaćati proširenje i poboljšanje šumskih resursa kroz pošumljavanje zemljišta i stvaranje poljoprivredno-šumarskih sustava, kombiniranjem ekstenzivne poljoprivrede sa šumskim sustavima. Trebala bi također obuhvaćati obnovu šuma oštećenih u požaru ili drugim elementarnim nepogodama i katastrofalnim događajima te relevantne preventivne mjere, ulaganja u šumarske tehnologije te u preradu, mobiliziranje i plasman šumarskih proizvoda usmjeren na poboljšanje gospodarskih i okolišnih rezultata posjednika šuma te nepovratnih ulaganja koja unapređuju ekosustav i klimatsku otpornost te okolišnu vrijednost šumskih ekosustava. Potpora ne bi smjela narušavati tržišno natjecanje i trebala bi biti tržišno neutralna. Posljedično tome, trebalo bi postaviti ograničenja vezana uz veličinu i zakonski status korisnika. Preventivne protupožarne aktivnosti trebale bi se odvijati u područjima koje države članice klasificiraju kao područja srednjeg ili visokog rizika od požara. Sve bi preventivne djelatnosti trebale biti dio plana zaštite šuma. U slučaju djelovanja poduzetog za obnavljanje oštećenog šumskog potencijala, pojavu elementarne nepogode trebale bi službeno potvrditi javne znanstvene organizacije.

Ovu bi mjeru za šumarstvo trebalo donijeti s obzirom aktivnosti koje su Unija i države članice provele na međunarodnoj razini te bi se trebale temeljiti na nacionalnim i podnacionalnim programima za šume država članica ili jednakovrijednim instrumentima koji bi trebali uzimati u obzir obveze preuzete na ministarskim konferencijama o zaštiti šuma u Europi. Trebala bi doprinijeti provedbi strategije Unije za šume u skladu s Komunikacijom Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljenom „Nova strategija za šume EU-a: šume i šumarski sektor”.

(21)

Skupine i organizacije proizvođača pomažu poljoprivrednicima da zajednički rješavaju izazove koje nameće povećana konkurencija i konsolidacija krajnjih tržišta u odnosu na plasman njihovih proizvoda, uključujući lokalna tržišta. Stoga bi trebalo poticati stvaranje skupina i organizacija proizvođača. Kako bi se osiguralo optimalno korištenje ograničenih financijskih resursa, samo bi skupine i organizacije proizvođača koje zadovoljavaju uvjete MSP-a trebale imati koristi od pomoći. Države članice mogu dati prednost skupinama i organizacijama proizvođača kvalitetnih proizvoda obuhvaćenih mjerom o programima kvalitete za poljoprivredne proizvode i hranu u ovoj Uredbi. Kako bi se osiguralo da će skupina proizvođača ili organizacija postati održivi subjekti, potrebno je dostaviti poslovni plan državama članicama, kao uvjet za odobravanje pomoći skupini proizvođača ili organizaciji. Da bi se izbjeglo da pomoć služi za troškove poslovanja te da bi se zadržala poticajna uloga pomoći, njezino bi trajanje trebalo ograničiti na pet godina od datuma priznavanja skupine ili organizacije proizvođača na temelju njihova gospodarskog plana.

(22)

Plaćanja za poljoprivredu, okoliš i klimu trebala bi i dalje igrati istaknutu ulogu u potpori održivom razvoju ruralnih područja i odgovoru na sve veće zahtjeve društva za usluge očuvanja okoliša. Trebalo bi i dalje poticati poljoprivrednike i ostale upravitelje zemljišta na služenje društvu u cjelini uvođenjem ili daljnjom primjenom poljoprivredne prakse koja doprinosi prilagodbi klimatskim promjenama i njihovu ublažavanju te je usklađena sa zaštitom i poboljšanjem okoliša, krajobraza i njegovih svojstava, prirodnih resursa te tla i genetske raznolikosti. U tom kontekstu, potrebno je posebno obratiti pozornost na očuvanje genetskih resursa u poljoprivredi i dodatne potrebe poljoprivrednih sustava koji su od velike prirodne vrijednosti. Plaćanja bi trebala doprinijeti obuhvaćanju dodatnih troškova i izgubljenih prihoda uslijed preuzetih obveza te bi trebala obuhvaćati samo obveze koje premašuju važeće propisane standarde i uvjete, u skladu s „načelom zagađivač plaća”. Države članice također bi trebale osigurati da plaćanja poljoprivrednicima ne dovedu do dvostrukog financiranja u okviru ove Uredbe i Uredbe (EU) br. 1307/2013. U mnogo slučajeva sinergije proizašle iz obveza koje zajednički preuzima skupina poljoprivrednika uvećavaju okolišne i klimatske prednosti. Međutim, zajedničko djelovanje uključuje dodatne transakcijske troškove koje bi trebalo primjereno nadoknaditi. Nadalje, kako bi se osiguralo da su poljoprivrednici i drugi upravitelji zemljišta u stanju ispravno provesti preuzete obveze, države članice trebale bi nastojati pružiti im potrebne vještine i znanja.

Države članice trebale bi održavati razinu napora poduzetih tijekom programskog razdoblja od 2007. do 2013. i trebalo bi od njih zahtijevati da potroše najmanje 30 % ukupnih doprinosa iz EPFRR-a za svaki program ruralnog razvoja za prilagodbu klimatskim promjenama i njihovo ublažavanje te pitanja okoliša. Takvo trošenje trebalo bi izvršiti putem plaćanja za poljoprivredu, okoliš i klimu, i ekološki uzgoj te plaćanja područjima izloženima prirodnim ograničenjima ili drugim vrstama ograničenja, putem plaćanja za šumarstvo, plaćanja za područja mreže Natura 2000. i potpore ulaganjima vezanim uz klimu i okoliš.

(23)

Plaćanja poljoprivrednicima za prijelaz na organski uzgoj ili za njegovo održavanje trebala bi ih potaći na sudjelovanje u takvim programima, kako bi se na taj način odgovorilo na povećane zahtjeve društva za korištenje okolišno prihvatljive poljoprivredne prakse te za visoke standarde dobrobiti životinja. Kako bi se povećala sinergija u bioraznolikosti, trebalo bi ohrabriti koristi koje donosi mjera za ekološki uzgoj, kolektivni ugovori ili suradnju među poljoprivrednicima kako bi se obuhvatila veća, susjedna područja. Kako bi se izbjegao masovan povratak poljoprivrednika na tradicionalnu poljoprivredu potrebno je poticati i mjere prijelaza i održavanja. Plaćanja bi trebala doprinijeti pokrivanju dodatnih nastalih troškova i izgubljenih prihoda proizašlih iz obveza i trebala bi pokrivati samo obveze koje premašuju važeće obvezne standarde i uvjete. Države članice također bi trebale osigurati da plaćanja poljoprivrednicima ne dovedu do dvostrukog financiranja u okviru ove Uredbe i Uredbe (EU) br. 1307/2013. Kako bi se osiguralo djelotvorno korištenje resursa EPFRR-a, potpora bi se trebala ograničavati na aktivne poljoprivrednike u smislu članka 9. Uredbe (EU) br. 1307/2013.

(24)

Potpora bi se i dalje trebala odobravati poljoprivrednicima i posjednicima šuma s ciljem rješavanja specifičnih nedostataka tih područja nastalih provedbom Direktive 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7) i Direktive Vijeća 92/43/EEZ (8) kako bi se doprinijelo učinkovitom upravljanju lokalitetima mreže Natura 2000. Potpora bi u isto vrijeme trebala biti dostupna i poljoprivrednicima u područjima porječja kako bi im pomogla u rješavanju nedostataka nastalih provedbom Okvirne direktive o vodama. Potporu bi trebalo povezati sa specifičnim zahtjevima koji se opisuju u programu ruralnog razvoja koji premašuju važeće propisane standarde i zahtjeve. Države članice također bi trebale osigurati da plaćanja poljoprivrednicima ne dovedu do dvostrukog financiranja u okviru ove Uredbe i Uredbe (EU) br. 1307/2013. Nadalje, države članice trebale bi uzeti u obzir specifične potrebe područja mreže Natura 2000. u cjelokupnom projektu izrade svojih programa ruralnog razvoja.

(25)

Plaćanja poljoprivrednicima u planinskim područjima ili drugim područjima izloženima prirodnim ograničenjima ili ostalim vrstama ograničenja trebala bi poticanjem kontinuiranog korištenja poljoprivrednog zemljišta doprinijeti održavanju krajobraza kao i promicanju održivih sustava poljoprivrede. Kako bi se osigurala učinkovitost takvih isplata potpore, poljoprivrednicima bi trebalo nadoknaditi izgubljene prihode i dodatne troškove vezane uz nepovoljan položaj predmetnog područja. Kako bi se osiguralo djelotvorno korištenje resursa EPFRR-a, potpora bi se trebala ograničavati na aktivne poljoprivrednike u smislu članka 9. Uredbe (EU) br. 1307/2013.

(26)

Kako bi se osiguralo učinkovito korištenje fondova Unije i jednak odnos prema poljoprivrednicima u cijeloj Uniji, planinska područja i područja izložena prirodnim ograničenjima ili drugim specifičnim ograničenjima potrebno je definirati u skladu s objektivnim kriterijima. U slučaju područja izloženih prirodnim ograničenjima, ti bi kriteriji trebali biti biofizički i temeljiti se na čvrstim znanstvenim dokazima. Potrebno je donijeti prijelazne aranžmane kako bi se olakšalo postupno ukidanje plaćanja u područjima koja se više neće smatrati područjima izloženima prirodnim ograničenjima.

(27)

Poljoprivrednike bi trebalo i dalje poticati na usvajanje visokih standarda dobrobiti životinja pružajući potporu poljoprivrednicima koji se odluče prihvatiti standarde stočarske proizvodnje koji prelaze relevantne propisane standarde. Kako bi se osiguralo djelotvorno korištenje resursa EPFRR-a, potpora bi se trebala ograničavati na aktivne poljoprivrednike, u smislu članka 9. Uredbe (EU) br. 1307/2013.

(28)

Potrebno je nastaviti odobravanje plaćanja posjednicima šuma koji usluge očuvanja šuma pružaju na način prihvatljiv za okoliš ili na način pogodan za klimu preuzimanjem obveza povećanja bioraznolikosti, očuvanja visokovrijednih šumskih ekosustava, poboljšanja potencijala u ublažavanju klimatskih promjena i njihovoj i prilagodbi i jačanja zaštitne vrijednosti šuma u smislu erozije tla, održavanja vodnih resursa i prirodnih opasnosti. U tom kontekstu osobitu pozornost trebalo bi posvetiti, očuvanju i promicanju genetskih resursa šume. Plaćanja bi se trebala odobriti za okolišne obveze u šumarstvu koje premašuju važeće propisane standarde utvrđene nacionalnim pravom.

(29)

Tijekom razdoblja programiranja od 2007. do 2013. jedina vrsta suradnje koja je dobila izričitu potporu iz okvira politike ruralnog razvoja bila je suradnja za razvoj novih proizvoda, postupaka i tehnologija u poljoprivrednom, prehrambenom i šumarskom sektoru. Potpora za tu vrstu suradnje još uvijek je neophodna, no trebalo bi je prilagoditi kako bi se bolje ispunili zahtjevi gospodarstva temeljenog na znanju. U tom kontekstu, trebala bi postojati mogućnost za projekte jednog subjekta koji bi se financirali iz okvira te mjere, pod uvjetom da se dobiveni rezultati objave te da se na taj način postigne cilj širenja novih praksi, postupaka ili proizvoda. Nadalje, postalo je jasno da dodjela potpore za puno širi izbor vrsta suradnje, sa širim rasponom korisnika, od manjih do većih subjekata, može doprinijeti postizanju ciljeva politike ruralnog razvoja pomažući subjektima u ruralnim područjima u nadvladavanju gospodarskih, okolišnih i drugih nedostataka fragmentacije. Stoga bi tu mjeru trebalo proširiti. Potpora malim subjektima u organizaciji zajedničkih radnih postupaka i zajedničkom korištenju objekata i resursa trebala bi im pomoći u postizanju gospodarske isplativosti usprkos malim kapacitetima. Potpora za horizontalnu i vertikalnu suradnju sudionika u opskrbnom lancu, kao i za promicanje aktivnosti u lokalnom kontekstu, trebala bi katalizirati gospodarski racionalan razvoj kratkih opskrbnih lanaca, lokalnih tržišta i lokalnih lanaca opskrbe hranom. Potpora za zajednički pristup okolišnim projektima i praksama trebala bi stvoriti bolje i dosljednije okolišne i klimaste prednosti od onih koje mogu postići pojedinačni subjekti koji djeluju bez povezanosti s drugima (na primjer, kroz praksu koja se primjenjuje na većim, nepodijeljenim površinama zemljišta).

Potporu bi trebalo pružiti u različitim oblicima. Klasteri i mreže osobito su važni za razmjenu stručnog znanja, kao i za razvoj novih, specijaliziranih stručnih znanja, usluga i proizvoda. Pilot-projekti važan su alat za testiranje komercijalne primjenjivosti tehnologija, tehnika i praksi u različitim situacijama i prema potrebi, za njihovu prilagodbu. Operativne skupine središnji su element Europskog partnerstva za inovacije („EPI”) za produktivnost i održivost u poljoprivredi. Drugo su važno sredstvo lokalne razvojne strategije koje djeluju izvan okvira lokalnog razvoja inicijative LEADER – između javnih i privatnih subjekata iz ruralnih i urbanih područja. Za razliku od LEADER-a, takva se partnerstva i strategije mogu ograničiti na jedan sektor i / ili relativno specifične razvojne ciljeve, uključujući prethodno navedene. Države članice mogu dati prednost suradnji između strana koje uključuju primarne proizvođače. Međustrukovne organizacije također bi trebale biti prihvatljive za potporu iz okvira ove mjere. Takva bi potpora trebala biti ograničena na razdoblje od sedam godina, osim za kolektivno okolišno i klimatsko djelovanje u propisno opravdanim slučajevima.

(30)

U današnje vrijeme, poljoprivrednici su izloženi sve većim gospodarskim i okolišnim rizicima zbog klimatskih promjena i sve veće nestabilnosti cijena. U tom kontekstu, učinkovito upravljanje rizicima od velike je važnosti za poljoprivrednike. Posljedično, trebalo bi donijeti mjeru za upravljanje rizikom kako bi se poljoprivrednicima pružila pomoć u rješavanju najčešćih vrsta rizika s kojima se susreću. Stoga bi ta mjera trebala pomoći poljoprivrednicima u pokrivanju premija koje plaćaju za osiguranje uroda, životinja i bilja te pomoći u osnivanju uzajamnih fondova i odšteti koju takvi fondovi isplaćuju poljoprivrednicima za gubitke uzrokovane nepovoljnim klimatskim prilikama, pojavom bolesti životinja ili bilja, najezdom nametnika ili ekološkim incidentima. Također bi trebala pokrivati sredstvo za stabilizaciju prihoda u obliku uzajamnog fonda za potporu poljoprivrednicima suočenima s velikim padom prihoda. Kako bi se osiguralo da poljoprivrednici uživaju jednak postupak s diljem Unije, spriječilo narušavanje tržišnog natjecanja te postiglo poštovanje međunarodnih obveza Unije, potrebno je pružiti određene uvjete za odobrenje potpore iz okvira ovih mjera. Kako bi se osiguralo djelotvorno korištenje resursa EPFRR-a, potpora bi se trebala ograničavati na aktivne poljoprivrednike u smislu članka 9. Uredbe (EU) br. 1307/2013.

(31)

Nakon više godina primjene, LEADER pristup lokalnom razvoju dokazao je svoju učinkovitost u promicanju razvoja ruralnih područja potpuno uzimajući u obzir višesektorske potrebe za endogenim ruralnim razvojem kroz pristup „odozdo prema gore” (bottom-up). Stoga bi primjenu LEADERa trebalo nastaviti ubuduće, a njegova bi primjena trebala ostati obvezna za programe ruralnog razvoja na nacionalnoj i/ili regionalnoj razini.

(32)

Potpora za lokalni razvoj iz EPFRR-a prema LEADERu trebala bi također pokrivati međuteritorijalne projekte suradnje između grupa unutar države članice ili transnacionalne projekte suradnje između grupa u nekoliko država članica ili projekte suradnje između grupa u državi članici i u trećim zemljama.

(33)

Da bi se partnerima u ruralnim područjima, koji još ne koriste pristup LEADER, omogućilo da isprobaju lokalnu razvojnu strategiju i pripreme se na njeno oblikovanje i djelovanje, trebalo bi također financirati „LEADER paket za pokretanje”. Pomoć ne bi trebala biti uvjetovana podnošenjem lokalne razvojne strategije.

(34)

Ulaganja su česta u velikom broju mjera ruralnog razvoja iz okvira ove Uredbe i mogu se odnositi na vrlo različite djelatnosti. Kako bi se osigurala jasnoća u provedbi tih djelatnosti, potrebno je utvrditi određena zajednička pravila za sva ulaganja. Ta zajednička pravila trebala bi definirati vrste troškova koji se mogu smatrati troškovima ulaganja te osigurati da potporu dobiju samo ulaganja koja stvaraju novu vrijednost u poljoprivredi. Kako bi se omogućila realizacija ulagačkih projekata, države članice trebale bi imati mogućnost isplaćivati predujmove. Kako bi se osigurala učinkovitost, pravednost i održiv učinak pomoći iz EPFRR-a, potrebno je utvrditi pravila u svrhu osiguranja trajnosti ulaganja vezanih uz djelatnosti te da se potpora iz EPFRR-a ne koristi za narušavanje tržišnog natjecanja.

(35)

EPFRR bi trebao moći podupirati ulaganja u navodnjavanje kako bi se osigurali povoljni učinci na gospodarstvo i okoliš, pod uvjetom da se osigura održivost dotičnog navodnjavanja. Posljedično, u svakom slučaju, potpora bi se trebala dodijeliti samo ako je uspostavljen plan upravljanja riječnim slivom u dotičnom području, kako se zahtijeva Okvirnom direktivnom o vodama, a ako je na području ulaganja već uspostavljeno mjerenje vode ili se uspostavlja kao dio ulaganja. Ulaganja u poboljšanja postojeće infrastrukture ili opreme za navodnjavanje trebala bi dovesti do minimalnog dobitka u pogledu učinkovitosti korištenja vode, izraženog kao potencijalna ušteda vode. Ako je vodena masa zahvaćena ulaganjem pod pritiskom iz razloga vezanih uz količinu vode u skladu s analitičkim okvirom utvrđenim Okvirnom direktivnom o vodama, polovica tog dobitka u učinkovitosti korištenja vode trebala bi se pretvoriti u stvarno smanjenje potrošnje vode na razini ulaganja koje prima potporu, kako bi se smanjio pritisak na dotičnu vodenu masu. Trebali bi se definirati određeni slučajevi u kojima nije mogući ili nije potrebno da se primjenjuju zahtjevi za potencijalnu ili stvarnu uštedu vode, uključujući u odnosu na ulaganja u recikliranje ili ponovno korištenje vode. Osim poticanja ulaganja u poboljšanja postojeće opreme, trebala bi postojati odredba za EPFRR za potporu ulaganja u nova navodnjavanja podložno rezultatima analize utjecaja na okoliš. Uz određene iznimke, potpora se međutim ne bi trebala dodjeljivati za novo navodnjavanje ako je dotična vodena masa već pod pritiskom, jer postoji iznimno visok rizik da bi odobravanje potpore u takvim okolnostima pogoršalo postojeće okolišne probleme.

(36)

Neke mjere vezane uz određena područja iz okvira ove Uredbe uvjetuju da korisnik preuzme obveze koje će važiti najmanje pet godina. Tijekom tog razdoblja može doći do promjena situacije s gospodarstvom ili korisnikom. Stoga je potrebno utvrditi pravila kako bi odredile što bi se trebalo dogoditi u tim slučajevima.

(37)

Neke mjere iz okvira ove Uredbe uvjetuju dodjelu potpore preuzimanjem obveza od strane korisnika koje premašuju relevantne referentne razine definirane u smislu obveznih standarda ili uvjeta. Uzimajući u obzir moguće izmjene zakona tijekom razdoblja važenja obveza koje dovode do izmjene referentne razine, potrebno je donijeti odredbu da se dotični ugovori revidiraju kako bi se osigurala trajna usklađenost s ovim uvjetom.

(38)

Kako bi se osiguralo da se financijska sredstva za ruralni razvoj koriste na najbolji mogući način te kako bi se mjere iz okvira programa ruralnog razvoja usmjerile u skladu s prioritetima Unije za ruralni razvoj te kako bi se zajamčilo jednako postupanje prema podnositeljima zahtjeva, države članice trebale bi utvrditi kriterije odabira pri odabiru projekata. Iznimke od ovog pravila trebale bi se napraviti samo za plaćanja u okviru mjera za poljoprivredu, okoliš i klimatske uvjete, za ekološki uzgoj, mjera mreže Natura 2000. i Okvirnom direktivnom o vodama, mjera za područja s prirodnim ili ostalim posebnim ograničenjima, za dobrobit životinja, za šumarsko-okolišne i klimatske usluge i mjera povezanih s upravljanjem rizikom. Pri primjeni kriterija odabira trebalo bi uzeti u obzir opseg djelatnosti u skladu s načelom proporcionalnosti.

(39)

EPFRR bi kroz tehničku potporu trebao podupirati aktivnosti koje se odnose na provedbu programa ruralnog razvoja, uključujući troškove vezane uz zaštitu simbola i kratica koje se odnose na programe kvalitete Unije za koje je moguće ostvariti potporu iz okvira ove Uredbe te troškove država članica za razgraničenje područja suočenih s prirodnim ograničenjima.

(40)

Suradnja nacionalnih mreža, organizacija i uprava uključenih u različite etape provedbe programa, organizirana u kontekstu Europske mreže za ruralni razvoj, dokazala je da može igrati vrlo važnu ulogu u poboljšanju kvalitete programa ruralnog razvoja povećanjem uključenosti dionika u upravljanju ruralnim razvojem, kao i informiranjem šire javnosti o njezinim prednostima. Stoga bi je trebalo financirati u sklopu tehničke pomoći na razini Unije. Kako bi se u obzir uzele specifične potrebe evaluacije, potrebno je uspostaviti Europski evaluacijski kapacitet za ruralni razvoj kao dio Europske mreže za ruralni razvoj s ciljem okupljanja svih uključenih sudionika i time olakšati razmjene stručnog znanja iz ovog područja.

(41)

EPI za poljoprivrednu produktivnost i održivost trebao bi doprinijeti postizanju ciljeva Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast. Važno je da okuplja sve relevantne sudionike na razini Unije, nacionalnoj i regionalnoj razini, predstavljajući nove ideje državama članicama o načinima za poboljšanje, pojednostavljenje i bolju koordinaciju postojećih instrumenata i inicijativa, te ih po potrebi dopunjuje novim aktivnostima.

(42)

Kako bi se doprinijelo postizanju ciljeva Europskog partnerstva za inovacije (EPI) za produktivnost i održivost u poljoprivredi, potrebno je osnovati mrežu EPI-a kako bi se povezale operativne skupine, savjetodavne službe i istraživači uključeni u provedbu aktivnosti vezanih uz inovacije u poljoprivredi. Mrežu bi trebalo financirati u sklopu tehničke pomoći na razini Unije.

(43)

Države članice trebale bi rezervirati dio ukupnog iznosa svakog programa ruralnog razvoja namijenjenog za tehničku pomoć radi financiranja osnivanja i rada nacionalne ruralne mreže, okupljajući organizacije i uprave uključene u ruralni razvoj, uključujući EPI, s ciljem jačanja njihova sudjelovanja u provedbu programa i poboljšanja kvalitete programa ruralnog razvoja. U tu bi svrhu nacionalne ruralne mreže trebale pripremiti i provesti akcijski plan.

(44)

Programi ruralnog razvoja trebali bi omogućiti inovativne aktivnosti koje promiču poljoprivredni sektor koji je učinkovit s resursima, produktivan i proizvodi nisku razinu emisija, uz potporu EPI-a za produktivnost i održivost u poljoprivredi. EPI bi trebao promicati bržu i širu provedbu inovativnih rješenja u praksu. EPI bi trebao stvarati dodanu vrijednost povećavanjem korištenja i učinkovitosti instrumenata vezanih uz inovacije te jačanjem njihove uzajamne sinergije. EPI bi trebao popuniti praznine boljim povezivanjem istraživanja i praktične poljoprivredne djelatnosti.

(45)

Inovativne projekte u sklopu EPI-ja za produktivnost i održivost u poljoprivredi trebale bi provoditi operativne skupine koje okupljaju poljoprivrednike, upravitelje šuma, ruralne zajednice, istraživače, savjetnike nevladinih organizacija, poduzeća i druge sudionike koji se bave inovacijom u poljoprivrednom sektoru. Kako bi se osiguralo da cjelokupni sektor ima koristi od rezultata takvih projekata, trebali bi se objaviti njihovi rezultati na području inovacija i razmjene znanja unutar Unije i s trećim zemljama.

(46)

Trebalo bi utvrditi ukupni iznos potpore Unije za ruralni razvoj iz okvira ove Uredbe za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020., sukladno s višegodišnjim financijskim okvirom za razdoblje od 2014. do 2020. Dostupna odobrena sredstva trebalo bi indeksirati na temelju paušalnog iznosa za programiranje.

(47)

Kako bi se olakšalo upravljanje fondovima EPFRR-a, potrebno je utvrditi jedinstvenu stopu doprinosa za podršku EPFRR-a programiranju ruralnog razvoja u odnosu na javne rashode u državama članicama. Kako bi se u obzir uzela iznimna važnost ili obilježja određenih vrsta djelatnosti, bilo bi potrebno odrediti posebne stope doprinosa u odnosu na određene vrste operacija. Kako bi se ublažila specifična ograničenja koja proizlaze iz razine razvijenosti, udaljenosti i otočnog smještaja, potrebno je utvrditi primjerenu stopu doprinosa EPFRR-a za slabije razvijene regije, najudaljenije regije iz UFEU-a te manje Egejske otoke, kao i za tranzicijske regije.

(48)

Države članice trebale bi poduzeti sve potrebne korake kako bi osigurale mogućnost kontrole i nadzora svojih mjera ruralnog razvoja uključujući donošenje odgovarajućih odredbi. S tim ciljem upravljačko tijelo i agencija za plaćanja trebali bi donijeti ex ante procjenu te se provesti procjenu mjera tijekom cjelokupnog razdoblja provedbe programa. Mjere koje nisu u skladu s ovim uvjetom trebalo bi prilagoditi.

(49)

Komisija i države članice trebale bi poduzeti sve nužne korake kako bi se osiguralo dobro upravljanje programima ruralnog razvoja. U tom bi smislu Komisija trebala provesti primjerene mjere i kontrole, a države članice poduzeti mjere kako bi se jamčilo valjano funkcioniranje njihovih sustava upravljanja.

(50)

Jedinstveno upravljačko tijelo trebalo bi biti odgovorno za upravljanje i provedbu svakog pojedinačnog programa ruralnog razvoja. Njegove bi zadaće trebale biti navedene u ovoj Uredbi. Upravljačko tijelo trebalo bi biti u mogućnosti delegirati dio svojih zadaća, zadržavajući odgovornost za učinkovitost i ispravnost upravljanja. Ako program ruralnog razvoja sadrži tematske potprograme, upravljačko bi tijelo trebalo imati mogućnost imenovanja drugog tijela za upravljanje i provedbu tog potprograma, vezano uz financijska sredstva odobrena programom, uz osiguranje dobrog financijskog upravljanja navedenim potprogramima. Kad država članica upravlja više nego jednim programom, može se uspostaviti koordinacijsko tijelo kako bi se osigurala dosljednost.

(51)

Svaki bi program ruralnog razvoja trebao podlijegati redovitom praćenju provedbe programa i napretka prema utvrđenim ciljevima programa. Budući da demonstracija i i poboljšanje učinka i učinkovitosti postupaka iz okvira EPFRR-a također ovisi o odgovarajućoj evaluaciji tijekom pripreme i provedbe programa te njegova dovršenja. Komisija i države članice trebale bi zajednički uspostaviti sustav praćenja i evaluacije u svrhu prikaza napretka i procjene učinka i učinkovitosti provedbe politike ruralnog razvoja.

(52)

Kako bi se osigurala mogućnost prikupljanja podataka na razini Unije, niz zajedničkih pokazatelja trebao bi biti dio tog sustava praćenja i evaluacije. Ključne podatke o provedbi programa ruralnog razvoja trebalo bi evidentirati i održavati u elektroničkom obliku kako bi se olakšalo prikupljanje podataka. Stoga bi se od korisnika trebalo zahtijevati da dostave najnužnije podatke potrebne za praćenje i evaluaciju.

(53)

Odgovornost za praćenje programa trebali bi dijeliti upravljačko tijelo i odbor za praćenje osnovan u tu svrhu. Odbora za praćenje trebao bi biti odgovoran za praćenje učinkovitosti provedbe programa. U tu bi svrhu trebalo utvrditi njegove odgovornosti.

(54)

Praćenje programa trebalo bi uključivati sastavljanje godišnjeg izvješća o provedbi koje se upućuje Komisiji.

(55)

Svaki bi program ruralnog razvoja trebao podlijegati evaluaciji u svrhu poboljšanja kvalitete i predstavljanja rezultata.

(56)

Članci 107., 108. i 109. UFEU-a trebali bi se primjenjivati za potporu mjerama ruralnog razvoja iz okvira ove Uredbe. Neovisno o tom, s obzirom na posebne značajke poljoprivrednog sektora, te odredbe UFEU-a ne bi se trebale primjenjivati na mjere ruralnog razvoja koje se tiču djelatnosti na koje se primjenjuje članak 42. UFEU-a, koje se provode u sklopu ove Uredbe i sukladno s njom niti na plaćanja koja vrše države članice namijenjena za dodatno financiranje na nacionalnoj razini za djelatnosti ruralnog razvoja za koje se dodjeljuje potpora Unije te na koje se primjenjuje članak 42. UFEU-a.

(57)

Nadalje, kako bi se osigurala dosljednost s mjerama ruralnog razvoja prihvatljivima za potporu Unije te kako bi se postupci pojednostavili, plaćanja koja vrše zemlje članice, namijenjena dodatnom financiranju na nacionalnoj razini za djelatnosti ruralnog razvoja za koje se odobrava potpora Unije i na koje se primjenjuje članak 42. UFEU-a, trebala bi se uključiti u program ruralnog razvoja za procjenu i odobrenje, sukladno odredbama ove Uredbe. Kako bi se osiguralo da se ne provodi dodatno nacionalno financiranje, osim ako ga Komisija nije odobrila, dotična država članica ne bi trebala provoditi predloženo dodatno financiranje za ruralni razvoj dok se ono ne odobri. O plaćanjima koja su izvršile države članice namijenjenim za dodatno nacionalno financiranje za djelatnosti ruralnog razvoja za koje je Unija odobrila potporu i na koja se ne primjenjuje članak 42. UFEU-a treba obavijestiti Komisiju, sukladno članku 108. stavku 3. UFEU-a, osim ako se nalaze u okviru Uredbe donesene sukladno Uredbi Vijeća 994/98 (9), i države članice ih ne bi trebale provoditi dok se ovaj postupak ne dovrši konačnim odobrenjem Komisije.

(58)

Trebalo bi uspostaviti elektronički informacijski sustav radi omogućavanja učinkovite i sigurne razmjene podataka od zajedničkog interesa, kao i za bilježenje, održavanje i upravljanje ključnim podacima te za izvještavanje o praćenju i evaluaciji.

(59)

Pravo Unije o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i na slobodni protok takvih podataka, osobito Uredba 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10) i Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (11) trebalo bi se primjenjivati.

(60)

S ciljem nadopune ili izmjene određenih elemenata ove Uredbe koji nisu ključni, ovlast donošenja delegiranih akata sukladno članku 290. UFEU-a trebalo bi delegirati Komisiji. Od posebne je važnosti da Komisija provede odgovarajuća savjetovanja u pripremnoj fazi, uključujući na razini stručnjaka. Komisija bi trebala prilikom pripreme i sastavljanja delegiranih akata osigurati istovremeno, pravovremeno. i prikladno prosljeđivanje relevantnih dokumenta Europskom parlamentu i Vijeću.

(61)

Ta bi ovlast trebala obuhvatiti uvjete pod kojima se pravna osoba smatra mladim poljoprivrednikom te utvrđivanje razdoblja počeka za stjecanje vještina, trajanje i sadržaj programâ razmjene poljoprivrednih gospodarstava i šuma i posjeta poljoprivrednim gospodarstvima i šumama. Trebala bi također obuhvatiti posebne programe Unije prema članku 17. stavku 1. točki (a) i značajke skupina proizvođača i vrste aktivnosti koji mogu primiti potporu na temelju članka 17. stavka 2., kao i na utvrđivanje uvjeta za sprečavanje narušavanja tržišnog natjecanja, sprečavanje diskriminacije proizvoda i izuzimanje trgovačkih marki iz potpore;

(62)

Ta bi ovlast također trebala obuhvatiti: minimalni sadržaj poslovnih planova i kriterija koje države članice trebaju koristiti za utvrđivanje pragova iz članka 19. stavka 4.; definiciju minimalnih uvjeta zaštite okoliša za pošumljavanje i stvaranje šumskih područja; uvjete primjenjive na obveze vezane uz poljoprivredu, zaštitu okoliša i klimatske promjene u pogledu prelaska na ekstenzivno stočarstvo, obveze uzgoja lokalnih pasmina ugroženih poljoprivrednom proizvodnjom ili očuvanja genetskih resursa bilja kojemu prijeti genetska erozija, kao i na definiciju prihvatljivih djelatnosti za očuvanje i održivu uporabu i razvoj genetskih resursa. Također bi trebala obuhvatiti metodu izračuna koju treba koristiti kako bi se izbjeglo dvostruko financiranje praksi iz članka 43. Uredbe (EU) br. 1307/2013 za mjere za poljoprivredu, okoliš i klimu, ekološki uzgoj, mjere prema mreži Natura 2000. te mjere prema Okvirnoj direktivi o vodama; određivanje područja u kojima obveze vezane uz dobrobit životinja doprinose poboljšanju standarda u metodama proizvodnje; vrstu operacija prihvatljivih za potporu u okviru očuvanja i promicanja šumskih genetskih resursa; utvrđivanje obilježja pilot-projekata, klastera, mreža, kratkih lanaca opskrbe i lokalnih tržišta koji udovoljavaju uvjetima za primanje potpore u okviru mjere suradnje, kao i što se tiče uvjeta za dodjelu pomoći za vrste djelatnosti navedene u okviru te mjere.

(63)

Nadalje, ta bi ovlast trebala obuhvatiti minimalno i maksimalno trajanje komercijalnih kredita za uzajamne fondove obuhvaćene mjerom za upravljanje rizikom iz ove Uredbe; uvjete pod kojima se troškovi vezani uz ugovore o leasingu ili rabljenu opremu mogu smatrati prihvatljivim troškovima ulaganja, kao i utvrđivanje vrsta infrastrukture za obnovljivu energiju prihvatljive za ulaganja; uvjete koji se primjenjuju na pretvorbu ili prilagodbu obveza u okviru mjera iz članaka 28., 29., 33. i 34., kao i utvrđivanje drugih situacija u kojima se ne traži povrat novca za pomoć. Također bi trebala obuhvatiti: preispitivanje gornjih granica iz Priloga I.; uvjete pod kojima potpora koju je odobrila Komisija u skladu s Uredbom (EZ) br. 1698/2005 može biti integrirana u potporu koja se dodjeljuje u skladu s ovom Uredbom, uključujući potporu za tehničku pomoć i za ex post evaluacije, kako bi se olakšao neometan prijelaz iz sustava uspostavljenog Uredbom (EZ) br. 1698/2005 na sustav koji se uspostavlja ovom Uredbom. Kako bi se uzeo u obzir Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske, ti bi delegirani akti po potrebi također trebali obuhvatiti, za Hrvatsku, i prijelaz iz potpore za ruralni razvoj na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 1085/2006 (12).

(64)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ove Uredbe, Komisiji treba dodijeliti provedbene ovlasti, s obzirom na sadržaj programâ ruralnog razvoja i nacionalnih okvira, odobravanja programâ i njihovih izmjene, postupke i rasporede za odobravanje programâ, postupke i rasporede za odobravanje i izmjenu programa i nacionalnih okvira, uključujući njihovo stupanje na snagu i učestalost podnošenja, pravila o metodama plaćanja za troškove prijenosa znanja sudionikâ i informativne djelatnosti, posebne uvjete za provedbu mjera ruralnog razvoja, strukturu i rad mreža koji se utvrđuju ovom Uredbom, zahtjeve za informiranje i prodmidžbu, donošenje sustava za praćenje i evaluaciju, propise za rad informacijskog sustava i pravila koja se tiču predstavljanja godišnjeg izvješća o provedbi. Navedene se ovlasti trebaju izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (13).

(65)

Od Europskog nadzornika za zaštitu podataka je zatraženo i dobiveno mišljenje 14. prosinca 2011. (14).

(66)

Zbog hitnosti pripreme neometane provedbe predviđenih mjera, ova bi Uredba trebala stupiti na snagu na dan njezine objave u Službenom listu Europske unije.

(67)

Novi program potpore koji donosi ova Uredba zamjenjuje program potpore utvrđen Uredbom (EZ) br. 1698/2005. Uredbu (EZ) br. 1698/2005 stoga bi trebalo staviti izvan snage,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

GLAVA I.

CILJEVI I STRATEGIJA

POGLAVLJE I.

Predmet i definicije

Članak 1.

Predmet

1.   Ova Uredba utvrđuje opće propise koji uređuju potporu Unije za ruralni razvoj koju financira Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj („EPFRR”), koji je utvrđen Uredbom (EU) br. 1306/2013. Ona postavlja ciljeve kojima politika ruralnog razvoja treba doprinijeti te relevantne prioritete Unije za ruralni razvoj. Ona prikazuje strateški kontekst politike ruralnog razvoja i definira mjere politike ruralnog razvoja Također, ona utvrđuje pravila o programiranju, umrežavanju, upravljanju, praćenju i evaluaciji na temelju odgovornosti koje dijele države članice i Komisija te pravila za osiguravanje koordinacije između EPFRR-a i drugih instrumenata Unije.

2.   Ova Uredba dopunjuje odredbe dijela drugog Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (15).

Članak 2.

Definicije

1.   Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se definicije „program”, „djelatnost”, „korisnik”„lokalna razvojna strategija kojom upravlja lokalna zajednica”, „javni rashodi”, „MSP”, „dovršena aktivnost” i „financijski instrumenti”,kako su utvrđene ili kako se na njih poziva u članku 2. te „slabije razvijene regije” i „tranzicijske regije” kako su utvrđene u članku 90. stavku 2. točkama (a) i (b) Uredbe (EU) br. 1303/2013.

Osim toga, primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„programiranje” znači proces organizacije, donošenja odluka te raspodjele financijskih resursa u nekoliko faza, s uključivanjem partnerâ, namijenjeno provedbi, na višegodišnjoj osnovi, zajedničkog djelovanja Unije i država članica kako bi se postigli prioriteti Unije za ruralni razvoj.

(b)

„regija” znači teritorijalna jedinica koja odgovara razini 1 ili 2 Nomenklatura prostornih jedinica za statistiku (NUTS razine 1 i 2) u smislu Uredbe (EZ) br. 1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (16);

(c)

„mjera” znači niz djelatnosti koje doprinose jednom ili više prioriteta Unije za ruralni razvoj;

(d)

„stopa potpore” znači stopa javnih doprinosa nekoj djelatnosti;

(e)

„transakcijski trošak” znači dodatni trošak vezan uz ispunjenje obveze, ali koji se ne može izravno pripisati njezinoj provedbi ili nije uključen u troškove ili izgubljeni prihod koji se izravno nadoknađuje; i koji se može izračunati na temelju standardnih troškova;

(f)

„poljoprivredna površina” znači bilo koja površina koja se koristi kao obradivo zemljište, trajni travnjak, trajni pašnjak ili trajni nasad kako se navodi u članku 4. Uredbe (EU) br. 1307/2013;

(g)

„gospodarski gubici” znači svaki dodatni trošak koji nastane poljoprivredniku kao posljedica iznimnih mjera koje je poljoprivrednik poduzeo radi smanjenja ponude na dotičnom tržištu, ili bilo koji znatni gubitak pri proizvodnji;

(h)

„nepovoljna klimatska prilika” znači vremenski uvjeti kao što su mraz, oluje i tuča, led, jaka kiša ili velika suša, koji se mogu izjednačiti s elementarnom nepogodom;

(i)

„bolesti životinja” znači bolesti navedene u popisu bolesti životinja koji je ustanovila Svjetska organizacija za zdravlje životinja ili u Prilogu Odluci Vijeća 2009/470/EZ (17);

(j)

„okolišni incident” znači specifična pojava zagađenja, onečišćenja ili degradacije kvalitete okoliša koja je vezana uz specifičan događaj i ograničenog je zemljopisnog područja; ali ne obuhvaća opće okolišne rizike koji nisu povezani s određenim događajem, kao što su klimatske promjene ili atmosfersko zagađenje;

(k)

„elementarna nepogoda” znači prirodna pojava biotičke ili abiotičke naravi koja dovodi do važnih poremećaja u sustavu poljoprivredne proizvodnje ili šumskih struktura, uzrokujući s vremenom značajnu gospodarsku štetu u sektorima poljoprivrede ili šumarstva;

(l)

„katastrofalan događaj” znači nepredviđena pojava biotičke ili abiotičke naravi nastalu ljudskim djelovanjem koja dovodi do značajnih poremećaja u sustavu poljoprivredne proizvodnje ili šumskih struktura, uzrokujući s vremenom značajnu gospodarsku štetu u sektorima poljoprivrede ili šumarstva;

(m)

„kratak lanac opskrbe”: znači lanac opskrbe koji uključuje ograničen broj gospodarskih subjekata, posvećen suradnji, lokalnom gospodarskom razvoju i bliskim zemljopisnim i društvenim vezama između proizvođača, prerađivača i potrošača;

(n)

„mladi poljoprivrednik” znači osoba koja nije starija od 40 godina u trenutku predaje zahtjeva, koja posjeduje adekvatnu stručnu spremu i vještine te po prvi put na jednom poljoprivrednom gospodarstvu preuzima dužnost upravitelja tog poljoprivrednog gospodarstva;

(o)

„tematski ciljevi” znači tematski ciljevi definirani u članku 9. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

(p)

„Zajednički strateški okvir” („ZSO”) znači Zajednički strateški okvir iz članka 10. Uredbe (EU) br. 1303/2013;

(q)

„klaster” znači okupljanje neovisnih poduzeća, uključujući novoosnovana poduzeća, mala, srednja i velika poduzeća kao i savjetodavna tijela i/ili istraživačke organizacije – stvoreno za poticanje gospodarske/inovativne aktivnosti promoviranjem intenzivnih interakcija, dijeljenja prostora i razmjene znanja i stručnog znanja, kao i učinkovitim doprinosom prenošenju znanja, umrežavanju i širenju informacija među poduzećima u klasteru;

(r)

„šuma” znači površina zemljišta koja obuhvaća više od 0,5 hektara, sa stablima višim od 5 metara i krošnjama koje pokrivaju više od 10 posto površine, ili stablima koja mogu doseći te vrijednosti in situ i ne uključuje zemljište koje se u prvom redu koristi kao poljoprivredno ili urbano zemljište, u skladu sa stavkom 2.

2.   Država članica ili regija može izabrati primjenu definicije šume, različite od one u stavku 1. točki (r), koja se temelji na postojećem nacionalnom pravu ili evidencijskom sustavu. Države članice ili regije utvrđuju takvu definiciju u programu ruralnog razvoja;

3.   Kako bi se osigurao usklađen pristup u odnosu prema korisnicima i kako bi se uzela u obzir potreba za razdobljem prilagodbe, vezano uz definiciju mladih poljoprivrednika utvrđenu u stavku 1. točki (n), Komisija je ovlaštena, sukladno članku 83., donijeti delegirane akte vezane uz uvjete prema kojima se pravna osoba može smatrati „mladim poljoprivrednikom”, te uz utvrđivanje razdoblja počeka za stjecanje stručnih vještina.

POGLAVLJE II.

Misija, ciljevi i prioriteti

Članak 3.

Misija

EPFRR doprinosi Strategiji Europa 2020. promicanjem održivog ruralnog razvoja diljem Unije nadopunjujući druge instrumente ZPP-a, kohezijsku politiku i zajedničku ribarstvenu politiku. On doprinosi razvoju teritorijalno i okolišno uravnoteženijeg, klimatski povoljnijeg i otpornijeg, konkurentnijeg te inovativnijeg poljoprivrednog sektora Unije. Ona također doprinosi razvoju ruralnih područja.

Članak 4.

Ciljevi

U sklopu općeg okvira ZPP-a, potpora za ruralni razvoj, uključujući za aktivnosti u prehrambenom kao i neprehrambenom sektoru i u šumarstvu, doprinosi postizanju sljedećih ciljeva:

(a)

poticanju konkurentnosti poljoprivrede;

(b)

osiguravanju održivog upravljanja prirodnim resursima i akcije protiv klimatskih promjena;

(c)

postizanju uravnoteženog teritorijalnog razvoja ruralnih gospodarstava i zajednica, uključujući stvaranje i zadržavanje radnih mjesta.

Članak 5.

Prioriteti Unije za ruralni razvoj

Postizanje ciljeva ruralnog razvoja, koji doprinose strategiji Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast, provodi se kroz sljedećih šest prioriteta Unije za ruralni razvoj koji odražavaju relevantne tematske ciljeve ZSO-a:

1.

poticanje prijenosa znanja i inovacija u poljoprivredi, šumarstvu i ruralnim područjima s naglaskom na sljedeća područja:

(a)

poticanje inovacija, suradnje i razvoja baze znanja u ruralnim područjima;

(b)

jačanje poveznica između poljoprivrede, proizvodnje hrane i šumarstva te istraživanja i inovacija, uključujući u svrhu poboljšanog upravljanja okolišem i okolišne učinkovitosti;

(c)

poticanje cjeloživotnog učenja i stručne izobrazbe u sektorima poljoprivrede i šumarstva.

2.

jačanje isplativosti poljoprivrednog gospodarstva i konkurentnosti svih vrsta poljoprivrede u svim regijama te promicanje inovativnih poljoprivrednih tehnologija i održivog upravljanja šumama, s naglaskom na sljedeća područja:

(a)

poboljšanje gospodarskih rezultata svih poljoprivrednih gospodarstava i olakšavanje restrukturiranja i modernizacije, osobito s ciljem povećanja sudjelovanja u tržištu i tržišne usmjerenosti, kao i poljoprivredne diversifikacije;

(b)

olakšavanje ulaska poljoprivrednika s odgovarajućom izobrazbom u sektor poljoprivrede, a pogotovo generacijske obnove.

3.

promicanje organizacije lanca opskrbe hranom, uključujući preradu i plasiranje poljoprivrednih proizvoda na tržište, dobrobit životinja te upravljanje rizikom u poljoprivredi, s naglaskom na sljedeća područja:

(a)

poboljšanje konkurentnosti primarnih proizvođača njihovom boljom integracijom u poljoprivredno-prehrambeni lanac putem programa kvalitete, dodajući vrijednost poljoprivrednim proizvodima, putem promoviranja na lokalnim tržištima i u kratkim krugovima opskrbe, skupina proizvođača i organizacija i međustrukovnih organizacija;

(b)

potporu sprečavanju rizika i upravljanju rizikom u poljoprivrednom gospodarstvu.

4.

obnovu, očuvanje i poboljšanje ekosustava povezanih s poljoprivredom i šumarstvom, s naglaskom na sljedeća područja:

(a)

obnovu, očuvanje i povećanje bioraznolikosti, uključujući u područjima mreže Natura 2000.i u područjima s prirodnim ograničenjima ili ostalim posebnim ograničenjima i poljoprivredu velike prirodne vrijednosti, kao istanje europskih krajobraza;

(b)

bolje upravljanje vodama, uključujući upravljanje gnojivima i pesticidima;

(c)

sprečavanje erozije tla i bolje upravljanje tlom.

5.

promicanje učinkovitosti resursa te poticanje pomaka prema gospodarstvu s niskom razinom ugljika otpornom na klimatske promjene u poljoprivrednom, prehrambenom i šumarskom sektoru, s naglaskom na sljedeća područja:

(a)

povećanje učinkovitosti u korištenju voda u poljoprivredi;

(b)

povećanje učinkovitosti u korištenju energije u poljoprivredi i preradi hrane;

(c)

olakšavanje opskrbe i korištenja obnovljivih izvora energije, nusproizvoda, otpada i ostataka te drugih neprehrambenih sirovina u svrhu biogospodarstva;

(d)

smanjenje emisija stakleničkih plinova i amonijaka koje uzrokuje poljoprivredna djelatnost;

(e)

poticanje pohrane i sekvestracije ugljika u poljoprivredi i šumarstvu;

6.

promicanje društvene uključenosti, suzbijanje siromaštva te gospodarskog razvoja u ruralnim područjima, s naglaskom na sljedeća područja:

(a)

olakšavanje diversifikacije, stvaranja i razvoja malih poduzeća kao i otvaranje radnih mjesta;

(b)

poticanje lokalnog razvoja u ruralnim područjima;

(c)

jačanje dostupnosti, korištenja i kvalitete informacijsko-komunikacijskih tehnologija (ICT) u ruralnim područjima.

Svi ti prioriteti doprinose glavnim ciljevima inovacije, okoliša te prilagodbe klimatskim promjenama i njihova ublažavanja. Programima može biti obuhvaćeno manje od šest prioriteta ako je to opravdano na temelju snaga, slabosti, prilika i prijetnji („SWOT”) i ex ante evaluacije. Svaki program obuhvaća najmanje četiri prioriteta. Kad država članica prijavljuje nacionalni program i niz regionalnih programa, nacionalni program može obuhvaćati manje od četiri prioriteta.

U programe se mogu uključiti druga značajna područja kako bi se bavilo nekim od prioriteta ako je to opravdano i mjerljivo.

GLAVA II.

PROGRAMIRANJE

POGLAVLJE I.

Sadržaj programiranja

Članak 6.

Programi ruralnog razvoja

1.   EPFRR djeluje u državama članicama putem programa ruralnog razvoja. Tim se programima provodi strategija za postizanje prioriteta Unije za ruralni razvoj kroz niz mjera, kako je određeno u glavi III. Za postizanje ciljeva ruralnog razvoja temeljenog na prioritetima Unije traži se pomoć EPFRR-a.

2.   Država članica može prijaviti ili jedinstveni program za čitav svoj teritorij ili niz regionalnih programa. Alternativno, u propisno opravdanim slučajevima, država članica može poslati nacionalni program i niz regionalnih programa. Ako država članica prijavljuje nacionalni program i niz regionalnih programa, mjere i/ili druge vrste djelatnosti programiraju se na nacionalnoj ili regionalnoj razini te se mora osigurati usklađenost između strategija nacionalnih i regionalnih programa.

3.   Države članice s regionalnim programima mogu također podnijeti na odobrenje u skladu s člankom 10. stavkom 2. nacionalni okvir koji sadrži zajedničke elemente tih programa bez odvojene dodjele proračunskih sredstava.

Nacionalni okviri država članica s regionalnim programima također mogu sadržavati tablicu koja prikazuje, po regiji i po godini, ukupan doprinos EPFRR-a za dotičnu državu članicu za cjelokupno razdoblje programiranja.

Članak 7.

Tematski potprogrami

1.   Kako bi doprinijele postizanju prioriteta Unije za ruralni razvoj, države članice mogu u sklopu svojih programa ruralnog razvoja uključiti tematske potprograme koji rješavaju specifične potrebe. Takvi tematski potprogrami mogu se, između ostalog, odnositi na:

(a)

mlade poljoprivrednike;

(b)

mala poljoprivredna gospodarstva kako se navodi u članku 19. stavku 2. trećem podstavku;

(c)

planinska područja kako se navodi u članku 32. stavku 2.

(d)

kratke lance opskrbe;

(e)

žene u ruralnim područjima;

(f)

prilagodbu klimatskim promjenama i njihovo ublažavanje te bioraznolikost.

Okvirni popis mjera i vrsta djelatnosti od osobite važnosti za svaki tematski potprogram utvrđen je u Prilogu IV.

2.   Tematski potprogrami također mogu rješavati specifične potrebe vezane uz restrukturiranje poljoprivrednih sektora sa značajnim utjecajem na razvoj određenog ruralnog područja.

3.   Stope potpore utvrđene u Prilogu II. mogu se povećati za 10 dodatnih postotnih bodova za djelatnosti koje primaju potporu u okviru tematskih potprograma vezanih uz mala poljoprivredna gospodarstva i kratke lance opskrbe, prilagodbu klimatskim promjenama i njihovo ublažavanje te bioraznolikost. Vezano uz mlade poljoprivrednike i planinska područja, maksimalne stope potpore mogu se povećati sukladno Prilogu II. Međutim, maksimalna kombinirana stopa potpore ne premašuje 90 %.

Članak 8

Sadržaj programâ ruralnog razvoja

1.   Osim elemenata navedenih u članku 27. Uredbe (EU) br. 1303/2013, svaki program ruralnog razvoja uključuje:

(a)

ex ante evaluaciju, kako se navodi u članku 55. Uredbe (EU) br. 1303/2013;

(b)

SWOT analizu situacije i utvrđivanje potreba koje trebaju biti zadovoljene u geografskom području obuhvaćenom programom.

Analiza se strukturira prema prioritetima Unije za ruralni razvoj. Specifične potrebe vezane uz okoliš, ublažavanje klimatskih promjena i njihovu prilagodbu te inovacije ocjenjuju se u vezi svih prioriteta Unije za ruralni razvoj, radi utvrđivanja relevantnih odgovora u ovim trima područjima, na razini svakog prioriteta;

(c)

opis strategije koja pokazuje:

i.

da su postavljeni odgovarajući ciljevi za svako žarišno područje u sklopu prioriteta Unije za ruralni razvoj uključenih u program, utemeljeni na zajedničkim pokazateljima kako se navodi u članku 69. te, prema potrebi, na temelju pokazatelja za određeni program;

ii.

da su odabrane relevantne kombinacije mjera u odnosu na svako žarišno područje prioriteta Unije za ruralni razvoj uključen u program, utemeljene na zdravoj logici intervencije koju podupire ex ante evaluacija iz točke (a) i analiza iz točke (b);

iii.

da je dodjela financijskih resursa mjerama programa opravdana i primjerena za postizanje utvrđenih ciljeva;

iv.

da se uzimaju u obzir specifične potrebe povezane sa specifičnim uvjetima na regionalnoj ili podregionalnoj razini i da se konkretno rješavaju kroz odgovarajuće kombinacije mjera ili tematske potprograme;

v.

da je u program integriran odgovarajući pristup prema inovacijama s ciljem ostvarivanja prioriteta Unije za ruralni razvoj, uključujući EPI program za poljoprivrednu produktivnost i održivost, za okoliš, uključujući specifične potrebe područja mreže Natura 2000., i za prilagodbu klimatskim promjenama i njihovo ublažavanje;

vi.

da su poduzete mjere za osiguranje dostupnosti dostatnih savjetodavnih kapaciteta vezano uz regulatorne zahtjeve i uz aktivnosti koje se odnose na inovacije;

(d)

za svaki ex ante uvjet, utvrđen u skladu s člankom 19. i dijelom II. Priloga XI. Uredbi (EU) br. 1303/2013 za opće ex ante uvjete, i u skladu s Prilogom V. ovoj Uredbi, procjene koje se od ex ante uvjeta primjenjuju na program i koji su ispunjeni na dan podnošenja sporazuma o partnerstvu i programa. Ako važeći ex ante uvjeti nisu ispunjeni, program sadrži opis aktivnosti koje treba poduzeti, odgovorna tijela i raspored za takve aktivnosti u skladu sa sažetkom predanim u Sporazumu o partnerstvu.

(e)

opis okvira uspješnosti koji je uspostavljen za potrebe članka 19. Uredbe (EU) br. 1303/2013;

(f)

opis svake od odabranih mjera;

(g)

plan evaluacije iz članka 56. Uredbe (EU) br. 1303/2013. Države članice osiguravaju dostatne resurse za rješavanje utvrđenih potreba i osiguranje odgovarajućeg praćenja i evaluacije;

(h)

plan financiranja koji sadržava:

i.

tablicu koja određuje, u skladu s člankom 58. stavkom 4., ukupan doprinos EPFRR-a planiran za svaku godinu. Kada je primjenjivo, ova tablica prikazuje odvojeno, unutar ukupnog doprinosa EPFRR-a, sredstva odobrena za slabije razvijene regije i sredstva prenesena u EPFRR, sukladno članku 7. stavku 2. Uredbe (EU) br. 1307/2013. Planirani godišnji doprinos EPFRR-a mora odgovarati višegodišnjem financijskom okviru;

ii.

tablicu koja prikazuje, za svaku mjeru, za svaku vrstu djelatnosti sa specifičnom stopom doprinosa EPFRR-a i za tehničku pomoć, ukupni planirani doprinos Unije te primjenjivu stopu doprinosa EPFRR-a. Gdje je primjenjivo, ova tablica prikazuje posebno stopu doprinosa EPFRR-a za slabije razvijene regije i za druge regije;

(i)

plan pokazatelja, podijeljen na žarišna područja, koji sadrži ciljeve iz članka 8. stavka 1. točke (c) podtočke i. te planirane rezultate i planirane troškove svake mjere ruralnog razvoja odabrane u odnosu na odgovarajuće žarišno područje;

(j)

prema potrebi, tablicu dodatnog nacionalnog financiranja po mjeri u skladu s člankom 82.;

(k)

prema potrebi, popis programa potpore na koje se primjenjuje članak 88. stavak 1. koji će se koristiti za provedbu programa;

(l)

podatke o komplementarnosti s mjerama koje se financiraju putem drugih zajedničkih instrumenata poljoprivredne politike, i iz europskih strukturnih i investicijskih fondova („ESI”);

(m)

načine provedbe programa uključujući:

i.

imenovanje svih tijela iz članka 65. stavka 2. od strane država članica i, informativno, sažeti opis strukture upravljanja i kontrole;

ii.

opis postupaka praćenja i evaluacije kao i sastav odbora za praćenje;

iii.

odredbe kojima se osigurava promoviranje programa, uključujući preko nacionalne ruralne mreže iz članka 54.;

iv.

opis pristupa kojim se utvrđuju načela vezana uz uspostavu kriterija odabira za djelatnosti i strategije lokalnog razvoja koji u obzir uzima relevantne ciljeve; u ovom kontekstu, države članice mogu osigurati da se prednost pruži MSP-ima povezanim s poljoprivrednim i šumarskim sektorom.

v.

vezano uz lokalni razvoj, prema potrebi, opis mehanizama za osiguravanje usklađenosti između aktivnosti predviđenih lokalnim razvojnim strategijama, mjerom „suradnje” iz članka 35. te mjerom „temeljnih usluga i obnove sela u ruralnim područjima” iz članka 20. uključujući poveznice između urbanih i ruralnih područja;

(n)

aktivnosti poduzete kako bi se uključili partneri iz članka 5. Uredbe (EU) br. 1303/2013 i sažetak rezultata dogovora s partnerima;

(o)

prema potrebi, strukturu nacionalne ruralne mreže iz članka 55. stavka 3. te odredbe o njezinu upravljanju, koje bi činile temelj njezinih godišnjih akcijskih planova.

2.   Ako su tematski potprogrami uključeni u program ruralnog razvoja, svaki potprogram uključuje:

(a)

specifičnu analizu situacije utemeljenu na SWOT metodolodiji i utvrđivanje potreba koje potprogram treba zadovoljiti;

(b)

specifične ciljeve na razini potprograma te niz mjera koje se temelje na jasnoj definiciji interventne logike potprogramâ, uključujući procjenu očekivanih doprinosa mjera odabranih za postizanje ciljeva;

(c)

odvojen poseban plan pokazatelja, s planiranim rezultatima i planiranim troškovima za svaku mjeru ruralnog razvoja odabranu u odnosu na odgovarajuće žarišno područje.

3.   Komisija donosi provedbene akte kojima utvrđuje pravila predstavljanja elemenata iz stavaka 1. i 2. programâ ruralnog razvoja te pravila za sadržaj nacionalnih okvira iz članka 7. stavka 3. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 84.

POGLAVLJE II.

Priprema, odobrenje i izmjena programa ruralnog razvoja

Članak 9.

Ex ante uvjeti

Osim općih ex ante uvjeta iz dijela II. Priloga XI. Uredbi (EU) br. 1303/2013, ex ante uvjeti iz Priloga V. ovoj Uredbi primjenjuju se na programiranje EPFRR-a ako su relevantni i primjenjivi na specifične ciljeve koji se razvijaju unutar prioriteta programa.

Članak 10.

Odobrenje programa ruralnog razvoja

1.   Države članice Komisiji podnose prijedlog svakog programa ruralnog razvoja koji sadrži podatke iz članka 9.

2.   Komisija svaki program ruralnog razvoja odobrava provedbenim aktom.

Članak 11.

Izmjena programa ruralnog razvoja

Zahtjevi država članica za izmjenu programâ odobravaju se u skladu sa sljedećim postupcima:

(a)

Komisija odlučuje provedbenim aktima o zahtjevima za izmjenom programa koji se odnose na jedno ili više od sljedećeg:

i.

promjenu strategije programa izmjenom više od 50 % u kvantificiranom cilju povezanom sa žarišnim područjem;

ii.

promjenu stope doprinosa EPFRR-a za jednu ili više mjera;

iii.

promjenu cjelokupnog doprinosa Unije ili njegove godišnje raspodjele na razini programa;

(b)

Komisija odobrava provedbenim aktima zahtjeve za izmjenu programa u svim drugim slučajevima. Osobito se odnose na:

i.

uvođenje ili povlačenje mjera ili vrsta djelatnosti;

ii.

promjene opisa mjera, uključujući promjene uvjeta prihvatljivosti.

iii.

prijenos sredstava između mjera provedenih u okviru različitih stopa doprinosa EPFRR-a;

Međutim, za potrebe točke (b) podtočki i., ii. i točke (b) podtočke iii. ako je prijenos sredstava manji od 20 % dodjele nekoj mjeri i manji od 5 % ukupnog doprinosa EPFRR-a programu, smatra se da je odobrenje izdano ako Komisija nije donijela odluku o zahtjevu po isteku razdoblja od 42 radna dana od zaprimanja zahtjeva. To razdoblje ne uključuje razdoblje koje počinje na dan nakon datuma kada je Komisija poslala svoja očitovanja državi članici i završava na dan kada je država članica odgovorila na očitovanje.

(c)

Države članice ne trebaju ishoditi odobrenje Komisije za ispravke isključivo administrativne ili uredničke prirode koji ne utječe na provedbu politike i mjera. Države članice obavješćuju Komisiju o takvim izmjenama.

Članak 12.

Pravila o postupcima i rokovima

Komisija donosi provedbene akte donosi propise o postupcima i rokovima za:

(a)

odobrenje programa ruralnog razvoja i nacionalnih okvira;

(b)

podnošenje i odobrenje prijedloga o izmjenama programa ruralnog razvoja i prijedlogâ o izmjenama nacionalnih okvira, uključujući njihovo stupanje na snagu te učestalost kojom ih treba podnositi tijekom programskog razdoblja.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 84.

GLAVA III.

POTPORA RURALNOM RAZVOJU

POGLAVLJE I.

Mjere

Članak 13.

Mjere

Svaka mjera ruralnog razvoja programira se s ciljem izričitog doprinosa postizanju jednog ili više prioriteta Unije za ruralni razvoj. Indikativan popis mjera od osobite važnosti za prioritete Unije naveden je u Prilogu VI.

Članak 14.

Prenošenje znanja i aktivnosti informiranja

1.   Potpora iz okvira ove mjere pokriva strukovno osposobljavanje i aktivnosti stjecanja vještina, demonstracijske aktivnosti i informativne aktivnosti. Strukovno osposobljavanje i aktivnosti za stjecanje vještina mogu uključivati tečajeve, radionice i poduku.

Potpora također može pokrivati kratke razmjene u upravljanju poljoprivrednim gospodarstvom i šumama, kao i posjete poljoprivrednim gospodarstvima i šumama.

2.   Potpora iz okvira ove mjere dodjeljuje se u korist osoba uključenih u poljoprivredni, prehrambeni ili šumarski sektor, upraviteljima zemljišta i drugim gospodarskim subjektima, odnosno MSP-ima koji djeluju u ruralnim područjima.

Korisnik potpore provoditelj je osposobljavanja ili druge aktivnosti prijenosa znanja ili informacija.

3.   Potpora iz okvira ove mjere ne uključuje tečajeve poduke ili obuke koji čine dio uobičajenih obrazovnih programa ili sustava na razini srednje škole ili na višoj razini.

Tijela koja pružaju usluge prijenosa znanja i informacija posjeduju primjerene kapacitete u smislu stručnosti osoblja i redovne obuke za izvršavanje ove zadaće.

4.   Prihvatljivi troškovi iz okvira ove mjere su troškovi organizacije i izvršenja prijenosa znanja ili informativnih aktivnosti. U slučaju pokaznih projekata, potpora također može pokrivati relevantne troškove ulaganja. Troškovi putovanja, smještaja i dnevnica sudionika, kao i troškovi zamjene poljoprivrednika također su prihvatljivi za potporu. Korisniku se plaćaju svi troškovi utvrđeni u okviru ovog stavka.

5.   Kako bi se osiguralo da se programi razmjene u poljoprivrednom gospodarstvu i šumarstvu i posjete jasno razgraničeni u odnosu na slične aktivnosti u okviru drugih programa Unije, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 83. u vezi s trajanjem i sadržajem programa razmjene u poljoprivrednom gospodarstvu i šumarstvu i posjeta poljoprivrednim gospodarstvima i šumama.

6.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju pravila o načinima plaćanja za troškove sudionika, uključujući upotrebom vaučera ili drugih sličnih oblika.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 84.

Članak 15.

Savjetodavne službe, službe za upravljanje poljoprivrednim gospodarstvom i pomoć poljoprivrednim gospodarstvima

1.   Potpora iz okvira ove mjere dodjeljuje se s ciljem:

(a)

pomoći poljoprivrednicima, mladim poljoprivrednicima kako su definirani u ovoj Uredbi, posjednicima šuma, drugim upraviteljima zemljišta i MSP-ima u ruralnim područjima, kako bi korištenjem savjetodavne službe poboljšali gospodarske rezultate, okolišnu učinkovitost, aktivnosti vezane uz zaštitu klime te otpornost svojega gospodarstva, poduzeća i/ili ulaganja;

(b)

promicanja uspostave službi za upravljanje i pomoć poljoprivrednim gospodarstvima te savjetodavnih službi, uključujući savjetodavni sustav za poljoprivredna gospodarstva iz članaka od 12. do 14. Uredbe (EU) br. 1306/2013;

(c)

promicanja osposobljavanja savjetnika.

2.   Korisnik potpore iz stavka 1. točaka (a) i (c) pružatelj je savjetodavnih usluga ili izvršitelj aktivnosti osposobljavanja. Potpora iz okvira stavka 1. točke (b) dodjeljuje se tijelu ili subjektu odabranom za osnivanje službi za upravljanje poljoprivrednim gospodarstvom, pomoć poljoprivrednom gospodarstvu ili savjetodavnim službama za poljoprivredna gospodarstva ili šumarstvo.

3.   Tijela ili subjekti odabrani za pružanje savjetodavnih usluga posjeduju odgovarajuće resurse u smislu osoblja s odgovarajućom stručnom spremom te savjetodavnim iskustvom i pouzdanošću vezano uz područja za koja provode savjetovanje. Korisnici u okviru ove mjere biraju se putem poziva za podnošenje ponuda. Postupkom odabira upravlja zakon o javnoj nabavi te je otvoren kako javnim tako i privatnim subjektima. Objektivan je i isključuje kandidate sa sukobom interesa.

Pri savjetovanju, savjetodavne službe poštuju obveze tajnosti iz članka 13. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

4.   Savjetovanje za pojedine poljoprivrednike, mlade poljoprivrednike kako su definirani u ovoj Uredbi i ostale upravitelje zemljišta veže se uz najmanje jedan prioritet Unije za ruralni razvoj i obuhvaća najmanje jedan od sljedećih elemenata:

(a)

obveze na razini poljoprivrednog gospodarstva koje proizlaze iz propisanih uvjeta upravljanja i/ili standardâ za dobre uvjete u poljoprivredi i uvjete zaštite okoliša iz glave VI. poglavlja I. Uredbe (EU) br. 1306/2013;

(b)

prema potrebi, poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš, kako je utvrđeno u glavi III. poglavlju 3. Uredbe (EU) br. 1307/2013 [DP] te održavanje poljoprivredne površine iz članka 4. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) br. 1307/2013;

(c)

mjere na razini poljoprivrednog gospodarstva predviđene u programima ruralnog razvoja za modernizaciju poljoprivrednih gospodarstava, razvijanje konkurentnosti, sektorsku integraciju, inovacije, tržišnu orijentaciju i poticanje poduzetništva;

(d)

zahtjeve kako ih definiraju države članice za provedbu članka 11. stavka 3. Okvirne direktive o vodama;

(e)

zahtjeve kako ih definiraju države članice za provedbu članka 55. Uredbe (EZ) br. 1107/2009, posebno usklađenost s općim načelima integrirane zaštite bilja iz članka 14. Direktive 2009/128/EZ; ili

(f)

ako je relvantno, standarde sigurnosti na radu ili standarde sigurnosti vezane uz poljoprivredno gospodarstvo;

(g)

posebno savjetovanje za poljoprivrednike koji po prvi put uspostavljaju poljoprivredno gospodarstvo.

Savjeti se također mogu odnositi na druga pitanja, a posebno informacije vezane uz prilagodbu klimatskim promjenama i njihovo ublažavanje, bioraznolikost i zaštitu voda kako je utvrđeno u Prilogu I. Uredbi (EU) br. 1307/2013 ili pitanja vezana uz gospodarske rezultate te okolišnu učinkovitost poljoprivrednog gospodarstva, uključujući aspekte konkurentnosti. To može uključivati savjete o razvoju kratkih lanaca opskrbe, ekološkom uzgoju i zdravstvenim aspektima stočarske proizvodnje.

5.   Savjetovanje posjednicima šuma minimalno obuhvaća važeće obveze iz okvira Direktiva 92/43/EEZ, 2009/147/EZ i Okvirna direktiva o vodama. Savjetovanje također može obuhvaćati druga pitanja vezana uz gospodarske rezultate i okolišnu učinkovitost šumarskog gospodarstva.

6.   Savjetovanje MSP-ima može obuhvaćati pitanja vezana uz gospodarske rezultate i okolišnu učinkovitost.

7.   Ako je valjano opravdano i primjereno, savjetovanje se može dijelom održati grupno, uzimajući u obzir položaj pojedinačnih korisnika savjetodavnih službi.

8.   Potpora iz stavka 1. točaka (a) i (c) ograničava se na najviše iznose utvrđene u Prilogu I. Potpora iz stavka 1. točke (b) degresivna je tijekom razdoblja od najviše pet godina od uspostave.

Članak 16.

Programi kvalitete za poljoprivredne proizvode i hranu

1.   Potpora iz okvira ove mjere odnosi se na poljoprivrednike i skupine poljoprivrednika koji prvi put sudjeluju u:

(a)

programima kvalitete utvrđenima sljedećim uredbama i odredbama:

i.

Uredbom (EU) 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (18)

ii.

Uredbom Vijeća (EZ) br. 834/2007 (19);

iii.

Uredbom (EZ) br. 110/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (20);

iv.

Uredbom Vijeća (EEZ) br. 1601/91 (21);

v.

dijelom II., glavom II., poglavljem I., odjeljkom 2. Uredbe Vijeća (EU) br. 1308/2013 što se tiče vina.

(b)

programima kvalitete, uključujući programe certificiranja poljoprivrednih gospodarstava, za poljoprivredne proizvode, pamuk ili prehrambene proizvode, koje države članice priznaju kao usklađene sa sljedećim kriterijima:

i.

specifičnost završnog proizvoda proizvedenog u okviru navedenih programa proizlazi iz jasnih obveza da se jamči bilo koje od sljedećeg:

specifična svojstva proizvoda,

specifične metode poljoprivredne djelatnosti ili proizvodnje ili

kvaliteta završnog proizvoda koja značajno premašuje komercijalne standarde za robu uz javno zdravlje, zdravlje životinja ili bilja, dobrobit životinja ili zaštitu okoliša;

ii.

program je otvoren svim proizvođačima;

iii.

program uključuje obvezujuće specifikacije proizvoda, a sukladnost s navedenim specifikacijama potvrđuju javne vlasti ili neovisno inspekcijsko tijelo;

iv.

program je transparentan i osigurava potpunu sljedivost proizvoda; ili

(c)

programi dobrovoljnog certificiranja poljoprivrednih proizvoda koje države članice priznaju kao sukladne sa smjernicama Unije za najbolju praksu za provođenje dobrovoljnih programa certificiranja u vezi s poljoprivrednim proizvodima i hranom.

2.   Potpora iz okvira ove mjere može obuhvatiti i troškove nastale aktivnostima informiranja i promicanja koje provode skupine proizvođača na unutarnjem tržištu, u vezi s proizvodima koji su obuhvaćeni programom kvalitete koji prima potporu u skladu sa stavkom 1.

3.   Potpora iz stavka 1. odobrava se kao godišnji poticaj čija se razina određuje u skladu s razinom nepromjenjivih troškova nastalih sudjelovanjem u programima za koje se daje potpora, u maksimalnom trajanju od pet godina.

Za potrebe ovog stavka, „nepromjenjivi troškovi” podrazumijevaju troškove nastale pristupanjem programu kvalitete koji prima potporu i godišnji doprinos za sudjelovanje u navedenom programu, uključujući, ako je potrebno, troškove provjera potrebne za potvrdu sukladnosti sa specifikacijama programa.

Za potrebe ovog članka, „poljoprivrednik” znači aktivni poljoprivrednik u smislu članka 9. Uredbe (EU) br. 1307/2013.

4.   Potpora je ograničena maksimalnom stopom pomoći i iznosom navedenim u Prilogu II.

5.   Kako bi se uzelo u obzir novo pravo Unije koje može utjecati na potporu u okviru ove mjere i kako bi se osigurala dosljednost s drugim instrumentima Unije za promicanje poljoprivrednih mjera i sprečavanje narušavanja tržišnog natjecanja, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 83. koji se odnose na posebne programe Unije obuhvaćene stavkom 1. točkom (a) i karakteristike skupina proizvođača i vrste aktivnosti koje mogu primiti pomoć na temelju stavka 2., utvrđivanje uvjeta za sprečavanje diskriminacije određenih proizvoda; i utvrđivanje uvjeta na temelju kojih se trgovačke marke izuzimaju iz potpore.

Članak 17.

Ulaganja u fizičku imovinu

1.   Potpora iz okvira ove mjere obuhvaća materijalna i/ili nematerijalna ulaganja koja:

(a)

poboljšavaju ukupne rezultate i održivost poljoprivrednog gospodarstva;

(b)

obuhvaćaju obradu, plasiranje na tržište i/ili razvoj poljoprivrednih proizvoda iz Priloga I. Ugovora ili pamuka, osim proizvoda ribarstva; rezultat proizvodnog postupka može biti proizvod koji nije obuhvaćen tim Prilogom;

(c)

obuhvaćaju infrastrukturu vezanu uz razvoj, modernizaciju ili prilagodbu poljoprivrede i šumarstva, uključujući pristup poljoprivrednom gospodarstvu i šumskom zemljištu, konsolidaciju i poboljšanje zemljišta, opskrbu energijom i vodom i njihovu uštedu; ili

(d)

nisu produktivna ulaganja povezana s postizanjem ciljeva koje je potrebno ispuniti u skladu s ovom Uredbom, a koji se odnose na poljoprivredu, okoliš i klimu, uključujući stanje zaštite bioraznolikosti vrsta i staništa kao i jačanje vrijednosti javnog prostora područja mreže Natura 2000. ili drugih sustava visoke prirodne vrijednosti koje treba definirati u programu.

2.   Potpora iz stavka 1. točke (a) dodjeljuje se poljoprivrednicima ili skupinama poljoprivrednika.

U slučaju ulaganja za potporu restrukturiranja poljoprivrednog gospodarstva, države članice usmjeravaju potporu poljoprivrednim gospodarstvima u skladu sa SWOT analizom provedenom u vezi s prioritetom Unije za ruralni razvoj koji se odnosi na „jačanje isplativosti poljoprivrednih gospodarstava i konkurentnosti svih vrsta poljoprivrede u svim regijama i promicanje inovativnih poljoprivrednih tehnologija i održivog upravljanja šumama”.

3.   Potpora iz stavka 1. točaka (a) i (b) ograničava se na maksimalnu stopu potpore utvrđenu u Prilogu II. Te maksimalne stope mogu se povećati za mlade poljoprivrednike, za zajednička ulaganja, uključujući ona povezana sa spajanjem organizacija proizvođača i za integrirane projekte koji obuhvaćaju potporu iz okvira više mjera, za ulaganja u područjima izloženima prirodnim i ostalim posebnim ograničenjima, kako se navodi u članku 33. za ulaganja povezana s djelatnostima iz članaka 29. i 30. i za djelatnosti koje primaju potporu u okviru EPI-ja za produktivnost i održivost u poljoprivredi, u skladu sa stopama potpore utvrđenima u Prilogu II. Međutim, maksimalna kombinirana stopa potpore ne smije premašiti 90 %.

4.   Potpora iz stavka 1. točaka (c) i (d) podložna je stopama potpore iz Priloga II.

5.   Potpora se može dodijeliti mladim poljoprivrednicima koji po prvi put uspostavljaju poljoprivredno gospodarstvo kao upravitelji gospodarstva u pogledu ulaganja namijenjena usklađivanju sa standardima Unije koji se primjenjuju na poljoprivrednu proizvodnju, uključujući sigurnost na radu. Takva potpora može se dodijeliti na najviše 24 mjeseca od datuma uspostavljanja.

6.   Ako pravo Unije postavlja nove zahtjeve pred poljoprivrednike, može se dodijeliti potpora kako bi se ulaganja uskladila s tim zahtjevima najviše 12 mjeseci od datuma kada oni postanu obavezni za poljoprivredno gospodarstvo.

Članak 18.

Obnavljanje poljoprivrednog proizvodnog potencijala narušenog elementarnim nepogodama i katastrofalnim događajima te uvođenje odgovarajućih preventivnih aktivnosti

1.   Potpora obuhvaćena ovom mjerom uključuje:

(a)

ulaganja u preventivne mjere s ciljem smanjenja posljedica mogućih elementarnih nepogoda, nepovoljnih klimatskih prilika i katastrofalnih događaja;

(b)

ulaganja u obnovu poljoprivrednog zemljišta i proizvodnog potencijala narušenog elementarnim nepogodama, nepovoljnim klimatskim prilikama i katastrofalnim događajima.

2.   Potpora se dodjeljuje poljoprivrednicima ili skupinama poljoprivrednika. Potpora se također može dodijeliti javnim subjektima ako se utvrdi poveznica između ulaganja koje izvrše takvi subjekti i potencijala poljoprivredne proizvodnje.

3.   Potpora iz stavka 1. točke (b) podliježe službenom priznanju nadležnih javnih vlasti država članica da je došlo do elementarne nepogode te da su navedena nepogoda ili mjere donesene sukladno Direktivi Vijeća 2000/29/EZ (22) o suzbijanju ili ograničavanju bolesti bilja ili nametnika prouzročile uništenje najmanje 30 % relevantnog poljoprivrednog potencijala.

4.   Potpora iz okvira ove mjere ne odobrava se za gubitak prihoda nastalog djelovanjem elementarne nepogode ili katastrofalnog događaja.

Države članice moraju osigurati izbjegavanje prekomjerne nadoknade nastale kombiniranjem ove mjere s ostalim nacionalnim instrumentima potpore, instrumentima potpore Unije ili privatnim programima osiguranja.

5.   Potpora iz stavka 1. točke (a) ograničava se na maksimalne stope potpore utvrđene u Prilogu II.

Članak 19.

Razvoj poljoprivrednih gospodarstava i poslovanja

1.   Potpora obuhvaćena ovom mjerom uključuje:

(a)

početnu pomoć za pokretanje poslovanja za:

i.

mlade poljoprivrednike;

ii.

nepoljoprivredne djelatnosti u ruralnom području;

iii.

razvoj malih poljoprivrednih gospodarstava.

(b)

ulaganja u stvaranje i razvoj nepoljoprivrednih djelatnosti;

(c)

godišnja plaćanja ili jednokratna plaćanja za poljoprivrednike koji ispunjavaju uvjete za program za male poljoprivrednike utvrđen u glavi V. Uredbe (EU) br. 1307/2013 („program za male poljoprivrednike”) i koji svoje gospodarstvo trajno prenesu na drugog poljoprivrednika;

2.   Potpora iz stavka 1. točke (a) podtočke i. dodjeljuje se mladim poljoprivrednicima.

Potpora iz stavka 1. točke (a) podtočke ii. dodjeljuje se poljoprivrednicima ili članovima kućanstva poljoprivrednog gospodarstva koji prošire djelatnost na nepoljoprivredne aktivnosti i mikropoduzeća i mala poduzeća te na fizičke osobe u ruralnim područjima.

Potpora iz stavka 1. točke (a) podtočke iii. dodjeljuje se malim poljoprivrednim gospodarstvima kako utvrđuju države članice.

Potpora iz stavka 1. točke (b) dodjeljuje se mikropoduzećima i malim poduzećima i fizičkim osobama u ruralnim područjima te poljoprivrednicima ili članovima kućanstva poljoprivrednog gospodarstva.

Potpora iz stavka 1. točke (c) dodjeljuje se poljoprivrednicima koji su u trenutku podnošenja zahtjeva za potporu ispunjavaju uvjete za sudjelovanje u programu za male poljoprivrednike unazad najmanje godinu dana te koji se obvežu na trajni prijenos cjelokupnog gospodarstva i odgovarajućih prava na plaćanja na drugog poljoprivrednika. Potpora se isplaćuje od dana prijenosa do 31. prosinca 2020. ili se izračunava s obzirom na to razdoblje i plaća u obliku jednokratne isplate.

3.   Sve fizičke i pravne osobe ili skupina fizičkih ili pravnih osoba, neovisno o pravnom statusu koji skupini određuje nacionalno zakonodavstvo, mogu se smatrati članovima kućanstva poljoprivrednog gospodarstva, osim radnika na poljoprivrednom gospodarstvu. Ako se pravna osoba ili skupina pravnih osoba smatra članom kućanstva poljoprivrednog gospodarstva, taj član mora obavljati poljoprivrednu djelatnost na poljoprivrednom gospodarstvu u trenutku zahtjeva za potporu.

4.   Potpora iz stavka 1. točke (a) uvjetuje se podnošenjem poslovnog plana. Provedba poslovnog plana mora početi u roku od devet mjeseci od dana donošenja odluke kojom se odobrava pomoć.

Za mlade poljoprivrednike koji primaju potporu na temelju stavka 1. točke (a) podtočke i. poslovni plan mora predviđati da je mladi poljoprivrednik usklađen s člankom 9. Uredbe (EU) br. 1307/2013, u pogledu aktivnih poljoprivrednika unutar 18 mjeseci od datuma uspostavljanja.

Države članice utvrđuju gornji i donji prag za omogućavanje pristupa potpori poljoprivrednim gospodarstvima u smislu stavka 1. točke (a) podtočke i. i točke (a) podtočke iii. Donji prag za potporu iz stavka 1. točke (a) podtočke i. viši je od gornjeg praga za potporu iz stavka 1. točke (a) podtočke iii. Potpora se ograničava na gospodarstva koja spadaju pod definiciju mikropoduzeća i malih poduzeća.

5.   Potpora iz stavka 1. točke (a) isplaćuje se u najmanje dvije rate tijekom razdoblja od najviše pet godina. Rate se mogu postupno smanjivati. Isplata zadnje rate prema stavku 1. točki (a) podtočkama i. i ii. uvjetuje se valjanom provedbom poslovnog plana.

6.   Najviši iznos potpore iz stavka 1. točke (a) utvrđuje se u Prilogu II. Države članice definiraju iznos potpore iz stavka 1. točke (a) podtočke i. i točke (a) podtočke ii. također uzimajući u obzir društveno-gospodarsku situaciju programskog područja.

7.   Potpora iz stavka 1. točke (c) jednaka je iznosu od 120 % godišnjeg plaćanja koje korisnik ima pravo primiti na temelju programa za male poljoprivrednike.

8.   Kako bi se osiguralo uspješno i učinkovito korištenje resursa EPFRR-a, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 83. kojim se utvrđuju minimalni sadržaji poslovnih planova i kriterija koje države članice trebaju koristiti za utvrđivanje pragova iz stavka 4. ovog članka.

Članak 20.

Temeljne usluge i obnova sela u ruralnim područjima

1.   Potpora iz okvira ove mjere osobito uključuje:

(a)

sastavljanje i ažuriranje planova za razvoj općina i sela u ruralnim područjima i njihovih temeljnih usluga te planova zaštite i upravljanja koji se odnose na lokalitete Natura 2000. i druga područja visoke prirodne vrijednosti;

(b)

ulaganja u izradu, poboljšanje ili proširenje svih vrsta male infrastrukture, uključujući ulaganja u obnovljive izvore energije i uštedu energije;

(c)

infrastrukturu za širokopojasnu tehnologiju, uključujući njezinu izradu, poboljšanje i širenje, pasivnu infrastrukturu za širokopojasnu tehnologiju te omogućavanje pristupa širokopojasnoj tehnologiji i javnim e-rješenjima vlade;

(d)

ulaganja u uspostavu, poboljšanje ili širenje lokalnih temeljnih usluga za ruralno stanovništvo, uključujući slobodno vrijeme i kulturne aktivnosti te povezanu infrastrukturu;

(e)

ulaganja za javno korištenje u rekreativnu infrastrukturu, turističke informacije i malu turističku infrastrukturu;

(f)

studije i ulaganja povezana s održavanjem, obnovom i unapređenjem kulturne i prirodne baštine sela, ruralnih krajobraza i mjesta visoke prirodne vrijednosti, uključujući povezane društveno-gospodarske aspekte, kao i aktivnosti za podizanje svijesti o okolišu;

(g)

ulaganja usmjerena na preseljenje aktivnosti i prenamjenu zgrada ili drugih objekata smještenih unutar ili blizu ruralnih naselja, s ciljem poboljšanja kvalitete života ili poboljšanja rezultata okolišne učinkovitosti naselja.

2.   Potpora iz okvira ove mjere odnosi se samo na malu infrastrukturu, kako svaka država članica utvrđuje u programu. Međutim, programi ruralnog razvoja mogu predvidjeti određena odstupanja od navedenog pravila o ulaganjima u širokopojasnu tehnologiju i obnovljive izvore energije. U tom slučaju donose se jasni kriteriji kojima se osigurava komplementarnost s potporom iz drugih instrumenata Unije.

3.   Ulaganja iz stavka 1. prihvatljiva su za potporu ako se relevantne djelatnosti provode u skladu s planom razvoja općina i sela u ruralnim područjima i njihovih temeljnih usluga, ako takvi planovi postoje i sukladni su sa svakom relevantnom strategijom lokalnog razvoja.

Članak 21.

Ulaganja u razvoj šumskih područja i poboljšanje isplativosti šuma

1.   Potpora iz okvira ove mjere obuhvaća:

(a)

pošumljavanje i stvaranje šumskih područja;

(b)

uspostavljanje poljoprivredno-šumarskih sustava;

(c)

sprečavanje i uklanjanje štete u šumama uzrokovane šumskim požarima, elementarnim nepogodama i katastrofalnim događajima, uključujući najezde nametnika i izbijanje bolesti te opasnosti povezane s klimom;

(d)

ulaganja kojima se poboljšava otpornost i okolišna vrijednost, kao i okolišni potencijal šumskih ekosustava;

(e)

ulaganja u šumarske tehnologije te u preradu, u mobiliziranje i u plasiranje šumarskih proizvoda na tržište.

2.   Ograničenja vlasništva šuma iz članaka od 22. do 26. ne primjenjuju se na tropske ili suptropske šume i na šumovita područja na teritoriju Azora, Madeire, Kanarskih otoka, manjih egejskih otoka u smislu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2019/93 (23) i francuskih prekomorskih departmana.

Za gospodarstva iznad određene veličine, koju trebaju utvrditi države članice u programu, potpora se uvjetuje predstavljanjem relevantnih podataka iz plana upravljanja šumom ili jednakovrijednim instrumentom u skladu s održivim upravljanjem šumama kako je utvrđeno na Ministarskoj konferenciji o zaštiti šuma u Europi 1993. godine.

Članak 22.

Pošumljavanje i stvaranje šumskih područja

1.   Potpora iz članka 21. stavka 1. točke (a) dodjeljuje se javnim i privatnim posjednicima zemljišta i njihovim udrugama te obuhvaća troškove pokretanja djelatnosti te godišnju premiju po hektaru za pokrivanje troškova izgubljenog poljoprivrednog prihoda i održavanja, uključujući rano i kasno čišćenje, tijekom razdoblja od najviše dvanaest godina. U slučaju državnog zemljišta, potpora se može dodijeliti samo ako je tijelo koje upravlja tim zemljištem privatno tijelo ili općina.

Potpora za pošumljavanje zemljišta u vlasništvu javnih vlasti ili za brzorastuća stabla obuhvaća samo troškove pokretanja djelatnosti.

2.   Prihvatljiva su poljoprivredna i nepoljoprivredna zemljišta. Zasađene vrste prilagođavaju se okolišnim i klimatskim uvjetima područja te ispunjavaju minimalne zahtjeve okoliša. Potpora se ne odobrava za sadnju stabala za nasade kratkih ophodnji, božićnih drvaca ili brzorastućih stabala za proizvodnju energije. U područjima u kojima je pošumljavanje otežano zbog izrazito nepovoljnih pedoklimatskih uvjeta potpora se može pružiti za sadnju drugih zimzelenih drvnih vrsta poput šiblja ili grmolikog bilja primjerenog lokalnim uvjetima.

3.   Kako bi se osiguralo da je pošumljavanje poljoprivrednog zemljišta u skladu s ciljevima politike okoliša, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 83. u vezi s utvrđivanjem minimalnih okolišnih uvjeta iz stavka 2. ovog članka.

Članak 23.

Uspostavljanje poljoprivredno-šumarskih sustava

1.   Potpora iz članka 21. stavka 1. točke (b) dodjeljuje se privatnim posjednicima zemljišta, općinama i njihovim udrugama te obuhvaća troškove pokretanja djelatnosti i godišnju premiju po hektaru za pokrivanje troškova održavanja, za razdoblje od najviše pet godina.

2.   Za potrebe ovog članka „poljoprivredno-šumarski sustavi” znače sustavi korištenja zemljišta u kojima se stabla uzgajaju zajedno s poljoprivrednim kulturama na istom zemljištu. Minimalni i maksimalni broj stabala po hektaru određuju države članice uzimajući u obzir lokalne pedoklimatske i okolišne uvjete, šumske vrste i potrebu za osiguranjem održivog korištenja zemljišta za poljoprivredu.

3.   Potpora je ograničena stopom maksimalne potpore utvrđenom u Prilogu II.

Članak 24.

Sprečavanje i uklanjanje šteta u šumama nastalih šumskim požarima te elementarnim nepogodama i katastrofalnim događajima

1.   Potpora iz članka 21. stavka 1. točke (c) dodjeljuje se privatnim i javnim posjednicima šuma i drugim privatnim i javnim tijelima i njihovim udrugama te obuhvaća troškove:

(a)

uspostave zaštitne infrastrukture. U slučaju izbijanja požara, potpora također može obuhvaćati pomoć za troškove održavanja. Potpora se ne dodjeljuje za aktivnosti povezane s poljoprivredom u područjima pokrivenima poljoprivredno-okolišnim obvezama;

(b)

lokalne preventivne aktivnosti manjih razmjera protiv požara ili drugih prirodnih opasnosti; uključujući za ispašu;

(c)

uspostavu i poboljšanje kapaciteta za praćenje šumskih požara, nametnika i bolesti te komunikacijske opreme; i

(d)

obnovu šumskog potencijala oštećenog u požaru ili drugim elementarnim nepogodama uključujući nametnike, bolesti kao i katastrofalne događaje i događaje povezane s klimatskim promjenama.

2.   U slučaju preventivnih aktivnosti za suzbijanje nametnika i bolesti, rizik od pojave relevantne nepogode mora se potkrijepiti znanstvenim dokazima i moraju je potvrditi javne znanstvene organizacije. Ako je relevantno, popis vrsta organizama štetnih za bilje koji mogu prouzročiti nepogodu mora biti naveden u programu.

Prihvatljive djelatnosti moraju biti usklađene s planom zaštite šuma koji utvrđuju države članice. Za gospodarstva iznad određene veličine, koju trebaju utvrditi države članice u programu, potpora se uvjetuje predstavljanjem relevantnih podataka iz plana upravljanja šumom ili jednakim instrumentom, u skladu s održivim upravljanjem šumom kako je utvrđeno na Ministarskoj konferenciji o zaštiti šuma u Europi 1993. godine, u kojem se detaljno navode preventivni ciljevi.

Šumska područja klasificirana kao područja srednjeg do visokog rizika od šumskog požara sukladno planu zaštite šuma koji utvrđuju države članice, prihvatljiva su za potporu povezanu s prevencijom šumskih požara.

3.   Potpora iz stavka 1. točke (d) podliježe službenom priznanju nadležnih javnih vlasti država članica da je došlo do elementarne nepogode te da su ta nepogoda ili mjere usvojene sukladno Direktivi Vijeća 2000/29/EZ o suzbijanju ili ograničavanju bolesti bilja ili nametnika prouzročile uništenje najmanje 20 % relevantnog šumskog potencijala.

4.   Potpora iz okvira ove mjere ne odobrava se za gubitak prihoda uzrokovan elementarnom nepogodom.

Države članice moraju osigurati izbjegavanje prekomjerne nadoknade nastale kombiniranjem ove mjere s ostalim nacionalnim instrumentima potpore, instrumentima potpore Unije ili privatnim programima osiguranja.

Članak 25.

Ulaganja u jačanje otpornosti i okolišne vrijednosti šumskih ekosustava

1.   Potpora iz članka 21. stavka 1. točke (d) dodjeljuje se fizičkim osobama, privatnim i javnim posjednicima šuma te drugim privatnim pravnim i javnim tijelima i njihovim udrugama.

2.   Ulaganja se usmjeravaju na ostvarenje obveza za okolišne ciljeve ili pružanje usluga za ekosustav i/ili usluga za poboljšanje vrijednosti javnog prostora šuma i šumskih područja u tom području ili poboljšanje potencijala ekosustava za ublažavanje klimatskih promjena, uzimajući u obzir dugoročnu gospodarsku korist.

Članak 26.

Ulaganja u šumarske tehnologije te u preradu, u mobiliziranje i u plasiranje na tržište šumarskih proizvoda

1.   Potpora iz članka 21. stavka 1. točke (e) dodjeljuje se privatnim posjednicima šuma, općinama i njihovim udrugama te MSP-ima za ulaganja u povećanje šumskog potencijala ili za preradu, mobiliziranje i plasiranje na tržište čime se povećava vrijednost šumskih proizvoda. Za teritorije Azora, Madeire, Kanarskih otoka, manjih egejskih otoka u smislu Uredbe (EEZ) br. 2019/93 i francuskih prekomorskih departmana, potpora se također može odobriti poduzećima koja nisu MSP-i.

2.   Ulaganja povezana s povećanjem gospodarske vrijednosti šuma opravdana su u odnosu na očekivana poboljšanja šuma jednog gospodarstva ili više njih i mogu uključivati ulaganja u strojeve za žetvu i žetvene prakse povoljne za tlo i resurse.

3.   Ulaganja povezana s korištenjem drva kao sirovine ili izvora energije ograničavaju se na sve radne postupke prije industrijske prerade.

4.   Potpora se ograničava na maksimalne stope potpore utvrđene u Prilogu II.

Članak 27.

Uspostavljanje skupina i organizacija proizvođača

1.   Potpora iz okvira ove mjere dodjeljuje se s ciljem olakšavanja uspostave skupina i organizacija proizvođača u poljoprivrednom i šumarskom sektoru za potrebe:

(a)

prilagodbe zahtjevima tržišta proizvodnje i proizvoda proizvođača koji su članovi takvih skupina ili organizacija;

(b)

zajedničkog plasiranja robe na tržište uključujući pripremu za prodaju, centralizaciju prodaje i ponude kupcima na veliko;

(c)

stvaranja zajedničkih pravila o informacijama o proizvodnji, posebno u pogledu ubiranja plodova i dostupnosti. i

(d)

drugih aktivnosti koje skupine i organizacije proizvođača mogu provoditi, kao što su razvoj djelatnosti i vještine plasiranja na tržište te organizacija i olakšavanje postupaka inovacije.

2.   Potpora se dodjeljuje skupinama i organizacijama proizvođača koje je nadležno tijelo države članice priznalo na temelju poslovnog plana. Ograničava se na skupine i organizacije proizvođača koji su MSP-evi.

Države članice dužne su potvrditi da su ciljevi poslovnog plana ostvareni u roku od pet godina od priznavanja skupine ili organizacije proizvođača.

3.   Potpora se isplaćuje na temelju gospodarskog plana u obliku paušalnog iznosa pomoći u godišnjim ratama ne dulje od pet godina od dana priznavanja skupine ili organizacije proizvođača te se postupno smanjuje. Izračunava se na temelju godišnje proizvodnje skupine ili organizacije plasirane na tržište. Države članice zadnju ratu isplaćuju tek nakon potvrde valjane provedbe poslovnog plana.

U prvoj godini države članice mogu isplatiti potporu skupini ili organizaciji proizvođača koja se izračunava na temelju prosječne godišnje vrijednosti proizvodnje njezinih članova plasirane na tržište tijekom trogodišnjeg razdoblja prije pridruživanja skupini ili organizaciji. Za skupine i organizacije proizvođača u šumarskom sektoru, potpora se izračunava na temelju prosječne proizvodnje članova skupine ili organizacije, plasirane na tržište za posljednjih pet godina prije dodjele priznanja, ne uzimajući u obzir najvišu i najnižu vrijednost.

4.   Potpora se ograničava na maksimalne stope i iznose utvrđene u Prilogu II.

5.   Države članice mogu nastaviti podupirati uspostavljanje skupina proizvođača čak i nakon što su one priznate kao organizacije proizvođača sukladno uvjetima Uredbe (EU) br. 1308/2013 (24).

Članak 28.

Poljoprivreda, okoliš i klimatski uvjeti

1.   Države članice u okviru ove mjere omogućuju potporu diljem svojih teritorija, sukladno svojim specifičnim nacionalnim, regionalnim ili lokalnim potrebama i prioritetima. Cilj ove mjere je očuvanje i promicanje nužnih promjena poljoprivrednih praksi koje daju pozitivan doprinos okolišu i klimi. Njezino uključivanje u programe ruralnog razvoja je obvezno na nacionalnoj i/ili regionalnoj razini.

2.   Plaćanja u vezi s poljoprivredom, okolišem i klimatskim promjene dodjeljuju se poljoprivrednicima, skupinama poljoprivrednika ili skupinama poljoprivrednika i drugih upravitelja zemljištem koji dobrovoljno vrše djelatnosti koje sadrže jednu ili više obveza povezanih s poljoprivredom, okolišem i klimatskim promjenama na poljoprivrednom zemljištu koje će utvrditi države članice, uključujući poljoprivredna područja kako su utvrđena člankom 2. ove Uredbe, ali ne ograničavajući se na njih. Ako je propisno opravdano postizanje okolišnih ciljeva, plaćanja u vezi s poljoprivredom, okolišem i klimatskim promjenama mogu se odobriti i drugim upraviteljima zemljišta ili skupinama drugih upravitelja zemljištem.

3.   Plaćanja u vezi s poljoprivredom, okolišem i klimatskim promjenama obuhvaćaju samo one obveze koje premašuju relevantne propisane standarde utvrđene sukladno glavi VI. poglavlju I. Uredbe (EU) br. 1306/2013, relevantne kriterije i minimalne aktivnosti utvrđene na temelju članka 4. stavka 1. točke (c) podtočaka ii. i iii. Uredbe (EU) br. 1307/2013 i relevantne minimalne zahtjeve za korištenje gnojiva i proizvode za zaštitu bilja kao i druge relevantne propisane zahtjeve utvrđene nacionalnim pravom. Svi navedeni propisani zahtjevi moraju biti navedeni u programu.

4.   Države članice moraju nastojati osigurati da osobe koje provode djelatnosti iz okvira ove mjere dobiju znanje i informacije neophodne za provedbu tih djelatnosti. One to mogu učiniti putem, između ostalog, stručnog savjetovanja vezanog uz preuzetu obvezu i/ili uvjetujući dodjelu potpore prema ovoj mjeri stjecanjem odgovarajućeg osposobljavanja.

5.   Obveze iz okvira ove mjere preuzimaju se na razdoblje od pet do sedam godina. Međutim, ako je potrebno, kako bi se postigli ili održali traženi povoljni učinci na okoliš, države članice mogu u svojim programima ruralnog razvoja odrediti dulje razdoblje za određene vrste obveza, uključujući mogućnost godišnjeg produljenja nakon isteka početnog razdoblja. Za nove obveze koje izravno proizlaze iz obveza izvršenih u početnom razdoblju, države članice mogu u svojim programima ruralnog razvoja odrediti kraće razdoblje.

6.   Plaćanja se odobravaju godišnje i u potpunosti ili djelomično pokrivaju dodatne troškove i izgubljeni prihod korisnika nastale preuzimanjem obveza. Prema potrebi, navedena plaćanja također mogu pokrivati transakcijske troškove u vrijednosti do 20 % plaćene premije za obveze povezane s poljoprivredom, okolišem i klimatskim promjenama. Ako obveze preuzimaju skupine poljoprivrednika ili skupine poljoprivrednika i ostalih upravitelja zemljišta, maksimalna razina iznosi 30 %.

Pri izračunu isplata iz prvog podstavka, države članice odbijaju iznos koji je potreban kako bi isključile dvostruko financiranje praksi iz članka 43. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

U propisno opravdanim slučajevima, potpora za djelatnosti povezane s očuvanjem okoliša može se dodijeliti kao paušalni ili jednokratni iznos po jedinici uz obvezu odricanja od komercijalnog korištenja područja, što se izračunava na temelju dodatnih nastalih troškova i izgubljenog prihoda.

7.   Ako je nužno za osiguravanje učinkovite primjene mjere, države članice za odabir korisnika mogu primijeniti postupak iz članka 49. stavka 3.

8.   Potpora je ograničena maksimalnim iznosima navedenima u Prilogu II.

Potpora se ne dodjeljuje za obveze na koje se primjenjuje mjera o ekološkom uzgoju.

9.   Potpora se može odobriti za očuvanje i održivu uporabu i razvoj genetskih resursa u poljoprivredi za djelatnosti koje nisu obuhvaćene odredbama iz stavaka od 1. do 8. Takve obveze mogu provesti korisnici različiti od korisnika iz stavka 2.

10.   Kako bi se osiguralo da su obveze povezane s poljoprivredom, okolišem i klimatskim promjenama određene u skladu s prioritetima Unije za ruralni razvoj, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 83. u vezi sa sljedećim:

(a)

uvjetima primjenjive na obveze o ekstenzivnom razvoju stočnog uzgoja;

(b)

uvjetima primjenjivima na obveze o uzgoju lokalnih pasmina ugroženih poljoprivrednom proizvodnjom ili očuvanju genetskih resursa bilja kojima prijeti genetska erozija te

(c)

obveze povezane s definicijom prihvatljivih djelatnosti iz članka 9.

11.   Kako bi se zajamčilo da je isključeno dvostruko financiranje iz stavka 6. drugog podstavka, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 83. kojima se utvrđuje metoda izračuna koju treba upotrebljavati, uključujući u slučaju istovrijednih mjera na temelju članka 43. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

Članak 29.

Ekološki uzgoj

1.   Potpora iz okvira ove mjere dodjeljuje se, po hektaru poljoprivredne površine, poljoprivrednicima ili skupinama poljoprivrednika koji dobrovoljno pristanu na prijelaz na prakse i metode ekološkog uzgoja ili njihovo zadržavanje kako je utvrđeno u Uredbi (EZ) br. 834/2007 i koji su aktivni poljoprivrednici u smislu članka 9. Uredbe (EU) br. 1307/2013.

2.   Potpora se dodjeljuje samo za obveze koje premašuju relevantne propisane standarde utvrđene sukladno glavi VI. poglavlju I. Uredbe (EU) br. 1306/2013, relevantne kriterije i minimalne aktivnosti utvrđene na temelju članka 4. stavka 1. točke (c) podtočaka ii. i iii. Uredbe (EU) br. DP/2013, relevantne minimalne zahtjeve za korištenje gnojiva i proizvode za zaštitu bilja kao i druge relevantne propisane zahtjeve utvrđene nacionalnim pravom. Svi navedeni zahtjevi moraju biti navedeni u programu.

3.   Obveze iz ove mjere preuzimaju se na razdoblje od pet do sedam godina. Ako se potpora dodjeljuje za prijelaz na ekološki uzgoj, države članice mogu odrediti kraće početno razdoblje koje odgovara razdoblju prijelaza. Ako se potpora odobrava za održavanje ekološkog uzgoja, države članice mogu u svojim programima ruralnog razvoja predvidjeti godišnje produljenje nakon isteka početnog razdoblja. Za nove obveze u vezi s održavanjem koje slijede odmah nakon obveze iz početnog razdoblja, države članice mogu odrediti kraće početno razdoblje u svojim programima ruralnog razvoja.

4.   Plaćanja se odobravaju godišnje i u potpunosti ili djelomično pokrivaju dodatne troškove i izgubljeni prihod korisnika nastale preuzimanjem obveza. Ako je potrebno, navedena plaćanja također mogu pokrivati transakcijske troškove u vrijednosti do 20 % plaćene premije za obveze. Ako obveze preuzimaju skupine poljoprivrednika, maksimalna razina iznosit će 30 %.

Pri izračunu isplata iz prvog podstavka, države članice oduzimaju iznos potreban da bi isključile dvostruko financiranje praksi iz članka 43. Uredbe (EU) br. 1307/2013.

5.   Potpora je ograničena maksimalnim iznosima navedenima u Prilogu II.

6.   Kako bi se zajamčilo da je isključeno dvostruko financiranje iz stavka 4. drugog podstavka, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 83. kojim se utvrđuje metoda izračuna koju treba upotrebljavati.

Članak 30.

Plaćanja povezana s mrežom Natura 2000. i Okvirnom direktivom o vodama

1.   Potpora iz okvira ove mjere dodjeljuje se godišnje, po hektaru poljoprivredne površine ili po hektaru šume u svrhu nadoknade korisnicima za dodatne troškove i izgubljeni prihod nastale zbog nepovoljnih prilika u navedenim područjima, vezano uz provedbu direktiva 92/43/EEZ i 2009/147/EZte Okvirne direktive o vodama.

Pri izračunu potpore u okviru ove mjere, države članice odbijaju nužan iznos kako bi isključile dvostruko financiranje praksi iz članka 43. Uredbe (EU) br. 1307/2013.

2.   Potpora se dodjeljuje poljoprivrednicima i privatnim posjednicima šuma i udrugama privatnih posjednika šuma. U opravdanim slučajevima također se može dodijeliti drugim upraviteljima zemljišta.

3.   Potpora poljoprivrednicima iz Direktiva 92/43/EEZ i 2009/147/EZ dodjeljuje se samo vezano uz nepovoljne prilike proizašle iz zahtjeva koji premašuju zahtjeve dobrih poljoprivrednih i okolišnih uvjeta iz članka 94. i Priloga II. Uredbe Vijeća (EU) br. 1306/2013 i relevantne kriterije i minimalne aktivnosti utvrđene na temelju članka 4. stavka 1. točke (c) podtočaka ii. i iii. Uredbe (EU) br. 1307/2013.

4.   Potpora poljoprivrednicima povezana s Okvirnom direktivom o vodama odobrava se samo za određene zahtjeve:

(a)

koji su uvedeni Okvirnom direktivom o vodama, sukladni su s programima mjera planova upravljanja riječnim slivovima u svrhu ostvarenja okolišnih ciljeva navedene Direktive te premašuju mjere neophodne za provedbu ostalog prava Unije o zaštiti voda;

(b)

koji premašuju propisane zahtjeve upravljanja i dobre poljoprivredne i okolišne uvjete iz glave VI. poglavlja I. Uredbe (EU) br. 1306/2013. i relevantne kriterije i minimalne aktivnosti utvrđene na temelju članka 4. stavka 1. točke (c) podtočaka ii. i iii. Uredbe (EU) br. 1307/2013.;

(c)

koji premašuju razinu zaštite prava Unije koja je postojala u trenutku usvajanja Okvirne direktive o vodama, kako je utvrđeno u članku 4. stavku 9. te Direktive; i

(d)

kojima se uvode velike promjene u načinu korištenja zemljišta i/ili značajna ograničenja u poljoprivrednim praksama koja uzrokuju značajan gubitak u prihodima.

5.   Zahtjevi iz stavka 3. i stavka 4. moraju biti utvrđeni u programu.

6.   Sljedeća područja ispunjavaju uvjete za plaćanja:

(a)

poljoprivredna i šumska područja u okviru mreže Natura 2000. odabrana u skladu s Direktivom 92/43/EEZ i Direktivom 2009/147/EZ;

(b)

ostala razgraničena zaštićena prirodna područja s okolišnim ograničenjima koja se primjenjuju na poljoprivrednu proizvodnju ili šume, a koja doprinose primjeni članka 10. Direktive 92/43/EEZ, pod uvjetom da, po programu ruralnog razvoja, ta područja ne obuhvaćaju više od 5 % područja u okviru mreže Natura 2000.;

(c)

poljoprivredna područja uključena u planove upravljanja riječnim slivovima u skladu s Okvirnom direktivom o vodama.

7.   Potpora je ograničena maksimalnim iznosima navedenima u Prilogu II.

8.   Kako bi se zajamčilo da je isključeno dvostruko financiranje iz stavka 1. drugog podstavka, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 83. kojima se utvrđuje metoda izračuna koju treba upotrebljavati.

Članak 31.

Plaćanja povezana s područjima s prirodnim ograničenjima ili ostalim posebnim ograničenjima

1.   Plaćanja namijenjena poljoprivrednicima u planinskim područjima i ostalim područjima s prirodnim ograničenjima ili ostalim vrstama ograničenja dodjeljuju se jednom godišnje po hektaru poljoprivredne površine kako bi se poljoprivrednicima nadoknadili svi dodatni troškovi ili dio njih i izgubljen prihod zbog ograničene poljoprivredne proizvodnje u tim područjima.

Iznos dodatnih troškova i izgubljenog prihoda izračunava se usporedbom s područjima koja nisu obilježena prirodnim ograničenjima ili ostalim vrstama ograničenja, uzimajući u obzir plaćanja određena u poglavlju 3. glave III. Uredbe (EU) br. 1307/2013.

Pri izračunu dodatnih troškova i izgubljenog prihoda, države članice mogu u propisno opravdanim slučajevima razlikovati između razina plaćanja uzimajući u obzir:

ozbiljnost utvrđenog trajnog ograničenja koje utječe na poljoprivredne aktivnosti;

poljoprivredni sustav

2.   Plaćanja se dodjeljuju poljoprivrednicima koji se bave poljoprivrednom djelatnošću u područjima određenima sukladno članku 32. i koji su aktivni poljoprivrednici u smislu članka 9. Uredbe (EU) br. 1307/2013.

3.   Plaćanja se određuju na minimalan i maksimalan iznos naveden u Prilogu I. Navedena se plaćanja u propisno opravdanim slučajevima mogu povećati uzimajući u obzir posebne okolnosti koje treba opravdati u programima ruralnog razvoja.

4.   Države članice dužne su pobrinuti se za postupna smanjivanja plaćanja iznad razine praga površine po gospodarstvu koje treba definirati programom, osim ako potpora pokriva samo minimalno plaćanje po hektaru godišnje, kako je utvrđeno u Prilogu II.

U slučaju pravne osobe ili skupine fizičkih ili pravnih osoba, države članice mogu primijeniti postupno smanjivanje plaćanja na razini članova tih pravnih osoba ili skupina pod uvjetom:

(a)

da nacionalno pravo predviđa da pojedini članovi preuzimaju prava i odgovornosti usporedive s onima pojedinačnih poljoprivrednika koji imaju status upravitelja gospodarstva, posebno u pogledu njihova ekonomskog, socijalnog i poreznog statusa; te

(b)

da su ti pojedinačni poljoprivrednici doprinijeli jačanju poljoprivrednih struktura dotičnih pravnih osoba ili skupina.

5.   Osim plaćanja predviđenih u stavku 2., države članice mogu u razdoblju od 2014. do 2020. odobriti plaćanja određena u ovoj mjeri korisnicima u područjima koja su ispunjavala uvjete navedene u članku 36. točki (a) podtočki iii. Uredbe (EZ) br. 1698/2005 tijekom programskog razdoblja 2007. – 2013. Za korisnike u područjima koja više ne ispunjavaju uvjete prema novom razgraničenju iz članka 32. stavka 3., ta se plaćanja postupno umanjuju tijekom razdoblja od najviše četiri godine. To razdoblje započinje od datuma dovršetka razgraničenja u skladu s člankom 32. stavkom 3., a najkasnije 2018. Ta plaćanja započinju na razini od najviše 80 % prosječnog plaćanja određenog u programu za programsko razdoblje od 2007. do 2013. u skladu s člankom 36. točkom (a) podtočkom ii. Uredbe (EZ) br. 1698/2005 i završavaju najkasnije 2012. na razini od najviše 20 %. Kada primjena postupnog smanjivanja razina plaćanja dosegne 25 EUR, država članica može nastaviti plaćanja na toj razini do dovršetka razdoblja postupnog ukidanja.

Nakon provedbe razgraničenja, korisnici u područjima koja ispunjavaju uvjete primaju puni iznos utvrđen u ovoj mjeri.

Članak 32.

Određivanje područja s prirodnim ograničenjima i ostalim posebnim ograničenjima

1.   Države članice dužne su, na temelju stavaka 2., 3. i 4., odrediti područja koja ispunjavaju uvjete za plaćanje navedeno u članku 31. u sljedeće kategorije:

(a)

planinska područja;

(b)

područja sa značajnim prirodnim ograničenjima, osim planinskih područja i

(c)

ostala područja s posebnim ograničenjima.

2.   Kako bi bila prihvatljiva za plaćanja navedena u članku 31., planinska područja moraju imati vrlo ograničene mogućnosti korištenja zemljišta te uzrokovati zamjetno povećanje troškova proizvodnje zbog:

(a)

postojanja, zbog nadmorske visine, veoma teških klimatskih uvjeta koji znatno skraćuju uzgojnu sezonu;

(b)

postojanja, na nižoj nadmorskoj visini, veće površine padina prestrmih za korištenje strojeva ili padina koje zahtijevaju korištenje vrlo skupe posebne opreme ili kombinacije ovih dvaju čimbenika, gdje su ograničenja nastala zbog svakog od njih zasebno manje jaka, ali njihova kombinacija stvara istovjetna ograničenja.

Područja sjeverno od 62. paralele i određena susjedna područja smatraju se planinskim područjima.

3.   Kako bi bila prihvatljiva za plaćanja navedena u članku 31., za područja koja nisu planinska smatra se da imaju značajna prirodna ograničenja ako najmanje 60 % poljoprivredne površine ispunjava barem jedan od kriterija navedenih u Prilogu III. te se nalazi unutar navedene granične vrijednosti.

Usklađenost s tim uvjetima nužno je osigurati na razini lokalnih upravnih jedinica (razina „LUP 2”) ili na razini jasno određene lokalne jedinice koja pokriva jedinstveno i granicama jasno određeno zemljopisno područje s gospodarskim i upravnim identitetom koji je moguće definirati.

Pri razgraničavanju područja obuhvaćenih ovim stavkom države članice provode detaljnu analizu, na temelju objektivnih kriterija, kako bi izuzele područja u kojima postoje značajna prirodna ograničenja iz prvog podstavka, no u kojima su ta ograničenja uklonjena zahvaljujući ulaganjima ili gospodarskim aktivnostima ili uz dokaz o uobičajenoj produktivnosti zemljišta ili u kojima metode proizvodnje ili poljoprivredni sustavi kompenziraju gubitak prihoda ili dodatne troškove iz članka 31. stavka 1.

4.   Područja koja nisu navedena u stavcima 2. i 3. ispunjavaju uvjete za primanje plaćanja navedenih u članku 31. ako posjeduju posebna ograničenja te ako je na tim područjima potrebno nastaviti s aktivnostima upravljanja zemljištem kako bi se očuvao ili poboljšao okoliš, održao krajobraz te očuvao turistički potencijal područja ili kako bi se zaštitila obala.

Područja sa specifičnim ograničenjima obuhvaćaju poljoprivredna područja unutar kojih su uvjeti prirodne proizvodnje slični, a njihova ukupna površina ne prelazi 10 % površine države članice u kojoj se nalaze.

Osim toga, područja mogu ispunjavati uvjete za plaćanja u okviru ovog stavka ako:

najmanje 60 % poljoprivredne površine ispunjava najmanje dva kriterija od onih navedenih u Prilogu III., svaki unutar granice do 20 % navedene granične vrijednosti, ili

najmanje 60 % poljoprivredne površine sastavljeno je od područja koja ispunjavaju najmanje jedan kriterij od onih navedenih u Prilogu III., unutar navedene granične vrijednosti, i od područja koja ispunjavaju najmanje dva kriterija od onih navedenih u Prilogu III., svaki unutar granice do 20 % navedene granične vrijednosti.

Poštovanje ovih uvjeta nužno je osigurati na razini LUP 2 ili na razini jasno određene lokalne jedinice koja pokriva jedinstveno i granicama jasno određeno zemljopisno područje s gospodarskim i upravnim identitetom koji je moguće definirati. Pri razgraničavanju područja obuhvaćenih ovim podstavkom države članice provode detaljnu analizu, kao što je opisano u članku 32. stavku 3. Područja za koja se smatra da ispunjavaju uvjete na temelju ovog podstavka uzimaju se u obzir za izračun granice od 10 % iz drugog podstavka.

Odstupajući od toga, prvi podstavak ne primjenjuje se na države članice čiji se cjelokupan teritorij smatra područjem s posebnim ograničenjima na temelju Uredbi (EZ) br. 1698/2005 i (EZ) br. 1257/1999.

5.   Države članice dužne su programima ruralnog razvoja priložiti sljedeće:

(a)

postojeće ili izmijenjeno razgraničenje u skladu sa stavcima 2. i 4.;

(b)

novo razgraničenje područja iz stavka 3.

Članak 33.

Dobrobit životinja

1.   Plaćanja povezana s dobrobiti životinja u okviru ove mjere dodjeljuju se poljoprivrednicima koji dobrovoljno prihvate izvršavanje djelatnosti koje se sastoje od jedne ili više obveza povezanih s dobrobiti životinja i koji su aktivni poljoprivrednici u smislu članka 9. Uredbe (EU) br. 1307/2013.

2.   Plaćanja povezana s dobrobiti životinja odnose se samo na obveze koje nisu obuhvaćene relevantnim propisanim standardima iz glave VI. poglavlja I. Uredbe (EU) br. 1306HR/2013 te ostalim relevantnim propisanim zahtjevima. Ti relevantni zahtjevi moraju biti navedeni u programu.

Navedene se obveze ispunjavaju u razdoblju koje se može produljiti od jedne do sedam godina.

3.   Plaćanja se odobravaju godišnje i u potpunosti ili djelomično pokrivaju dodatne troškove i izgubljeni prihod poljoprivrednika nastale preuzimanjem obveza. Ako je potrebno, ta plaćanja također mogu pokrivati transakcijske troškove u vrijednosti do 20 % isplaćene premije za obveze povezane s dobrobiti životinja.

Potpora je ograničena maksimalnim iznosom navedenim u Prilogu II.

4.   Kako bi se osiguralo da su obveze prema dobrobiti životinja u skladu s općom politikom Unije iz ovog područja, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 83. u vezi s određivanjem područja u kojima obveze povezane s dobrobiti životinja doprinose poboljšanju standarda u metodama proizvodnje.

Članak 34.

Šumarsko-okolišne i klimatske službe i očuvanje šuma

1.   Potpora propisana ovom mjerom dodjeljuje se po hektaru šume javnim i privatnim posjednicima šuma i drugim privatnim i javnim tijelima i njihovim udrugama koji dobrovoljno pristanu na izvršavanje djelatnosti koje se sastoje od jedne ili više obveza povezanih sa šumama i okolišem ili s klimom. U slučaju državnih šuma, potpora se može dodijeliti samo ako je tijelo koje upravlja određenom šumom privatno tijelo ili općina.

Za šumska gospodarstva koja prelaze određenu graničnu vrijednost koju države članice moraju odrediti u programima ruralnog razvoja, potpora iz stavka 1. uvjetuje se predstavljanjem relevantnih podataka iz plana upravljanja šumom ili jednakovrijednim instrumentom koji je u skladu s održivim upravljanjem šumama kako je utvrđeno na Ministarskoj konferenciji o zaštiti šuma u Europi 1993. godine.

2.   Plaćanja pokrivaju samo obveze koje nisu obuhvaćene relevantnim obveznim zahtjevima propisanima u nacionalnom zakonu o šumama ili ostalim relevantnim nacionalnim pravom. Svi navedeni zahtjevi moraju biti navedeni u programu.

Obveze se preuzimaju na razdoblje od pet do sedam godina. Međutim, ako je to nužno i opravdano, države članice mogu odrediti duže razdoblje za određene vrste obveza u svojim programima ruralnog razvoja.

3.   Plaćanja u potpunosti ili djelomično pokrivaju dodatne troškove i izgubljeni prihod korisnika nastale preuzimanjem određenih obveza. Ako je potrebno, ta plaćanja također mogu pokrivati transakcijske troškove u vrijednosti do 20 % plaćene premije za obveze povezane sa šumama i okolišem. Potpora je ograničena maksimalnim iznosom navedenim u Prilogu II.

U propisno opravdanim slučajevima, potpora za djelatnosti u vezi s očuvanjem okoliša može se dodijeliti kao paušalni ili jednokratni iznos po jedinici uz obvezu odricanja od komercijalnog korištenja stabala i šuma, što se izračunava na temelju dodatnih nastalih troškova i izgubljenog prihoda.

4.   Potpora se može dodijeliti javnim i privatnim subjektima u svrhu očuvanja i promicanja šumskih genetskih resursa za djelatnosti koje nisu obuhvaćene stavcima 1., 2. i 3.

5.   Kako bi se osiguralo učinkovito korištenje proračunskih resursa EPFRR-a, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 83., u vezi s vrstama djelatnosti koje ispunjavaju uvjete za potporu iz stavka 4. ovog članka.

Članak 35.

Suradnja

1.   Potpora utvrđena ovom mjerom dodjeljuje se kako bi promicala oblike suradnje između najmanje dvije strane, a osobito:

(a)

oblike suradnje među raznim subjektima u Unijinom poljoprivrednom sektoru, šumarskom sektoru te lancu opskrbe hranom i ostalim subjektima koji doprinose ostvarivanju ciljeva i prioriteta politike ruralnog razvoja, uključujući skupine proizvođača, zadruge i međusektorske organizacije;

(b)

stvaranje klastera i mreža;

(c)

osnivanje i rad operativnih skupina Europskog partnerstva za inovacije (EPI) za poljoprivrednu produktivnost i održivost iz članka 56.

2.   Suradnja navedena u stavku 1. posebice se odnosi na sljedeće:

(a)

pilot-projekte;

(b)

razvoj novih proizvoda, praksi, procesa i tehnologija u poljoprivrednom, prehrambenom i šumarskom sektoru;

(c)

suradnju među malim subjektima vezanu uz uspostavljanje zajedničkih radnih procesa i zajedničko korištenje objekata i resursa te za razvoj i/ili plasiranje na tržište turističkih usluga u vezi sa seoskim turizmom;

(d)

horizontalnu i vertikalnu suradnju među subjektima u lancu opskrbe radi uspostave i razvoja kratkih lanaca opskrbe i lokalnih tržišta;

(e)

promotivne aktivnosti u lokalnom kontekstu povezane s razvojem kratkih lanaca opskrbe i lokalnih tržišta;

(f)

zajedničke aktivnosti povezane s prilagodbom klimatskim promjenama ili njihovim ublažavanjem;

(g)

zajedničke pristupe u projektima vezanim uz očuvanje okoliša te trenutno prisutnim praksama očuvanja okoliša, uključujući učinkovito upravljanje vodama, upotrebu obnovljive energije i očuvanje poljoprivrednog krajobraza;

(h)

horizontalnu i vertikalnu suradnju među subjektima u lancu opskrbe vezanu uz održivu opskrbu biomasom koja se koristi u pripremi hrane te proizvodnji energije i industrijskim procesima;

(i)

provedbu lokalnih razvojnih strategija, osim onih koje su navedene u članku 2. stavku 19. Uredbe (EU) br. 1303/2013, usmjerenih na rješavanje jednog ili više prioriteta Unije za ruralni razvoj, pogotovo putem skupina javnih i privatnih partnera osim onih koji su navedeni u članku 32. stavku 2. točki (b) Uredbe (EU) br. 1303/2013;

(j)

sastavljanje planova upravljanja šumama ili istovjetnih instrumenata.

(k)

diversifikacija poljoprivrednih djelatnosti u djelatnosti koje se odnose na zdravstvenu zaštitu, društvenu integraciju, poljoprivredu koju podržava zajednica i obrazovanje o okolišu i hrani.

3.   Potpora navedena u stavku 1. točki (b) dodjeljuje se samo novonastalim klasterima i mrežama te ostalim subjektima koji započinju s aktivnostima koje prethodno nisu provodili.

Potpora za djelatnosti navedene u stavku 2. točkama (a) i (b) također se može dodijeliti pojedinim subjektima ako je ta mogućnost predviđena u planu ruralnog razvoja.

4.   Rezultati pilot-projekata iz stavka 2. točke (a) i djelatnosti iz stavka 2. točke (b) koje su proveli pojedini subjekti kao što je predviđeno stavkom 3 se objavljuju.

5.   Sljedeći troškovi, povezani s oblicima suradnje iz stavka 1., ispunjavaju uvjete za dodjelu potpore utvrđene ovom mjerom:

(a)

troškovi studija dotičnog područja, studija izvedivosti te sastavljanja poslovnog plana ili plana upravljanja šumama ili jednakovrijednog plana ili lokalne razvojne strategije osim one iz članka 33. Uredbe (EU) br. 1303/2013;

(b)

troškovi istraživanja određenog područja kako bi kolektivni teritorijalni projekt bio izvediv ili projekt koji će provesti operativna skupina EPI-ja za produktivnost i održivost u poljoprivredi, kao što je navedeno u članku 56. U slučaju klastera, istraživanje također može podrazumijevati organizaciju osposobljavanja, umrežavanje postojećih članova te primanje novih članova.

(c)

tekući troškovi suradnje;

(d)

izravni troškovi posebnih projekata povezanih s provedbom poslovnog plana, plana okoliša, plana upravljanja šumama ili jednakovrijednog plana, lokalne razvojne strategije osim one iz članka 33. Uredbe (EU) br. 1303/2013 ili izravnih troškova drugih aktivnosti usmjerenih prema inovacijama, uključujući testiranje;

(e)

troškovi promotivnih aktivnosti.

6.   Ako su poslovni plan, plan okoliša, plan upravljanja šumama ili jednakovrijedni plan ili razvojna strategija već provedeni, države članice mogu odobriti pomoć u obliku ukupnog iznosa za troškove suradnje i troškove provedenih projekata ili mogu odobriti iznos koji pokriva isključivo troškove suradnje te koristiti sredstva propisana drugim mjerama ili obuhvaćena drugim fondovima Unije za troškove provedbe projekta.

Kad je potpora isplaćena u obliku ukupnog iznosa, a tip izvedenog projekta takav da je obuhvaćen drugom mjerom ove Uredbe, primjenjuje se relevantan maksimalan iznos ili stopa potpore.

7.   Potpora se odobrava i u slučaju suradnje među subjektima iz različitih regija ili država članica.

8.   Potpora se dodjeljuje na najviše sedam godina, osim u slučaju opravdanih kolektivnih okolišnih aktivnosti.

9.   Suradnja navedena u ovoj mjeri može se kombinirati s ostalim projektima na istom teritoriju koji se financiraju iz fondova Unije koji nisu obuhvaćeni EPFRR-om. Države članice moraju osigurati izbjegavanje prekomjerne nadoknade nastale kombiniranjem ove mjere s ostalim nacionalnim instrumentima potpore ili instrumentima potpore Unije.

10.   Kako bi se osiguralo učinkovito korištenje proračunskih resursa EPFRR-a, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 83., u vezi s daljnjim utvrđivanjem obilježja pilot-projekata, klastera, mreža, kratkih lanaca opskrbe i lokalnih tržišta koji ispunjavaju uvjete za primanje potpore te delegirane akte u vezi s uvjetima za dodjelu pomoći za vrste djelatnosti navedene u stavku 2. ovog članka.

Članak 36.

Upravljanje rizicima

1.   Potpora obuhvaćena ovom mjerom uključuje:

(a)

financijske doprinose u premijama za osiguranje usjeva, životinja i biljaka od materijalnih gubitaka poljoprivrednika uzrokovanih nepovoljnim klimatskim prilikama, bolestima životinja ili biljaka, najezdom nametnika ili okolišnim incidentom;

(b)

financijske doprinose uzajamnim fondovima u svrhu isplate financijskih naknada poljoprivrednicima za materijalne gubitke uzrokovane nepovoljnim klimatskim prilikama ili izbijanjem bolesti životinja ili biljaka ili najezdom nametnika ili okolišnim incidentom;

(c)

sredstvo za stabilizaciju prihoda, u obliku financijskih doprinosa uzajamnim fondovima, koje osigurava naknadu poljoprivrednicima za značajan pad u njihovim prihodima.

2.   Za potrebe ovog članka, „poljoprivrednik” znači aktivni poljoprivrednik u smislu članka 9. Uredbe (EU) br. 1307/2013.

3.   Za potrebe stavka 1. točaka (b) i (c), „uzajamni fond” znači program osiguranja udruženih poljoprivrednika koji su države članice odobrile u skladu sa svojim nacionalnim zakonima, a koji omogućuje isplatu naknada udruženim poljoprivrednicima za materijalne gubitke uzrokovane nepovoljnim klimatskim prilikama ili bolestima životinja ili biljaka ili najezdom nametnika ili okolišnim incidentom ili za značajan pad u njihovim prihodima.

4.   Države članice moraju osigurati izbjegavanje prekomjerne nadoknade nastale kombiniranjem ove mjere s ostalim nacionalnim instrumentima potpore, instrumentima potpore Unije ili privatnim programima osiguranja.

5.   Kako bi se osiguralo učinkovito korištenje proračunskih resursa EPFRR-a, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 83. u vezi s minimalnim i maksimalnim trajanjem komercijalnih kredita za uzajamne fondove iz članka 38. stavka 3. točke (b) te iz članka 39. stavka 4.

Komisija podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o provedbi ovog članka do 31. prosinca 2018.

Članak 37.

Osiguranje usjeva, životinja i biljaka

1.   Potpora navedena u članku 36. stavku 1. točki (a) dodjeljuje se isključivo u slučaju ugovora o osiguranju koji pokrivaju gubitke nastale nepovoljnim klimatskim prilikama, bolešću životinja ili biljaka, najezdom nametnika ili okolišnim incidentom ili mjerom donesenom u skladu s Direktivom 2000/29/EZ čija je svrha suzbijanje ili sprečavanje bolesti biljaka, ili nametnika koji uništavaju više od 30 % prosječne godišnje proizvodnje poljoprivrednika u proteklom trogodišnjem razdoblju ili prosječne trogodišnje proizvodnje u proteklom petogodišnjem razdoblju, ne uzimajući u obzir najveću i najmanju vrijednost. Za izračun godišnje proizvodnje poljoprivrednika mogu se koristiti indeksi. Metoda izračuna mora omogućiti određivanje stvarnog gubitka pojedinog poljoprivrednika u određenoj godini.

Mjerenje količine prouzročenih gubitaka može se prilagoditi posebnim značajkama svake vrste proizvoda pomoću:

(a)

bioloških indeksa (količina gubitka biomase) ili ekvivalentnih indeksa gubitka uroda ustanovljenih na razini poljoprivrednog gospodarstva, na lokalnoj, regionalnoj ili nacionalnoj razini, ili

(b)

vremenskih indeksa (uključujući količinu padalina i temperaturu) ustanovljenih na lokalnoj, regionalnoj ili nacionalnoj razini.

2.   Nepovoljnu klimatsku priliku, izbijanje bolesti životinja ili biljaka, najezdu nametnika ili okolišni incident mora službeno proglasiti nadležno tijelo u dotičnoj državi članici.

Ako je to potrebno, države članice mogu unaprijed odrediti kriterije koji služe kao temelj za takvo službeno proglašenje.

3.   U slučaju bolesti životinja, financijska naknada na temelju članka 36. stavka 1. točke (a) može se dodijeliti isključivo za bolesti navedene u popisu bolesti životinja koji je izradila Svjetska organizacija za zdravlje životinja ili u Prilogu Odluci 2009/470/EZ.

4.   Isplata osiguranja obuhvaća isključivo ukupan trošak za nadoknadu gubitka iz članka 36. stavka 1. točke (a), a njome se ne zahtijeva niti utvrđuje vrsta ili količina buduće proizvodnje.

Države članice mogu ograničiti iznos premije koja ispunjava uvjete za isplatu potpore tako da odrede odgovarajuće gornje granične vrijednosti.

5.   Potpora se mora ograničiti na maksimalnu stopu utvrđenu u Prilogu II.

Članak 38.

Uzajamni fondovi u slučaju nepovoljnih klimatskih prilika, bolesti životinja i biljaka, najezdi nametnika te u slučaju okolišnih incidenata

1.   Kako bi ispunjavao uvjete za primanje potpore, uzajamni fond mora:

(a)

biti odobren od strane nadležnog tijela u skladu s nacionalnim zakonodavstvom;

(b)

primjenjivati transparentnu politiku u pogledu uplata sredstava u fond i isplata sredstava iz fonda;

(c)

primjenjivati jasna pravila u vezi s preuzimanjem odgovornosti u slučaju nastalih dugova.

2.   Države članice utvrđuju pravila za uspostavu i upravljanje uzajamnim fondovima, a posebno pravila za dodjelu naknada poljoprivrednicima i za njihovu prihvatljivost u slučaju krize, kao i za upravljanje i nadzor nad poštovanjem tih pravila. Države članice osiguravaju da propisi fondova predviđaju kazne za slučaj nemara od strane poljoprivrednika.

Incidente iz članka 36. stavka 1. točke (b) mora službeno proglasiti nadležno tijelo u dotičnoj državi članici.

3.   Financijski doprinosi iz članka 36. stavka 1. točke (b) isključivo se odnose na:

(a)

administrativne troškove uspostavljanja uzajamnog fonda u trajanju od najviše tri godine i uz postupno smanjivanje;

(b)

iznose plaćene iz uzajamnog fonda u svrhu financijske naknade poljoprivrednicima. Uz navedeno, financijski doprinos može se odnositi na kamate komercijalnih kredita podignutih za potrebe uzajamnog fonda za isplatu financijske naknade poljoprivrednicima u slučaju krize.

Potpora na temelju članka 36. stavka 1. točke (b) dodjeljuje se isključivo za pokrivanje gubitaka nastalih nepovoljnim klimatskim prilikama, bolestima životinja ili biljaka, najezdom nametnika ili mjerom donesenom u skladu s Direktivom 2000/29/EZ čija je svrha suzbijanje ili sprečavanje bolesti biljaka ili nametnika ili okolišnog incidenta koji uništavaju više od 30 % prosječne godišnje proizvodnje poljoprivrednika u proteklom trogodišnjem razdoblju ili prosječne trogodišnje proizvodnje u proteklom petogodišnjem razdoblju, ne uzimajući u obzir najveću i najmanju vrijednost. Za izračun godišnje proizvodnje poljoprivrednika mogu se koristiti indeksi. Metoda izračuna mora omogućiti određivanje stvarnog gubitka pojedinog poljoprivrednika u određenoj godini.

Niti jedan početni dionički kapital ne smije biti uplaćen iz javnih sredstava.

4.   Što se tiče bolesti životinja, financijska naknada iz članka 36. stavka 1. točke (b) može se dodijeliti za bolesti navedene u popisu bolesti životinja koji je izradila Svjetska organizacija za zdravlje životinja ili bolesti navedene u Prilogu Odluci 2009/470/EZ.

5.   Potpora je ograničena stopom maksimalne potpore utvrđenom u Prilogu II.

Države članice mogu ograničiti troškove koji ispunjavaju uvjete za primanje potpore primjenom:

(a)

gornjih graničnih vrijednosti po fondu;

(b)

odgovarajućih gornjih graničnih vrijednosti po jedinici.

Članak 39.

Sredstvo za stabilizaciju prihoda

1.   Potpora utvrđena u članku 36. stavku 1. točki (c) dodjeljuje se samo u slučaju pada prihoda od preko 30 % prosječnog godišnjeg prihoda pojedinog poljoprivrednika u prethodnom trogodišnjem razdoblju ili prosječnog trogodišnjeg prihoda na temelju prethodnog petogodišnjeg razdoblja, ne uzimajući u obzir najveću i najmanju vrijednost. Za potrebe članka 36. stavka 1. točke (c) navedeni prihod podrazumijeva zbroj prihoda koje poljoprivrednik ostvari na tržištu, uključujući bilo kakav oblik javne potpore, umanjen za iznos ulaznih troškova. Plaćanja poljoprivrednicima iz uzajamnog fonda moraju pokrivati manje od 70 % izgubljenog prihoda u onoj godini u kojoj proizvođač stječe uvjete za primanje takve pomoći.

2.   Kako bi ispunjavao uvjete za primanje potpore, uzajamni fond mora:

(a)

biti odobren od strane nadležnog tijela u skladu s nacionalnim zakonodavstvom;

(b)

primjenjivati transparentnu politiku u pogledu uplata sredstava u fond i isplata sredstava iz fonda;

(c)

primjenjivati jasna pravila u vezi s preuzimanjem odgovornosti u slučaju nastalih dugova.

3.   Države članice određuju pravila za ustrojstvo i upravljanje uzajamnim fondovima, a posebice pravila za isplatu naknada poljoprivrednicima u slučaju krize te pravila za provedbu i praćenja poštovanja tih pravila. Države članice osiguravaju da propisi fondova predviđaju kazne za slučaj nemara od strane poljoprivrednika.

4.   Financijski doprinosi iz članka 36. stavka 1. točke (c) isključivo se odnose na:

(a)

administrativne troškove uspostavljanja uzajamnog fonda u trajanju od najviše tri godine i uz postupno smanjivanje;

(b)

iznose plaćene iz uzajamnog fonda u svrhu financijske naknade poljoprivrednicima. Uz navedeno, financijski doprinos može se odnositi na kamate komercijalnih kredita koje je podigao uzajamni fond s ciljem isplate financijske naknade poljoprivrednicima u slučaju krize. Niti jedan početni dionički kapital ne smije biti uplaćen iz javnih sredstava.

5.   Potpora se mora ograničiti na maksimalnu stopu utvrđenu u Prilogu II.

Članak 40.

Financiranje dodatnih nacionalnih izravnih plaćanja za Hrvatsku

1.   Potpora se može dodijeliti poljoprivrednicima koji ispunjavaju uvjete za dodatna nacionalna izravna plaćanja na temelju članka 19. Uredbe (EU) br. 1307/2013. Uvjeti utvrđeni u navedenom članku primjenjuju se i na potporu koja se dodjeljuje na temelju ovog članka.

2.   Potpora dodijeljena poljoprivredniku za godine 2014., 2015. i 2016. ne smije prijeći razliku između:

(a)

razine izravnih plaćanja primjenjivih na Hrvatsku za dotičnu godinu u skladu s člankom 17. Uredbe (EU) br. 1307/2013; i

(b)

45 % odgovarajuće razine izravnih plaćanja koja se primjenjuje od 2022.

3.   Doprinos Unije dodijeljenoj potpori u Hrvatskoj na temelju ovog članka za 2014., 2015. i 2016. godinu ne smije prijeći 20 % njezinih ukupnih godišnjih dodijeljenih sredstava EPFRR-a.

4.   Stopa doprinosa EPFRR-a za nadopunu izravnih plaćanja ne smije prijeći 80 %.

Članak 41.

Pravila o provedbi mjera

Komisija donosi provedbene akte kojima utvrđuje pravila provedbe mjera iz ovog odjeljka u vezi s:

(a)

postupcima odabira nadležnih tijela ili subjekata koji pružaju savjetodavne usluge u vezi s poljoprivredom i šumarstvom, usluge upravljanja poljoprivrednim gospodarstvom ili pomoći poljoprivrednim gospodarstvima te postupnim smanjivanjem pomoći utvrđene mjerom o savjetodavnim službama iz članka 15.;

(b)

procjenom koju provodi pojedina država članica, a odnosi se na napredak poslovnog plana, opcije plaćanja te načine pristupa drugim mjerama namijenjenima mladim poljoprivrednicima, utvrđenima u mjeri za razvoj poljoprivrednih gospodarstava i poslovanja iz članka 19.;

(c)

konverzijom u jedinice koje nisu navedene u Prilogu II. i stopama konverzije životinja u grla stoke (GS) iz okvira mjera iz članaka 28., 29., 33. i 34.;

(d)

mogućnošću korištenja standardnih pretpostavki o dodatnim troškovima i izgubljenom prihodu iz okvira mjera u člancima od 28. do 31., 33. i 34. te kriterije za izračun;

(e)

izračunom iznosa potpore ako pojedina aktivnost ispunjava uvjete za primanje potpore utvrđene iz okvira više mjera.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 84.

LEADER

Članak 42.

Lokalne akcijske skupine u okviru inicijative LEADER

1.   Uz zadaće iz članka 34. Uredbe (EU) br. 1303/2013, lokalne akcijske skupine također mogu obavljati dodatne zadaće koje im je dodijelilo upravljačko tijelo i/ili agencija za plaćanja.

2.   Lokalne akcijske skupine mogu od nadležne agencije za plaćanja zatražiti isplatu predujma ako je ta mogućost navedena u programu ruralnog razvoja. Iznos predujma ne smije prelaziti 50 % iznosa javne potpore povezane s tekućim troškovima i troškovima istraživanja.

Članak 43.

LEADER paket za pokretanje

Podrška za lokalni razvoj LEADER-a može uključiti i „LEADER paket za pokretanje” za lokalne zajednice koje nisu provele LEADER u programskom razdoblju 2007. – 2013. „LEADER paket za pokretanje” sastoji se od potpore za izgradnju kapaciteta i male pilot-projekte. Potpora u okviru „LEADER paketa za pokretanje” nije uvjetovana podnošenjem lokalne razvojne strategije LEADER-a.

Članak 44.

Aktivnosti suradnje u okviru inicijative LEADER

1.   Potpora iz članka 35. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013 dodjeljuje se za

(a)

projekte suradnje unutar države članice (međuteritorijalna suradnja) ili projekte suradnje između teritorija u nekoliko država članica ili s teritorijima u trećim zemljama (transnacionalna suradnja).

(b)

pripremnu tehničku podršku namijenjenu međuteritorijalnim ili transnacionalnim projektima suradnje, pod uvjetom da lokalne akcijske skupine mogu dokazati da će konkretni projekt biti proveden.

2.   Osim drugih lokalnih akcijskih skupina, partneri lokalne akcijske skupine u okviru EPFRR-a mogu biti:

(a)

skupina lokalnih javnih i privatnih partnera u ruralnom području u kojemu se provodi lokalna razvojna strategija, unutar ili izvan Unije;

(b)

skupina lokalnih javnih i privatnih partnera na području koje nije ruralno, a na kojem se provodi lokalna razvojna strategija.

3.   U slučaju da lokalne akcijske skupine ne odaberu projekte suradnje, države članice uspostavljaju sustav kontinuiranih prijava.

Države članice dužne su objaviti nacionalne ili regionalne administrativne postupke u vezi s odabirom transnacionalnih projekata suradnje i popisom prihvatljivih troškova najmanje dvije godine nakon datuma odobrenja svojih programa ruralnog razvoja.

Nadležno tijelo odobrava projekte suradnje u roku od najkasnije četiri mjeseca od datuma podnošenja prijave za projekt.

4.   Države članice dužne su obavijestiti Komisiju o odobrenim transnacionalnim projektima suradnje.

POGLAVLJE II.

Zajedničke odredbe koje se odnose na više mjera

Članak 45.

Ulaganja

1.   U svrhu ostvarivanja prava na potporu u okviru EPFRR-a, aktivnostima ulaganja prethodi procjena očekivanog okolišnog utjecaja u skladu sa pravom koje se odnosi na takvu vrstu ulaganja u područjima u kojima ta ulaganja mogu imati nepovoljan utjecaj na okoliš.

2.   Troškovi koji su prihvatljivi za potporu EPFRR-a ograničavaju se na:

(a)

izgradnju, stjecanje, uključujući iznajmljivanje ili poboljšanje nepokretne imovine;

(b)

kupnju ili zakup novih strojeva i opreme do iznosa njihove tržišne vrijednosti;

(c)

opće troškove navedene u točkama (a) i (b) poput troškova usluga arhitekata i inženjera te troškova konzultacija, troškova vezanih uz savjetovanje o okolišnog i gospodarskoj održivosti, uključujući troškove studija izvedivosti. Studije izvedivosti ostaju prihvatljivi trošak i kada, na temelju njihovih rezultata, nema troškova iz točki (a) i (b);

(d)

sljedeća nematerijalna ulaganja: nabavu ili razvoj računalnih programa i nabavu patenata, licenci, autorskih prava, robnih žigova;

(e)

troškove uspostave planova upravljanja šumama ili jednakovrijednih planova

3.   U slučaju ulaganja u poljoprivredu, kupnja prava na poljoprivrednu proizvodnju, prava na plaćanje, kupnja životinja, kupnja jednogodišnjih biljaka i njihova sadnja ne udovoljavaju uvjetima za primanje potpore ulaganju. Međutim, u slučaju obnove potencijala poljoprivredne proizvodnje narušenog elementarnim nepogodama ili katastrofalnim događajima u skladu s člankom 18. stavkom 1. točkom (b), troškovi kupnje životinja mogu se smatrati prihvatljivim troškovima.

4.   Korisnici potpore u vezi s ulaganjem mogu od nadležnih agencija za plaćanja zatražiti isplatu predujma u visini od 50 % iznosa javne potpore u vezi s ulaganjem ako je ta mogućnost obuhvaćena planom ruralnog razvoja.

5.   Pomoćni obrtni kapital povezan s novim ulaganjima u sektoru poljoprivrede ili šumarstva, koje primaju potporu u okviru EPFRR-a putem financijskog instrumenta uspostavljenog u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1303/2013, može biti prihvatljiv trošak. Takav prihvatljivi troškovi ne prelaze 30 % cjelokupnog iznosa prihvatljivih troškova za ulaganje. Relevantni zahtjev mora se propisno obrazložiti.

6.   Kako bi se u obzir uzele posebne okolnosti određenih vrsta ulaganja, Komisija je ovlaštena, sukladno članku 83., donositi delegirane akte koji utvrđuju uvjete koji se moraju ispuniti kako bi se ostali troškovi povezani s ugovorima o leasingu, rabljenu opremu mogli smatrati prihvatljivim troškovima i koji utvrđuju vrsta infrastrukture za obnovljivu energiju koje trebaju biti prihvatljive za potporu.

Članak 46.

Ulaganja u navodnjavanje

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 45. ove Uredbe, u slučaju navodnjavanja u novim i postojećim navodnjavanim područjima, prihvatljivim troškovima smatraju se samo ulaganja koja ispunjavaju uvjete iz ovog članka.

2.   Komisija je bila obaviještena o planu upravljanja riječnim slivom, kako se traži u skladu s Okvirnom direktivom o vodama, za cijelo područje na kojem će se ulagati, kao i za sva druga područja čiji okoliš može biti zahvaćen tim ulaganjem. Mjere koje stupaju na snagu na temelju plana upravljanja riječnim slivom u skladu s člankom 11. Okvirne direktive o vodama, a koje su relevantne za poljoprivredni sektor, bile su navedene u relevantnom programu mjera.

3.   uspostavljeno je ili se uspostavlja mjerenje vode kojim se omogućuje mjerenje potrošnje vode na razini ulaganja koje prima potporu.

4.   Ulaganje predstavlja poboljšanje postojeće instalacije za navodnjavanje ili element infrastrukture za navodnjavanje prihvatljivo je samo ako je ex ante ocijenjeno da pruža minimalno 5 % do 25 % uštede vode u odnosu na tehničke parametre postojeće instalacije ili infrastrukture.

Ako ulaganje zahvaća podzemne ili površinske vode čiji je status manji od dobrog u relevantnom planu upravljanja riječnim slivom zbog razloga vezanih uz količinu vode:

(a)

ulaganje mora osigurati učinkovito smanjenje potrošnje vode, na razini ulaganja, za barem 50 % od potencijalne uštede vode koja se omogućuje ulaganjem;

(b)

u slučaju ulaganja na jednom poljoprivrednom gospodarstvu, ono također kao rezultat mora imati smanjenje ukupne potrošnje vode na gospodarstvu za barem 50 % od potencijalne uštede vode koja se omogućuje ulaganjem. Ukupna potrošnja vode na gospodarstvu uključuje vodu koju gospodarstvo prodaje.

Niti jedan uvjet iz stavka 4. ne primjenjuje se na ulaganje u postojeću instalaciju koje je usmjereno samo na energetsku učinkovitost ili na ulaganje za stvaranje rezervoara ili na ulaganje u korištenje reciklirane vode koja ne utječe na podzemne ili nadzemne vode.

5.   Ulaganje čiji je rezultat neto povećanje navodnjavanog područja te koje utječe na podzemne ili površinske vode prihvatljivo je samo ako:

(a)

status vode nije manji od dobrog u relevantnom planu upravljanja riječnim slivom zbog razloga koji su povezani s količinom vode; i

(b)

studija utjecaja na okoliš pokazuje da neće biti značajnog negativnog utjecaja na okoliš zbog ulaganja; takvu analizu utjecaja na okoliš, koja se može odnositi i na skupinu gospodarstava, provodi ili odobrava nadležno tijelo.

Područja koja nisu navodnjavana, ali u kojima je u nedavnoj prošlosti bila aktivna instalacija za navodnjavanje, što se utvrđuje i opravdava u programu, mogu se smatrati navodnjavanim područjima za potrebe određivanja neto povećanja navodnjavanog područja.

6.   Odstupajući od stavka 5. točke (a), ulaganja čiji je rezultat neto povećanje navodnjavanog područja mogu biti prihvatljiva:

(a)

ako se ulaganje povezuje s ulaganjem u postojeće instalacije za navodnjavanje ili element infrastrukture za navodnjavanje za koji je ex ante ocijenjeno da pruža minimalno 5 % do 25 % uštede vode u odnosu na tehničke parametre postojeće instalacije ili infrastrukture i

(b)

ako se ulaganjem osigurava učinkovito smanjenje potrošnje vode, na razini cijelog ulaganja, za barem 50 % od potencijalne uštede vode koja se omogućuje ulaganjem u postojeću instalaciju ili element infrastrukture.

Nadalje, odstupajući od toga, uvjet iz stavka 5. točke (a) ne primjenjuju se na ulaganja u uspostavu nove instalacije za navodnjavanje koje se opskrbljuje vodom iz postojećeg rezervoara, a koja su odobrila nadležna tijela prije 31. listopada 2013. godine ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

dotični rezervoar utvrđen je u relevantnom planu upravljanja riječnim slivom te je podložan uvjetima kontrole iz članka 11. stavka 3. točke (e) Okvirne direktive o vodama;

dana 31. listopada 2013. godine na snazi je bilo ili najviše ograničenje na ukupna zahvaćanja iz rezervoara ili najmanja potrebna razina toka u vodenim tokovima koji su zahvaćeni rezervoarom;

to najveće ograničenje ili najmanja potrebna razina toka u skladu je s uvjetima utvrđenima u članku 4. Okvirne direktive o vodama; i

dotično ulaganje neće imati kao rezultat zahvaćanje veće od najvišeg ograničenja koje je bilo na snazi 31. listopada 2013. ili smanjenje razine toka u zahvaćenim vodenim tokovima ispod najmanje potrebne razine koja je bila na snazi 31. listopada 2013.

Članak 47.

Pravila za plaćanja povezana s područjima

1.   Broj hektara na koji se primjenjuje obveza u skladu s člancima 28., 29. i 34. može se razlikovati ovisno o godini u sljedećim slučajevima:

(a)

ako je ta mogućnost obuhvaćena programom ruralnog razvoja;

(b)

ako se ta obveza ne primjenjuje na fiksne parcele; i

(c)

ako se ne ugrožava ispunjavanje cilja obveze.

2.   Ako je cjelokupno zemljište ili dio zemljišta na koji se primjenjuje obveza ili cjelokupno gospodarstvo preneseno na drugu osobu tijekom razdoblja trajanja te obveze, tu obvezu ili njezin dio koji odgovara prenesenom zemljištu za preostalo razdoblje može preuzeti ta druga osoba ili može isteći i ne traži se povrat sredstava za razdoblje u kojemu je obveza bila na snazi.

3.   U slučaju da korisnik više nije u mogućnosti ispunjavati dodijeljene obveze jer je gospodarstvo ili dio gospodarstva u međuvremenu ponovno razdijeljeno na parcele ili podliježe mjerama konsolidacije javnog zemljišta ili mjerama konsolidacije zemljišta koje su odobrila nadležna tijela javne uprave, države članice dužne su poduzeti potrebne mjere kako bi obveze bile prilagođene novoj situaciji nastaloj u gospodarstvu. Ako se pokaže da takvo prilagođavanje nije moguće, obveza prestaje i ne traži se povrat sredstava za razdoblje u kojemu je obveza bila na snazi.

4.   Povrat primljene pomoći nije potreban u slučaju više sile i izvanrednih okolnosti iz članka 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

5.   Stavak 2., što se tiče slučajeva prijenosa cjelokupnog gospodarstva, te stavak 4. također se primjenjuju na obveze utvrđene u članku 33.

6.   Kako bi se zajamčila učinkovita provedba mjera koje se odnose na određeno područje te osigurali financijski interesi Unije, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 83. kojima se utvrđuju uvjeti koji se primjenjuju na pretvorbu ili prilagodbu obveza u okviru mjera iz članaka 28., 29., 33. i 34., određuju ostale situacije u kojima nije potreban povrat pomoći.

Članak 48.

Revizijska klauzula

Revizijska klauzula namijenjena je djelatnostima provedenim u skladu s člancima 28., 29., 33. i 34. kako bi se osigurala njihova prilagodba u slučaju izmjena relevantnih propisanih standarda, zahtjeva ili obveza navedenih u tim člancima u slučaju da opseg obveza nadilazi te članke. Revizijska klauzula također obuhvaća prilagodbe koje su potrebne za izbjegavanje dvostrukog financiranja praksi iz članka 43. Uredbe (EU) br. 1307/2013 u slučaju izmjena tih praksi.

Djelatnosti poduzete u skladu s člancima 28., 29., 33. i 34. koje izlaze iz okvira tekućeg programskog razdoblja sadržavaju revizijsku klauzulu kako bi se omogućila njihova prilagodba pravnom okviru sljedećeg programskog razdoblja.

Ako korisnik ne prihvati takvo prilagođavanje, obveza prestaje i ne traži se povrat sredstava za razdoblje u kojemu je obveza bila na snazi.

Članak 49.

Odabir djelatnosti

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 30. stavak 3. točku (d) Uredbe (EU) br. 1303/2013, upravljačko tijelo programa ruralnog razvoja mora odrediti kriterije odabira za djelatnosti u dogovoru s odborom za praćenje. Kriteriji odabira moraju osigurati jednako postupanje prema svim podnositeljima zahtjeva, učinkovito korištenje financijskih sredstava i učinkovitost mjera s obzirom na prioritete Unije za ruralni razvoj. Pri utvrđivanju i primjeni kriterija odabira u obzir se uzima načelo proporcionalnosti prema veličini djelatnosti.

2.   Nadležno tijelo u državi članici odgovorno za odabir djelatnosti dužno je osigurati da su djelatnosti, uz iznimku djelatnosti iz članaka od 28. do 31., od 33. do 34. i od 36. do 39., odabrane u skladu s kriterijima odabira iz stavka 1. te da je taj postupak transparentan i dobro dokumentiran.

3.   Ako je to potrebno, korisnici se mogu odabrati na temelju natječaja, primjenom kriterija gospodarske i okolišne učinkovitosti.

Članak 50.

Definiranje ruralnog područja

Za potrebe ove Uredbe upravljačko tijelo mora definirati „ruralno područje” na razini programa. Države članice mogu odrediti takvu definiciju za mjeru ili vrstu djelatnosti ako je to propisno opravdano.

POGLAVLJE III.

Tehnička pomoć i umrežavanje

Članak 51.

Financiranje tehničke pomoći

1.   U skladu s člankom 6. Uredbe (EU) br. 1306/2013, EPFRR može koristiti do 0,25 % godišnjih dodijeljenih sredstava za financiranje zadaća iz članka 58. Uredbe (EU) br. 1303/2013, uključujući troškove uspostave i rada Europske mreže za ruralni razvoj iz članka 52. i mreže programa EPI-a iz članka 53., na poticaj Komisije i/ili samostalno.

EPFRR također može financirati aktivnosti iz članka 41. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1151/2012 (25) povezane s oznakama i simbolima programa kvalitete Unije.

Navedene aktivnosti provode se u skladu s člankom 58. Uredbe (EU, EURATOM) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (26) i ostalim odredbama te Uredbe i njezinim provedbenim odredbama koje se primjenjuju na ovaj oblik izvršenja proračuna.

2.   Na inicijativu država članica, do 4 % ukupnog iznosa svakog programa ruralnog razvoja može biti namijenjeno zadaćama iz članka 59. Uredbe (EZ) br. 1303/2013 te troškovima pripremnih aktivnosti za razgraničavanje područja s prirodnim ograničenjima ili ostalim posebnim ograničenjima iz članka 32.

Troškovi povezani s certifikacijskom tijelom iz članka 9. Uredbe (EU) br. 1306/2013 ne udovoljavaju uvjetima navedenima u ovom stavku.

Unutar tog ograničenja od 4 % rezervira se iznos za uspostavu i rad nacionalne ruralne mreže iz članka 54.

3.   Ako programi za ruralni razvoj obuhvaćaju i slabije razvijene regije i ostale regije, stopa doprinosa EPFRR-a za tehničku pomoć iz članka 59. stavka 3. može se odrediti uzimanjem u obzir vrste regije koja brojčano prevladava u programu.

Članak 52.

Europska mreža za ruralni razvoj

1.   Europska mreža za ruralni razvoj čiji je cilj umrežavanje nacionalnih mreža, organizacija i uprava aktivnih u području ruralnog razvoja na razini Unije uspostavlja se u skladu s člankom 51. stavkom 1.

2.   Ciljevi umrežavanja putem Europske mreže za ruralni razvoj su sljedeći:

(a)

povećanje sudjelovanja svih zainteresiranih strana, posebno onih u poljoprivredi, šumarstvu i ostalom ruralnom razvoju, u provedbi ruralnog razvoja;

(b)

poboljšanje kvalitete programa ruralnog razvoja;

(c)

obavještavanje šire javnosti o koristima politike ruralnog razvoja.

(d)

potpora evaluaciji programa ruralnog razvoja.

3.   Zadaci mreže su sljedeći:

(a)

prikupljanje, analiziranje i širenje informacija o aktivnostima u području ruralnog razvoja;

(b)

pružanje potpore procesima evaluacije te prikupljanju podataka i upravljanju;

(c)

prikupljanje, jačanje i širenje dobrih praksi ruralnog razvoja na razini Unije, uključujući one o alatima i metodologijama za evaluaciju;

(d)

uspostavljanje i vođenje tematskih skupina i/ili radionica kako bi se potakla razmjena stručnog znanja te podržala provedba, praćenje te daljnji razvoj politike ruralnog razvoja;

(e)

pružanje informacija o razvoju ruralnih područja u Uniji i trećim zemljama;

(f)

organiziranje sastanaka i seminara na razini Unije namijenjenih onima koji aktivno sudjeluju u ruralnom razvoju;

(g)

potpora nacionalnim mrežama i inicijativama transnacionalne suradnje te razmjena dotičnih aktivnosti i iskustva u području ruralnog razvoja s mrežama u trećim zemljama;

(h)

posebno za lokalne akcijske skupine:

i.

stvaranje sinergije s aktivnostima koje se provode na nacionalnoj ili regionalnoj razini, ili na obje, u okviru uspostavljenih mreža, a koje su povezane s aktivnostima jačanja kapaciteta i razmjene iskustava; i

ii.

suradnja s tijelima lokalnog razvoja za umrežavanje i tehničku pomoć uspostavljenim u okviru ERDF-a, ESF-a i EMFF-a u vezi s njihovim aktivnostima lokalnog razvoja i transnacionalnu suradnju.

4.   Komisija donosi provedbene akte kojima se uspostavlja organizacijska struktura i rad Europske mreže za ruralni razvoj. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 91.

Članak 53.

Mreža Europskog partnerstva za inovacije

1.   Mreža programa EPI uspostavlja se kako bi se pružila podrška programu EPI za poljoprivrednu produktivnost i održivost iz članka 55. u skladu s člankom 51. stavkom 1. Mreža se uspostavlja radi umrežavanja operativnih skupina, savjetodavnih službi i znanstvenika.

2.   Cilj mreže programa EPI jest sljedeći:

(a)

poticanje razmjene stručnog znanja i dobre prakse;

(b)

uspostava dijaloga između poljoprivrednika i znanstvene zajednice i olakšavanje uključivanja svih dionika u proces razmjene znanja.

3.   Zadaci mreže programa EPI su sljedeći:

(a)

pružanje pomoći i informacija ključnim subjektima u okviru programa EPI;

(b)

poticanje uspostave operativnih skupina i pružanje informacija o mogućnostima koje nude politike Unije;

(c)

olakšavanje uspostave inicijativa za klastere te pilot-projekata ili pokaznih projekata koji se, između ostalog, mogu odnositi na sljedeća pitanja:

i.

povećanje produktivnosti, gospodarske isplativosti, održivosti, proizvodnje i učinkovitosti resursa u poljoprivredi;

ii.

inovacije kojima se podržava biogospodarstvo;

iii.

bioraznolikost, usluge povezane s ekosustavom, funkcionalnost tla i održivo upravljanje vodama;

iv.

inovativne proizvode i usluge za integrirani lanac opskrbe;

v.

otvaranje novih prilika za proizvode i tržišta za primarne proizvođače;

vi.

kvalitetu hrane, sigurnost hrane i zdravu prehranu;

vii.

smanjenje gubitaka poslije berbe i rasipanja hrane.

(d)

Prikupljanje i širenje informacija u području obuhvaćenom programom EPI, uključujući rezultate istraživanja i nove tehnologije povezane s inovacijama i razmjenom znanja te razmjene s trećim zemljama na području inovacija.

4.   Komisija donosi provedbene akte kojima se uspostavlja organizacijska struktura i rad mreže programa EPI. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 84.

Članak 54.

Nacionalna ruralna mreža

1.   Svaka država članica uspostavlja nacionalnu ruralnu mrežu koja okuplja organizacije i uprave uključene u ruralni razvoj. Partnerstvo iz članka 5. Uredbe (EU) br. 1303/2013 također je dio nacionalne ruralne mreže.

Države članice s regionalnim programima mogu predložiti poseban program za uspostavu i rad njihove nacionalne ruralne mreže.

2.   Ciljevi su umrežavanja u okviru nacionalne ruralne mreže sljedeći:

(a)

povećati sudjelovanje dionika u provedbi ruralnog razvoja;

(b)

poboljšati kvalitetu provedbe programa ruralnog razvoja;

(c)

obavještavati širu javnost i potencijalne korisnike o politici ruralnog razvoja i mogućnostima financiranja;

(d)

poticati inovacije u poljoprivredi, proizvodnji hrane, šumarstvu i ruralnim područjima.

3.   Potpora u okviru EPFRR-a navedena u članku 51. stavku 3. koristi se za:

(a)

strukture potrebne za upravljanje mrežom;

(b)

pripremu i provedbu akcijskog plana koji mora obuhvaćati barem sljedeće:

i.

aktivnosti koje se tiču prikupljanja primjernih projekata koji obuhvaćaju sve prioritete programa ruralnog razvoja;

ii.

aktivnosti koje se tiču olakšavanja tematskih i analitičkih razmjena između dionika ruralnog razvoja, dijeljenja i širenja rezultata;

iii.

aktivnosti koje se tiču pružanja izobrazbe i umrežavanja za lokalne akcijske skupine te posebice tehničke pomoći u međuteritorijalnoj i transnacionalnoj suradnji, poticanja suradnje među lokalnim akcijskim skupinama te traženja partnera za potrebe mjere iz članka 35.;

iv.

aktivnosti koje se tiču pružanja umrežavanja za savjetnike i uspostave potpore za inovacije;

v.

aktivnosti koje se tiču dijeljenja i širenja rezultata praćenja i evaluacije;

vi.

komunikacijski plan koji uključuje aktivnosti promoviranja i širenja informacija o programu ruralnog razvoja u dogovoru s upravnim tijelima te informacijske i komunikacijske aktivnosti usmjerene na informiranje šire javnosti;

vii.

aktivnosti koje se tiču mogućnosti sudjelovanja i doprinošenja aktivnostima Europske mreže za ruralni razvoj.

4.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju pravila u vezi s uspostavom i radom nacionalnih ruralnih mreža i sadržajem posebnih programa iz stavka 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 84.

GLAVA IV.

EPI ZA POLJOPRIVREDNU PRODUKTIVNOST I ODRŽIVOST

Članak 55.

Ciljevi

1.   Program EPI za poljoprivrednu produktivnost i održivost ima sljedeće ciljeve:

(a)

promicanje poljoprivrednog i šumarskog sektora koji je učinkovit po pitanju resursa, gospodarski isplativ, produktivan, konkurentan, s niskim razinama emisije, klimatski povoljan i otporan, razvija se u smjeru sustava agro-ekološke proizvodnje, pri čemu poštuje ključne prirodne resurse o kojima ovisi poljoprivredna i šumarska proizvodnja;

(b)

poticanje stabilne i održive opskrbe prehrambenim proizvodima, hranom za životinje i biomaterijalima, uključujući već postojeće i nove tipove;

(c)

poboljšanje procesa čiji je cilj očuvanje okoliša, prilagođavanje klimatskim promjenama i ublažavanje klimatskih promjena;

(d)

približavanje najmodernijih istraživačkih spoznaja i tehnologije poljoprivrednicima, upraviteljima šuma, ruralnim zajednicama, poduzećima, nevladinim organizacijama i savjetodavnim službama.

2.   Program EPI za poljoprivrednu produktivnost i održivost ostvaruje svoje ciljeve na sljedeće načine:

(a)

stvaranjem dodane vrijednosti boljim povezivanjem istraživanja i poljoprivrednih praksi te poticanjem učestalijeg korištenja dostupnih inovacijskih mjera;

(b)

promicanjem brže i šire provedbe inovativnih rješenja u praksu i

(c)

obavještavanjem znanstvene zajednice o potrebama istraživanja poljoprivrednih praksi.

3.   EPFRR doprinosi ciljevima programa EPI za poljoprivrednu produktivnost i održivost pružanjem podrške, u skladu s člankom 35., operativnim skupinama u okviru programa EPI iz članka 56. i mreži programa EPI iz članka 53.

Članak 56.

Operativne skupine

1.   Operativne skupine u okviru programa EPI dio su programa EPI za poljoprivrednu produktivnost i održivost. Operativne skupine osnivaju zainteresirani subjekti poput poljoprivrednika, znanstvenika, savjetnika i poduzeća koji su aktivni u poljoprivrednom i prehrambenom sektoru i relevantni za ostvarivanje ciljeva programa EPI.

2.   Operativne skupine u okviru programa EPI moraju uspostaviti interne postupke da bi se osigurala transparentnost njihova rada i donošenja odluka te da bi se osiguralo izbjegavanje sukoba interesa.

3.   Države članice odlučuju unutar okvira svojih programa u kojoj će mjeri podupirati operativne skupine.

Članak 57.

Zadaci operativnih skupina

1.   Operativne skupine u okviru programa EPI moraju sastaviti plan koji sadrži sljedeće:

(a)

opis inovativnog projekta koji je potrebno razviti, testirati, prilagoditi ili provesti;

(b)

opis očekivanih rezultata te doprinos cilju programa EPI, odnosno poboljšanju produktivnosti te održivog upravljanja resursima.

2.   Pri provedbi inovativnih projekata operativne skupine dužne su:

(a)

donositi odluke o razradi i provedbi inovativnih aktivnosti; i

(b)

provoditi inovativne aktivnosti putem mjera financiranih iz programa ruralnog razvoja.

3.   Operativne skupine moraju predstaviti rezultate svojeg projekta, posebice putem mreže programa EPI.

GLAVA V.

FINANCIJSKE ODREDBE

Članak 58.

Resursi i njihova raspodjela

1.   Ne dovodeći u pitanje stavke 5., 6. i 7. ovog članka, ukupni iznos potpore Unije ruralnom razvoju sukladnoj ovoj Uredbi za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020. je 84 936 milijuna EUR, prema cijenama iz 2011., u skladu s višegodišnjim financijskim okvirom za godine od 2014. do 2020.

2.   0,25 % resursa iz stavka 1. namijenjeno je za tehničku pomoć Komisiji kako je navedeno u članku 51. stavku 1.

3.   Iznosi iz stavka 1. indeksiraju se s 2 % godišnje za potrebe njihova programiranja i kasnijeg uključivanja u opći proračun Unije.

4.   Godišnja raspodjela iznosa iz stavka 1. po državi članici nakon odbitka iznosa iz stavka 2. određena je u Prilogu I.a.

5.   Sredstva koja je država članica prenijela u skladu s člankom 14. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013 oduzimaju se od iznosa dodijeljenih toj državi članici sukladno stavku 4.

6.   Sredstva prenesena EPFRR-u u skladu s člankom 7. stavkom 2. i člankom 14. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1307/2013 i sredstva prenesena EPFRR-u u skladu s člancima 10.b i 136. Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 (27) za kalendarsku godinu 2013 također su uključeni u godišnju raspodjelu iz stavka 4.

7.   Kako bi uzela u obzir događaje u vezi s godišnjom raspodjelu iz stavka 4., uključujući prijenose iz stavaka 5. i 6.; za provedbu tehničkih prilagodbi bez izmjena ukupne dodjele ili kako bi uzela u obzir sve ostale promjene predviđene zakonodavnim aktom nakon donošenja ove Uredbe, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte, u skladu s člankom 83., za preispitivanje gornjih granica iz Priloga I.

8   Za potrebe dodjele pričuve za postignute rezultate iz članka 20. stavaka 3. i 4. Uredbe (EU) br. 1303/2013, dostupni namjenski prihodi odobreni u skladu s člankom 43. Uredbe (EU) br. 1306/2013 za EPFRR bit će pridruženi iznosima navedenim u članku 20. Uredbe (EU) br. 1303/2013. Taj dostupni namjenski prihod se dodjeljuje državama članicama proporcionalno njihovom udjelu u ukupnom iznosu potpore u okviru EPFRR-a.

Članak 59.

Doprinos fonda

1.   Odluka kojom se odobrava program ruralnog razvoja mora sadržavati maksimalan iznos potpore programu u okviru EPFRR-a. Ako je to potrebno, u odluci moraju biti jasno određena sredstva koja se dodjeljuju slabije razvijenim regijama.

2.   Doprinos EPFRR-a izračunava se na temelju iznosa prihvatljive javne potrošnje.

3.   Programi ruralnog razvoja moraju sadržavati jedinstvenu stopu doprinosa EPFRR-a koja se primjenjuje za sve mjere. Prema potrebi uspostavlja se zasebna stopa doprinosa EPFRR-a za slabije razvijene regije, najudaljenije regije te za manje egejske otoke u okviru značenja Uredbe (EEZ) br. 2019/93 te za tranzicijske regije. Maksimalna stopa doprinosa EPFRR-a iznosi:

(a)

85 % prihvatljivih javnih u slabije razvijenim regijama, najudaljenijim regijama i manjim egejskim otocima u okviru značenja Uredbe (EEZ) br. 2019/93;

(b)

75 % prihvatljivih javnih rashoda za sve regije čiji je BDP po stanovniku za razdoblje od 2007. do 2013. bio manji od 75 % prosjeka EU-25 za referentni period, ali čiji je BDP po stanovniku iznad 75 % BDP prosjeka EU-27;

(c)

63 % prihvatljivih javnih rashoda za tranzicijske regije koje nisu spomenute u točki (b) ovog stavka;

(d)

53 % prihvatljivih javnih rashoda u ostalim regijama.

Minimalna stopa doprinosa EPFRR-a iznosi 20 %.

4.   Odstupajući od stavka 3., maksimalni doprinos EPFRR-a iznosi:

(a)

80 % za mjere iz članaka 14., 27. i 35., za lokalni razvoj u sklopu inicijative LEADER iz članka 32. Uredbe (EU) br. 1303/2013 te za djelatnosti iz članka 19. stavka 1. točke (a) podtočke i. Ta stopa može se povećati na najviše 90 % za programe u slabije razvijenim regijama, u najudaljenijim regijama, u manjim egejskim otocima u okviru značenja Uredbe (EEZ) br. 2019/93 i u tranzicijskim regijama iz stavka 3. točaka (b) i (c);

(b)

75 % za djelatnosti koje doprinose okolišnim ciljevima te prilagodbe klimatskim promjenama i njihova ublažavanja prema članku 17., članku 21. stavku 1. točkama (a) i (b), člancima 28., 29., 30., 31. i 34.

(c)

100 % za financijske instrumente na razini Unije iz članka 38. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 1303/2013;

(d)

stopu doprinosa primjenjivu na dotičnu mjeru uvećanu za dodatnih 10 postotnih bodova za doprinose financijskim instrumentima iz članka 38. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 1303/2013.

(e)

100 % za djelatnosti koje se financiraju iz sredstava prenesenih u EPFRR uz primjenu članka 7. stavka 2. i članka 14. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

(f)

100 % za iznos od 500 milijuna EUR, u cijenama iz 2011., dodijeljen Portugalu i za iznos od 7 milijuna eura, u cijenama iz 2011., dodijeljen Cipru, pod uvjetom da te države članice primaju financijsku pomoć u skladu s člancima 136. i 143. UFEU-a na dan 1. siječnja 2014. i kasnijem do 2016. kada će se preispitati primjena ove odredbe.

(g)

Za države članice koje na dan 1. siječnja 2014. ili kasnije primaju financijsku pomoć u skladu s člancima 136. i 143. UFEU-a, stopa doprinosa EPFRR-a nastala primjenom članka 24. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013može se povećati za dodatnih 10 postotnih bodova do najviše 95 % na rashod koji te države članice plaćaju tijekom prve dvije godine provedbe programa ruralnog razvoja. Stopa doprinosa EPFRR-a koja bi se primijenila bez tog odstupanja i dalje će se poštovati za ukupni javni rashod tijekom programskog razdoblja

5.   Najmanje 5 % ukupnog doprinosa EPFRR-a, a u slučaju Hrvatske 2,5 %, za program ruralnog razvoja namijenjeno je inicijativi LEADER.

6.   Najmanje 30 % ukupnog doprinosa EPFRR-a za program ruralnog razvoja rezervirano je za mjere u okviru članka 17. za ulaganja povezana s klimom i okolišem, članaka od 21., 28., 29. i 30. s iznimkom plaćanja povezanih s Okvirnom direktivom o vodama, te članaka 31., 32. i 34.

Prvi se stavak ne primjenjuje na najudaljenije regije ni na prekomorska područja država članica.

7.   Ako država članica prijavljuje nacionalni program i niz regionalnih programa, stavci 5. i 6. ne primjenjuju se na nacionalni program. Doprinos EPFRR-a za nacionalni program uzima se u obzir za izračun postotka iz stavaka 5. i 6. za svaki regionalni program, proporcionalno s udjelom tog regionalnog programa u nacionalnim dodijeljenim sredstvima.

8.   Trošak koji se sufinancira iz EPFRR-a ne sufinancira se doprinosom iz strukturnih fondova, iz kohezijskog fonda ili iz bilo kojih drugih financijskih instrumenata Unije.

9.   Javni rashodi za potpore poduzetnicima moraju biti usklađeni s limitima potpora navedenim u odnosu na državne potpore, osim ako ova Uredba navodi drukčije.

Članak 60.

Prihvatljivost rashoda

1.   Odstupajući od članka 65. stavka 9. Uredbe (EU) br. 1303/2013, u slučaju kriznih mjera koje se provode zbog elementarnih nepogoda u programima ruralnog razvoja može biti navedeno da se prihvatljivost rashoda povezanih s promjenama programa može početi primjenjivati od dana pojave elementarne nepogode.

2.   Rashodi su prihvatljivi za doprinos iz EPFRR-a samo kada su nastali za djelatnosti o kojima je odlučilo upravljačko tijelo određenog programa ili za koje je to tijelo bilo nadležno, u skladu s kriterijima odabira iz članka 49.

Izuzevši opće troškove određene u članku 45. stavku 2. točki (c), u slučaju djelatnosti ulaganja u skladu s mjerama u okviru članka 42. UFEU-a, prihvatljivim se smatraju samo rashodi nastali nakon podnošenja zahtjeva nadležnom tijelu.

Države članice mogu u svojim programima odrediti da su prihvatljivi isključivo rashodi nastali nakon što je nadležno tijelo odobrilo zahtjev za potporu.

3.   Stavci 1. i 2. ne odnose se na članak 51. stavak 1 i stavak 2.

4.   Plaćanja koja provode korisnici moraju biti popraćena fakturama i dokumentima koji dokazuju takva plaćanja. U slučaju da to nije moguće, takva plaćanja potrebno je dokazati dokumentima istovjetne dokazne vrijednosti, osim u slučaju oblika potpore navedenih u članku 67. stavku 1. točkama (b), (c) i (d) Uredbe (EU) br. 1303/2013.

Članak 61.

Prihvatljivi rashodi

1.   U slučaju da su tekući troškovi obuhvaćeni potporom iz ove Uredbe, sljedeći su troškovi prihvatljivi:

(a)

operativni troškovi;

(b)

troškovi osoblja;

(c)

troškovi obuke;

(d)

troškovi povezani s odnosima s javnošću;

(e)

financijski troškovi;

(f)

troškovi umrežavanja.

2.   Studije se smatraju prihvatljivim rashodima samo ako su povezane s određenim djelatnostima u okviru programa ili pojedinim ciljevima programa.

3.   Doprinosi u naravi u obliku radova, dobara, usluga, zemljišta i nekretnina koji nisu plaćeni u gotovini te za koje ne postoje fakture ili dokumenti istovjetne dokazne vrijednosti mogu se smatrati prihvatljivim ako ispunjavaju uvjete iz članka 69. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

Članak 62.

Mogućnost provjere i kontrole mjera

1.   Države članice moraju osigurati da je moguće provjeriti i kontrolirati sve mjere ruralnog razvoja koje namjeravaju provesti. U tu svrhu, upravljačko tijelo i agencija za plaćanja za svaki program ruralnog razvoja moraju provesti ex ante procjenu mogućnosti provjere i kontrole mjera koje će biti obuhvaćene programom ruralnog razvoja. Upravljačko tijelo i agencija za plaćanja također moraju provesti procjenu mogućnosti kontrolei nadzora mjera tijekom provedbe programa ruralnog razvoja. Ex ante procjena i procjena tijekom razdoblja provedbe moraju uzeti u obzir rezultate kontrole u prethodnom i trenutnom programskom razdoblju. Ako se pri procjeni otkrije da zahtjevi mogućnosti kontrole i nadzora nisu ispunjeni, mjere se na odgovarajući način prilagođavaju.

2.   Ako je pomoć dodijeljena na temelju standardnih troškova ili dodatnih troškova i izgubljenog prihoda, države članice moraju osigurati da su relevantni izračuni prikladni i točni te unaprijed utvrđeni na temelju pravednog, ravnopravnog i provjerljivog izračuna. U tu svrhu, tijelo koje je funkcionalno neovisno o tijelima odgovornim za provedbu programa i posjeduje odgovarajuće stručno znanje, dužno je provesti izračune ili potvrditi prikladnost i točnost izračuna. U program ruralnog razvoja mora se uključiti izjava koja potvrđuje prikladnost i točnost izračuna.

Članak 63.

Predujmovi

1.   Isplata predujmova mora biti popraćena uspostavom bankovnog jamstva ili istovjetne vrste jamstva u stopostotnoj vrijednosti iznosa predujma. U slučaju javnih ustanova koje primaju potporu, predujam se isplaćuje općinama, regionalnim vlastima i njihovim udruženjima te javnopravnim tijelima.

Sredstva koja je javno tijelo priložilo kao jamstvo smatraju se jednakima jamstvu iz prvog podstavka, pod uvjetom da to tijelo pristane na plaćanje iznosa pokrivena jamstvom ako im nije odobreno pravo na primanje predujma.

2.   Jamstvo može postati nevažeće ako nadležna agencija za plaćanja ustanovi da je iznos stvarnih troškova koji odgovaraju javnom doprinosu vezanom uz djelatnosti veći od iznosa predujma.

GLAVA VI.

UPRAVLJANJE, KONTROLA I PROMOTIVNE AKTIVNOSTI

Članak 64.

Odgovornosti Komisije

Kako bi u kontekstu zajedničkog upravljanja osigurala pouzdano financijsko upravljanje u skladu s člankom 317. UFEU-a, Komisija provodi mjere i kontrole navedene u Uredbi (EU) br. 1306/2013.

Članak 65.

Odgovornosti država članica

1.   Države članice donose sve zakonodavne, statutarne i administrativne odredbe u skladu s člankom 58. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 kako bi osigurale učinkovitu zaštitu financijskih interesa Unije.

2.   Države članice moraju za svaki program ruralnog razvoja uspostaviti sljedeća tijela:

(a)

upravljačko tijelo, koje može biti ili javno ili privatno te djelovati na nacionalnoj ili regionalnoj razini ili može biti sama država članica ako izvršava taj zadatak, zaduženo za upravljanje programom;

(b)

akreditiranu agenciju za plaćanja u smislu članka 7. Uredbe (EU) br. 1306/2013;

(c)

certifikacijsko tijelo u smislu članka 9. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

3.   Države članice dužne su za svaki program ruralnog razvoja osigurati uspostavu odgovarajućeg sustava upravljanja i kontrole na način da omogućuje jasnu raspodjelu i razgraničenje funkcija između upravljačkog tijela i ostalih tijela. Države članice odgovorne su za uspješno funkcioniranje sustava tijekom programskog razdoblja.

4.   Države članice moraju jasno odrediti zadatke upravljačkog tijela, agencije za plaćanja i lokalnih akcijskih skupina u okviru inicijative LEADER u vezi s primjenom kriterija za ostvarivanje prava te odabir i postupke odabira projekata.

Članak 66.

Upravljačko tijelo

1.   Upravljačko tijelo zaduženo je za upravljanje i provedbu programa na uspješan, učinkovit i pravilan način, a posebno je zaduženo za:

(a)

osiguravanje prikladnog sigurnog elektroničkog sustava za bilježenje, održavanje, upravljanje i izvještavanje o statističkim podacima vezanim uz program i njegovu provedbu u svrhu nadziranja i evaluacije programa te posebice podacima potrebnima da bi se pratio napredak projekta u odnosu na definirane ciljeve i prioritete;

(b)

dostavljanje Komisiji, do 31. siječnja i 31. listopada svake godine programa, relevantnih podataka o odabranim djelatnostima koje se financiraju, uključujući podatke o rezultatima i financijskim pokazateljima;

(c)

osiguravanje da su korisnici i ostala tijela koja sudjeluju u provedbi djelatnosti:

i.

upoznati s obvezama koje proizlaze iz dodijeljene pomoći te da vode ili zasebni računovodstveni sustav ili odgovarajuće računovodstvene kodove za sve transakcije povezane s tom djelatnosti;

ii.

svjesni zahtjeva o pružanju podataka upravljačkom tijelu i bilježenju rezultata.

(d)

osiguravaju da je ex ante evaluacija iz članka 55. Uredbe (EU) br. 1303/2013 usklađena sa sustavom za evaluaciju i praćenje te da je prihvaćena i da se dostavlja Komisiji;

(e)

osiguravaju provođenje evaluacijskog plana iz članka 56. Uredbe (EU) br. 1303/2013, ex post evaluaciju programa iz članka 57. Uredbe (EU) br. 1303/2013 u rokovima navedenim u toj Uredbi, usklađenost takvih evaluacija sa sustavom za praćenje i evaluaciju te dostavljaju provedene evaluacije upravljačkom tijelu i Komisiji;

(f)

dostavljaju podatke i dokumente upravljačkom tijelu potrebne za praćenje provedbe programa u skladu s njegovim određenim ciljevima i prioritetima;

(g)

sastavljaju godišnje izvješće o napretku i skupne tablice za praćenje te ih dostavljaju Komisiji nakon prethodnog odobrenja upravljačkog tijela;

(h)

osiguravaju da agencija za plaćanja dobije sve potrebne informacije, posebice informacije o izvršenim postupcima i svim provedenim kontrolama vezanim uz djelatnosti odabrane za financiranje, prije odobravanja plaćanja;

(i)

osiguravaju promotivne aktivnosti povezane s programom, uključujući promotivne aktivnosti putem nacionalne ruralne mreže, obavještavaju potencijalne korisnike, stručne organizacije, gospodarske i socijalne partnere, tijela koja se bave promoviranjem jednakosti spolova te relevantne nevladine organizacije, uključujući okolišne organizacije, o mogućnostima koje program nudi te pravilima za ostvarivanje prava na financiranje iz programa te obavještavaju korisnike potpora Unije i opću javnost o ulozi Unije u programu.

2.   Država članica ili upravljačko tijelo mogu odrediti jedno ili više posredničkih tijela, uključujući tijela lokalne vlasti, tijela nadležna za regionalni razvoj ili nevladine organizacije, zaduženih za upravljanje i provedbu djelatnosti vezanih uz ruralni razvoj.

Ako je dio zadataka upravljačkog tijela prenesen na drugo tijelo, upravljačko tijelo zadržava potpunu odgovornost za učinkovitost i ispravnost upravljanja i provedbe tih zadataka. Upravljačko tijelo dužno je osigurati provedbu odgovarajućih odredaba kako bi osiguralo da drugo tijelo ima sve potrebne podatke i informacije za izvršavanje tih zadataka.

3.   Ako program ruralnog razvoja sadrži tematski potprogram iz članka 7., upravljačko tijelo može odrediti jedno ili više posredničkih tijela, uključujući tijela lokalne vlasti, lokalne akcijske skupine ili nevladine organizacije, za upravljanje i provedbu te strategije. U tom se slučaju primjenjuje stavak 2.

Upravljačko tijelo mora se pobrinuti da su djelatnosti i rezultati tog tematskog potprograma posebno određeni za svrhe sustava za praćenje i evaluaciju iz članka 67.

4.   Podložno ulozi agencija za plaćanje i ostalih tijela, kao što je utvrđeno u Uredbi (EU) br. 1306/2013, u slučaju kad država članica ima više od jednog programa, može se odrediti koordinacijsko tijelo koje će osigurati dosljednosti u upravljanju fondovima i predstavljati poveznicu između Komisije i nacionalnih upravnih vlasti.

5.   Komisija donosi provedbene akte kojima određuje jednake uvjete za primjenu zahtjeva informiranja i promotivnih aktivnosti navedenih u stavku 1. točki (i).

GLAVA VII.

PRAĆENJE I EVALUACIJA

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Odjeljak 1.

Uspostavljanje i ciljevi sustava za praćenje i evaluaciju

Članak 67.

Sustav za praćenje i evaluaciju

U skladu s ovom glavom, Komisija i države članice zajednički uspostavljaju sustav za praćenje i evaluaciju koji Komisija usvaja provedbenim aktima. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 84.

Članak 68.

Ciljevi

Ciljevi su sustava za praćenje i evaluaciju sljedeći:

(a)

ukazati na napredak i postignuća politike ruralnog razvoja te procijeniti utjecaj, uspješnost, učinkovitost i važnost utjecaja politike ruralnog razvoja;

(b)

poboljšati ciljanu podršku ruralnom razvoju;

(c)

podržati postupak učenja povezan s praćenjem i evaluacijom.

Odjeljak 2.

Tehničke odredbe

Članak 69.

Zajednički pokazatelji

1.   Popis zajedničkih pokazatelja koji se odnose na početnu situaciju te financijsku provedbu, proizvode, rezultate i utjecaj programa, a koji se mogu primijeniti na svaki program, određuju se u sustavu za praćenje i evaluaciju navedenom u članku 67. kako bi se omogućilo prikupljanje podataka na razini Unije.

2.   Zajednički pokazatelji temelje se na dostupnim podacima, povezani su sa strukturom i ciljevima okvira politike ruralnog razvoja te omogućuju procjenu napretka, uspješnosti i učinkovitosti provedbe politike u usporedbi s ciljevima na razini Unije, nacionalnoj razini te razini programa. Zajednički pokazatelji učinka temelje se na dostupnim podacima.

3.   Evaluator kvantificira utjecaj programa koji se mjeri pokazateljima utjecaja. Na temelju rezultata evaluacija ZPP-a, uključujući evaluacije programa ruralnog razvoja, Komisija uz pomoć država članica procjenjuje kombinirani utjecaj svih instrumenata ZPP-a.

Članak 70.

Elektronički informatički sustav

Ključne informacije o provedbi programa, o svakoj djelatnosti koja je odabrana za financiranje, kao i o izvršenim djelatnostima koje su potrebne za aktivnosti praćenja i evaluacije, uključujući ključne podatke o svakom korisniku i projektu, bilježe se i održavaju u elektroničkom obliku.

Članak 71.

Pružanje informacija

Korisnici potpore u okviru mjera za ruralni razvoj i lokalne akcijske skupine moraju upravljačkom tijelu i/ili imenovanim evaluatorima ili drugim tijelima koja izvršavaju funkcije u ime upravnog tijela pružiti sve informacije koje su potrebne za praćenje i evaluaciju programa, a posebno one povezane s ispunjavanjem određenih ciljeva i prioriteta.

POGLAVLJE II.

Praćenje

Članak 72.

Postupci praćenja

1.   Upravljačko tijelo i odbor za praćenje iz članka 47. Uredbe (EU) br. 1303/2013prate kvalitetu provedbe programa.

2.   Upravljačko tijelo i odbor za praćenje prate sve programe ruralnog razvoja pomoću financijskih pokazatelja, pokazatelja rezultata i ciljnih pokazatelja.

Članak 73.

Odbor za praćenje

Države članice u kojima se provode regionalni programi mogu osnovati nacionalni odbor za praćenje koji koordinira provedbu tih programa u odnosu na nacionalni okvir i količinu financijskih sredstava.

Članak 74.

Odgovornosti odbora za praćenje

Odbor za praćenje brine se o učinkovitosti programa ruralnog razvoja te uspješnosti njegove provedbe. Radi toga, osim funkcija iz članka 43. Uredbe (EU) br. 1303/2013, odbor za praćenje:

(a)

daje savjet i donosi odluku, u roku od četiri mjeseca od datuma odobrenja programa, o kriterijima odabira financiranih djelatnosti koji se revidiraju u skladu s potrebama programiranja;

(b)

pregledava aktivnosti i rezultate povezane s napretkom provedbe evaluacijskog plana programa;

(c)

posebno pregledava aktivnosti u okviru programa povezane s ispunjavanjem ex ante uvjeta, koji podliježu odgovornostima upravljačkog tijela, i prikuplja podatke o aktivnostima povezanim s ispunjavanjem drugih ex ante uvjeta;

(d)

sudjeluje u aktivnostima nacionalne ruralne mreže u svrhu razmjene informacija o provedbi programa; i

(e)

razmatra i odobrava godišnja izvješća o provedbi prije nego što se dostave Komisiji.

Članak 75.

Godišnje izvješće o provedbi

1.   Država članica dužna je dostaviti Komisiji godišnje izvješće o provedbi programa ruralnog razvoja u prethodnoj kalendarskoj godini do 30. lipnja 2016. te do 30. lipnja svake sljedeće godine do 2024., uključujući tu godinu. Izvješće dostavljeno 2016. obuhvaća kalendarske godine 2014. i 2015.

2.   Osim usklađenosti sa zahtjevima iz članka 50. Uredbe (EU) br. 1303/2013 godišnja izvješća o provedbi moraju između ostalog obuhvaćati podatke o financijskim obvezama i troškovima svake mjere te sažetak izvršenih aktivnosti vezanih uz evaluacijski plan.

3.   Osim usklađenosti sa zahtjevima iz članka 50. Uredbe (EU) br. 1303/2013, godišnje izvješće o provedbi dostavljeno 2017. također obuhvaća opis provedbe bilo kojeg potprograma u okviru programa.

4.   Osim usklađenosti sa zahtjevima iz članka 50. Uredbe (EU) br. 1303/2013 godišnje izvješće o provedbi dostavljeno 2019. također mora obuhvaćati opis provedbe bilo kojeg potprograma u okviru programa te procjenu napretka u osiguravanju integriranog pristupa pri korištenju EPFRR-a i drugih financijskih instrumenata Europske unije za poticanje teritorijalnog razvoja ruralnih područja, uključujući aktivnosti u okviru lokalnih razvojnih strategija.

5.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju pravila u vezi s predstavljanjem godišnjih izvješća o provedbi. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 84.

POGLAVLJE III.

Evaluacija

Članak 76.

Opće odredbe

1.   Komisija može donositi provedbene akte kojima se određuju elementi od kojih se sastoje ex ante i ex post evaluacije iz članaka 55. i 57. Uredbe (EU) br. 1303/2013 te kojima se uspostavljaju minimalni zahtjevi za evaluacijski plan iz članka 56. Uredbe (EU) br. 1303/2013. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 84.

2.   Države članice moraju se pobrinuti da su evaluacije u skladu sa zajedničkim evaluacijskim pristupom dogovorenim u skladu s člankom 67., moraju organizirati generiranje i prikupljanje potrebnih podataka te moraju evaluatorima dostaviti razne podatke dobivene pomoću sustava za praćenje.

3.   Države članice objavljuju izvješća o evaluaciji na internetu, a Komisija ih objavljuje na svojoj internetskoj stranici.

Članak 77.

Ex ante evaluacija

Države članice dužne su osigurati da je ex ante evaluator uključen još u ranim fazama postupka razvoja programa ruralnog razvoja, uključujući u razvoju analize iz članka 8. stavka 1. točke (b), u osmišljavanju logike intervencije u okviru programa te u određivanju ciljeva programa.

Članak 78.

Ex post evaluacija

Tijekom 2024. države članice dužne su izraditi izvješće o ex post evaluaciji za sve programe ruralnog razvoja. To izvješće dostavlja se Komisiji do 31. prosinca 2024.

Članak 79.

Sinteze evaluacija

Komisija preuzima odgovornost za izradu sinteza izvješća o ex ante i ex post evaluacijama na razini Unije.

Sinteze izvješća o evaluaciji moraju biti dovršene najkasnije do 31. prosinca u godini nakon godine u kojoj su relevantne evaluacije predane.

GLAVA VIII.

ODREDBE O TRŽIŠNOM NATJECANJU

Članak 80.

Pravila koja se primjenjuju na poduzeća

Ako se potpora utvrđena u ovoj Uredbi dodjeljuje za oblike suradnje među poduzećima, potpora može biti dodijeljena samo za oblike koji su u skladu s pravilima tržišnog natjecanja na temelju članaka 206. do 210. Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća (EU) br. 1308/2013.

Članak 81.

Državna potpora

1.   Osim ako je drugačije navedeno u ovoj glavi, članci 107., 108. i 109. UFEU-a odnose se na potpore država članica za ruralni razvoj.

2.   Članci 107., 108. i 109. UFEU-a ne odnose se na plaćanja država članica na temelju ove Uredbe i u skladu s njom ili na dodatno financiranje na nacionalnoj razini iz članka 82., u okviru članka 42. UFEU-a.

Članak 82.

Dodatno nacionalno financiranje

Plaćanja koja su države članice izvršile za djelatnosti u okviru članka 42. UFEU-a, a čija je svrha dodatno financiranje ruralnog razvoja za koji je odobrena potpora Unije u bilo kojem trenutku tijekom programskog razdoblja, države članice uključuju u program ruralnog razvoja kao što je predviđeno u članku 8. točki (j), a Komisija ih odobrava ako su u skladu s kriterijima u okviru ove Uredbe.

GLAVA IX.

OVLASTI KOMISIJE, ZAJEDNIČKE ODREDBE TE PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

POGLAVLJE I.

Ovlasti Komisije

Članak 83.

Postupak delegiranja

1.   Komisiji se delegira ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 2. stavka 3., članka 14. stavka 5., članka 16. stavka 5., članka 19. stavka 8., članka 22. stavka 3., članka 28. stavaka 10. i 11., članka 29. stavka 6., članka 30. stavka 8., članka 33. stavka 4., članka 34. stavka 5., članka 35. stavka 10., članka 36. stavka 5., članka 45. stavka 6., članka 47. stavka 6. te članka 89. u skladu s uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 2. stavka 3., članka 14. stavka 5., članka 16. stavka 5., članka 19. stavka 8., članka 22. stavka 3., članka 28. stavaka 10. i 11., članka 29. stavka 6., članka 30. stavka 8., članka 33. stavka 4., članka 34. stavka 5., članka 35. stavka 10., članka 36. stavka 5., članka 45. stavka 6., članka 47 stavka 6. te članka 89. na razdoblje od sedam godina od dana stupanja na snagu ove Uredbe. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od sedam godina. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati ovlasti za donošenje delegiranih akata iz članka 2. stavka 3., članka 14. stavka 5., članka 16. stavka 5., članka 19. stavka 8., članka 22. stavka 3., članka 28. stavaka 10. i 11.,članka 29. stavka 6., članka 30. stavka 8., članka 33. stavka 4., članka 34. stavka 5., članka 35. stavka 10., članka 36. stavka 5., članka 45. stavka 6., članka 47. stavka 6. te članka 89. Odlukom o opozivu prestaju delegirane ovlasti navedene u toj odluci. Odluka proizvodi učinke sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije ili kasnijeg datuma navedenog u odluci. Odluka na utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim Komisija donese delegirani akt, ona ga istovremeno dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 2. stavka 3., članka 14. stavka 5., članka 16. stavka 5., članka 19. stavka 8., članka 22. stavka 3., članka 28. stavaka 10. i 11.,članka 29. stavka 6., članka 30. stavka 8., članka 33. stavka 4., članka 34. stavka 5., članka 35. stavka 10., članka 36. stavka 5., članka 45. stavka 6., članka 47. stavka 6. te članka 89. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovor. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 84.

Odborski postupak

1.   Komisiji pomaže odbor čiji je naziv „Odbor za ruralni razvoj”. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

POGLAVLJE II.

Zajedničke odredbe

Članak 85.

Razmjena informacija i dokumentacije

1.   Komisija, u suradnji s državama članicama, uspostavlja informacijski sustav kako bi se omogućila sigurna razmjena podataka od zajedničkog interesa za Komisiju i svaku od država članica. Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju pravila za rad tog sustava. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 84.

2   Komisija osigurava uspostavu odgovarajućeg sigurnosnog elektroničkog sustava za bilježenje i održavanje ključnih podataka i izvješća o praćenju i evaluaciji te upravljanje njima.

Članak 86.

Obrada i zaštita osobnih podataka

1.   Države članice i Komisija prikupljaju osobne podatke za potrebe izvršavanja svoje kontrole upravljanja, praćenja i evaluacije na temelju ove Uredbe i osobito obveza utvrđenih u glavama VI. i VII. te ne smiju obrađivati te podatke na način koji nije u skladu s tim potrebama.

2.   Ako se osobni podaci obrađuju za potrebe praćenja i evaluacije na temelju glave VII., uz korištenje sigurnog elektroničkog sustava iz članka 85., oni se moraju učiniti anonimnim te obraditi samo u agregiranom obliku.

3.   Osobni podaci obrađuju se u skladu s pravilima Direktive 96/46/EZ i Uredbe (EZ) br. 45/2001. Ti se podaci pogotovo ne smiju pohranjivati u obliku koji omogućuje identifikaciju subjekata podataka duže nego što je nužno za potrebe za koje su prikupljeni ili za koje su dodatno obrađeni, uzimajući u obzir minimalna razdoblja čuvanja propisana važećim nacionalnim zakonodavstvom ili zakonodavstvom Unije.

4.   Države članice obavještavaju subjekte podataka da nacionalna tijela i tijela Unije mogu obraditi njihove osobne podatke u skladu sa stavkom 1. i da u tom smislu uživaju prava utvrđena u pravilima o zaštiti podataka iz Direktive 95/46/EZ i Uredbe (EZ) br. 45/2001.

5.   Članci od 111. do 114. Uredbe (EU) br. 1306/2013 primjenjuju se na ovaj članak.

Članak 87.

Opće odredbe o zajedničkoj poljoprivrednoj politici

Uredba (EU) br. 1306/2013 i odredbe donesene u skladu s tom Uredbom primjenjuju se na mjere utvrđene u ovoj Uredbi.

POGLAVLJE III.

Prijelazne i završne odredbe

Članak 88.

Uredba (EZ) br. 1698/2005

Uredba (EZ) br. 1698/2005 stavlja se izvan snage.

Uredba (EZ) br. 1698/2005 i dalje se primjenjuje na djelatnosti provedene u skladu s programima koje je Komisija odobrila u skladu s tom Uredbom prije 1. siječnja 2014.

Članak 89.

Prijelazne odredbe

Kako bi se omogućio jednostavniji prijelaz sa sustava utvrđenog Uredbom (EZ) br. 1698/2005 na sustav utvrđen ovom Uredbom, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 83. kojima se utvrđuju uvjeti pod kojima potpora koju je odobrila Komisija u skladu s Uredbom (EZ) br. 1698/2005 može biti integrirana u potporu koja se dodjeljuje u skladu s ovom Uredbom, uključujući potporu za tehničku pomoć i ex post evaluacije. Ti delegirani akti mogu odrediti uvjete za prijelaz od potpore za ruralni razvoj za Hrvatsku u okviru Uredbe (EZ) br. 1085/2006 prema potpori u okviru ove Uredbe.

Članak 90.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Uredba se primjenjuje od 1. siječnja 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. JUKNA


(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1698/2005 od 20. rujna 2005. o potporama ruralnom razvoju Europskoga poljoprivrednoga fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (SL L 277, 21.10.2005., str. 1.).

(2)  Uredba Europskog parlamenta i Vijeća (EU) br. 1306/2013 od 17. prosinca 2013. o financiranju i praćenju zajedničke poljoprivredne politike te upravljanju njome (Vidi stranicu 549 ovog Službenog lista)

(3)  Uredba Europskog parlamenta i Vijeća (EU) br. 1307/2013 od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbi Vijeća (EZ) br. 637/2008 i (EZ) br. 73/2009 (Vidi stranicu 608 ovog Službenog lista)

(4)  Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL L 327, 22.12.2000., str. 1.).

(5)  Uredba (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage Direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (SL L 309, 24.11.2009. str. 1.)

(6)  Direktiva 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u postizanju održive upotrebe pesticida (SL L 309, 24.11.2009., str. 71.).

(7)  Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenog 2009. očuvanju divljih ptica (SL L 20, 26.1.2010., str. 7.)

(8)  Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL L 206, 22.7.1992., str. 7.).

(9)  Uredba Vijeća (EZ) br. 994/98 od 7. svibnja 1998. o primjeni članaka 92. i 93. Ugovora o osnivanju Europske zajednice na određene kategorije horizontalnih državnih potpora (SL L 142, 14.5.1998., str. 1.)

(10)  Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(11)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001, str. 1.).

(12)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1085/2006 od 17. srpnja 2006. o uspostavi instrumenta pretpristupne pomoći (IPA) (SL L 170, 29.6.2007., str. 1.).

(13)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(14)  SL C 35, 9.2.2012., str. 1.

(15)  Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (Vidi stranicu 549 ovog Službenog lista)

(16)  Uredba (EZ) br. 1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o uspostavi zajedničkog razvrstavanja prostornih jedinica za statistiku (NUTS)(SL L 154, 21.5.2013., str. 1.).

(17)  Odluka Vijeća 2009/470/EZ od 25. svibnja 2009. o troškovima u području veterinarstva (SL L 155, 18.6.2009., str. 30.).

(18)  Uredba (EU) 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenog 2012. o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (SL L 343, 14.12.2012., str. 1.).

(19)  Uredba Vijeća (EZ) br. 834/2007 od 28. lipnja 2007. o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda i stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 2092/91, (SL L 189, 20.7.2007., str. 1.).

(20)  Uredba (EZ) br. 110/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008. o definiciji, opisivanju, prezentiranju, označavanju i zaštiti zemljopisnih oznaka jakih alkoholnih pića i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1576/89 (SL L 39, 13.2.2008., str. 16.).

(21)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 1601/91 od 10. lipnja 1991. o utvrđivanju općih pravila o određivanju, opisivanju i prezentiranju aromatiziranih vina, aromatiziranih pića na bazi vina i aromatiziranih koktela na bazi vina (SL L 149, 14.6.1991., str. 1.).

(22)  Direktiva Vijeća 2000/29/EZ od 8. svibnja 2000. godine o zaštitnim mjerama protiv unošenja u Zajednicu organizama štetnih za bilje ili biljne proizvode i protiv njihovog širenja unutar Zajednice (SL L 169, 10.7.2000., str. 1.).

(23)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 2019/93 od 19. srpnja 1993. o uvođenju posebnih mjera za manje egejske otoke u vezi s određenim poljoprivrednim proizvodima (SL L 184, 27.7.1993., str. 1.).

(24)  Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (Vidi stranicu 671 ovog Službenog lista).

(25)  Uredba (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (SL L 343, 14.12.2012., str. 1.).

(26)  Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(27)  Uredba Vijeća (EZ) br. 73/2009 od 19. siječnja 2009. o utvrđivanju zajedničkih pravila za programe izravne potpore za poljoprivrednike u okviru zajedničke poljoprivredne politike i utvrđivanju određenih programa potpore za poljoprivrednike, o izmjeni uredaba (EZ) br. 1290/2005, (EZ) br. 247/2006, (EZ) br. 378/2007 i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1782/2003 (SL L 30, 31.1.2009, str. 16.).


PRILOG I.

RASPODJELA POTPORE UNIJE ZA RURALNI RAZVOJ (OD 2014. DO 2020.)

(tekuće cijene u eurima)

 

2014

2015

2016

2017

2018

2019

2020

UKUPNO 2014. – 2020.

Belgija

78 342 401

78 499 837

78 660 375

78 824 076

78 991 202

79 158 713

79 314 155

551 790 759

Bugarska

335 499 038

335 057 822

334 607 538

334 147 994

333 680 052

333 187 306

332 604 216

2 338 783 966

Češka

314 349 445

312 969 048

311 560 782

310 124 078

308 659 490

307 149 050

305 522 103

2 170 333 996

Danska

90 287 658

90 168 920

90 047 742

89 924 072

89 798 142

89 665 537

89 508 619

629 400 690

Njemačka

1 178 778 847

1 177 251 936

1 175 693 642

1 174 103 302

1 172 483 899

1 170 778 658

1 168 760 766

8 217 851 050

Estonija

103 626 144

103 651 030

103 676 345

103 702 093

103 728 583

103 751 180

103 751 183

725 886 558

Irska

313 148 955

313 059 463

312 967 965

312 874 411

312 779 690

312 669 355

312 485 314

2 189 985 153

Grčka

601 051 830

600 533 693

600 004 906

599 465 245

598 915 722

598 337 071

597 652 326

4 195 960 793

Španjolska

1 187 488 617

1 186 425 595

1 185 344 141

1 184 244 005

1 183 112 678

1 182 137 718

1 182 076 067

8 290 828 821

Francuska

1 404 875 907

1 408 287 165

1 411 769 545

1 415 324 592

1 418 941 328

1 422 813 729

1 427 718 983

9 909 731 249

Hrvatska

332 167 500

332 167 500

332 167 500

332 167 500

332 167 500

332 167 500

332 167 500

2 325 172 500

Italija

1 480 213 402

1 483 373 476

1 486 595 990

1 489 882 162

1 493 236 530

1 496 609 799

1 499 799 408

10 429 710 767

Cipar

18 895 839

18 893 552

18 891 207

18 888 801

18 886 389

18 883 108

18 875 481

132 214 377

Latvija

138 327 376

138 361 424

138 396 059

138 431 289

138 467 528

138 498 589

138 499 517

968 981 782

Litva

230 392 975

230 412 316

230 431 887

230 451 686

230 472 391

230 483 599

230 443 386

1 613 088 240

Luksemburg

14 226 474

14 272 231

14 318 896

14 366 484

14 415 051

14 464 074

14 511 390

100 574 600

Mađarska

495 668 727

495 016 871

494 351 618

493 672 684

492 981 342

492 253 356

491 391 895

3 455 336 493

Malta

13 880 143

13 965 035

14 051 619

14 139 927

14 230 023

14 321 504

14 412 647

99 000 898

Nizozemska

87 118 078

87 003 509

86 886 585

86 767 256

86 645 747

86 517 797

86 366 388

607 305 360

Austrija

557 806 503

559 329 914

560 883 465

562 467 745

564 084 777

565 713 368

567 266 225

3 937 551 997

Poljska

1 569 517 638

1 567 453 560

1 565 347 059

1 563 197 238

1 561 008 130

1 558 702 987

1 555 975 202

10 941 201 814

Portugal

577 031 070

577 895 019

578 775 888

579 674 001

580 591 241

581 504 133

582 317 022

4 057 788 374

Rumunjska

1 149 848 554

1 148 336 385

1 146 793 135

1 145 218 149

1 143 614 381

1 141 925 604

1 139 927 194

8 015 663 402

Slovenija

118 678 072

119 006 876

119 342 187

119 684 133

120 033 142

120 384 760

120 720 633

837 849 803

Slovačka

271 154 575

270 797 979

270 434 053

270 062 644

269 684 447

269 286 203

268 814 943

1 890 234 844

Finska

335 440 884

336 933 734

338 456 263

340 009 057

341 593 485

343 198 337

344 776 578

2 380 408 338

Švedska

248 858 535

249 014 757

249 173 940

249 336 135

249 502 108

249 660 989

249 768 786

1 745 315 250

Ujedinjena Kraljevina

371 473 873

370 520 030

369 548 156

368 557 938

367 544 511

366 577 113

365 935 870

2 580 157 491

Ukupno EU-28

13 618 149 060

13 618 658 677

13 619 178 488

13 619 708 697

13 620 249 509

13 620 801 137

13 621 363 797

95 338 109 365


Tehnička pomoć (0,25 %)

34 130 699

34 131 977

34 133 279

34 134 608

34 135 964

34 137 346

34 138 756

238 942 629

Ukupno

13 652 279 759

13 652 790 654

13 653 311 767

13 653 843 305

13 654 385 473

13 654 938 483

13 655 502 553

95 577 051 994


PRILOG II.

IZNOSI I STOPE POTPORE

Članak

Predmet

Maksimalan iznos u EUR ili stopa

 

15(8)

Savjetodavne službe, službe za upravljanje poljoprivrednim gospodarstvom i pomoć poljoprivrednim gospodarstvima

1 500

po savjetu

200 000

svake tri godine za osposobljavanje savjetnika

16(2)

Aktivnosti informiranja i promicanja

70  %

prihvatljivog troška te aktivnosti

16(4)

Programi kvalitete ili poljoprivredni i prehrambeni proizvodi

3 000

po gospodarstvu godišnje

17(3)

Ulaganje u fizičku imovinu

 

Poljoprivredni sektor

50  %

iznosa prihvatljivih ulaganja u slabije razvijenim regijama i u svim regijama čiji je BDP po stanovniku za razdoblje od 2007. do 2013. bio manji od 75 % prosjeka EU-25 za referentni period, ali čiji je BDP po stanovniku iznad 75 % prosjeka BDP-a EU-27.

75  %

iznosa prihvatljivih ulaganja u najudaljenijim regijama

75  %

iznosa prihvatljivog ulaganja u Hrvatsku za provedbu Direktive Vijeća 91/676/EEZ (1)  (*1) u razdoblju od najviše četiri godine od dana pristupanja na temelju članka 3. stavka 2. i članka 5. stavka 1. te Direktive

75  %

iznosa prihvatljivih ulaganja na manjim egejskim otocima

40  %

iznosa prihvatljivih ulaganja u ostalim regijama

Navedene stope moguće je povećati za dodatnih 20 postotnih bodova pod uvjetom da maksimalna kombinirana potpora ne prelazi 90 %, u slučaju:

mladih poljoprivrednika kako je definirano u ovoj Uredbi ili onih koji su već uspostavili gospodarstvo tijekom pet godina prije prijave za potporu;

zajedničkih ulaganja i integriranih projekata, uključujući one povezane sa spajanjem organizacija proizvođača;

područja s prirodnim i ostalim posebnim ograničenjima iz članka 32.;

djelatnosti podržanih u okviru programa EPI;

ulaganja povezanih s djelatnostima u okviru članaka 28. i 29.

 

Prerada i plasman na tržište proizvoda navedenih u Prilogu I.TFEU-u

50  %

iznosa prihvatljivih ulaganja u slabije razvijenim regijama i u svim regijama čiji je BDP po stanovniku za razdoblje od 2007. do 2013. bio manji od 75 % prosjeka EU-25 za referentni period, ali čiji je BDP po stanovniku iznad 75 % prosjeka BDP-a EU-27.

75  %

iznosa prihvatljivih ulaganja u najudaljenijim regijama

75  %

iznosa prihvatljivih ulaganja na manjim egejskim otocima

40  %

iznosa prihvatljivih ulaganja u ostalim regijama

Navedene stope moguće je povećati za dodatnih 20 postotnih bodova pod uvjetom da maksimalna kombinirana potpora ne prelazi 90 %, za djelatnosti podržane u sklopu programa EPI ili one povezane s povezivanjem organizacija proizvođača

17(4)

Ulaganje u fizičku imovinu

100  %

Neproduktivna ulaganja i poljoprivredna i šumarska infrastruktura

18(5)

Obnavljanje poljoprivrednog proizvodnog potencijala narušenog elementarnim nepogodama te uvođenje odgovarajućih preventivnih aktivnosti

80  %

iznosa prihvatljivih troškova ulaganja u djelatnosti prevencije koje provode pojedini poljoprivrednici.

100  %

iznosa prihvatljivih troškova ulaganja u djelatnosti prevencije koje zajednički provodi više od jednog korisnika.

100  %

iznosa prihvatljivih troškova ulaganja za djelatnosti obnove poljoprivrednog zemljišta i proizvodnog potencijala narušenog elementarnim nepogodama i katastrofalnim događajima.

19(6)

Razvoj poljoprivrednih gospodarstava i poslovanja

70 000

po mladom poljoprivredniku u skladu s člankom 19. stavkom 1. točkom (a) podtočkom i.

70 000

po korisniku u skladu s člankom 19. stavkom 1. točkom (a) podtočkom ii.

15 000

po malom poljoprivrednom gospodarstvu u skladu s člankom 19. stavkom 1. točkom (a) podtočkom iii.

23(3)

Uspostavljanje poljoprivredno-šumarskih sustava

80  %

iznosa prihvatljivog ulaganja za uspostavu poljoprivredno-šumarskih sustava

26(4)

Ulaganja u šumarske tehnologije te u preradu, u mobiliziranje i u plasiranje na tržište šumarskih proizvoda

65  %

iznosa prihvatljivih ulaganja u slabije razvijenim regijama

75  %

iznosa prihvatljivih ulaganja u najudaljenijim regijama

75  %

iznosa prihvatljivih ulaganja na manjim egejskim otocima

40  %

iznosa prihvatljivih ulaganja u ostalim regijama

27(4)

Uspostavljanje skupina proizvođača i organizacija

10  %

kao postotak proizvodnje plasirane na tržište tijekom prvih pet godina od priznavanja. Potpora se razmjerno smanjuje.

100 000

Maksimalan godišnji iznos u svim slučajevima.

28(8)

Poljoprivreda, okoliš i klima

600  (*1)

po hektaru godišnje za jednogodišnje usjeve

900  (*1)

po hektaru godišnje za specijalizirane višegodišnje usjeve

450  (*1)

po hektaru godišnje za ostala korištenja zemljišta

200  (*1)

po grlu stoke („GS”) godišnje za lokalne vrste koje poljoprivrednici mogu izgubiti

29(5)

Ekološki uzgoj

600  (*1)

po hektaru godišnje za jednogodišnje usjeve

900  (*1)

po hektaru godišnje za specijalizirane višegodišnje usjeve

450  (*1)

po hektaru godišnje za ostala korištenja zemljišta

30(7)

Plaćanja povezana s mrežom Natura 2000. i Okvirnom direktivom o vodama

500  (*1)

po hektaru godišnje, maksimalni iznos u početnom periodu koji ne prelazi pet godina

200  (*1)

po hektaru godišnje, maksimalni iznos

50  (*2)

po hektaru godišnje minimalan iznos za plaćanja u sklopu Okvirne direktive o vodama

31(3)

Plaćanja za područja s prirodnim ograničenjima ili ostalim vrstama ograničenja

25

minimalni iznos po hektaru godišnje u prosjeku na području za koje korisnik dobiva potporu

250  (*1)

maksimalni iznos po hektaru godišnje

450 (*1)

maksimalni iznos po hektaru godišnje u planinskim područjima kako je određeno u članku 32. stavku 2.

33(3)

Dobrobit životinja

500

po grlu stoke

34(3)

Šumarsko-okolišne službe i očuvanje šuma

200  (*1)

po hektaru godišnje

38 (5)

Osiguranje usjeva, životinja i biljaka

65  %

iznosa premije osiguranja

38(5)

Uzajamni fondovi za nepovoljne klimatske prilike, bolesti životinja i biljaka, najezde nametnika te okolišne incidente

65  %

prihvatljivih troškova

39(5)

Sredstvo za stabilizaciju prihoda

65  %

prihvatljivih troškova

NB:

intenzitet potpora ne dovodi u pitanje pravila Unije o državnoj potpori


(1)  Direktiva Vijeća 91/676/EEZ od 12. prosinca 1991. o zaštiti voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora (SL L 375, 31.12.1991., str. 1.).

(*1)  Navedeni se iznosi u propisno opravdanim slučajevima mogu povećati uzimajući u obzir posebne okolnosti koje treba objasniti u programima ruralnog razvoja.

(*2)  Navedeni se iznos u propisno opravdanim slučajevima može smanjiti uzimajući u obzir posebne okolnosti koje treba objasniti u programima ruralnog razvoja.


PRILOG III.

BIOFIZIČKI KRITERIJI ZA RAZGRANIČAVANJE PODRUČJA S PRIRODNIM OGRANIČENJIMA

KRITERIJ

DEFINICIJA

GRANIČNA VRIJEDNOST

KLIMA

Niska temperatura (*1)

Trajanje razdoblja rasta (broj dana) određeno brojem dana s prosječnom dnevnom temperaturom >check; 5 °C (LGPt5) ili

≤ 180 dana

Suma aktivnih temperatura (izražena u stupnjevima-danima) za razdoblje rasta određena ukupnom prosječnom dnevnom temperaturom >check; 5 °C

≤ 1 500 stupnjeva-dana

Suhoća

Omjer godišnje količine padalina (eng. precipitation, P) u godišnjoj potencijalnoj evapotranspiraciji (eng. annual potential evapotranspiration, PET)

P/PET ≤ 0.5

KLIMA I TLO

Suvišna vlažnost tla

Broj dana u vrijednosti ili iznad vrijednosti poljskog kapaciteta

≥ 230 dana

TLO

Ograničeno odvodnjavanje tla (*1)

Područja u kojima je tlo natopljeno vodom u većem dijelu godine

vlažno u rasponu od 80 cm od površine više od šest mjeseci ili vlažno u rasponu od 40 cm više od 11 mjeseci ili

loše ili vrlo loše odvodnjeno tlo ili

prisutna boja glejnog tla u rasponu od 40 cm od površine

Nepovoljna tekstura i kamenitost (*1)

Relativna zasićenost glinom, muljem, pijeskom, organskom tvari (postotak težine) i krupnim materijalom (volumenski postotak)

≥ 15 % površine tla čini krupni materijal, uključujući izdanke stijena, kamenje ili

tekstura na pola ili više (kumulativno) od 100 cm od površine tla je pjeskovita, s glinastim pijeskom u omjeru:

% mulja + (2 × % gline) ≤ 30 % ili

tekstura površinskog sloja tla s visokim postotkom gline

(≥ 60 % gline) ili

organsko tlo (organske tvari ≥ 30 %) u rasponu od najmanje 40 cm ili

površina tla sadrži 30 % ili više gline i prisutna su svojstva vertičnog tla u rasponu od 100 cm od površine tla

Plitkoća tla

Udaljenost (u centimetrima) od površine tla do koherentne stijene ili jako tvrdog sloja zemlje

≤ 30 cm

Nepovoljna kemijska svojstva (*1)

Prisutnost soli, izmjenjivog natrija, suvišne kiselosti

Salinitet: ≥ 4 deci-Siemensa po metru (dS/m) na površini tla ili

Zastupljenost natrija: ≥ 6 posto izmjenjivog natrija (ESP - Exchangeable Sodium Percentage) na pola ili više (kumulativno) od 100 cm od površinskog sloja tla ili

Kiselost tla: pH ≤ 5 (u vodi) na površini tla

TEREN

Strma padina

Promjena nagiba s obzirom na planimetrijsku udaljenost (%)

≥ 15 %


(*1)  Države članice trebaju samo provjeriti ispunjavanje ovog kriterija uz kriterije vrijednosti relevantne za specifičnu situaciju određenog područja.


PRILOG IV.

OKVIRNI POPIS MJERA I DJELATNOSTI ZNAČAJNIH ZA TEMATSKE POTPROGRAME IZ ČLANKA 7.

Mladi poljoprivrednici:

 

Potpora za pokretanje poslovanja mladim poljoprivrednicima za pokretanje prvog poljoprivrednog gospodarstva

 

Ulaganja u fizičku imovinu

 

Prenošenje znanja i aktivnosti informiranja

 

Savjetodavne službe, službe za upravljanje poljoprivrednim gospodarstvom i pomoć poljoprivrednim gospodarstvima

 

Suradnja

 

Ulaganja u nepoljoprivredne aktivnosti

Mala poljoprivredna gospodarstva:

 

Potpora za pokretanje poslovanja za razvoj malih poljoprivrednih gospodarstava

 

Ulaganja u fizičku imovinu

 

Programi kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode

 

Prenošenje znanja i aktivnosti informiranja

 

Savjetodavne službe, službe za upravljanje poljoprivrednim gospodarstvom i pomoć poljoprivrednim gospodarstvima

 

Suradnja

Ulaganja u nepoljoprivredne aktivnosti

 

Uspostavljanje skupina proizvođača

 

LEADER

Planinska područja:

 

Plaćanja za područja s prirodnim ograničenjima ili ostalim vrstama ograničenja

 

Poljoprivredno-okolišne klimatske djelatnosti

 

Suradnja

 

Ulaganja u fizičku imovinu

 

Razvoj poljoprivrednih gospodarstava i poslovanja u ruralnim područjima

 

Programi kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode

 

Uspostava poljoprivredno-šumarskih sustava

 

Osnovne usluge i obnova sela u ruralnim područjima

 

Prenošenje znanja i aktivnosti informiranja

 

Savjetodavne službe, službe za upravljanje poljoprivrednim gospodarstvom i pomoć poljoprivrednim gospodarstvima

 

Uspostavljanje skupina proizvođača

 

LEADER

Kratki lanci opskrbe:

 

Suradnja

 

Uspostavljanje skupina proizvođača

 

LEADER

 

Programi kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode

 

Osnovne usluge i obnova sela u ruralnim područjima

 

Ulaganja u fizičku imovinu

 

Prenošenje znanja i aktivnosti informiranja

 

Savjetodavne službe, službe za upravljanje poljoprivrednim gospodarstvom i pomoć poljoprivrednim gospodarstvima

Žene u ruralnim područjima:

 

Prenošenje znanja i aktivnosti informiranja

 

Savjetodavne službe, službe za upravljanje poljoprivrednim gospodarstvom i pomoć poljoprivrednim gospodarstvima

 

Ulaganja u fizičku imovinu

 

Razvoj poljoprivrednih gospodarstava i poslovanja

 

Osnovne usluge i obnova sela u ruralnim područjima

 

Suradnja

 

LEADER

Prilagodba klimatskim promjenama i njihovo ublažavanje i bioraznolikost:

 

Prenošenje znanja i aktivnosti informiranja

 

Savjetodavne službe, službe za upravljanje poljoprivrednim gospodarstvom i pomoć poljoprivrednim gospodarstvima

 

Ulaganja u fizičku imovinu

 

Obnavljanje poljoprivrednog proizvodnog potencijala narušenog elementarnim nepogodama i katastrofalnim događajima te uvođenje odgovarajuće preventivne aktivnosti

 

Osnovne usluge i obnova sela u ruralnim područjima

 

Ulaganja u razvoj šumskih područja i poboljšanje isplativosti šuma

 

Poljoprivreda, okoliš i klima

 

Ekološki uzgoj

 

Plaćanja povezana s mrežom Natura 2000. i Okvirnom direktivom o vodama

 

Plaćanja za područja s prirodnim ograničenjima i ostalim vrstama ograničenja (bioraznolikost)

 

Šumarsko-okolišne i klimatske službe i očuvanje šuma

 

Suradnja

 

Upravljanje rizicima


PRILOG V.

EX ANTE UVJETI ZA RURALNI RAZVOJ

1.   UVJETI POVEZANI S PRIORITETIMA

Prioritet Europske unije za tematski cilj (TC) ruralnog razvoja/zajedničkih odredbi

Ex ante uvjet

Kriteriji

Treći prioritet za ruralni razvoj: promicanje organizacije lanca opskrbe hranom, uključujući preradu i plasiranje poljoprivrednih proizvoda na tržište, dobrobit životinja te upravljanje rizikom u poljoprivredi,

TC 5: promicanje prilagodbe na klimatske promjene, sprječavanja i upravljanja rizikom

3.1.

Sprečavanje rizika i upravljanje rizikom: postojanje nacionalnih ili regionalnih procjena rizika za potrebe upravljanja kriznim situacijama, uzimajući u obzir prilagodbu klimatskim promjenama

Primjenjuje se nacionalna ili regionalna procjena rizika sa sljedećim elementima:

opis procesa, metodologije, metoda i neosjetljivih podataka koji se koriste za procjenu rizika, kao i kriterija utemeljenih na riziku za određivanje prioriteta ulaganja;

opis mogućih razvoja događaja s jednim ili više rizika;

uzimanje u obzir nacionalne strategije za prilagodbu na klimatske promjene, gdje je to primjereno.

Četvrti prioritet za ruralni razvoj: obnavljanje, očuvanje i poboljšanje ekosustava vezanih uz poljoprivredu i šumarstvo

4.1

Dobri poljoprivredni i okolišni uvjeti (DPEU): na nacionalnoj razini uspostavljeni su standardi dobrih poljoprivrednih i okolišnih uvjeta zemljišta iz glave VI. poglavlja I. Uredbe (EU) 1306/2103

standardi dobrih poljoprivrednih i okolišnih uvjeta određeni su u nacionalnim zakonima te navedeni u programima.

TC 5: promicanje prilagodbe na klimatske promjene, sprječavanja i upravljanja rizikom

4.2

Minimalni zahtjevi u vezi s gnojivima i proizvodima za zaštitu biljaka: minimalni zahtjevi u vezi s gnojivima i proizvodima za zaštitu biljaka iz glave III. poglavlja I. članka 28. ove Uredbe definirani su na nacionalnoj razini

minimalni zahtjevi u vezi s gnojivima i proizvodima za zaštitu biljaka iz glave III. poglavlja I. ove Uredbe navedeni su u programima

TC 6: očuvanje i zaštita okoliša i promicanje učinkovitosti resursa

4.3

Ostali relevantni nacionalni standardi: u smislu glave III. poglavlja I. članka 28. ove Uredbe definirani su značajni obvezni nacionalni standardi

značajni obvezni nacionalni standardi navedeni su u programima

Peti prioritet za ruralni razvoj: promicanje učinkovitosti resursa te poticanje pomaka prema gospodarstvu s niskom razinom ugljika otpornom na klimatske promjene u poljoprivrednom, prehrambenom i šumarskom sektoru

TC 4: poticanje pomaka prema gospodarstvu s niskom razinom ugljika u svim sektorima

TC 6: Očuvanje i zaštita okoliša i promicanje učinkovitosti resursa

51.

Energetska učinkovitost: Provedene su aktivnosti promicanja isplativih poboljšanja energetske učinkovitosti i isplativih ulaganja u energetsku učinkovitost pri izgradnji ili obnavljanju zgrada.

Aktivnosti obuhvaćaju:

mjere kojima će se osigurati primjena minimalnih zahtjeva povezanih s potrebnom energetskom učinkovitošću zgrada u skladu s člancima 3., 4. i 5. Direktive 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća (1).

mjere nužne za uspostavu sustava ovjere energetske učinkovitosti zgrada u skladu s člankom 11. Direktive 2010/31/EU

mjere kojima će se osigurati strateški plan o energetskoj učinkovitosti, u skladu s člankom 3. Direktive 2012/27 EU Europskog parlamenta i Vijeća (2).

mjere u skladu s člankom 13. Direktive 2006/32/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) o energetskoj učinkovitosti i energetskim uslugama kako bi se osiguralo da krajnji korisnici dobiju pojedinačna brojila u mjeri u kojoj je to tehnički izvedivo, financijski razumno i razmjerno u odnosu na potencijalnu uštedu energije.

5.2.

Vodni sektor: postojanje a) politike određivanja cijene vode koja daje prikladne poticaje korisnicima za učinkovito korištenje vodnih resursa i b) prikladnog doprinosa različitih načina korištenja voda u povratu troškova vodnih usluga, po stopi koja je utvrđena u odobrenom planu upravljanja riječnim slivom za ulaganja podržana u okviru programa.

U sektorima koje podupire EPFRR, država članica osigurala je doprinos različitih načina korištenja vode u povratu troškova vodnih usluga prema sektoru u skladu s člankom 9. stavkom 1. prvom alinejom Okvirne direktive o vodama uzimajući u obzir, ako je potrebno, društvene, okolišne i ekonomske učinke povrata kao i zemljopisne i klimatske uvjete u zahvaćenoj regiji ili regijama.

5.3.

Obnovljiva energija: provedene su radnje za promicanje proizvodnje i distribucije obnovljivih izvora energije (4).

Postoje transparentni programi potpora, prioritet u pristupu mreži ili zajamčeni pristup i prioritet u otpremi, kao i objavljena standardna pravila u vezi s snošenjem i podjelom troškova tehničkih prilagodbi u skladu s člankom 14. stavkom 1. i člankom 16. stavcima 2. i 3. Direktive 2009/28/EZ.

Država članica usvojila je nacionalni akcijski plan za obnovljivu energiju u skladu s člankom 4. Direktive 2009/28/EZ.

Šesti prioritet za ruralni razvoj: promicanje društvene uključenosti, suzbijanja siromaštva i gospodarskog razvoja u ruralnim područjima

TC 2: Poboljšanje pristupa informacijskoj i komunikacijskoj tehnologiji te njezinog korištenja i kvalitete (cilj na području širokopojasnosti)

6.

Infrastruktura za mreže nove generacije (NGN): Postojanje nacionalnih ili regionalnih planova za pristup nove generacije u kojima se uzimaju u obzir regionalne aktivnosti kako bi se postigli ciljevi pristupa internetu velike brzine u Uniji, s naglaskom na područja na kojima tržište ne uspijeva pružiti otvorenu infrastrukturu pristupačne cijene i kvalitete u skladu s pravilima Unije o konkurentnosti i državnim potporama i kako bi se pružile dostupne usluge osjetljivim skupinama.

Postoji nacionalni ili regionalni Plan NGN-a koji sadrži:

plan infrastrukturnih ulaganja temeljen na gospodarskoj analizi, uzimajući u obzir postojeće privatnu i javnu infrastrukturu i planirana ulaganja;

održive modele ulaganja kojima se ojačava tržišno natjecanje i pruža pristup otvorenoj, pristupačnoj, kvalitetnoj infrastrukturi i uslugama koje odolijevaju budućim tehnološkim promjenama;

mjere za poticanje privatnih ulaganja.


(1)  Direktiva 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o energetskoj učinkovitosti zgrada (preinaka) (SL L 153, 18.6.2010., str. 13.).

(2)  Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (SL L 315, 14.11.2012., str. 1.).

(3)  Direktiva 2006/32/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2006. o energetskoj učinkovitosti u krajnjoj potrošnji i energetskim uslugama te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/76/EEZ (SL L 114, 27.4.2006., str. 64.).

(4)  Direktiva 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ (SL L 140, 5.6.2009., str. 16.).


PRILOG VI.

OKVIRNI POPIS MJERA VEZANIH UZ JEDAN ILI VIŠE PRIORITETA UNIJE ZA RURALNI RAZVOJ

 

Mjere od posebne važnosti za nekoliko prioriteta Unije

Članak 15.

Savjetodavne službe, službe za upravljanje poljoprivrednim gospodarstvom i pomoć poljoprivrednim gospodarstvima

Članak 17.

Ulaganja u fizičku imovinu

Članak 19.

Razvoj poljoprivrednih gospodarstava i poslovanja

Članak 35.

Suradnja

Članci od 42. do 44.

LEADER

 

Mjere od posebne važnosti za poticanje prenošenja znanja i inovativnosti u poljoprivredi, šumarstvu i ruralnim područjima

Članak 14.

Prenošenje znanja i aktivnosti informiranja

Članak 26.

ulaganja u šumarske tehnologije te u preradu, u mobiliziranje i u plasiranje šumarskih proizvoda na tržište

 

Mjere od posebne važnosti za poticanje konkurentnosti u svim oblicima poljoprivrede te povećanje isplativosti poljoprivrednih gospodarstava

Članak 16.

Programi kvalitete za poljoprivredne proizvode i hranu

 

Mjere od posebne važnosti za promicanje organiziranja lanaca isporuke hrane i upravljanje rizikom u poljoprivredi

Članak 18.

Obnavljanje poljoprivrednog proizvodnog potencijala narušenog elementarnim nepogodama i katastrofalnim događajima te uvođenje odgovarajućih preventivnih aktivnosti

Članak 24.

Sprečavanje i uklanjanje šteta u šumama nastalih šumskim požarima te elementarnim nepogodama i katastrofalnim događajima

Članak 27.

Uspostavljanje skupina proizvođača

Članak 33.

Dobrobit životinja

Članak 36.

Upravljanje rizikom

Članak 37.

Osiguranje usjeva, životinja i biljaka

Članak 38.

Uzajamni fondovi za bolesti životinja i biljaka te okolišne incidente

Članak 39.

Sredstvo za stabilizaciju prihoda

 

Mjere od posebne važnosti za obnovu, očuvanje i poboljšanje ekosustava ovisnih o poljoprivredi i šumarstvu

i

Promicanje učinkovitosti resursa te poticanje pomaka prema gospodarstvu s niskom razinom ugljika otpornom na klimatske promjene u poljoprivrednom, prehrambenom i šumarskom sektoru

Članak 21. stavak 1. točka (a)

Pošumljavanje i stvaranje šumskih područja

Članak 21. stavak 1. točka (b)

Uspostava poljoprivredno-šumarskih sustava

Članak 21. stavak 1. točka (d)

Ulaganja u jačanje otpornosti i okolišne vrijednosti kao i ublažavanje potencijalnih šumskih ekosustava

Članak 28.

Poljoprivreda, okoliš i klima

Članak 29.

Ekološki uzgoj

Članak 30.

Plaćanja povezana s mrežom Natura 2000. i Okvirnom direktivom o vodama

Članci od 31. do i 32.

Plaćanja povezana s područjima s prirodnim ograničenjima ili ostalim posebnim ograničenjima

Članak 34.

Šumarsko-okolišne i klimatske službe i očuvanje šuma

 

Mjere od posebne važnosti za promicanje društvene uključenosti, suzbijanja siromaštva i gospodarskog razvoja u ruralnim područjima

Članak 20.

Temeljne usluge i obnova sela u ruralnim područjima

Članci od 42. do 44.

LEADER


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/549


UREDBA (EU) br. 1306/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 17. prosinca 2013.

o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) 485/2008

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 43. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon dostavljanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Revizorskog suda,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljena „ZPP na putu ka 2020. godini: ususret budućim izazovima u području hrane, prirodnih resursa i teritorija” analizirala je potencijalne izazove, ciljeve i smjerove Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) nakon 2013. S obzirom na raspravu o toj Komunikaciji, reformirani ZPP treba stupiti na snagu 1. siječnja 2014. Ta bi reforma trebala obuhvatiti sve glavne instrumente ZPP-a, uključujući Uredbu Vijeća (EZ) br. 1290/2005 (2). Iskustvo proizašlo iz provedbe te Uredbe pokazuje da se neki elementi financijskog mehanizma i mehanizma nadzora moraju uskladiti. S obzirom na opseg reforme Uredbu (EZ) br. 1290/2005 treba staviti izvan snage te je zamijeniti novim tekstom. Koliko je god to moguće, reforma treba uskladiti, poboljšati i pojednostavniti njezine odredbe.

(2)

Kako bi nadopunili ili izmijenili određene dijelove ove Uredbe koji nisu ključni, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) s obzirom na akreditaciju agencija za plaćanja i koordinacijskih tijela, obveze agencija za plaćanja što se tiče javne intervencije, kao i pravila o sadržaju odgovornosti vezano uz upravljanje i nadzor tih agencija, mjere koje se financiraju iz općeg proračuna Europske unije (proračun Unije) u okviru javne intervencije te vrednovanje operacija u vezi s javnom intervencijom. Te bi ovlasti također trebale uključiti odstupanja od neprihvatljivosti plaćanja koja korisnicima izvršavaju agencije za plaćanja prije najranijeg ili nakon najkasnijeg mogućeg datuma plaćanja i kompenzaciju između rashoda i prihoda u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR). Pored toga, ovlasti bi trebale uključivati metode primjenjive na preuzete obveze i plaćanja kad proračun Unije nije odobren na početku financijske godine ili kad ukupni iznos predviđenih obveza prekoračuje graničnu vrijednost iz članka 170. stavka 3. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (3).

Nadalje, te bi ovlasti trebale uključivati odgodu mjesečnih plaćanja Komisije državama članicama s obzirom na rashode u okviru EFJP-a i uvjete koji se odnose na smanjivanje ili suspenziju od strane Komisije privremenih plaćanja državama članicama u okviru EPFRR-a. Te bi ovlasti trebale dodatno uključivati suspenziju mjesečnih plaćanja ili privremenih plaćanja za koje relevantni statistički podaci nisu poslani na vrijeme, posebne obveze koje države članice moraju poštovati, a odnose se na provjere, kriterije i metodologiju za primjenu korekcija u kontekstu postupka potvrde o sukladnosti i povrat dugova. Uz to, te bi ovlasti trebale uključivati zahtjeve vezane uz carinske postupke, ukidanje potpora i kazni u slučaju neusklađenosti s uvjetima prihvatljivosti i preuzete obveze ili druge obveze koje proizlaze iz primjene sektorskog poljoprivrednog zakonodavstva. Isto tako, te bi ovlasti trebale uključivati tržišne mjere za koje Komisija može suspendirati mjesečna plaćanja, pravila o sredstvima osiguranja, o funkcioniranju integriranog administrativnog i kontrolnog sustava, kao i na mjere koje se isključuju iz kontrole transakcija. Slično tome, ovlasti bi trebale uključivati izmjene iznosa primitaka ili plaćanja ispod kojih obično, u skladu s ovom Uredbom, nije potrebno provoditi kontrolu trgovinskih dokumenata poduzeća, kazne koje se primjenjuju u okviru višestruke sukladnosti, zahtjeve za kontrolu u sektoru vina, pravila o održavanju trajnog pašnjaka. Naposljetku, te bi ovlasti trebale uključivati pravila o operativnom događaju i tečaju koji se primjenjuje u državama članicama koje nemaju euro kao valutu, mjere za zaštitu primjene prava Unije ako postoji mogućnost da je ugroze iznimne monetarne prakse povezane s nacionalnom valutom, s obzirom na sadržaj zajedničkog okvira za praćenje i evaluaciju mjera donesenih u okviru ZPP-a, te s obzirom na prijelazne mjere.

Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(3)

ZPP se sastoji od raznih mjera, od kojih se neke odnose na ruralni razvoj. Važno je osigurati financiranje tih mjera kako bi se doprinijelo ostvarenju ciljeva ZPP-a. Budući da te mjere imaju određene zajedničke elemente, ali se u nekim vidovima razlikuju, njihovo financiranje bi trebalo objediniti u istom skupu odredaba. Prema potrebi, te bi odredbe trebale omogućiti različito postupanje. Uredbom (EZ) br. 1290/2005 stvorena su dva europska poljoprivredna fonda, i to EFJP i EPFRR (Fondovi). Te bi Fondove trebalo zadržati.

(4)

Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 i odredbe donesene u skladu s njom trebale bi se primjenjivati na mjere iz ove Uredbe. Posebno, ovom se Uredbom osobito utvrđuju odredbe koje se odnose na zajedničko upravljanje s državama članicama koje se temelji na načelima dobrog financijskog upravljanja, transparentnosti i nediskriminacije kao i odredbe o ulozi akreditiranih tijela, proračunskim načelima, odredbe koje se moraju poštovati u okviru ove Uredbe.

(5)

Kako bi se osigurala dosljednost između praksi država članica i usklađena primjena klauzule o višoj sili od strane država članica, ova bi Uredba trebala sadržavati odredbe, prema potrebi, o izuzećima u slučajevima više sile i izvanrednih okolnosti kao i netaksativni popis mogućih slučajeva više sile i izvanrednih okolnosti koje nadležna nacionalna tijela trebaju uvažiti. Ta tijela bi trebala donositi odluke o višoj sili ili izvanrednim okolnostima za svaki slučaj posebno na temelju relevantnih dokaza i primjenjujući koncept više sile u svjetlu poljoprivrednog prava Unije, uključujući sudsku praksu Suda.

(7)

Rashodi ZPP-a trebaju se financirati iz proračuna Unije, uključujući rashode u okviru ruralnog razvoja iz Fondova, bilo izravno ili u kontekstu zajedničkog upravljanja s državama članicama. Trebalo bi točno utvrditi vrste mjera koje se mogu financirati iz Fondova. Trebalo bi predvidjeti odredbu o akreditaciji agencija za plaćanja od strane država članica za uvođenje postupaka za dobivanje izjava o upravljanju, pribavljanje ovjere sustava upravljanja i praćenja te ovjeravanje godišnjih financijskih izvješća od strane neovisnih tijela. Nadalje, kako bi se zajamčila transparentnost nacionalnih provjera, osobito u vezi s postupcima odobrenja, potvrđivanja i plaćanja, te radi smanjenja opterećenja administracije i revizije za Komisiju i za države članice u kojima se pojedinačno traži akreditacija svake agencije za plaćanja, treba prema potrebi ograničiti broj tijela kojima su prenesene ove odgovornosti, poštujući ustavna rješenja svake države članice. Kako bi se izbjegli nepotrebni troškovi reorganizacije, državama članicama trebalo bi dozvoliti da zadrže agencije za plaćanja koje su akreditirane prije stupanja na snagu ove Uredbe.

(8)

Ako država članica akreditira više od jedne agencije za plaćanja, važno je da imenuje jedno javno koordinacijsko tijelo kako bi se zajamčila usklađenost upravljanja fondovima, uspostavila veza između Komisije i raznih akreditiranih agencija za plaćanja te zajamčila brza dostupnost podataka o djelovanju različitih agencija za plaćanja koje Komisija zatraži. Javno koordinacijsko tijelo trebalo bi također poduzimati i koordinirati mjere s ciljem rješavanja svih nedostataka općeg karaktera i obavješćivati Komisiju o svim popratnim aktivnostima. Pored toga, to bi tijelo trebalo poticati i, gdje je to moguće, osigurati ujednačenu primjenu zajedničkih pravila i standarda.

(9)

Samo kad se koriste agencije za plaćanja koje su akreditirale od države članice postoje dovoljna jamstva provedbe potrebnih provjera prije dodjele potpora Unije korisnicima. Stoga ovom Uredbom treba izričito odrediti da samo rashodi koje su ostvarile agencije za plaćanja mogu biti predmet nadoknade iz proračuna Unije.

(10)

Kako bi se pomoglo korisnicima da postanu što svjesniji veze između poljoprivrednih praksi i upravljanja poljoprivrednim gospodarstvima s jedne strane i standarda koji se odnose na okoliš, klimatske promjene, dobro poljoprivredno stanje zemljišta, sigurnost hrane, javno zdravlje, zdravlje životinja, zdravlje bilja i dobrobiti životinja s druge strane, nužno je da države članice osnuju sveobuhvatni sustav za savjetovanje poljoprivrednika koji bi pružao savjete korisnicima. Ovaj sustav za savjetovanje poljoprivrednika ne bi nikako trebao utjecati na obveze i odgovornosti korisnika da se pridržavaju ovih standarda. Države članice isto tako trebaju osigurati jasnu razdvojenost savjetovanja od provjere.

(11)

Sustav za savjetovanje poljoprivrednika treba obuhvatiti barem obveze na razini poljoprivrednog gospodarstva koje proizlaze iz zahtjeva i standarda iz područja višestruke sukladnosti. Taj bi sustav isto tako trebao obuhvatiti zahtjeve koji se moraju poštovati s obzirom na poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš i održavanje poljoprivredne površine na temelju Uredbe (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4), kao i mjere na razini poljoprivrednog gospodarstva za modernizaciju poljoprivrednih gospodarstava, razvijanje konkurentnosti, sektorsku integraciju, inovacije, tržišnu orijentaciju i poticanje poduzetništva.

Taj bi sustav također trebao obuhvatiti zahtjeve nametnute korisnicima od strane država članica za provedbu posebnih odredaba Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) i za provedbu članka 55. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (6)., a posebno zahtjeve koji se tiču usklađenosti s općim načelima integrirane zaštite bilja iz članka 14. Direktive 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(12)

Korisnici sustavu za savjetovanje poljoprivrednika trebaju pristupiti na dobrovoljnoj osnovi. Svi korisnici, čak i poljoprivrednici koji ne primaju potporu u okviru ZPP-a, trebali bi imati mogućnost sudjelovanja u sustavu. Države članice bi, međutim, trebale moći postaviti prioritetne kriterije. Zbog prirode sustava, podaci koji se pribave tijekom savjetodavnog djelovanja moraju ostati povjerljivi, osim u slučaju ozbiljnog kršenja zakona Unije ili nacionalnog zakona. Kako bi se zajamčila učinkovitost sustava, savjetnici trebaju imati odgovarajuće kvalifikacije i biti redovito osposobljavani.

(13)

Komisija bi trebala državama članicama staviti na raspolaganje financijska sredstva potrebna za pokrivanje rashoda koje su ostvarile akreditirane agencije za plaćanja u vezi s EFJP-om u obliku nadoknada prema knjiženju rashoda koje su te agencije ostvarile. Do isplate tih nadoknada u obliku mjesečnih plaćanja, države članice moraju mobilizirati financijska sredstva ovisno o potrebama svojih akreditiranih agencija za plaćanja. Države članice i korisnici koji sudjeluju u provedbi ZPP-a sami snose administrativne troškove i troškove osoblja.

(14)

Korištenje agro-meteorološkog sustava te nabava i unapređenje satelitskih snimaka osobito bi trebali osigurati Komisiji sredstva za upravljanje poljoprivrednim tržištima te olakšati nadzor poljoprivrednih rashoda kao i srednjoročni i dugoročni nadzor poljoprivrednih resursa. Također, s obzirom na iskustvo stečeno primjenom Uredbe Vijeća (EZ) br. 165/94 (8), neke od njezinih odredaba trebalo bi uključiti u ovu Uredbu, te, posljedično, Uredbu (EZ) br. 165/94 trebalo bi staviti izvan snage.

(15)

U kontekstu poštovanja proračunske discipline potrebno je odrediti godišnju gornju granicu za rashode koje financira EFJP uzimajući u obzir najviše iznose utvrđene za ovaj fond u okviru višegodišnjeg financijskog okvira predviđenog Uredbom Vijeća (EZ, Euratom) br. 1311/2013 (9).

(16)

Proračunska disciplina također zahtijeva poštovanje godišnje gornje granice za rashode koje financira EFJP u svim okolnostima te u svim fazama proračunskog postupka i izvršenja proračuna. Stoga je nacionalnu gornju granicu za izravna plaćanja po državi članici, kako stoji u Uredbi (EU) br. 1307/2013, potrebno smatrati financijskom gornjom granicom za takva izravna plaćanja za dotičnu državu članicu, kako bi naknada takvih plaćanja bila u skladu s tom financijskom gornjom granicom. Nadalje, proračunska disciplina zahtijeva da svi pravni akti Unije u području ZPP-a koje predlaže Komisija ili donose Unija ili Komisija i koje financira EFJP, budu u skladu s godišnjom gornjom granicom za rashode koji se financiraju iz ovog fonda.

(17)

Kako bi se zajamčilo da iznosi za financiranje ZPP-a budu u skladu s godišnjom gornjom granicom, trebalo bi zadržati financijski mehanizam iz Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 (10) uz prilagodbu razine izravne potpore. Ako Europski parlament i Vijeće to ne učine do 30. lipnja kalendarske godine na koju se prilagodbe odnose, Komisija bi trebala biti ovlaštena odrediti te prilagodbe.

(18)

S ciljem podupiranja poljoprivrednog sektora u slučaju većih kriza koje utječu na poljoprivrednu proizvodnju ili distribuciju, trebalo bi uspostaviti pričuvu za krize i to primjenom, na početku svake godine, smanjenja izravnih plaćanja pomoću mehanizma financijske discipline.

(19)

U članku 169. stavku 3. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 određeno je da se odobrena sredstva za koja nije preuzeta obveza, a koja se odnose na aktivnosti iz članka 4. stavka 1. ove Uredbe smiju prenijeti samo na sljedeću financijsku godinu i da takav prijenos može dovesti do dodatnih plaćanja samo krajnjim korisnicima na koje se u prethodnoj financijskoj godini primjenjivalo usklađenje izravnih plaćanja iz članka 25. ove Uredbe. Ako se odobrena sredstva tako prenesu na sljedeću financijsku godinu, nacionalni administratori trebali bi izvršiti plaćanja dvjema skupinama korisnika izravnih plaćanja u jednoj financijskoj godini: s jedne strane nadoknaditi prenesen neiskorišteni iznos financijske discipline poljoprivrednicima koji su bili podložni financijskoj disciplini tijekom prethodne financijske godine i, s druge strane izvršiti izravna plaćanja u financijskog godini N poljoprivrednicima koji su ih potraživali. Kako bi se izbjeglo pretjerano administrativno opterećenje za nacionalne administratore, trebalo bi predvidjeti odstupanje od četvrtog podstavka članka 169. stavka 3. Uredbe (EU) br. 966/2012, kojom bi se nacionalnim administratorima dozvolilo da nadoknade iznos prenesen na financijsku godinu N poljoprivrednicima podložnim financijskoj disciplini u godini N umjesto poljoprivrednicima koji su joj podložni u godini N-1.

(20)

Mjere poduzete za određivanje financijskog doprinosa Fondova u pogledu izračuna financijskih gornjih granica ne utječu na ovlasti proračunskog tijela određenog UFEU-om. Te se mjere stoga trebaju temeljiti na referentnim iznosima utvrđenima u skladu s Međuinstitucionalnim sporazumom od 19. studenoga 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju i Uredbi (EU, Euratom) 1311/2013.

(21)

Proračunska disciplina zahtijeva i stalnu provjeru srednjoročnog proračunskog stanja. Stoga bi Komisija pri podnošenju nacrta proračuna za određenu godinu trebala predstaviti svoje prognoze i analize Europskom parlamentu i Vijeću te bi prema potrebi zakonodavcu trebala predložiti odgovarajuće mjere. Nadalje bi Komisija u svakom trenutku trebala u cijelosti primijeniti svoje upravljačke ovlasti kako bi se zajamčilo poštovanje godišnje gornje granice te, u slučaju potrebe, Europskom parlamentu i Vijeću ili Vijeću predložiti odgovarajuće mjere za poboljšanje proračunskog stanja. Ako na kraju proračunske godine nije moguće poštovati godišnju gornju granicu zbog nadoknada koje su zatražile države članice, Komisija treba moći poduzeti mjere koje bi omogućile privremenu raspodjelu raspoloživog proračuna na države članice u skladu s njihovim zahtjevima za nadoknadama koje još nisu isplaćene i kao i mjere koje osiguravaju usklađenost s utvrđenom gornjom granicom za dotičnu godinu. Plaćanja za tu godinu trebaju se knjižiti u sljedećoj proračunskoj godini, te bi trebalo točno utvrditi ukupni iznos financiranja Unije po državi članici, kao i raspodjelu između država članica kompenzacija kako bi se osiguralo poštovanje utvrđenog iznosa.

(22)

Komisija bi u provedbi proračuna trebala uvesti mjesečni sustav ranog upozoravanja i nadzora poljoprivrednih rashoda kako bi u slučaju opasnosti od prekoračenja godišnje gornje granice Komisija mogla najhitnije poduzeti primjerene mjere u okviru svojih raspoloživih upravljačkih ovlasti, te predložiti druge mjere ako se ove mjere pokažu nedostatnima. Komisija bi u periodičnom izvješću Europskom parlamentu i Vijeću trebala usporediti razvoj do sada ostvarenih rashoda s obzirom na profile te dati procjenu predvidive provedbe u preostalom razdoblju proračunske godine.

(23)

Tečaj koji Komisija primjenjuje pri sastavljanju proračunskih dokumenata trebao bi odražavati zadnje raspoložive podatke, uz istodobno uvažavanje razdoblja koje teče od pripreme do podnošenja dokumenata.

(24)

Uredbom (EU) br. 1303/2013Europskog parlamenta i Vijeća (11) utvrđena su pravila koja se primjenjuju na financijsku potporu iz fondova koje obuhvaća ova Uredba, uključujući EPFRR. Ta se pravila odnose i na prihvatljivost rashoda, financijsko upravljanje kao i sustave upravljanja i kontrole. Uzimajući u obzir financijsko upravljanje EPFRR-om, u svrhu pravne jasnoće i usklađenosti među Fondovima obuhvaćenima ovom Uredbom, mora se uspostaviti veza s dotičnim odredbama o proračunskim izdvajanjima, rokovima isplata i opozivu Uredbe (EU) br. 1303/2013.

(25)

Programi ruralnog razvoja financiraju se iz proračuna Unije na temelju obveza učinjenih u godišnjim obrocima. Države članice trebaju imati mogućnost raspolaganja predviđenim sredstvima Unije odmah po započinjanju programa. Stoga je potrebno uvesti primjereno ograničen sustav predfinanciranja kojim se jamči stalni tok sredstava i tako omogućuje pravodobna isplata iznosa korisnicima u okviru programa.

(26)

Bez obzira na predfinanciranje, treba razlikovati plaćanja Komisije akreditiranim agencijama za plaćanja. Potrebno je utvrditi privremena plaćanja i plaćanje preostalog iznosa te odrediti pravila za njihovo izvršavanje. Pravilo o automatskom opozivu izdvojenih sredstava treba doprinijeti ubrzanoj provedbi programa i dobrom financijskom upravljanju. Pravila o nacionalnim okvirima država članica u vezi s regionalnim programima, kako je utvrđeno Uredbom (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (12), državama članicama također daju sredstvo za osiguravanje provedbe i dobrog financijskog upravljanja.

(27)

Pomoć Unije trebalo bi pravodobno isplatiti korisnicima kako bi je mogli učinkovito upotrijebiti. Ako države članice ne poštuju rokove za plaćanje utvrđene u pravu Unije, to može uzrokovati ozbiljne poteškoće korisnicima i ugroziti godišnji proračun Unije. Stoga se rashodi nastali bez poštovanja rokova za plaćanje trebaju isključiti iz financiranja Unije. Trebalo bi zadržati načelo proporcionalnosti iz Uredbe (EZ) br. 1290/2005 i primijeniti ga i na Fondove, Komisija bi trebala imati mogućnost predvidjeti iznimke od ovog općeg pravila.

(28)

Uredba (EZ) br. 1290/2005 određuje smanjenja ili suspenzije mjesečnih ili privremenih plaćanja za Fondove. Usprkos prilično širokom opsegu ovih odredbi, u praksi one služe uglavnom za smanjenje plaćanja kod nepoštovanja rokova isplata, gornjih granica i sličnih „računovodstvenih pitanja” koja se mogu lako otkriti u izjavama o rashodima. Te odredbe isto tako omogućuju smanjenja i suspenzije u slučaju ozbiljnih i dugotrajnih nedostataka u nacionalnim kontrolnim sustavima. Nametanje takvih smanjenja i suspenzija, međutim, podložno je prilično ograničavajućim materijalnim uvjetima za takvo djelovanje i predviđaju posebni postupak u dva koraka koji treba slijediti. Europski parlament i Vijeće su od Komisije opetovano tražili da suspendira plaćanja državama članicama koje ne ispunjavaju obveze. S obzirom na navedeno nužno je razjasniti sustav koji je opisan u Uredbi (EZ) br. 1290/2005 za smanjivanja i obustave te objediniti pravila o smanjivanjima i suspenzijama i za EFJP i za EPFRR u jedan članak. Sustav smanjenja za „računovodstvena pitanja” trebao bi se zadržati u skladu s postojećom administrativnom praksom. Mogućnost smanjenja ili suspenzije plaćanja u slučaju ozbiljnih i trajnih nedostataka u nacionalnim kontrolnim sustavima trebalo bi pojačati kako bi se Komisiji omogućilo da brzo suspendira plaćanja kada se otkriju ozbiljni nedostaci. Takvu mogućnost trebalo bi i proširiti na uključivanje nemara u sustav za povrat sredstava neredovnih plaćanja.

(29)

Sektorsko poljoprivredno zakonodavstvo zahtijeva od država članica da šalju podatke o broju provedenih provjera i njihovom rezultatu u točno utvrđenim rokovima. Ti se statistički podaci o provjerama koriste kako bi se utvrdila razina grešaka na razini države članice te, općenitije, u svrhu provjere upravljanja Fondovima. Statistički podaci o provjerama važan su izvor informacija za Komisiju da se uvjeri upravlja li se Fondovima ispravno te su ključni element godišnje izjave o upravljanju. Budući da su statistički podaci od ključne važnosti i kako bi se osiguralo da države članice poštuju svoje obveze i prosljeđuju ih na vrijeme, nužno je predvidjeti odvraćajuće mjere za zakašnjelu dostavu zatraženih podataka koji je razmjeran opsegu manjka podataka. Stoga je potrebno uvesti odredbe kojima Komisija može suspendirati dio mjesečnog ili privremenog plaćanja za koje traženi statistički podaci nisu bili poslani na vrijeme.

(30)

Kako bi se omogućilo ponovno korištenje sredstava Fondova, potrebno je odrediti pravila za dodjelu određenih iznosa. Popis koji je naveden u Uredbi (EZ) br. 1290/2005 trebalo bi dopuniti iznosima koji se odnose na zakašnjela plaćanja te na poravnanje računa s obzirom na rashode u okviru EFJP-a. Isto tako Uredba Vijeća (EEZ) br. 352/78 (13) utvrđuje pravila o odredištu iznosa koji proizlaze iz izgubljenih sredstava osiguranja. Ove se odredbe moraju uskladiti i objediniti s postojećim odredbama o namjenskim prihodima. Stoga bi Uredbu (EEZ) br. 352/78 trebalo staviti izvan snage.

(31)

Uredba Vijeća (EZ) br. 814/2000 (14) i njezina provedbena pravila određuju mjere informiranja u vezi sa ZPP-om koje se mogu financirati na temelju članka 5. točke (c) Uredbe (EZ) br. 1290/2005. Uredba (EZ) br. 814/2000 sadrži popis ovih mjera i njihovih ciljeva te određuje pravila njihova financiranja i provedbe odgovarajućih projekata. Od donošenja te Uredbe donesena su pravila Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 za bespovratna sredstva i javnu nabavu. Ova pravila trebala bi se primijeniti i na mjere informiranja u okviru ZPP-a. Radi jednostavnosti i usklađenosti Uredbu (EZ) br. 814/2000 trebalo bi staviti izvan snage istovremeno zadržavajući posebne odredbe koje se odnose na ciljeve i vrste mjera koje se financiraju. Ove mjere trebale bi uzeti u obzir potrebu za osiguranjem veće učinkovitosti u komunikaciji sa širom javnošću i snažnije sinergije između komunikacijskih djelovanja poduzetih na inicijativu Komisije te potrebe za osiguranjem učinkovitog priopćavanja političkih prioriteta Unije. One bi stoga također trebale obuhvatiti mjere informiranja koje se odnose na ZPP u okviru korporativnog priopćavanja kako je navedeno u Komunikaciji Komisije: Proračun za Europu 2020. („Komunikacija Komisije o proračunu za Europu”) – Dio II: Sažeci politika.

(32)

Financiranje mjera i operacija u okviru ZPP-a djelomično obuhvaća podijeljeno upravljanje. Kako bi se zajamčilo primjereno upravljanje sredstvima Unije, Komisija treba provjeravati upravljanje Fondovima koje provode tijela država članica odgovorna za izvršavanje plaćanja. Primjereno je utvrditi vrstu provjera koje obavlja Komisija i uvjete koji joj omogućuju preuzimanje odgovornosti za provedbu proračuna te pojasniti obveze država članica u vezi sa suradnjom.

(33)

Kako bi Komisija mogla ispuniti svoju obvezu provjere postojanja i pravilnog djelovanja sustava upravljanja i inspekcije za rashode Unije u državama članicama, uz inspekciju koju provode same države članice potrebno je predvidjeti i provjere koje bi provodile osobe koje Komisija ovlasti da djeluju u njeno ime i koje će od država članica moći zatražiti pomoć u svom poslu.

(34)

Potrebno je u najvećoj mogućoj mjeri koristiti se informacijskom tehnologijom za pripremu podataka koji se šalju Komisiji. Pri obavljanju provjera Komisija treba imati potpun i neposredan pristup podacima o rashodima zabilježenima i u papirnatom i u elektroničkom obliku.

(35)

Kako bi se uspostavio financijski odnos između akreditiranih agencija za plaćanja i proračuna Unije, Komisija treba izvršiti godišnje poravnanje računa tih agencija za plaćanja (financijsko poravnanje računa). Odluka o poravnanju računa treba obuhvaćati cjelovitost, točnost i istinitost računa, ali ne i usklađenost rashoda s pravom Unije.

(36)

Komisija je odgovorna za provedbu proračuna Europske unije u suradnji s državama članicama u skladu s člankom 317. UFEU-a. Komisija je ovlaštena odlučiti putem provedbenih akata, jesu li rashodi koje su ostvarile države članice u skladu s pravom Unije. Države bi članice trebale imati pravo opravdati svoje odluke o plaćanjima te pravo na pristup mirenju kada nema suglasnosti između njih i Komisije. Kako bi države članice dobile pravna i financijska jamstva za rashode ostvarene u proteklom razdoblju, potrebno je odrediti najdulji rok u kojemu Komisija odlučuje o financijskim posljedicama nepoštovanja propisa. Postupak potvrde o sukladnosti trebao bi, što se tiče EPFRR-a, biti u skladu s odredbama o financijskim ispravcima Komisije kako stoji u dijelu 2. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

(37)

Vezano uz EFJP, iznose koji su vraćeni treba vratiti u fond ako rashodi nisu u skladu s pravom Unije i ako nisu utemeljeni. Kako bi se osiguralo dovoljno vremena za sve potrebne administrativne postupke, uključujući unutarnje provjere, države članice bi trebale zatražiti povrat od korisnika u roku od 18 mjeseca, nakon što su agencija za plaćanja ili tijelo odgovorno za povrat odobrili i, ovisno o slučaju, zaprimili izvješće o kontroli ili sličan dokument u kojemu se navodi da je došlo do nepravilnosti. Potrebno je izraditi odredbe za sustav financijske odgovornosti ako su počinjene nepravilnosti i ako nije izvršen potpuni povrat. U vezi s tim treba uvesti postupak koji Komisiji omogućuje čuvanje interesa proračuna Unije odlučivanjem o djelomičnom terećenju dotične države članice za iznose koji su izgubljeni zbog nepravilnosti i nisu vraćeni u razumnom roku (*1). U određenim slučajevima nepažnje države članice, opravdano je također teretiti dotičnu državu članicu za cjelokupni iznos. Međutim, ako se države članice pridržavaju obveza u skladu sa svojim internim postupcima, financijsko bi se opterećenje trebalo pravedno raspodijeliti između Unije i države članice. Ista pravila treba primijeniti na EPFRR, podložno međutim zahtjevu da iznosi koji su vraćeni ili ukinuti zbog nepravilnosti trebaju ostati na raspolaganju odobrenim programima ruralnog razvoja dotične države članice budući da su ti iznosi dodijeljeni toj državi članici. Isto tako treba utvrditi odredbe o obvezi izvješćivanja država članica.

(38)

Postupci povrata koje primjenjuju države članice mogu uzrokovati višegodišnju odgodu povrata, bez jamstva za uspješnost ishoda. Također, troškovi provedbe tih postupaka mogu biti nerazmjerni naplaćenim ili naplativim iznosima. Stoga državama članicama treba dopustiti da zaustave postupke povrata u određenim slučajevima.

(39)

U svrhu zaštite financijskih interesa proračuna Unije, države članice trebaju poduzeti mjere kako bi se uvjerile da su transakcije koje se financiraju iz Fondova stvarno provedene i pravilno izvršene. Osim toga, države članice trebaju spriječiti, otkriti i učinkovito razriješiti svaku nepravilnost ili nepoštovanje obveza od strane korisnika. U tu svrhu trebala bi se primjenjivati Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 (15). U slučaju kršenja sektorskog poljoprivrednog zakonodavstva, ako pravnim aktima Unije nisu propisana detaljna pravila o administrativnim kaznama, države članice mogu uvesti nacionalne kazne koje bi trebale biti učinkovite, odvraćajuće i proporcionalne.

(40)

Trebalo bi izbjegavati financiranje aktivnosti u okviru ZPP-a koje stvaraju dodatne troškove u drugim područjima politike obuhvaćenim općim proračunom Europske unije, a posebno okolišu i javnom zdravlju. Nadalje, uvođenje novih sustava plaćanja i pripadajući nadzor i sustavi kazni ne bi trebali dovesti do nepotrebnih, dodatnih, složenih administrativnih postupaka i birokracije.

(41)

Pravila koja se odnose na opća načela primjenjiva na provjere, povlačenja neopravdanih plaćanja te uvođenja kazni sadržane su u različitim sektorskim poljoprivrednim propisima. Ta pravila trebalo bi skupiti u isti pravni okvir na horizontalnoj razini. Ona bi trebala obuhvaćati obveze država članica s obzirom na administrativne provjere i provjere na licu mjesta čija je svrha provjeriti sukladnost s odredbama mjera ZPP-a, i trebala bi obuhvaćati pravila o povratu potpore te o smanjenju i ukidanju potpore. Potrebno je utvrditi i pravila o provjerama obveza koje nisu nužno povezane s plaćanjima potpore.

(42)

Razne odredbe sektorskog poljoprivrednog zakonodavstva zahtijevaju dostavljanje osiguranja kako bi se osiguralo plaćanje dospjelog iznosa u slučaju neispunjenja obveze. Na sve ove odredbe trebalo bi se primjenjivati jedinstveno horizontalno pravilo kako bi se ojačao okvir za sredstva osiguranja.

(43)

Država članica trebala bi izraditi i provoditi integrirani administrativni i kontrolni sustav („integrirani sustav”) za određena plaćanja predviđena Uredbom (EU) br. 1307/2013 i Uredbom (EU) br. 1305/2013. U svrhu poboljšanja učinkovitosti i nadzora potpore Unije države članice moraju imati ovlast korištenja tog integriranog sustava te drugih programa potpore Unije.

(44)

Trebalo bi zadržati osnovne elemente tog integriranog sustava, a naročito odredbe koje se odnose na računalnu bazu podataka, identifikacijski sustav poljoprivrednih parcela, zahtjeve za pomoć ili zahtjeve za isplatu te na sustav za identifikaciju i bilježenje prava na plaćanja, istovremeno uzimajući u obzir razvoj politike, a posebno uvođenje plaćanja za poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš te ekološke pogodnosti obilježja krajobraza. Države članice trebale bi se prilikom uspostave tih sustava primjereno koristiti tehnologijom, s ciljem smanjivanja administrativnog tereta i osiguravanja djelotvornih i učinkovitih kontrola.

(45)

U svrhu stvaranja referentnog sloja u identifikacijskom sustavu za poljoprivredne parcele prilagođenog područjima od ekološkog značaja, države članice trebale bi moći uzeti u obzir sve podatke koji bi mogli biti zahtijevani od poljoprivrednika u njihovim zahtjevima za godine potraživanja od 2015. do 2017., kao što su navođenje onih obilježja krajobraza ili ostalih područja koja bi se mogla svrstati u područja od ekološkog značaja te, prema potrebi, veličinu tih obilježja i ostalih područja.

(46)

Nadležna nacionalna tijela trebala bi korisnicima u potpunosti izvršiti plaćanja predviđena u okviru programa potpore Unije, a koja su obuhvaćena integriranim sustavom, podložno bilo kakvom smanjenju predviđenom ovom Uredbom te u propisanim razdobljima. Kako bi upravljanje izravnim plaćanjima bilo što fleksibilnije, države članice moraju imati mogućnost izvršavanja isplata obuhvaćenih integriranim sustavom do dva obroka otplate godišnje.

(47)

Kontrola trgovinskih dokumenata poduzeća koja primaju ili izvršavaju plaćanja može biti vrlo učinkovito sredstvo nadzora transakcija koje su dio sustava financiranja EFJP-a. Odredbe o kontroli trgovinskih dokumenata navedene su u Uredbi Vijeća (EZ) br. 485/2008 (16). Ta kontrola predstavlja dodatak provjerama koje su već provele države članice. Nadalje, ta se Uredba ne odnosi na nacionalne propise vezane uz kontrolu opsežnije nego su oni utvrđeni toj Uredbi.

(48)

U okviru Uredbe (EZ) br. 485/2008 države članice trebale bi poduzeti nužne mjere kako bi osigurale učinkovitu zaštitu financijskih interesa proračuna Unije, a posebno radi provjere istinitosti i pravilnosti operacija koje se financiraju iz EFJP-a. U svrhu jasnoće i racionalnosti dotične odredbe potrebno je objediniti u isti zakon. Stoga Uredbu (EZ) br. 485/2008 treba staviti izvan snage.

(49)

Trebalo bi odrediti dokumente koji se koriste kao temelj za ovakvu kontrolu kako bi se kontrola obavila u potpunosti. Poduzeća koja se kontroliraju treba odabrati na temelju prirode izvršenih transakcija na njihovu odgovornost i na temelju raspodjele po sektoru poduzeća koje prima ili izvršava plaćanja sukladno njegovom financijskom značaju u sustavu financiranja od strane EFJP-a.

(50)

Treba odrediti ovlasti službenih osoba nadležnih za kontrolu te obvezu poduzeća da omoguće uvid u trgovinske dokumente službenim osobama u određenom razdoblju te da im pruže informacije koje se od njih zatraže. Trebalo bi u određenim slučajevima moći oduzeti trgovinske dokumente.

(51)

Uzimajući u obzir međunarodnu strukturu poljoprivredne trgovine te u interesu funkcioniranja unutarnjeg tržišta, nužno je organizirati suradnju među državama članicama. Isto je tako nužno uspostaviti središnji dokumentacijski sustav na razini Unije koji se odnosi na poduzeća koja primaju ili izvršavaju plaćanja, a koja imaju poslovni nastan u trećim zemljama.

(52)

Iako je odgovornost države članice donošenje kontrolnih programa, nužno je da se ti programi proslijede Komisiji kako bi ona mogla preuzeti svoju ulogu nadzornika i koordinatora, kako bi osigurala da su ti programi doneseni na temelju primjerenih kriterija i kako bi jamčila da je kontrola usmjerena na sektore ili poduzeća gdje je rizik od prijevare visok. Nužno je da svaka država članica ima poseban odjel odgovoran za nadzor kontrole trgovinskih dokumenata predviđenih ovom Uredbom ili za koordinaciju te kontrole. Ti posebni odjeli trebaju biti organizirani neovisno o odjelima koji provode kontrolu prije plaćanja. Podaci prikupljeni tijekom te kontrole trebaju biti zaštićeni službenom tajnom.

(53)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 1782/2003 (17), koja je zamijenjena Uredbom (EZ) br. 73/2009, utvrđeno je načelo da cjelovito plaćanje korisnicima određenih potpora u okviru ZPP-a mora biti povezano s ispunjenjem pravila koja se odnose na upravljanje zemljištem, poljoprivrednu proizvodnju i poljoprivrednu djelatnost. To načelo naknadno se odražava u Uredbi Vijeća (EZ) br. 1698/2005 (18) i Uredbi Vijeća (EZ) br. 1234/2007 (19).

U skladu sa sustavom „višestruke sukladnosti” države članice trebaju uvesti kazne u obliku smanjenja ili ukidanja potpora primljenih u okviru ZPP-a u cijelosti ili djelomično.

(54)

Sustav višestruke sukladnosti uključuje osnovne standarde ZPP-a za okoliš, promjenu klime, dobro poljoprivredno i okolišno stanje zemljišta, javno zdravlje, zdravlje životinja, zdravlje biljaka i dobrobit životinja. Višestruka sukladnost smjera doprinijeti razvoju održive poljoprivrede uz bolju osviještenost na strani korisnikâ za potrebe poštovanja ovih osnovnih standarda. Ona isto tako nastoji doprinijeti većoj usklađenosti ZPP-a s očekivanjima društva uz poboljšanje dosljednosti te politike s politikama okoliša, javnog zdravlja, zdravlja životinja, zdravlja biljaka i politikom dobrobiti životinja. Sustav višestruke sukladnosti sastavni je dio ZPP-a i stoga ga treba zadržati. Međutim, u njegovom području primjene, koje se zasad sastoji od odvojenog popisa propisanih zahtjeva o upravljanju i standarda dobrog poljoprivrednog i okolišnog stanja zemljišta, treba povećati učinkovitost kako bi se zajamčila dosljednost sustava višestruke sukladnosti i kako bi bila vidljivija. U ovu svrhu zahtjevi i standardi trebali bi biti organizirani u jedinstvenom popisu i grupirani po područjima i problematici. Iskustvo je isto tako pokazalo da niz zahtjeva koji spadaju u područje višestruke sukladnosti nisu dovoljno relevantni za poljoprivrednu djelatnost ili područje poljoprivrednog imanja ili se više tiču nacionalnih tijela nego korisnika. Stoga bi to područje primjene trebalo prilagoditi. Odredbe bi nadalje trebale predvidjeti održavanje trajnih pašnjaka u 2015. i 2016. godini.

(55)

Države članice moraju u potpunosti provesti propisane zahtjeve o upravljanju kako bi postali operativni na razini poljoprivrednog gospodarstva te osigurali nužno jednako postupanje s poljoprivrednicima.

(56)

Sukladno članku 22. Direktive 2000/60/EZ, Direktiva Vijeća 80/68/EEZ (20) stavlja se izvan snage 23. prosinca 2013. Kako bi se zadržala ista pravila u okviru višestruke sukladnosti koja se odnose na zaštitu podzemnih voda kako je utvrđeno u Direktivi 80/68/EEZ na zadnji dan njezine valjanosti, primjereno je prilagoditi opseg višestruke sukladnosti i definirati standarde dobrog poljoprivrednog i okolišnog stanja obuhvaćajući pritom zahtjeve iz članaka 4. i 5. te Direktive.

(57)

Sustav višestruke sukladnosti podrazumijeva određena administrativna ograničenja i za korisnike i za nacionalne uprave budući da je potrebno osigurati čuvanje podataka, da se moraju provoditi provjere te, kad je nužno, primijeniti kazne. Te kazne trebaju biti proporcionalne, učinkovite i odvraćajuće. Te kazne ne trebaju dovoditi u pitanje druge kazne koje su utvrđene pravom Unije ili nacionalnim pravom. Zbog usklađenosti je prikladno spojiti odgovarajuće odredbe Unije u jedinstveni pravni instrument. Za poljoprivrednike koji sudjeluju u programu za male poljoprivrednike kako je navedeno u glavi V. Uredbe (EU) br. 1307/2013, za napor koji je potrebno uložiti u okviru sustava višestruke sukladnosti može se smatrati da premašuje korist od zadržavanja tih poljoprivrednika unutar tog sustava. U svrhu pojednostavljenja ti poljoprivrednici stoga moraju biti izuzeti iz višestruke sukladnosti, a naročito iz kontrolnog sustava i mogućih kazni u vezi s višestrukom sukladnosti. Međutim, ovo izuzeće ne treba dovoditi u pitanje obvezu poštovanja primjenjivih odredbi sektorskog prava i mogućnost provjere i uvođenja kazne u okviru tog prava.

(58)

Uredbom (EZ) br. 1782/2003 utvrđuje se okvir standarda dobrog poljoprivrednog i okolišnog stanja zemljišta u okviru kojeg države članice usvajaju nacionalne standardne uzimajući u obzir posebne karakteristike dotičnog područja, uključujući uvjete tla i klime te postojećih poljoprivrednih sustava (iskorištavanje tla, plodoreda, poljoprivredne prakse) i strukture poljoprivrednih imanja. Cilj ovih standarda dobrog poljoprivrednog i okolišnog stanja zemljišta je doprinijeti prevenciji erozije tla, održati organske tvari u tlu i strukturi tla, osigurati najnižu razinu održavanja, izbjegavati uništenje staništa te okolišnog vode i upravljati njima. Šire područje primjene sustava višestruke sukladnosti kako je propisano u ovoj Uredbi mora stoga uključivati okvir unutar kojeg bi države članice trebale usvojiti nacionalne standarde dobrog poljoprivrednog i okolišnog stanja. Okvir Unije treba isto tako uključivati pravila za bolje upravljanje vodama, tlom, zalihama ugljika, bioraznolikošću i problemima krajobraza, kao i najnižom razinom održavanja tla.

(59)

Korisnici trebaju jasno razumjeti svoje obveze u pogledu sukladnosti s obzirom na pravila višestruke sukladnosti. U tu svrhu države članice moraju iscrpno, razumljivo i razložno priopćiti sve zahtjeve i standarde koji čine dio ovih pravila, uključujući gdje je to moguće, elektroničkim putem.

(60)

Za učinkovitu provedbu višestruke sukladnosti potrebna je provjera poštovanja obveza na razini korisnika. Kada država članica odluči iskoristiti mogućnost da ne prijavi smanjenje ili ukidanje kad je iznos manji od 100 EUR, nadležno kontrolno tijelo treba za uzorak korisnika u sljedećoj godini provjeriti je li se dotična nesukladnost otklonila.

(61)

Države članice trebaju Komisiji dostaviti određene podatke ili ih staviti Komisiji na raspolaganje kako bi se zajamčila usklađena suradnja Komisije i država članica u financiranju rashoda ZPP-a, a osobito kako bi se Komisiji omogućio detaljan nadzor financijskog upravljanja država članica i poravnanje računa akreditiranih agencija za plaćanja.

(62)

Radi prikupljanja podataka koji se šalju Komisiji te kako bi Komisija imala potpun i neposredan pristup podacima o rashodima i na papiru i u elektroničkom obliku, potrebno je utvrditi primjerena pravila za predočenje i slanje podataka te za predviđene rokove.

(63)

Budući da bi osobni podaci ili poslovne tajne mogli biti uključeni u primjenu nacionalnih sustava kontrole i potvrdu o sukladnosti, države članice i Komisija trebale bi jamčiti povjerljivost podataka primljenih u kontekstu tih djelovanja.

(64)

Potrebno je utvrditi pravila za uporabu eura u interesu dobrog financijskog upravljanja proračunom Unije i nepristranog postupanja i na razini države članice i na razini korisnika.

(65)

Tečaj eura prema nacionalnoj valuti može varirati tijekom razdoblja u kojem se obavlja operacija. Stoga se važeći tečaj koji se primjenjuje na dotične iznose mora odrediti uzimajući u obzir događaj kroz koji se postiže gospodarski cilj operacije. Važeći tečaj treba biti onaj na dan kada se ostvari taj događaj. Potrebno je odrediti takav operativni događaj ili odustati od njegove primjene poštujući određene kriterije i posebno brzinu kojom se odvijaju valutna kretanja. Ti kriteriji navedeni su u Uredbi Vijeća (EZ) br. 2799/98 (21) te nadopunjuju slične odredbe Uredbe (EZ) br. 1290/2005. U svrhu jasnoće i racionalnosti potrebno je objediniti dotične odredbe u isti zakon. Stoga Uredbu (EZ) br. 2799/98 treba staviti izvan snage.

(66)

Potrebno je utvrditi posebne propise za izvanredne monetarne situacije koje nastaju bilo unutar Unije ili na svjetskom tržištu i za koja je potrebno trenutno djelovanje kako bi se osiguralo učinkovito funkcioniranje mjera utvrđenih u okviru ZPP-a.

(67)

Države članice koje nisu prihvatile euro trebale bi imati mogućnost plaćanja rashoda koji nastaju iz zakonodavstva ZPP-a u eurima, a ne u nacionalnoj valuti. Potrebna su posebna pravila kako bi se osiguralo da ova mogućnost ne dovede do neopravdane prednosti za strane koje izvršavaju ili primaju plaćanja.

(68)

Svaka mjera u okviru ZPP-a treba biti predmetom nadzora i evaluacije u svrhu poboljšanja kvalitete i prikazivanja postignuća. U tom bi kontekstu Komisija trebala odrediti popis pokazatelja i procijeniti uspješnost ZPP-a u odnosu na ciljeve politike koji se odnose na održivu proizvodnju hrane, održivo upravljanje prirodnim resursima i klimatsku aktivnost te uravnoteženi teritorijalni razvoj. Prilikom procjenjivanja uspješnosti ZPP-a posebice u odnosu na cilj održive proizvodnje hrane, trebali bi se uzeti u obzir svi bitni čimbenici, uključujući kretanje troškova ulaganja. Komisija bi trebala postaviti okvir za zajednički sustav za nadzor i evaluaciju koji bi između ostalog osigurao da dotični podaci, uključujući podatke iz država članica, budu pravovremeno dostupni. Pritom treba uzeti u obzir potrebe za podacima i sinergije između potencijalnih izvora podataka. Osim toga, Komunikacija Komisije o Proračunu za Europu 2020. - dio II. navodi da se rashodi koji se odnose na klimu u ukupnom proračunu Unije trebaju povećati na barem 20 % s doprinosima iz različitih politika. Komisija stoga treba biti u mogućnosti procijeniti učinak potpore Unije u okviru ZPP-a na ciljeve vezane uz klimu.

(69)

Primjenjuje se pravo Unije koje se odnosi na zaštitu pojedinaca s obzirom na obradu osobnih podataka i slobodno kretanje takvih podataka, a posebno Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (22) i Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (23).

(70)

Presudom Suda od 9. studenog 2010. u spojenim predmetima C-92/09 i 93/09 (24) Volker und Markus Schecke GbR i Hartmut Eifert protiv Land Hessen proglašena je nevažećom točka (8b) članka 42. i članak 44.a Uredbe (EZ) br. 1290/2005, kao i Uredba Komisije (EZ) br. 259/2008 (25), s obzirom na fizičke osobe koje ostvaruju pogodnosti od Europskih poljoprivrednih fondova, tim odredbama nameće obveza objave osobnih podataka koji se odnose na svakog korisnika, a da se pri tome ne radi razlika na temelju relevantnih kriterija, kao što je razdoblje tijekom kojega su te osobe dobivale takvu potporu, učestalost takve potpore ili njezina vrsta i iznos.

(71)

Nakon te presude i do donošenja novih pravila, uzimajući u obzir pritužbe koje je naveo Sud, Uredba (EZ) br. 259/2008 izmijenjena je Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 410/2011 (26) kako bi se izričito utvrdilo da se obveza objave informacija o korisnicima ne primjenjuje na fizičke osobe.

(72)

U rujnu 2011. Komisija je organizirala savjetovanje s interesnim skupinama koje obuhvaćaju predstavnike stručnih poljoprivrednih ili trgovinskih organizacija, predstavnike prehrambene industrije i radnika, kao i predstavnike civilnog društva i institucija Unije. U tom su okviru predložene različite mogućnosti vezano uz objavu podataka o fizičkim osobama koje ostvaruju pogodnosti od poljoprivrednih fondova Unije i poštujući načelo proporcionalnosti pri objavi dotičnih informacija. Na toj se konferenciji raspravljalo o potrebi za objavom imena fizičkih osoba kako bi se zadovoljio cilj veće zaštite financijskih interesa Unije, kako bi se poboljšala transparentnost i istaknula postignuća korisnika u osiguravanju javnih dobara, istovremeno osiguravajući da se objava ograničava samo na ono što je potrebno za ostvarivanje tih legitimnih ciljeva.

(73)

U svojoj presudi Volker und Markus Schecke GbR i Hartmut Eifert protiv Land Hessen Sud nije osporio legitimnost cilja jačanja javne kontrole korištenja novca iz Fondova. Međutim, Sud je naglasio potrebu za razmatranjem metoda objavljivanja podataka o dotičnim korisnicima je dosljednih s ciljem objave, a istovremeno manje općenito zadirala u pravo tih korisnika na privatnost te konkretno u pravo na zaštitu njihovih osobnih podataka.

(74)

Cilj jačanja javne kontrole u pogledu pojedinačnih korisnika trebalo bi analizirati s obzirom na novi okvir financijskog upravljanja i kontrole koji se treba početi primjenjivati od 1. siječnja 2014. i s obzirom na iskustvo stečeno u državama članicama. U sklopu tog novog okvira, kontrole nacionalnih uprava ne mogu biti iscrpne te je, posebice, za gotovo sve programe provjere na licu mjesta moguće provesti samo za ograničeni dio populacije. Nadalje, taj novi okvir osigurava da u određenim uvjetima države članice mogu smanjiti broj provjera na licu mjesta.

Dovoljno povećanje minimalnog stupnja kontrola u sadašnjem bi kontekstu značilo takvo dodatno financijsko i administrativno opterećenje za nacionalne uprave da ga nacionalne uprave ne bi mogle provesti.

(75)

S obzirom na navedeno, objava imena korisnika Fondova predstavlja način da se ojača javna kontrola korištenja tih Fondova te je stoga korisna dopuna postojećem okviru upravljanja i kontrole, koji je potreban da bi se osigurala odgovarajuća razina zaštite financijskih interesa Unije. To se djelomično postiže preventivnim i odvraćajućim učinkom takve objave, djelomično odvraćanjem pojedinih korisnika od ponašanja koje nije u skladu s pravilima te također djelomično jačanjem osobne odgovornosti poljoprivrednika za korištenje primljenih javnih sredstava.

(76)

U tom kontekstu, trebalo bi primjereno uvažiti ulogu civilnog društva, uključujući medije i nevladine organizacije te njihov doprinos jačanju okvira kontrole uprava u svrhu suzbijanju prijevara i bilo kakve zlouporabe javnih sredstava.

(77)

Objava relevantnih podataka također je dosljedna s pristupom određenim u Uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012.

(78)

Alternativno, cilj jačanja javne kontrole u pogledu pojedinačnih korisnika mogao bi se ostvariti i tako da se odredi da države članice moraju osigurati javni pristup relevantnim podacima na zahtjev, bez objave. Ta bi alternativa, međutim, bila manje učinkovita te bi moglo doći do neželjenih razlika u provedbi. Stoga bi se nacionalnim tijelima trebalo omogućiti da se oslone na javnu kontrolu u pogledu pojedinih korisnika putem objave njihovih imena i drugih relevantnih podataka.

(79)

Želi li se ostvariti cilj javne kontrole korištenja novca iz Fondova javnosti treba pružiti pristup određenom dijelu podataka o korisnicima. Ti bi podaci trebali uključivati podatke o identitetu korisnika, dodijeljenom iznosu i fondu u okviru kojeg je iznos dodijeljen, svrsi i vrsti dotičnih mjera. Te bi podatke trebalo objaviti tako da se manje zadire u pravo korisnika na privatnost općenito i, posebno, u njihovo pravo na zaštitu njihovih osobnih podataka, osobito prava koja su priznata u člancima 7. i 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

(80)

Kako bi osigurali sukladnost ove Uredbe s načelom proporcionalnosti, zakonodavac je istražio sve alternativne načine postizanja cilja javne kontrole korištenja novca iz Fondova, kako je analizirano u memorandumu izloženom u Prilogu dokumentu Vijeća 6370/13, te je izabrao način koji najmanje zadire u dotična osobna prava.

(81)

Objava pojedinosti o mjeri na temelju koje poljoprivrednik ima pravo na primanje potpore ili pomoći i o vrsti i svrsi potpore ili pomoći pruža javnosti konkretne podatke o subvencioniranu djelatnost i svrhu za koju je potpora ili pomoć dodijeljena. To bi također doprinijelo preventivnom i odvraćajućem učinku javne kontrole u zaštiti financijskih interesa.

(82)

Kako bi se osigurala ravnoteža između postavljenog cilja javne kontrole korištenja novca iz Fondova s jedne strane i prava korisnika na poštovanje njihove privatnosti općenito i na zaštitu njihovih osobnih podataka s druge strane, treba uzeti u obzir značaj potpore. Nakon opsežne analize i savjetovanja s dionicima, pokazalo se da treba odrediti prag izražen u iznosu primljene potpore ispod kojega ne bi trebalo objavljivati ime korisnika, kako bi se poboljšala učinkovitost takve objave i ograničilo zadiranje u prava korisnika.

(83)

Taj prag trebao bi biti de-minimis prag i trebao bi odražavati razinu programa potpore u okviru ZPP-a. i temeljiti se na njoj. Budući da se strukture poljoprivrednih gospodarstava znatno razlikuju u državama članicama i da se mogu značajno razlikovati od prosječne poljoprivredne strukture Unije, trebalo bi dopustiti primjenu različitih minimalnih pragova koji odražavaju određenu situaciju u državi članici. Uredba (EU) br. 1307/2013 utvrđuje jednostavan i poseban program za mala poljoprivredna gospodarstva. Članak 63. te Uredbe određuje kriterije za izračun iznosa potpore. U svrhu dosljednosti, u slučaju država članica koje primjenjuju program, prag koji treba uzeti u obzir trebalo bi postaviti na istoj razini kao i iznose koje odredi država članica, kako je navedeno u članku 63. stavku 1. drugom podstavku ili članku 63. stavku 2. drugom podstavku te Uredbe. U slučaju država članica koje odluče ne primijeniti gore navedeni program, prag koji treba uzeti u obzir trebalo bi postaviti na istoj razini kao i najveći mogući iznos potpore u okviru programa, kako je predviđeno u članku 63. Uredbe (EU) br. 1307/2013. Ispod tog određenog praga, objava bi trebala sadržavati sve relevantne informacije osim imena, kako bi se poreznim obveznicima omogućilo da imaju točnu sliku ZPP-a.

(84)

Pristup javnosti tim informacijama, u kombinaciji s općim informacijama za javnost predviđenima u ovoj Uredbi, povećava transparentnost upotrebe sredstava Unije u okviru ZPP-a, na taj način doprinoseći prepoznatljivosti i boljem razumijevanju te politike. On omogućava građanima veće sudjelovanje u postupku donošenja odluka i jamči da uprava time uživa veću legitimnost i da djeluje učinkovitije i odgovornije prema građanima. Također građanima pokazuje konkretne primjere kako se poljoprivredom pružaju „javna dobra” i poduprijeti time legitimnost državne potpore poljoprivrednom sektoru.

(85)

Potrebno je, stoga, uzeti u obzir da osiguravanje opće objave relevantnih informacija ne prelazi granice onog što je potrebno u demokratskom društvu i za zaštitu financijskih interesa Unije, uzimajući također u obzir veliki značaj postavljenog cilja javne kontrole korištenja novca iz Fondova.

(86)

U svrhu usklađivanja sa zahtjevima za zaštitu podataka, korisnici Fondova trebali bi biti obaviješteni o objavi njihovih podataka prije takve objave. Također bi trebali biti obaviješteni da te podatke prije objave mogu obrađivati revizijska i istražna tijela Unije i država članica radi zaštite financijskih interesa Unije. Osim toga, korisnici bi trebali biti obaviješteni o svojim pravima u skladu s Direktivom 95/46/EZ i postupcima koji se primjenjuju radi ostvarivanja tih prava.

(87)

Uslijed toga, nakon temeljite analize i procjene najprimjerenijeg načina za poštovanje prava na zaštitu osobnih podataka korisnika te također na temelju podataka koje je Komisija dostavila tijekom pregovora o ovoj Uredbi, trebalo bi nova pravila za objavu podataka o svim korisnicima Fondova utvrditi u ovoj Uredbi.

(88)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji.

(89)

Radi pružanja ujednačenih uvjeta primjene ove Uredbe, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti koje se odnose na: postupke izdavanja, povlačenja i preispitivanja akreditacije agencija za plaćanja i koordinacijskih tijela, kao i nadzor akreditacije agencija za plaćanja; pravila o radu i provjerama na kojima se temelji izjava o upravljanju agencija za plaćanja, funkcioniranju koordinacijskog tijela i informacije koje to koordinacijsko tijelo dostavlja Komisiji; pravila povezana sa zadacima tijela za ovjeravanje, uključujući provjere, te o certifikatima i izvješćima, zajedno s popratnim dokumentima, koje ta tijela moraju izraditi. Te bi se provedbene ovlasti trebale provoditi u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (27).

(90)

Provedbene ovlasti Komisije također bi trebale obuhvaćati: revizijska načela na kojima se temelje mišljenja tijela za ovjeravanje, uključujući procjenu rizika, unutarnjih kontrola i potrebne razine revizijskih dokaza, revizijske metode kojima se trebaju koristiti tijela za ovjeravanje, uzimajući u obzir međunarodne standarde za reviziju, pri donošenju svojeg mišljenja, uključujući, prema potrebi, upotrebu jedinstvenog integriranog uzorka za svaku populaciju i, po potrebi, mogućnost praćenja provjera na licu mjesta koje provode agencije za plaćanja.

(91)

Također bi trebale obuhvaćati: pravila za jednoobraznu provedbu sustava za savjetovanje poljoprivrednika, određivanje mjesečnih plaćanja državama članicama iz EFJP-a; određivanje iznosa za financiranje mjera za javnu intervenciju; pravila povezana s financiranjem Komisije za nabavu satelitskih slika potrebnih za provjere i mjerama koje poduzima Komisija pomoću daljinskog istraživanja zahtjeva koji se koriste u nadzoru poljoprivrednih resursa;postupak za izvršavanje nabave tih satelitskih slika od strane Komisije i nadzor poljoprivrednih resursa, okvir kojim se uređuje nabava, unapređenje i korištenje satelitskih snimaka i meteoroloških podataka te na primjenjive rokove.

(92)

Trebale bi također obuhvaćati: u kontekstu postupka financijske discipline, stopu prilagodbe za izravna plaćanja, kao i njezino prilagođavanje, te kao uvjete koji se primjenjuju na prenesena odobrena sredstva u skladu s člankom 169. stavkom 3. uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 kako bi se financirala izravna plaćanja; u kontekstu postupka proračunske discipline, privremeno određivanje iznosa plaćanja i privremene raspodjele raspoloživog proračuna između država članica.

(93)

Nadalje, provedbene ovlasti Komisije trebale bi obuhvaćati: određivanje razdoblja unutar kojeg akreditirane agencije za plaćanja moraju pripremiti i proslijediti Komisiji prijelazne izjave o rashodima povezanima s programima ruralnog razvoja; smanjenje ili suspenziju mjesečnih ili privremenih plaćanja državama članicama; pojedinosti o vođenju zasebnih računa agencija za plaćanja; posebne uvjete koji vrijede za podatke koje treba knjižiti na račune agencija za plaćanja; pravila o financiranju i vođenju računovodstva za interventne mjere u obliku javnog skladištenja, kao i o drugim rashodima financiranima u okviru Fondova, uvjete koji uređuju provedbu postupka automatskog opoziva odobrenih sredstava, postupak i druge praktične načine za ispravno funkcioniranje suspenzije plaćanja državama članica od strane Komisije u slučaju ako države članice kasno podnesu podatke.

(94)

Osim toga, provedbene ovlasti Komisije trebale bi obuhvaćati: postupke koji se odnose na posebne obveze kojih se države članice moraju pridržavati u vezi s provjerama; postupke povezane s obvezama suradnje koje države članice moraju ispuniti s obzirom na provjere na licu mjesta koje provodi Komisija i pristup informacijama; postupke i druge praktične načine za obvezu prijavljivanja nepravilnosti i prijevare, uvjete pod kojima se mora čuvati prateća dokumentacija o plaćanjima, kao i dokumenti o provođenju administrativnih i fizičkih provjera koje propisuje pravo Unije; poravnanje računa i potvrdu sukladnosti, isključivanje iz financiranja Unije iznose za koje se tereti proračun Unije, postupke povrata neopravdanih plaćanja i pripadajućih kamata te oblike obavijesti i komunikacije u vezi s nepravilnostima koje države članice moraju dostaviti Komisiji.

(95)

Provedbene ovlasti Komisije trebale bi također obuhvaćati: pravila u vezi s postizanjem jedinstvene primjene obveza država članica o zaštiti financijskih interesa Unije, potrebna pravila u vezi s postizanjem jedinstvene primjene provjera u Uniji, primjenu i izračun djelomičnog ili potpunog ukidanja plaćanja ili prava na plaćanja; povrat neopravdanih plaćanja i kazni, kao i s obzirom na neopravdano dodijeljena prava na isplatu i obračunavanje kamata. Također bi trebale obuhvaćati: primjenu i izračun administrativnih kazni, detaljna pravila za definiranje neispunjavanja obveze kao manje značajnog, pravila pomoću kojih se utvrđuju slučajevi u kojima, zbog vrste kazni, države članice mogu zadržati nadoknađene kazne; te suspenziju mjesečnih plaćanja u posebnim slučajevima koje obuhvaća Uredba (EU) br. 1308/2013.

(96)

Provedbene ovlasti Komisije trebale bi obuhvaćati: oblik osiguranja koje se mora položiti i postupak za polaganje osiguranja, kao i za prihvaćanje i zamjenu originalnog sredstva osiguranja; postupke za vraćanje sredstava osiguranja i obavijesti koje države članice podnose Komisiji u kontekstu osiguranja. Također bi trebale obuhvaćati: pravila koja su potrebna i opravdana u hitnim slučajevima, kako bi se razriješili određeni problemi povezani s razdobljima plaćanja i plaćanjem predujmova; pravila o zahtjevima za potporu i zahtjevima za plaćanje te primjenu prava na plaćanje uključujući konačni datum za podnošenje zahtjeva, uvjete za minimalnu količinu podataka koje treba uključiti u zahtjeve, odredbe o izmjenama ili povlačenju zahtjeva za potporu, izuzeća iz uvjeta za podnošenje zahtjeva za potporu i odredbe koje omogućuju državama članicama primjenu pojednostavljenih postupaka ili ispravak očitih pogrešaka.

(97)

Slično, provedbene ovlasti Komisije trebale bi obuhvaćati: pravila o izvršavanju provjera u svrhu kontrole usklađenosti s obvezama te točnosti i cjelovitosti podataka iz zahtjeva za potporu ili zahtjeva za plaćanje, uključujući pravila o dozvoljenim odstupanjima za mjerenja pri provjerama na licu mjesta, tehničkim specifikacijama potrebnima za jedinstvenu provedbu integriranog sustava upravljanja i kontrole; pravila o situacijama prijenosa poljoprivrednih imanja popraćena prijenosom obaveze vezano uz prihvatljivost u odnosu na predmetnu potporu koju treba ispuniti te pravila o plaćanju predujmova. Također bi trebale obuhvaćati: pravila koja osiguravaju jedinstvenu primjenu pravila o kontroli trgovinskih dokumenata, postupke koji se odnose na baze podataka država članica i na analitičke baze izotopnih podataka čija je svrha pomoć u otkrivanju prijevara; postupke u vezi sa suradnjom i pomoći između kontrolnih tijela i organa, pravila za obavljanje provjera sukladnosti s tržišnim standardima, pravila o tijelima odgovornima za izvršavanje provjera, kao i o sadržaju, učestalosti i fazi stavljanja na tržite na koje se te provjere primjenjuju.

(98)

Provedbene ovlasti Komisije trebale bi također obuhvaćati: u kontekstu provjera povezanih s označivanjem izvornosti, zemljopisnog podrijetla i zaštićenih tradicionalnih izraza, komunikacije koje države članice trebaju dostaviti Komisiji; pravila o nadležnom tijelu odgovornom za provjeru sukladnosti sa specifikacijom proizvoda, uključujući slučajeve gdje je geografsko područje u trećoj zemlji, aktivnosti koje države članice trebaju provesti kako bi se spriječila nezakonita upotreba zaštićenih oznaka izvornosti, oznaka zemljopisnog podrijetla i zaštićenih tradicionalnih izraza, provjere i kontrole koje trebaju izvršiti države članice uključujući testiranje;

Trebale bi također obuhvaćati: pravila o izvršavanju provjera s ciljem provjeravanja usklađenosti s obvezama višestruke usklađenosti; detaljna postupovna i tehnička pravila o izračunu i primjeni administrativnih kazni za neispunjavanja obveza u vezi s višestrukom usklađenošću; pravila koja se odnose na priopćavanje informacija država članica Komisiji kako je navedeno u članku 104. te mjere za zaštitu primjene prava Unije ako postoji mogućnost da je ugroze iznimne monetarne prakse povezane s nacionalnom valutom.

(99)

Nadalje, provedbene ovlasti Komisije trebale bi obuhvaćati: niz pokazatelja specifičnih za nadzor i ocjenu ZPP-a, pravila o informacijama koje države članice moraju poslati Komisiji u svrhu nadzora i ocjenjivanja ZPP-a; pravila o obliku i vremenskom planu objave korisnika EFJP-a i EPFRR-a, jedinstvenu primjenu obavješćivanja korisnika da će se podaci o njima objaviti, suradnja između Komisije i država članica u kontekstu objavljivanja korisnika Fondova.

(100)

Za donošenje određenih provedbenih akata trebao bi se koristiti savjetodavni postupak. S obzirom na provedbene akte koji uključuju izračun iznosa od strane Komisije, savjetodavni postupak omogućuje Komisiji da u potpunosti preuzme odgovornost upravljanja proračunom te se usredotočuje na povećanje učinkovitosti, predvidivosti i brzine, uzimajući u obzir rokove i proračunske postupke. S obzirom na provedbene akte u okviru plaćanja državama članicama i operacije postupka poravnanja računa, savjetodavni postupak omogućuje Komisiji da u potpunosti preuzme odgovornost upravljanja proračunom i provjerava godišnja financijska izvješća nacionalnih agencija uz mogućnost prihvaćanja tih financijskih izvješća ili pak isključivanja rashoda iz financiranja Unije koji nisu u skladu s pravilima Unije. U drugim slučajevima proučavanje postupka treba koristiti za donošenje provedbenih akata.

(101)

Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje provedbenih akata bez primjene Uredbe (EU) br. 182/2011 koji se odnose na utvrđivanje neto iznosa raspoloživog za rashode EFJP-a i provođenje dodatnih plaćanja ili odbitaka u kontekstu postupka za mjesečna plaćanja.

(102)

S obzirom da prijelaz sa sustava uredaba stavljenih izvan snage ovom Uredbom na sustav iz onih u ovoj Uredbi može prouzročiti porast praktičnih i posebnih poteškoća, trebalo bi predvidjeti da Komisija donese potrebne i opravdane mjere.

(103)

S obzirom na hitnost pripreme nesmetane provedbe predviđenih mjera, ova bi Uredba trebala stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

(104)

Budući da razdoblje programiranja za programe ruralnog razvoja koji se financiraju na temelju ove Uredbe teče od 1. siječnja 2014., ova bi se Uredba trebala primjenjivati od tog dana. Međutim, budući da poljoprivredna financijska godina pokriva rashode plaćene i prihode primljene i unesene u račune proračuna Fondova od strane agencija za plaćanja u pogledu financijske godine „N” koja počinje 16. listopada godine „N-1” i završava 15. listopada godine „N”, odredbe koje se odnose na akreditiranje i povlačenje akreditacije agencija za plaćanja i koordiniranja tijela i relevantnih ovlasti Komisije, na financijsko upravljanje Fondovima kao što su proračunske gornje granice u poljoprivrednom sektoru, financijska disciplina i namjena prihodâ trebalo bi primjenjivati od ranijeg datuma koji odgovara početku financijske godine 2014., tj. 16. listopada 2013. Iz istog razloga odredbe koje se tiču postupka za mjesečna plaćanja Komisije državama članicama i usklađenost agencija za plaćanja s rokovima plaćanja trebali bi se primjenjivati na rashode ostvarene od početka financijske godine 2014. (tj. od 16. listopada 2013.).

(105)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka koji je donio mišljenje (28).

(106)

Budući da ciljeve ove Uredbe države članice ne mogu ostvariti u dostatnoj mjeri zbog njezine veze s drugim instrumentima ZPP-a i zbog ograničenja financijskih sredstava država članica u proširenoj Uniji, već se može radi višegodišnjeg jamstva financiranja Unije i usmjeravanjem na njezine prioritete bolje ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je utvrđeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je navedeno u spomenutom članku, ova Uredba ne prekoračuje okvire koji su neophodni za postizanje navedenih ciljeva,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

GLAVA I.

PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Područje primjene

Ovom se Uredbom utvrđuju pravila o:

(a)

financiranju rashoda u okviru zajedničke poljoprivredne politike (ZPP), uključujući rashode u ruralnom razvoju;

(b)

sustavu za savjetovanje poljoprivrednika;

(c)

sustavima upravljanja i kontrole koje moraju uspostaviti države članice;

(d)

sustavu višestruke sukladnosti;

(e)

poravnanju računa.

Članak 2.

Izrazi korišteni u ovoj Uredbi

1.   Za potrebe ove Uredbe:

(a)

„poljoprivrednik”, „poljoprivredna djelatnost” i „poljoprivredna površina” znači poljoprivrednik, poljoprivredna djelatnost i poljoprivredna površina u smislu članka 4. Uredbe (EU) 1307/2013;

(b)

„poljoprivredna aktivnost” znači poljoprivredna aktivnost u smislu članka 4. Uredbe (EU) 1307/2013;

(c)

„poljoprivredno područje” znači poljoprivredno područje u smislu članka 4. Uredbe (EU) 1307/2013;

(d)

„poljoprivredno imanje” znači poljoprivredno imanje u smislu članka 4. Uredbe (EU) 1307/2013, osim za potrebe članka 91. stavka 3.;

(e)

„izravna plaćanja” znači izravna plaćanja u smislu članka 1. Uredbe (EU) 1307/2013;

(f)

„sektorsko poljoprivredno zakonodavstvo” znači svi primjenjivi akti doneseni u okviru ZPP-a na temelju članka 43. UFEU-a, kao i, prema potrebi, svi delegirani ili provedbeni akti doneseni na temelju takvih akata, i dio II. Uredbe (EU) br. 1303/2013 ako se primjenjuje na EPFRR;

(g)

„nepravilnost” znači nepravilnost u smislu članka 1. stavka 2. Uredbe (EZ, Euratom) br. 2988/95.

2.   Za potrebe financiranja i praćenja ZPP-a te upravljanja njime „viša sila” i „izvanredne okolnosti” mogu, posebice, biti priznate u sljedećim slučajevima:

(a)

smrt korisnika;

(b)

dugoročnu profesionalnu nesposobnost korisnika;

(c)

ozbiljnu prirodnu katastrofu koja uvelike utječe na poljoprivredno imanje;

(d)

slučajno uništenje stočne nastambe na poljoprivrednom imanju;

(e)

epizootska ili biljna bolest koja utječe na dio ili svu stoku ili usjeve korisnika;

(f)

izvlaštenje cijelog ili velikog dijela poljoprivrednog imanja ako se to izvlaštenje nije moglo predvidjeti na dan podnošenja zahtjeva.

GLAVA II.

OPĆE ODREDBE O POLJOPRIVREDNIM FONDOVIMA

POGLAVLJE I.

Poljoprivredni fondovi

Članak 3.

Fondovi za financiranje poljoprivrednih rashoda

1.   U svrhu ostvarivanja ciljeva ZPP-a utvrđenih UFEU-om, financiranje različitih mjera koje pripadaju u tu politiku, uključujući ruralni razvoj, izvršava:

(a)

Europski fond za jamstva u poljoprivredi (EFJP);

(b)

Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR).

2.   EFJP i EPFRR („Fondovi”) potpadaju u opći proračun Europske unije (proračun Unije).

Članak 4.

Rashodi EFJP-a

1.   EFJP se provodi u kontekstu zajedničkog upravljanja između država članica i Unije. Iz njega se financiraju sljedeći rashodi koji su ostvareni u skladu s pravom Unije:

(a)

mjere za reguliranje ili potporu poljoprivrednih tržišta;

(b)

izravna plaćanja poljoprivrednicima u okviru ZPP-a;

(c)

financijski doprinos Unije u mjerama informiranja i promidžbe za poljoprivredne proizvode na unutarnjem tržištu Unije i u trećim zemljama koje poduzimaju države članice na temelju programa koje odabere Komisija, osim onih iz članka 5.

(d)

financijski doprinos Unije za program voća i povrća u školama, kako je navedeno u članku 23. Uredbe (EU) br. 1308/2013 i za mjere povezane s bolestima životinja te gubitkom povjerenja potrošača kako je navedeno u članku 155. te Uredbe.

2.   EFJP financira sljedeće rashode na izravan način i u skladu s pravom Unije:

(a)

promidžbu poljoprivrednih proizvoda, koju izravno provodi Komisija ili koja se odvija putem međunarodnih organizacija;

(b)

mjere poduzete u skladu s pravom Unije s ciljem očuvanja, karakterizacije, sakupljanja i uporabe genetskih resursa u poljoprivredi;

(c)

uspostavu i održavanje informatičkih sustava za poljoprivredno računovodstvo;

(d)

sustave istraživanja u poljoprivredi, uključujući istraživanja o strukturi poljoprivrednih gospodarstava.

Članak 5.

Rashodi EPFRR-a

EPFRR se provodi uz zajedničko upravljanje između država članica i Unije. Iz njega se financiraju financijski doprinosi Unije za programe ruralnog razvoja koji se provode u skladu s pravom Unije u okviru potpore ruralnog razvoja.

Članak 6.

Ostali rashodi, uključujući tehničku pomoć

Fondovi mogu svaki financirati,, na izravan način, na inicijativu Komisije i/ili u njezino ime, pripremne aktivnosti, aktivnosti praćenja te aktivnosti administrativne i tehničke potpore, kao i evaluaciju, reviziju i inspekcijske mjere potrebne za provedbu ZPP-a. Te mjere posebice uključuju:

(a)

mjere potrebne za analizu, upravljanje, nadzor, razmjenu informacija i provedbu ZPP-a, kao i mjere koje se odnose na provedbu sustava kontrole te tehničku i administrativnu pomoć;

(b)

nabavu satelitskih snimaka od strane Komisije koje su potrebne za provjere u skladu s člankom 21.;

(c)

mjere koje poduzima Komisija putem daljinskog istraživanja zahtjeva koji se koriste u nadzoru poljoprivrednih resursa u skladu s člankom 22.;

(d)

mjere potrebne za održavanje te razvoj metoda i tehničkih sredstava za informiranje, međusobno povezivanje, nadzor i kontrolu financijskog upravljanja sredstvima za financiranje ZPP-a;

(e)

pružanje informacija o ZPP-u u skladu s člankom 45.;

(f)

studije o ZPP-u i evaluacije mjera koje se financiraju iz Fondova, uključujući unapređenje metoda evaluacije i razmjenu informacija o relevantnim praksama u sklopu ZPP-a;

(g)

kad je potrebno, uspostavu izvršnih agencija koje su utemeljene u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 58/2003 (29), koja djeluju u vezi sa ZPP-om;

(h)

mjere koje se odnose na širenje informacija, jačanje javne svijesti, poticanje suradnje i razmjenu iskustava na razini Unije, koje su poduzete u kontekstu ruralnog razvoja, uključujući umrežavanje dotičnih sudionika;

(i)

mjere koje su nužne za razvoj, ubilježbu i zaštitu zaštitnih znakova u okviru politika kvalitete Unije te za zaštitu prava intelektualnog vlasništva koje stoji u vezi s njima, kao i nužni razvoj informacijske tehnologije (IT).

POGLAVLJE II.

Agencije za plaćanja i druga tijela

Članak 7.

Akreditacija i oduzimanje akreditacije agencijama za plaćanja i koordinacijskim tijelima

1.   Agencije za plaćanja su odjeli ili tijela država članica odgovorni za upravljanje i kontrolu rashoda iz članka 4. stavka 1. i članka 5.

Uz izuzetak plaćanja, provođenje ovih zadaća moguće je delegirati.

2.   Države članice akreditiraju kao agencije za plaćanja odjele ili tijela koji imaju upravnu organizaciju i sustav unutarnje kontrole koji osiguravaju dostatno jamstvo da su plaćanja zakonita i redovita i da se ispravno obračunavaju. U tu svrhu, agencije za plaćanja moraju zadovoljavati minimalne uvjete za akreditaciju s obzirom na unutarnje okruženje, kontrolne aktivnosti, informiranje i komuniciranje te nadzor koje propisuje Komisija u skladu s člankom 8. stavkom 1. točkom (a).

Svaka država članica, uzimajući u obzir svoje ustavne odredbe, ograničava broj akreditiranih agencija za plaćanja na najviše jednu na nacionalnoj razini ili, ako je primjenjivo, na jednu po regiji. Međutim, ako su agencije za plaćanja uspostavljene na regionalnoj razini, države članice ili akreditiraju agenciju za plaćanja na nacionalnoj razini za programe potpore kojima se zbog njihovog karaktera mora upravljati na nacionalnoj razini ili dodjeljuju upravljanje tim programima svojim regionalnim agencijama za plaćanja.

Odstupajući od drugog podstavka, države članice mogu zadržati određene agencije za plaćanja koje su akreditirane prije 20 prosinca 2013.

Prije kraja 2016., Komisija predstavlja izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o radu sustava agencija za plaćanja u Uniji, popraćeno, prema potrebi, zakonodavnim prijedlozima.

3.   Do 15. veljače godine koja slijedi dotičnu financijsku godinu odgovorna osoba akreditirane agencije za plaćanja sastavlja:

(a)

godišnja financijska izvješća za rashode ostvarene provedbom zadataka povjerenih njihovim akreditiranim agencijama za plaćanja uz potrebne podatke koji se odnose na njihovo poravnanje sukladno članku 51.;

(b)

izjavu o upravljanju što se tiče cjelovitosti, točnosti i istinitosti financijskih izvješća i pravilnog funkcioniranja sustava unutarnje kontrole temeljenu na objektivnim kriterijima, te o zakonitosti i pravilnosti predmetnih transakcija;

(c)

godišnji sažetak završnih revizorskih izvješća i provedenih kontrola, uključujući analizu prirode i opsega pogrešaka i nedostataka utvrđenih u sustavima, kao i korektivne mjere koje treba provesti ili su planirane.

Rok od 15. veljače Komisija može u iznimnim slučajevima produljiti najkasnije do 1. ožujka, nakon obavijesti dotične države članice.

4.   Ako je akreditirano više agencija za plaćanja, država članica određuje javno tijelo, („koordinacijsko tijelo”), kojemu povjerava sljedeće zadaće:

(a)

prikupljanje podataka koji se stavljaju Komisiji na raspolaganje i slanje tih podataka Komisiji;

(b)

poduzimanje ili koordiniranje, ovisno o slučaju, mjera u cilju uklanjanja svih nedostataka općeg karaktera i obavješćivanje Komisije o bilo kakvim daljnjim mjerama;

(c)

da potiče i, gdje je to moguće, osigura usklađenu primjenu pravila Unije.

U pogledu obrade financijskih podataka iz prvog podstavka točke (a), koordinacijsko je tijelo podložno posebnoj akreditaciji država članica.

5.   Ako akreditirana agencija za plaćanja ne ispunjava ili više ne ispunjava jedan ili više uvjeta za akreditaciju iz stavka 2., država članica, postupajući na vlastitu inicijativu ili na zahtjev Komisije, oduzima tu akreditaciju osim ako agencija za plaćanja provede potrebne promjene u razdoblju koje se određuje ovisno o ozbiljnosti problema.

6.   Agencije za plaćanja moraju upravljati i osigurati kontrolu operacija koje su povezane s javnom intervencijom za koje su odgovorne i moraju zadržati sveukupnu odgovornost u tom području.

Članak 8.

Ovlasti Komisije

1.   Kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje sustava iz članka 7., Komisija je ovlaštena za usvajanje delegiranih akata u skladu s člankom 111. vezano uz:

(a)

minimalne uvjete za akreditaciju agencija za plaćanja i koordinacijskih tijela, kako je navedeno u članku 7. stavku 2. odnosno u članku 7. stavku 4.;

(b)

obveze agencija za plaćanja što se tiče javne intervencije, kao i pravila o sadržaju njihovih obveza vezano uz upravljanje i kontrolu.

2.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju pravila o:

(a)

postupcima izdavanja, povlačenja i preispitivanja akreditacije agencija za plaćanja i koordinacijskih tijela, kao i nadzoru akreditacije agencija za plaćanja;

(b)

radu i provjerama na kojima se temelji izjava o upravljanju agencija za plaćanja;

(c)

djelovanju koordinacijskog tijela i priopćenju podataka Komisiji sukladno članku 7. stavku 4.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja sukladno članku 116. stavku 3.

Članak 9.

Tijela za ovjeravanje

1.   Tijelo za ovjeravanje je javno ili privatno revizorsko tijelo koje određuje država članica. Kada se radi o privatnom revizorskom tijelu, a zakoni Unije ili nacionalni zakoni tako nalažu, njega bira država članica putem javnog natječaja. Ono daje mišljenje, sastavljeno u skladu s međunarodno priznatim revizorskim standardima, o cjelovitosti, točnosti i istinitosti godišnjih financijskih izvješća agencije za plaćanja, pravilnom funkcioniranju njezinog sustava unutarnje kontrole i o zakonitosti i pravilnosti rashoda za koje je od Komisije zatražen povrat troškova. U tom se mišljenju također navodi jesu li ispitivanjem ustanovljene dvojbe o tvrdnjama iz izjave o upravljanju.

U svom je djelovanju neovisno o agenciji za plaćanja i o relevantnom koordinacijskom tijelu, kao i o tijelu koje je akreditiralo to agenciju, te ima potrebnu tehničku stručnost.

2.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju pravila o zadaćama tijela za ovjeravanje, uključujući provjere, i o certifikatima i izvješćima, zajedno s popratnim dokumentima, koje ta tijela moraju izraditi. Uzimajući u obzir potrebu za najvećom mogućom učinkovitošću provjere transakcija i stručne revizijske prosudbe, s obzirom na integrirani pristup, provedbeni akti također određuju:

(a)

revizijska načela na kojima se temelje mišljenja tijela za ovjeravanje, uključujući procjenu rizika, unutarnjih kontrola i potrebne razine revizijskih dokaza;

(b)

revizijske metode koje trebaju koristiti tijela za ovjeravanje, uzimajući u obzir međunarodne standarde za reviziju, pri donošenju svojeg mišljenja, uključujući, prema potrebi, upotrebu jedinstvenog integriranog uzorka za svaku populaciju i, po potrebi, mogućnost praćenja provjera na licu mjesta koje provode agencije za plaćanja.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja sukladno članku 116. stavku 3.

Članak 10.

Valjanost plaćanja koja obavljaju agencije za plaćanja

Rashodi iz članka 4. stavka 1. i članka 5. mogu se financirati sredstvima Unije samo ako su ih ostvarile akreditirane agencije za plaćanja.

Članak 11.

Plaćanje korisnicima u cijelosti

Osim ako je drugačije navedeno u pravu Unije, plaćanja koja se odnose na financiranja utvrđena ovom Uredbom korisnicima se plaćaju u cijelosti.

GLAVA III.

SUSTAV ZA SAVJETOVANJE POLJOPRIVREDNIKA

Članak 12.

Načelo i područje primjene

1.   Države članice uspostavljaju sustav savjetovanja korisnika o upravljanju zemljištem i upravljanju poljoprivrednim gospodarstvom („sustav za savjetovanje poljoprivrednika”). Sustavom za savjetovanje poljoprivrednika upravljaju određena javna tijela i/ili odabrana privatna tijela.

2.   Sustav za savjetovanje poljoprivrednika obuhvaća barem sljedeće:

(a)

obveze na razini poljoprivrednog gospodarstva koje proizlaze iz propisanih zahtjeva o upravljanju i standarda dobrog poljoprivrednog i okolišnog stanja za zemljište kako je utvrđeno u glavi VI. poglavlju I.;

(b)

poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš kako je utvrđeno u glavi III. poglavlju 3. Uredbe (EU) br. 1307/2013 i održavanje poljoprivrednih površina kako stoji u članku 4. stavku 1. točki (c) Uredbe (EU) br. 1307/2013;

(c)

mjere na razini poljoprivrednog gospodarstva predviđene u programima ruralnog razvoja za modernizaciju, razvijanje konkurentnosti, sektorsku integraciju, inovacije i tržišnu orijentaciju, kao i za poticanje poduzetništva;

(d)

zahtjevi na razini korisnika, kako ih utvrđuju države članice za provedbu članka 11. stavka 3. Direktive 2000/60/EZ

(e)

zahtjevi na razini korisnika, kako ih utvrđuju države članice za provedbu članka 55. Uredbe (EZ) br. 1107/2009, a posebno zahtjevi iz članka 14. Direktive 2009/128/EZ

3.   Sustav za savjetovanje poljoprivrednika isto tako može obuhvaćati:

(a)

promicanje prenamjena poljoprivrednih gospodarstava i diversifikaciju njihove gospodarske aktivnosti;

(b)

upravljanje rizicima i uvođenje odgovarajućih preventivnih mjera za rješavanje elementarnih nepogoda, prirodnih katastrofa i bolesti životinja i bilja

(c)

minimalne zahtjeve utvrđene nacionalnim pravom sukladno članku 28. stavku 3. i članku 29. stavku 2. Uredbe (EU) br. 1305/2013;

(d)

informacije vezane uz ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu tim promjenama, bioraznolikost i zaštitu vode kako je navedeno u prilogu I. ovoj Uredbi.

Članak 13.

Posebni zahtjevi koji se odnose na sustav za savjetovanje poljoprivrednika

1.   Države članice moraju osigurati da savjetnici koji rade u sustavu za savjetovanje poljoprivrednika budu prikladno kvalificirani i redovito osposobljavani.

2.   Države članice osiguravaju odvajanje savjetovanja od kontrole. U tom pogledu i ne dovodeći u pitanje nacionalno pravo koje se odnosi na javni pristup dokumentima, države članice osiguravaju da odabrana i imenovana tijela kako su navedena u članku 12. stavku 1. ne otkrivaju osobne ili pojedinačne informacije i podatke koje saznaju tijekom svoje savjetodavne aktivnosti drugim osobama, osim korisniku koji upravlja dotičnim poljoprivrednim imanjem, uz izuzeće bilo koje nepravilnosti ili povrede koja se otkrije za vrijeme njihove aktivnosti, za koje vrijedi obveza, određena u pravu Unije ili u nacionalnom pravu, obavješćivanja javnih tijela, naročito u slučaju kaznenog djela.

3.   Dotično nacionalno tijelo osigurava, ponajprije elektroničkim putem, potencijalnim korisnicima odgovarajući popis odabranih i imenovanih tijela iz članka 12. stavka 1.

Članak 14.

Pristup sustavu za savjetovanje poljoprivrednika

Korisnici i poljoprivrednici koji ne dobivaju potporu u okviru ZPP-a mogu se koristiti sustavom za savjetovanje poljoprivrednika na dobrovoljnoj osnovi.

Ne dovodeći u pitanje članak 99. stavak 2. četvrti podstavak, države članice mogu odrediti, u skladu s objektivnim kriterijima, kategorije korisnika koji imaju prednost pristupa sustavu za savjetovanje poljoprivrednika, uključujući mreže koje posluju s ograničenim resursima u smislu članaka 53., 55. i 56. Uredbe (EU) br. 1305/2013.

U takvim slučajevima, države članice moraju osigurati da prednost imaju oni poljoprivrednici kojima je najmanje dostupan pristup bilo kojem drugom sustavu za savjetovanje, osim sustavu za savjetovanje poljoprivrednika.

Sustav za savjetovanje poljoprivrednika jamči korisnicima pristup savjetima koji se odnose na specifičnu situaciju njihovog poljoprivrednog imanja.

Članak 15.

Ovlasti Komisije

Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju pravila o jedinstvenoj provedbi sustava za savjetovanje poljoprivrednika kako bi taj sustav postao u potpunosti funkcionalan.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja sukladno članku 116. stavku 3.

GLAVA IV.

FINANCIJSKO UPRAVLJANJE FONDOVIMA

POGLAVLJE I.

EFJP

Odjeljak 1.

Financiranje rashoda

Članak 16.

Proračunska gornja granica

1.   Godišnja gornja granica za rashode EFJP-a utvrđuje se najvišim iznosom koji je za njega postavljen u okviru Uredbe (EZ, Euratom) br. 1311/2013.

2.   U slučaju da pravo Unije predviđa iznose koje treba oduzeti ili dodati iznosima iz stavka 1., Komisija donosi provedbene akte bez primjene postupka iz članka 116.,kojima se utvrđuje neto iznos raspoloživ za rashode EFJP na temelju podataka iz prava Unije.

Članak 17.

Mjesečna plaćanja

1.   Komisija državama članicama stavlja na raspolaganje odobrena sredstva potrebna za financiranje rashoda iz članka 4. stavka 1. u obliku mjesečnih plaćanja, na temelju rashoda koji su ostvarile akreditirane agencije za plaćanja u referentnom razdoblju.

2.   Do izvršenja mjesečnih plaćanja Komisije, države članice mobiliziraju resurse potrebne za rashode u skladu s potrebama svojih akreditiranih agencija za plaćanja.

Članak 18.

Postupak za mjesečna plaćanja

1.   Ne dovodeći u pitanje primjenu članaka 51. i 52., Komisija izvršava mjesečna plaćanja za rashod koji su ostvarile akreditirane agencije za plaćanja u referentnom mjesecu.

2.   Mjesečna plaćanja izvršavaju se svakoj državi članici najkasnije trećeg radnog dana drugog mjeseca nakon mjeseca u kojem su rashodi ostvareni. Rashodi koje su države članice ostvarile između 1. i 15. listopada računaju se kao da su učinjeni u mjesecu listopadu. Rashodi ostvareni između 16. i 31. listopada računaju se kao da su učinjeni u mjesecu studenom.

3.   Komisija donosi provedbene akte kojima se određuju mjesečna plaćanja koja ona izvršava na temelju izjave država članica o rashodima i podacima dostavljenim u skladu s člankom 102. stavkom 1., uzimajući u obzir smanjenja ili suspenzije primijenjene na temelju članka 41. ili bilo kakve druge ispravke. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom sukladno članku 116. stavku 2.

4.   Komisija može donijeti provedbene akte bez primjene postupka iz članka 116., određujući dodatna plaćanja ili odbitke. U takvim se slučajevima obavješćuje odbor iz članka 116. stavka 1., na njegovom sljedećem sastanku.

Članak 19.

Administrativni i kadrovski troškovi

Fond ne snosi rashode za administrativne i kadrovske troškove ostvarene od strane država članica i korisnika potpore EFJP-a.

Članak 20.

Rashodi javnih intervencija

1.   Kada u okviru zajedničke organizacije tržišta nije utvrđen iznos po jedinici, s obzirom na javnu intervenciju, EFJP financira dotičnu mjeru na temelju jedinstvenih standardnih iznosa na području cijele Unije, osobito za sredstva podrijetlom iz država članica, za otkup proizvoda za potrebe skladištenja i financiranje izdataka vezanih uz operacije skladištenja i prema potrebi, prerade intervencijskih proizvoda.

2.   Kako bi se osiguralo financiranje rashoda javnih intervencija od strane EFJP-a, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata sukladno članku 115. s obzirom na:

(a)

vrstu prihvatljivih mjera za financiranje od strane Unije i uvjete nadoknade;

(b)

uvjete prihvatljivosti i metode izračuna na temelju stvarno proučenih podataka od strane agencija za plaćanja ili na temelju paušalnog iznosa koji utvrđuje Komisija, ili na temelju paušalnog ili nepaušalnog iznosa koji proizlazi iz sektorskog poljoprivrednog zakonodavstva.

3.   Kako bi se osiguralo pravilno upravljanje odobrenim sredstvima za EFJP u proračunu Unije, Komisija ima ovlasti donijeti delegirane akte u skladu s člankom 115. kojima se utvrđuju pravila o vrednovanju aktivnosti u vezi s javnom intervencijom, mjerama koje treba poduzeti u slučaju gubitka ili pogoršanja proizvoda u okviru javne intervencije te o određivanju iznosa za financiranje.

4.   Komisija donosi provedbene akte kojima određuje iznose navedene u stavku 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom sukladno članku 116. stavku 2.

Članak 21.

Nabava satelitskih snimaka

Komisija i države članice moraju odobriti popis satelitskih snimaka koji se traži za provjere u skladu sa specifikacijama svake države članice.

Komisija bez naknade dostavlja te satelitske snimke kontrolnim tijelima ili dobavljačima usluga ovlaštenima od strane ovih tijela da ih predstavljaju.

Komisija i dalje ostaje vlasnik satelitskih snimaka te ih vraća po završenom poslu. Isto tako može omogućiti da se posao obavi poboljšanim tehnikama i radnim metodama u vezi s inspekcijom poljoprivrednih površina uz daljinsko istraživanje.

Članak 22.

Nadzor poljoprivrednih resursa

Mjere koje se financiraju sukladno članku 6. točki (c) imaju za cilj Komisiji pružiti sredstva za:

(a)

upravljanje poljoprivrednim tržištima Unije u općem kontekstu;

(b)

osiguravanje agroekonomskog i agrookolišnog praćenja poljoprivrednog zemljišta, uključujući agrošumarstvo i praćenje stanja usjeva kako bi se omogućila provedba procjene posebice kad se radi o prinosima i poljoprivrednoj proizvodnji;

(c)

zajednički pristup tim procjenama u međunarodnom kontekstu, poput inicijativa koje koordiniraju Ujedinjeni narodi ili druge međunarodne agencije;

(d)

doprinos transparentnosti svjetskih tržišta; te

(e)

osiguranje tehnološkog praćenja agrometeorološkog sustava.

Mjere koje se financiraju sukladno članku 6. točki (c) odnose se na prikupljanje ili otkup podataka potrebnih za provedbu i nadzor ZPP-a, uključujući satelitske podatke i meteorološke podatke, stvaranje infrastrukture prostornih podataka i web-mjesta, provedbe posebnih studija o klimatskim uvjetima, daljinsko očitavanje koje se koristi kako bi se pomoglo u praćenju zdravlja tla i unapređenje agrometeoroloških i ekonometrijskih modela. Prema potrebi ove mjere treba provoditi u suradnji s nacionalnim laboratorijima i tijelima.

Članak 23.

Provedbene ovlasti

Komisija može donijeti provedbene akte kojima određuje:

(a)

pravila koja se odnose na financiranje sukladno članku 6. točkama (b) i (c),

(b)

postupak u okviru kojeg mjere iz članaka 21. i 22. treba provesti u svrhu ostvarenja predviđenih ciljeva,

(c)

okvir kojim se uređuje nabava, unapređenje i korištenje satelitskih slika i meteoroloških podataka te na primjenjive rokove.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja sukladno članku 116. stavku 3.

Odjeljak 2.

Proračunska disciplina

Članak 24.

Poštovanje gornje granice

1.   Tijekom proračunskog postupka i provedbe proračuna, odobrena sredstva za rashode EFJP-a ne smiju prekoračiti iznos iz članka 16.

Svi zakonski instrumenti koje predloži Komisija ili koje donesu Europski parlament i Vijeće, Vijeće ili Komisija, a koji utječu na proračun EFJP-a, moraju biti u skladu s iznosom iz članka 16.

2.   Kada pravo Unije određuje financijsku gornju granicu za poljoprivredne rashode države članice u eurima, takvi se iznosi nadoknađuju podložno toj gornjoj granici u eurima, a ako se primjenjuje članak 41., uz sve potrebne prilagodbe.

3.   Nacionalne gornje granice za izravna plaćanja iz članka 7. Uredbe (EU) br. 1307/2013, ispravljene za prilagodbe utvrđene u članku 26. ove Uredbe, smatraju se financijskom gornjom granicom u eurima.

Članak 25.

Pričuve za krize u poljoprivrednom sektoru

Pričuva namijenjena za pružanje dodatne potpore za poljoprivredni sektor u slučaju većih kriza koje utječu na poljoprivrednu proizvodnju ili distribuciju („pričuva za krize u sektoru poljoprivrede”) uspostavlja se primjenom, početkom svake godine, smanjenja izravnih plaćanja pomoću mehanizma financijske discipline iz članka 26.

Ukupan iznos pričuve je 2 800 milijuna eura u jednakim godišnjim obrocima od 400 milijuna eura (po cijenama iz 2011.) za razdoblje od 2014. do 2020. i uključen je u naslov 2. Višegodišnjeg financijskog okvira iz Priloga Uredbi (EZ, Euratom) br. 1311/2013.

Članak 26.

Financijska disciplina

1.   S ciljem da se osigura poštovanje gornjih godišnjih granica utvrđenih u Uredbi (EZ, Euratom) br. 1311/2013 za financiranje rashoda povezanih s tržištem i izravna plaćanja, utvrđuje se stopa prilagodbe za izravna plaćanja ako predviđanja za financiranje mjera financiranih u okviru podograničenja za određenu financijsku godinu ukazuju na prekoračenje primjenjivih godišnjih gornjih granica.

2.   Komisija podnosi prijedlog o stopi prilagodbe Europskom parlamentu i Vijeću najkasnije do 31. ožujka kalendarske godine za koju se primjenjuju prilagodbe iz stavka 1.

3.   Ako do 30. lipnja bilo koje godine Europski parlament i Vijeće ne utvrde stopu prilagodbe, Komisija donosi provedbene akte kojima određuje stopu prilagodbe i o tome odmah izvještava Europski parlament i Vijeće. Takvi se provedbeni akti donosi u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 116. stavka 2.

4.   Na temelju novih podataka koje posjeduje,Komisija može do 1. prosinca donijeti provedbene akte kojima se podešava stopa prilagodbe utvrđena u skladu sa stavcima 2. ili 3. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom sukladno članku 116. stavku 2.

5.   Odstupajući od članka 169. stavka 3. četvrtog podstavka Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, države članice vraćaju odobrena sredstva prenesena u skladu s člankom 169. stavkom 3. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 krajnjim korisnicima koji u financijskoj godini na koju se odobrena sredstva prenose podliježu stopi prilagodbe.

Nadoknada iz prvog podstavka primjenjuje se isključivo na krajnje korisnike u državama članicama u kojima se financijska disciplina primjenjuje prethodne financijske godine.

6.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima određuje uvjete koji se primjenjuju na odobrena sredstva prenesena u skladu s člankom 169. stavkom 3. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 u svrhu financiranja rashoda utvrđenih u članku 4. stavku 1. točki (b) ove Uredbe. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom sukladno članku 116. stavku 2.

7.   Kod primjene ovog članka, iznos za pričuve za krize u sektoru poljoprivrede iz članka 25. mora biti uključen u određivanje stope prilagodbe. Svaki iznos koji nije dostupan za krizne mjere do kraja financijske godine isplaćuje se u skladu sa stavkom 5. ovog članka.

Članak 27.

Postupak proračunske discipline

1.   Komisija zajedno s nacrtom proračuna za financijsku godinu N predstavlja Europskom parlamentu i Vijeću svoje prognoze za financijske godine N–1, N i N + 1.

2.   Ako se prilikom sastavljanja nacrta proračuna za financijsku godinu N pokaže da postoji rizik da će iznos utvrđen u članku 16. financijske godine N biti prekoračen, Komisija Europskom parlamentu i Vijeću ili Vijeću predlaže mjere nužne za osiguranje usklađenosti s tim iznosom.

3.   Ako Komisija u bilo kojem trenutku smatra da postoji opasnost od prekoračenja iznosa iz članka 16. i da ne može poduzeti odgovarajuće mjere za ispravljanje stanja u okviru svojih ovlasti, Vijeću predlaže druge mjere za osiguranje usklađenosti s tim iznosom. Te mjere donosi Vijeće ako je pravna osnova relevantnih mjera članak 43. stavak 3. UFEU-a ili Europski parlament i Vijeće ako je pravna osnova relevantnih mjera članak 43. stavak 2. UFEU-a.

4.   Ako zahtjevi država članica za nadoknade na kraju financijske godine N prekoračuju ili bi mogli prekoračiti iznos utvrđen u članku 16. Komisija:

(a)

razmatra zahtjeve država članica u razmjeru s raspoloživim proračunom i u okviru takvog proračuna te donosi provedbene akte kojima privremeno utvrđuje iznos plaćanja za dotični mjesec;

(b)

najkasnije do 28. veljače financijske godine N + 1, određuje stanje u svakoj državi članici s obzirom na financiranje Unije za financijsku godinu N;

(c)

donosi provedbene akte kojima se određuje konačni iznos financiranja Unije i njegova raspodjelu na države članice na temelju jedinstvene stope financiranja Unije, u okviru raspoloživog proračuna za mjesečna plaćanja;

(d)

provodi najkasnije u trenutku izvršenja mjesečnih plaćanja za ožujak godine N + 1,bilo kakvu kompenzaciju koju treba provesti s obzirom na države članice.

Provedbeni akti predviđeni u prvom podstavku točkama (a) i (c) donose se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 116. stavka 2.

Članak 28.

Sustav ranog upozoravanja i praćenja

Kako bi osigurala da proračunska gornja granica iz članka 16. ne bude prekoračena, Komisija provodi mjesečni sustav ranog upozoravanja i nadzora za rashode EFJP-a.

U tu svrhu, Komisija početkom svake financijske godine utvrđuje profile mjesečnih rashoda koji se, prema potrebi, temelje na prosječnim mjesečnim rashodima tijekom prethodne tri godine.

Komisija Europskom parlamentu i Vijeću periodično podnosi izvješće s pregledom razvoja rashoda ostvarenih u vezi s profilima te procjenom predvidive provedbe za tekuću financijsku godinu.

Članak 29.

Referentni tečaj

1.   Prilikom usvajanja nacrta proračuna ili dokumenta o izmjeni nacrta proračuna koji se odnosi na poljoprivredne rashode, Komisija za projekcije proračuna EFJP-a koristi prosječni tečaj između eura i američkog dolara zabilježen na tržištu tijekom posljednjeg tromjesečja koje završava najmanje 20 dana prije nego što Komisija donese dokument o proračunu.

2.   Prilikom donošenja nacrta kojim se mijenja i dopunjuje proračun ili dokumenta o njegovoj izmjeni, Komisija, ako se ti dokumenti odnose na odobrena sredstva u vezi s mjerama iz članka 4. stavka 1. točke (a), primjenjuje:

(a)

prosječni tečaj između eura i američkog dolara stvarno zabilježen na tržištu od 1. kolovoza prethodne financijske godine do kraja posljednjeg tromjesečja koje završava najmanje 20 dana prije nego što Komisija usvoji dokument o proračunu, a najkasnije 31. srpnja tekuće financijske godine, i

(b)

prosječni tečaj stvarno zabilježen tijekom posljednjeg tromjesečja koje završava najmanje 20 dana prije nego što Komisija usvoji dokument o proračunu, kao prognozu za preostali dio financijske godine.

POGLAVLJE II.

EPFRR

Odjeljak 1.

Opće odredbe za efprr

Članak 30.

Nema dvostrukog korištenja sredstava

Rashodi koji se financiranju u okviru EPFRR-a ne podliježu bilo kakvom drugom financiranju iz proračuna Unije.

Članak 31.

Odredbe koje se primjenjuju na sva plaćanja

1.   U skladu s člankom 77. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013, plaćanja koja vrši Komisija iz doprinosa EPFRR-a kako stoji u članku 5. ne prelaze proračunska izdvajanja.

Ta se plaćanja knjiže na najranije otvoreno proračunsko izdvajanje.

2.   Primjenjuje se članak 84. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

Odjeljak 2.

Financiranje programa ruralnog razvoja

Članak 32.

Financijski doprinos EPFRR-a

Financijski doprinos iz EPFRR-a za rashode programa ruralnog razvoja utvrđuje se za svaki program u okviru gornjih granica utvrđenih u pravu Unije o potpori EPFRR-a ruralnom razvoju.

Članak 33.

Proračunske obveze

Što se tiče proračunskih izdvajanja Unije za programe ruralnog razvoja, primjenjuje se članak 76. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

Odjeljak 3.

Financijski doprinos programa ruralnog razvoja

Članak 34.

Odredbe koje se primjenjuju na plaćanja za programe ruralnog razvoja

1.   Državama članicama odobravaju se sredstva za pokrivanje rashoda iz članka 5. u obliku predfinanciranja, privremenih plaćanja i plaćanja preostalog iznosa kako je opisano u ovom odjeljku.

2.   Kombinirani ukupni iznos predfinanciranja i plaćanja tijekom provedbe ne smije prekoračiti 95 % doprinosa EPFRR-a svakom programu ruralnog razvoja.

Kada se dostigne gornja granica od 95 %, države članice nastavljaju dostavljati zahtjeve za plaćanje Komisiji.

Članak 35.

Predfinanciranje

1.   Nakon odluke Komisije kojom se odobrava program ruralnog razvoja, Komisija plaća državi članici početni iznos predfinanciranja za cjelokupno programsko razdoblje. Taj početni iznos predfinanciranja mora se isplaćivati u obrocima kako slijedi:

(a)

u 2014.: 1 % iznosa potpore iz EPFRR-a za cjelokupno programsko razdoblje za program i 1,5 % iznosa potpore iz EPFRR-a za cjelokupno programsko razdoblje za program kada država članica prima financijsku pomoć od 2010., u skladu s člancima 122. i 143. UFEU-a, ili iz Europskog instrumenta za financijsku stabilnost (EFSF), ili prima financijsku pomoć na dan 31. prosinca 2013. u skladu s člancima 136. i 143. TFEU-a;

(b)

u 2015.: 1 % iznosa potpore iz EPFRR-a za cjelokupno programsko razdoblje za program i 1,5 % iznosa potpore iz EPFRR-a za cjelokupno programsko razdoblje za program kada država članica prima financijsku pomoć od 2010., u skladu s člancima 122. i 143. UFEU-a, ili iz EFSF-a, ili prima financijsku pomoć na dan 31. prosinca 2014. u skladu s člancima 136. i 143. UFEU-a;

(c)

u 2016.: 1 % iznosa potpore iz EPFRR-a za cjelokupno programsko razdoblje za program.

Ako je program ruralnog razvoja donesen 2015. godine ili kasnije, prvi obroci će se isplaćivati u godini takvog donošenja.

2.   Komisiji se vraća ukupni isplaćeni iznos predfinanciranja ako nisu nastali rashodi i ako nije dostavljena izjava o izdacima za program ruralnog razvoja u roku od 24 mjeseca od datuma kada je Komisija isplatila prvi obrok iznosa predfinanciranja.

3.   Kamate koje se ostvare u vezi s predfinanciranjem knjiže se na dotični program ruralnog razvoja i oduzimaju se od iznosa javnih rashoda navedenog u završnoj izjavi o rashodima.

4.   Ukupni iznos predfinanciranja poravnava se prije završetka programa ruralnog razvoja, u skladu s postupkom iz članka 51. ove Uredbe.

Članak 36.

Privremena plaćanja

1.   Privremena plaćanja izvršavaju se za svaki program ruralnog razvoja. Izračunavaju se primjenom stope sufinanciranja za svaku mjeru na nastale javne rashode koji se na tu mjeru odnose kako je navedeno u članku 59. Uredbe (EU) br. 1305/2013.

2.   Ovisno o raspoloživosti proračunskih sredstava, Komisija, uzimajući u obzir smanjenja i suspenzije primijenjene u skladu s člankom 41. izvršava privremena plaćanja u svrhu nadoknade nastalih rashoda akreditiranih agencija za plaćanja tijekom provedbe programa.

3.   Svako privremeno plaćanje Komisije podliježe usklađenju sa sljedećim zahtjevima:

(a)

slanjem izjave o rashodima s potpisom akreditirane agencije za plaćanja Komisiji, u skladu s člankom 102. stavkom 1. točkom (c);

(b)

neprekoračenjem ukupnog doprinosa EPFRR-a za svaku mjeru tijekom cjelokupnog trajanja dotičnog programa;

(c)

slanjem zadnjeg godišnjeg izvješća Komisiji o napretku u provedbi programa ruralnog razvoja.

4.   Ako jedan od zahtjeva iz stavka 3. nije ispunjen, Komisija o tome odmah obavješćuje akreditiranu agenciju za plaćanja i koordinacijsko tijelo, ako je imenovano. Ako se ne ispoštuje neki od zahtjeva iz stavka 3. točaka (a) ili (c), izjava o rashodima smatra se neprihvatljivom.

5.   Ne dovodeći u pitanje primjenu članaka 51. i 52., Komisija izvršava privremena plaćanja u roku od 45 dana od knjiženja izjave o rashodima za koju su ispunjeni zahtjevi iz stavka 3. ovog članka.

6.   Akreditirane agencije za plaćanja pripremaju prijelazne izjave o rashodima za programe ruralnog razvoja i šalju ih Komisiji izravno ili uz posredovanje koordinacijskog tijela, ako je imenovano, u roku koji određuje Komisija.

Komisija donosi provedbene akte kojima određuje rokove u kojima akreditirane agencije za plaćanja trebaju poslati te prijelazne izjave o rashodima. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 116. stavka 3.

Izjave o rashodima odnose se na rashode koje su imale akreditirane agencije za plaćanja u svakom od dotičnih razdoblja. Međutim, u slučajevima u kojima se rashodi iz članka 65. stavka 9. Uredbe (EU) br. 1303/2013 ne mogu prijaviti Komisiji tijekom dotičnog razdoblja zbog očekivanja odobrenja izmjene programa od strane Komisije, moguće ga je prijaviti u sljedećim razdobljima.

Prijelazne izjave o izdacima koje se odnose na rashode nastale od 16. listopada nadalje knjiže se u proračun sljedeće godine.

7.   Primjenjuje se članak 83. Uredbe (EZ) br. 1303/2013.

Članak 37.

Plaćanje preostalog iznosa i zaključenje programa

1.   Po primitku zadnjeg godišnjeg izvješća o napretku u provedbi programa ruralnog razvoja i ovisno o raspoloživosti proračunskih sredstava Komisija isplaćuje prestali iznos, na temelju važećeg financijskog plana, godišnjih financijskih izvješća za zadnju godinu provedbe dotičnog programa ruralnog razvoja i odgovarajuće odluke o poravnanju. Ova se izvješća dostavljaju Komisiji najkasnije 6 mjeseci nakon konačnog datuma za prihvatljivost rashoda sukladno članku 65. stavku 2. Uredbe (EU) br. 1303/2013 i obuhvaćaju rashode koje je agencija za plaćanja imala do posljednjeg datuma za prihvatljivost rashoda.

2.   Preostali se iznos plaća najkasnije u roku od šest mjeseci nakon što Komisija primi podatke i dokumente iz stavka 1. ovog članka, a zadnje je godišnje financijsko izvješće poravnato. Ne dovodeći u pitanje članak 38. stavak 5., Komisija u roku od šest mjeseci opoziva izdvojena sredstva preostala nakon plaćanja preostalog iznosa.

3.   Ako Komisija u vremenskom roku navedenom u stavku 1. ne zaprimi zadnje godišnje izvješće o napretku i dokumente potrebne za poravnanje računa zadnje godine izvođenja programa, obveza za preostali iznos automatski prestaje u skladu s člankom 38.

Članak 38.

Automatski opoziv programa ruralnog razvoja

1.   Komisija automatski opoziva dio proračunskog izdvajanja za program ruralnog razvoja koji nije iskorišten za predfinanciranje ili privremena plaćanja, ili za koji nije predočena izjava o rashodima koja ispunjava uvjete iz članka 36. stavka 3. u vezi s rashodima nastalima do 31. prosinca treće godine nakon godine proračunskog izdvajanja.

2.   Dio proračunskog izdvajanja koji je još uvijek raspoloživ posljednjeg dana za prihvatljivost rashoda u skladu s člankom 65. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1303/2013 za koje izjava o rashodima još nije predočena u roku od 6 mjeseci nakon tog datuma automatski se opoziva.

3.   U slučaju sudskog postupka ili upravne žalbe sa suspenzivnim učinkom, rok za automatski opoziv izdvojenih sredstava iz stavka 1. ili stavka 2. prekida se u pogledu iznosa za dotične operacije tijekom trajanja tog postupka ili te upravne žalbe ako Komisija primi obrazloženu obavijest države članice do 31. prosinca godine N + 3.

4.   Pri izračunu automatskog opoziva izdvojenih sredstava ne uzima se u obzir:

(a)

dio proračunskih izdvajanja za koja je predočena izjava o rashodima, ali čiju je nadoknadu Komisija smanjila ili suspendirala na dan 31. prosinca godine N + 3;

(b)

dio proračunskih izdvajanja koji agencija za plaćanja nije mogla isplatiti zbog više sile koja ozbiljno utječe na provedbu programa ruralnog razvoja. Nacionalna tijela koja se pozivaju na višu silu moraju dokazati njezine izravne posljedice na provedbu cijelog programa ili njegova dijela.

Država članica šalje Komisiji podatke o iznimkama u skladu s prvim podstavkom do 31. siječnja za iznose koje je prijavila do kraja prethodne godine.

5.   Komisija pravodobno obavješćuje države članice o postojanju opasnosti od automatskog opoziva izdvojenih sredstava. Obavješćuje ih o predmetnom iznosu koji proizlazi iz njezinih podataka. Države članice imaju rok od dva mjeseca od primitka ove informacije da se suglase s predmetnim iznosom ili iznesu primjedbe. Komisija provodi automatski opoziv izdvojenih sredstava najkasnije devet mjeseci nakon posljednjeg roka iz stavaka od 1. do 3.

6.   U slučaju automatskog opoziva izdvojenih sredstava, doprinos EPFRR-a u predmetnom programu ruralnog razvoja umanjuje se za iznos automatskog opoziva izdvojenih sredstava za dotičnu godinu. Država članica priprema revidirani plan financiranja u kojem je smanjeni iznos potpore razdijeljen na mjere koji Komisija treba odobriti. Ako to ne učini, Komisija razmjerno smanjuje iznose dodijeljene svakoj mjeri.

POGLAVLJE III.

Zajedničke odredbe

Članak 39.

Poljoprivredna financijska godina

Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe o izjavama o rashodima i prihodima koje se odnose na javnu intervenciju koju određuje Komisija sukladno članku 46. stavku 6. točki (a), poljoprivredna financijska godina obuhvaća plaćene izdatke i primljene prihode, knjižene u proračune Fondova od strane agencija za plaćanja u odnosu na financijsku godinu „N” koja počinje 16. listopada godine „N-1”, a završava 15. listopada godine „N”.

Članak 40.

Poštovanje rokova plaćanja

Ako pravo Unije utvrđuje rokove plaćanja, sva plaćanja korisnicima od strane agencija za plaćanja prije najranijeg mogućeg datuma plaćanja i nakon najkasnijeg mogućeg datuma plaćanja znači da takva plaćanja nisu prihvatljiva za financiranje Unije, osim u slučajevima, uvjetima i ograničenjima koje treba utvrditi u skladu s načelom proporcionalnosti.

Kako bi rashodi nastali prije najranijeg mogućeg datuma plaćanja ili nakon najkasnijeg mogućeg datuma plaćanja bili prihvatljivi za financiranje od strane Unije, uz istovremeno ograničavanje financijskog učinka, Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 115., odstupajući od pravila iz prvog stavka.

Članak 41.

Smanjenje i suspenzija mjesečnih i privremenih plaćanja

1.   Kada Komisija na temelju izjava o rashodima ili podataka iz članka 102. može utvrditi da su rashode ostvarila tijela koja nisu akreditirane agencije za plaćanja, da razdoblja za plaćanje ili financijske gornje granice određene u pravu Unije nisu poštovane ili da su rashodi ostvareni na neki drugi način, a ne u skladu s pravilima Unije, Komisija može smanjiti ili suspendirati mjesečna ili privremena plaćanja dotičnoj državi članicu okviru provedbenih akata koji se tiču mjesečnih plaćanja navedenih u članku 18. stavku 3. ili u okviru privremenih plaćanja iz članka 36. nakon što državi članici omogući očitovanje.

Ako Komisija na temelju izjava o rashodima ili podataka iz članka 102. ne može utvrditi jesu li rashodi nastali u skladu s pravilima Unije, Komisija mora tražiti da dotična država članica dostavi dodatne podatke i podnese komentare u roku koji ne smije biti kraći od 30 dana. Ako država članica ne odgovori Komisiji u određenom roku ili ako se odgovor smatra nezadovoljavajućim ili pokazuje da rashodi nisu nastali u skladu s pravilima Unije, Komisija može smanjiti ili suspendirati mjesečna ili privremena plaćanja dotičnoj državi članici u okviru provedbenih akata koji se tiču mjesečnih plaćanja iz članka 18. stavka 3. ili u okviru privremenih plaćanja iz članka 36.

2.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se smanjuju ili suspendiraju mjesečna ili privremena plaćanja nekoj državi članici ako jedna ili više ključnih komponenti dotičnog nacionalnog sustava kontrole ne postoji ili nije učinkovita zbog težine ili postojanosti utvrđenih nedostataka ili postoje slični ozbiljni nedostaci u sustavu za nadoknadu neurednih plaćanja i ako je zadovoljen jedan od sljedećih uvjeta:

(a)

nedostaci iz prvog podstavka kontinuirano se pojavljuju i zbog njih su donesena barem dva provedbena akta temeljem članka 54., isključujući rashode predmetne države članice iz okvira financiranja Unije; ili

(b)

Komisija zaključi da dotična država članica nije u stanju provesti potrebne sanacijske mjere u neposrednoj budućnosti, u skladu s akcijskim planom s jasnim pokazateljima napretka koji će se utvrditi uz savjetovanje s Komisijom.

Smanjenje ili suspenzija primjenjuju se na relevantne rashode koje je ostvarila agencija za plaćanja ako nedostaci postoje u roku koji treba odrediti provedbenim aktima iz ovog stavka, a koji ne smije biti duži od dvanaest mjeseci. Ako uvjeti za smanjenje ili suspenziju i dalje ostaju ispunjeni, Komisija može donijeti provedbene akte kojima se produljuje to razdoblje za daljnje razdoblje koje ne prelazi dvanaest mjeseci. Smanjenje ili suspenzija ne produljuju se ako se ti uvjeti više ne ispunjavaju.

Provedbeni akti iz ovog stavka donose se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 116. stavka 2.

Prije donošenja provedbenih akata navedenih u ovom stavku, Komisija obavješćuje dotičnu državu članicu o svojoj namjeri i traži njezin odgovor u roku koji ne smije biti kraći od 30 dana.

Provedbeni akti kojima se određuju mjesečna plaćanja iz članka 18. stavka 3. ili privremena plaćanja iz članka 36. uzimaju u obzir provedbene akte donesene prema ovom stavku.

3.   Smanjenja i suspenzije u okviru ovog članka primjenjuju se u skladu s načelom proporcionalnosti te ne dovode u pitanje primjenu članaka 51. i 52.

4.   Smanjenja i suspenzije prema ovom članku ne dovode u pitanje članke 19., 22. i 23. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

Suspenzije iz članaka 19. i 22. Uredbe (EU) br. 1303/2013 primjenjuju se sukladno postupku iz stavka 2. ovog članka.

Članak 42.

Suspenzija plaćanja u slučaju kasnog podnošenja zahtjeva

Ako zakonodavstvo u sektoru poljoprivrede zahtijeva od država članica da dostave, u određenom vremenskom razdoblju, podatke o broju provjera provedenih na temelju članka 59. i njihovom ishodu, i ako države članice prekorače to razdoblje, Komisija može suspendirati mjesečna plaćanja iz članka 18. ili privremena plaćanja iz članka 36., pod uvjetom da je Komisija državama članicama stavila na raspolaganje sve podatke, obrasce i objašnjenja koja su im potrebna za sastavljanje relevantnih statističkih podataka dovoljno rano prije početka referentnog razdoblja. Iznos koji će se suspendirati ne prelazi 1,5 % rashoda za koje relevantni statistički podaci nisu poslani na vrijeme. Komisija prilikom primjene suspenzije postupa u skladu s načelom proporcionalnosti vodeći računa o stupnju odgode. Konkretno, uzet će se u obzir ugrožava li kasno podnošenje podataka mehanizam godišnjeg razrješenja proračuna. Prije suspenzije mjesečnog plaćanja Komisija o tome obavješćuje dotičnu državu članicu u pisanom obliku. Komisija nadoknađuje suspendirane iznose nakon što od dotične države članice zaprimi statističke podatke, pod uvjetom da dani primitka nisu kasniji od 31. siječnja sljedeće godine.

Članak 43.

Namjena prihoda

1.   Za potrebe članka [18.] Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, „namjenski prihodi” znače:

(a)

iznosi koji se moraju uplatiti u proračun Unije zajedno s pripadajućim kamatama, u skladu s člankom 40. i člankom 51. što se tiče rashoda u okviru EFJP-a, i člancima 52. i 54.;

(b)

iznosi koji su naplaćeni ili nadoknađeni prema dijelu II. glavi I. poglavlju III. odjeljku III. Uredbe (EZ) br. 1234/2007.

(c)

iznosi koji su prikupljeni uslijed kazni u skladu s posebnim pravilima u sektorskom poljoprivrednom zakonodavstvu Unije, osim ako to zakonodavstvo izričito ne određuje da te iznose moraju zadržati države članice;

(d)

iznosi koji odgovaraju kaznama koje se primjenjuju u skladu s pravilima o višestrukoj sukladnosti navedenima u glavi VI. poglavlju II. što se tiče rashoda u okviru EFJP-a;

(e)

svako sredstvo osiguranja, polog ili jamstvo položeno u skladu sa pravom Unije usvojeno u okviru ZPP-a, isključujući ruralni razvoj, koje je nakon toga u cijelosti izgubljeno. Međutim, države članice zadržavaju u cijelosti sredstva osiguranja koja se predaju pri izdavanju dozvola za izvoz ili uvoz ili tijekom natječajnog postupka čija je jedina svrha da ponuditelji podnesu ozbiljne ponude.

2.   Iznosi iz stavka 1. uplaćuju se u proračun Unije, a u slučaju ponovnog korištenja koriste se isključivo za financiranje rashoda EFJP-a ili EPFRR-a.

3.   Ova uredba primjenjuje se na odgovarajući način na namjenski prihod iz stavka 1.

4.   Što se tiče EFJP-a, članci 170. i 171. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 primjenjuju se mutatis mutandis na knjiženje namjenskih prihoda iz ove Uredbe.

Članak 44.

Vođenje zasebnih knjiga

Svaka agencija za plaćanja vodi zasebne knjige za odobrena sredstva u proračunu Unije za Fondove.

Članak 45.

Mjere informiranja

1.   Davanje informacija financirano u skladu s člankom 6. točkom (e) ima naročito za cilj pomoći u objašnjavanju, provedbi i razvijanju ZPP-a i podizanju javne svijesti o njezinom sadržaju i njezinim ciljevima te politike, ponovno uspostaviti povjerenje potrošača nakon kriza putem informativnih kampanja, obavješćivati poljoprivrednike i druge zainteresirane strane koji djeluju u ruralnim područjima te promicati europski model poljoprivrede i o njemu educirati građane.

Ono omogućuje pružanje koherentnih, objektivnih i sveobuhvatnih informacija unutar i izvan Unije, kako bi se pružila točna i cjelovita slika o ZPP-u.

2.   Mjere iz stavka 1. mogu sadržavati:

(a)

godišnji radni programi ili neke druge posebne mjere koje prezentiraju treće strane;

(b)

aktivnosti koje se provode na inicijativu Komisije.

Te mjere koje su propisane zakonom ili one koje su već financirane prema nekoj drugoj aktivnosti Unije isključuju se.

Kako bi se implementirale aktivnosti iz točke (b) Komisiji mogu pomagati vanjski stručnjaci.

Mjere iz prvog podstavka također doprinose korporativnoj komunikaciji političkih prioriteta Unije pod uvjetom da su povezane s općim ciljevima ove Uredbe.

3.   Komisija je dužna do 31. listopada svake godine objaviti poziv za podnošenje prijedloga u skladu s uvjetima utvrđenima u Uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012.

4.   Odbor iz članka 116. stavka 1. mora se obavješćivati o mjerama koje se predviđaju i poduzimaju u skladu s ovim člankom.

5.   Komisija podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o provedbi ovog članka svake dvije godine.

Članak 46.

Ovlasti Komisije

1.   Kako bi se uzeo u obzir prihod koji su prikupile agencije za plaćanja za proračun Unije pri izvršavanju plaćanja na osnovi izjava o rashodima koje su podnijele države članice, Komisija ima ovlasti donijeti delegirane akte u skladu s člankom 115. vezano uz uvjete prema kojima se određeni tipovi rashoda i prihoda prema Fondovima trebaju nadoknaditi.

2.   Kako bi se omogućila pravedna distribucija odobrenih sredstava koja su na raspolaganju državama članicama, ako proračun Unije nije odobren na početku financijske godine ili ako ukupni iznos predviđenih obveza prekoračuje graničnu vrijednost iz članka 170. stavka 3. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2013, Komisija ima ovlasti za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 115. ove Uredbe o odredbama o metodi važećoj za obveze i plaćanje iznosa.

3.   Kako bi se provjerila dosljednost podataka vezanih uz rashode odnosno druge podatke iz ove Uredbe koje su države članice dostavile, Komisija je ovlaštena u slučaju nepoštovanja obveze o obavješćivanju Komisije u skladu s člankom 102. donijeti delegirane akte u skladu s člankom 115. o odgodi mjesečnih plaćanja državama članicama iz članka 42. u pogledu rashoda temeljem EFJP-a i uvjetima koji uređuju smanjenje ili suspenziju od strane Komisije privremenih plaćanja državama članicama u okviru EPFRR-a iz tog članka.

4.   Pri primjeni članka 42., a kako bi se osiguralo poštovanje načela proporcionalnosti, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte sukladno članku 115. koji se odnose na pravila o:

(a)

popisu mjera obuhvaćenih člankom 42.;

(b)

stopi suspenzije plaćanja navedenih u tom članku.

5.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju dodatne pojedinosti o obvezama iz članka 44. kao i posebne uvjete koji vrijede za podatke koje treba knjižiti na račune agencija za plaćanja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja sukladno članku 116. stavku 3.

6.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju pravila o:

(a)

pravila o financiranju i vođenju računovodstva za interventne mjere u obliku javnog skladištenja, kao i o drugim rashodima financiranima u okviru EFJP-a i EPFRR-a;

(b)

uvjetima kojim se uređuje provedba postupka automatskog opoziva izdvojenih sredstava;

(c)

postupku i drugim praktičnim detaljima za pravilno funkcioniranje mehanizma iz članka 42.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja sukladno članku 116. stavku 3.

POGLAVLJE IV.

Poravnanje računa

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 47.

Provjere na licu mjesta koje provodi Komisija

1.   Ne dovodeći u pitanje provjere koje države članice provode prema nacionalnim pravu, uredbama i administrativnim propisima ili članku 287. UFEU-a, kao i sve provjere koje se provode na temelju članka 322. UFEU-a ili na temelju Uredbe Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (30), Komisija može organizirati provjere na licu mjesta u državama članicama kako bi konkretno utvrdila:

(a)

usklađenost administrativnih praksi s pravilima Unije;

(b)

postojanje potrebnih pratećih dokumenata i njihovu povezanost s operacijama koje se financiraju iz EFJP-a ili EPFRR-a;

(c)

uvjete pod kojima se poduzimaju i provjeravaju operacije koje se financiraju iz EFJP-a ili EPFRR-a.

(d)

pridržava li se agencija za plaćanja uvjeta za akreditaciju propisanih u članku 7. stavku 2. i primjenjuje li država članica odredbe članka 7. stavka 5. pravilno.

Osobe koje Komisija ovlasti za provedbu provjera na licu mjesta u njezino ime ili službenici Komisije koji djeluju u okviru dodijeljenih ovlasti imaju pristup knjigama i svim drugim dokumentima, uključujući dokumente i metapodatke sastavljene ili primljene i pohranjene na elektroničkom mediju, koji se odnose na rashode koji se financiraju iz EFJP-a ili EPFRR-a.

Ovlasti za provedbu provjera na licu mjesta ne utječu na primjenu nacionalnih odredbi koje zadržavaju određene aktivnosti za posebno imenovane službenike u skladu s nacionalnim pravom. Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013 (31) Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe (Euratom, EZ) br. 2185/96, osobe koje je Komisija ovlastila da djeluju u njezino ime, ne sudjeluju, inter alia, u kućnim posjetima ili formalnom ispitivanju osoba na temelju prava dotične države članice. Međutim, one imaju pristup tako dobivenim podacima.

2.   Komisija o provjeri na licu mjesta pravodobno obavješćuje dotičnu državu članicu ili državu članicu na čijem se području provjera treba provesti, uzimajući u obzir administrativni učinak na agencije za plaćanja pri organiziranju provjera. U provjerama mogu sudjelovati službenici dotične države članice.

Na zahtjev Komisije i uz suglasnost države članice, nadležna tijela te države članice provode dodatne provjere ili istrage u vezi s operacijama na koje se odnosi ova Uredba. U tim provjerama mogu sudjelovati službenici Komisije ili osobe koje je Komisija ovlastila da djeluju u njezino ime.

S ciljem poboljšanja provjera, Komisija može uz suglasnost predmetnih država članica zahtijevati pomoć tijela tih država članica za određene provjere ili istrage.

Članak 48.

Pristup informacijama

1.   Države članice stavljaju Komisiji na raspolaganje sve potrebne podatke za uredno funkcioniranje Fondova te poduzimaju sve odgovarajuće mjere za olakšavanje provjera koje Komisija smatra primjerenima u vezi s upravljanjem financiranja Unije, uključujući provjere na licu mjesta.

2.   Države članice Komisiji na zahtjev dostavljaju zakone, uredbe i administrativne propise koje su usvojile radi provedbe akata Unije koji se odnose na ZPP, ako ti akti imaju financijski učinak na EFJP ili EPFRR.

3.   Države članice Komisiji stavljaju na raspolaganje podatke o uočenim nepravilnostima i slučajevima sumnje na prijevaru te o poduzetim mjerama za povrat neopravdanih plaćanja u vezi s tim nepravilnostima i prijevarama u skladu s III. odjeljkom ovog poglavlja.

Članak 49.

Pristup dokumentima

Akreditirane agencije za plaćanja čuvaju prateće dokumente o izvršenim plaćanjima i dokumente o provođenju administrativnih i fizičkih provjera koje propisuje pravo Unije, te navedene dokumente i podatke stavljaju na raspolaganje Komisiji. Ti se prateći dokumenti mogu čuvati u elektroničkom obliku pod uvjetima koje je propisala Komisija na temelju članka 50. stavka 2.

Ako te dokumente čuva tijelo koje djeluje po ovlaštenju agencije za plaćanja i zaduženo je za odobravanje rashoda, to tijelo šalje akreditiranoj agenciji za plaćanja izvješća o broju obavljenih provjera, njihovom sadržaju i poduzetim mjerama u pogledu rezultata.

Članak 50.

Ovlasti Komisije

1.   Kako bi se osigurala ispravna i učinkovita primjena odredaba koje se odnose na provjere na licu mjesta i pristup dokumentima i podacima navedenim u ovom poglavlju, Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 115. kojima se dopunjuju određene obveze koje države članice moraju ispuniti prema ovom poglavlju.

2.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju pravila o:

(a)

postupcima koji se odnose na posebne obveze kojih se države članice moraju pridržavati u vezi s provjerama iz ovog poglavlja;

(b)

postupcima koji se odnose na obveze suradnje kojih se države članice moraju pridržavati u svrhu provedbe članaka 47. i 48.;

(c)

postupcima i drugim praktičnim detaljima u pogledu obveze izvješćivanja iz članka 48. stavka 3.;

(d)

uvjetima pod kojima se trebaju čuvati prateći dokumenti iz članka 49. uključujući njihov oblik i razdoblje pohrane.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja sukladno članku 116. stavku 3.

Odjeljak II.

Poravnanje

Članak 51.

Poravnanje računa

Komisija prije 31. svibnja godine koja slijedi nakon predmetne proračunske godine te na temelju podataka dostavljenih u skladu s člankom 102. stavkom 1. točkom (c) donosi provedbene akte koji sadrže njezinu odluku o poravnanju računa akreditiranih agencija za plaćanja. Ti provedbeni akti obuhvaćaju cjelovitost, točnost i istinitost podnesenih godišnjih financijskih izvješća i ne dovode u pitanje sadržaj odluka donesenih naknadno u skladu s člankom 52.

Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom sukladno članku 116. stavku 2.

Članak 52.

Potvrda o sukladnosti

1.   Ako otkrije da rashodi iz članka 4. stavka 1. i članka 5. nisu nastali u skladu s pravom Unije te, u slučaju EPFRR-a, nisu nastali u skladu s primjenjivim pravom Unije i nacionalnim pravom iz članka 85. Uredbe (EU) br. 1303/2103, Komisija donosi provedbene akte kojima određuje iznose koje treba isključiti iz financiranja Unije. Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom sukladno članku 116. stavku 2.

2.   Komisija procjenjuje iznose koji se isključuju na temelju težine zabilježene neusklađenosti. Uzima u obzir vrstu povrede te financijsku štetu prouzročenu Uniji. Isključivanje se temelji na utvrđivanju iznosa koji su neopravdano potrošeni i, ako te iznose nije moguće utvrditi uz razmjerne napore, može primijeniti esktrapolacijske ili paušalne ispravke. Paušalni ispravci primjenjuju se samo ako zbog prirode slučaja ili zbog toga što država članica nije dostavila Komisiji potrebne informacije nije moguće uz razmjeran napor preciznije utvrditi financijsku štetu prouzročenu Uniji.

3.   Prije donošenja odluke o odbijanju financiranja, nalazi inspekcije Komisije i odgovori države članice priopćuju se u pisanom obliku, nakon čega dvije strane nastoje postići dogovor o mjerama koje je potrebno poduzeti. U tom trenutku u postupku države članice imaju priliku pokazati da je stvarni razmjer nepoštovanja manji od procjene Komisije.

Ako se ne postigne dogovor, država članica može zatražiti pokretanje postupka usklađivanja međusobnih stajališta unutar roka od četiri mjeseca. Izvješće o ishodu postupka podnosi se Komisiji. Komisija uzima u obzir preporuke iz izvješća prije donošenja odluke o mogućem odbijanju financiranja i daje obrazloženje ako odluči ne slijediti te preporuke.

4.   Financiranje se ne može odbiti za:

(a)

rashode iz članka 4. stavka 1. koji su nastali više od 24 mjeseca prije nego što je Komisija pisano obavijestila državu članicu o nalazima svoje inspekcije;

(b)

rashode za višegodišnje mjere koji su obuhvaćeni člankom 4. stavkom 1. ili programima iz članka 5., pri čemu konačna obveza primatelja nastaje više od 24 mjeseca prije nego što Komisija pisanim putem obavijesti državu članicu o nalazima svoje inspekcije;

(c)

rashode za mjere predviđene u programima iz članka 5., osim onih iz ovog stavka točke (b), za koje se plaćanje ili, ovisno o slučaju, plaćanje preostalog iznosa od strane agencije za plaćanja izvršava više od 24 mjeseca prije nego što Komisija pisanim putem obavijesti državu članicu o nalazima svoje inspekcije.

5.   Stavak 4. ne primjenjuje se u slučaju:

(a)

nepravilnosti iz ovog poglavlja odjeljka III.;

(b)

nacionalnih potpora za koje je Komisija započela postupak iz članka 108. stavka 2. UFEU-a ili kršenja obveza u vezi kojih je Komisija poslala službenu opomenu državi članici u skladu s člankom 258. UFEU-a;

(c)

kršenja obveza od strane država članica prema glavi V. poglavlju III. ove Uredbe pod uvjetom da Komisija pisanim putem obavijesti državu članicu o nalazima svoje inspekcije u roku od 12 mjeseci nakon prijema izvješća države članice o rezultatima provjere dotičnih rashoda.

Članak 53.

Ovlasti Komisije

1.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju pravila o provedbi:

(a)

poravnanja računa iz članka 51. u vezi s mjerama koje treba poduzeti vezano uz donošenje odluke i njenu provedbu, uključujući razmjenu informacija između Komisije i država članica te rokova koje treba poštovati;

(b)

potvrde o sukladnosti iz članka 52. u vezi s mjerama koje treba poduzeti u vezi s donošenjem odluke i njene provedbe, uključujući i razmjenu informacija između Komisije i država članica i rokove koje treba poštovati, kao i pomirbu postupka iz tog članka, uključujući osnivanje, zadatke, sastav i organizaciju rada tijela za mirenje.

2.   Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja sukladno članku 116. stavku 3.

3.   Kako bi se Komisiji omogućilo da zaštiti financijski interes Unije i osigura učinkovitu primjenu odredaba koje se odnose na potvrdu o sukladnosti iz članka 52., Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 115. u vezi s kriterijima i metodologijom za primjenu ispravaka.

Odjeljak III.

Nepravilnosti

Članak 54.

Zajedničke odredbe

1.   Za sva neopravdana plaćanja nakon pojavljivanja nepravilnosti ili nepažnje, države članice zahtijevaju povrat od korisnika u roku 18 mjeseci nakon što su agencija za plaćanja ili tijelo odgovorno za povrat odobrili i, ovisno o slučaju, zaprimili izvještaj o kontroli ili sličan dokument u kojemu se navodi da je došlo do nepravilnosti. Odgovarajući iznosi evidentiraju se, u vrijeme zahtjeva za povratom, u knjizi dužnika agencije za plaćanja.

2.   Ako do povrata nije došlo u roku od četiri godine od datuma zahtjeva za povrat ili u roku od osam godina od kada je povrat predmet tužbe na nacionalnim sudovima, 50 % financijskih posljedica izostanka povrata snosi dotična država članica, a 50 % proračun Unije, ne dovodeći u pitanje zahtjev da dotična država članica mora provoditi postupke povrata u skladu s člankom 58.

Ako je u okviru postupka povrata konačnim upravnim ili pravnim instrumentom ustanovljeno nepostojanje nepravilnosti, dotična država članica prijavljuje Fondovima financijski teret koji snosi kao rashode u skladu s prvim podstavkom.

Međutim, ako povrat nije moguće izvršiti u rokovima iz prvog podstavka iz razloga koji nisu povezani s dotičnom državom članicom, a iznos za povrat premašuje 1 milijun EUR, Komisija može na zahtjev države članice produljiti rokove do polovice prvobitno predviđenog roka.

3.   Iz propisno opravdanih razloga države članice mogu odlučiti ne provoditi postupak povrata. Takva se odluka može donijeti samo u sljedećim slučajevima:

(a)

ako već nastali troškovi ili troškovi koji će vjerojatno nastati prekoračuju iznos povrata, koji će se uvjet smatrati zadovoljenim ako:

i.

iznos koji korisnik mora vratiti u smislu pojedinačnih plaćanja u programu potpore ili mjeri pomoći, ne uključujući kamate, ne premašuje 100 EUR; ili

ii.

je iznos koji korisnik mora vratiti u smislu pojedinačnih plaćanja u programu potpore ili mjeri pomoći, ne uključujući kamate, između 100 EUR i 150 EUR i dotična država članica primjenjuje graničnu vrijednost jednaku ili višu od iznosa koji će se u okviru njezinog nacionalnog prava nadoknaditi radi nepotraživanja državnih dugova.

(b)

ako je povrat nemoguć zbog nesolventnosti, zabilježene i priznate prema nacionalnom pravu, dužnika ili osoba zakonski odgovornih za nepravilnost.

Ako se odluka iz prvog podstavka ovog stavka donese prije nego što se na nepodmireni iznos primjene pravila iz stavka 2., financijske posljedice neizvršenog povrata snosi proračun Unije.

4.   Države članice u godišnjim financijskim izvješćima koja šalju Komisiji prema članku 102. stavku 1. točki (c) podtočki iv. navode iznose koje snose prema stavku 2. ovog članka. Komisija provjerava je li to učinjeno i poduzima potrebne prilagodbe u provedbenom aktu iz članka 51.

5.   Komisija može, ako je poštovan postupak iz članka 52. stavka 3., donijeti provedbene akte kojima se iz financiranja Unije isključuju iznosi za koje se opći proračun Unije tereti u sljedećim slučajevima:

(a)

ako se država članica ne pridržava vremenskih rokova iz stavka 1;

(b)

ako smatra da odluka države članice o neizvršenju povrata u skladu sa stavkom 3. nije opravdana;

(c)

ako smatra da je nepravilnost ili neizvršen povrat posljedica nepravilnosti ili nepažnje upravnih vlasti ili drugog službenog tijela države članice.

Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 116. stavka 2.

Članak 55.

Odredbe specifične za EFJP

Iznosi vraćeni zbog nepravilnosti ili nepažnje i pripadajuće kamate pripisuju se agenciji za plaćanja koja ih knjiži kao prihode namijenjene EFJP-u u mjesecu stvarnog primitka novca.

Države članice mogu pri plaćanju u proračun Unije kako je navedeno u prvom stavku zadržati 20 % odgovarajućih iznosa kao paušalne troškove povrata, osim u slučajevima nepravilnosti ili nepažnje upravnih vlasti ili drugih službenih tijela.

Članak 56.

Odredbe specifične za EPFRR

U slučaju otkrivanja nepravilnosti ili nepažnje u operacijama ili programima ruralnog razvoja, države članice provode financijske prilagodbe cjelovitim ili djelomičnim ukidanjem predmetnog financiranja Unije. Države članice uzimaju u obzir vrstu i težinu otkrivenih nepravilnosti i razinu financijskog gubitka za EPFRR.

Iznosi financiranja Unije u okviru EPFRR-a koji su ukinuti te vraćeni iznosi kao i pripadajuće kamate ponovno se dodjeljuju predmetnom programu. Međutim, države članice mogu ponovno koristiti ukinuta ili povraćena sredstva Unije samo za operaciju u okviru istog programa ruralnog razvoja i pod uvjetom da se sredstva ne koriste ponovno za aktivnosti koje su bile predmet financijske prilagodbe. Nakon završetka programa ruralnog razvoja, država članica vraća iznose koji su vraćeni u proračun Unije.

Članak 57.

Ovlasti Komisije

1.   Kako bi se osigurala točna i učinkovita primjena odredbi vezanih za uvjete povrata neopravdanih plaćanja i pripadajućih kamata, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 115. u vezi s posebnim obvezama koje moraju poštovati države članice.

2.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju pravila o:

(a)

postupcima za povrat neopravdanih plaćanja i kamata kako je određeno u ovom odjeljku i za obavješćivanje Komisije o neriješenim povratima;

(b)

oblicima obavijesti i komunikacije koje dostavljaju države članice Komisiji u odnosu na obveze iz ovog odjeljka.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja sukladno članku 116. stavku 3.

GLAVA V.

SUSTAVI KONTROLE I KAZNE

POGLAVLJE I.

Opća pravila

Članak 58.

Zaštita financijskih interesa Unije

1.   Države članice okviru ZPP-a usvajaju sve zakonodavne, regulatorne i administrativne odredbe te poduzimaju sve druge potrebne mjere za osiguravanje učinkovite zaštite financijskih interesa Unije, posebno za:

(a)

provjere zakonitosti i pravilnosti operacija koje se financiraju iz Fondova;

(b)

osiguravanja učinkovite zaštite od prijevare, posebno vezano uz područja visokog rizika, a koja djeluje preventivno u odnosu na troškove i koristi kao i proporcionalnost mjera;

(c)

sprečavanja, otkrivanja i ispravljanja nepravilnosti i prijevara;

(d)

nametanja kazni koje su učinkovite, odvraćajuće i proporcionalne u skladu sa pravom Unije ili, ako to nije slučaj, nacionalnim pravom te donošenja sudskih postupaka u tom smislu, prema potrebi;

(e)

vraćanja neopravdanih plaćanja plus kamata te pokretanja sudskih postupaka po potrebi.

2.   Države članice uvode učinkoviti sustav upravljanja i kontrole kako bi se osigurala usklađenost s propisima koji upravljaju programima potpore Unije kako bi se opasnost od financijske štete za Uniju smanjila na najmanju moguću mjeru.

3.   Države članice obavješćuju Komisiju o donesenim odredbama i poduzetim mjerama u skladu sa stavkom 1. i 2.

Svi uvjeti koje države članice odrede u svrhu dopune uvjeta iz pravila Unije za primanje potpore financirane kroz EFJP ili EPFRR moraju biti podložni provjeri.

4.   Komisija donosi provedbene akte kojima određuje pravila potrebna za ujednačenu primjenu ovog članka s obzirom na sljedeće:

(a)

postupke, rokove, razmjenu informacija u odnosu na obveze kako su utvrđene u stavcima 1. i 2.;

(b)

oblike obavijesti i komunikacije koje dostavljaju države članice Komisiji u odnosu na obvezu iz stavka 3.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja sukladno članku 116. stavku 3.

Članak 59.

Opća načela provjera

1.   Ako nije drukčije predviđeno, sustav koji uspostavljaju države članice sukladno članku 58. stavku 2. uključuje sustavno administrativno provjeravanje svih zahtjeva za potporu i zahtjeva za plaćanje. Taj se sustav nadopunjuje provjerama na licu mjesta.

2.   Što se tiče provjera na licu mjesta odgovorno tijelo uzima uzorak za provjeru iz čitave populacije podnositelja zahtjeva koja obuhvaća, po potrebi, slučajni dio s ciljem dobivanja reprezentativne stope grešaka i dio temeljen na riziku koji cilja na područja gdje je rizik od grešaka najveći.

3.   Odgovorno tijelo sastavlja izvješće o svakoj provjeri na licu mjesta.

4.   Prema potrebi, sve provjere na licu mjesta navedene u pravilima Unije vezano uz poljoprivrednu potporu i potporu ruralnom razvoju izvršavaju se u isto vrijeme.

5.   Države članice osiguravaju najmanju razinu provjera na licu mjesta za učinkovito upravljanje rizicima i povećavaju tu najmanju razinu prema potrebi. Države članice mogu smanjiti tu najmanju razinu ako sustavi kontrole i upravljanja funkcioniraju pravilno, a stopa pogrešaka ostane na prihvatljivoj razini.

6.   U slučajevima koje treba utvrditi Komisija na temelju članka 62., stavka 2., točke (h), zahtjevi za potporu i zahtjevi za plaćanje ili sve druge komunikacije, zahtjevi ili molbe mogu se ispraviti i prilagoditi nakon podnošenja, u slučajevima očite pogreške koju je uočilo nadležno tijelo.

7.   Zahtjev za potporu ili zahtjev za plaćanje odbija se ako korisnik ili njegov zastupnik spriječe izvršenje provjere na licu mjesta, osim u slučajevima više sile ili u izuzetnim okolnostima.

Članak 60.

Klauzula o izbjegavanju

Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe, niti jedna pogodnost koju predviđa sektorsko poljoprivredno zakonodavstvo ne odobrava se fizičkoj ili pravnoj osobi za koju se utvrdi da su uvjeti za stjecanje tih pogodnosti stvoreni umjetno i suprotno ciljevima tog zakonodavstva.

Članak 61.

Kompatibilnost programa potpore za potrebe provjera u sektoru vina

Za potrebe primjene programa potpore u sektoru proizvodnje vina iz Uredbe (EU) br. 1308/2013 države članice dužne su osigurati da su postupci upravljanja i kontrole primijenjeni na te programe kompatibilni s integriranim sustavom iz poglavlja II. ove glave vezano uz sljedeće elemente:

(a)

računalnu bazu podataka;

(b)

sustav identifikacije za poljoprivredne parcele;

(c)

administrativne provjere.

Ti postupci omogućuju zajedničko funkcioniranje ili razmjenu podataka s integriranim sustavom.

Članak 62.

Ovlasti Komisije s obzirom na provjere

1.   Kako bi se osiguralo da su provjere provedene ispravno i učinkovito te da je provjera uvjeta prihvatljivosti izvršena na učinkovit, koherentan i nediskriminirajući način kojim se štite financijski interesi Unije, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 115., u odnosu na, ako pravilno upravljanje sustavom to zahtijeva, dodatne uvjete u vezi s carinskim postupcima, i posebno u odnosu na one utvrđene u Uredbi (EZ) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (32).

2.   Komisija donosi provedbene akte kojima određuje pravila potrebna ujednačenu primjenu ovog poglavlja u Uniji. Ta se pravila mogu odnositi na sljedeće:

(a)

pravila o administrativnim provjerama i provjerama na licu mjesta koje moraju obavljati države članice vezano uz obveze i kriterije prihvatljivosti koji proizlaze iz prava Unije;

(b)

pravila o minimalnoj razini provjera na licu mjesta i obvezi povećanja razine ili mogućnosti njezinog smanjenja kako je određeno u članku 59. stavku 5.;

(c)

pravila i metode za izvješćivanje o izvršenim provjerama i kontrolama i njihovim rezultatima;

(d)

tijela odgovorna za izvršavanje provjera sukladnosti kao i sadržaja, učestalost i fazu stavljanja na tržište na koju se provjere primjenjuju;

(e)

u vezi s konopljom prema članku 52. Uredbe (EU) br. 1307/2013, na pravila o posebnim mjerama kontrole i metodama određivanja razina tetrahidrokanabinola;

(f)

s obzirom na pamuk kako je navedeno u članku 56. Uredbe (EU) br. 1307/2013, na sustav za provjere odobrenih sektorskih organizacija;

(g)

vezano uz vino kako je navedeno u Uredbi (EU) br. 1308/2013, na pravila o mjerenju površina kao i u vezi s provjerama te pravilima o posebnim financijskim postupcima za poboljšanje provjera;

(h)

na slučajeve u kojima se zahtjevi za potporu i zahtjevi za plaćanje ili druge komunikacije ili zahtjevi mogu ispraviti ili prilagoditi nakon podnošenja, u skladu s člankom 59. stavkom 6.;

(i)

testove i metode koje treba primijeniti za određivanje prihvatljivosti proizvoda za javnu intervenciju i privatno skladištenje kao i korištenje postupaka natječaja, za javnu intervenciju i za privatno skladištenje.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 116. stavka 3.

Članak 63.

Neopravdano isplaćeni iznosi i administrativne kazne

1.   Ako se utvrdi da korisnik ne ispunjava kriterije prihvatljivosti, preuzete obveze ili druge obveze u vezi s uvjetima za dodjelu potpore ili pomoći prema sektorskom poljoprivrednom zakonodavstvu, potpora neće biti isplaćena ili se ukida u potpunosti ili djelomično, a, ovisno o slučaju, odgovarajuća prava na isplatu, kao što je navedeno u članku 21. Uredbe (EU) br. 1307/2013, ne dodjeljuju se ili se ukidaju.

2.   Nadalje, ako tako određuje sektorsko poljoprivredno zakonodavstvo, države članice također uvode administrativne kazne, u skladu s pravilima propisanima člankom 64. i člankom 77. To ne dovodi u pitanje odredbe iz glave VI. članaka od 91. do 101.

3.   Iznosi, uključujući pripadajuće kamate i prava na isplatu na koje se odnosi ukidanje iz stavka 1. i kazne iz stavka 2. nadoknađuju se ne dovodeći pitanje članak 54. stavak 3.

4.   Komisija u skladu s člankom 115. donosi delegirane akte kojima se utvrđuju uvjeti za djelomično ili potpuno ukidanje iz stavka 1.

5.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju detaljna postupovna i tehnička pravila o:

(a)

primjeni i izračunu djelomičnog ili potpunog ukidanja iz stavka 1.;

(b)

povratu neopravdano isplaćenih iznosa i kaznama kao i o neopravdano dodijeljenim pravima i obračunavanju kamata.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja sukladno članku 116. stavku 3.

Članak 64.

Primjena administrativnih kazni

1.   Što se tiče administrativnih kazni iz članka 63. stavka 2., ovaj se članak primjenjuje u slučaju neusklađenosti s obzirom na kriterije prihvatljivosti, preuzete obveze ili druge obveze koje proizlaze iz primjene sektorskog poljoprivrednog zakonodavstva, uz izuzeće obveza navedenih u poglavlju II. ove glave člancima od 67. do 78. i glavi VI. člancima od 91. do 101. i onih na koje se primjenjuju kazne iz članka 89. stavaka 3. i 4.

2.   Administrativne kazne ne propisuju se u sljedećim slučajevima:

(a)

ako je do neispunjavanja obveze došlo zbog više sile;

(b)

ako je do neispunjavanja obveze došlo zbog očitih pogrešaka navedenih u članku 59. stavku 6.;

(c)

ako je do neispunjavanja obveze došlo zbog pogreške nadležnog tijela ili drugog tijela te kad nije razumno očekivati da bi osoba na koju se administrativna kazna odnosi mogla otkriti pogrešku;

(d)

ako dotična osoba može dokazati nadležnom tijelu da nije kriva za neispunjavanje obveze iz stavka 1. ili ako se nadležno tijelo drugačije uvjeri da dotična osoba nije kriva;

(e)

ako je neispunjavanje obveze manje značajne prirode, uključujući ako je izražena u obliku praga, što treba definirati Komisija u skladu sa stavkom 7. točkom (b);

(f)

u drugim slučajevima u kojima nametanje kazne nije prikladno, što treba utvrditi Komisija u skladu sa stavkom 6. točkom (b);

3.   Administrativne kazne mogu se nametnuti korisniku potpore ili pomoći i na druge fizičke ili pravne osobe, uključujući skupine ili udruženja takvih korisnika ili drugih osoba, koje obvezuju obveze propisane pravilima iz stavka 1.

4.   Administrativne kazne mogu biti u jednom od sljedećih oblika:

(a)

umanjenje iznosa potpore ili pomoći koju treba isplatiti vezano uz zahtjev za potporu ili zahtjev za plaćanje, na koji utječe neispunjavanje obveze, ili buduće zahtjeve; međutim, što se tiče potpore ruralnom razvoju, to ne dovodi u pitanje mogućnost suspenzije pomoći kada je moguće očekivati da će korisnik riješiti neispunjavanje obveza u razumnom vremenskom roku;

(b)

plaćanje iznosa izračunatog na osnovi količine i/ili razdoblja na koje se odnosi neispunjavanje obveze;

(c)

privremena suspenzija ili ukidanje odobrenja, priznanja ili dozvole;

(d)

isključivanje iz prava na sudjelovanje u određenom programu potpore ili mjeri pomoći ili drugoj predmetnoj mjeri;

5.   Administrativne kazne su proporcionalne i stupnjuju se s obzirom na težinu, opseg, trajanje i ponavljanje utvrđenog neispunjavanja obveze te za njih vrijede sljedeća ograničenja:

(a)

iznos administrativne kazne iz stavka 4. točke (a) ne smije biti veći od 200 % iznosa iz zahtjeva za potporu ili zahtjeva za plaćanje;

(b)

bez obzira na točku (a), što se tiče ruralnog razvoja, iznos administrativne kazne, navedene u stavku 4. točki (a) ne smije biti veći od 100 % raspoloživog iznosa;

(c)

iznos administrativne kazne, iz stavka 4. točke (b) ne smije biti veći od iznosa usporedivog s postotkom iz točke (a) ovog stavka;

(d)

suspenzija, ukidanje ili isključivanje iz stavka 4. točke (c) i (d) može trajati najdulje tri uzastopne godine, a ako se neispunjavanje obveze ponovi, ponovno je moguće primijeniti izuzeće.

6.   Da bi se s jedne strane vodilo računa o odvraćajućem učinku naloženih naknada i kazni, a s druge stane posebnim svojstvima svakog od programa potpora ili mjera pomoći za koje vrijedi sektorsko poljoprivredno zakonodavstvo, Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 115. kojima se:

(a)

utvrđuju administrativne kazne s popisa iz stavka 4. za svaki program potpore ili mjeru pomoći te predmetnu osobu kako je navedeno u stavku 3. te unutar ograničenja utvrđenih u stavku 5. i određuje posebna stopa, koju nalažu države članice, uključujući u slučajevima neispunjavanja obveze koju nije moguće kvantitativno odrediti.

(b)

određuju slučajevi kada se administrativne kazne ne nalažu, kako je navedeno u stavku 2. točki (f).

7.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju detaljna postupovna i tehnička pravila ua usklađenu primjenu ovog članka o:

(a)

primjeni i izračunu administrativnih kazni;

(b)

detaljnim pravilima za utvrđivanje neispunjavanja obveze kao manje značajnog, uključujući uspostavu kvantitativnog praga iskazanog u nominalnoj vrijednosti ili kao postotak raspoloživog iznosa potpore ili pomoći, koji, međutim, ne smije biti manji od 3 % što se tiče potpore ruralnom razvoju, niti taj prag ne smije biti manji od 1 % za svu drugu potporu ili pomoć;

(c)

pravilima pomoću kojih se utvrđuju slučajevi u kojima, zbog vrste kazni, države članice mogu zadržati nadoknađene kazne.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 116. stavka 3.

Članak 65.

Suspenzija plaćanja državama članicama u posebnim slučajevima obuhvaćenima Uredbom (EU) br. 1308/2013

1.   Kada Uredba (EU) br. 1308/2013 zahtijeva da države članice u određenom roku dostave specifične podatke, a države članice ih ne pošalju na vrijeme ili ih uopće ne pošalju, ili pošalju netočne podatke, Komisija može suspendirati mjesečna plaćanja iz stavka 18. pod uvjetom da je Komisija državama članicama pravovremeno stavila na raspolaganje sve podatke, obrasce i potrebna objašnjenja. Iznos plaćanja koje će se suspendirati odnosi se na rashode za tržišne mjere za koje zahtijevani podaci nisu poslani, nisu poslani na vrijeme ili su netočni.

2.   Kako bi se osiguralo poštovanje načela proporcionalnosti u primjeni stavka 1., Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 115. u vezi s tržišnim mjerama na koje se primjenjuje suspenzija te stopom i trajanjem suspenzije plaćanja iz stavka 1.

3.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju detaljna pravila o postupku i drugim praktičnim pojedinostima za pravilno funkcioniranje suspenzije mjesečnih plaćanja iz prvog podstavka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja sukladno članku 116. stavku 3.

Članak 66.

Vrijednosni papiri

1.   Ako tako određuje sektorsko poljoprivredno zakonodavstvo, države članice zahtijevaju polaganje sredstava osiguranja kojima se jamči da će određeni iznos novca biti uplaćen ili zaplijenjen u korist nadležnost tijela ako određena obveza iz područja sektorskog poljoprivrednog zakonodavstva nije ispunjena.

2.   Osim u slučajevima više sile, osiguranje se plijeni u cijelosti ili djelomično ako nije izvršena određena obveza, ili je izvršena samo djelomično.

3.   Komisija ima ovlast donijeti delegirane akte u skladu s člankom 115. vezano uz pravila kojima se osigurava nediskriminirajući tretman, jednakost i poštovanje proporcionalnosti kod polaganja sredstva osiguranja, te:

(a)

određuje odgovornu stranu u slučaju da obveza nije ispunjena;

(b)

navodi specifična situacija kad se nadležno tijelo može odreći zahtjeva za kontrolu;

(c)

navode uvjeti koji se odnose na sredstva osiguranja koja treba položiti, jamac i uvjeti za polaganje i vraćanje sredstva osiguranja;

(d)

navode posebni uvjeti povezani s jamstvom osiguranja podnijetim u okviru predujmova;

(e)

određuju posljedice kršenja obveza za koje je položeno sredstvo osiguranja, kao što je navedeno u stavku 1., uključujući zapljenu sredstava osiguranja, stopu umanjenja koja će se primijeniti u trenutku vraćanja sredstava osiguranja za nadoknade, dozvole, ponude, natječaje ili posebne zahtjeve te kada je obveza pokrivena tim sredstvom osiguranja djelomično ili u potpunosti ispunjena, uzimajući u obzir vrstu obveze, količinu u kojoj je obveza bila prekršena, razdoblje koje premašuje rok do kojeg je obveza trebala biti ispunjena i vrijeme u kojem se dostavljaju dokazi o ispunjenju obveze.

4.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju pravila:

(a)

obliku sredstva osiguranja koje treba položiti te postupku za polaganje istoga, kao i za prihvaćanje i zamjenu originalnog sredstva osiguranja;

(b)

postupcima za vraćanje sredstva osiguranja;

(c)

obavijestima koje trebaju objaviti države članice i Komisija.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 116. stavka 3.

POGLAVLJE II.

Integrirani sustav upravljanja i kontrole

Članak 67.

Područje primjene i korišteni izrazi

1.   Svaka država članica uspostavlja integrirani administrativni i kontrolni sustav („integrirani sustav”).

2.   Integrirani sustav primjenjuje se na programe potpore iz Priloga I. Uredbe (EU) br. 1307/2013 i na potporu odobrenu u skladu s člankom 21. stavkom 1. točkama (a) i (b), člancima od 28. do 31., 33., 34. i 40. Uredbe 1305/2013 i prema potrebi člankom 35. stavkom 1. točkama (b) i (c) Uredbe (EU) 1303/2013.

Međutim, ovo poglavlje ne odnosi se na mjere iz članka 28. stavka 9. Uredbe (EU) br. 1305/2013 niti na mjere iz članka 21. stavka 1. točaka (a) i (b) te Uredbe što se tiče troška uspostavljanja.

3.   U potrebnoj mjeri integrirani sustav također se primjenjuje na kontrolu višestruke sukladnosti kako je navedeno u glavi VI.

4.   Za potrebe ovog poglavlja:

(a)

„poljoprivredno zemljište” znači kontinuiranu površinu zemlje, koju je prijavio jedan poljoprivrednik i koja ne obuhvaća više od jedne skupine usjeva; međutim, kada se u kontekstu Uredbe (EU) 1307/2013 zahtjeva zasebna prijava uporabe površine unutar skupine usjeva, ta posebna uporaba po potrebi dodatno ograničava poljoprivredno zemljište; države članice mogu propisati dodatne kriterije za daljnje razgraničenje poljoprivrednog zemljišta;

(b)

„izravno plaćanje povezano s površinom” znači program osnovnog plaćanja; program jedinstvenih plaćanja i preraspodijeljeno plaćanje, kao što je navedeno u glavi III. poglavlju 1. Uredbe (EU) 1307/2013; plaćanje za poljoprivredne prakse koje povoljno utječu na klimu i okoliš iz glave III. poglavlja 3. Uredbe (EU) 1307/2013, plaćanje za područja s prirodnim ograničenjima kao što je navedeno u glavi III. poglavlju 4. Uredbe (EU) 1307/2013; plaćanje za mlade poljoprivrednike, kao što je navedeno u glavi III. poglavlju 5. Uredbe (EU) 1307/2013; dobrovoljno vezanu potporu, kao što je navedeno u glavi IV. poglavlju 1., gdje se potpora isplaćuje po hektaru, proizvodno vezano plaćanje za pamuk, kao što je navedeno u glavi IV. poglavlju 2., program za male poljoprivrednike, kao što je navedeno u glavi V. Uredbe (EU) 1307/2013; posebne mjere za poljoprivredu u najudaljenijim regijama Unije, kao što je navedeno u poglavlju IV. Uredbe (EU) br. 228/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (33), gdje se potpora plaća po hektaru; kao i posebne mjere za poljoprivredu u korist manjih egejskih otoka, kao što je navedeno u poglavlju IV. Uredbe (EU) br. 229/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (34), gdje se potpora plaća po hektaru.

Članak 68.

Elementi integriranog sustava

1.   Integrirani sustav sadrži sljedeće elemente:

(a)

računalnu bazu podataka;

(b)

sustav identifikacije za poljoprivredne parcele;

(c)

sustav za identifikaciju i registriranje prava na plaćanje;

(d)

zahtjeve za potporu i zahtjeve za plaćanja;

(e)

integrirani sustav kontrole;

(f)

jedan sustav za bilježenje identiteta svakog korisnika potpore iz članka 67. stavka 2. koji podnosi zahtjev za potporu ili zahtjev za plaćanje.

2.   Integrirani sustav po potrebi obuhvaća sustav za identifikaciju i registriranje životinja određen u skladu s Uredbom (EZ) br. 1760/2000 Europskog parlamenta i Vijeća (35) i Uredbom Vijeća (EZ) br. 21/2004 (36).

3.   Ne dovodeći u pitanje odgovornosti država članica za provedbu i primjenu integriranog sustava Komisija može tražiti pomoć specijaliziranih tijela ili osoba kako bi se potaklo uspostavljanje, nadzor i korištenje integriranog sustava, posebno radi osiguranja tehničkih savjeta nadležnim tijelima država članica, ako zatraže.

4.   Države članice poduzimaju sve daljnje mjere koje su potrebne za ispravnu primjenu integriranog sustava i pružaju jedne drugima uzajamnu pomoć koja je potrebna za kontrolu koja se zahtijeva ovom Uredbom.

Članak 69.

Računalna baza podataka

1.   Računalna baza podataka („baza podataka”) bilježi, za svakog korisnika potpore iz članka 67. stavka 2., podatke dobivene iz zahtjeva za potporu i zahtjeva za plaćanje.

Baza podataka osobito omogućuje savjetovanje, preko nadležnog tijela države članice, o podacima koji se odnose na tekuću kalendarsku i/ili marketinšku godinu te na proteklih deset takvih godina. Ako na razinu potpore poljoprivrednicima utječu podaci koji se odnose na raniju kalendarsku i/ili marketinšku godinu, počevši od 2000., baza podataka također omogućuje uvid u podatke koji se odnose na te godine. Baza podataka omogućuje i izravan i neposredan uvid u podatke u vezi s najmanje četiri prethodne uzastopne kalendarske godine i za podatke vezane uz „trajne pašnjake” kako je određeno u članku 2. točki (c) izvorne verzije Uredbe Komisije (EZ) br. 1120/2009 (37) i za razdoblja od datuma zahtjeva, „trajne travnjake i trajne pašnjake” kako je utvrđeno u članku 4. točki (h) Uredbe (EU) br. 1307/2013, s obzirom na najmanje pet prethodnih uzastopnih kalendarskih godina.

Odstupajući od drugog podstavka, države članice koje su pristupile Uniji 2004. ili kasnije dužne su osigurati uvid samo u podatke od godine njihovog pristupanja.

2.   Države članice mogu ustanoviti decentralizirane baze podataka pod uvjetom da su iste, kao i administrativni postupci za bilježenje i pristup podacima, kreirane homogeno kroz cijelo područje države članice te da su kompatibilne jedna s drugom kako bi se omogućile unakrsne provjere.

Članak 70.

Sustav za identifikaciju poljoprivrednih parcela

1.   Sustav identifikacije poljoprivrednih parcela uspostavlja se na osnovi karata, katastarskih dokumenata ili drugih kartografskih referenci. Upotrebljavaju se tehnike računalnog geografskog informacijskog sustava, uključujući zračnu ili prostornu ortofotografiju, uz jedinstveni standard koji jamči točnost barem jednaku kartografiji u omjeru 1: 10 000 te od 2016. u omjeru 1:5 000, uzimajući pritom u obzir strukturu i stanje parcele. To se određuje u skladu s postojećim standardima Unije.

Neovisno o prvom podstavku, države članice se mogu i dalje koristiti takvim tehnikama, uključujući zračnu ili prostornu ortografiju, uz jedinstveni standard koji jamči točnost jednaku barem kartografiji u omjeru 1:10 000 ako su nabavljene na temelju dugoročnih ugovora sklopljenih prije studenog 2012.

2.   Države članice dužne su osigurati da identifikacijski sustav za poljoprivredne parcele sadrži referentni sloj kako bi se mogla uzeti u obzir područja od okolišnog značaja. Taj referentni sloj posebno uključuje relevantne posebne obveze i/ili programe okolišnog certificiranja iz članka 43. stavka 1.b Uredbe (EU) br. 1307/2013 jednake praksama iz članka 46. iste Uredbe prije nego što se najkasnije u pogledu godine zahtjeva 2018. dostave obrasci za zahtjeve iz članka 72. ove Uredbe za plaćanja za poljoprivredne prakse koje povoljno utječu na klimu i okoliš iz članaka od 43. do 46. Uredbe (EU) br. 1307/2013.

Članak 71.

Sustav za utvrđivanje i evidentiranje prava na plaćanje

1.   Sustav za identifikaciju i evidentiranje prava na plaćanje omogućuje provjeru prava i unakrsne provjere sa zahtjevima za potporu i sustavom identifikacije za poljoprivredne parcele.

2.   Sustav iz stavka 1. omogućuje izravno i neposredno savjetovanje, preko nadležnog tijela države članice, o podacima u vezi s barem četiri prethodne uzastopne kalendarske godine.

Članak 72.

Zahtjevi za potporu i zahtjevi za plaćanje

1.   Svake godine korisnik potpore iz članka 67. stavka 2. podnosi zahtjev za izravna plaćanja odnosno zahtjev za plaćanje za odgovarajuće mjere ruralnog razvoja vezane uz područje i životinje navodeći, prema potrebi:

(a)

sve poljoprivredne parcele na imanju kao i nepoljoprivredne površine za koje se traži potpora prema članku 67. stavku 2.;

(b)

prava na plaćanje određena za aktiviranje;

(c)

sve ostale informacije navedene u ovoj Uredbi ili potrebne s ciljem provedbe relevantnog sektorskog poljoprivrednog zakonodavstva ili navedene od strane predmetne države članice.

Što se tiče izravnog plaćanja povezanog s površinom, svaka država članica dužna je odrediti minimalnu veličinu poljoprivrednih parcela u odnosu na koje se može podnijeti zahtjev. Međutim, minimalna veličina ne smije prekoračiti 0,3 ha.

2.   Odstupajući od točke (a) stavka 1 države članice mogu odlučiti da poljoprivredna zemljišta površine do 0,1 ha za koju se podnosi zahtjev za plaćanje, ne trebaju biti prijavljena, pod uvjetom da zbroj tih zemljišta nije veći od 1 ha i/ili da poljoprivrednik koji nije podnio zahtjev za izravno plaćanje na osnovi površine ne mora prijaviti svoja poljoprivredna zemljišta u slučaju kad ukupna površina ne prelazi 1 ha. U svim slučajevima, poljoprivrednik, međutim, mora u svom zahtjevu navesti da na raspolaganju ima poljoprivredne parcele te je, na zahtjev nadležnih tijela, dužan navesti gdje se nalaze.

3.   Države članice osiguravaju, između ostalog, putem elektroničkih sredstava, prethodno određene obrasce na osnovi površina određenih u prethodnoj godini kao i grafički materijal koji ukazuje na to gdje se ta područja nalaze.

Država članica može odlučiti da zahtjev za potporu i zahtjev za plaćanje:

(a)

vrijede ako korisnik potvrdi da nema promjena s obzirom na zahtjev za potporu i zahtjev za plaćanje koji su dostavljeni prethodne godine,

(b)

moraju sadržavati promjene samo u vezi sa zahtjevima za potporu i zahtjevima za plaćanje koji su dostavljeni za prethodnu godinu.

Međutim, s obzirom na program za male poljoprivrednika iz glave V. Uredbe (EU) br. 1307/2013 ova se mogućnost daje svim poljoprivrednicima u pitanju.

4.   Država članica može odlučiti da jedan zahtjev obuhvaća nekoliko programa potpore ili sve njih kao i mjere iz članka 67. ili druge programe i mjere potpore.

5.   Odstupajući od Uredbe Vijeća (EEZ, Euratom) br. 1182/71 (38) izračun datuma za dostavljanje ili izmjenu zahtjeva za potporu, zahtjeva za plaćanje ili bilo kojih pratećih dokumenata, ugovora ili izjava u okviru ovog poglavlja prilagođava se posebnim zahtjevima integriranog sustava. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 115. vezano uz pravila koja se primjenjuju na razdoblja, datume i rokove kada je konačni datum za dostavljanje zahtjeva ili izmjene državni praznik, subota ili nedjelja.

Članak 73.

Sustav za identifikaciju korisnika

Jedan sustav za bilježenje identiteta svakog korisnika potpore kako je navedeno u članku 67. stavku 2. jamči da se svi zahtjevi za potporu i zahtjevi za plaćanje koje je podnio isti korisnik mogu prepoznati kao takvi.

Članak 74.

Provjera uvjeta prihvatljivosti i smanjenjâ

1.   U skladu s člankom 59. države članice, putem agencija za plaćanja ili tijela koja su ovlastile da djeluju u njihovo ime, provode administrativne provjere zahtjeva za potporu kako bi se provjerili uvjeti prihvatljivosti za potporu. Te provjere dopunjuju provjere na licu mjesta.

2.   Za potrebe provjera na licu mjesta države članice sastavljaju plan uzorkovanja poljoprivrednih imanja i/ili korisnika.

3.   Države članice mogu koristiti tehnike globalnog navigacijskog satelitskog sustava (GNSS) kao sredstvo za izvršavanje provjera poljoprivrednih parcela na licu mjesta.

4.   U slučaju neispunjavanja uvjeta prihvatljivosti primjenjuje se članak 63.

Članak 75.

Isplate korisnicima

1.   Plaćanja u okviru programa potpore i mjere iz članka 68. stavka 2. izvršavaju se u razdoblju od 1. prosinca do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine.

Plaćanja se vrše u najviše dvije rate u tom vremenskom roku.

Ne dovodeći u pitanje prvi i drugi podstavak, države članice mogu prije 1. prosinca i ne kasnije od 16. listopada platiti predujmove od do 50 % vezano uz izravna plaćanja i do 75 % za potporu odobrenu u okviru ruralnog razvoja kako je navedeno u članku 67. stavku 2.

Osim za plaćanja predujmova do 75 % predviđenih trećim podstavkom ovog stavka, s obzirom na potporu odobrenu u okviru ruralnog razvoja, kako je navedeno u članku 67. stavku 2., ovaj se stavak primjenjuje u odnosu na zahtjeve za potporu ili zahtjeve za plaćanja koji su dostavljeni od godine zahtjeva 2018.

2.   Plaćanja iz stavka 1. ne izvršavaju se prije završetka provjere uvjeta prihvatljivosti koju trebaju provesti države članice u skladu s člankom 74.

Odstupajući od prvog podstavka, predujmovi za odobrenu potporu u okviru ruralnog razvoja iz članka 67. stavka 2. mogu se isplatiti nakon završetka administrativnih provjera u skladu s člankom 59. stavkom 1.

3.   Komisija u hitnim slučajevima donosi provedbene akte koji su potrebni i opravdani kako bi se razriješili određeni problemi vezani uz primjenu ovog članka. Takvi provedbeni akti mogu odstupati od stavaka 1. i 2., no samo u onoj mjeri i onoliko dugo koliko je to nužno potrebno.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja sukladno članku 116. stavku 3.

Članak 76.

Delegirane ovlasti

1.   Kako bi se osiguralo da se integrirani sustav iz ovog poglavlja provede na učinkovit, usklađen i nediskriminirajući način koji štiti financijske interese Unije Komisija ima ovlasti za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 115. vezano uz:

(a)

posebne definicije koje su potrebne da bi se osigurala usklađena provedba integriranog sustava, uz definicije navedene u Uredbi (EU) br. 1307/2013 i Uredbi (EU) br. 1305/2013;

(b)

s obzirom na članke od 67. do 75., pravila o daljnjim mjerama potrebnima za osiguravanje sukladnosti sa zahtjevima za kontrolu utvrđenima u ovoj Uredbi ili u sektorskom poljoprivrednom zakonodavstvu koje države članice moraju poduzeti s obzirom na proizvođače, službe, tijela, organizacije ili druge gospodarske subjekte, kao što su klaonice ili udruženja uključena u postupak dodjele potpore, u slučajevima kada ovom Uredbom nisu predviđene administrativne kazne; takve mjere moraju koliko je god moguće, mutatis mutandis, slijediti odredbe o kaznama utvrđenima u članku 77. stavcima od 1. do 5.

2.   Kako bi se osigurala pravilna distribucija sredstava koja proizlaze iz zahtjeva za potporu iz članka 72. korisnicima koji na njih imaju pravo te kako bi se omogućila provjera ispunjavaju li korisnici s njima povezane obveze, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 115. u vezi s:

(a)

osnovnim obilježjima, tehničkim pravilima, uključujući za ažuriranje referentnih parcela odgovarajuće dopušteno odstupanje uzimajući u obzir strukturu i stanje parcele, i uključujući pravila o uključivanju obilježja krajobraza neposredno pokraj parcele, te kvalitativne zahtjeve za sustav identifikacije za poljoprivredna zemljišta iz članka 70. i identifikacije korisnika kako je navedeno u članku 73.;

(b)

osnovna obilježja, tehnička pravila i kvalitativne zahtjeve za sustav za identifikaciju i evidentiranje prava na plaćanje iz članka 71.;

(c)

pravila za uspostavu definicije osnovice za izračun potpore, uključujući pravila o tome kako postupati u određenim slučajevima u kojima prihvatljiva područja sadrže obilježja krajobraza ili stabla; ta pravila omogućuju državama članicama da se kod zemljišta pod trajnim travnjakom, raštrkana obilježja krajobraza i stabla, čija ukupna površina ne prelazi određeni postotak referentne parcele, automatski smatraju dijelom prihvatljive površine bez potrebe da ih se u tu svrhu registrira na karti.

Članak 77.

Primjena administrativnih kazni

1.   Što se tiče administrativnih kazni iz članka 63. stavka 2., ovaj se članak primjenjuje u slučaju neispunjavanja obveza s obzirom na kriterije prihvatljivosti, preuzete obveze ili ostale obveze koje proizlaze iz primjene pravila o potpori iz članka 67. stavka 2.

2.   Administrativne kazne se ne propisuju u sljedećim slučajevima:

(a)

ako je do neispunjavanja obveze došlo zbog više sile;

(b)

ako je do neispunjavanja obveze došlo zbog očitih pogrešaka navedenih u članku 59. stavku 6.;

(c)

ako je do neispunjavanja obveze došlo zbog pogreške nadležnog tijela ili drugog tijela te ako nije razumno očekivati da bi osoba na koju se administrativna kazna odnosi mogla otkriti pogrešku;

(d)

ako dotična osoba može dokazati nadležnom tijelu da nije kriva za neispunjavanje obveze iz stavka 1. ili ako se nadležno tijelo drugačije uvjeri da dotična osoba nije kriva;

(e)

ako je neispunjavanje obveze manje značajnog karaktera, uključujući ako je izražena u obliku praga, što treba odrediti Komisija u skladu sa stavkom 7. točkom (b);

(f)

u drugim slučajevima u kojima nametanje kazne nije prikladno, što treba utvrditi Komisija u skladu sa stavkom 7. točkom (b);

3.   Administrativne kazne mogu se nametnuti korisniku potpore ili pomoći, uključujući skupine ili udruženja korisnika, koje obvezuju obveze propisane pravilima iz stavka 1.

4.   Administrativne kazne mogu biti u jednom od sljedećih oblika:

(a)

umanjenje iznosa potpore ili pomoći koju treba isplatiti vezano uz zahtjev za potporu ili zahtjev za plaćanje, na koji utječe neispunjavanje obveze, i/ili vezano uz zahtjev za potporu ili zahtjev za plaćanje za protekle ili za nadolazeće godine;

(b)

plaćanje iznosa izračunatog na osnovi količine i/ili razdoblja na koje se odnosi neispunjavanje obveze;

(c)

izuzeće od prava na sudjelovanje u dotičnom programu potpore ili mjeri potpore.

5.   Administrativne kazne su proporcionalne i stupnjuju se s obzirom na težinu, opseg, trajanje i ponavljanje utvrđenog neispunjavanja obveze te za njih vrijede sljedeća ograničenja:

(a)

iznos administrativne kazne za određenu godinu, kao što je navedeno u stavku 4. točke (a), ne smije biti veći od 100 % iznosa iz zahtjeva za potporu ili zahtjeva za plaćanje;

(b)

iznos administrativne kazne za određenu godinu, kao što je navedeno u stavku 4. točke (b), ne smije biti veći od 100 % iznosa iz zahtjeva za potporu ili zahtjeva za plaćanje;

(c)

izuzeće iz stavka 4. točke (c) može trajati najdulje tri uzastopne godine, a ako se bilo koje neispunjavanje obveze ponovi, ponovno je moguće primijeniti izuzeće.

6.   Ne uzimajući u obzir stavke 4. i 5., što se tiče plaćanja iz glave III. poglavlja 3. Uredbe (EU) br. 1307/2013, administrativne kazne moraju biti u obliku smanjenja iznosa plaćanja koja su provedena ili koja će se provesti u okviru te Uredbe.

Administrativne kazne iz ovog stavka moraju biti razmjerne i stupnjevane prema težini, opsegu, trajanju i ponavljanju utvrđenog neispunjavanja obveza.

Iznos takvih administrativnih kazni za pojedinu godinu ne smije biti veći od 0 % za prve dvije godine primjene glave III. poglavlja 3. Uredbe (EU) br. 1307/2013 (godine zahtjeva 2015. i 2016.), 20 % za treću godinu primjene (godina zahtjeva 2017.) i 25 % počevši od četvrte godine primjene (godina zahtjeva 2018.) od iznosa plaćanja iz glave III. poglavlja 3. Uredbe (EU) br. 1307/2013 na koji bi predmetni poljoprivrednik imao pravo da ispunjava uvjete za to plaćanje.

7.   Da bi se s jedne strane uzeo u obzir odvraćajući učinak naloženih kazni, a s druge stane posebna svojstva svakog programa potpora ili mjere pomoći iz članka 67. stavka 2., Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 115. kojima se:

(a)

utvrđuju administrativne kazne s popisa iz stavka 4. za svaki program potpore ili mjeru pomoći te predmetnu osobu kako je navedeno u stavku 3. te unutar ograničenja utvrđenih u stavcima 5. i 6. određuju uz posebnu stopu, koju nameću države članice, uključujući u slučajevima neispunjavanja obveze koju nije moguće kvantitativno odrediti.

(b)

utvrđuju slučajeve kada se administrativne kazne ne nalažu, kako je navedeno u stavku 2. točki (f).

8.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju detaljna postupovna i tehnička pravila za usklađenu provedbu ovog članka o:

(a)

primjeni i izračunu administrativnih kazni;

(b)

detaljna pravila za utvrđivanje neispunjavanja obveze kao manje značajnog, uključujući određivanje kvantitativnog praga iskazanog u nominalnoj vrijednosti ili kao postotak utvrđenog područja ili prihvatljivog iznosa potpore ili pomoći, koji ne smije biti manji od 0,5 %.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja sukladno članku 116. stavku 3.

Članak 78.

Provedbene ovlasti

Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuje sljedeće:

(a)

osnovna obilježja, tehnička pravila i kvalitativne zahtjeve za računalnu bazu podataka iz članka 69.;

(b)

pravila o zahtjevima za potporu i zahtjevima za plaćanje iz članka 72. te zahtjevima za prava na plaćanje uključujući konačni datum za podnošenje zahtjeva, uvjete za minimalnu količinu podataka koje treba uključiti u zahtjev, odredbe o izmjenama ili povlačenju zahtjeva za potporu, izuzeća iz uvjeta za podnošenje zahtjeva za potporu i odredbe koje omogućuju državama članicama primjenu pojednostavljenih postupaka ili ispravak očitih pogrešaka;

(c)

pravila o izvršavanju provjera u svrhu kontrole usklađenosti s obvezama te točnosti i cjelovitosti podataka iz zahtjeva za potporu ili zahtjeva za plaćanje, uključujući pravila o dozvoljenim odstupanjima za mjerenja kod provjera na licu mjesta;

(d)

tehničke specifikacije potrebne u svrhu ujednačene primjene ovog poglavlja;

(e)

pravila o situacijama prijenosa poljoprivrednih imanja popraćena prijenosom bilo koje obaveze vezano uz prihvatljivost u odnosu na predmetnu potporu koju treba ispuniti;

(f)

pravila o plaćanju predujmova iz članka 75.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 116. stavka 3.

POGLAVLJE III.

Kontrola transakcija

Članak 79.

Područje primjene i definicije

1.   Ovo poglavlje utvrđuje posebna pravila o kontroli trgovinskih dokumenata tijela koja primaju ili izvršavaju plaćanja koja su izravno ili neizravno povezana sa sustavom financiranja preko EFJP-a, ili njihovih predstavnika („poduzeća”), kako bi se odredilo jesu li transakcije koje sačinjavaju dio sustava financiranja preko EFJP-a zaista izvršene i jesu li izvršene pravilno.

2.   Ovo poglavlje ne odnosi se na mjere obuhvaćene integriranim sustavom iz poglavlja II. ove glave. Kako bi odgovorila na promjene u sektorskom poljoprivrednom zakonodavstvu i kako bi osigurala učinkovitost sustava ex-post kontrola utvrđenih ovim poglavljem, Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 115. kojima se utvrđuje popis mjera koje, zbog svog karaktera i zbog zahtjeva za kontrolu, nisu primjerene za dodatne ex-post kontrole koje se provode kontrolom trgovinskih dokumenata te se stoga na njih ne primjenjuje ta kontrola, u skladu s ovim poglavljem.

3.   U smislu ovog poglavlja vrijede sljedeće definicije:

(a)

„trgovinski dokument” znači sve knjige, registri, kuponi i popratni dokumenti, računi, evidencija o proizvodnji i kvaliteti i korespondencija povezana s poslovnom aktivnošću poduzeća, kao i trgovački podaci, u bilo kojem obliku, uključujući elektronički pohranjene podatke, sve dok se ti dokumenti i podaci izravno ili neizravno odnose na transakcije iz stavka 1.;

(b)

„treća strana” znači fizička ili pravna osoba koja je izravno ili neizravno povezana s transakcijama koje se izvršavaju u okviru sustava financiranja preko EFJP-a.

Članak 80.

Kontrola koju provode države članice

1.   Države članice provode sustavnu kontrolu trgovinskih dokumenata poduzeća uzimajući u obzir prirodu transakcija koje treba kontrolirati. Države članice dužne su osigurati da odabir poduzeća za kontrolu pruža najbolje moguće osiguranje učinkovitosti mjera za sprečavanje i otkrivanje nepravilnosti. Prilikom odabira uzimaju se u obzir, između ostalog, financijska važnost poduzeća u tom sustavu i ostali faktori rizika.

2.   U određenim slučajevima kontrola iz stavka 1. proširuje se na fizičke i pravne osobe s kojima su poduzeća povezana i za koje te fizičke ili pravne osobe mogu biti relevantne vezano uz ostvarivanje ciljeva navedenih u članku 81.

3.   Kontrola koja se izvršava u skladu s ovim poglavljem ne dovodi u pitanje provjere izvršene sukladno člancima 47. i 48.

Članak 81.

Ciljevi kontrole

1.   Točnost primarnih podataka koji su predmet kontrole provjerava se putem određenog broja unakrsnih provjera, uključujući, po potrebi, trgovinske dokumente trećih strana sukladne stupnju predstavljenog rizika, uključujući:

(a)

usporedbe s trgovinskim dokumentima dobavljača, kupaca, prijevoznika i ostalih trećih strana;

(b)

fizičke provjere količine i prirode zaliha, po potrebi;

(c)

usporedbu s evidencijom financijskih kretanja koji vode do ili slijede nakon transakcija koje su izvršene u okviru financijskog sustava preko EFJP-a; i

(d)

provjere vezane uz knjigovodstvo ili evidenciju prikaza financijskih kretanja u vrijeme kontrole jesu li dokumenti koje drži agencija za plaćanja kao opravdanje za plaćanje potpore korisniku točni.

2.   U posebnim slučajevima kad poduzeća moraju voditi posebnu evidenciju zalihe u skladu s odredbama Unije ili nacionalnim odredbama, kontrola te evidencije u odgovarajućim slučajevima uključuje usporedbu s trgovinskim dokumentima i, po potrebi, sa stvarnim količinama na zalihi.

3.   Ako se treba provjeriti niz transakcija, potrebno je u potpunosti voditi računa o prezentiranom stupnju rizika.

Članak 82.

Pristup trgovinskim dokumentima

1.   Osobe odgovorne za poduzeće, ili treću stranu, dužne su osigurati da se svi trgovinski dokumenti i dodatni podaci dostave službenicima odgovornima za kontrolu ili osobama ovlaštenim da to obavljaju u njihovo ime. Elektronički pohranjeni podaci dostavljaju se na odgovarajućem podatkovnom mediju.

2.   Službenici odgovorni za kontrolu ili osobe ovlaštene da to obavljaju u njihovo ime mogu zahtijevati da im se dostave izvaci ili primjerci dokumenata iz stavka 1.

3.   Ako se tijekom kontrole izvršene u skladu s ovim poglavljem otkrije da trgovinski dokumenti koje poduzeće posjeduje nisu prikladni za potrebe kontrole, poduzeće se usmjerava budućem održavanju te evidencije na način kako zahtijeva država članica odgovorna za kontrolu, ne dovodeći u pitanje obveze iz drugih Uredbi koje su povezane s dotičnim sektorom.

Države članice dužne su odrediti datum od kojeg se ta evidencija treba ustanoviti.

Ako se svi trgovinski dokumenti, ili njihov dio, koji se moraju kontrolirati u skladu s ovim poglavljem nalaze u poduzeću u istoj trgovačkoj grupi, partnerstvu ili udruženju poduzeća kojim se upravlja na ujednačenoj osnovi kao i kontroliranim poduzećem, bez obzira na to je li na području Unije ili ne, poduzeće te trgovinske dokumente mora staviti na raspolaganje službenicima odgovornima za kontrolu, na mjestu i u vrijeme koje treba odrediti država članica odgovorna za provođenje kontrole.

4.   Države članice dužne su osigurati da službenici odgovorni za kontrolu imaju ovlasti zaplijeniti trgovinske dokumente ili zatražiti njihovu zapljenu. Ovo pravo koristi se s dužnim poštovanjem relevantnih nacionalnih odredbi i ne dovode u pitanje primjenu pravila koja određuju kaznene postupke u vezi sa zapljenom dokumenata.

Članak 83.

Uzajamna pomoć

1.   Države članice jedne drugima pomažu u svrhu provođenja kontrole iz ovog poglavlja u sljedećim slučajevima:

(a)

ako poduzeće ili treća strana imaju poslovni nastan u državi članici koja nije ona u kojoj je plaćanje dotičnog iznosa izvršeno ili primljeno, ili je trebalo biti izvršeno ili primljeno;

(b)

ako poduzeće ili treća strana imaju poslovni nastan u državi članici koja nije ona kojoj se mogu naći dokumenti i podaci potrebni za kontrolu.

Komisija može koordinirati zajednička djelovanja koja uključuju uzajamnu pomoć između dvije ili više država članica.

2.   Tijekom prva tri mjeseca nakon financijske godine plaćanja EFJP-a, države članice dužne su Komisiji poslati popis poduzeća osnovanih u trećoj zemlji za koje je plaćanje dotičnog iznosa izvršeno ili primljeno ili je trebalo biti izvršeno ili primljeno u toj državi članici.

3.   Ako su u drugoj državi članici potrebni dodatni podaci kao dio kontrole poduzeća u skladu s člankom 80. te posebice unakrsnim provjerama u skladu s člankom 81., mogu se podnijeti posebni zahtjevi za kontrolu koji navode razloge za takav zahtjev. Komisiji se pregled tih posebnih zahtjeva šalje na tromjesečnoj osnovi u roku od mjesec dana nakon završetka svakog tromjesečja. Komisija može zahtijevati da joj se osigura kopija pojedinačnih zahtjeva.

Zahtjev za kontrolu mora se ispuniti najkasnije šest mjeseci nakon primitka; rezultati kontrole bez odgode se komuniciraju državi članici koja je podnijela zahtjev te Komisiji. Komunikacija s Komisijom odvija se na tromjesečnoj osnovi u roku od mjesec dana nakon završetka svakog tromjesečja.

Članak 84.

Izrada programa

1.   Države članice dužne su sastaviti programe za kontrolu koju treba izvršiti u skladu s člankom 80. tijekom kasnijeg razdoblja kontrole.

2.   Najkasnije do 15. travnja svake godine, države članice šalju Komisiji svoj program iz stavka 1. i navode:

(a)

broj poduzeća koje treba kontrolirati i njihovu podjelu prema sektoru na osnovi iznosa koji su s njima povezani;

(b)

kriterije koji su doneseni za izradu programa.

3.   Programi koje države članice uspostavljaju i prosljeđuju Komisiji države članice provode ako u roku od osam tjedana Komisija nije objavila svoje komentare.

4.   Stavak 3. primjenjuje se mutatis mutandis na izmjene programa koje su izvršile države članice.

5.   U bilo kojoj fazi Komisija može zatražiti uključivanje određene kategorije poduzeća u program država članica.

6.   Poduzeća za koja je zbroj primitaka ili plaćanja iznosio manje od 40 000 EUR kontroliraju se u skladu s ovim poglavljem samo iz posebnih razloga trebaju navesti države članice u svom godišnjem programu iz stavka 1. ili Komisija u bilo kojoj predloženoj izmjeni tog programa. Kako bi vodila računa o gospodarskim kretanjima, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 115. kojima se mijenja prag od 40 000 EUR.

Članak 85.

Posebni odjeli

1.   U svakoj je državi članici poseban odjel odgovoran za nadzor primjene ovog poglavlja. Ti su odjeli osobito odgovorni za:

(a)

provođenje kontrole iz ovog poglavlja od strane službenika koje izravno zapošljava taj posebni odjel; ili

(b)

koordinaciju i opći nadzor kontrole koju provode službenici koji pripadaju drugim odjelima.

Države članice također mogu osigurati da se kontrola koja se treba izvršiti u skladu s ovim poglavljem treba razdijeliti između posebnih odjela i drugih nacionalnih odjela, pod uvjetom da su posebni odjeli odgovorni za koordinaciju.

2.   Odjel ili odjeli odgovorni za primjenu ovog poglavlja organiziraju se na takav način da su neovisni o odjelima ili ograncima odjela koji su odgovorni za plaćanje i kontrolne provjere prije plaćanja.

3.   Kako bi se osigurala pravilna primjena ovog poglavlja, poseban odjel iz stavka 1. poduzima sve potrebne mjere te mu dotična država članica povjerava sve ovlasti potrebne za izvršavanje zadataka iz ovog poglavlja.

4.   Države članice usvajaju odgovarajuće mjere za kažnjavanje fizičkih ili pravnih osoba koje ne izvrše svoje obveze prema ovom poglavlju.

Članak 86.

Izvješća

1.   Prije 1. siječnja, nakon razdoblja kontrole, države članice Komisiji šalju detaljno izvješće o primjeni ovog poglavlja.

2.   Države članice i Komisija redovno razmjenjuju mišljenja o primjeni ovog poglavlja.

Članak 87.

Pristup Komisije podacima i kontroli

1.   U skladu s relevantnim nacionalnim zakonima službenici Komisije imaju pristup svim dokumentima koji su pripremljeni ili imajući u vidu ili nakon kontrole organizirane prema ovom poglavlju te pohranjenim podacima, uključujući one pohranjene u sustavima za obradu podataka. Ti podaci dostavljaju se na zahtjev na odgovarajućem podatkovnom mediju.

2.   Kontrola iz članka 80. provode službene osobe država članica. U toj kontroli mogu sudjelovati službenici Komisije. Oni sami ne mogu koristiti ovlasti kontrole koje su dodijeljene nacionalnim službenicima. Međutim, imaju pristup istim prostorijama i istim dokumentima kao i službene osobe država članica.

3.   U slučaju kontrole u skladu s člankom 83., uz suglasnost zamoljene države članice, službenici države članice koja je podnijela zahtjev mogu biti prisutni tijekom kontrole u zamoljenoj državi članici te imati pristup istim prostorijama i istim dokumentima kao i službenici te države članice.

Službenici države članice koja je podnijela zahtjev prisutni na kontroli u zamoljenoj državi članici u bilo koje doba moraju biti u mogućnosti dostaviti dokaz svoje službene dužnosti. Kontrolu uvijek izvršavaju službenici zamoljene države članice.

4.   Ne dovodeći u pitanje odredbe uredbe (EU, Euratom) 883/2013 i (Euratom, EZ) br. 2185/96 ako nacionalne odredbe u vezi s kaznenim postupkom neke aktivnosti rezerviraju za službenike koji su posebno određeni nacionalnim propisima, ni službenici Komisije ni službenici države članice iz stavka 3. ne sudjeluju u tim aktivnostima. Ni u kojem slučaju ne smiju sudjelovati u, posebice, kućnim posjetima ili službenom ispitivanju osoba u kontekstu kaznenog prava dotične države članice. Međutim, oni imaju pristup tako dobivenim podacima.

Članak 88.

Ovlasti Komisije

Komisija po potrebi donosi provedbene akte kojima određuje pravila za ujednačenu primjenu ovog poglavlja, posebice vezano uz sljedeće:

(a)

provođenje kontrole utvrđene u članku 80. vezano uz odabir poduzeća, omjer i kalendar kontrole;

(b)

očuvanje trgovinskih dokumenata i tipove dokumenata koje treba sačuvati ili podatke koje treba zabilježiti;

(c)

izvođenje i koordinaciju zajedničkih djelovanja iz članka 83. stavka. 1;

(d)

pojedinosti i specifikacije u vezi sa sadržajem, oblikom i načinom podnošenja zahtjeva, sadržaja, oblika i načina obavijesti, podnošenja razmjene podataka potrebne u okviru ovog poglavlja;

(e)

uvjete i sredstva objavljivanja ili posebna pravila i uvjete za širenje ili stavljanje na raspolaganje informacija potrebnih u okviru ove Uredbe koje Komisija stavlja na raspolaganje nadležnim tijelima država članica;

(f)

odgovornosti posebnog odjela iz članka 85.;

(g)

sadržaj izvješća iz članka 86.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 116. stavka 3.

POGLAVLJE IV.

Ostale odredbe o provjerama i kaznama

Članak 89.

Ostale provjere i kazne povezane s pravilima o stavljanju na tržište

1.   Države članice dužne su poduzeti mjere kako bi osigurale da se proizvodi iz članka 119. stavka 1. Uredbe (EU) 1308/2013 koji nisu označeni sukladno odredbama te Uredbe ne plasiraju na tržište ili se s njega povuku.

2.   Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe koje Komisija može donijeti, uvoz proizvoda navedenih u članku 189. stavku 1. točkama (a) i (b) Uredbe (EU) br. 1308/2013 u Uniju podliježe provjerama kako bi se utvrdilo jesu li ispunjeni uvjeti iz stavka 1. tog članka.

3.   Države članice dužne su izvršavati provjere na temelju analize rizika kako bi se provjerilo pridržavaju li se proizvodi iz Priloga I. Uredbe (EU) 1308/2013 pravila iz dijela II. glave II. poglavlja I. odjeljka I. Uredbe (EU) br. 1308/2013 te po potrebi primjenjivati administrativne kazne.

4.   Ne dovodeći u pitanje akte koji se odnose na sektor vina donesene na temelju članka 64., u slučaju kršenja pravila Unije u sektoru vina, države članice primjenjuju proporcionalne, učinkovite i odvraćajuće administrativne kazne. Takve se kazne ne primjenjuju u slučajevima navedenima u članku 64. stavku 2. točkama od (a) do (d) i kada je neispunjavanje obveze manje značajnog karaktera.

5.   Kako bi se zaštitila sredstva Unije te identitet, podrijetlo i kvaliteta vina Unije Komisija ima ovlasti za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 115. koji se odnose na:

(a)

uspostavljanje analitičke baze izotopnih podataka čija je svrha pomoć u otkrivanju prijevare, a koja se treba izgraditi na osnovi uzoraka koje su prikupile države članice;

(b)

pravila o kontrolnim tijelima i uzajamnoj pomoći među njima;

(c)

pravila o zajedničkom korištenju nalaza država članica;

6.   Komisija može usvojiti provedbene akte kojima se utvrđuju sve mjere potrebne za:

(a)

postupke koji se odnose na baze podataka država članica i na analitičke baze izotopnih podataka čija je svrha pomoć u otkrivanju prijevara;

(b)

postupke koji se odnose na suradnju i pomoć između kontrolnih tijela i organa;

(c)

u vezi s obvezom iz stavka 3., pravila za obavljanje provjera sukladnosti s tržišnim standardima, pravila o tijelima odgovornima za izvršavanje provjera, kao i o sadržaju, učestalosti i fazi stavljanja na tržite na koje se te provjere primjenjuju.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja sukladno članku 116. stavku 3.

Članak 90.

Provjere povezane s oznakom izvornosti i oznakama geografskog podrijetla te zaštićenim tradicionalnim izrazima

1.   Države članice dužne su poduzeti sve potrebne korake kako bi se zaustavila nezakonita upotreba zaštićenih oznaka izvornosti, zaštićenih oznaka geografskog podrijetla i zaštićenih tradicionalnih izraza iz Uredbe (EU) br. 1308/2013.

2.   Država članica određuje nadležno tijelo odgovorno za provedbu provjera u vezi obveza iz dijela 2. glave II. poglavlja I. odjeljka II. Uredbe (EU) br. 1308/2013 u skladu s kriterijima iz članka 4. Uredbe (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (39) i dužna je osigurati da svaki gospodarski subjekt koji ispunjava te obveze ima pravo biti obuhvaćen sustavom provjera.

3.   Unutar Unije, godišnju provjeru usklađenosti sa specifikacijom proizvoda, tijekom proizvodnje i tijekom ili nakon kondicioniranja vina osigurava nadležno tijelo navedeno u stavku 2. ili jedno ili više kontrolnih tijela u smislu članka 2. drugog podstavka točke 5. Uredbe (EZ) br. 882/2004 koje funkcionira kao tijelo za certificiranje proizvoda u skladu s kriterijima iz članka 5. te Uredbe.

4.   Komisija donosi provedbene akte o sljedećem:

(a)

komunikacijama koje države članice trebaju dostaviti Komisiji;

(b)

pravilima o nadležnom tijelu odgovornom za provjeru sukladnosti sa specifikacijom proizvoda, uključujući slučajeve gdje je geografsko područje u trećoj zemlji;

(c)

aktivnostima koje države članice trebaju provesti kako bi se spriječila nezakonita upotreba zaštićenih oznaka izvornosti, zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla i zaštićenih tradicionalnih izraza;

(d)

provjerama i kontrolama koje trebaju izvršiti države članice, uključujući testiranje.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 116. stavka 3.

GLAVA VI.

VIŠESTRUKA SUKLADNOST

POGLAVLJE I.

Područje primjene

Članak 91.

Opće načelo

1.   Ako se korisnik iz članka 92. ne pridržava pravila o višestrukoj sukladnosti iz članka 93., tom se korisniku nalaže administrativna kazna.

2.   Administrativna kazna iz stavka 1. primjenjuje se samo kada je neispunjavanje obveza posljedica radnje ili propusta koji se mogu izravno pripisati korisniku o kojem se radi; i ako je zadovoljen jedan ili oba od sljedećih dodatnih uvjeta:

(a)

neispunjavanje obveza stoji u vezi s poljoprivrednom aktivnosti korisnika;

(b)

u pitanju je područje poljoprivrednog imanja korisnika.

Međutim, što se tiče šumskih područja, ta se kazna ne primjenjuje samo ako za dotično područje nije zatražena potpora u skladu s člankom 21. stavkom 1. točkom (a), člancima 30. i 34. Uredbe (EU) br. 1305/2013.

3.   Za potrebe ove glave primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„poljoprivredno imanje” znači sve proizvodne jedinice i površine kojima upravlja korisnik iz članka 92. koje se nalaze na području iste države članice;

(b)

„zahtjev” znači svaki pojedinačni propisani zahtjev o upravljanju, u okviru prava Unije iz Priloga II., unutar određenog akta, koji se po sadržaju razlikuje od svih drugih zahtjeva istog akta.

Članak 92.

Obuhvaćeni korisnici

Članak 91. primjenjuje se na korisnike koji primaju izravna plaćanja prema Uredbi (EU) br. 1307/2013, plaćanja prema člancima 46. i 47. Uredbe (EU) br. 1308/2013 i godišnje premije prema članku 21. stavku 1. točkama (a) i (b), članku 28. do 31., 33. i 34. Uredbe (EU) br. 1305/2013.

Međutim, članak 91. ne primjenjuje se na korisnike koji sudjeluju u programu za male poljoprivrednike kao što je navedeno u glavi V. Uredbe (EU) br. 1307/2013. Kazna navedena u tom članku također se ne primjenjuje na potporu iz članka 28. stavka 9. Uredbe (EU) br. 1305/2013.

Članak 93.

Pravila o višestrukoj sukladnosti

1.   Pravila o višestrukoj sukladnosti sastoje se od propisanih zahtjeva o upravljanju u okviru prava Unije i standardi za dobro poljoprivredno i okolišno stanje zemljišta ustanovljeni na nacionalnoj razini kako je navedeno u Prilogu II. vezano uz sljedeća područja:

(a)

okoliš, klimatske promjene i dobro poljoprivredno stanje zemljišta;

(b)

javno zdravlje, zdravlje životinja i biljaka;

(c)

dobrobit životinja.

2.   Pravni akti iz Priloga II. o propisanim zahtjevima o upravljanju vrijede u verziji koja je na snazi, a u slučaju Direktiva, kako su ih provele države članice.

3.   Osim toga, što se tiče 2015. i 2016. godine, pravila o višestrukoj sukladnosti također uključuju održavanje trajnog pašnjaka. Države članice koje su bile članice Unije na dan 1. siječnja 2004. moraju osigurati da zemljište koje se upotrebljavalo kao trajni pašnjak na datum predviđen za zahtjeve za potporu za površinu za godinu 2003. ostane trajni pašnjak u okviru definiranih granica. Države članice koje su postale članicama Unije 2004. godine moraju osigurati da zemljište koje se upotrebljavalo kao trajni pašnjak na dan 1. svibnja 2004. ostane trajni pašnjak u okviru definiranih granica. Bugarska i Rumunjska moraju osigurati da zemljište koje se upotrebljavalo kao trajni pašnjak na dan 1. svibnja 2007. ostane trajni pašnjak u okviru definiranih granica. Hrvatska mora osigurati da zemljište koje se upotrebljavalo kao trajni pašnjak na dan 1. srpnja 2013. ostane trajni pašnjak u okviru definiranih granica.

Prvi podstavak ne primjenjuje se na zemljište koje se upotrebljava kao trajni pašnjak i koje će se pošumiti, ako je to pošumljavanje u skladu s okolišem i uz isključenje nasada božićnih drvaca i brzorastućih vrsta uzgojenih u kratkom roku.

4.   Kako bi se uzeo u obzir stavak 3., Komisija ima ovlasti za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 115., koji utvrđuje pravila o održavanju trajnih pašnjaka, posebno kako bi se osiguralo da se poduzmu mjere za održavanje zemljišta pod trajnim pašnjakom na razini poljoprivrednika, uključujući pojedine obveze koje treba poštovati, poput obveza za prenamjenu površina u trajne pašnjake ako se ustanovi da se udio zemljišta pod trajnim pašnjacima smanjuje.

Kako bi se osigurala pravilna primjena obveza država članica s jedne strane i pojedinih poljoprivrednika s druge, što se tiče održavanja trajnih pašnjaka, Komisija ima ovlasti za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 115. kako bi se utvrdili uvjeti i metode za određivanje koliko zemljišta pod trajnim pašnjakom i poljoprivrednih zemljišta treba održavati.

5.   Za potrebe stavaka 3. i 4., „trajni pašnjak” znači trajni pašnjak kako je definirano u članku 2. točki (c) izvorne verzije Uredbe (EZ) br. 1120/2009.

Članak 94.

Obveze država članica u vezi s dobrim poljoprivrednim i okolišnim stanjem

Države članice osiguravaju da se sve poljoprivredne površine, uključujući zemljišta koja se više ne koriste u proizvodne svrhe, održavaju u dobrom poljoprivrednom i okolišnom stanju. Države članice definiraju, na nacionalnoj i regionalnoj razini, minimalne standarde za korisnike za dobro poljoprivredno i okolišno stanje zemljišta na osnovi Priloga II., uzimajući u obzir posebna svojstva dotičnih područja, uključujući uvjete tla i klimatske uvjete, postojeće sustave poljoprivredne proizvodnje, korištenje zemljišta, plodored, uzgojne metode i strukture poljoprivrednih gospodarstava.

Države članice ne definiraju minimalne uvjete koji nisu određeni u Prilogu II.

Članak 95.

Informacije za korisnike

Države članice dužne su, po potrebi, predmetnim korisnicima elektroničkim putem dostaviti popis zahtjeva i standarda koji će se primjenjivati na razini poljoprivrednog gospodarstva te jasne i precizne informacije o tome.

POGLAVLJE II:

Sustav kontrole i administrativne kazne u vezi s višestrukom sukladnošću

Članak 96.

Provjere višestruke sukladnosti

1.   Države članice po potrebi koriste integrirani sustav naveden u poglavlju II. glave V., a posebno u članak 68. stavak 1. točke (a), (b), (d), (e) i (f).

Države članice mogu koristiti svoje postojeće sustave upravljanja i kontrole u svrhu osiguravanja usklađenosti s pravilima o višestrukoj sukladnosti.

Ti sustavi, a posebno sustav za identifikaciju i registriranje životinja uređen sukladno Direktivi Vijeća 2008/71/EZ (40) te Uredbama (EZ) br. 1760/2000 i (EZ) br. 21/2004 moraju biti kompatibilni s integriranim sustavom iz glave V. poglavlja II. ove Uredbe.

2.   Ovisno o zahtjevima, standardima, djelovanjima ili područjima višestruke sukladnosti u pitanju, države članice mogu se odlučiti na izvršavanje administrativnih provjera, posebno onih koje su već navedene u kontrolnim sustavima koji se primjenjuju na određeni zahtjev, standard, djelovanje ili područje višestruke sukladnosti.

3.   Države članice dužne su izvršavati provjere na licu mjesta kako bi utvrdile pridržava li se korisnik obveza iz ove glave.

4.   Komisija donosi provedbene akte kojima određuje pravila o izvršavanju provjera s ciljem provjere usklađenosti s obvezama iz ove glave, uključujući pravila koja omogućuju da se prilikom analize rizika u obzir uzimaju sljedeći faktori:

(a)

sudjelovanje poljoprivrednika u sustavu poljoprivrednog savjetovanja kako je predviđeno u glavi III. ove Uredbe;

(b)

sudjelovanje poljoprivrednika u sustavu za izdavanje svjedodžbi, ako obuhvaća dotične zahtjeve i standarde.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja sukladno članku 116. stavku 3.

Članak 97.

Primjena administrativnih kazni

1.   Administrativna kazna iz članka 91. primjenjuje se ako se ne poštuju pravila o višestrukoj sukladnosti u bilo kojem trenutku u navedenoj kalendarskoj godini („dotična kalendarska godina”), a dotično nepoštovanje može se izravno pripisati korisniku koji je podnio zahtjev za potporu ili zahtjev za plaćanje u kalendarskoj godini u pitanju.

Prvi podstavak primjenjuje se mutatis mutandis na korisnike za koje se ustanovi da se nisu pridržavali pravila o višestrukoj sukladnosti bilo kada tijekom tri godine od 1. siječnja godine od kalendarske godine u kojoj je plaćanje odobreno u okviru programa potpore za restrukturiranje i konverziju ili bilo kada tijekom jedne godine od 1. siječnja nakon kalendarske godine u kojoj je plaćanje odobreno u okviru programa potpore za berbu iz Uredbe (EU) br. 1308/2013 („dotične godine”).

2.   U slučajevima u kojima se zemljište prenosi tijekom dotične kalendarske godine ili dotičnih godina, stavak 1. također se primjenjuje na slučajeve gdje nepridržavanje u pitanju proizlazi iz radnje ili propusta koji se izravno mogu pripisati osobi kojoj ili od koje je poljoprivredno zemljište preneseno. Odstupajući od prve rečenice, ako je osoba kojoj se radnja ili propust izravno pripisuju podnijela zahtjev za potporu ili zahtjev za plaćanje u dotičnoj kalendarskoj godini ili godinama, administrativna kazna se primjenjuje na osnovi ukupnih iznosa plaćanja iz članka 92. koji su odobreni ili se trebaju odobriti toj osobi.

Za potrebe ovog stavka „prijenos” znači bilo koji tip transakcije kojim poljoprivredno zemljište prestaje biti na raspolaganju prenositelju.

3.   Bez obzira na stavak 1., i podložno pravilima koje treba usvojiti u skladu s člankom 101., države članice mogu odlučiti da ne primjenjuju administrativnu kaznu po korisniku i po kalendarskoj godini ako je iznos kazne 100 EUR ili manje.

Ako država članica odluči iskoristiti opciju predviđenu u prvom podstavku, nadležno tijelo dužno je, na uzorku korisnika, u sljedećoj godini poduzeti mjere potrebne za provjeru je li korisnik popravio nalaze o neusklađenosti u pitanju. Korisnika se mora obavijestiti o nalazu i obvezi poduzimanja korektivne mjere.

4.   Administrativna kazna ne utječe na zakonitost i ispravnost plaćanja na koja se primjenjuje.

Članak 98.

Primjena administrativne kazne u Bugarskoj, Hrvatskoj i Rumunjskoj

U slučaju Bugarske i Rumunjske administrativne kazne iz članka 91. primjenjuju se najkasnije od 1. siječnja 2016. vezano uz propisane zahtjeve o upravljanju u području dobrobiti životinja iz Priloga II.

Za Hrvatsku se kazne iz članka 91. primjenjuju prema sljedećem vremenskom rasporedu što se tiče propisanih zahtjeva o upravljanju (PZU) iz Priloga II.:

(a)

od 1. siječnja 2014. za PZU 1 do PZU 3 i PZU 6 do PZU 8;

(b)

od 1. siječnja 2016. za PZU 4, PZU 5, PZU 9 i PZU 10;

(c)

od 1. siječnja 2018. od PZU 11. do PZU 13.

Članak 99.

Izračun administrativnih kazni

1.   Administrativna kazna iz članka 91. primjenjuje se putem smanjenja ili ukidanja ukupnog iznosa plaćanja iz članka 92. koji je odobren ili se treba odobriti predmetnom korisniku u odnosu na zahtjeve za potporu koje je podnio ili će podnijeti u tijeku kalendarske godine nalaza.

Pri izračunu tih smanjenja i ukidanja uzima se u obzir ozbiljnost, opseg, trajanje i ponavljanje utvrđenog neispunjavanja obveze, kao i kriteriji iz stavaka 2., 3. i 4.

2.   U slučaju neispunjavanja obveze zbog nepažnje, postotak smanjenja ne smije prekoračiti 5 %, a u slučaju ponovljenog neispunjavanja obveze, ne smije prekoračiti 15 %.

Države članice mogu uspostaviti sustav ranog upozoravanja za slučajeve neispunjavanja obveza na koje se, s obzirom na njihovu manju težinu, opseg i trajanje, u opravdanim slučajevima, ne primjenjuje smanjenje ili ukidanje. Ako država članica odluči iskoristiti ovu opciju, nadležno tijelo dužno je korisniku poslati rano upozorenje i obavijestiti korisnika o nalazu i obvezi poduzimanja korektivne mjere. Ako se u naknadnoj provjeri utvrdi da neispunjavanje obveza nije ispravljeno, smanjenje u skladu s prvim podstavkom primjenjuje se retroaktivno.

Međutim, smanjenje ili ukidanje uvijek se primjenjuje na slučajeve neispunjavanja obveza koji predstavljaju izravan rizik za javno zdravlje ili dobrobit životinja.

Države članice mogu dati prioritetni pristup sustavu za savjetovanje poljoprivrednika korisnicima koji su prvi put dobili rano upozorenje.

3.   U slučaju namjernog neispunjavanja obveze postotak smanjenja u načelu ne može biti manji od 20 % i može doći do cjelokupnog isključenja iz jednog ili više programa potpore te može vrijediti jednu ili više kalendarskih godina.

4.   U bilo kojem slučaju ukupni iznos smanjenja i ukidanja za jednu kalendarsku godinu ne smije biti više od ukupnog iznosa iz prvog podstavka stavka 1.

Članak 100.

Iznosi koji proizlaze iz višestruke sukladnosti

Države članice mogu zadržati 25 % iznosa koji rezultiraju iz primjene smanjenja i ukidanja iz članka 99.

Članak 101.

Ovlasti Komisije u vezi s primjenom i izračunom administrativnih kazni

1.   Kako bi se osigurala pravilna raspodjela sredstva korisnicima koji imaju pravo na njih i pravilno provođenje višestruke sukladnosti na učinkovit, koherentan i nediskriminirajući način, Komisija ima ovlasti za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 115. kojima se:

(a)

uspostavljaju usklađene osnove za izračun administrativnih kazni zbog višestruke sukladnosti iz članka 99., uzimajući u obzir umanjenja u vezi s financijskom disciplinom;

(b)

utvrđuju uvjeti za primjenu i izračun administrativnih kazni zbog višestruke sukladnosti, uključujući u slučajevima neispunjavanja obveza koji se mogu izravno pripisati dotičnom korisniku.

2.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju detaljna postupovna i tehnička pravila u vezi s izračunom i primjenom administrativnih kazni iz članaka od 97. do 99., kao i što se tiče korisnika koji su skupina osoba na temelju članaka 28. i 29. Uredbe (EU) br. 1305/2013.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja sukladno članku 116. stavku 3.

GLAVA VII.

ZAJEDNIČKE ODREDBE

POGLAVLJE I.

Priopćavanje

Članak 102.

Priopćavanje informacija

1.   Osim odredbi utvrđenih u sektorskim Uredbama, države članice Komisiji šalju sljedeće podatke, izjave i dokumente:

(a)

za akreditirane agencije za plaćanja i akreditirana koordinacijska tijela:

i.

dokument o njihovoj akreditaciji;

ii.

njihovu funkciju (akreditirana agencija za plaćanja ili akreditirano koordinacijsko tijelo);

iii.

kada je potrebno, dokument o oduzimanju akreditacije,

(b)

za tijela za ovjeravanje:

i.

njihov naziv;

ii.

njihovu adresu,

(c)

za mjere u vezi s operacijama koje financiraju Fondovi:

i.

izjave o rashodima koje su ujedno i zahtjevi za plaćanje, potpisane od strane akreditirane agencije za plaćanja ili akreditiranog koordinacijskog tijela, s priloženim potrebnim podacima;

ii.

procjenu njihovih financijskih zahtjeva u vezi s EFJP-om, a u vezi s EPFRR-om ažurirane procjene izjava o rashodima koje se podnose tijekom godine i procjene izjava o rashodima za sljedeću financijsku godinu;

iii.

izjavu o upravljanju i godišnje financijske izvještaje akreditiranih agencija za plaćanja;

iv.

godišnji sažetak rezultata svih raspoloživih revizija i provjera izvršenih u skladu s rasporedom i detaljnim odredbama navedenim u pravilima specifičnim za sektor.

Godišnji financijski izvještaji akreditiranih agencija za plaćanja koji se odnose na rashode EPFRR-a podnose se na razini svakog programa.

2.   Države članice detaljno obavješćuju Komisiju o mjerama poduzetima za provođenje dobrih poljoprivrednih i okolišnih uvjeta navedenih u članku 94. te o pojedinostima sustava za savjetovanje poljoprivrednika iz glave III.

3.   Država članica redovno obavješćuje Komisiju o primjeni integriranog sustava navedenog u poglavlju II. glave V. Komisija organizira razmjene mišljenja o ovoj temi s državama članicama.

Članak 103.

Povjerljivost

1.   Države članice i Komisija poduzimaju sve potrebne korake kako bi zajamčile povjerljivost podataka priopćenih ili dobivenih u okviru mjera inspekcije i poravnanja računa provedenih u skladu s ovom Uredbom.

Na te podatke primjenjuju se pravila iz članka 8. Uredbe (Euratom, EZ) br. 2185/96.

2.   Ne dovodeći u pitanje nacionalne odredbe povezane sa sudskim postupkom, podaci prikupljeni tijekom kontrole utvrđene u poglavlju III. glave V. zaštićeni su službenom tajnom. Ne smiju se priopćavati nikome osim osoba koje ih, zbog svojih dužnosti u državama članicama ili institucijama Unije, moraju znati za potrebe izvršavanja tih dužnosti.

Članak 104.

Ovlasti Komisije

Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju pravila o:

(a)

obliku, sadržaju, intervalu, rokovima i pojedinostima dostavljanja ili stavljanja Komisiji na raspolaganje:

i.

izjave o rashodima i procjene rashoda te njihovih nadopuna, uključujući namjenski prihod;

ii.

izjavu o upravljanju i godišnje financijske izvještaje agencija za plaćanja, kao i rezultate raspoloživih izvršenih revizija i kontrola;

iii.

izvješća o potvrđivanju godišnjih financijskih izvještaja;

iv.

nazive i pojedinosti akreditiranih agencija za plaćanja, akreditiranih koordinacijskih tijela i tijela za ovjeravanje;

v.

pojedinosti vezane uz poštovanje i plaćanje rashoda koji se financiraju u okviru Fondova;

vi.

obavijesti o financijskim prilagodbama koje provode države članice u vezi s aktivnostima ili programima ruralnog razvoja i sažeta izvješća o postupcima povrata koje su države članice poduzele zbog nepravilnosti;

vii.

podatke o mjerama poduzetima u skladu s člankom 58.

(b)

rješenjima koja reguliraju razmjenu podataka i dokumenata između Komisije i država članica te provedbu informacijskih sustava, uključujući vrstu, format i sadržaj podataka koje ti sustavi trebaju obraditi te odgovarajuća pravila pohrane podataka;

(c)

obavijestima koje države članice dostavljaju Komisiji o podacima, dokumentima, statistici i izvješćima kao i krajnjim rokove i metode za njihove obavijesti.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja sukladno članku 116. stavku 3.

POGLAVLJE II.

Korištenje eura

Članak 105.

Opća načela

1.   Iznosi iz odluka Komisije o usvajanju programa ruralnog razvoja, iznosi preuzetih obveza i plaćanja Komisije, iznosi iskazanih ili potvrđenih rashoda te iznosi iz izjava država članica o rashodima izražavaju se i plaćaju u eurima.

2.   Cijene i iznosi utvrđeni u sektorskom poljoprivrednom zakonodavstvu izražavaju se u eurima.

Odobravaju se ili prikupljaju u eurima u državama članicama koje su euro prihvatile te u nacionalnoj valuti u državama članicama koje ga nisu prihvatile.

Članak 106.

Tečaj i operativni događaj

1.   Cijene i iznosi iz članka 105. stavka 2. u državama članicama koje nisu prihvatile euro kao nacionalnu valutu preračunavaju se preko tečaja.

2.   Operativni događaj za tečaj je:

(a)

dovršetak carinskih uvoznih ili izvoznih formalnosti u slučaju iznosa koji se prikupljaju ili odobravaju u trgovini s trećim zemljama;

(b)

događaj kojim se ostvario gospodarski cilj operacije u svim drugim slučajevima.

3.   Ako se korisniku izvršava izravno plaćanje predviđeno Uredbom (EU) br. 1307/2103 u drugoj valuti umjesto u eurima, države članice preračunavaju iznos potpore izražen u eurima u nacionalnu valutu na temelju zadnjeg tečaja koji je odredila Europska središnja banka prije 1. listopada one godine za koju se potpora dodjeljuje.

Odstupajući od prvog podstavka, države članice u opravdanim slučajevima mogu odlučiti izvršiti konverziju na temelju prosječnih tečajeva koje je odredila Europska središnja banka tijekom mjeseca prije 1. listopada godine za koju je dodijeljena potpora. Države članice koje odaberu tu opciju određuju i objavljuju prosječnu stopu prije 1. prosinca te godine.

4.   Što se tiče EFJP-a, pri sastavljanju izjava o rashodima, države članice koje nisu usvojile euro primjenjuju isti tečaj kao onaj koji su koristile za plaćanja korisnicima ili za primanje prihoda, u skladu s odredbama ovog poglavlja.

5.   Kako bi se odredio operativni događaj iz stavka 2. ili se uredio iz razloga koji su svojstveni organizaciji tržišta ili dotičnom iznosu, Komisija ima ovlasti donijeti delegirane akte u skladu s člankom 115. koji sadrže pravila o tim operativnim događajima i tečaju koji treba koristiti. Poseban operativni događaj određuje se uzimajući u obzir sljedeće kriterije:

(a)

stvarnu primjenjivost prilagodbi tečaja što je prije moguće;

(b)

sličnost operativnih događaja za analogne operacije koje se provode u okviru organizacije tržišta;

(c)

dosljednost operativnih događaja za različite cijene i iznose koji se odnose na organizaciju tržišta;

(d)

provedivost i učinkovitost kontrola primjene odgovarajućih tečajeva.

6.   Kako bi se izbjeglo da države članice koje nisu prihvatile euro koriste različite tečajeve na računima primljenog prihoda ili potpore plaćene korisnicima u valuti koja nije euro s jedne strane, te da se ustanovi izjava o rashodima koju je sastavila agencija za plaćanja s druge strane, Komisija ima pravo donijeti delegirane akte u skladu s člankom 115. koji utvrđuju pravila o tečaju koji je primjenjiv pri sastavljanju izjava o rashodima i pri bilježenju operacija javnog skladištenja na računima agencije za plaćanja.

Članak 107.

Mjere zaštite i iznimke

1.   Komisija može putem provedbenih akata donijeti mjere kako bi se zaštitila primjena prava Unije ako postoji mogućnost da je ugroze iznimne monetarne prakse povezane s nacionalnom valutom. Te mjere mogu, prema potrebi, odstupati od postojećih pravila isključivo u razdoblju koje je nužno potrebno.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja sukladno članku 116. stavku 3.

Europski parlament, Vijeće i države članice odmah se obavješćuju o mjerama iz prvog podstavka.

2.   Ako iznimna monetarna praksa u vezi s nacionalnom valutom može ugroziti primjenu prava Unije, Komisija ima ovlasti donijeti delegirane akte u skladu s člankom 115. koji odstupaju od ovog odjeljka, osobito u sljedećim slučajevima:

(a)

kada država primjenjuje neuobičajene metode razmjene kao što su višestruki tečajevi ili se služi ugovorima o razmjeni;

(b)

kada države imaju valute koje ne kotiraju na službenim valutnim tržištima ili kada kretanja takvih valuta mogu stvoriti poremećaje u trgovini.

Članak 108.

Korištenje eura od strane država članica izvan europodručja

1.   Ako država članica koja nije prihvatila euro odlučiti platiti troškove koji proizlaze iz sektorskog poljoprivrednog zakonodavstva u eurima umjesto u svojoj nacionalnoj valuti, država članica poduzima mjere koje osiguravaju da korištenje eura ne pruža sustavnu prednost u usporedbi s korištenjem nacionalne valute.

2.   Država članica obavješćuje Komisiju o planiranim mjerama prije nego one stupe na snagu. Mjere ne mogu stupiti na snagu dok Komisija ne obavijesti o svojoj suglasnosti o tome.

POGLAVLJE III.

Izvješće i evaluacija

Članak 109.

Godišnje financijsko izvješće

Komisija do kraja rujna svake godine koja slijedi nakon proračunske godine sastavlja financijsko izvješće o upravljanju Fondovima u prethodnoj financijskoj godini koje podnosi Europskom parlamentu i Vijeću.

Članak 110.

Nadzor i evaluacija ZPP-a

1.   Zajednički okvir za nadzor i evaluaciju uspostavlja se s ciljem mjerenja uspješnosti ZPP-a, a posebno:

(a)

izravnih plaćanja utvrđenih Uredbom (EU) br. 1307/2013;

(b)

tržišnih mjera iz Uredbe (EU) br. 1308/2013;

(c)

mjera ruralnog razvoja iz Uredbe (EU) br. 1305/2013i

(d)

odredbama iz ove Uredbe.

Komisija nadzire te mjere politike na temelju izvješća država članica u skladu s pravilima navedenim u Uredbama iz prvog podstavka. Komisija uspostavlja višegodišnji evaluacijski plan koji uključuje povremene evaluacije posebnih instrumenta koje će provoditi.]

Kako bi se osiguralo učinkovito praćenje uspješnosti Komisija ima ovlasti donijeti delegirane akte u skladu s člankom 115. vezano uz sadržaj i sastav tog okvira.

2.   Uspješnost mjera ZPP-a iz stavka 1. mjeri se u odnosu na sljedeće ciljeve:

(a)

održivu proizvodnju hrane s naglaskom na dohodak od poljoprivrede, poljoprivrednu produktivnost i stabilnost cijena;

(b)

održivo upravljanje prirodnim resursima i klimatska aktivnost, s naglaskom na emisije stakleničkih plinova, bioraznolikost, tlo i vodu;

(c)

uravnoteženi teritorijalni razvoj s naglaskom na ruralno zapošljavanje, rast i siromaštvo u ruralnim područjima.

Komisija donosi provedbene akte kojima definira skup pokazatelja koji su specifični za ciljeve navedene u prvom podstavku. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja sukladno članku 116. stavku 3.

Pokazatelji su povezani sa strukturom i ciljevima politike i omogućuju ocjenu napretka, djelotvornosti i učinkovitosti politike u odnosu na ciljeve.

3.   Okvir za nadzor i evaluaciju odražava strukturu ZPP-a na sljedeći način:

(a)

za izravna plaćanja iz Uredbe (EU) br. 1307/2013, tržišne mjere iz Uredbe (EU) br. 1308/2013 i odredbe iz ove Uredbe, Komisija nadzire te instrumente na temelju izvješćivanja država članica u skladu s pravilima utvrđenima u ovim uredbama. Komisija uspostavlja višegodišnji evaluacijski plan uz povremene evaluacije posebnih instrumenta koje se provode pod odgovornošću Komisije. Evaluacije se provode pravovremeno i od strane neovisnih evaluatora.

(b)

nadzor i evaluacija politike ruralnog razvoja provodit će se u skladu s člancima od 67. do 79. Uredbe (EU) br. 1305/2013.

Komisija osigurava da se zajednički učinak svih instrumenta ZPP-a iz stavka 1. mjeri i ocjenjuje u odnosu na zajedničke ciljeve iz stavka 2. Uspješnost ZPP-a u postizanju zajedničkih ciljeva mjeri se i ocjenjuje na temelju zajedničkih pokazatelja učinka, a odnosnih posebnih ciljeva na temelju pokazatelja rezultata. Komisija na temelju dokaza osiguranih u evaluacijama ZPP-a, uključujući evaluacije programa ruralnog razvoja, kao i ostale relevantne izvore informacija, priprema izvješća o mjerenju i procjeni zajedničke uspješnosti svih instrumenata ZPP-a.

4.   Države članice Komisiji osiguravaju sve potrebne podatke kako bi se omogućio nadzor i evaluacija dotičnih mjera. Ti se podaci u najvećoj mogućoj mjeri temelje na utvrđenim izvorima podataka, kao što su mreža poljoprivrednih računovodstvenih podataka i Eurostat.

Komisija uzima u obzir potrebe za podacima i sinergije između potencijalnih izvora podataka, posebno za korištenje istih u statističke svrhe prema potrebi.

Komisija donosi provedbene akte kojima definira pravila o podacima koje trebaju poslati države članice, uzimajući u obzir potrebu za izbjegavanjem nepotrebnog administrativnog opterećenja, kao i o potrebe za podacima i sinergijama među potencijalnim izvorima podataka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja sukladno članku 116. stavku 3.

5.   Komisija predstavlja prvo izvješće o provedbi ovog članka, uključujući prve rezultate o uspješnosti ZPP-a, Europskom parlamentu i Vijeću najkasnije do 31. prosinca 2018. Drugo izvješće, koje će uključivati procjenu uspješnosti ZPP-a, bit će predstavljeno do 31. prosinca 2021.

POGLAVLJE IV.

Transparentnost

Članak 111.

Objavljivanje korisnika

1.   Države članice moraju osigurati godišnje ex-post objavljivanje korisnika Fondova. Objava sadržava:

(a)

ne dovodeći u pitanje prvi stavak članka 112. ove Uredbe, ime korisnika, kako slijedi:

i.

ime i prezime, ako je korisnik fizička osoba;

ii.

puni pravni naziv, kako je registriran, ako je korisnik pravna osoba s autonomnom pravnom osobnošću, u skladu sa zakonodavstvom predmetne države članice;

iii.

puni naziv udruženja, kako je registrirano ili drukčije službeno priznato, ako je korisnik udruženje bez vlastite pravne osobnosti;

(b)

općinu u kojoj korisnik ima boravište ili u kojoj je registriran i, ako je dostupno, poštanski broj ili njegov dio, kojim se utvrđuje općina;

(c)

iznose plaćanja koji odgovaraju svakoj mjeri koju financira Fondove, koje je primio svaki korisnik u dotičnoj financijskoj godini;

(d)

vrstu i opis mjera koje financira bilo koji od Fondova i u okviru kojih se dodjeljuje plaćanje iz točke (c).

Podaci iz prvog podstavka dostupni su na jedinstvenom web-mjestu za svaku državu članicu. Oni su dostupni dvije godine od datuma prve objave.

2.   Što se tiče plaćanja koja odgovaraju mjerama koje se financiraju iz EPFRR-a, kao što je navedeno u točki (c) prvog podstavka stavka 1., iznosi koji se objavljuju odgovaraju ukupnom javnom financiranju, uključujući Uniju i nacionalne doprinose.

Članak 112.

Prag

Države članice u sljedećim situacijama ne smiju objaviti ime korisnika kako je predviđeno u članku 111. stavku 1. prvom podstavku točki (a) ove Uredbe:

(a)

u slučaju država članica koje uspostavljaju program za male poljoprivrednike kako je predviđeno u glavi V. Uredbe (EU) br. 1307/2013, ako je iznos pomoći koji je korisnik primio u jednoj godini jednak ili manji od iznosa koji je odredila država članica kako je navedeno u članku 63. stavku 1. drugom podstavku ili članku 63. stavku 2. drugom podstavku te Uredbe;

(b)

u slučaju država članica koje ne uspostavljaju program za male poljoprivrednike kako je predviđeno u glavi V. Uredbe (EU) br. 1307/2013, ako je iznos pomoći koji je korisnik primio u jednoj godini jednak ili manji od 1 250 EUR.

Ako se primjenjuje prvi podstavak točka (a), iznose koje utvrdi država članica u skladu s člankom 63. Uredbe (EU) br. 1307/2013 i o kojima obavješćuje Komisiju prema ovoj Uredbi, Komisija objavljuje u skladu s pravilima donesenima u skladu s člankom 114.

Ako se primjenjuje prvi stavak ovog članka, država članica objavljuje podatke iz članka 111. stavka 1. prvog podstavka točaka (b), (c) i (d), a korisnik se označuje oznakom. Države članice odlučuju o obliku te oznake.

Članak 113.

Podaci o korisnicima

Države članice obavješćuju korisnike da se podaci o njima objavljuju u skladu s člankom 111. i da te podatke mogu obrađivati revizijska i istražna tijela Unije i država članica za potrebe zaštite financijskih interesa Unije.

U skladu sa zahtjevima Direktive 95/46/EZ, što se tiče osobnih podataka, države članice obavješćuju korisnike o njihovim pravima u okviru pravila o zaštiti podataka i o postupcima koji se primjenjuju u ostvarivanju tih prava.

Članak 114.

Ovlasti Komisije

Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju pravila o:

(a)

obliku, uključujući način predstavljanja po pojedinim mjerama, i vremenskom planu objave kako je predviđeno člancima 111. i 112.;

(b)

jedinstvenoj primjeni članka 113.;

(c)

suradnji između Komisije i država članica.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja sukladno članku 116. stavku 3.

GLAVA VIII.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 115.

Delegiranje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članaka 8., 20., 40., 46., 50., 53., 57., 62., 63., 64., 65., 66., 72., 76., 77., 79., 84., 89., 93., 101., 106., 107., 110. i 120. dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članaka 8., 20., 40., 46., 50., 53., 57., 62., 63., 64., 65., 66., 72., 76., 77., 79., 84., 89., 93., 101., 106., 107., 110. i 120. dodjeljuju se Komisiji na razdoblje od sedam godina počevši od dana stupanja na snagu ove Uredbe. Komisija sastavlja izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije isteka sedmogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članaka 8., 20., 40., 46., 50., 53., 57., 62., 63., 64., 65., 66., 72., 76., 77., 79., 84., 89., 93., 101., 106., 107., 110. i 120. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članaka 8., 20., 40., 46., 50., 53., 57., 62., 63., 64., 65., 66., 72., 76., 77., 79., 84., 89., 93., 101., 106., 107., 110. i 120. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 116.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže odbor pod imenom „Odbor za poljoprivredne fondove”. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

Za potrebe članaka 15., 58., 62., 63., 64., 65., 66., 75., 77., 78., 89., 90., 96., 101. i 104., što se tiče izravnih plaćanja, ruralnog razvoja i/ili zajedničke organizacije tržišta, Komisiji pomažu Odbor za poljoprivredne fondove, Odbor za upravljanje izravnim plaćanjima, Odbor za ruralni razvoj i/ili Odbor za zajedničku organizaciju tržišta poljoprivrednih proizvoda koji su uspostavljeni ovom Uredbom, Uredbom (EU) br. 1307/2013, Uredbom (EU) br. 1305/2013 odnosno Uredbom (EU) br. 1308/2013. Ti su odbori u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

U slučaju akata iz članka 8., ako odbor ne predloži mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se treći podstavak članka 5. stavka 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 117.

Obrada i zaštita osobnih podataka

1.   Države članice i Komisija prikupljaju osobne podatke u svrhu obavljanja svojih obveza vezano uz upravljanje, kontrolu, reviziju te nadzor i evaluaciju u okviru ove Uredbe, a posebno one propisane glavom II. poglavljem II., glavom III., glavom IV. poglavljima III. i IV., glavama V. i VI. i glavom VII. poglavljem III., kao i u statističke svrhe, i ne obrađuju te podatke na način koji nije u skladu s tom svrhom.

2.   Ako se osobni podaci obrađuju u svrhu nadzora i evaluacije u okviru glave VII. poglavlja III., kao i u statističke svrhe, oni moraju biti anonimni i moraju se obrađivati samo u agregiranom obliku.

3.   Osobni se podaci obrađuju u skladu s pravilima Direktive 95/46/EZ i Uredbe (EZ) br. 45/2001. Takvi se podaci posebice ne pohranjuju u obliku koji omogućuje identifikaciju pojedinaca na koje se osobni podaci odnose dulje nego što je to neophodno za potrebe za koje su prikupljeni ili za koje se dodatno obrađuju, uzimajući u obzir minimalna razdoblja pohrane propisana važećim nacionalnim pravom ili pravom Unije.

4.   Države članice obavješćuju pojedince na koje se osobni podaci odnose da njihove osobne podatke mogu obrađivati nacionalna tijela ili tijela Unije, u skladu sa stavkom 1., i da, u tom pogledu, oni uživaju prava navedena u pravilima o zaštiti podataka iz Direktive 95/46/EZ odnosno Uredbe (EZ) br. 45/2001.

5.   Ovaj članak podliježe člancima od 111. do 114.

Članak 118.

Razina provedbe

Države članice odgovorne su za provedbu programa i izvršavanje njihovih zadaća u okviru ove Uredbe na razini koju smatraju prikladnom, i koja mora biti u skladu s institucionalnim, pravnim i financijskim okvirom države članice te s ovom Uredbom i drugim relevantnim pravilima Unije.

Članak 119.

Stavljanje izvan snage

1.   Uredbe (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) br. 485/2008 stavljaju se izvan snage.

Međutim, članak 31. Uredbe (EZ) br. 1290/2005 i relevantna provedbena pravila ostaju na snazi do 31. prosinca 2014.

2.   Upućivanja na Uredbe koje su stavljene izvan snage tumače se kao upućivanja na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom navedenom u Prilogu III.

Članak 120.

Prijelazne mjere

Kako bi se olakšao prijelaz s rješenja navedenih u Uredbama iz članka 118. koje su stavljene izvan snage na rješenja iz ove Uredbe, Komisija ima ovlasti donijeti delegirane akte u skladu s člankom 115., vezano uz slučajeve u kojima je moguće primijeniti odstupanja od pravila i dodatke pravilima iz ove Uredbe.

Članak 121.

Stupanje na snagu i primjena

1.   Ova Uredba stupa na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2014.

2.   Međutim, primjenjuju se sljedeće odredbe:

(a)

članci 7., 8., 16., 25., 26. i 43. od 16. listopada 2013.;

(b)

članci 18. i 40. za rashode nastale nakon 16. listopada 2013.;

(c)

članak 52. od 1. siječnja 2015.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. JUKNA


(1)  SL L 191, 29.6.2012., str. 116.

(2)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1290/2005. od 21. lipnja 2005. o financiranju zajedničke poljoprivredne politike (SL L 209, 11.8.2005., str. 1.).

(3)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(4)  Uredba br. 1307 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbi Vijeća (EZ) br. 637/2008 i (EZ) br. 73/2009 (Vidi stranicu 608 ovog Službenog lista).

(5)  Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL L 327, 22.12.2000., str. 1.).

(6)  Uredba (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage Direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (SL L 309, 24.11.2009. str. 1.).

(7)  Direktiva 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL L 309, 24.11.2009., str. 71.).

(8)  Uredba Vijeća (EZ) br. 165/94 od 24. siječnja 1994. o sufinanciranju pregleda s daljinskim istraživanjem od strane Zajednice (SL L 24, 29.1.1994., str. 6.).

(9)  Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 of 2. prosinca 2013. o utvrđivanju višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2014. do 2020. (Vidi stranicu 884 ovog Službenog lista).

(10)  Uredba Vijeća (EZ) br. 73/2009 od 19. siječnja 2009. o utvrđivanju zajedničkih pravila za programe izravne potpore za poljoprivrednike u okviru zajedničke poljoprivredne politike i utvrđivanju određenih programa potpore za poljoprivrednike, o izmjeni uredaba (EZ) br. 1290/2005, (EZ) br. 247/2006, (EZ) br. 378/2007 i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1782/2003 (SL L 30, 31.1.2009., str. 16.).

(11)  Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o 17. prosinca 2013. utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo, obuhvaćenima Zajedničkim strateškim okvirom i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (Vidi stranicu 320 ovog Službenog lista).

(12)  Uredba (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005 (Vidi stranicu 487 ovog Službenog lista).

(13)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 352/78 od 20. veljače 1978. o davanju kredita za vrijednosne papire, pologe i jamstva koja se nude u okviru zajedničke poljoprivredne politike i na koja je nakon toga izgubljeno pravo (SL L 50, 22.2.1978., str. 1.).

(14)  Uredba Vijeća (EZ) br. 814/2000 od 17. travnja 2000. o mjerama informiranja u vezi sa zajedničkom poljoprivrednom politikom (SL L 100, 20.4.2000., str. 7.).

(*1)  Datum stupanja na snagu ove Uredbe.

(15)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (SL L 312, 23.12.1995., str. 1.).

(16)  Uredba Vijeća (EZ) br. 485/2008 od 26. svibnja 2008. o kontroli transakcija koju provode države članice, a koje su dio sustava financiranja Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (SL L 143, 3.6.2008., str. 1.).

(17)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1782/2003 od 29. rujna 2003. o zajedničkim pravilima za programe izravne potpore u sklopu zajedničke poljoprivredne politike i o uvođenju određenih programa potpore poljoprivrednicima te o izmjeni Uredaba (EEZ) br. 2019/93, (EZ) br. 1452/2001, (EZ) br. 1453/2001, (EZ) br. 1454/2001, (EZ) br. 1868/94, (EZ) br. 1251/1999, (EZ) br. 1254/1999, (EZ) br. 1673/2000, (EEZ) br. 2358/71 i (EZ) br. 2529/2001 (SL L 270, 21.10.2003., str. 1.).

(18)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1698/2005 od 20. rujna 2005. o potporama ruralnom razvoju Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (SL L 277, 21.10.2005., str. 1.).

(19)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1234/2007 od 22. listopada 2007. o uspostavljanju zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i o posebnim odredbama za određene poljoprivredne proizvode (Uredba o jedinstvenom ZOT-u) (SL L 299, 16.11.2007., str. 1.).

(20)  Direktiva Vijeća 80/68/EEZ od 17. prosinca 1979. o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja izazvanog određenim opasnim tvarima (SL L 20, 26.1.1980., str. 43.).

(21)  Uredba Vijeća (EZ) br. 2799/98 od 15. prosinca 1998. o uspostavi agromonetarnih mjera za euro (SL L 349, 24.12.1998., str. 1.).

(22)  Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(23)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(24)  [2010] ECR I-11063.

(25)  Uredba Komisije (EZ) br. 259/2008 od 18. ožujka 2008. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1290/2005 u pogledu objavljivanju informacija o korisnicima sredstava iz Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (SL L 76, 19.3.2008., str. 28.).

(26)  Provedbena uredba Komisije (EU) br. 410/2011 od 27. travnja o izmjeni Uredbe (EZ) br. 259/2008 o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1290/2005 u pogledu objavljivanju informacija o korisnicima sredstava iz Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (SL L 108, 28.04.2011., str. 24.).

(27)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela koja se odnose na mehanizme kojima države članice kontroliraju izvršavanje provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011, str. 13.).

(28)  SL C 35, 9.2.2012., str. 1.

(29)  Uredba Vijeća (EZ) br. 58/2003 od 19. prosinca 2002. o utvrđivanju statusa izvršnih agencija kojima se povjeravaju određene zadaće vezane uz upravljanje programima Zajednice (SL L 11, 16.1.2003., str. 1.).

(30)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).

(31)  Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).

(32)  Uredba (EZ) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (SL L 269, 10.10.2013., str. 1.)

(33)  Uredba (EU) br. 228/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. ožujka 2013. o utvrđivanju posebnih mjera za poljoprivredu u najudaljenijim regijama Unije i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 247/2006 (SL L 78, 20.3.2013., str. 23.).

(34)  Uredba (EU) br. 229/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. ožujka 2013. o utvrđivanju posebnih mjera za poljoprivredu u korist manjih egejskih otoka i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1405/2006 (SL L 78, 20.3.2013., str. 41.).

(35)  Uredba (EZ) br. 1760/2000 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. srpnja 2000. o uvođenju sustava označivanja i registracije životinja vrste goveda, označivanju goveđeg mesa i proizvoda od goveđeg mesa i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 820/97 (SL L 204, 11.8.2000., str. 1.).

(36)  Uredba Vijeća (EZ) br. 21/2004 od 17. prosinca 2003. o uspostavi sustava za označivanje i registraciju ovaca i koza i izmjeni Uredbe (EZ) br. 1782/2003 i Direktive 92/102/EEZ i 64/432/EEZ (SL L 5, 9.1.2004., str. 8.).

(37)  Uredba Komisije (EZ) br. 1120/2009 od 29. listopada 2009. o detaljnim pravilima za provedbu programa jedinstvenih plaćanja iz glave III. Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu programa jedinstvenih plaćanja predviđenog u glavi III. Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 o utvrđivanju zajedničkih pravila za programe izravne potpore za poljoprivrednike u okviru zajedničke poljoprivredne politike i utvrđivanju određenih programa potpore za poljoprivrednike (SL L 316, 2.12.2009., str. 1.).

(38)  Uredba Vijeća (EEZ, Euratom) br. 1182/71 od 3. lipnja 1971. o utvrđivanju pravila koja se primjenjuju na razdoblja, datume i rokove (SL L 124, 8.6.1971., str. 1.).

(39)  Uredba (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o službenim kontrolama koje se provode radi provjeravanja poštivanja propisa o hrani i hrani za životinje te propisa o zdravlju i dobrobiti životinja (SL L 165, 30.4.2004., str. 1.).

(40)  Direktiva Vijeća 2008/71/EZ od 15. srpnja 2008. o identifikaciji i registraciji svinja (SL L 213, 8.8.2008., str. 31.).


PRILOG I.

PODACI VEZANI UZ UBLAŽAVANJE KLIMATSKIH PROMJENA I PRILAGODBU TIM PROMJENAMA, BIORAZNOLIKOST I ZAŠTITU VODE KAKO JE NAVEDENO U ČLANKU 12. STAVKU 3. TOČKI (D).

Ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba tim promjenama:

Podaci o mogućim učincima klimatskih promjena u relevantnim regijama, o emisijama stakleničkih plinova relevantnih uzgojnih metoda te o doprinosu poljoprivrednog sektora njihovom ublažavanju kroz poboljšanje uzgojne i poljoprivredno šumarske prakse te kroz razvoj projekata obnovljive energije na poljoprivrednom gospodarstvu te poboljšanje energetske učinkovitosti na istome.

Podaci koji poljoprivrednicima pomažu u planiranju kako najbolje ulagati u osiguravanje svojih poljoprivrednih sustava od klimatskih uvjeta i o sredstvima Unije koja mogu koristiti za to; posebice podaci o prilagođavanju poljoprivrednog zemljišta klimatskim promjenama i dugoročnim promjenama te podaci o tome kako usvojiti praktične poljoprivredne mjere za povećanje otpornosti poljoprivrednih sustava na poplave i suše kao i podaci kako poboljšati i optimizirati razine ugljika u tlu.

Bioraznolikost:

Podaci o pozitivnoj korelaciji između bioraznolikosti i otpornosti agro-ekosustava, širenju rizika te vezi između monokultura i podložnosti usjeva propadanju/šteti od nametnika i ekstremnih klimatskih prilika

Podaci o tome kako najbolje spriječiti širenje stranih invazivnih vrsta i zašto je to važno za učinkovito funkcioniranje ekosustava i njegovu otpornost na klimatske promjene, uključujući podatke o pristupu sredstvima za programe iskorjenjivanja kada se podrazumijevaju dodatni troškovi

Zaštita voda:

Podaci o održivim sustavima navodnjavanja manjeg obujma i kako optimizirati sustave navodnjavanja pomoću kišnice za promicanje učinkovitog iskorištavanja vode.

Podaci o smanjenju korištenja vode u poljoprivredi, uključujući o izboru usjeva, poboljšanju humusa radi povećanja zadržavanja vode i o smanjivanju potrebe za navodnjavanjem.

Općenito

Razmjena najboljih praksi, izobrazba i izgradnja kapaciteta (primjenjivo na Ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba tim promjenama, Bioraznolikost i Zaštita voda, kako su navedeni iznad u ovom Prilogu).


PRILOG II.

PRAVILA O VIŠESTRUKOJ SUKLADNOSTI U SKLADU S ČLANKOM 93.

SMR

:

Zakonom propisani zahtjevi o upravljanju

GAEC

:

Standardi za dobro poljoprivredno i okolišno stanje zemljišta


Područje

Glavno pitanje

Zahtjevi i standardi

Okoliš, klimatske promjene, dobro poljoprivredno stanje zemljišta

Voda

SMR 1

o zaštiti voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora (SL L 375, 31.12.1991., str. 1.)

Članci 4. i 5.

GAEC 1

Uspostavljanje graničnih pojaseva uzduž vodenih tokova (1)

 

GAEC 2

Ako korištenje vode za navodnjavanje podliježe odobrenju, usklađenje s postupcima odobrenja

 

GAEC 3

Zaštita podzemnih voda od onečišćenja: zabrana izravnog ispuštanja u podzemne vode i mjere za sprečavanje neizravnog onečišćenja podzemnih voda ispuštanjem opasnih tvari na zemlju i njihovim procjeđivanjem kroz tlo, prema popisu u Prilogu Direktivi 80/68/EEZ u njezinoj verziji na snazi posljednjeg dana njezinog važenja, u mjeri u kojoj se odnosi na poljoprivrednu aktivnost.

 

Tlo i zalihe ugljika

GAEC 4

Minimalni zemljišni pokrov

 

GAEC 5

Minimalno upravljanje zemljištem koje odražava uvjete specifične za lokaciju u svrhu ograničavanja erozije

 

GAEC 6

Održavanje razine organske tvari tla prikladnim praksama uključujući zabranu paljenja obradivog strništa, osim iz razloga vezanih uz zdravlje biljaka (2)

 

Bioraznolikost

SMR 2

Direktiva 2009/147/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 30. studenog 2009. o očuvanju divljih ptica (SL L 20, 26.1.2010., str. 7.)

Članak 3. stavak 1., članak 3. stavak 2. točka (b), članak 4. stavci 1., 2. i 4.

SMR 3

Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL L 206, 22.7.1992., str. 7.)

Članak 6. stavci 1. i 2.

Krajobraz, najniža razina održavanja

GAEC 7

Zadržavanje obilježja krajobraza uključujući, prema potrebi, živice, ribnjake, jarke, drvorede, drveće u skupini ili izolirano, granična područja polja i terase, te uključujući zabranu rezanja živica i stabala za vrijeme sezone uzgoja ptica i, kao mogućnost, mjere za izbjegavanje invazivnih biljnih vrsta

 

Javno zdravlje, zdravlje životinja i biljaka

Sigurnost hrane

SMR 4

Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.)

Članci 14. i 15., članak 17. stavak 1. (3) i članci 18., 19. i 20.

SMR 5

Direktiva Vijeća 96/22/EZ od 29.4.1996. o zabrani primjene određenih tvari hormonskog ili tireostatskog učinka i beta-agonista na farmskim životinjama i stavljanju izvan snage direktiva 81/602/EEZ, 88/146/EEZ i 88/299/EEZ (SL L 125, 23.5.1996., str. 3.)

Članak 3. točka (a), (b), (d) i (e) i članci 4., 5. i 7.

Identifikacija i registriranje životinja

SMR 6

Direktiva Vijeća 2008/71/EZ od 15. srpnja 2008. o identifikaciji i registraciji svinja (SL L 213, 8.8.2005. str. 31.)

Članci 3., 4. i 5.

SMR 7

Uredba (EZ) br. 1760/2000 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. srpnja 2000. o uvođenju sustava označivanja i registracije životinja vrste goveda, označivanju goveđeg mesa i proizvoda od goveđeg mesa i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 820/97 (SL L 204, 11.8.2000. str. 1.)

Članci 4. i 7.

SMR 8

Uredba Vijeća (EZ) br. 21/2004 od 17. prosinca 2003. o uspostavi sustava za označivanje i registraciju ovaca i koza i izmjeni Uredbe (EZ) br. 1782/2003 i direktiva 92/102/EEZ te 64/432/EEZ (SL L 5, 9.1.2004. str. 8.)

Članci 3., 4. i 5.

Bolesti životinja

SMR 9

Uredba (EZ) br. 999/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o utvrđivanju pravila za sprečavanje, nadzor i iskorjenjivanje određenih transmisivnih spongiformnih encefalopatija (SL L 147, 31.5.2001., str. 1.)

Članci 7., 11., 12., 13. i 15.

Sredstva za zaštitu bilja

SMR 10

Uredba (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (SL L 309, 24.11.2009. str. 1.)

Članak 55. prva i druga rečenica

Dobrobit životinja

Dobrobit životinja

SMR 11

Direktiva Vijeća 2008/119/EZ od 18. prosinca 2008. o utvrđivanju minimalnih uvjeta zaštite teladi (SL L 10, 15.1.2009. str. 7.)

Articles 3 and 4

SMR 12

Direktiva Vijeća 2008/120/EEZ od 18. prosinca 2008. o utvrđivanju minimalnih uvjeta za zaštitu svinja (SL L 47, 18.2.2009. str. 5.)

Članci 3. i 4.

SMR 13

Direktiva Vijeća 98/58/EZ od 20. srpnja 1998. o zaštiti životinja koje se drže u svrhu proizvodnje (SL L 221, 8.8.1998., str. 23.)

Članak 4.


(1)  Granični pojasevi u okviru dobrih poljoprivrednih i okolišnih uvjeta unutar i izvan osjetljivih zona utvrđenih u skladu s člankom 3. stavkom 2. Direktive 91/676/EEZ moraju biti sukladni zahtjevima koji su povezani s uvjetima za uporabu gnojiva na površinama u blizini vodenih tokova iz točke A.4. Priloga II. Direktivi 91/676/EEZ, koji se primjenjuju u skladu s programima djelovanja država članica donesenima na temelju članka 5. stavka 4. Direktive 91/676/EEZ.

(2)  Zahtjev se može ograničiti na opću zabranu paljenja obradivog strništa, no država članica može odlučiti propisati dodatne zahtjeve.

(3)  Kako se provodi posebice:

člankom 14. Uredbe (EZ) br. 470/2009 i Prilogom Uredbi (EZ) br. 37/2010,

Uredbom (EZ) br. 852/2004: članak 4. stavak 1. i Prilog I. dio A (poglavlje II. stavak 4. točke (g) (h) (j), stavak 5. točke (f) (h); stavak 6.; poglavlje III. stavak 8. točke (a), (b), (d), (e), stavak 9. točke (a) (c)),

Uredbom (EZ) br. 853/2004: članak 3. stavak 1. i Prilog III. odjeljak IX. poglavlje 1. (točka I-1 podtočke b, c, d, e; točka I-2 podtočka a (i., ii., iii.), podtočka b (i., ii.), podtočka c; točka I-3; točka I-4; točka I-5; točka II-A podtočke 1., 2., 3., 4.; točka II-B podtočka 1. (a, d) podtočke 2., 4. (a, b); Prilog III. odjeljak X. poglavlje 1. stavak 1.,

Uredbom (EZ) br. 183/2005: članak 5. stavak 1. i Prilog I. dio A (točka I-4 podtočke e, g; točka II-2 podtočke a, b, e, članak 5. stavak 5. i Prilog III. (stavci 1., 2.), članak 5. stavak 6.

Uredbom (EZ) br. 396/2005: članak 18.


PRILOG III

KORELACIJSKA TABLICA

1.   Uredba (EEZ) br. 352/78

Uredba (EEZ) br. 352/78

Ova Uredba

Članak 1

Članak 43(1)(e)

Članak 2

Članak 43(2)

Članak 3

Članak 46(1)

Članak 4

Članak 5

Članak 6


2.   Uredba (EZ) br. 2799/98

Uredba (EZ) br. 2799/98

Ova Uredba

Članak 1

Članak 2

Članak 105(2) i 106

Članak 3

Članak 106

Članak 4

Članak 5

Članak 6

Članak 7

Članak 107

Članak 8

Članak 108

Članak 9

Članak 10

Članak 11


3.   Uredba (EZ) br. 814/2000

Uredba (EZ) br. 814/2000

Ova Uredba

Članak 1

Članak 45(1)

Članak 2

Članak 45(2)

Članak 3

Članak 4

Članak 5

Članak 6

Članak 7

Članak 8

Članak 45(5)

Članak 9

Članak 10

Članci 45(4) i 116

Članak 11


4.   Uredba (EZ) br. 1290/2005

Uredba (EZ) br. 1290/2005

Ova Uredba

Članak 1

Članak 1

Članak 2

Članak 3

Članak 3

Članak 4

Članak 4

Članak 5

Članak 5

Članak 6

Članak 6

Članak 7

Članak 7

Članak 9

Članak 8

Članak 102

Članak 9

Članak 58

Članak 10

Članak 10

Članak 11

Članak 11

Članak 12

Članak 16

Članak 13

Članak 19

Članak 14

Članak 17

Članak 15

Članak 18

Članak 16

Članak 40

Članak 17

Članak 41(1)

Članak 17a

Članak 41(2)

Članak 18

Članak 24

Članak 19

Članak 27

Članak 20

Članak 28

Članak 21

Članak 29

Članak 22

Članak 32

Članak 23

Članak 33

Članak 24

Članak 34

Članak 25

Članak 35

Članak 26

Članak 36

Članak 27

Članak 41(1)

Članak 27a

Članak 41(2)

Članak 28

Članak 37

Članak 29

Članak 38

Članak 30

Članak 51

Članak 31

Članak 52

Članak 32

Članak 54 i 55

Članak 33

Članak 54 i 56

Članak 34

Članak 43

Članak 35

Članak 36

Članak 48

Članak 37

Članak 47

Članak 38

Članak 39

Članak 40

Članak 41

Članak 116

Članak 42

Članak 43

Članak 109

Članak 44

Članak 103

Članak 44a

Članak 113(1)

Članak 45

Članak 105(1) i 106(3) i (4)

Članak 46

Članak 47

Članak 119.

Članak 48

Članak 120.

Članak 49

Članak 121.


5.   Uredba (EZ) br. 485/2008

Uredba (EZ) br. 485/2008

Ova Uredba

Članak 1

Članak 79

Članak 2

Članak 80

Članak 3

Članak 81

Članak 4

Članak 5

Članak 82(1), (2) i (3)

Članak 6

Članak 82(4)

Članak 7

Članak 83

Članak 8

Članak 103(2)

Članak 9

Članak 86

Članak 10

Članak 84

Članak 11

Članak 85

Članak 12

Članak 106 (3)

Članak 13

Članak 14

Članak 15

Članak 87

Članak 16

Članak 17


Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o višestrukoj sukladnosti

Vijeće i Europski parlament pozivaju Komisiju na praćenje prijenosa i provedbe Direktive 2000/60/EZ od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području politike voda i Direktive 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u postizanju održive upotrebe pesticida od strane država članica te da, prema potrebi, kada u svim državama članicama navedene Direktive budu provedene i kada se utvrde sve obveze izravno primjenjive na poljoprivrednike, podnese zakonski prijedlog o izmjeni ove uredbe s ciljem uključivanja relevantnih dijelova navedenih Direktiva u sustav višestruke sukladnosti.


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/608


UREDBA (EU) br. 1307/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 17. prosinca 2013.

o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 42. i članak 43. stavak 2.,

uzimajući u obzir Akt o pristupanju iz 1979., a posebno stavak 6. Protokola br. 4. o pamuku priloženog tom Aktu,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon dostavljanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Revizorskog suda (1),

uzimajući u obzir mišljenja Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (3),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (4),

budući da:

(1)

Komunikacija Komisije upućena Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija naslovljena „ZPP ususret 2020. godini: Suočavanje s budućim izazovima hrane, prirodnih resursa i teritorija” iznosi potencijalne izazove, ciljeve i smjernice zajedničke poljoprivredne politike („ZPP”) nakon 2013. S obzirom na raspravu o toj Komunikaciji, reformirani ZPP trebao bi stupiti na snagu 1. siječnja 2014. Ta bi reforma trebala obuhvaćati sve glavne instrumente ZPP-a, uključujući Uredbu Vijeća (EZ) br. 73/2009 (5) S obzirom na opseg reforme, prikladno je Uredbu (EZ) br. 73/2009 staviti izvan snage i zamijeniti je novim tekstom. Reforma bi također trebala racionalizirati i pojednostaviti relevantne odredbe.

(2)

Jedan od glavnih ciljeva i jedan od ključnih zahtjeva reforme ZPP-a jest smanjenje administrativnog opterećenja. To je potrebno posebno uzeti u obzir pri izradi relevantnih odredaba za programe izravne potpore.

(3)

Ova bi Uredba trebala sadržavati sve osnovne elemente koji se tiču isplate potpore Unije poljoprivrednicima i u njoj bi trebali biti utvrđeni uvjeti za pristup plaćanjima koji su neraskidivo povezani s tim osnovnim elementima.

(4)

Potrebno je pojasniti da se Uredba (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (6) i odredbe donesene u skladu s njom moraju primjenjivati na mjere određene u ovoj Uredbi. Radi usklađenosti s drugim pravnim instrumentima koji se odnose na ZPP, pojedina pravila koja trenutno predviđa Uredba (EZ) br. 73/2009 sada su utvrđena u Uredbi (EU) br 1306/2013, osobito pravila kojima se jamči poštovanje obveza utvrđenih u odredbama o izravnom plaćanju, uključujući provjere i primjenu administrativnih mjera i administrativnih kazni u slučaju nepoštovanja obveza, pravila koja se odnose na višestruku sukladnost, poput zakonom propisanih zahtjeva o upravljanju, dobrog poljoprivrednog i okolišnog stanja, praćenja i procjene relevantnih mjera i pravila u vezi s plaćanjem predujmova i povratom nedospjelih plaćanja.

(5)

S ciljem nadopune ili izmjene određenih elemenata ove Uredbe koji nisu ključni, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („UFEU”) trebalo bi delegirati Komisiji. Od posebne je važnosti da Komisija u okviru svog pripremnog rada održava odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na stručnoj razini. Komisija bi u pripremi i izradi delegiranih akata trebala osigurati istovremeno, pravovremeno i odgovarajuće prosljeđivanje relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.

(6)

Ova bi Uredba trebala sadržavati popis programa potpore izravnih plaćanja koja su njome obuhvaćena. Kako bi se u obzir uzelo novo zakonodavstvo o programima potpore koje može biti doneseno nakon stupanja na snagu ove Uredbe, Komisiji bi se trebala dodijeliti ovlast donošenja određenih akata u pogledu izmjene tog popisa.

(7)

Kako bi se osigurala pravna sigurnost, Komisiji bi se trebala dodijeliti ovlast donošenja određenih akata u pogledu određivanja okvira u kojem države članice moraju odrediti kriterije koje trebaju ispuniti poljoprivrednici kako bi ispunili obvezu održavanja poljoprivredne površine u stanju pogodnom za ispašu ili uzgoj i minimalne aktivnosti koje treba provesti na područjima koja se prirodno održavaju u stanju pogodnom za ispašu ili uzgoj, kao i kriterije za određivanje prevladavanja trava i ostale travolike paše te za određivanje uspostavljene lokalne prakse što se tiče trajnog travnjaka i trajnog pašnjaka („trajni travnjak”).

(8)

Kako bi se osiguralo da iznosi za financiranje ZPP-a odgovaraju godišnjim gornjim granicama iz članka 16. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013, trebalo bi provesti prilagodbu razine izravne potpore za bilo koju kalendarsku godinu kako je predviđeno člankom 25. te Uredbe. Kako bi se osigurao njezin doprinos postizanju cilja ravnomjernije raspodjele plaćanja među malim i velikim korisnicima, navedena prilagodba izravnih plaćanja trebala bi se primjenjivati samo na plaćanja koja se trebaju dodijeliti poljoprivrednicima u iznosu koji premašuje 2 000 EUR u odgovarajućoj kalendarskoj godini. Uzimajući u obzir razine izravnih plaćanja za poljoprivrednike u Bugarskoj, Hrvatskoj i Rumunjskoj u okviru primjene mehanizma postupnog uvođenja na sva izravna plaćanja koja se dodjeljuju u tim državama članicama, taj bi se instrument financijske discipline trebao primjenjivati samo u Bugarskoj i Rumunjskoj od 1. siječnja 2016., a u Hrvatskoj od 1. siječnja 2022. Trebala bi se utvrditi posebna pravila u vezi tog instrumenta financijske discipline i za određene druge odredbe u slučaju kada se radi o pravnoj osobi ili skupini fizičkih ili pravnih osoba, kada nacionalno pravo propisuje prava i obveze pojedinačnih članova koji su usporedivi s onima pojedinačnih poljoprivrednika koji imaju status upravitelja poljoprivrednog gospodarstva kako bi se ojačale poljoprivredne strukture i promicalo osnivanje poslovnog nastana dotičnih pravnih osoba ili skupina.

(9)

Kako bi se osigurala pravilna primjena prilagodbe izravnih plaćanja u pogledu financijske discipline, Komisiji bi se trebala dodijeliti ovlast donošenja određenih akata u pogledu pravilâ o osnovici za izračun smanjenjâ koja države članice primjenjuju na poljoprivrednike sukladno primjeni financijske discipline.

(10)

Iskustvo stečeno u provođenju različitih programa potpore poljoprivrednicima pokazalo je da je potpora u određenom broju slučajeva dodijeljena fizičkim ili pravnim osobama čija poslovna namjena nije bila, ili je bila samo marginalno usmjerena na poljoprivrednu djelatnost. Kako bi se osigurala bolja usmjerenost potpore, države članice trebale bi se suzdržati od dodjele izravnih plaćanja određenim fizičkim i pravnim osobama osim ako te osobe mogu pokazati da njihova poljoprivredna djelatnost nije marginalna. Države članice bi, nadalje, trebale imati mogućnost ne dodijeliti izravna plaćanja drugim fizičkim ili pravnim osobama čija je poljoprivredna aktivnost marginalna. Međutim, državama članicama trebalo bi se dopustiti da dodijele izravna plaćanja manjim poljoprivrednicima kojima je to honorarni posaojer ti poljoprivrednici izravno doprinose vitalnosti ruralnih područja. Države članice također bi se trebale suzdržati od dodjele izravnih plaćanja fizičkim ili pravnim osobama čije se poljoprivredne površine pretežno prirodnim putem održavaju u stanju pogodnom za ispašu ili uzgoj i koji ne obavljaju određenu minimalnu djelatnost.

(11)

Kako bi se zajamčila zaštita prava poljoprivrednika, Komisiji bi se trebala dodijeliti ovlast donošenja određenih akata u pogledu određivanja kriterija za utvrđivanje slučajeva kada se poljoprivredna površina poljoprivrednika smatra površinom koja se pretežno prirodnim putem održava u stanju pogodnom za ispašu ili uzgoj, kriterija za utvrđivanje razlike između primitaka proizašlih iz poljoprivrednih i nepoljoprivrednih djelatnosti i iznosa izravnih plaćanja relevantnih za primjenu provjere marginalnosti te kriterija koje trebaju zadovoljiti poljoprivrednici kako bi dokazali da njihova poljoprivredna djelatnost nije marginalna.

(12)

Kako bi se izbjeglo pretjerano administrativno opterećenje izazvano upravljanjem plaćanjima malih iznosa, države članice općenito bi se trebale suzdržati od dodjele izravnih plaćanja ako bi iznos bio manji od 100 EUR ili ako bi prihvatljiva površina poljoprivrednog gospodarstva za koje se potpora traži bila manja od jednog hektara. Međutim, budući da poljoprivredne strukture država članica znatno variraju i mogu se značajno razlikovati od prosječne poljoprivredne strukture u Uniji, državama članicama trebalo bi dopustiti uporabu minimalnih pragova koji odražavaju njihovu specifičnu situaciju. Zbog vrlo specifične poljoprivredne strukture u najudaljenijim regijama i na manjim Egejskim otocima, države članice trebale bi biti u mogućnosti odlučiti treba li za te regije primijeniti ikakav minimalni prag. Nadalje, države članice bi trebale odabrati uvođenje jedne ili dviju vrsta minimalnih pragova, s obzirom na posebnosti struktura njihovih poljoprivrednih sektora. Budući da se plaćanje može dodijeliti poljoprivrednicima s takozvanim poljoprivrednim gospodarstvima „bez zemljišta”, primjena praga temeljenog na hektarima ne bi bila učinkovita. Stoga bi se na takve poljoprivrednike trebao primijeniti minimalni iznos u vezi s potporom. Kako bi se osiguralo jednako postupanje prema poljoprivrednicima čija su izravna plaćanja podložna postupnom uvođenju u Bugarskoj, Hrvatskoj i Rumunjskoj, minimalni prag u tim državama članicama trebao bi se temeljiti na konačnim iznosima koji se dodjeljuju na kraju postupka postupnog uvođenja.

(13)

Raspodjelu izravne dohodovne potpore među poljoprivrednicima obilježava dodjela nerazmjernih iznosa plaćanja poprilično malom broju velikih korisnika. Velikim korisnicima, zahvaljujući njihovoj sposobnosti da se koriste ekonomijama veličine, nije potrebna jednaka razina jediničnog iznosa potpore radi učinkovitog postizanja dohodovne potpore kao cilja. Štoviše, mogućnost prilagodbe većim korisnicima olakšava djelovanje s nižim razinama jediničnog iznosa potpore. Stoga bi države članice trebale smanjiti za barem 5 % dio osnovnog plaćanja koje se treba dodijeliti poljoprivrednicima koji premašuje 150 000 EUR. Kako bi se izbjegli nerazmjerni učinci na velika poljoprivredna gospodarstva s velikim brojem zaposlenika države članice mogu pri primjeni navedenog mehanizma odlučiti u obzir uzeti intenzitet plaćenog rada. Kako bi takvo smanjenje razine potpore bilo učinkovito, ne bi se trebala dati nikakva prednost poljoprivrednicima koji na umjetan način stvaraju uvjete za izbjegavanje njegovih učinaka. Prihodi smanjenja plaćanja velikim korisnicima trebali bi ostati u državama članicama u kojima su nastali i trebali bi se učiniti dostupnim u obliku potpore Unije za mjere koje se financiraju u okviru Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR).

(14)

Potrebno je utvrditi neto gornje granice za svaku državu članicu kako bi se ograničila plaćanja poljoprivrednicima nakon primjene smanjenja razine plaćanja. Kako bi se u obzir uzele posebna obilježja potpore ZPP-a koja se dodjeljuje sukladno Uredbi (EU) br. 228/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (7) i Uredbi (EU) br. 229/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (8), te činjenica da ta izravna plaćanja nisu podložna smanjenju razine plaćanja, neto gornja granica za dotične države članice ne bi trebala uključivati ta izravna plaćanja.

(15)

Kako bi se vodilo računa o promjenama u vezi s ukupnim maksimalnim iznosima izravnih plaćanja koji se mogu dodijeliti, uključujući one koje proizlaze iz odluka koje države članice trebaju donijeti u pogledu prijenosa između prvog i drugog stupai primjene smanjenja te, kada je to primjenjivo, određivanja najvišeg iznosa plaćanja, kao i one koje proizlaze iz obavijesti koje treba dostaviti Hrvatska u vezi s razminiranim zemljištem koje je ponovno stavljeno u funkciju za poljoprivredne djelatnosti, Komisiji bi se trebala dodijeliti ovlast donošenja određenih akata u pogledu prilagodbe nacionalnih i neto gornjih granica utvrđenih u ovoj Uredbi.

(16)

Potrebno je navesti da se te odredbe ove Uredbe koje bi mogle potaknuti države članice na ponašanje koje bi moglo predstavljati državnu potporu izuzimaju iz primjene pravila o državnoj potpori, s obzirom na to da dotične odredbe uključuju odgovarajuće uvjete za dodjelu potpore ili je njima predviđeno da Komisija donese te uvjete kako bi se spriječilo bilo kakvo neprimjereno narušavanje tržišnog natjecanja.

(17)

U cilju jačanja njihove politike ruralnog razvoja, državama članicama trebalo bi pružiti mogućnost prijenosa sredstava iz njihove gornje granice izravnih plaćanja u njihovu potporu namijenjenu ruralnom razvoju. Državama članicama trebalo bi također pružiti mogućnost prijenosa sredstava iz njihove potpore namijenjene ruralnom razvoju u njihovu gornju granicu izravnih plaćanja. Kako bi se osigurala djelotvornost ovog instrumenta, državama članicama trebalo bi pružiti mogućnost da jednom preispitaju svoju početnu odluku, s učinkom od godine potraživanja 2018., pod uvjetom da bilo kakva odluka temeljena na takvom preispitivanju za sobom ne povlači bilo kakvo smanjenje iznosa dodijeljenih ruralnom razvoju.

(18)

Kako bi se postigli ciljevi ZPP-a, programe potpore možda će biti potrebno prilagoditi stalnim promjenama, ako je potrebno i u kratkim rokovima. Stoga je potrebno predvidjeti moguće preispitivanje programâ potpore, a posebno s obzirom na gospodarski razvoj ili stanje proračuna, s posljedicom da korisnici ne mogu pretpostaviti da će uvjeti za dodjelu potpore ostati nepromijenjeni.

(19)

Poljoprivrednici u državama članicama koje su pristupile Uniji 1. svibnja 2004. ili nakon tog datuma primili su izravna plaćanja putem mehanizma postupnog uvođenja predviđenog odgovarajućim Aktima o pristupanju. Za Bugarsku i Rumunjsku takvi će mehanizmi biti na snazi i u 2015., a za Hrvatsku će biti na snazi do 2021. godine. Usto, tim državama članicama bila je odobrena dodjela dopunskih nacionalnih izravnih plaćanja. Mogućnost dodjele takvih plaćanja trebalo bi zadržati za Hrvatsku i, kao nadopunu programu osnovnih plaćanja za Bugarsku i Rumunjsku do njihovog potpunog postupnog uvođenja. U pogledu odobravanja dodjele dopunskih nacionalnih izravnih plaćanja Hrvatskoj, Komisija bi trebala biti ovlaštena donositi provedbene akte ne primjenjujući Uredbu (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (9).

(20)

Uredba (EZ) br. 73/2009, kako je izmijenjena Aktom o pristupanju iz 2011. godine, predviđa posebnu nacionalnu rezervu za razminirano zemljište za Hrvatsku kako bi se financirala, tijekom razdoblja od deset godina nakon njezina pristupanja Uniji, dodjela pravâ na plaćanje za zemljište koje se razminira i ponovno stavlja u poljoprivrednu funkciju na godišnjoj osnovi. Primjereno je utvrditi pravila za određivanje iznosa namijenjenih financiranju potpora za ta zemljišta u okviru programâ potpore predviđenih ovom Uredbom i pravila za upravljanje tom rezervom. Kako bi se u obzir uzeli iznosi koji proizlaze iz obavijesti koje treba dostaviti Hrvatska u vezi s razminiranim zemljištem koje je ponovno stavljeno u funkciju za poljoprivredne djelatnosti, Komisiji bi se trebala dodijeliti ovlast donošenja određenih akata u pogledu preispitivanja određenih financijskih odredaba koje se odnose na Hrvatsku.

(21)

Kako bi se osigurala bolja raspodjela potpore na cijelompoljoprivrednom zemljištu Unije, uključujući one države članice koje su primijenile program jedinstvenih plaćanja po površini utvrđen Uredbom (EZ) br. 73/2009, novi program osnovnih plaćanja trebao bi zamijeniti program jedinstvenih plaćanja utvrđen Uredbom Vijeća (EZ) br. 1782/2003 (10), koji se nastavio na temelju Uredbe (EU) br. 73/2009 koja je spojila već postojeće mehanizme potpore u jedinstveni program proizvodno nevezanih izravnih plaćanja. Takav bi prelazak, u načelu, trebao imati za posljedicu istek prava na plaćanje stečenih na temelju tih uredaba i dodjelu novih. Dodjela novih prava na plaćanje i dalje bi trebala biti utemeljena, u pravilu, na broju prihvatljivih hektara koji su na raspolaganju poljoprivrednicima u prvoj godini provođenja programa. Međutim, države članice koje trenutno provode program jedinstvenih plaćanja na regionalnoj osnovi ili regionalnoj kombiniranoj osnovi trebale bi imati mogućnost zadržavanja postojećih prava na plaćanje. Kako bi se izbjegao slučaj da se povećanjem prihvatljive površine u danoj državi članici nerazmjerno smanji iznos izravnih plaćanja po hektaru i time utječe na unutarnji proces konvergencije, državama članicama trebalo bi dopustiti da pri provedbi prve dodjele prava na plaćanje primijeneodređena ograničenja u svrhu određivanja broja prava na plaćanje.

(22)

Zbog uzastopnog uključivanja različitih sektora u program jedinstvenih plaćanja i naknadnog razdoblja prilagodbe dodijeljenog poljoprivrednicima, postalo je sve teže opravdavati postojanje znatnih pojedinačnih razlika u razini potpore po hektaru koje proizlaze iz korištenja povijesnih referenci. Smanjivanjem poveznica s povijesnim referencama i uzimajući u obzir cjelokupni kontekst proračuna Unije, izravna dohodovna potpora trebala bi biti ravnopravnije raspodijeljena među državama članicama. Kako bi se osigurala ravnopravnija raspodjela izravne potpore, a uzimajući u obzir razlike koje još uvijek postoje u razini plaća i ulaznih troškova, razine izravne potpore po hektaru trebalo bi postupno prilagoditi. Države članice koje imaju izravna plaćanja ispod razine od 90 % prosjeka Unije trebale bi zatvoriti jednu trećinu razlike između njihove postojeće razine i ove razine, tako da do financijske godine 2020. sve države članice postignu minimalnu razinu. Tu konvergenciju trebale bi razmjerno financirati sve države članice koje imaju razine izravnih plaćanjaiznad prosječne razine Unije.

(23)

Pored toga, u pravilu, sva prava na plaćanje aktivirana u 2019. godini u državi članici ili u regiji trebala bi imati jednaku jediničnu vrijednost. Međutim, kako bi se izbjegle negativne financijske posljedice za poljoprivrednike, državama članicama trebalo bi dopustiti dapri izračunu vrijednosti prava na plaćanje koja bi poljoprivrednici trebali imati u 2019. godini, uz uvjet da nijedno pravo na plaćanje u 2019. godini nema vrijednost nižu od 60 % od prosjeka, u obzir uzmu povijesne faktore. Države članice trebale bi tu konvergenciju financirati kroz smanjenje, na temelju objektivnih i nediskriminirajućih kriterija koje one same trebaju odrediti, vrijednost prava na plaćanje koja je iznad prosjeka za 2019. godinu. U vezi s tim i kako bi se izbjegli neprihvatljivo problematični gubici za određene poljoprivrednike, države članice mogu ograničiti to smanjenje na 30 % početne vrijednosti dotičnih prava, čak i ako takvo ograničenje ne dopušta svim pravima na plaćanje da dosegnu 60 % prosječne vrijednosti za 2019. Uz iznimku onih država članica koje su se odlučile za jednaku jediničnu vrijednost od prve godine provedbe programa, ta bi se konvergencija trebala provesti ravnomjerno. Konvergencija prava na plaćanje s vrijednošću iznad prosjeka trebala bi uzeti u obzir i procijenjena sredstva dostupna za prava na plaćanje.Međutim, za one države članice koje zadržavaju svoja postojeća prava na plaćanje i koje su se već odlučile za konvergencijske korake u skladu s člankom 63. stavkom 3. Uredbe (EZ) 1782/2003, te konvergencijske korake trebalo bi provesti, kada je to primjenjivo, te bi vrijednost svih prava na plaćanje trebalo prilagoditi kako bi se vodilo računa o procjenjenim sredstvima dostupnima za prava na plaćanje.

(24)

Iskustvo stečeno provedbom programa jedinstvenih plaćanja pokazalo je da bi trebalo zadržati neke od njegovih glavnih elemenata, uključujući određivanje nacionalnih gornjih granica kako bi se osiguralo da ukupni iznos potpore ne prekorači postojeća proračunska ograničenja. Države članice također bi trebale nastaviti upravljati nacionalnom rezervom ili bi im trebalo dopustiti osnivanje regionalnih rezervi. Takve nacionalne ili regionalne rezerve trebale bi se koristiti, kao prioritetnom rješenje, kako bi se mladim poljoprivrednicima i poljoprivrednicima koji započinju svoju poljoprivrednu djelatnost olakšalo sudjelovanje u programu te bi se korištenje tim rezervama trebalo dopustiti kako bi se u obzir uzele određene druge konkretne situacije. Pravila o prijenosu i korištenju prava na plaćanje trebalo bi zadržati.

(25)

Iskustvo stečeno primjenom Uredbe (EZ) br. 73/2009 pokazalo je da države članice nisu iskoristile cjelokupni iznos raspoloživih sredstava u okviru nacionalnih gornjih granica utvrđenih u toj Uredbi. Dok se, u usporedbi sa sustavom na temelju te Uredbe, ovom Uredbom smanjuje rizik neiskorištavanja sredstava (, države članice bi neovisno o tome trebale imati mogućnost raspodjele prava na plaćanje za veću vrijednost od iznosa raspoloživog za njihov program osnovnih plaćanja kako bi se olakšalo učinkovitije korištenje sredstava. Državama članicama stoga bi trebalo dopustiti, u okviru određenih zajedničkih granica i u odnosu na neto gornje granice za izravna plaćanja, da izračunaju potrebni iznos za koji bi se mogla povećati njihova gornja granica osnovnih plaćanja.

(26)

U pravilu, svaka poljoprivredna površina na poljoprivrednom gospodarstvu koja se koristi za poljoprivrednu djelatnost, uključujući i površine koje nisu bile u dobrom poljoprivrednom stanju 30. lipnja 2003. u državama članicama koje su pristupile Uniji 1. svibnja 2004., a koje su odlučile primijeniti program jedinstvenih plaćanja po površini koji se koristi za poljoprivrednu djelatnost, ima pravo koristiti osnovna plaćanja. S obzirom na potencijal nepoljoprivrednih djelatnosti da doprinesu diversifikaciji prihoda poljoprivrednih gospodarstava i vitalnosti ruralnih područja, poljoprivredna površina na gospodarstvu koja se također koristi za nepoljoprivredne djelatnosti treba se smatrati prihvatljivom pod uvjetom da se pretežno koristi za poljoprivredne djelatnosti. U svrhu procjene te pretežitosti, trebaju se odrediti zajednički kriteriji za sve države članice. S tim u vezi i kako bi se osigurala bolja usmjerenost izravnih plaćanja, države članice bi trebale biti u mogućnosti sastaviti, u interesu pravne sigurnosti i jasnoće, popis površina koje se pretežno koriste za nepoljoprivredne djelatnosti te su stoga neprihvatljive. Nadalje, kako bi se zadržala prihvatljivost zemljišta koje je bilo prihvatljivo za potrebe aktiviranja prava povezanih s ostavljanjem tla na ugaru prije ukidanja obveze ostavljanja tla na ugaru, trebalo bi se predvidjeti da određena pošumljena područja, uključujući područja pošumljena na temelju nacionalnih programa u skladu s relevantnim pravilima Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005 (11) ili Uredbe (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (12), ili područja na koja se primjenjuju određene obveze u pogledu okoliša imaju pravo koristiti osnovna plaćanja.

(27)

Kako bi se izbjegla situacija u kojoj se povećanjem prihvatljive površine u danoj državi članici nerazmjerno smanji iznos izravnih plaćanja po hektaru i time utječe na unutarnji proces konvergencije, državama članicama trebalo bi dopustiti upotrebu koeficijenta smanjenja za određivanje prihvatljive površine trajnog travnjaka gdje trave i druge travolike paše tradicionalno ne prevladavaju na područjima za ispašu, no tvore dio uspostavljene lokalne prakse.

(28)

Što se tiče konoplje, potrebno je zadržati posebne mjere kako bi se osiguralo da se nezakoniti usjevi ne mogu sakriti među usjevima prihvatljivim za osnovno plaćanje i time nepovoljno utjecati na tržište konoplje. Stoga bi se plaćanja i dalje trebala dodjeljivati samo za područja zasijana onim sortama konoplje koje pružajuodređena jamstva u odnosu na sadržaj psihoaktivne tvari u njima.

(29)

Kako bi se osigurala pravna sigurnost i kako bi se objasnile posebne situacije koje se mogu pojaviti u primjeni programa osnovnih plaćanja, Komisiji bi se trebala dodijeliti ovlast donošenja određenih akata u pogledu pravila o prihvatljivosti i pristupu programu osnovnih plaćanja za poljoprivrednike u slučaju nasljeđivanja i očekivanog nasljeđivanja, nasljeđivanja na temelju zakupa, promjene pravnog statusa ili naziva, prijenosa prava na plaćanje, kao i u slučaju spajanja ili cijepanja poljoprivrednog gospodarstva te u slučaju ugovorne klauzule koja se odnosi na pravo primanja prava na plaćanje u prvoj godini dodjele prava na plaćanje; Štoviše, delegiranje ovlasti bi također trebalo obuhvatiti pravila o izračunu vrijednosti i broja ili o promjeni vrijednosti prava na plaćanje u vezi s dodjelom prava na plaćanje, uključujući pravila o mogućnosti privremene vrijednosti i broja ili privremenog povećanja prava na plaćanje dodijeljenog na temelju zahtjeva poljoprivrednika, o uvjetima za uspostavu privremene i definitivne vrijednosti i broju prava na plaćanje te o slučajevima kada bi prodaja ili ugovor o zakupu mogli utjecati na dodjelu prava na plaćanje. Nadalje, delegiranje ovlasti bi također trebalo obuhvatiti pravila o utvrđivanju i izračunu vrijednosti i broja prava na plaćanje primljenih iz nacionalnih ili regionalnih rezervi; pravila o izmjeni jedinične vrijednosti prava na plaćanje u slučaju dijela prava na plaćanje i prijenosa prava na plaćanje bez zemljišta. Pored toga, delegiranje ovlasti bi također trebalo obuhvatiti kriterije za dodjelu prava na plaćanje poljoprivrednicima koji nisu primili izravna plaćanja u 2013. ili temeljem korištenja nacionalne ili regionalne rezerve; kriterije za primjenu ograničenja broja prava na plaćanje koja se dodjeljuju i kriterije za utvrđivanje koeficijenta smanjenja za prenamjenu određenog trajnog travnjaka u prihvatljive hektare.

(30)

Kako bi se osiguralo pravilno upravljanje pravima na plaćanje, Komisiji bi se trebala dodijeliti ovlast za donošenje određenih akata u pogledu pravila o sadržaju prijave i zahtjeva za aktiviranje prava na plaćanje.

(31)

Kako bi se sačuvalo javno zdravlje, Komisiji bi se trebala dodijeliti ovlast donošenja određenih akata u pogledu određivanja pravila kojima se dodjela plaćanja uvjetuje upotrebom certificiranog sjemena određenih sorti konoplje i definiranjem postupka za određivanje sorti konoplje i provjeru njihovog sadržaja tetrahidrokanabiola.

(32)

S obzirom na znatne administrativne, tehničke i logističke poteškoće koje prijelaz na program osnovnih plaćanja predstavlja za države članice koje primjenjuju program jedinstvenih plaćanja po površini na temelju Uredbe (EZ) br. 73/2009, trebalo bi im se dopustiti da primijene program jedinstvenih plaćanja po površini za potrebe dodjele osnovnog plaćanja za daljnje prijelazno razdoblje najkasnije do kraja 2020. Ako država članica odluči uvesti program osnovnih plaćanja do 2018., može se odlučiti za diferencijaciju plaćanja u okviru programa jedinstvenih plaćanja po površini u skladu s razinom određenih plaćanja dodijeljenih 2014. u okviru sustava posebne potpore i zasebnih plaćanja predviđenih u Uredbi (EZ) br. 73/2009, ili u slučaju Cipra u okviru financijskih omotnica specifičnih za pojedini sektor za prijelaznu nacionalnu potporu.

(33)

Kako bi se zajamčila zaštita prava korisnika i kako bi se objasnile posebne situacije koje se mogu pojaviti u primjeni programa jedinstvenih plaćanja po površini, Komisiji bi se trebala dodijeliti ovlast donošenja određenih akata u pogledu utvrđivanja pravila o prihvatljivosti i pristupu programu jedinstvenih plaćanja po površini poljoprivrednika.

(34)

U državama članicama koje primjenjuju program jedinstvenih plaćanja po površini i kojima je dopušteno da dodijele prijelazne nacionalne potpore, takva potpora igrala je značajnu ulogu u dohodovnoj potpori poljoprivrednika u određenim sektorima. Iz tog razloga te kako bi se izbjeglo iznenadno i značajno smanjenje potpore od 2015. u onim sektorima koji do 2014. ostvaruju korist od prijelaznih nacionalnih potpora, primjereno je u tim državama članicama predvidjeti mogućnost dodjele te potpore kao nadopune programu jedinstvenih plaćanja po površini. Kako bi se osigurao kontinuitet potpore s do sada dodijeljenim prijelaznim državnim potporama, primjereno je ograničiti uvjete na one koji se primjenjuju u 2013. na te potpore, ili u slučaju Bugarske i Rumunjske na dopunska nacionalna izravna plaćanja, koja je odobrila Komisija po zahtjevu država članica. Također je primjereno ograničiti maksimalne iznose potpora po sektoru, u usporedbi s njihovim razinama iz 2013., kako bi se osiguralo ravnomjerno smanjenje razina potpore i njihova usklađenost s mehanizmom konvergencije.

(35)

Potrebno je predvidjeti posebna pravila za prvu dodjelu i izračun vrijednosti prava na plaćanje ako države članice koje su primijenile program jedinstvenih plaćanja po površini u skaldu s ovom Uredbom uvedu program osnovnog plaćanja. Kako bi se osigurao neometan prijelaz između tih programa, Komisiji bi se trebala dodijeliti ovlast donošenja određenih akata u pogledu dodatnih pravila o uvođenju programa osnovnih plaćanja u države članice koje su primijenile program jedinstvenih plaćanja po površini.

(36)

Uzimajući u obzir potrebu da jedinična potpora poljoprivrednicima s manjim poljoprivrednim gospodarstvima bude dostatna kako bi se na učinkovit način postigao cilj dohodovne potpore, državama članicama trebalo bi dopustiti preraspodjelu izravne potpore među poljoprivrednicima dodjelom dodatnog plaćanja za prve hektare.

(37)

Jedan od ciljeva novog ZPP-a jest poboljšanje uspješnosti vezane uz okoliš putem obaveznog elementa „ekologizacije” izravnih plaćanja koji će podupirati poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš primjenjive diljem Unije. U tu bi svrhu države članice trebale upotrijebiti dio svojih nacionalnih gornjih granica za izravna plaćanja kako bi, povrh osnovnog plaćanja, dodjelile godišnje plaćanje, koje može uzeti u obzir internu konvergenciju u državi članici ili regiji,kao obveznu praksu koju poljoprivrednici trebaju slijediti, a prvenstveno se tiče ostvarivanja klimatskih i okolišnih ciljeva politike. Te bi prakse trebale imati oblik jednostavnih, općenitih, izvanugovornih i godišnjih mjera koje nadilaze višestruku sukladnost i koje su povezane s poljoprivredom, poput raznolikosti usjeva, održavanja trajnog travnjaka, –uključujući tradicionalne voćnjake u kojima se voćke uzgajaju u rijetkom sklopu na travnjaku i uspostavljanje ekološki značajnih površina. Kako bi se bolje ostvarili ciljevi "ekologizacije" i kako bi se omogućilo učinkovito upravljanje i nadozor nad njom, takve bi se prakse trebale primjenjivati na čitavoj prihvatljivoj površini poljoprivrednog gospodarstva. Te bi prakse trebale biti obavezne i za poljoprivrednike čija su gospodarstva u potpunosti ili djelomično smještena na područjima u okviru mreže „Natura 2000” obuhvaćenim Direktivom Vijeća 92/43/EEZ (13) i Direktivom 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (14) ili na područjima obuhvaćenima Direktivom 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (15) dok god su te prakse u skladu s ciljevima tih Direktiva.

(38)

S obzirom na dokazane okolišne prednosti sustava ekoloških poljoprivrednih gospodarstva, poljoprivrednici bi, za one jedinice njihovog gospodarstva koje ispunjavaju uvjete utvrđene Uredbom Vijeća (EZ) br. 834/2007 (16), trebali ostvariti korist od elementa „ekologizacije” bez potrebe za ispunjavanjem ikakvih drugih obveza.

(39)

Nepoštovanje elementa „ekologizacije” za posljedicu bi trebalo imati sankcije na temelju Uredbe (EU) br. 1306/2013.

(40)

Kako bi se uzela u obzir raznolikost poljoprivrednih sustava i različitih okolišnih situacija diljem Unije, opravdano je, osim tri mjere ekologizacije uspostavljene ovom Uredbom, priynati praksu koja se odnosi na mjere za poljoprivredu, okoliš i klimu ili programe certificiranja koji su slični ekologizaciji i koji donose jednaku ili veću razinu koristi za klimu i okoliš. Ta bi se praksa radi pravne jasnoće trebala utvrditi u prilogu ovoj Uredbi. Države članice trebale bi odlučiti trebaju li poljoprivrednicima ponuditi mogućnost korištenja jednake prakse i prakse ekologizacije uspostavljene u ovoj Uredbi kako bi se od poljoprivrednika zahtijevalo da poštuju najprikladniju praksu kako bi se osigurali ciljevi te mjere te bi o svojim odlukama trebale obavijestiti Komisiju. Komisija bi, radi pravne sigurnosti, trebala ocijeniti je li praksa koja se odnosi na prijavljene jednake mjere obuhvaćena tim prilogom. Ako Komisija smatra da to nije slučaj, trebala bi o tome obavijestiti države članice putem provedbenog akta donesenog bez primjene Uredbe (EU) br. 182/2011. Kako bi se omogućila jednostavnija primjena jednakovrijednosti i radi mogućnosti kontrole, trebala bi se utvrditi pravila u pogledu područja pokrivenosti jednakih mjera, uzimajući u obzir posebna obilježja poljoprivredno-okolišno-klimatskih mjera i programâ certificiranja. Kako bi se osigurala pravilna primjena jednake prakse i izbjeglo dvostruko financiranje, Komisiji bi se trebala dodijeliti ovlast donošenja određenih akata u svrhu dodavanja praksi na popis jednakih praksi, utvrđivanja zahtjeva za nacionalne i regionalne programe certificiranja i, prema potrebi, utvrđivanja pravila za izračun odgovarajućih iznosa.

(41)

Obveze u odnosu na mjere za raznolikost usjeva trebale bi se primjenjivati na način da se vodi računa o poteškoćama manjih poljoprivrednih gospodarstava da diversificiraju te pritom nastavljaju s napretkom prema većim koristima za okoliš i osobito poboljšanju kvalitete tla. Trebalo bi predvidjeti izuzetke za poljoprivredna gospodarstva koja već ispunjavaju ciljeve koji se odnose na raznolikost usjeva kao posljedica pokrivenosti travnjakom ili ugarom u značajnoj mjeri, za poljoprivredna gospodarstva koja svake godine rotiraju svoje parcele ili za poljoprivredna gospodarstva koja bi zbogsvog zemljopisnog položaja imala znatne poteškoće pri uvođenju trećeg usjeva. Kako bi se osiguralo da se obveze navedene u mjeri za raznolikost usjeva primjenjuju na razmjeran i nediskriminirajući način te da vode do bolje zaštite okoliša, Komisiji bi se trebala dodijeliti ovlast donošenja određenih akata u pogledu priznavanja dodatnih rodova i vrsta i utvrđivanju pravila o primjeni preciznog izračuna udjela različitih usjeva.

(42)

Radi koristi za okoliš na trajnim travnjacima i osobito radi skladištenja ugljika, potrebno je donijeti mjere za održavanje trajnih travnjaka. Ta bi se zaštita trebala sastojati od zabrane oranja i prenamjene na okolišno najosjetljivijim područjima u mreži „Natura 2000” koja su obuhvaćena Direktivama 92/43/EEZ i 2009/147/EZ, kao i od općenitijih zaštitnih mjera od prenamjene za druge svrhe koje se temelje na omjeru trajnih travnjaka,. Države članice trebale bi biti ovlaštene za određivanje dodatnih okolišno osjetljivih područja koja nisu obuhvaćena tim direktivama. Osim toga, trebale bi odabrati na kojoj bi se teritorijalnoj razini taj omjer trebao primjenjivati. Kako bi se osigurala učinkovita zaštita trajnih travnjaka, Komisiji bi se trebala dodijeliti ovlast donošenja određenih akata u svrhu utvrđivanja okvira za određivanje, od strane država članica, trajnih travnjaka koji nisu obuhvaćeni Direktivama 92/43/EEZ ili 2009/147/EZ.

(43)

Kako bi se osiguralo pravilno određivanje i održavanje omjera trajnih travnjaka i ukupne poljoprivredne površine, Komisiji bi trebalo dodijeliti ovlast donošenja određenih akata u pogledu uspostave detaljnih metoda za određivanje tog omjera, detaljnih pravila o održavanju trajnih travnjaka i vremenskog okvira relevantnog za obvezu pojedinačnih poljoprivrednika da prenamijene zemljište.

(44)

Ekološki značajne površine trebaju se odrediti osobito kako bi se zaštitila i poboljšala bioraznolikost na poljoprivrednim gospodarstavima. Stoga bi se ekološki značajne površine trebale sastojati od područja koja izravno utječu na bioraznolikost, kao što je zemljište ostavljeno na ugaru, obilježja krajolika, terase, granični pojasevi, pošumljena područja i poljoprivredno-šumske površine ili koja neizravno utječu na bioraznolikost kroz smanjenu upotrebu sirovina na poljoprivrednom gospodarstvu, kao što površine prekrivenepostrnim usjevima i zimski travnjacima. Obveze utvrđene u vezi s mjerom ekološki značajne površine trebale bi se primjenjivati tako da se izbjegava nerazmjerno opterećivanje manjih poljoprivrednih gospodarstava u usporedbi s dodatnom pojačanom koristi za okoliš. Trebalo bi predvidjeti izuzetke za poljoprivredna gospodarstva koja već ispunjavaju ciljeve ekološki značajnih površina time što su u značajnoj mjeri pokrivena travnjakom ili ugarom. Također bi trebalo, kad se radi o državama članicama pretežno prekrivenim šumom, predvidjeti izuzetke za poljoprivrednike koji se bave poljoprivrednom djelatnošću u područjima koja su suočena s prirodnim ograničenjima u određenim pretežno šumom prekrivenim područjima u kojima postoji značajan rizik od napuštanja zemljišta. Uz to je potrebno donijeti mjere za omogućavanje državama članicama i poljoprivrednim gospodarstvima da na regionalnoj ili kolektivnoj razini provedu obvezu kako bi došli do susjednih, ekološki značajnih površina koje su korisnije za okoliš. Radi pojednostavljenja, države članice trebale bi imati mogućnost standardizacije mjerenja ekološki značajnih površina.

(45)

Kako bi se osiguralo učinkovito i dosljedno određivanje ekološki značajnih površina, uz istovremeno vođenje računa o posebnim obilježljima država članica, Komisiji bi trebalo dodijeliti ovlast donošenja određenih akata u pogledu utvrđivanja dodatnih kriterija za ispunjavanje uvjeta površina kao ekološki značajnih površina; priznavanja drugih vrsta ekološki značajnih površina; određivanja faktora prenamjene i ponderiranja za određene vrste ekološki značajnih površina; određivanja pravila za provedbu, od strane država članica, dijela ekološki značajne površine na regionalnoj razini; određivanja pravila za kolektivnu provedbu obveze da gospodarstva u neposrednoj blizini zadrže ekološki značajne površine;uspostave okvira za kriterije koje trebaju definirati države članice za utvrđivanje takve neposredne blizine i uspostave metoda za određivanje omjera šume i poljoprivrednog zemljišta. Prilikom dodavanja drugih vrsta ekološki značajnih površina, Komisija bi trebala osigurati da je njihov cilj poboljšanje općeg učinka poljoprivrednog gospodarstva na okoliš, osobito što se tiče bioraznolikosti, poboljšanja kakvoće tla i vode, očuvanja krajolika i ispunjavanja ciljeva koji se odnose na ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama.

(46)

Kako bi se promicao održivi razvoj poljoprivrede na područjima s posebnim prirodnim ograničenjima, države članice trebale bi biti u mogućnosti upotrijebiti dio svojih gornjih granica za izravna plaćanja za dodjelu godišnjeg plaćanja po površini, povrh osnovnog plaćanja, svim poljoprivrednicima na tim područjima ili na nekim od tih područjima, ako tako odluči država članica. Takvo plaćanje ne bi trebalo zamijeniti potporu dodijeljenu u okviru programâ ruralnog razvoja i ne bi se trebalo dodjeljivati poljoprivrednicima na područjima određenima u skladu s Uredbom (EZ) br. 1698/2005, ali koja nisu određena u skladu s Uredbom (EU) br. 1305/2013.

(47)

Stvaranje i razvoj nove gospodarske djelatnosti u poljoprivrednom sektoru od strane mladih poljoprivrednika financijski je izazov i predstavlja element koji bi trebalo razmotriti pri dodjeli i usmjeravanju izravnih plaćanja. Taj je razvoj ključan za konkurentnost poljoprivrednog sektora Unije i zbog toga bi trebalo osnovati dohodovnu potporu mladim poljoprivrednicima koji započinju svoje poljoprivredne djelatnosti kako bi se olakšalo pokretanje djelatnosti mladih poljoprivrednika i strukturna prilagodba njihovih poljoprivrednih gospodarstava nakon osnivanja. U tu svrhu, države članice bi trebale biti u mogućnosti koristiti dio svojih nacionalnih gornjih granica za izravna plaćanja kako bi mladim poljoprivrednicima dodijelile godišnja plaćanja, povrh osnovnog plaćanja. Države članice trebale bi biti u mogućnosti odlučiti o metodi izračuna za ta plaćanja i, ako ta metoda podrazumijeva obvezu određivanja ograničenja plaćanja po poljoprivredniku, takvo ograničenje treba odrediti s obzirom na opća načela prava Unije. Budući da bi ono trebalo pokriti samo početno razdoblje trajanja poslovanja i ne bi se trebalo pretvoriti u potporu poslovanju,takvo bi se plaćanje trebalo dodijeliti samo na razdoblje od najviše pet godina. Trebalo bi biti dostupno mladim poljoprivrednicima koji započinju svoju poljoprivrednu djelatnost i koji nisu stariji od 40 godina u godini podnošenja prvog zahtjeva u okviruprograma osnovnih plaćanja ili u okviru programa jedinstvenih plaćanja po površini.

(48)

Kako bi se zajamčila zaštita prava korisnika i izbjegla diskriminacija među njima, Komisiji bi se trebala dodijeliti ovlast donošenja određenih akata u pogledu određivanja uvjeta pod kojima se može smatrati da pravna osoba ispunjava uvjete za primitak plaćanja za mlade poljoprivrednike.

(49)

Državama članicama trebalo bi dopustiti korištenje dijela njihovih nacionalnih gornjih granica za izravna plaćanja za proizvodno vezane potpore u određenim sektorima ili regijama u jasno definiranim slučajevima. Za sredstva koja se mogu upotrijebiti za bilo koju proizvodno vezanu potporu trebalo bi postaviti granicu na odgovarajućoj razini, dopuštajući pritom da se takva potpora dodjeljuje u državama članicama u njihovim određenim sektorima ili regijama koje su suočene s određenim posebnim situacijama u kojima su određene vrste poljoprivredne djelatnosti ili određeni poljoprivredni sektori od osobite važnosti iz gospodarskih, okolišnih i/ili socijalnih razloga. Državama članicama trebalo bi dopustiti korištenje do 8 % njihovih nacionalnih gornjih granica za tu potporu ili 13 % ako njihova razina proizvodno vezane potpore premašuje 5 % barem u jednoj godini tijekom razdoblja 2010. – 2014. ili ako one primjenjuju program jedinstvenih plaćanja po površini do 31. prosinca 2014.. Nadalje, kako bi se održala neovisnost o proteinima sektora uzgoja, državama članicama koje odluče koristiti najmanje 2 % svojih nacionalnih gornjih granica za potporu proizvodnje proteinskih usjeva trebalo bi dopustiti da povećaju te postotke za najviše dva postotna boda. U opravdanim slučajevima, ako su vidljive određene osjetljive potrebe u sektoru ili regiji, i nakon odobrenja Komisije, državama članicama trebalo bi dopustiti korištenje više od 13 % njihove nacionalne gornje granice. Kao alternativu tim postotcima, države članice mogu odabrati korištenje do 3 milijuna EUR godišnje za financiranje proizvodno vezane potpore. Proizvodno vezana potpora trebala bi se dodijeliti samo u mjeri potrebnoj da potakne održavanje trenutnih razina proizvodnje u dotičnim sektorima ili regijama. Ta bi potpora također trebala biti raspoloživa poljoprivrednicima koji 31. prosinca 2013. posjeduju posebna prava na plaćanje dodijeljena na temelju Uredbe (EZ) br. 1782/2003 i Uredbe (EZ) br. 73/2009 te koji nemaju prihvatljive hektare za aktiviranje prava na plaćanje. Što se tiče odobrenja dobrovoljne proizvodno vezane potpore koja premašuje 13 % godišnje nacionalne gornje granice koju utvrđuje država članica, Komisiji bi trebalo dodijeliti dodatne ovlasti za donošenje provedbenih akata bez primjene Uredbe (EU) br. 182/2011.

(50)

Kako bi se osiguralo učinkovito i usmjereno korištenje sredstava Unije i izbjeglo dvostruko financiranje u okviru drugih sličnih instrumenata potpore, Komisiji bi se trebala dodijeliti ovlast donošenja određenih akata u pogledu utvrđivanja uvjeta za dodjelu dobrovoljne proizvodno vezane potpore, kao i pravila o njezinoj usklađenosti s drugim mjerama Unije i o kumulaciji potpora.

(51)

Kako bi se osiguralo od bilo kakvog rizika ometanja proizvodnje u regijama koje proizvode pamuk, dio potpore sektoru pamuka na temelju Uredbe (EZ) br. 73/2009 i dalje je vezan uz uzgoj pamuka putem posebnog plaćanja za pamuk po prihvatljivom hektaru, uzimajući u obzir sve relevantne čimbenike. Tu bi situaciju treblo održati sukladno ciljevima iz Protokola br. 4. o pamuku priloženom Aktu o pristupanju iz 1979.

(52)

Kako bi se osigurala učinkovita primjena posebnih plaćanja za pamuk i upravljanje njima, Komisiji bi se trebala dodijeliti ovlast donošenja određenih akata u pogledu utvrđivanja pravila i uvjeta za odobravanje zemljišta i sorti za potrebe posebnog plaćanja za pamuk; pravila o uvjetima za dodjelu tog plaćanja, o zahtjevima prihvatljivosti i o agronomskoj praksi; kriterija za odobrenje međusektorskih organizacija; obveza za proizvođače i pravila koja uređuju situacije u kojima odobrena međusektorska organizacija ne zadovoljava te kriterije.

(53)

Poglavlje 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 (17) zahtijeva od svake države članice koja proizvodi pamuk da Komisiji podnese ili nacrt četverogodišnjeg programa restrukturiranja svake četiri godine, a prvi put do 1. siječnja 2009. ili jedinstveni nacrt izmijenjenog osmogodišnjeg programa restrukturiranja do 31. prosinca 2009. Iskustvo je pokazalo da bi restrukturiranje sektora pamuka bilo bolje provesti drugim mjerama, uključujući mjere u okviru programa ruralnog razvoja financirane na temelju Uredbe (EU) br. 1305/2013. Takve mjere bi također omogućilebolju usklađenost s mjerama iz drugih sektora. Međutim, trebalo bi poštovati stečena prava i legitimna očekivanja poduzeća koja su već uključena u programe restrukturiranja. Stoga bi tekućim programima za razdoblja od četiri ili osam godina trebalo dopustiti da se provedu do njihovog kraja bez mogućnosti produljenja. Sredstva iz četverogodišnjih programa bi se onda moglo uključiti u sredstva Unije raspoloživa za mjere ruralnog razvoja od 2014. godine. S obzirom na programsko razdoblje, u 2018. godini sredstva raspoloživa nakon završetka osmogodišnjih programa ne bi bila korisna u programima ruralnog razvoja te bi mogla biti korisnije prenesena u programe potpore na temelju ove Uredbe, kao što je već predviđeno Uredbom (EZ) br. 637/2008. Uredba (EZ) br. 637/2008 stoga će postati zastarjela od 1. siječnja 2014. ili 1. siječnja 2018. za države članice koje imaju četverogodišnje, odnosno osmogodišnje programe i stoga bi je trebalo staviti izvan snage.

(54)

Državama članicama trebalo bi omogućiti uvođenje jednostavnog i posebnog programa za male poljoprivrednike kako bi se smanjili administrativni troškovi u vezi s upravljanjem i nadzorom nad izravnom potporom. U tu svrhu, državama članicama trebalo bi dopustiti uvođenje ili paušalnog plaćanja kojim se zamjenjuju sva izravna plaćanja ili plaćanja temeljenog na dospjelom iznosu za poljoprivrednike svake godine. Trebalo bi uvesti pravila za pojednostavljenje formalnosti smanjenjem, između ostalog, obveza koje se nameću malim poljoprivrednicima, poput onih koje se odnose na zahtjev za potporu, na poljoprivrednu praksu korisnu za klimu i okoliš, na višestruku sukladnost i na kontrole kako je utvrđeno u Uredbi (EU) br. 1306/2013, a da se ne ugrozi postizanje općih ciljeva reforme, što podrazumijeva da se zakonodavstvo Unije iz Priloga II. Uredbi (EU) br. 1306/2013 primjenjuje na male poljoprivrednike. Cilj tog programa trebao bi biti potpora postojećoj poljoprivrednoj strukturi malih gospodarstava u Uniji bez sprečavanja razvoja u smjeru konkurentnijih struktura. Iz tog bi razloga pristup programu, u načelu, trebao biti ograničen na postojeća poljoprivredna gospodarstva. Sudjelovanje poljoprivrednika u programu trebalo bi biti neobavezno. Međutim, kako bi se dodatno pojačao učinak programa u smislu pojednostavljenja, državama članicama trebalo bi dopustiti da određene poljoprivrednike automatski uključe u program podložno mogućnosti isključivanja.

(55)

Kako bi se osigurala pravna sigurnost, Komisiji bi se trebala dodijeliti ovlast donošenja određenih akata u pogledu određivanja uvjetâ za sudjelovanje u programu za male poljoprivrednike ako sepromijeni položaj poljoprivrednika koji u njemu sudjeluje.

(56)

U svrhu pojednostavljenja i kako bi se u obzir uzela posebna situacija u najudaljenijim regijama, u tim bi regijama trebalo upravljati izravnim plaćanjima u okviru programa potpore utvrđenih Uredbom (EU) br. 228/2013. Kao posljedica toga, odredbe ove Uredbe koje se odnose na program osnovnih plaćanja, povezanih plaćanja, proizvodno vezanu potporu i program za male poljoprivrednike ne bi se trebale primjenjivati na te regije.

(57)

Obavijesti od strane država članica su potrebne u svrhu primjene ove Uredbe i u svrhu praćenja, analize te upravljanja izravnim plaćanjima. Kako bi se osigurala pravilna primjena pravilâ iz ove Uredbe i kako bi takve obavijesti bile brze, učinkovite, točne, isplative i usklađene sa zaštitom osobnih podataka, Komisiji bi trebalo dodijeliti ovlast donošenja određenih akata u pogledu donošenja nužnih mjera u vezi s obavijestima koje države članice podnose Komisiji ili u svrhu provjere, kontrole, praćenja, ocjene i revizije izravnih plaćanja i u svrhu ispunjavanja zahtjeva utvrđenih u međunarodnim sporazumima, uključujući zahtjeve vezane uz obavješćivanje prema tim sporazumima i u pogledu dodatnih pravila o prirodi i vrsti informacija koje treba priopćiti, o kategorijama podataka koje treba obraditi i najduljem razdoblju zadržavanja, o pravu pristupa informacijama ili sustavima informacija i o uvjetima objave informacija.

(58)

Osobni podaci prikupljeni radi primjene izravnih plaćanja trebali bi se obrađivati na način koji je usklađen s tim namjenam. Također bi, trebali bi biti anonimni, zbrojeni prilikom obrade u svrhu praćenja i procjene te zaštićeni u skladu s pravom Unije koje se tiče zaštite pojedinaca s obzirom na obradu osobnih podataka i slobodni protok takvih podataka, osobito u skladu s Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (18) i Uredbom br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (19). Subjekte na koje se podaci odnose trebalo bi obavijestiti o takvoj obradi i o njihovim pravima na zaštitu podataka.

(59)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka koji je donio mišljenje 14. prosinca 2011. (20).

(60)

Kako bi se osigurao neometani prijelaz s aranžmana predviđenih Uredbom (EZ) br. 73/2009 na one utvrđene u ovoj Uredbi, Komisiji bi se trebala dodijeliti ovlast donošenja određenih akata u pogledu utvrđivanja nužnih mjera za zaštitu svih stečenih prava i legitimnih očekivanja poljoprivrednika.

(61)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ove Uredbe i kako bi se izbjeglo nepravedno tržišno natjecanje ili diskriminacija među poljoprivrednicima, Komisiji bi se trebale dodijeliti provedbene ovlasti u pogledu: utvrđivanja iznosa koji će biti uključen u posebnu nacionalnu rezervu za razminirano područje za Hrvatsku; uspostave godišnje nacionalne gornje granice za program osnovnih plaćanja; donošenja pravila koja se odnose na podnošenje zahtjeva za dodjelu prava na plaćanje; donošenja mjera koje se odnose na povrat neiskorištenih prava na plaćanje u nacionalnu rezervu; donošenja modaliteta obavješćivanja državnih tijela o prijenosu prava na plaćanje i rokovima u kojima je potrebno poslati takve obavijesti;; uspostave godišnje nacionalne gornje granice za program osnovnih plaćanja po površini; donošenja pravilâ o zahtjevima za dodjelu prava na plaćanje koji su podneseni u godini dodjele prava na plaćanje ako države članice prijeđu na program osnovnih plaćanja; određivanja godišnjih gornjih granica za preraspodjelu plaćanja. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

(62)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe i izbjeglo nepošteno tržišno natjecanje ili diskriminacija poljoprivrednika, Komisiji bi se također trebale dodijeliti provedbene ovlasti u pogledu: donošenja pravila o postupcima, uključujući i o rasporedu za njihovo podnošenje o obavješćivanjuod strane država članica i procjeni Komisije u pogledu jednake prakse; donošenja određenih ograničenja unutar kojih se obveza za održavanje trajnih travnjaka smatra ispunjenom; postavljanja godišnje gornje granice za plaćanja za poljoprivrednu praksu korisnu za klimu i okoliš; postavljanja godišnje gornje granice za plaćanja za područja s prirodnim ograničenjima; postavljanja godišnje gornje granice za plaćanja mladim poljoprivrednicima. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

(63)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe i izbjeglo nepošteno tržino natjecanje ili diskriminacija poljoprivrednika, Komisiji bi se također trebale dodijeliti provedbene ovlasti u pogledu postavljanja godišnje gornje granice za dobrovoljnu proizvodno vezanu potporu; donošenja pravila o postupku ocjenjivanja i odobravanja odluka u okviru dobrovoljnih proizvodno vezanih potpora; donošenja pravila o postupku za odobravanje i obavješćivanje proizvođača u pogledu odobrenja zemljišta i sorti za potrebe posebnih plaćanja za pamuk; donošenja pravila o izračunu smanjenja iznosa za posebna plaćanja za pamuk; donošenja pravila koja se tiču općih zahtjeva i metoda za obavješćivanje te donošenja potrebnih i opravdanih mjera za rješavanje posebnih problema u slučaju nužde. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

(64)

Kako bi se riješili hitni problemi nastali u jednoj ili više država članica, osiguravajući pritom kontinuitet sustava izravnih plaćanja, Komisija bitrebala donijeti trenutno primjenjive provedbene akte ako izvandredne okolnosti, u odgovarajuće opravdanim slučajevima, utječu na dodjelu potpore i ugrožavaju učinkovitu provedbu plaćanja u okviru programâ potpore navedenih u ovoj Uredb.

(65)

Budući da ciljeve ove Uredbe države članice ne mogu ostvariti u dostatnoj mjeri, ali se zbog njezine povezanosti s drugim instrumentima ZPP-a, zbog nejednakosti između različitih ruralnih područja i ograničenih financijskih sredstava država članica u proširenoj Uniji, ti ciljevi mogu bolje ostvariti na razini Unije putem višegodišnjeg jamstva financiranja Unije i fokusiranja na jasno utvrđene prioritete, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je utvrđeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji („UEU”). U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je utvrđeno u tom članku, ova Uredba ne prekoračuje okvire koji su neophodni za postizanje tih ciljeva.

(66)

Budući da se Uredba (EZ) br. 73/2009 treba nastaviti primjenjivati u 2014., ova bi se Uredba načelno trebala primjenjivati od 1. siječnja 2015. Međutim, odredbe ove Uredbe o fleksibilnosti među stupovima predviđaju mogućnost za države članice da donesu odluke te ih priopće Komisiji do 31. prosinca 2013. Pored toga, neke druge odredbe ove Uredbe zahtijevaju poduzimanje mjera u 2014. Stoga bi te odredbe trebalo primjenjivati od stupanja na snagu ove Uredbe.

(67)

Zbog hitnosti nesmetane provedbe predviđenih mjera, ova bi Uredba trebala stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

GLAVA I.

PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Područje primjene

Ovom se Uredbom utvrđuju:

(a)

zajednička pravila o plaćanjima koja se izravno dodjeljuju poljoprivrednicima u okviru programa potpore navedenih u Prilogu I. („izravna plaćanja”);

(b)

posebna pravila vezana uz:

i.

osnovna plaćanja za poljoprivrednike („program osnovnih plaćanja” i prijelazni pojednostavljeni program, „program jedinstvenih plaćanja po površini”);

ii.

dobrovoljnu prijelaznu nacionalnu potporu za poljoprivrednike;

iii.

dobrovoljnu preraspodjelu plaćanja;

iv.

plaćanja za poljoprivrednike koji se pridržavaju poljoprivrednih praksi korisnih za klimu i okoliš;

v.

dobrovoljna plaćanja za poljoprivrednike na područjima s prirodnim ograničenjima;

vi.

plaćanja za mlade poljoprivrednike koji tek počinju obavljati svoju poljoprivrednu djelatnost;

vii.

program dobrovoljnih proizvodno vezanih potpora;

viii.

posebno plaćanje za pamuk;

ix.

dobrovoljni pojednostavljeni program za male poljoprivrednike;

x.

okvir unutar kojeg se Bugarskoj, Hrvatskoj i Rumunjskoj omogućuje nadopuna izravnih plaćanja.

Članak 2.

Izmjena Priloga I.

Kako bi se osigurala pravna sigurnost, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70. kojima se mijenja popis programa potpore utvrđen u Prilogu I., u mjeri potrebnoj za uzimanje u obzir novih zakonodavnih akata o programima potpore koji bi se mogli donijeti nakon donošenja ove Uredbe.

Članak 3.

Primjena na najudaljenije regije i manje Egejske otoke

Članak 11. ne odnosi se na regije Unije iz članka 349. UFEU-a („najudaljenije regije”) i na izravna plaćanja koja se dodjeljuju na manjim Egejskim otocima sukladno Uredbi (EU) br. 229/2013.

Glave III., IV. i V. ove Uredbe ne primjenjuju se na najudaljenije regije.

Članak 4.

Definicije i povezane odredbe

1.   Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„poljoprivrednik” znači fizička ili pravna osoba ili skupina fizičkih ili pravnih osoba, bez obzira na pravni status dodijeljen takvoj skupini i njezinim članovima na temelju nacionalnog prava, čije se poljoprivredno gospodarstvo nalazi na prostornom području primjene Ugovorâ kako je utvrđeno u članku 52. UEU-a u vezi s člancima 349. i 355. UFEU-a i koja obavlja poljoprivrednu djelatnost;

(b)

„poljoprivredno gospodarstvo” znači sve jedinice koje se upotrebljavaju za poljoprivredne djelatnosti i kojima upravlja poljoprivrednik, a koje se nalaze na državnom području iste države članice;

(c)

„poljoprivredna djelatnost” znači:

i.

proizvodnja, uzgoj ili sadnja poljoprivrednih proizvoda, uključujući žetvu, mužnju, životinje za rasplod i držanje stoke za potrebe uzgoja, ili

ii.

održavanje poljoprivrednog zemljišta u stanju pogodnom za ispašu ili uzgoj bez pripremnih radnji koje izlaze iz okvira uobičajenih poljoprivrednih metoda i strojeva, utemeljenih na kriterijima koje određuju države članice na temelju okvira koji je utvrdila Komisija, ili

iii.

provođenje minimalne aktivnosti, definirane od strane država članica, na poljoprivrednim površinama koje se prirodno održavaju u stanju pogodnom za pašu ili uzgoj;

(d)

„poljoprivredni proizvodi” znači proizvodi, uz iznimku proizvoda ribarstva, navedeni u Prilogu I. Ugovorima, i pamuk;

(e)

„poljoprivredna površina” znači bilo koja površina koja se koristi kao obradivo zemljište, trajni travnjak i trajni pašnjak ili trajni nasad;

(f)

„obradivo zemljište” znači zemljište zasijano za proizvodnju usjeva ili površine pogodne za proizvodnju usjeva, ali neobrađene, uključujući površine ostavljene na ugaru u skladu s člancima 22., 23. i 24. Uredbe (EZ) br. 1257/1999, člankom 39. Uredbe (EZ) br. 1698/2005 i člankom 28. Uredbe (EU) br. 1305/2013, neovisno o tome je li to zemljište ispod staklenika ili fiksnog ili pomičnog krova;

(g)

„trajni nasadi” znači nasadi koji se ne izmjenjuju, osim trajnih travnjaka i trajnih pašnjaka koji su na zemljištu pet ili više godina i prinose višestruke žetve, uključujući rasadnike i kulture kratkih ophodnji;

(h)

„trajni travnjak i trajni pašnjak” (zajedno „trajni travnjak”) znači zemljište koje se koristi za uzgoj trava ili ostale travolike paše na prirodan način (samoniklo) ili putem uzgoja (zasijano) i koje nije bilo uključeno u izmjenu nasada poljoprivrednog gospodarstva tijekom pet ili više godina; može uključivati druge vrste poput grmlja i/ili drveća koje se mogu upotrebljavati za ispašu pod uvjetom da trave i ostala travolika paša i dalje prevladavaju, kao i, ako države članice tako odluče, zemljište koje se može upotrebljavati za ispašu i koje čini dio uspostavljene lokalne prakse koja podrazumijeva da trave i druge travolike paše tradicionalno ne prevladavaju na područjima za ispašu;

(i)

„trave ili ostala travolika paša” znači sve travolike biljke koje se obično nalaze na prirodnim pašnjacima ili su obično sastavni dio mješavine sjemena za pašnjake ili livade u državama članicama, bez obzira na to koriste li se za ispašu životinja;

(j)

„rasadnici” znači sljedeća područja mladih drvenastih (šumovitih) biljaka koje rastu na otvorenom za kasnije presađivanje:

rasadnici loze i podanaka,

rasadnici voćaka i bobica,

rasadnici ukrasnog bilja,

komercijalni rasadnici šumskog drveća, osim onih koji služe za vlastite potrebe poljoprivrednog gospodarstva i rastu unutar šume,

rasadnici drveća i grmlja za sadnju u vrtovima, parkovima, uz cestu i na nasipima (npr. biljke za živicu, stabla ruža i drugo ukrasno grmlje, ukrasna crnogorica), uključujući u svim slučajevima njihove stabljike i mlade presadnice;

(k)

„kultura kratkih ophodnji” znači područja zasađena s vrstama drveća oznake KN 0602 90 41 koje određuju države članice i koja se sastoje od drvenastih, trajnih usjeva, podanaka ili panjeva koji su ostali u zemlji nakon žetve, s novim mladicama koje se pojavljuju u sljedećoj sezoni i s maksimalnim ciklusom žetve koji određuju države članice;

(l)

„prodaja” znači prodaja ili bilo koji drugi definitivni prijenos vlasništva nad zemljištem ili prava na plaćanje; to ne uključuje prodaju zemljišta ako je zemljište preneseno državnim tijelimaili dano na korištenje za opće dobro, a u oba slučaja prijenos je izvršen radi namjena koje ne uključuje poljoprivredu;

(m)

„najam” znači ugovor o najmu ili slična privremena transakcija;

(n)

„prijenos” znači najam ili prodaja ili stvarno nasljeđivanje ili očekivano nasljeđivanje zemlje ili prava na plaćanje ili bilo kakvog drugog definitivnog prijenosa; ne obuhvaća povrat prava na plaćanje po isteku najma.

2.   Države članice:

(a)

određuju kriterije koje poljoprivrednici moraju ispuniti kako bi se smatralo da ispunjavaju obvezu održavanja poljoprivredne površine u stanju pogodnom za pašu ili uzgoj, kako je navedeno u stavku 1. točki (c) podtočki ii.;

(b)

kad je to primjenjivo u državi članici, određuju minimalne aktivnosti koje treba provesti na poljoprivrednim površinama koje se prirodno održavaju u stanju pogodnom za ispašu ili uzgoj, kako je navedeno u stavku 1. točki (c) podtočki iii.;

(c)

određuju vrste drveća prikladne za kulturu kratkih ophodnji i odrediti maksimalan ciklus žetve u odnosu na te vrste drveća, kako je navedeno u stavku 1. točki (k).

Države članice mogu odlučiti hoće li se zemljište koje se može upotrebljavati za ispašu i koje čini dio uspostavljene lokalne prakse koja podrazumijeva da trave i druge travolike paše tradicionalno ne prevladavaju na područjima za ispašu smatrati trajnim pašnjakom, kako je navedeno u stavku 1. točki (h).

3.   Kako bi se osigurala pravna sigurnost, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70. kojima se utvrđuje:

(a)

okvir unutar kojeg države članice moraju utvrditi kriterije koje poljoprivrednici trebaju zadovoljavati kako bi ispunili obvezu održavanja poljoprivredne površine u stanju pogodnom za ispašu ili uzgoj iz stavka 1. točke (c) podtočke ii.;

(b)

okvir unutar kojeg države članice definiraju minimalnu aktivnost koju treba provesti na poljoprivrednim površinama koje se prirodno održavaju u stanju pogodnom za ispašu ili uzgoj, kako je navedeno u stavku 1. točki (c) podtočki iii.;

(c)

kriteriji za određivanje prevladavanja trava i ostale travolike paše te kriterija za određivanje uspostavljene lokalne prakse iz stavka 1. točke (h).

GLAVA II.

OPĆE ODREDBE O IZRAVNIM PLAĆANJIMA

POGLAVLJE 1.

Opća pravila o izravnim plaćanjima

Članak 5.

Opće odredbe o zajedničkoj poljoprivrednoj politici

Uredba (EU) br. 1306/2013 i odredbe donesene u skladu s tom Uredbom primjenjuju se na programe predviđene ovom Uredbom.

Članak 6.

Nacionalne gornje granice

1.   Za svaku državu članicu i za svaku godinu u Prilogu II. navodi se nacionalna gornja granica koja uključuje ukupnu vrijednost svih dodijeljenih prava na plaćanje, nacionalnih rezervi ili regionalnih rezervi i gornjih granica određenih u skladu s člancima 42., 47., 49., 51. i 53.

Ako država članica koristi mogućnost predviđenu člankom 22. stavkom 2., može se, za iznos izračunat u skladu tim stavkom, prekoračiti nacionalna gornja granica utvrđena u Prilogu II.za tu državu članicu za određenu godinu.

2.   Odstupajući od stavka 1., za svaku državu članicu koja primjenjuje program jedinstvenih plaćanja po površini i za svaku godinu u Prilogu II. navodi se nacionalna gornja granica koja uključuje gornje granice utvrđene u skladu s člancima 36., 42., 47., 49., 51. i 53.

3.   Kako bi se u obzir uzele promjene u ukupnim maksimalnim iznosima izravnih plaćanja koja se mogu dodijeliti, uključujući ona koja proizlaze iz odluka država članica u skladu s člankom 14. i one koja proizlaze iz primjene članka 20. stavka 2., Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70. kojima se prilagođavaju nacionalne gornje granice utvrđene u Prilogu II.

Članak 7.

Neto gornje granice

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 8., ukupan iznos izravnih plaćanja koji se može dodijeliti u državi članici na temelju glava III., IV. i V. u odnosu na kalendarsku godinu, nakon primjene članka 11., nije viši od odgovarajuće gornje granice određene u Prilogu III.

Ako bi ukupan iznos izravnih plaćanja koji se treba dodijeliti u državi članici bio viši od gornjih granica navedenih u Prilogu III., ta država članica provodi linearno smanjenje iznosa svih izravnih plaćanja, osim izravnih plaćanja dodijeljenih na temelju Uredbe (EU) br. 228/2013 i Uredbe (EU) br. 229/2013.

2.   Za svaku državu članicu i za svaku kalendarsku godinu predviđeni rezultat smanjenja plaćanja iz članka 11. (koji se očituje u razlici između nacionalne gornje granice navedene u Prilogu II. kojoj se dodaje raspoloživi iznos sukladno članku 58. i neto gornje granice iz Priloga III.), postaje raspoloživ kao potpora Unije za mjere u okviru programa ruralnog razvoja koji se financira u okviru Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR), kako je navedeno u Uredbi (EU) br. 1305/2013.

3.   Kako bi u obzir uzele promjene u ukupnim maksimalnim iznosima izravnih plaćanja koja se mogu dodijeliti, uključujući one koje proizlaze iz odluka država članica u skladu s člankom 14., Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70. kojima se prilagođavaju nacionalne gornje granice određene u Prilogu III.

Članak 8.

Financijska disciplina

1.   Stopa prilagodbe određena u skladu s člankom 25. Uredbe (EU) br. 1306/2013 primjenjuje se samo na izravna plaćanja koja premašuju 2 000 EUR i koja se dodjeljuju poljoprivrednicima u odgovarajućoj kalendarskoj godini.

2.   Kao rezultat postupnog uvođenja izravnih plaćanja iz članka 16., stavak 1. ovog članka primjenjuje se na Bugarsku i Rumunjsku od 1. siječnja 2016.

Kao rezultat postupnog uvođenja izravnih plaćanja iz članka 17., stavak 1. ovog članka primjenjuje se na Hrvatsku od 1. siječnja 2022.

3.   Kako bi se osigurala ispravna primjena prilagodbi izravnih plaćanja s obzirom na financijsku disciplinu, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70. kojima se utvrđuju pravila o osnovi za izračun smanjenja koja države članice primjenjuju na poljoprivrednike na temelju stavka 1 ovog članka.

4.   U slučaju pravne osobe ili skupine fizičkih ili pravnih osoba, države članice mogu primijeniti stopu prilagodbe iz stavka 1. na razini članova tih pravnih osoba ili skupina ako nacionalno pravo propisuje prava i obveze pojedinačnih članova koji su usporedivi s onima pojedinačnih poljoprivrednika koji imaju status upravitelja poljoprivrednog gospodarstva, osobito što se tiče njihovog gospodarskog, socijalnog i poreznog statusa, pod uvjetom da su doprinijeli jačanju poljoprivrednih struktura dotičnih pravnih osoba ili skupina.

Članak 9.

Aktivni poljoprivrednik

1.   Izravna plaćanja ne dodjeljuju se fizičkim ili pravnim osobama ili skupinama fizičkih ili pravnih osoba čije se poljoprivredne površine pretežno prirodno održavaju u stanju pogodnom za pašu ili uzgoj i koji na tim površinama ne obavljaju minimalnu aktivnost definiranu od strane država članica u skladu s člankom 4. stavkom. 2. točkom (b).

2.   Izravna plaćanja ne dodjeljuju se fizičkim ili pravnim osobama ili skupinama fizičkih ili pravnih osoba koje upravljaju zračnim lukama, željezničkim poduzećima, vodoopskrbnim poduzećima, agencijama za nekretnine, trajnim sportskim i rekreativnim terenima.

Prema potrebi, države članice mogu na popis naveden u prvom podstavku, na temelju objektivnih i nediskriminirajućih kriterija, dodati slične nepoljoprivredne djelatnosti ili aktivnosti te ih kasnije mogu odlučiti povući s popisa.

Osoba ili skupina koje spadaju u područje primjene prvog ili drugog podstavka smatra se međutim aktivnim poljoprivrednikom ako u obliku koji zahtijevaju države članice pruži provjerljive dokaze koji pokazuju da:

(a)

godišnji iznos izravnog plaćanja iznosi barem 5 % ukupnih primitaka koje su primili od nepoljoprivrednih aktivnosti u posljednjoj fiskalnoj godini za koju su takvi dokazi dostupni;

(b)

njihove poljoprivredne aktivnosti nisu beznačajne;

(c)

se njihova glavna djelatnost ili predmet poslovanja sastoji od obavljanja poljoprivredne djelatnosti.

3.   Pored stavaka 1. i 2., države članice mogu na temelju objektivnih i nediskriminirajućih kriterija odlučiti da neće dodijeliti izravna plaćanja fizičkim ili pravnim osobama ili skupinama fizičkih ili pravnih osoba:

(a)

čije poljoprivredne aktivnosti čine samo neznatan dio njihove ukupne gospodarske djelatnosti; i/ili

(b)

čija se glavna djelatnost ili predmet poslovanja ne sastoji od obavljanja poljoprivredne djelatnosti.

4.   Stavci 2. i 3. ne primjenjuju se na poljoprivrednike koji su primili samo izravna plaćanja koja ne premašuju određeni iznos za prethodnu godinu. Taj iznos određuju države članice na temelju objektivnih kriterija kao što su njihove nacionalne ili regionalne posebnosti i ne premašuje 5 000 EUR.

5.   Kako bi se zajamčila zaštita prava poljoprivrednika, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70. kojima se utvrđuju:

(a)

kriteriji za određivanje slučajeva u kojima se poljoprivredna površina poljoprivrednika smatra površinom koja se pretežito prirodno održava u stanju pogodnom za ispašu ili uzgajanje;

(b)

kriteriji za određivanje razlike između primitaka proizašlih iz poljoprivrednih i nepoljoprivrednih djelatnosti;

(c)

kriteriji za određivanje iznosa izravnih plaćanja iz stavaka 2. i 4., osobito u pogledu izravnih plaćanja u prvoj godini dodjele prava na plaćanje ako vrijednost prava na plaćanje još nije konačno utvrđena, te u pogledu izravnih plaćanja za nove poljoprivrednike;

(d)

kriteriji koje moraju zadovoljiti poljoprivrednici kako bi za potrebe stavaka 2. i 3. dokazali da njihove poljoprivredne djelatnosti nisu beznačajne i da se njihova glavna djelatnost ili predmet poslovanja sastoji od obavljanja poljoprivredne djelatnosti.

6.   Države članice do 1. kolovoza 2014. obavješćuju Komisiju o svakoj odluci iz članaka 2., 3. ili 4. i, u slučaju njihovih izmjena, unutar dva tjedna od datuma na koji je bilo koja odluka o izmjeni donesena.

Članak 10.

Minimalni zahtjevi za primanje izravnih plaćanja

1.   Države članice odlučuju u kojem od sljedećih slučajeva neće dodijeliti izravna plaćanja poljoprivredniku:

(a)

ako je ukupan iznos izravnih plaćanja koji je zatražen ili ga treba dodijeliti prije primjene članka 65. Uredbe (EU) br. 1306/2013 u određenoj kalendarskoj godini manji od 100 EUR;

(b)

ako je prihvatljiva površina poljoprivrednog gospodarstva za koje su izravna plaćanja zatražena ili se trebaju dodijeliti prije primjene članka 65. Uredbe (EU) br. 1306/2013 manja od jednog hektara.

2.   Kako bi se u obzir uzela struktura njihovih poljoprivrednih gospodarstava, države članice mogu prilagoditi pragove određene u stavku 1. točkama (a) i (b) unutar granica navedenih u Prilogu IV.

3.   Ako je država članica odlučila primijeniti prag za površinu u skladu sa stavkom 1. točkom (b), ona svejedno primjenjuje točku (a) tog stavka na one poljoprivrednike koji primaju potporu vezanu uz životinje iz glave IV. koji posjeduju manje hektara od praga za površinu.

4.   Dotična država članica može odlučiti ne primijeniti stavak 1. na najudaljenije regije i manje Egejske otoke.

5.   U Bugarskoj i Rumunjskoj se za 2015. godinu iznos koji je zatražen ili ga treba dodijeliti, kako je navedeno u stavku 1. točki (a), izračunava na temelju relevantnog iznosa određenog u Prilogu V. točki A.

U Hrvatskoj se za razdoblje 2015. – 2021. iznos koji je zatražen ili ga treba dodijeliti, kako je navedeno u stavku 1. točki (a), izračunava na temelju iznosa navedenog u Prilogu VI. točki A.

Članak 11.

Smanjenje izravnih plaćanja

1.   Države članice moraju smanjiti iznos izravnih plaćanja koja se trebaju dodijeliti poljoprivredniku u skladu s glavom III. poglavljem 1. za određenu kalendarsku godinu za najmanje 5 % za dio iznosa koji premašuje 150 000 EUR.

2.   Prije primjene stavka 1., države članice mogu oduzeti plaće povezane s poljoprivrednom djelatnošću koje je poljoprivrednik stvarno isplatio i prijavio u protekloj kalendarskoj godini, uključujući poreze i socijalne doprinose vezane uz zaposlenje, od iznosa izravnih plaćanja koja će se u određenoj kalendarskoj godini odobriti poljoprivredniku u skladu s glavom III. poglavljem 1. Ako ne postoje podaci o plaćama koje je poljoprivrednik stvarno isplatio i prijavio u prethodnoj kalendarskoj godini, koriste se najnoviji dostupni podaci.

3.   Ako država članica odluči dodijeliti preraspodjelu plaćanja poljoprivrednicima sukladno glavi III. poglavlju 2. te u tu svrhu koristiti više od 5 % godišnje nacionalne gornje granice određene u Prilogu II. može odlučiti da neće primjenjivati ovaj članak.

Ako država članica odluči dodijeliti preraspodjelu plaćanja poljoprivrednicima sukladno glavi III. poglavlju 2. i ako jeprimjena maksimalnih ograničenja određenih u članku 41. stavku 4. sprečava od korištenja više od 5 % godišnje nacionalne gornje granice određene u Prilogu II. u tu svrhu, ta država članica može odlučiti da neće primjenjivati ovaj članak.

4.   Nikakva se prednost putem izbjegavanja smanjivanja plaćanja ne dodjeljuje u korist poljoprivrednika za koje je utvrđeno da su, nakon 18. listopada 2011. umjetno stvorili uvjete s ciljem izbjegavanja učinaka ovog članka.

5.   U slučaju pravne osobe ili skupine fizičkih ili pravnih osoba, države članice mogu primijeniti smanjenje iz stavka 1. na razini članova tih pravnih osoba ili skupina u slučaju ako nacionalno pravo propisuje prava i obveze pojedinačnih članova koji su usporedivi s onima pojedinačnih poljoprivrednika koji imaju status upravitelja poljoprivrednog gospodarstva, osobito što se tiče njihovog gospodarskog, socijalnog i poreznog statusa, pod uvjetom da su doprinijeli jačanju poljoprivrednih struktura dotičnih pravnih osoba ili skupina.

6.   Države članice dužne su do 1. kolovoza 2014. obavijestiti Komisiju o odlukama donesenim u skladu s ovim člankom i o bilo kojem procijenjenom rezultatu smanjenjâ za godine od 2015. do 2019.

Članak 12.

Višestruka potraživanja

Za površinu koja odgovara broju prihvatljivih hektara, a za koju je poljoprivrednik podnio zahtjev za osnovno plaćanje u skladu s glavom III. poglavljem 1., može se podnijeti zahtjev za bilo koje drugo izravno plaćanje, kao i za bilo koju drugu potporu koja nije obuhvaćena ovom Uredbom, osim ako je u ovoj Uredbi izričito navedeno drukčije.

Članak 13.

Državna potpora

Odstupajući od članka 146. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (21), članci 107., 108. i 109. UFEU-a ne primjenjuju se na plaćanja država članica koja su u skladu s ovom Uredbom.

Članak 14.

Fleksibilnost među stupovima

1.   Do 31. prosinca 2013. države članice mogu odlučiti staviti na raspolaganje kao dodatnu potporu za mjere u okviru programa ruralnog razvoja financirane u okviru EPFRR-a, kako je utvrđeno Uredbom (EU) br. 1305/2013, do 15 % njihovih godišnjih nacionalnih gornjih granica za kalendarsku godinu 2014., kako su navedene u Prilogu VIII.

Uredbi (EZ) br. 73/2009 i njihovih godišnjih nacionalnih gornjih granica za kalendarske godine od 2015. do 2019. kako su navedene u Prilogu II. ovoj Uredbi. Posljedično, odgovarajući iznos više nije dostupan za dodjelu izravnih plaćanja.

Odluka iz prvog podstavka priopćuje se Komisiji do 31. prosinca 2013. Tom se odlukom utvrđuje postotak iz tog podstavka koji može varirati ovisno o kalendarskoj godini.

Države članice koje ne donesu odluku iz prvog podstavka u pogledu kalendarske godine 2014. mogu do 1. kolovoza 2014. donijeti tu odluku u pogledu kalendarskih godina od 2015. do 2019. One o svakoj takvoj odluci obavještavaju Komisiju do tog datuma. Države članice mogu odlučiti preispitati odluku iz ovog stavka s učinkom od kalendarske godine 2018. Ni jedna odluka utemeljna na takvom preispitivanju ne dovodi do smanjenja postotka o kojem je Komisija obaviještena u skladu s prvim, drugim i trećim podstavkom. Države članice obaviještavaju Komisiju o svim odlukama utemeljenima na takvom preispitivanju do 1. kolovoza 2017.

2.   Države članice koje ne koje ne donesu odluku iz stavka 1. mogu do 31. prosinca 2013. odlučiti staviti na raspolaganje za izravna plaćanja do 15 % ili u slučaju Bugarske, Estonije, Španjolske, Latvije, Litve, Poljske, Portugala, Rumunjske, Slovačke, Finske, Švedske i Ujedinjene Kraljevine, do 25 % od iznosa namijenjenog za potporu za mjere u okviru programa ruralnog razvoja koje se financiraju iz EPFRR-a za razdoblje 2015. – 2020., kako je utvrđeno Uredbom (EU) br. 1305/2013. Posljedično, odgovarajući iznos više nije dostupan za mjere potpore u okviru programa ruralnog razvoja.

Odluka iz prvog podstavka priopćuje se Komisiji do 31. prosinca 2013. Tom se odlukom utvrđuje postotak iz tog podstavku koji može varirati ovisno o kalendarskoj godini.

Države članice koje ne ne donesu odluku iz prvog podstavka u pogledu financijske godine 2015. mogu do 1. kolovoza 2014. donijeti tu odluku u pogledu financijskih godina 2016. – 2020. One o svakoj takvoj odluci obavještavaju Komisiju do tog datuma.

Države članice mogu odlučiti preispitati odluke iz ovog stavka s učinkom za financijske godine 2019. i 2020. Ni jedna odluka utemeljena na takvom preispitivanju ne dovodi do povećanja postotka o kojem je Komisija obaviještena u skladu s prvim, drugim i trećim podstavkom. Države članice obavještavaju Komisiju o svakojodluci utemeljenoj na preispitivanju do 1. kolovoza 2017.

Članak 15.

Preispitivanje

Programi potpore navedeni u Prilogu I. primjenjuju se ne dovodeći u pitanje moguće preispitivanje u bilo kojem trenutku s obzirom na gospodarska kretanja i stanje proračuna. To preispitivanje može dovesti do donošenja zakonodavnih akata, delegiranih akata na temelju članka 290. UFEU-a ili provedbenih akata na temelju članka 291. UFEU-a.

POGLAVLJE 2.

Odredbe koje se primjenjuju na Bugarsku, Hrvatsku i Rumunjsku

Članak 16.

Postupno uvođenje izravnih plaćanja u Bugarskoj i Rumunjskoj

Gornje granice za Bugarsku i Rumunjsku utvrđene u skladu s člancima 42., 47., 49., 51., 53. i 65. utvrđuju se, za 2015., na temelju iznosa utvrđenog u Prilogu V. točki A.

Članak 17.

Postupno uvođenje izravnih plaćanja u Hrvatskoj

Izravna plaćanja uvode se u Hrvatsku u skladu sa sljedećim rasporedom povećanjâ izraženim u postocima odgovarajuće razine izravnih plaćanja koja se primjenjuje od 2022. godine:

 

25 % u 2013.,

 

30 % u 2014.,

 

35 % u 2015.,

 

40 % u 2016.,

 

50 % u 2017.,

 

60 % u 2018.,

 

70 % u 2019.,

 

80 % u 2020.,

 

90 % u 2021.,

 

100 % od 2022.

Članak 18.

Dopunska nacionalna izravna plaćanja i izravna plaćanja u Bugarskoj i Rumunjskoj

1.   U 2015. Bugarska i Rumunjska mogu koristiti nacionalna izravna plaćanja kako bi nadopunile plaćanja dodijeljena u okviru programa osnovnih plaćanja iz glave III. poglavlja 1. odjeljaka 1., 2. i 3. Ukupan iznos tih plaćanja ne smije premašiti relevantni iznos naveden u Prilogu V. točki B.

2.   U 2015. Bugarska može koristiti nacionalna izravna plaćanja kako bi nadopunile plaćanja dodijeljena u okviru posebnog plaćanja za pamuk iz glave IV. poglavlja 2. Ukupan iznos tih plaćanja ne smije premašiti iznos naveden u Prilogu V. točki C.

3.   Dopunska nacionalna izravna plaćanja dodjeljuju se u skladu s objektivnim kriterijima i na način kojim se osigurava jednako postupanje prema poljoprivrednicima i izbjegava narušavanje tržišta i tržišnog natjecanja.

Članak 19.

Dopunska nacionalna izravna plaćanja za Hrvatsku

1.   Podložno odobrenju Komisije, Hrvatska može po potrebi nadopuniti bilo koji od programa potpore navedenih u Prilogu I.

2.   Iznos dopunskih nacionalnih izravnih plaćanjakoji je moguće dodijeliti u određenoj godini i za određeni program potpore ograničen je posebnom financijskom omotnicom. Ta je omotnica jednaka razlici između:

(a)

iznosa izravne potpore raspoložive po dotičnom programu potpore nakon potpunog uvođenja izravnih plaćanja u skladu s člankom 17. za kalendarsku godinu 2022. i

(b)

iznosa izravne potpore raspoložive po dotičnom programu potpore nakon provedbe rasporeda povećanja u skladu s člankom 17. za kalendarsku godinu u pitanju.

3.   Ukupni iznos dodijeljenih dopunskih nacionalnih izravnih plaćanja ne smije premašiti gornju granicu određenu u Prilogu VI. točki B za odgovarajuću kalendarsku godinu.

4.   Hrvatska može odlučiti, na temelju objektivnih kriterija i nakon odobrenja Komisije, o iznosima dopunskih nacionalnih izravnih plaćanja koji se dodjeljuju.

5.   Komisija donosi provedbene akte kojima se odobravaju plaćanja na temelju ovog članka, i kojima se pobliže određujerelevantni programi potpore i definira razina do koje se mogu platiti dopunska nacionalna izravna plaćanja.

Što se tiče dopunskih nacionalnih izravnih plaćanja namijenjenih nadopuni dobrovoljnih proizvodno vezanih potpora iz glave IV. poglavlja 1., provedbenim aktima se također pobliže određuju posebne vrste poljoprivrednih djelatnosti ili posebni poljoprivredni sektori iz članka 52. stavka 3. na koje se mogu odnositi dodatna nacionalna izravna plaćanja.

Ti se provedbeni akti donose bez primjene postupka iz članka 71. stavka 2. ili 3.

6.   Uvjeti za prihvatljivost dopunskih nacionalnih izravnih plaćanja za Hrvatsku jednaki su onima za potporu u okviru odgovarajućih programa potpore utvrđenih u ovoj Uredbi.

7.   Dopunska nacionalna izravna plaćanja za Hrvatsku podliježu svim prilagodbama koje se smatraju nužnima zbog razvoja ZPP-a. Dodjeljuju se u skladu s objektivnim kriterijima i na način kojim se osigurava jednako postupanje prema poljoprivrednicima te izbjegava narušavanje tržišta i tržišnog natjecanja.

8.   Hrvatska mora predati izvješće s podacima o mjerama za provedbu dopunskih nacionalnih izravnih plaćanja do 30. lipnja godine nakon njihove provedbe. Izvješće mora sadržavati barem sljedeće elemente:

(a)

sve promjene u situaciji koje utječu na dopunska nacionalna izravna plaćanja;

(b)

za svako dopunsko nacionalno izravno plaćanje broj korisnika i ukupni iznos odobrenog dopunskog nacionalnog izravnog plaćanja, kao i hektare i broj životinja ili drugih jedinica za koje je dodijeljeno to dopunsko nacionalno izravno plaćanje;

(c)

izvješće o mjerama nadzora koje se primjenjuju u odnosu na dodijeljena dopunska nacionalna izravna plaćanja.

Članak 20.

Posebna nacionalna rezerva za razminirano područje za Hrvatsku

1.   Od 2015. nadalje, Hrvatska je dužna obavješćivati Komisiju, do 31. siječnja svake godine, o područjima koja su određena u skladu s člankom 57.a stavkom 10. Uredbe (EZ) br. 73/2009, a koja su se ponovno počela koristiti za poljoprivredne djelatnosti u prethodnoj kalendarskoj godini.

Hrvatska također obavješćuje Komisiju o broju prava na plaćanje koja su poljoprivrednicima dostupna 31. prosinca prethodne kalendarske godine, kao i o preostalom nepotrošenom iznosu u posebnoj rezervi za razminirano područje na taj datum.

Kada je to primjenjivo, obavijesti iz prvog i drugog podstavka izrađuju se po regiji, kako je određeno u skladu s člankom 23. stavkom 1. ove Uredbe.

2.   Prilikom prilagodbe Priloga II. na temelju članka 6. stavka 3., Komisija na godišnjoj osnovi izračunava iznos koji se dodaje iznosima određenim za Hrvatsku u tom prilogu, kako bi se potpora koja se dodjeljuje financirala iz programa navedenih u Prilogu I. za površine iz stavka 1. ovog članka. Taj se iznos izračunava na temelju podataka koje Hrvatska dostavlja u skladu sa stavkom 1. tog članka i procjene prosječnih izravnih plaćanja po hektaru u Hrvatskoj za tu godinu.

Najviši iznos koji se može dodati u skladu s prvim podstavkom, na temelju svih površina o kojima Hrvatska dostavlja obavijesti u skladu sa stavkom 1. ovog članka do 2022., iznosi 9 600 000 EUR i podliježe rasporedu uvođenja izravnih plaćanja u skladu s člankom 17. Preostali najviši iznosi određeni su u Prilogu VII..

3.   Komisija donosi provedbene akte kojima seodređuje udio iznosa koji se dodaje u skladu sa stavkom 2. koji će Hrvatska uključiti u posebnu nacionalnu rezervu za razminirano područje kako bi se dodijelila prava na plaćanje za površine iz stavka 1. Taj se udio izračunava na temelju omjera između gornje granice za program osnovnih plaćanja i nacionalne gornje granice određene u Prilogu II. prije povećanja nacionalne gornje granice u skladu sa stavkom 2. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 71. stavka 2.

4.   Za razdoblje 2015. – 2022. Hrvatska koristi posebnu nacionalnu rezervu za razminirano područje radi dodjele prava na plaćanje poljoprivrednicima na temelju razminiranog zemljišta koje su poljoprivrednici prijavili u godini u pitanju, ako:

(a)

se takvo zemljište sastoji od prihvatljivih hektara u smislu članka 32. stavaka od 2. do stavka 5.;

(b)

je dotično zemljište ponovno stavljeno u poljoprivrednu funkciju tijekom prethodne kalendarske godine; i

(c)

je Komisija obaviještena o zemljištu u skladu ovim sa stavkom 1. ovog članka.

5.   Vrijednost prava na plaćanje utvrđena na temelju ovog članka jednaka je nacionalnoj ili regionalnoj prosječnoj vrijednosti prava na plaćanje u godini dodjele u granicama iznosa raspoloživog u posebnoj nacionalnoj rezervi za razminirano područje.

6.   Kako bi se u obzir uzele posljedice ponovnog stavljanja razminiranog zemljišta u poljoprivrednu funkciju, o čemu je Hrvatska uputila obavijest u skladu s ovim člankom, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70. o prilagodbi iznosa određenih u Prilogu VI.

GLAVA III.

PROGRAM OSNOVNIH PLAĆANJA, PROGRAM JEDINSTVENIH PLAĆANJA PO POVRŠINI I POVEZANA PLAĆANJA

POGLAVLJE 1.

Program osnovnih plaćanja i program jedinstvenih plaćanja po površini

Odjeljak 1.

Uspostava programa osnovnih plaćanja

Članak 21.

Prava na plaćanje

1.   Potpora u okviru programa osnovnih plaćanja dostupna je poljoprivrednicima:

(a)

koji ostvare prava na plaćanje na temelju ove Uredbe putem dodjele u skladu s člankom 20.b stavkom 4., putem prve dodjele u skladu s člankom 24. ili člankom 39., putem dodjele iz nacionalne rezerve ili regionalnih rezervi u skladu s člankom 30. ili putem prijenosa u skladu s člankom 34.; ili

(b)

koji su usklađeni s člankom 9. i koji u vlasništvu ili zakupu posjeduju prava na plaćanje u državi članici koja je odlučila, u skladu sa stavkom 3., zadržati postojeća prava na plaćanje.

2.   Prava na plaćanje ostvarena u okviru programa jedinstvenih plaćanja u skladu s Uredbom (EZ) br. 1782/2009 i Uredbom (EZ) br. 73/2009 istječu 31. prosinca 2014.

3.   Odstupajući od stavka 2., države članice koje su uspostavile program jedinstvenih plaćanja u skladu s glavom III. poglavljem 5. odjeljkom I. ili glavom III. poglavljem 6. Uredbe (EZ) br. 1782/2003 ili glavom III. poglavljem 3. Uredbe (EZ) br. 73/2009 mogu do 1. kolovoza 2014. odlučiti zadržati postojeća prava na plaćanje. Države članice o svakoj takvoj odluci obaviještavaju Komisiju do tog datuma.

4.   U pogledu država članica koje donesu odluku iz stavka 3., ako broj prava na plaćanje koja su u vlasništvu ili zakupu, određen u skladu s Uredbom (EZ) br. 1782/2003 i Uredbom (EZ) br. 73/2009, koje poljoprivrednik ima na krajnji datum za podnošenje zahtjeva koji se utvrđuje u skladu s člankom 78. točkom (b) Uredbe (EU) br. 1306/2013 premaši broj prihvatljivih hektara koje poljoprivrednik prijavi u svom zahtjevu za dodjelu potpore u skladu s člankom 72. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (a) Uredbe (EU) br. 1306/2013 za 2015. i koji su mu na raspolaganju na datum koji je utvrdila država članica, a koji ne smije biti kasniji od roka za izmjenu takvog zahtjeva za dodjelu potpore utvrđenog u toj državi članici, broj prava na plaćanje koji premašuje broj prihvatljivih hektara ističe na potonji datum.

Članak 22.

Gornja granica programa osnovnih plaćanja

1.   Komisija donosi provbene akte kojima seza svaku državu članicu određuje godišnja nacionalna gornja granica za program osnovnih plaćanja oduzimajući od godišnje nacionalne gornje granice određene u Prilogu II. gornje granice utvrđene u skladu s člancima 42., 47., 49., 51. i 53. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 71. stavka 2.

2.   Za svaku državu članicu, iznos izračunat u skladu sa stavkom 1. ovog članka može se uvećati za najviše 3 % relevantne godišnje nacionalne gornje granice određene u Prilogu II., nakon što se oduzme iznos nastao primjenom članka 47. stavka 1. za relevantnu godinu. Ako određena država članica primijeni takvo povećanje, Komisija uzima u obzir to povećanje prilikom određivanja godišnje nacionalne gornje granice za program osnovnih plaćanja na temelju stavka 1. ovog članka. U tu svrhu države članice obavješćuju Komisiju do 1. kolovoza 2014. o godišnjim postocima za koje se povećava iznos izračunat u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

3.   Države članice mogu preispitati svoju odluku iz stavka 2. na godišnjoj osnovi i dužne su obavijestiti Komisiju o svakoj odluci utemeljenoj na takvom preispitivanju do 1. kolovoza godine koja prethodi njezinoj primjeni.

4.   Ukupan iznos svih prava na plaćanje i nacionalna rezerva ili regionalne rezerve za svaku državu članicu te svaku godinu jednaki su odgovarajućoj godišnjoj nacionalnoj gornjoj granici koju je Komisija postavila u skladu sa stavkom 1.

5.   Ako se gornja granica za državu članicu koju je postavila Komisija u skladu sa stavkom 1. razlikuje od gornje granice za prethodnu godinu zbog bilo koje odluke koju je ta država članica donijele u skladu sa stavkom 3 ovog članka, člankom 14. stavkom1 podstavcima 3. i 4., člankom 14. stavkom 2. podstavcima 3. i 4., člankom 42. stavkom 1., člankom 49. stavkom 1. drugim podstavkom, člankom 51. stavkom 1. Drugim podstavkom ili člankom 53., ta država članica linearno smanjuje ili povećava vrijednost svih prava na plaćanje kako bi se osigurala sukladnost sa stavkom 4. ovog članka.

Članak 23.

Regionalne dodjele nacionalnih gornjih granica

1.   Države članice mogu odlučiti do 1. kolovoza 2014. kako će program osnovnih plaćanja primijeniti na regionalnoj razini. U takvim slučajevima države članice određuju regije u skladu s objektivnim i nediskriminirajućim kriterijima poput njihovih agronomskih i društveno-gospodarskih obilježja te njihovog regionalnog poljoprivrednog potencijala ili njihove institucionalne ili administrativne strukture.

Države članice koje primjenjuju članak 36. odluku iz prvog podstavka mogu donijeti do 1. kolovoza godine koja prethodi prvoj godini provedbe programa osnovnih plaćanja.

2.   Države članice raspoređuju godišnju nacionalnu gornju granicu za program osnovnih plaćanja iz članka 22. stavka 1. među regijama u skladu s objektivnim i nediskriminirajućim kriterijima.

Države članice koje ne primjenjuju članak 30. stavak 2. to raspoređivanje provode nakon primjene linearnog smanjenja iz članka 30. stavka 1.

3.   Države članice mogu odlučiti da su regionalne gornje granice podložne godišnjim progresivnim izmjenama sukladno prethodno određenim godišnjim koracima i objektivnim te nediskriminirajućim kriterijima poput poljoprivrednog potencijala ili okolišnih kriterija.

4.   Države članice, u mjeri potrebnoj za poštovanje primjenjivih regionalnih gornjih granica određenih u skladu sa stavkom 2. ili 3., provode linearno smanjenje ili povećanje vrijednosti prava na plaćanje u svim relevantnim regijama.

5.   Države članice koje primjenjuju stavak 1. mogu odlučiti prekinuti primjenu programa osnovnih plaćanja na regionalnoj razini od datuma koji same odrede.

6.   Države članice koje primjenjuju stavak 1. prvi podstavak obavješćuju Komisiju o odluci iz tog podstavka i o mjerama poduzetim za primjenu stavaka 2. i 3. do 1. kolovoza 2014.

Države članice koje primjenjuju stavak 1. drugi podstavak obavješćuju Komisiju o svakoj odluci iz tog podstavka i o mjerama koje su poduzete za primjenu stavaka 2. i 3. do 1. kolovoza relevantne godine.

Države članice koje primjenjuju stavak 1. obavješćuju Komisiju o svakoj odluci iz stavka 5. do 1. kolovoza godine koja prethodi prvoj godini provedbe te odluke.

Članak 24.

Prva dodjela prava na plaćanje

1.   Prava na plaćanje dodjeljuju se poljoprivrednicima koji imaju pravo na kizravna plaćanja u skladu s člankom 9. ove Uredbe pod uvjetom da:

(a)

podnesu zahtjev za dodjelu prava na plaćanje u okviru programa osnovnih plaćanja do krajnjeg datuma za podnošenje prijava u 2015. koji treba odrediti u skladu s člankom 78. točkom (b) Uredbe (EU) br. 1306/2013,osim u slučaju više sile ili izvanrednih okolnosti; i

(b)

su imali pravo na primanje plaćanja, prije smanjenja ili izuzeća propisanog glavom II. poglavljem 4.Uredbe (EZ) br. 73/2009, s obzirom na zahtjev za dodjelu izravnih plaćanja, za prijelaznu nacionalnu potporu ili za dopunska nacionalna izravna plaćanja za 2013. u skladu s Uredbom (EZ) br. 73/2009.

Prvi podstavak se ne primjenjujeu državama članicama koje primjenjuju članak 21. stavak 3. ove Uredbe.

Države članice mogu dodijeliti prava na plaćanje poljoprivrednicima koji imaju pravo na izravna plaćanja u skladu s člankom 9. ove Uredbe, koji ispunjavaju uvjete propisane u prvom podstavku točci (a) i koji:

(a)

nisu primili plaćanja za 2013. u vezi sa zahtjevom za dodjelu potpore iz prvog podstavka ovog stavka i koji su do datuma utvrđenog od stane dotične države članice, u skladu s člankom 11. stavkom 2. Uredbe Komisije (EZ) br. 1122/2009 (22), za godinu potraživanja 2013.:

i.

u državama članicama koje primjenjuju program jedinstvenih plaćanja:

proizvodili voće, povrće, merkantilni krumpir, sjemenski krumpir ili ukrasno bilje i to na minimalnoj površini izraženoj u hektarima ako dotična država članica odluči prihvatiti takav zahtjev ili

uzgajali vinograde; ili

ii.

u državama članicama koje primjenjuju program jedinstvenih plaćanja po površini posjedovali samo poljoprivredno zemljište koje nije bilo u dobrom poljoprivrednom stanju 30. lipnja 2003., kako je propisano člankom 124. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 73/2009;

(b)

kojima su u 2014. dodijeljena prava na plaćanje iz nacionalne rezerve u okviru programa jedinstvenih plaćanja sukladno članku 41. ili 57. Uredbe (EZ) br. 73/2009; ili

(c)

koji nikada nisu kao vlasnici ili zakupniciposjedovali prava na plaćanje utvrđena na temelju Uredbe (EZ) br. 73/2009 ili Uredbe 1782/2003 te koji podnesu provjerljive dokaze da su na datum koji je utvrdila država članica u skladu s člankom 11. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1122/2009 za godinu potraživanja 2013. proizvodli, uzgajili ili sadili poljoprivredne proizvode, što uključuje žetvu, mužnju, životinje za rasplod i posjedovanje stoke za potrebe uzgoja. Države članice mogu odrediti vlastite dodatne objektivne i nediskriminirajuće kriterije prihvatljivosti za tu kategoriju poljoprivrednika s obzirom na prikladne vještine, iskustvo ili izobrazbu.

2.   Osim u slučaju više sile ili izvanrednih okolnosti, broj prava na plaćanje dodijeljenih po poljoprivredniku u 2015. jednak je broju prihvatljivih hektara koje poljoprivrednik prijavi u svom zahtjevu za dodjelu potpore u skladu s člankom 72. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (a) Uredbe (EU) br. 1306/2013 za 2015. i koji su mu na raspolaganju na datum koji je utvrdila država članica. Taj datum ne smije biti kasniji od roka za izmjenu takvog zahtjeva utvrđenog u toj državi članici.

3.   Države članice mogu primijeniti jedno ili više ograničenja određenih u stavcima od 4. do 7. na broj prava na plaćanje koja treba dodijeliti prema stavku 2.

4.   Države članice mogu odlučiti da je broj prava na plaćanje koja treba dodijeliti jednak broju prihvatljivih hektara koje je poljoprivrednik prijavio u skladu s člankom 34. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 73/2009 u 2013. ili broju prihvatljivih hektara iz stavka 2. ovog članka, ovisno o tome koji je manji. U slučaju Hrvatske ova se mogućnost primjenjuje bez dovođenja u pitanje dodjele prava na plaćanje za razminirane hektare u skladu s člankom 20. stavkom 4. ove Uredbe.

5.   Ako bi ukupan broj prihvatljivih hektara iz stavka 2. ovog članka prijavljen u državi članici rezultirao povećanjem za više od 35 % ukupnog broja prihvatljivih hektara prijavljenih u skladu s člankom 35. Uredbe (EZ) br. 73/2009 za 2009. ili, u slučaju Hrvatske, za 2013., države članice mogu ograničiti broj prava na plaćanje koja se trebaju dodijeliti u 2015. na minimum od 135 % ili 145 % od ukupnog broja prihvatljivih hektara prijavljenih u 2009. ili, u slučaju Hrvatske, ukupnog broja prihvatljivih hektara prijavljenih u 2013., u skladu s člankom 35. Uredbe (EZ) br. 73/2009.

Prilikom korištenja ove opcije, države članice dodjeljuju smanjeni broj prava na plaćanje poljoprivrednicima. Taj se broj izračunava primjenom razmjernog smanjenja na dodatni broj prihvatljivih hektara koje svaki poljoprivrednik prijavi u 2015., u usporedbi s brojem prihvatljivih hektara u smislu članka 34. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 73/2009 koje je taj poljoprivrednik prijavio u zahtjevu za dodjelu potpore u 2011., ili u slučaju Hrvatske, u 2013., ne dovodeći u pitanje razminirane hektare za koje će se dodijeliti prava na plaćanje u skladu s člankom 20. stavkom 4. ove Uredbe.

6.   Države članice mogu odlučiti primijeniti, u svrhu određivanja broja prava na plaćanje koja treba dodijeliti poljoprivredniku, koeficijent smanjenja na prihvatljive hektare iz stavka 2. koji se sastoje od trajnih travnjaka smještenih u područjima sa zahtjevnim klimatskim uvjetima, osobito zbog njihove nadmorske visine i drugih prirodnih ograničenja poput slabe kakvoće tla, strmosti terena i opskrbe vodom.

7.   Države članice mogu odlučiti da je broj prava na plaćanje koja je potrebno dodijeliti poljoprivredniku jednak broju prihvatljivih hektara iz stavka 2. ovog članka koji nisu bili hektari vinograda na datum utvrđen od strane države članice u skladu s člankom 11. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1122/2009 za godinu potraživanja 2013. ili hektari obradivog zemljišta ispod trajnih staklenika.

8.   U slučaju prodaje ili zakupa njihovog poljoprivrednog gospodarstva ili jednog njegovog dijela, fizičke ili pravne osobe koje su u sukladnosti sa stavkom 1. ovog članka mogu, ugovorom potpisanim prije krajnjeg datuma za podnošenje zahtjeva u 2015. koji je potrebno utvrditi u skladu s člankom 78. točkom (b) Uredbe (EU) br. 1306/2013, prenijeti pravo primanja pravâ na plaćanje, u skladu sa stavkom 1. ovog članka, na jednog ili više poljoprivrednika, pod uvjetom da potonji zadovoljava uvjete iz članka 9. ove Uredbe.

9.   Država članica može odlučiti utvrditi najmanju površinu po poljoprivrednom gospodarstvu, izraženu u prihvatljivim hektarima, za koje poljoprivrednik može podnijeti prijavu za utvrđivanje prava na plaćanje. Ta najmanja površina ne smije premašivati pragove određene u članku 10. stavku 1. točki (b) u vezi s stavkom 2. tog članka.

10.   Države članice prema potrebi obavješćuju Komisiju o odlukama iz ovog članka do 1. kolovoza 2014.

11.   Komisija donosi provedbene akte kojima seutvrđuju pravila o zahtjevima za dodjelu prava na plaćanje koji su podneseni u godini dodjele prava na plaćanje ako ta prava na plaćanje još nisu konačno određena i kad na dodjelu utječu izvanredne okolnosti. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 71. stavka 2.

Članak 25.

Vrijednost prava na plaćanje i konvergencija

1.   Države članice dužne su u 2015. izračunati jediničnu vrijednost prava na plaćanje dijeljenjem utvrđenog postotka nacionalne gornje granice iz Priloga II. s brojem prava na plaćanje u 2015. na nacionalnoj ili regionalnoj razini, izuzevši prava na plaćanje dodijeljena iz nacionalne rezerve ili regionalnih rezervi u 2015.

Utvrđeni postotak iz prethodnog podstavka izračunava se dijeljenjem nacionalne ili regionalne gornje granice utvrđene za program osnovnih plaćanja koju je potrebno utvrditi u skladu s, ovisno o slučaju, člankom 22. stavkom 1. ili člankom 23. stavkom 2. za 2015., nakon primjene linearnog smanjenja propisanog stavkom 1. ili, kada je to primjenjivo, člankom 30. stavkom 2., s nacionalnom gornjom granicom za 2015. utvrđenom u Prilogu II. Prava na plaćanje izražavaju se u broju koji odgovara broju hektara.

2.   Odstupajući od metode izračuna iz stavka 1., države članice mogu odlučiti promijeniti vrijednost prava na plaćanje u 2015., isključujući ona dodijeljena iz nacionalne rezerve ili regionalnih rezervi u 2015., za svaku relevantnu godinu, na temelju njihove početne jedinične vrijednosti izračunatom u skladu s člankom 26..

3.   Najkasnije od godine potraživanja 2019. sva prava na plaćanje u državi članici iliako se primjenjuje članak 23., u regiji imaju jednaku jediničnu vrijednost.

4.   Odstupajući od stavka 3., država članica može odlučiti da se jedinična vrijednost prava na plaćanje s početnom vrijednosti, izračunatom u skladu s člankom 26., koja je niža od 90 % nacionalne ili regionalne jedinične vrijednosti u 2019., povećava, najkasnije za godinu potraživanja 2019., najmanje za najmanje jednu trećinu razlike između početne jedinične vrijednosti tih prava i 90 % nacionalne ili regionalne jedinične vrijednosti u 2019.

Države članice mogu odlučiti postaviti postotak iz prvog podstavka na razinu višu od 90 %, ali ne višu od 100 %.

Osim toga, države članice dužne su osigurati da, najkasnije za godinu potraživanja 2019., nijedno pravo na plaćanje nema jediničnu vrijednost nižu od 60 % nacionalne ili regionalne jedinične vrijednosti u 2019., osim akobi to u državama članicama koje primjenjuju prag naveden u stavku 7., dovelo do najvišeg smanjenjakoje premašuje taj prag. U takvim slučajevima minimalna jedinična vrijednost određuje se na razini potrebnoj kako bi se poštovao taj prag.

5.   Nacionalna ili regionalna jedinična vrijednost u 2019. iz stavka 4. izračunava se dijeljenjem fiksnog postotka nacionalne gornje granice određene u Prilogu II. ili regionalne gornje granice za kalendarsku godinu 2019. s brojem prava na plaćanje u 2015., u dotičnim državama članicama ili regijama, izuzevši pritom prava dodijeljena iz nacionalne rezerve ili regionalnih rezervi u 2015. Taj se fiksni postotak izračunava dijeljenjem nacionalne ili regionalne gornje granice za programe osnovnih plaćanja koja se određuje u skladu s, ovisno o slučaju, člankom 22. stavkom 1. ili člankom 23. stavkom 2. za 2015., nakon primjene linearnog smanjenja predviđenog stavkom 1. ili, kada je to primjenjivo, stavkom 2. članka 30., s nacionalnom ili regionalnom gornjom granicom određenom u Prilogu II. za 2015.

6.   Regionalne gornje granice iz stavka 5. izračunavaju se primjenom fiksnog postotka na nacionalnu gornju granicu određenu u Prilogu II. za 2019. Taj se fiksni postotak izračunava dijeljenjem odgovarajućih regionalnih gornjih granica, određenih u skladu s člankom 23. stavkom 2. za 2015. s nacionalnom gornjom granicom određenom u skladu s člankom 22. stavkom 1. za 2015., nakon primjene linearnog smanjenja propisanog člankom 30. stavkom 1. u slučaju primjene članka 23. stavka 2. drugog podstavka.

7.   Kako bi se financirala povećanja vrijednosti prava na plaćanje iz stavka 4., kod prava na plaćanje s početnom jediničnom vrijednošću višom od nacionalne ili regionalne jedinične vrijednosti u 2019. razlika između njihove početne jedinične vrijednosti i nacionalne ili regionalne jedinične vrijednosti u 2019. smanjuje se na temelju objektivnih i nediskriminirajućih kriterija koje određuju države članice. Takvi kriteriji mogu obuhvaćati utvrđivanje maksimalnog smanjenja početne jedinične vrijednosti od 30 %.

8.   Pri primjeni stavka 2. ovog članka, prijelaz s početne jedinične vrijednosti prava na plaćanje izračunate u skladu s člankom 26. na njihovu završnu jediničnu vrijednost u 2019. utvrđenu u skladu sa stavkom 3 ili stavcima 4 do 7 ovog članka uvodi se ravnomjerno, počevši od 2015.

Kako bi se osigurala sukladnost s fiksnim postotkom iz stavka 1. ovog članka za svaku godinu, prilagođava se vrijednost prava na plaćanje početnoj jediničnoj vrijednosti koja je veća od nacionalne ili regionalne jedinične vrijednosti u 2019.

9.   Odstupajući od stavka 8. ovog članka, ako države članice koje, u skladu s člankom 21. stavkom 3., odluče zadržati svoja postojeća prava primjenjuju stavak 2. ovog članka, prijelaz s početne jedinične vrijednosti pravâ na plaćanje kako je utvrđena u skladu s člankom 26. točkom (5) na njihovu završnu jediničnu vrijednost u 2019. kako je utvrđena u skladu sa stavkom 3 ili stavcima 4 do 7 ovog članka, kada je to primjenjivo, uvodi se primjenjujući korake o kojima je odlučeno na nacionalnoj razini u skladu s člankom 63. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1782/2003.

Kako bi se osigurala sukladnost s fiksnim postotkom iz stavka 1. ovog članka za svaku godinu, vrijednost svih prava na plaćanje prilagođava se linearno.

10.   Države članice dužne su 2015. obavijestiti poljoprivrednike o vrijednosti njihovih prava na plaćanje izračunatih u skladu s ovim člankom i člancima 26. i 27. za svaku godinu u razdoblju obuhvaćenom ovom Uredbom.

Članak 26.

Izračun početne jedinične vrijednosti

1.   Početna jedinična vrijednost prava na plaćanje iz članka 25. stavka 2. u državama članicama koje primjenjuju program jedinstvenih plaćanja u kalendarskoj godini 2014. i koje nisu odlučile zadržati svoja postojeća prava na plaćanje u skladu s člankom 21. stavkom 3., određuje se u skladu s jednom od metoda utvrđenih u stavcima 2. ili 3.

2.   Fiksni postotak plaćanja koje je poljoprivrednik primio za 2014. u okviru programa jedinstvenih plaćanja, u skladu s Uredbom (EZ) br. 73/2009, prije smanjenja i isključenja propisanih u glavi II. poglavlju 4. te Uredbe, dijeli se s brojem prava na plaćanje koja su mu dodijeljena u 2015., isključujući prava dodijeljena iz nacionalne rezerve ili regionalnih rezervi u 2015.

Taj se fiksni postotak izračunava dijeljenjem nacionalne ili regionalne gornje granice za program osnovnih plaćanja, koja se određuje u skladu s, ovisno o slučaju, člankom 22. stavkom 1. ili člankom 23. stavkom 2. ove Uredbe za 2015., nakon primjene linearnog smanjenja predviđenog stavkom 1. ili, kada je to primjenjivo,člankom 30. stavkom 2. ove Uredbe, s iznosom plaćanja za 2014. u okviru programa jedinstvenih plaćanja, u dotičnoj državi članici ili regiji, prije smanjenjâ i isključenjâ propisanih u glavi II. poglavlju 4. Uredbe (EZ) br. 73/2009.

3.   Fiksni postotak vrijednosti prava, uključujući posebna prava, koja je poljoprivrednik posjedovao na datum podnošenja zahtjeva za 2014. godinu u okviru programa jedinstvenih plaćanja, u skladu s Uredbom (EZ) br. 73/2009, dijeli se s brojem prava na plaćanje koja su mu dodijeljena u 2015., isključujući prava dodijeljena iz nacionalne rezerve ili regionalnih rezervi u 2015.

Taj se fiksni postotak izračunava dijeljenjem nacionalne ili regionalne gornje granice za program osnovnih plaćanja, koja se određuje u skladu s, ovisno o slučaju, člankom 19. stavkom 1. ili člankom 20. stavkom 2. ove Uredbe za 2015. godinu, nakon primjene linearnog smanjenja propisanog stavkom 1. ili, kada je to primjenjivo, člankom 23. stavkom 2. ove Uredbe, s ukupnom vrijednošću svih prava, uključujući posebna prava, u dotičnoj državi članici ili regiji za 2014. u okviru programa jedinstvenih plaćanja.

Za potrebe ovog stavka, smatra se da poljoprivrednik posjeduje prava na plaćanje na datum podnošenja zahtjeva za 2014. ako su mu prava na plaćanje dodijeljena ili su mu definitivno prenesena do tog datuma.

4.   Države članice koje primjenjuju program jedinstvenih plaćanja po površini u kalendarskoj godini 2014. izračunavaju vrijednost pravâ na plaćanje iz članka 25. stavka 2. ove Uredbe dijeljenjem fiksnog postotka ukupne vrijednosti potpore koju je poljoprivrednik primio za 2014. u okviru programa jedinstvenih plaćanja po površini u skladu s Uredbom (EZ) br. 73/2009 i prema člancima 132. i 133.a te Uredbe, prije smanjenja i isključenja propisanih u glavi II. poglavlju 4. te Uredbe, s brojem dodijeljenih prava na plaćanje u 2015., izuzevši ona koja su dodijeljena iz nacionalne rezerve ili regionalnih rezervi u 2015.

Taj fiksni postotak izračunava se dijeljenjem nacionalne ili regionalne gornje granice programa osnovnih plaćanja koja se određuje u skladu s, ovisno o slučaju, člankom 22. stavkom 1. ili člankom 23. stavkom 2. ove Uredbe za 2015. godinu, nakon primjene linearnog smanjenja propisanog stavkom 1. ili, kada je to primjenjivo, člankom 30. stavkom 2. ove Uredbe, s ukupnom vrijednošću potpore dodijeljene u okviru programa jedinstvenih plaćanja po površini u skladu s Uredbom (EZ) br. 73/2009 te na temelju članaka 132. i 133.a te Uredbe za 2014. u dotičnoj državi članici ili regiji, prije smanjenjâ i isključenjâ propisanih u glavi II. poglavlju 4. te Uredbe.

5.   Države članice koje primjenjuju program jedinstvenih plaćanja u kalendarskoj godini 2014. i koje, u skladu s člankom 21. stavkom 3. ove Uredbe, odluče zadržati postojeća prava na plaćanje, izračunavaju početnu jediničnu vrijednost pravâ na plaćanje iz članka 25. stakva 2. ove Uredbemnoženjem jedinične vrijednosti pravâ i fiksnog postotka. Taj se fiksni postotak izračunava dijeljenjem nacionalne ili regionalne gornje granice za program osnovnih plaćanja, koja se određuje u skladu s, ovisno o slučaju, člankom 22. stavkom 1. ili člankom 23. stavkom 2. ove Uredbe za 2015., nakon primjene linearnog smanjenja predviđenog stavkom 1. ili, kada je to primjenjivo,. člankom 30. stavkom 2. ove Uredbe, s iznosom plaćanja za 2014. u okviru programa jedinstvenih plaćanja u dotičnoj državi članici ili regiji, prije smanjenjâ i isključenjâ predviđenih u glavi II. poglavlju 4. Uredbe (EZ) br. 73/2009.

6.   U svrhu metoda izračuna propisanih u ovom članku, pod uvjetom da relevantni sektori ne primaju nikakvu dobrovoljnu proizvodno vezanu potporu sukladno glavi IV. ove Uredbe, države članice također mogu uzeti u obzir potporu dodijeljenu za kalendarsku godinu 2014. u okviru jednog ili više programa sukladno članku 52., članku 53. stavku 1. i članku 68. stavku 1. točkama (a) i (b) Uredbe (EZ) br. 73/2009 i, isključivo u pogledu država članica koje su primjenjivale program jedinstvenih plaćanja u skladu s Uredbom (EZ) br. 73/2009, sukladno članku 68. stavku 1. točki (c), članku 126., članku 127. i članku 129. te Uredbe.

Države članice koje odluče primjenjivati dobrovoljnu proizvodno vezanu potporu sukladno glavi IV. ove Uredbe mogu uzeti u obzir razlike između razine potpore dodijeljene u kalendarskoj godini 2014. i razine potpore koja se treba dodijeliti u skladu s glavom IV. ove Uredbe pri primjeni metode izračuna propisane u ovom članku, pod uvjetom da:

(a)

je dobrovoljna proizvodno vezana potpora sukladno glavi IV. ove Uredbe odobrena sektoru kojemu je potpora dodijeljena u kalendarskoj godini 2014. sukladno članku 52., članku 53. stavku 1. i članku 68. stavku 1. točkama (a) i (b) i, u slučaju država članica koje su primjenjivale program jedinstvenih plaćanja po površini, sukladno članku 68. stavku 1. točki (c), članku 126., članku 127. i članku 129. Uredbe (EZ) br. 73/2009; i

(b)

je iznos po jedinici dobrovoljne proizvodno vezane potpore manji od iznosa po jedinici potpore u 2014.

Članak 27.

Uključenje posebne nacionalne rezerve za razminirano područje

Za Hrvatsku, svako upućivanje iz članaka 25. i 26. na nacionalnu rezervu tumači se kao da uključuje posebnu nacionalnu rezervu za razminirano područje iz članka 20.

Osim toga, iznos raspoloživ u posebnoj nacionalnoj rezervi za razminirano područje oduzima se od gornje granice programa osnovnih plaćanja iz članka 25. stavka 1. drugog podstavka, članka 25. stavaka 5. i 6. te članka 26.

Članak 28.

Neočekivani profit

Za potrebe članka 25. stavaka od 4 do 7 i članka 26. država članica može na temelju objektivnih kriterija propisati da se u slučajevima prodaje ili dodjele ili isteka svih ili dijela zakupa poljoprivrednih površina nakon datuma utvrđenog na temelju članka 35. ili članka 124. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 73/2009 i prije datuma utvrđenog člankom 30. stavkom 1. ove Uredbe, povećanje ili dio povećanja u vrijednosti prava na plaćanje koja bi bila dodijeljena dotičnom poljoprivredniku treba vratiti u nacionalnu rezervu ili regionalne rezerve ako bi povećanje vodilo do neočekivanog profita za dotičnog poljoprivrednika.

Ti se objektivni kriteriji utvrđuju na način koji osigurava jednako postupanje prema poljoprivrednicima i izbjegava narušavanje tržišta i tržišnog natjecanja i uključuje barem sljedeće:

(a)

minimalno trajanje zakupa; i

(b)

udio primljenog plaćanja koje će se vratiti u nacionalnu rezervu ili regionalne rezerve.

Članak 29.

Obavijesti koje se tiču vrijednosti prava na plaćanje i konvergencije

Države članice obavješćuju Komisiju o svakoj odluci iz članaka 25., 26. i 28. do 1. kolovoza 2014.

Odjeljak 2.

Nacionalna rezerva i regionalne rezerve

Članak 30.

Uspostava i korištenje nacionalne rezerve ili regionalnih rezervi

1.   Svaka država članica uspostavlja nacionalnu rezervu. Da bi to učinile, države članice u prvoj godini provedbe programa osnovnih plaćanja provode linearno postotno smanjenje gornje granice programa osnovnih plaćanja na nacionalnoj razini.

2.   Odstupajući od stavka 1., države članice koje koriste mogućnost iz članka 23. stavka 1. mogu uspostaviti regionalne rezerve. Da bi to učinile, države članice u prvoj godini provedbe programa osnovnih plaćanja primjenjuju linearno postotno smanjenje gornje granice relevantnog programa osnovnih plaćanja na regionalnoj razini iz članka 23. stavka 2.

3.   Smanjenje iz stavaka 1. i 2. ne smije biti veće od 3 % osim ako je veći postotak potreban radi pokrića bilo kojih potreba dodjele na temelju stavka 6. ili stavka 7. točkaka (a) i (b) za 2015. ili, u slučaju država članica koje primjenjuju članak 36., za prvu godinu provedbe programa osnovnih plaćanja.

4.   Države članice dodjeljuju prava na plaćanje iz svojih nacionalnih ili regionalnih rezervi u skladu s objektivnim kriterijima i na način kojim se osigurava jednako postupanje prema poljoprivrednicima te izbjegava narušavanje tržišta i tržišnog natjecanja.

5.   Prava na plaćanja iz stavka 4. dodjeljuju se samo poljoprivrednicima koji imaju pravo na izravna plaćanja u skladu s člankom 9.

6.   Države članice koriste svoje nacionalne ili regionalne rezerve kako bi prioritetno dodijelile prava na plaćanje mladim poljoprivrednicima i poljoprivrednicima koji tek počinju obavljati poljoprivrednu aktivnost.

7.   Države članice mogu koristiti svoje nacionalne ili regionalne rezerve za:

(a)

dodjelu prava na plaćanje poljoprivrednicima kako bi se spriječilo napuštanje zemljišta, uključujući u područjima koja podliježu programima restrukturiranja ili razvoja povezanima s oblikom javne intervencije;

(b)

dodjelu prava na plaćanje poljoprivrednicima kako bi se nadoknadio njihov posebno nepovoljan položaj;

(c)

dodjelu prava na plaćanje poljoprivrednicima kojima nisu dodijeljena prava na plaćanje na temelju ovog poglavlja zbog više sile ili iznimnih okolnosti;

(d)

u slučajevima kada primjenjuju članak 21. stavak 3. ove Uredbe, dodjelu prava na plaćanje poljoprivrednicima čiji je broj prihvatljivih hektara koje su prijavili u 2015. u skladu s člankom 73. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (a) Uredbe (EU) br. 1306/2013 i koji su im na raspolaganju na datum koji utvrđuje država članica, a koji nije kasniji od roka za izmjenu takvog zahtjeva za potporu utvrđenog u toj državi članici, veći od broja prava na plaćanje koja su u vlasništvu ili zakupu i koja su uspostavljena u skladu s Uredbom (EZ) br. 1782/2003 i Uredbom (EZ) br. 73/2009 koje ti poljoprivrednici posjeduju na krajnji datum za podnošenje zahtjeva, a koji je potrebno odrediti u skladu s člankom 78. točkom (b) Uredbe (EU) br. 1306/2013;

(e)

trajno linearno povećanje vrijednosti svih prava na plaćanje u okviru programa osnovnih plaćanja na nacionalnoj ili regionalnoj razini ako relevantna nacionalna ili regionalna rezerva premašuje 0,5 % godišnje nacionalne ili regionalne gornje granice za program osnovnih plaćanja, pod uvjetom da na raspolaganju ostanu dostatna sredstva za dodjele na temelju stavka 4., ovog stavka točaka (a) i (aa) i stavka 7. ovog članka;

(f)

pokrivanje godišnjih potreba za plaćanja koja treba odobriti u skladu s člankom 51. stavkom 2., člankom 65. stavcima 1, 2. i 3. ove Uredbe.

Za potrebe ovog stavka države članice odlučuju o tome kojoj će vrsti navedene uporabe dati prednost.

8.   Pri primjeni stavka 6. i stavka 7. točaka (a), (b) i (d), države članice utvrđuju vrijednost prava na plaćanje dodijeljenih poljoprivrednicima prema nacionalnoj ili regionalnoj prosječnoj vrijednosti prava na plaćanje u godini dodjele.

Nacionalna ili regionalna prosječna vrijednost izračunava se dijeljenjem nacionalne ili regionalne gornje granice za program osnovnog plaćanja određene u skladu s, ovisno o slučaju, člankom 22. stavkom 1. ili člankom 23. stavkom 2. za godinu dodjele, izuzevši iznos nacionalne rezerve ili regionalnih rezervi te, u slučaju Hrvatske, posebne rezerve za razminirana područja, s brojem dodijeljenih prava na plaćanje.

Države članice dužne su utvrditi korake za godišnje postupne izmjene vrijednosti prava na plaćanje dodijeljenih iz nacionalne rezerve ili regionalnih rezervi, uzimajući u obzir izmjene nacionalne ili regionalne gornje granice za program osnovnih plaćanja kako je određena u skladu s, ovisno o slučaju, člankom 22. stavkom 1. i člankom 23. stavkom 2. koje proizlaze iz promjena u razini nacionalnih gornjih granica utvrđenih u Prilogu II.

9.   Ako poljoprivrednik ima pravo primati prava na plaćanje ili povećati vrijednost postojećih prava na plaćanje na temelju konačne odluke suda ili konačnog upravnog akta nadležnog tijela države članice, poljoprivrednik prima broj i vrijednost prava na plaćanje utvrđen u toj odluci ili aktu, na datum koji utvrđuje država članica. Međutim, taj datum ne smije biti kasniji od zadnjeg dana za podnošenje zahtjeva u okviru programa osnovnih plaćanja, nakon datuma odluke suda ili upravnog akta, uzimajući u obzir primjenu članaka 32. i 33.

10.   Pri primjeni stavka 6., stavka 7. točaka (a) i (b) i stavka 9. države članice mogu dodijeliti nova prava ili povećati jediničnu vrijednost svih postojećih prava poljoprivrednika, do nacionalne ili regionalne prosječne vrijednosti.

11.   Za potrebe ovog članka primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„mladi poljoprivrednici” znači poljoprivrednici koji udovoljavaju uvjetima utvrđenima u članku 50. stavku 2. i, prema potrebi, uvjetima iz članka 50. stavaka 3. i 11.

(b)

„poljoprivrednici koji tek počinju obavljati poljoprivrednu djelatnost” znači fizičku ili pravnu osobu koja u svoje ime i o svom riziku nije obavljala nikakvu poljoprivrednu djelatnost ili nije imala kontrolu nad pravnom osobom koja obavlja poljoprivrednu djelatnost u razdoblju od pet godina prije početka poljoprivredne djelatnosti. Ako se radi o pravnoj osobi, fizička osoba ili osobe koje imaju kontrolu nad pravnom osobom ne smiju se baviti nikakvom poljoprivrednom djelatnošću u svoje ime i o svom riziku niti smiju imati kontrolu nad pravnom osobom koja je obavljala poljoprivrednu djelatnost u razdoblju od pet godina prije nego je pravna osoba započela poljoprivrednu djelatnost; Države članice mogu utvrditi vlastite dodatne objektivne i nediskriminirajuće kriterije prihvatljivosti za ovu kategoriju poljoprivrednika s obzirom na prikladne vještine, iskustvo ili izobrazbu.

Članak 31.

Nadopuna nacionalne rezerve ili regionalnih rezerva

1.   Nacionalna rezerva ili regionalne rezerve nadopunjuju se iznosima koji proizlaze iz:

(a)

prava na plaćanje u okviru kojih se plaćanje ne vrši tijekom dvije uzastopne godine primjenom:

i.

članka 9.,

ii.

članka 10. stavka 1. ili

iii.

članka 11. stavka 4. ove Uredbe;

(b)

broja prava na plaćanje jednakog ukupnom broju prava na plaćanje koja poljoprivrednici u skladu s člankom 32. ove Uredbe nisu aktivirali u razdoblju od dvije uzastopne godine, osim ako su njihovu aktivaciju spriječili viša sile ili izvanredne okolnosti; kada se utvrđuju prava na plaćanje koja su u vlasništvu ili u zakupu i koja posjeduje poljoprivrednik, a koja se preusmjeravaju u nacionalnu rezervu ili regionalne rezerve, prednost imaju ona prava koja imaju najnižu vrijednost;

(c)

prava na plaćanje koja poljoprivrednici dobrovoljno vrate;

(d)

primjene članka 28.c ove Uredbe;

(e)

nepropisno dodijeljenih prava na plaćanje u skladu s člankom 63. Uredbe (EZ) br. 1306/2013;

(f)

linearnog smanjenja vrijednosti prava na plaćanje u okviru programa osnovnih plaćanja na nacionalnoj ili regionalnoj razini ako nacionalna rezerva ili regionalne rezerve nisu dostatne da pokriju slučajeve iz članka 30. stavka 9. ove Uredbe;

(g)

ako države članice to smatraju potrebnim, linearnog smanjenja vrijednosti pravâ na plaćanje u okviru programa osnovnog plaćanja na nacionalnoj ili regionalnoj razini kako bi se obuhvatili slučajevi iz članka 30. stavka 6. ove Uredbe;

(h)

primjene članka 34. stavka 4. ove Uredbe.

2.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju nužne mjere koje se odnose na povrat neaktiviranih prava na plaćanje u nacionalnu rezervu ili regionalne rezerve. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 71. stavka 2.

Odjeljak 3.

Provedba programa osnovnih plaćanja

Članak 32.

Aktiviranje prava na plaćanje

1.   Potpora u okviru programa osnovnih plaćanja dodjeljuje se poljoprivrednicima, putem prijave u skladu s člankom 33. stavkom 1., nakon aktiviranja prava na plaćanje po prihvatljivom hektaru u državi članici u kojoj su dodijeljena. Aktiviranjem prava na plaćanje ostvaruje se pravo na godišnju isplatu ondje utvrđenih iznosa, ne dovodeći u pitanje primjenu financijske discipline, smanjenje plaćanja u skladu s člankom 11. i linearnih smanjenja u skladu s člankom 7., člankom 51. stavkom 2. i člankom 65. stavkom 2. ove Uredbe te primjenučlanka 63. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

2.   Za potrebe ove glave „prihvatljivi hektar” znači:

(a)

bilo koja poljoprivredna površina na poljoprivrednom gospodarstvu, uključujući područja koja nisu bila u dobrom poljoprivrednom stanju na dan 30. lipnja 2003. u državama članicama koje su pristupile Uniji 1. svibnja 2004., a koje su prilikom pristupanja odlučile primjenjivati program jedinstvenih plaćanja po površini, koja se koristi za obavljanje poljoprivredne djelatnosti ili, ako se površina koristi i za nepoljoprivredne djelatnosti, površina koja se pretežno koristi za obavljanje poljoprivrednih djelatnosti; ili

(b)

bilo koja površina temeljem koje je poljoprivrednik u 2008. imao pravo na plaćanje, ovisno o slučaju, u okviru programa jedinstvenih plaćanja ili programa jedinstvenih plaćanja po površini iz glave III. i glave IV.A Uredbe br. (EZ) 1782/2003, a koja:

i.

više ne odgovara definiciji „prihvatljivog hektara” iz točke (a), što je posljedica provedbe Direktive 92/43/EEZ, Direktive 2000/60/EZ i Direktive 2009/147/EZ;

ii.

je tijekom trajanja relevantne obveze pojedinog poljoprivrednika pošumljena u skladu s člankom 31. Uredbe (EZ) br. 1257/1999 ili člankom 43. Uredbe (EZ) br. 1698/2005 ili člankom 22. Uredbe (EU) br. 1305/2013 ili na temelju nacionalnog programa čiji su uvjeti u skladu s člankom 43. stavcima 1., 2. i 3. Uredbe (EZ) br. 1698/2005 ili člankom 22. Uredbe (EU) br. 1305/2013; ili

iii.

je tijekom trajanja relevantne obveze pojedinačnog poljoprivrednika ostavljena na ugaru u skladu s člancima 22., 23. i 24. Uredbe (EZ) br. 1257/1999, člankom 39. Uredbe (EZ) br. 1698/2005 ili člankom 29. Uredbe (EU) br. 1305/2013

3.   Za potrebe podstavka 2. točke (a):

(a)

ako se poljoprivredna površina poljoprivrednog gospodarstva koristi i za nepoljoprivredne djelatnosti, smatra se da se ta površina koristi pretežito za poljoprivredne djelatnosti, pod uvjetom da se te poljoprivredne djelatnosti mogu obavljati, a da ih intenzitet, priroda, trajanje i vrijeme obavljanja nepoljoprivrednih djelatnosti ne ometaju u znatnoj mjeri;

(b)

Države članice mogu sastaviti popis područja koja se pretežito koriste za nepoljoprivredne djelatnosti.

Države članice utvrđuju kriterije za provedbu ovog stavka na svojem državnom području.

4.   Površine se smatraju prihvatljivima samo ako odgovaraju definiciji prihvatljivog hektara tijekom cijele kalendarske godine, osim u slučaju više sile ili izvanrednih okolnosti.

5.   U svrhu određivanja „prihvatljivog hektara”, države članice koje su donijele odluku iz članka 4. stavka 2. mogu primijeniti koeficijent smanjenja da bi dotične hektare prenamijenile u „prihvatljive hektare”.

6.   Površine koje se koriste za proizvodnju konoplje smatraju se prihvatljivim hektarima samo ako sadržaj tetrahidrokanabiola u sortama koje se koriste ne prelazi 0,2 %.

Članak 33.

Prijavljivanje prihvatljivih hektara

1.   Za potrebe aktiviranja prava na plaćanje predviđenih člankom 32. stavkom 1. poljoprivrednik prijavljuje parcele koje odgovaraju prihvatljivim hektarima povezanim s bilo kojim pravom na plaćanje. Osim u slučaju više sile ili izvanrednih okolnosti, prijavljene parcele na raspolaganju su poljoprivredniku na datum koji utvrđuje država članica, a koji ne može biti kasnijiod datuma za izmjenu zahtjeva za potporu koji je utvrđen u toj državi članici, kako je navedeno u članku 72. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

2.   U opravdanim slučajevima države članice mogu dopustiti poljoprivredniku da izmijeni svoju prijavu, pod uvjetom da zadrži barem onaj broj hektara koji odgovara njegovim pravima na plaćanje te da poštuje uvjete za dodjelu plaćanja u okviru programa osnovnih plaćanja za dotičnu površinu.

Članak 34.

Prijenos prava na plaćanje

1.   Prava na plaćanje mogu se prenijeti samo na poljoprivrednika čije je sjedište u istoj državi članici i koji ima pravo primiti izravna plaćanja u skladu s člankom 9. i, osim u slučaju prijenosa putem stvarnog ili očekivanog nasljeđivanja.

Prava na plaćanje, uključujući u slučajevima stvarnog ili očekivanog nasljeđivanja, moguće je aktivirati samo u državi članici u kojoj su ona i dodijeljena.

2.   Ako države članice koriste mogućnost iz članka 23. stavka 1., prava na plaćanje mogu se prenijeti ili aktivirati samo unutar iste regije, osim u slučaju stvarnog ili očekivanog nasljeđivanja.

Prava na plaćanje, uključujući u slučajevima stvarnog ili očekivanog nasljeđivanja, moguće je aktivirati samo u regiji u kojoj su ona i dodijeljena.

3.   Države članice koje ne koriste mogućnost iz članka 23. stavka 1. mogu odlučiti da se prava na plaćanje mogu prenijeti ili aktivirati samo unutar iste regije, osim u slučaju stvarnog ili očekivanog nasljeđivanja.

Takve se regije definiraju na odgovarajućoj teritorijalnoj razini u skladu s objektivnim kriterijima i na način kojim se osigurava jednako postupanje prema poljoprivrednicima i izbjegava narušavanje tržišta i tržišnog natjecanja.

4.   Ako se prava na plaćanje prenose bez zemljišta, države članice mogu, postupajući u sukladnosti s općim načelima prava Unije, odlučiti da se dio prenesenih prava na plaćanje treba vratiti u nacionalnu rezervu ili regionalne rezerve ili da se njihova jedinična vrijednost treba smanjiti u korist nacionalne rezerve ili regionalnih rezervi. Takvo smanjenje može se primijeniti na jednu ili više vrsta prijenosa.

5.   Komisija donosi provedbene akte kojima seutvrđuju detaljna pravila o obavješćivanju nacionalnih tijela, od strane poljoprivrednikâ, o prijenosu prava na plaćanje i rokovima u kojima je potrebno poslati takvu obavijest. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 71. stavka 2.

Članak 35.

Delegirane ovlasti

1.   Kako bi se osigurala pravna sigurnost i razjasnile posebne situacije do kojih može doći prilikom provedbe programa osnovnih plaćanja, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70. s obzirom na:

(a)

pravila o prihvatljivosti i pristupu u odnosu na program osnovnih plaćanja za poljoprivrednike u slučaju nasljeđivanja i očekivanog nasljeđivanja, nasljeđivanja na temelju zakupa, promjene pravnog statusa ili naziva, prijenosa prava na plaćanje, spajanje ili cijepanje poljoprivrednog gospodarstva te primjene ugovorne klauzule iz članka 24. stavka 8.;

(b)

pravila o izračunu vrijednosti i broja ili o povećanju ili smanjenju vrijednosti prava na plaćanje u odnosu na dodjelu prava na plaćanje na temelju bilo koje odredbe ove glave, uključujući pravila o:

i.

mogućnosti privremene vrijednosti i broja ili privremenom povećanju prava na plaćanje dodijeljenih na temelju zahtjeva poljoprivrednika,

ii.

uvjetima za utvrđivanje privremene i konačne vrijednosti i broja prava na plaćanje,

iii.

slučajevima u kojima bi ugovor o prodaji ili zakupu mogao utjecati na dodjelu prava na plaćanje.

(c)

pravila o utvrđivanju i izračunu vrijednosti i broja prava na plaćanje primljenih iz nacionalne ili regionalnih rezervi;

(d)

pravila o izmjeni jedinične vrijednosti prava na plaćanje u slučaju dijelova prava na plaćanje i u slučaju prijenosa prava na plaćanje iz članka 34. stavka 4.;

(e)

kriterijima za primjenu mogućnosti iz članka 24. stavka 1. trećeg podstavka točaka (a), (b) i (c);

(f)

kriterijima za primjenu ograničenja broja prava na plaćanje koja je potrebno dodijeliti, u skladu s člankom 24. stavcima 4. do 7.;

(g)

kriterijima za dodjelu prava na plaćanje na temelju članka 30. stavaka 6. i 7.;

(h)

kriterijima za određivanje koeficijenta smanjenja iz članka 32. stavka 5.;

2.   Kako bi se osiguralo pravilno upravljanje pravima na plaćanje, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70. kojima se utvrđuju pravila o sadržaju prijave i zahtjevima za aktiviranje prava na plaćanje.

3.   Kako bi se očuvalo javno zdravlje, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70. kojima se utvrđuju pravila kojima se dodjela plaćanja uvjetuje upotrebom certificiranog sjemena određenih sorti konoplje te postupak za određivanje sorti konoplje i provjeri njihova sadržaja tetrahidrokanabiola iz članka 32. stavka 6.

Odjeljak 4.

Program jedinstvenih plaćanja po površini

Članak 36.

Program jedinstvenih plaćanja po površini

1.   Države članice koje u 2014. godini primjenjuju program jedinstvenih plaćanja po površini iz glave V. poglavlja 2. Uredbe (EZ) br. 73/2009 mogu, pod uvjetima utvrđenima u ovoj Uredbi, odlučiti nastaviti primjenjivati taj program najkasnije do 31. prosinca 2020. Države članice do 1. kolovoza 2014. moraju obavijestiti Komisiju o svojoj odluci i o datumu završetka primjene tog programa.

U razdoblju primjene programa jedinstvenih plaćanja po površini odjeljci 1., 2. i 3. ovog poglavlja ne primjenjuju se na te države članice, uz iznimku članka 23. stavka 1. drugog podstavka, članka 23. stavka 6. te članka 32. stavaka 2. do 6.

2.   Jedinstveno plaćanje po površini dodjeljuje se jednom godišnje za svaki prihvatljivi hektar koji je poljoprivrednik prijavio u skladu s člankom 73. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (a) Uredbe (EU) br. 1306/2013 Izračunava se svake godine dijeljenjem godišnje financijske omotnice utvrđene u skladu sa stavkom 4. ovog članka s ukupnim brojem prihvatljivih hektara prijavljenih u državi članici u pitanju, u skladu s člankom 73. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (a) Uredbe (EU) No 1306/2013.

3.   Odstupajući od stavka 2. ovog članka, države članice koje odluče primijeniti članak 38. ove Uredbe najkasnije od 1. siječnja 2018. mogu u razdoblju primjene ovog članka koristiti do 20 % godišnje financijske omotnice iz stavka 2. ovog članka za diferencijaciju jedinstvenog plaćanja po hektaru.

Ako to učine, dužne su uzeti u obzir potporu dodijeljenu za kalendarsku godinu 2014. u okviru jednog ili više programa u skladu s člankom 68. stavkom 1. točkama (a), (b) i (c) i člankom 126., člankom 127. i člankom 129. Uredbe (EZ) br. 73/2009.

Cipar može diferencirati potporu uzimajući u obzir financijske omotnice specifične za pojedini sektor, određene u Prilogu XVII.a Uredbi (EZ) br. 73/2009, umanjenu za svaku potporu dodijeljenu istom sektoru u skladu s člankom 37. ove Uredbe.

4.   Komisija donosi provedbene akte kojima za svaku državu članicu određuje godišnju nacionalnu gornju granicu za program jedinstvenih plaćanja po površini oduzimanjem od godišnje nacionalne gornje granice, određene u Prilogu II., gornje granice određene u skladu s člancima 42., 47., 49., 51. i 53. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 71. stavka 2.

5.   Osim u slučaju više sile ili izvanrednih okolnosti, hektari iz stavka 2. moraju biti na raspolaganju poljoprivredniku na datum koji je utvrdila određena država članica, koji nije kasniji od datuma za izmjenu zahtjeva za dodjelu potpore koji je ta država članica utvrdila, kako je navedeno u članku 72. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

6.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70. o pravilima o prihvatljivosti i pristupu poljoprivrednika programu jedinstvenih plaćanja.

Članak 37.

Prijelazna nacionalna potpora

1.   Države članice koje primjenjuju program jedinstvenih plaćanja po površini u skladu s člankom 36. mogu odlučiti dodijeliti prijelaznu nacionalnu potporu za razdoblje 2015. - 2020.

2.   Prijelazna nacionalna potpora može se dodijeliti poljoprivrednicima u sektorima za koje je ta potpora dodijeljena u 2013. ili, u slučaju Bugarske i Rumunjske, za koje su dopunska nacionalna izravna plaćanja dodijeljena u 2013.

3.   Uvjeti za dodjelu prijelazne nacionalne potpore moraju biti istovjetni onima odobrenima za dodjelu plaćanja u skladu s člankom 132. stavkom 7. ili člankom 133.a Uredbe (EZ) br. 73/2009 za 2013. godinu, osim smanjenja plaćanja koje je rezultat primjene članka 132 stavka 2. u vezi s člancima 7. i 10. te Uredbe.

4.   Ukupan iznos prijelazne nacionalne potpore koja se može dodijeliti poljoprivrednicima u bilo kojem sektoru iz stavka 2. ograničava se na sljedeće postotke financijskih omotnica specifičnih za pojedini sektor, kako je odobrila Komisija u skladu s člankom 132. stavkom 7. ili člankom 133.a stavkom 5. Uredbe (EZ) br. 73/2009 u 2013.:

75 % u 2015.,

70 % u 2016.,

65 % u 2017.,

60 % u 2018.,

55 % u 2019.,

50 % u 2020.

Za Cipar se postotak izračunava na temelju financijske omotnice specifične za pojedini sektor određene u Prilogu XVII.a Uredbi (EZ) br. 73/2009.

5.   Stavci 2. i 3. ne primjenjuju se na Cipar.

6.   Države članice dužne su obavijestiti Komisiju o svakoj odluci iz stavka 1. najkasnije do 31. ožujka svake godine. U obavijesti je potrebno navesti sljedeće:

(a)

financijsku omotnicu specifičnu za pojedini sektor;

(b)

prema potrebi, maksimalnu stopu prijelazne nacionalne potpore.

7.   Države članice mogu, na temelju objektivnih kriterija i unutar ograničenja utvrđenih u stavku 4., odrediti iznose prijelazne nacionalne potpore koja se treba dodijeliti.

Odjeljak 5.

Provedba programa osnovnih plaćanja u državama članicama koje su primijenile program jedinstvenih plaćanja po površini

Članak 38.

Uvođenje programa osnovnih plaćanja u državama članicama koje su primijenile program jedinstvenih plaćanja po površini

Osim ako je drukčije predviđeno u ovom odjeljku, ova glava primjenjuje se na države članice koje su primijenile program jedinstvenih plaćanja po površini iz ovog poglavlja odjeljka 4.

Članci od 24. do 29. ne primjenjuju se na te države članice.

Članak 39.

Prva dodjela prava na plaćanje

1.   Prava na plaćanje dodjeljuju se poljoprivrednicima koji imaju pravo na iizravna plaćanja u skladu s člankom 9. ove Uredbe pod uvjetom da:

(a)

podnesu zahtjev za dodjelu prava na plaćanje u okviru programa osnovnih plaćanja do krajnjeg datuma za podnošenje zahtjeva koji se određuje u skladu s člankom 78. točkom (b) Uredbe (EU) br. 1306/2013 u prvoj godini provedbe programa osnovnih plaćanja, osim u slučaju više sile ili izvanrednih okolnosti; i

(b)

su imali pravo na primanje plaćanja prije bilo kojeg od smanjenja ili ukidanja propisanih u glavi II. poglavlju 4. Uredbe (EZ) br. 73/2009 s obzirom na zahtjev za dodjelu izravnih plaćanja, prijelazne nacionalne potpore ili dopunskih nacionalnih izravnih plaćanja u skladu s Uredbom (EZ) br. 73/2009 za 2013.

Države članice također mogu dodijeliti prava na plaćanje poljoprivrednicima koji imaju pravo na izravna plaćanja u skladu s člankom 9. ove Uredbe koji ispunjavaju uvjete propisane u prvom podstavku točki (a) koji za 2013. nisu primali plaćanja u vezi sa zahtjevom za dodjelu potporeiz prvog podstavka točke (b) ovog stavka i koji su na datum utvrđen od strane dotične države članice u skladu s člankom 11. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1122/2009 za godinu potraživanja 2013. posjedovali samo poljoprivredno zemljište koje nije bilo u dobrom poljoprivrednom stanju 30. lipnja 2003. kako je propisano člankom 124. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 73/2009.

2.   Osim u slučaju više sile ili izvanrednih okolnosti, broj prava na plaćanje dodijeljenih po poljoprivredniku u prvoj godini provedbe programa osnovnih plaćanja jednak je broju prihvatljivih hektara koji je poljoprivrednik prijavio u svojem zahtjevu za dodjelu potpore u skladu s člankom 72. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (a) Uredbe (EU) 1306/2013 za prvu godinu provedbe programa osnovnih plaćanja te koji su mu na raspolaganju na datum utvrđen od strane države članic. Taj datum ne smije biti kasniji od roka za izmjenu takvog zahtjeva za dodjelu potpore utvrđenog u toj državi članici.

3.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70. kojima se utvrđuju dodatna pravila o uvođenju programa osnovnih plaćanja u državama članicama koje su provele program jedinstvenih plaćanja po površini.

4.   Komisija donosi provedbene akte kojima seutvrđuju pravila o zahtjevima za dodjelu prava na plaćanje koji su podneseni u godini dodjele prava na plaćanje u slučajevima u kojima ta prava na plaćanje još ne mogu biti konačno određena i kada na dodjelu utječu posebne okolnosti.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 71. stavka 2.

Članak 40.

Vrijednost prava na plaćanje

1.   U prvoj godini provedbe programa osnovnih plaćanja države članice izračunavaju za svaku relevantnu godinu jediničnu vrijednost prava na plaćanje dijeljenjem fiksnog postotka nacionalne gornje granice određene u Prilogu II. s brojem prava na plaćanje u prvoj godini provedbe programa osnovnih plaćanja, isključujući ona dodijeljena iz nacionalne rezerve ili regionalnih rezervi.

Fiksni postotak iz prvog podstavka izračunava se dijeljenjem nacionalne ili regionalne gornje granice program osnovnih plaćanja koju je potrebno odrediti u skladu s, ovisno o slučaju, s člankom 22. ili člankom 23. ove Uredbe, za prvu godinu provedbe programa osnovnih plaćanja, nakon primjene linearnog smanjenja iz stavka 1. ili, kada je to primjenjivo, iz članka 30. stavka 2., s nacionalnom gornjom granicom određenom u Prilogu II. za prvu godinu provedbe programa osnovnih plaćanja. Prava na plaćanje izražavaju se u broju koji odgovara broju hektara.

2.   Odstupajući od metode izračunavanja iz stavka 1., države članice mogu odlučiti diferencirati vrijednost prava na plaćanje u prvoj godini provedbe programa osnovnih plaćanja, isključujući ona dodijeljena iz nacionalne rezerve ili regionalnih rezervi, za svaku relevantnu godinu, na temelju njihove početne jedinične vrijednosti.

3.   Početna jedinična vrijednost prava na plaćanje iz stavka 2. određuje se dijeljenjem fiksnog postotka ukupne vrijednosti potpore, isključujući potpore iz članaka 41., 43., 48. i 50. i glave IV. ove Uredbe, koju je poljoprivrednik primio u skladu s ovom Uredbom za kalendarsku godinu koja prethodi provedbi programa osnovnih plaćanja prije primjene članka 65. Uredbe (EU) br. 1306/2013 s brojem prava na plaćanje koja su dodijeljena tom poljoprivredniku u prvoj godini provedbe programa osnovnih plaćanja, isključujući ona dodijeljena iz nacionalne rezerve ili regionalnih rezervi.

Taj fiksni postotak izračunava se dijeljenjem nacionalne ili regionalne gornje granice za programe osnovnih plaćanja koju je potrebno odrediti u skladu s, ovisno o slučaju, člankom 22. stavkom 1. ili člankom 23. stavkom 2. ove Uredbe za prvu godinu provedbe programa osnovnih plaćanja, nakon primjene linearnog smanjenja iz stavka 1. ili, kad je to primjenjivo, članka 30. stavka 2., s ukupnom vrijednošću potpore, isključujući potpore na temelju članaka 41., 43., 48. i 50. i glave IV. ove Uredbe, dodijeljene za kalendarsku godinu koja prethodi provedbi programa osnovnih plaćanja u dotičnoj državi članici ili regiji, prije primjene članka 63. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

4.   Pri primjeni stavka 2. države članice, djelujući sukladno općim načelima prava Unije, postupno idu premausklađivanju vrijednosti prava na plaćanje na nacionalnoj ili regionalnoj razini. U tu svrhu države članice utvrđuju korake koje je potrebno poduzeti i metodu izračunavanja koju je potrebno koristiti te o tome obavješćuju Komisiju do 1. kolovoza godine koja prethodi provedbi programa osnovnih plaćanja. Ti koraci uključuju postupne godišnjeizmjene početne vrijednosti prava na plaćanje iz stavka 3. u skladu s objektivnim i nediskriminirajućim kriterijima, počevši od prve godine provedbe programa osnovnih plaćanja.

U prvoj godini provedbe programa osnovnih plaćanja države članice moraju obavijestiti poljoprivrednike o vrijednosti njihovih prava izračunatoj u skladu s ovim člankom za svaku godinu u razdoblju koje obuhvaća ova Uredba.

5.   Za potrebe stavka 3., država članica može na temelju objektivnih kriterija propisati da se u slučajevima prodaje ili dodjele ili isteka svih ili dijela zakupa poljoprivrednih površina nakon datuma utvrđenogna temelju članka 36. stavka 5. i prije datuma utvrđenog na temelju članka 33. stavka 1., povećanje ili njegov dio, u vrijednosti prava na plaćanje koja bi bila dodijeljena dotičnom poljoprivredniku treba vratiti u nacionalnu rezervu ili regionalne rezerve ako bi povećanje vodilo do neočekivanog profita za dotičnog poljoprivrednika.

Ti se objektivni kriteriji utvrđuju na način kojim se jamči jednako postupanje prema poljoprivrednicima i izbjegava narušavanje tržišta i tržišnog natjecanja i uključuje barem sljedeće:

(a)

minimalno trajanje zakupa;

(b)

udio primljenog plaćanja koje treba vratiti u nacionalnu rezervu ili regionalne rezerve.

POGLAVLJE 2.

Preraspodjela plaćanja

Članak 41.

Opća pravila

1.   Države članice mogu do 1. kolovoza bilo koje godine od iduće godine odlučiti dodijeliti godišnje plaćanje poljoprivrednicima koji imaju pravo na plaćanje u okviru programa osnovnih plaćanja iz poglavlja 1.odjeljaka 1., 2., 3. i 5. ili programa jedinstvenih plaćanja po površini iz poglavlja 1. odjeljka 4. („preraspodjela plaćanja”).

Države članice obavješćuju Komisiju o svakoj takvoj odluci do datuma iz prvog podstavka.

2.   Države članice koje su odlučile primijeniti program osnovnih plaćanja na regionalnoj razini u skladu s člankom 23. mogu primijeniti preraspodjelu plaćanja na regionalnoj razini.

3.   Ne dovodeći u pitanje provedbu financijske discipline, postupnog smanjenja, plaćanja u skladu s člankom 11., linearnih smanjenja iz članka 7. ove Uredbe te primjene članka 63. Uredbe (EU) br. 1306/2013 preraspodjela plaćanja iz stavka 1. ovog članka odobrava se na godišnjoj osnovi nakon što poljoprivrednik aktivira prava na plaćanje ili, u državi članici koja primjenjuje članak 36. ove Uredbe, nakon što poljoprivrednik prijavi prihvatljive hektare.

4.   Preraspodjelu plaćanja države članice izračunavaju svake godine množenjem broja koji određuje država članica, a koji ne premašuje 65 % nacionalnog ili regionalnog prosječnog plaćanja po hektaru, s brojem od strane poljoprivrednika aktiviranih prava na plaćanje u skladu s člankom 33. stavkom 1. ili brojem prihvatljivih hektara koje je poljoprivrednik prijavio u skladu s člankom 36. stavkom 2. Broj takvih prava na plaćanje ili hektara ne smije premašivati maksimum koji treba utvrditi država članica, a koji ne može biti veći od 30 hektara ili veći od prosječne veličine poljoprivrednih gospodarstava određene u Prilogu VIII. ako ta prosječna veličina premašuje 30 hektara u dotičnoj državi članici.

5.   Pod uvjetom da se poštuju najviše granice određene u stavku 4., države članice mogu na nacionalnoj razini odrediti stupnjevanje broja hektara određenih u skladu s tim stavkom, a koje se primjenjuje jednako na sve poljoprivrednike.

6.   Nacionalno prosječno plaćanje po hektaru iz stavka 4. ovog članka utvrđuju države članice na temelju nacionalne gornje granice određene u Prilogu II. za kalendarsku godinu 2019. i broja prihvatljivih hektara prijavljenih u skladu s člankom 33. stavkom 1. ili člankom 36. stavkom 2..

Regionalno prosječno plaćanje po hektaru iz stavka 4. ovog članka utvrđuju države članice korištenjem udjela nacionalne gornje granice određene u Prilogu II. za kalendarsku godinu 2019. i broja prihvatljivih hektara prijavljenih u dotičnoj regiji u skladu s člankom 33. stavkom 1. u 2015. Za svaku se regiju taj udio izračunava dijeljenjem odgovarajuće regionalne gornje granice, određene u skladu s člankom 23. stavkom 2., s nacionalnom gornjom granicom određenom u skladu s člankom 22. stavkom 1., nakon primjene linearnog smanjenja propisanog člankom 30. stavkom 1.ako se ne primjenjuje stavak 2. tog članka.

7.   Države članice dužne su osigurati da se ne daje prednost propisana ovim člankom poljoprivrednicima u pogledu kojih je ustanovljeno da su nakon 18. listopada 2011. podijelili svoje gospodarstvo isključivo u svrhu ostvarivanja koristi od preraspodjele plaćanja. To se primjenjuje i na poljoprivrednike čija gospodarstva proizlaze iz te podjele.

8.   U slučaju pravne osobe ili skupine fizičkih ili pravnih osoba, države članice mogu primijeniti maksimalan broj prava na plaćanje ili hektare iz stavka 4. na razini članova tih pravnih osoba ili skupina ako nacionalno pravo propisuje prava i obveze pojedinačnih članova koji su usporedivi s onima pojedinačnih poljoprivrednika koji imaju status upravitelja poljoprivrednog gospodarstva, osobito što se tiče njihovog gospodarskog, socijalnog i poreznog statusa, pod uvjetom da su doprinijeli jačanju poljoprivrednih struktura dotičnih pravnih osoba ili skupina.

Članak 42.

Financijske odredbe

1.   U svrhu financiranja preraspodijele plaćanja, države članice mogu odlučiti, do datuma iz članka 41. stavka 1., iskoristiti do 30 % godišnje nacionalne gornje granice određene u Prilogu II. Države članice do tog datuma moraju obavijestiti Komisiju o svakoj takvoj odluci.

2.   Na temelju postotka nacionalne gornje granice koji države članice trebaju iskoristiti u skladu sa stavkom 1. ovog članka, Komisija donosi provedbene akte kojima seodređuju odgovarajuće gornje granice za preraspodijeljeno plaćanje na godišnjoj osnovi. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 71. stavka 2.

POGLAVLJE 3.

Plaćanje za poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš

Članak 43.

Opća pravila

1.   Poljoprivrednici koji imaju pravo na primanje plaćanja u okviru programa osnovnih plaćanja ili programa jedinstvenih plaćanja po površini dužni su se na svim svojim prihvatljivim hektarima u smislu članka 32. stavaka 2. do 5 pridržavati poljoprivrednih praksi koje su korisne za klimu i okoliš iz stavka 2. ovog članka ili jednakih praksi iz stavka 3. ovog članka.

2.   Poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš jesu sljedeće:

(a)

raznolikost usjeva;

(b)

održavanje postojećeg trajnog travnjaka i

(c)

postojanje ekološki značajne površine na poljoprivrednoj površini.

3.   Jednake prakse su one koje uključuju slične prakse koje su u istoj ili većoj mjeri korisne za klimu i okoliš u usporedbi s jednom ili više praksi iz stavka 2. Te jednake prakse i praksa ili prakse iz stavka 2. kojima su one jednake navedene su u Prilogu IX. i obuhvaća ih bilo što od sljedećeg:

(a)

obveze preuzete u skladu s člankom 39. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1698/2005 ili člankom 29. stavkom 2. Uredbe (EU) 1305/2013.

(b)

nacionalni ili regionalni programi okolišnog certificiranja, uključujući one za certificiranje sukladnosti s nacionalnim zakonodavstvom o okolišu koji nadilaze relevantne obvezne standarde uspostavljene na temelju glave VI. poglavlja I. Uredbe (EU) br. 1306/2013, čiji je cilj ispuniti ciljeve koji se odnose na kakvoću tla i vode, biološku raznolikost, očuvanje krajolika te ublažavanje i prilagodbu klimatskim promjenama. Ti programi certificiranja mogu obuhvaćati prakse navedene u Prilogu IX. ove Uredbe, prakse iz stavka 1.a ovog članka ili njihovu kombinaciju.

4.   Jednake prakse iz stavka 3. nisu podložne dvostrukom financiranju.

5.   Države članice mogu odlučiti,uključujući prema potrebi na regionalnoj razini, ograničiti izbor poljoprivrednika koji koriste mogućnosti iz stavka 3. točaka (a) i (b).

6.   Države članice mogu odlučiti, uključujući prema potrebi na regionalnoj razini, da poljoprivrednici moraju ispuniti sve svoje relevantne obveze na temelju stavka 1. u skladu s nacionalnim ili regionalnim programimaokolišnog certificiranja iz stavka 3. točke (b).

7.   Podložno odlukama država članica iz stavka 5. i 6., poljoprivrednik može primijeniti jednu ili više praksi navedenih u stavku 3. točki (a) jedino ako one u potpunosti zamjenjuju povezanu praksu ili prakse iz stavka 2. Poljoprivrednik može koristiti programe certificiranja iz stavka 3. točke (b) jedino ako oni potpuno obuhvaćaju čitavu obvezu iz stavka 1.

8.   Države članice obavješćuju Komisiju o svojim odlukama iz stavaka 5. i 6. i posebnim obvezama ili programima certificiranja koje namjeravaju primijeniti kao jednake prakse u smislu stavka 3..

Komisija procjenjuje jesu li prakse uključene u posebne obveze ili programe certificiranja obuvaćene popisom iz Priloga IX. i, ako ustanovi da nisu, o tome obavješćuje države članice putem provedbenih akata donesenih bez primjene postupka iz članka 71. stavaka 2. ili 3. Ako Komisija obavijesti državu članicu da te prakse nisu obuhvaćene popisom iz Priloga IX., ta država članica ne smije priznati kao jednake prakse u smislu stavka 3. ovog članka posebne obveze ili programe certificiranja obuhvaćene u obavijesti Komisije.

9.   Ne dovodeći u pitanje stavke 10. i 11. ovog članka, primjenu financijske discipline i linearna smanjenja u skladu s člankom 7. ove Uredbe i primjenu članka 63. Uredbe (EU) 1306/2013 države članice dodjeljuju plaćanje iz ovog poglavlja poljoprivrednicima koji se pridržavaju prakse iz stavka 1. ovog članka koje se na njih odnose i u mjeri u kojoj ti poljoprivrednici postupaju u skladu s člancima 44., 45. i 46. ove Uredbe.

To se plaćanje dodjeljuje u obliku godišnjeg plaćanja po prihvatljivom hektaru prijavljenom u skladu s člankom 33. stavkom.1 ili člankom 36. stavkom 2., a njegov se iznos izračunava na godišnjoj osnovi dijeljenjem iznosa koji proizlazi iz primjene članka 47. s ukupnim brojem prijavljenih prihvatljivih hektara, u skladu s člankom 33. stavkom 1. ili člankom 36. stavkom 2., u dotičnoj državi članici ili regiji.

Odstupajući od drugog podstavka, države članice koje odluče primijeniti članak 25.stavak 2. mogu odlučiti dodijeliti plaćanje iz ovog stavka kao postotak od ukupne vrijednosti prava na plaćanje koja je poljoprivrednik aktivirao u skladu s člankom 33. stavkom 1. za svaku relevantnu godinu.

Za svaku godinu i svaku državu članicu ili regiju, taj postotak izračunava se dijeljenjem iznosa koji proizlazi iz primjene članka 47. s ukupnom vrijednošću svih prava na plaćanje aktiviranih u skladu s člankom 33. stavkom 1. u toj državi članici ili regiji.

10.   Poljoprivrednici čija su poljoprivredna gospodarstva u potpunosti ili djelomično smještena u područjima obuhvaćenima direktivama 92/43/EEZ, 2000/60/EZ ili 2009/147/EZ imaju pravo na plaćanje iz ovog poglavlja, pod uvjetom da se pridržavaju praksi iz ovog poglavlja u mjeri u kojoj su te prakse na dotičnom poljoprivrednom gospodarstvu usklađene s ciljevima tih direktiva.

11.   Poljoprivrednici koji ispunjavaju zahtjeve utvrđene u članku 29. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 834/2007 u vezi s ekološkim uzgojem ipso facto ostvaruju pravo na plaćanje iz ovog poglavlja.

Prvi podstavak primjenjuje se samo na jedinice poljoprivrednog gospodarstva koje se koriste za ekološku proizvodnju u skladu s člankom 11. Uredbe (EZ) br. 834/2007.

12.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70. kojima se:

(a)

dodaju jednake prakse na popis naveden u Prilogu IX.;

(b)

utvrđuju prikladni zahtjevi primjenjivi na nacionalne ili regionalne programe certificiranja iz ovog članka stavka 3. točke (b), uključujući razinu osiguranja koju ti programi moraju pružiti;

(c)

utvrđuju detaljna pravila za izračunavanje iznosa iz članka 28. stavka 6. Uredbe (EU) 1305/2013 za prakse iz odjeljka I. točaka 3. i 4. i odjeljka III. točke 7. Priloga IX. ovoj Uredbi te bilo koje druge jednake prakse dodane tom Prilogu na temelju ovog stavka točke (a) za koje je potreban poseban izračun kako bi se izbjeglo dvostruko financiranje.

13.   Komisija donosi provedbene akte kojima seutvrđuju pravila o postupku obavješćivanja, uključujući i o rasporedu za podnošenje obavijesti, i procjeni Komisije iz stavka 8. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 71. stavka 2.

Članak 44.

Raznolikost usjeva

1.   Ako je obradivo zemljište poljoprivrednika veličine između 10 i 30 hektara i nije u potpunosti zasijano usjevima koji su pod vodom znatni dio godine ili u većem dijelu ciklusa usjeva, na tom obradivom zemljištu moraju biti barem dva različita usjeva. Glavni usjev ne smije zauzimati više od 75 % tog obradivog zemljišta.

Ako je obradivo zemljište poljoprivrednika veličine veće od 30 hektara i nije u potpunosti zasijano usjevima koji su pod vodom znatni dio godine ili u većem dijelu ciklusa usjeva, na tom obradivom zemljištu moraju biti barem tri različita usjeva. Glavni usjev ne smije zauzimati više od 75 % tog obradivog zemljišta, a dva glavna usjeva zajedno ne smiju zauzimati više od 95 % tog obradivog zemljišta.

2.   Ne dovodeći u pitanje broj usjeva potreban u skladu sa stavkom 1., najviši pragovi određeni u njima ne primjenjuju se na poljoprivredna gospodarstva na kojima trave ili druga travolika paša ili zemljište ostavljeno na ugaru zauzimaju više od 75 % obradivog zemljišta. U tim slučajevima glavni usjev na preostaloj obradivoj površini ne smije zauzimati više od 75 % preostalog obradivog zemljišta osim ako je to preostalo područje prekriveno travama ili drugom travolikom pašom ili zemljištem ostavljenom na ugaru.

3.   Stavci 1. i 2. ne primjenjuje se na poljoprivredna gospodarstva:

(a)

na kojima se više od 75 % obradivog zemljišta koristi za proizvodnju trava ili druge travolike paše, koristi kao zemljište ostavljeno na ugaru ilipodliježe kombinaciji ovih upotreba, pod uvjetom da obradiva površina koja se ne koristi u te svrhe nije veća od 30 hektara;

(b)

na kojima više od 75 % prihvatljive poljoprivredne površine zauzimaju trajni travnjaci, zauzima proizvodnja trava ili drugih travolikih paša ili se koristi za uzgoj usjeva pod vodom bilo tijekom znatnog dijela godine ili tijekom znatnog dijela ciklusa usjeva ili podliježe kombinaciji ovih mogućnosti korištenja, pod uvjetom da obradiva površina koja se ne koristi u te svrhe nije veća od 30 hektara;

(c)

na kojima više od 50 % površina obradivog zemljišta poljoprivrednik nije prijavio u zahtjevu za potporu prethodne godine i ako je, na temelju usporedbe zahtjeva za geoprostornu potporu, čitavo obradivo zemljište zasijano različitim usjevima u usporedbi s prethodnom kalendarskom godinom;

(d)

koja se nalaze na područjima sjeverno od 62. paralele ili pojedinih susjednih područja. Ako obradivo zemljište takvih poljoprivrednih gospodarstava zauzima više od 10 hektara, na obradivom zemljištu moraju biti barem dva usjeva od kojih nijedan ne smije zauzimati više od 75 % obradivog zemljišta, osim ako je glavni usjev trava ili druga travolika paša ili ako se radi o zemljištu ostavljenom na ugaru.

4.   Za potrebe ovog članka, „usjev” znači bilo koje od sljedećeg:

a)

kultura bilo koje od različitih vrsta definiranih u botaničkoj klasifikaciji usjeva;

(b)

kultura bilo koje vrste kad se radi o vrstama Brassicaceae, Solanaceae i Cucurbitaceae;

(c)

zemljište na ugaru;

(d)

trave ili druga travolika paša.

Zimski i proljetni usjevi smatraju se različitim usjevima, čak i ako pripadaju istom rodu.

5.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70.:

(a)

kojima se priznaju drugi rodovi i vrste osim onih iz ovog članka stavka 4.; i

(b)

kojima se utvrđuju pravila u vezi s primjenom točnog izračuna udjela različitih usjeva.

Članak 45.

Trajni travnjak

1.   Države članice dužne su odrediti trajne travnjake koji su okolišno osjetljivi, na područjima obuhvaćenim direktivama 92/43/EEZ ili 2009/147/EZ, uključujući na tresetnim i močvarnim dijelovima smještenima u tim područjima, te kojima je potrebna stroga zaštita kako bi se ispunili ciljevi tih direktiva.

Kako bi se zajamčila zaštita trajnih travnjaka vrijednih za okoliš, države članice mogu odlučiti odrediti dodatna osjetljiva područja smještena izvan područja obuhvaćenih direktivama 92/43/EEZ ili 2009/147/EZ, uključujući trajne travnjake na tlu bogatom ugljikom.

Poljoprivrednici ne smiju prenamijeniti ni obraditi trajni travnjak smješten na područjima koja su odredile države članice na temelju prvog podstavka i, kada je to primjenjivo, drugog podstavka.

2.   Države članice dužne su osigurati da se omjer površina trajnog travnjaka prema ukupnoj poljoprivrednoj površini koju su poljoprivrednici prijavili u skladu s člankom 72. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (a) Uredbe (EU) br. 1306/2013 ne smanji za više od 5 % u usporedbi s referentnim omjerom koji države članice trebaju utvrditi u 2015. tako da se površine trajnog travnjaka, kako iz ovog stavka drugog podstavka točke (a), podijele s ukupnim poljoprivrednim zemljištem iz tog podstavka točke (b).

Za potrebe uspostavljanja referentnog omjera iz prvog podstavka:

(a)

„površine trajnog travnjaka” znače zemljište pod trajnim pašnjakom prijavljeno u 2012. ili, u slučaju Hrvatske, u 2013., sukladno Uredbi (EZ) br. 73/2009 od strane poljoprivrednika koji su podložni obvezama iz ovog poglavlja, kao i površine trajnog travnjaka prijavljene u 2015. godini u skladu s člankom 72. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (a) Uredbe (EU) br. 1306/2013 od strane poljoprivrednika koji su podložni obvezama na temelju ovog poglavlja koje nisu prijavljene kao zemlište pod trajnim pašnjakom u 2012. ili, u slučaju Hrvatske, u 2013.;

(b)

„ukupna poljoprivredna površina” znači poljoprivredna površina prijavljena u 2015. sukladno članku 72. stavku 1. prvom podstavku točki (a) Uredbe (EU) br. 1306/2013 od strane poljoprivrednika koji su podložni obvezama iz ovog poglavlja.

Referentni omjer površine pod trajnim travnjakom ponovno se izračunava u slučajevima u kojima su se poljoprivrednici podložni obvezama iz ovog poglavlja obvezali da će u 2015. ili 2016. prenamijeniti površine u trajni travnjak u skladu s člankom 93. Uredbe (EU) br. 1306/2013. U tim slučajevima, te se površine dodaju površinama trajnog travnjaka kako je navedeno u ovom stavku drugom podstavku točki (a).

Omjer površina trajnog travnjaka određuje se svake godine na temelju površina koje su prijavili poljoprivrednici podložni obvezama iz ovog poglavlja za tu godinu u skladu s člankom 72. stavkom 1. podstavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1306/2013.

Obveza na temelju ovog stavka primjenjuje se na nacionalnoj, regionalnoj ili odgovarajućoj subregionalnoj razini. Države članice mogu odlučiti primijeniti obvezu održavanja trajnog travnjaka na razini poljoprivrednog gospodarstva kako bi se osiguralo da se omjer trajnih travnjaka ne smanji za više od 5 %. Države članice obavješćuju Komisiju o svakoj takvoj odluci do 1. kolovoza 2014.

Države članice obavješćuju Komisiju o referentnom omjeru i omjeru iz ovog stavka.

3.   Ako se utvrdi da se omjer iz stavka 2. smanjio za više od 5 % na regionalnoj ili subregionalnoj razini ili, kada je to primjenjivo, na nacionalnoj razini, dotična država članica mora na razinipoljoprivrednog gospodarstva nametnuti obvezu prenamjene zemljišta natrag u trajni travnjak za one poljoprivrednike koji raspolažu zemljištem koje je bilo prenamijenjeno iz trajnog pašnjaka ili trajnog travnjaka u zemljište za druge svrhe tijekom proteklog razdoblja.

Međutim, ako se količina površina trajnog travnjaka u apsolutnom smislu, utvrđena u skladu sa stavkom 2. drugim podstavkom točkom (a), održava u određenim granicama, smatra se da je ispunjena obveza utvrđena stavkom 2. prvim podstavkom. u s tom podstavku.

4.   Stavak 3. ne primjenjuje se ako se smanjenje spustilo ispod praga zbog pošumljavanja koje je u skladu s okolišem i ne uključuje plantaže kultura kratkih ophodnji, božićnih drvca ili drveća koje brzo raste radi proizvodnje energije.

5.   Kako bi se osiguralo održavanje omjera trajnih travnjaka, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70. o utvrđivanju detaljnih pravila za održavanje trajnih travnjaka, uključujući pravila o prenamjeni u slučaju nepoštovanja obveze iz ovog članka stavka 1., pravila koja se primjenjuju na države članice za određivanje obveza na razini poljoprivrednog gospodarstva za održavanje trajnog travnjaka kako je navedeno u stavcima 2. i 3. i bilo koje prilagodbe referentnog omjera iz stavka 2. koja bi mogla postati potrebna.

6.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70.:

(a)

kojima se utvrđuje okvir za određivanje dodatnih osjetljivih područja iz ovog članka stavka 1. drugog podstavka;

(b)

kojima se utvrđuju detaljne metode za određivanje omjera trajnog travnjaka i ukupne poljoprivredne površine koju je potrebno zadržati u skladu sa ovim člankom stavkom 2.;

(c)

kojima se utvrđuju razdoblja u prošlosti iz ovog članka stavka 3. prvog podstavka.

7.   Komisija donosi provedbene akte kojima seodređuju granice iz ovog članka stavka 3. drugog podstavka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 71. stavka 2.

Članak 46.

Ekološki značajna površina

1.   Ako obradivo zemljište poljoprivrednog gospodarstva zauzima više od 15 hektara, poljoprivrednik je dužan osigurati da od 1. siječnja 2015. najmanje 5 % površine obradivog zemljišta poljoprivrednog gospodarstva koju je poljoprivrednik prijavio u skladu s člankom 72. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (a) Uredbe (EU) br. 1306/2013 te, ako ih države članice smatraju ekološki značajnim površinama u skladu sa stavkom 2 ovog članka, uključujući površine navedene u tom stavku točkama (c), (d), (g) i (h) bude ekološki značajna površina.

Postotak iz prvog podstavka ovog stavka povećava se s 5 % na 7 % podložno zakonodavnom aktu Europskog parlamenta i Vijeća u skladu s člankom 43. stavkom 2. UFEU-a.

Komisija je do 31. ožujka 2017. dužna podnijeti izvješće o ocjeni provedbe prvog podstavka ovog stavka uz, prema potrebi, prijedlog zakonodavnog akta kako je navedeno u drugom podstavku.

2.   Države članice dužne su do 1. kolovoza 2014. odlučiti da se jedno ili više od sljedećeg treba smatrati ekološki značajnom površinom:

(a)

zemljište na ugaru;

(b)

terase;

(c)

obilježja krajolika, uključujući ona obilježja na površini uz obradivo zemljište poljoprivrednog gospodarstva koja, odstupajući od članka 43. stavka 1. ove Uredbe, mogu biti obilježja krajolika koja nisu uključena u prihvatljivu površinu sukladno članku 76. stavku 2. točki (c) Uredbe (EU) br. 1306/2013;

(d)

granični pojasevi, uključujući granične pojaseve pod trajnim travnjakom, pod uvjetom da se razlikuju od susjednog prihvatljivog poljoprivrednog zemljišta;

(e)

hektari poljoprivredno-šumske površine za koje se prima, ili se primala, potpora na temelju članka 44. Uredbe (EZ) br. 1698/2005 i/ili članka 23. Uredbe (EU) br. 1305/2013;

(f)

pojasevi prihvatljivih hektara uz rubove šume;

(g)

površine s kulturom kratkih ophodnji na kojima se ne koriste mineralna gnojiva i/ili sredstva za zaštitu bilja;

(h)

pošumljene površine iz članka 32. stavka 2. točke (b) podtočke ii. ove Uredbe;

(i)

površine s postrnim usjevima ili travnjakom uzgojenim sadnjom i klijanjem sjemenki koje podliježu primjeni faktora ponderiranja iz stavka 3. ovog članka;

(j)

površine s usjevima s fiksacijom dušika.

Uz iznimku površina poljoprivrednog gospodarstva iz ovog stavka prvog podstavka točaka (g) i (h), ekološki značajna površina nalazi se na obradivom zemljištu poljoprivrednog gospodarstva.U slučaju površina navedenih u ovom stavku prvom podstavku točkama (c) i (d), ekološki značajna površina se također može nalaziti uz obradivo zemljište poljoprivrednog gospodarstva koje je poljoprivrednik prijavio u skladu s člankom 72. stavkom 1. podstavkom prvim točkom (a) Uredbe (EU) br. 1306/2013.

3.   Kako bi se pojednostavila administracija i u obzir uzele značajke vrsta ekološki značajnih površina navedenih u stavku 2., prvom podstavku. te također radi olakšavanja njihova mjerenja, države članice mogu, pri izračunavanju ukupnog broja hektara koji predstavlja ekološki značajna površina poljoprivrednog gospodarstva, koristiti faktore prenamjene i/ili ponderiranja određene u Prilogu X. Ako država članica odluči ekološki značajnom površinom smatrati površinu iz stavka 2. prvog podstavka točke (i) ili bilo koju drugu površinu koja je podložna ponderu manjem od 1, korištenje faktora ponderiranja određenih u Prilogu X. obvezno je.

4.   Stavak 1. ne primjenjuje se na poljoprivredna gospodarstva:

(a)

na kojima je više od 75 % obradivog zemljišta iskorišteno za proizvodnju trava ili druge travolike paše, iskorišteno kao zemljište ostavljeno na ugaru, zasijano mahunastim usjevima ili podliježe kombinaciji tih upotreba, pod uvjetom da obradiva površina koja se ne koristi u te svrhe nije veća od 30 hektara.

(b)

na kojima više od 75 % prihvatljive poljoprivredne površine zauzimaju trajni travnjaci, zauzima proizvodnja trava ili drugih travolikih paša ili koja se koriste za uzgoj usjeva pod vodom bilo tijekom znatnog dijela godine ili tijekom znatnog dijela ciklusa usjeva ili podliježe kombinaciji tih upotreba, pod uvjetom da obradiva površina koja se ne koristi u te svrhe nije veća od 30 hektara;

5.   Države članice mogu odlučiti primijeniti do polovice postotnih bodova ekološki značajne površine iz stavka 1. na regionalnoj razini kako bi dobile susjedne ekološki značajne površine. Države članice određuju površine i obveze za sudjelujuće poljoprivrednike ili skupine poljoprivrednika. Cilj određivanja površina i obveza jest poduprijeti provedbu politika Unije o okolišu, klimi i biološkoj raznolikosti.

6.   Države članice mogu odlučiti dopustiti poljoprivrednicima čija su poljoprivredna gospodarstva u neposrednoj blizini da ispune obvezu iz stavka 1. kolektivno („kolektivna provedba”), pod uvjetom da se predmetne ekološki značajne površine graniče jedna s drugom. Kako bi se poduprla provedba politika Unije o okolišu, klimi i biološkoj raznolikosti, države članice mogu odrediti površine na kojima je moguća kolektivna provedba i mogu poljoprivrednicima ili skupinama poljoprivrednika koji sudjeluju u kolektivnoj provedbi nametnuti druge obveze.

Svaki poljoprivrednik koji sudjeluje u kolektivnoj provedbi dužan je osigurati da se najmanje 50 % površine koja podliježe obvezi iz stavka 1. nalazi na zemljištu njegova poljoprivrednog gospodarstva te da je u skladu sa stavkom 2. drugim podstavkom. Broj poljoprivrednika koji sudjeluje u takvoj kolektivnoj provedbi ne smije biti veći od deset.

7.   Države članice u kojima je više od 50 % ukupne površine zemljišta prekriveno šumom mogu odlučiti da se stavak 1. ovog članka ne primjenjuje na poljoprivredna gospodarstva koja se nalaze u područjima koja su države članice odredile kao područja izložena prirodnim ograničenjima sukladno članku 32. stavku 1. točki (a) ili (b) Uredbe (EU) br. 1305/2013 pod uvjetom da je više od 50 % površine zemljišta jedinice iz ovog stavka drugog podstavka prekriveno šumom i da je omjer šumske površine i poljoprivrednog zemljišta veći od 3:1.

Površina prekrivena šumom i omjer zemljišta pod šumom i poljoprivrednog zemljišta procjenjuju se na razini površine jednake razini LUP2 ili na razini druge jasno određene jedinice koja obuhvaća jedinstveno i granicama jasno određeno zemljopisno područje sa sličnim poljoprivrednim uvjetima.

8.   Države članice obavješćuju Komisiju o odlukama iz stavka 2. do 1. kolovoza 2014. i o svim odlukama iz stavaka 3., 5., 6. ili 7. do 1. kolovoza godine koja prethodi njihovom zahtjevu.

9.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70.:

(a)

kojima se utvrđuju dodatni kriteriji za vrste površina iz ovog članka stavka 2. prema kojima se one imaju smatrati ekološki značajnim površinama;

(b)

kojima se dodaju druge vrste površina osim onih koje su navedene u stavku 2. koje se mogu uzeti u obzir za potrebe poštovanja postotka iz stavka 1.;

(c)

kojima se prilagođavaa Prilog X. kako bi se utvrdili faktori prenamjene i faktori ponderiranja iz stavka 3. te kako bi se u obzir uzeli kriteriji i/ili vrste površina koje Komisija treba utvrditi na temelju ovog stavka točaka (a) i (b);

(d)

kojima se određuju pravila za provedbu iz stavaka 5. i 6., uključujući minimalne zahtjeve za takvu provedbe;

(e)

kojima se uspostavlja okvir unutar kojeg države članice trebaju odreditikriterije koje poljoprivredna gospodarstva moraju zadovoljiti kako bi se smatralo da se nalaze u neposrednoj blizini za potrebe stavka 6.;

(f)

kojima se utvrđuje metoda za određivanje postotka ukupne površine zemljišta prekrivenog šumom i omjera šumskog zemljišta u odnosu na poljoprivredno zemljište iz stavka 7.

Članak 47.

Financijske odredbe

1.   U svrhu financiranja plaćanja iz ovog poglavlja, države članice koriste 30 % godišnje nacionalne gornje granice određene u Prilogu II.

2.   Države članice plaćanje iz ovog poglavlja primjenjuju na nacionalnoj razini.

Države članice koje primjenjuju članak 23. mogu odlučiti primijeniti plaćanje na regionalnoj razini. U tim slučajevima one u svakoj regiji koriste udio gornje granice utvrđen u skladu sa stavkom 3 ovog članka. Za svaku se regiju taj udio izračunava dijeljenjem dotične regionalne gornje granice određene u skladu s člankom 23. stavkom 2. s nacionalnom gornjom granicom određenom u skladu s člankom 22. stavkom 1., nakon primjene linearnog smanjenja predviđenog u članku 30. stavku 1. ako se članak 2. tog članka ne primjenjuje.

3.   Komisija donosi provedbene akte kojima se određuju odgovarajuće gornje granice za plaćanje iz ovog poglavlja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 71. stavka 2.

POGLAVLJE 4.

Plaćanje za područja s prirodnim ograničenjima

Članak 48.

Opća pravila

1.   Države članice mogu dodijeliti plaćanje poljoprivrednicima koji imaju pravo na plaćanja u okviru programa osnovnih plaćanja ili programa jedinstvenih plaćanja po površini iz poglavlja 1. i čija se poljoprivredna gospodarstva u potpunosti ili djelomično nalaze na područjima s prirodnim ograničenjima koja utvrđuju države članice u skladu s člankom 32. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1305/2013 („plaćanje za površine s prirodnim ograničenjima”).

2.   Države članice mogu odlučiti dodijeliti plaćanje za površine s prirodnim ograničenjima za sva područja obuhvaćena područjem primjene stavka 1. ili, ograničiti plaćanje na neka od tih područja na temelju objektivnih i nediskriminirajućih kriterija.

3.   Ne dovodeći u pitanje stavak 2. ovog članka, primjenu financijske discipline, smanjenja, smanjenja plaćanja u skladu sa člankom 11. i linearnog smanjenja u skladu s člankom 7. ove Uredbe i ne dovodeći u pitanje primjenu članka 63. Uredbe (EU) br1306/2013 plaćanje za površine s prirodnim ograničenjima dodjeljuje se na godišnjoj osnovi po prihvatljivom hektaru koji se nalazi na površinama za koje je država članica odlučila dodijeliti plaćanje u skladu s ovim člankom stavkom 2. Ono se isplaćuje nakon aktiviranja prava na plaćanje u pogledu onih hektara u posjedu dotičnog poljoprivrednika ili, u državama članicama koje primjenjuju članak 36. ove Uredbe, nakon što dotični poljoprivrednik prijavi prihvatljive hektare.

4.   Plaćanje za površine s prirodnim ograničenjima, po hektaru, izračunava se dijeljenjem iznosa koji proizlazi iz primjene članka 49. s brojem prihvatljivih hektara prijavljenih u skladu s člankom 33. stavkom 1. ili člankom 36. stavkom 2. koji se nalaze na površinama za koje je država članica odlučila dodijeliti plaćanje u skladu s ovim člankom stavkom 2.

Države članice mogu, na temelju objektivnih i nediskriminirajućih kriterija, odrediti i maksimalan broj hektara po poljoprivrednom gospodarstvu za koje se može dodijeliti potpora iz ovog poglavlja.

5.   Države članice mogu primijeniti plaćanje za površine s prirodnim ograničenjima na regionalnoj razini, pod uvjetima utvrđenima u ovom stavku, pod uvjetom da su odredile dotične regije u skladu s objektivnim i nediskriminirajućim kriterijima, a osobito obilježja njihovih prirodnih ograničenja, uključujući i ozbiljnost ograničenja te njihove agronomske uvjete.

Države članice raspoređuju nacionalnu gornju granicu iz članka 49. stavka 1. među regijama u skladu s objektivnim i nediskriminirajućim kriterijima.

Plaćanje za površine s prirodnim ograničenjima na regionalnoj razini izračunava se tako da se regionalna gornja granica, izračunata u skladu s drugim podstavkom ovog stavka, podijeli s brojem prihvatljivih hektara prijavljenih u određenoj regiji u skladu s člankom 33. stavkom 1. ili člankom 36. stavkom 2., koji se nalaze na površinama za koje je država članica odlučila dodijeliti plaćanje u skladu s ovim člankom stavkom 2.

Članak 49.

Financijske odredbe

1.   Kako bi financirale plaćanje za površine s prirodnim ograničenjima., države članice mogu do 1. kolovoza 2014. odlučiti iskoristiti do 5 % svoje godišnje nacionalne gornje granice određene u Prilogu II. Države članice dužne su do tog datuma obavijestiti Komisiju o svakoj takvoj odluci.

Države članice mogu do 1. kolovoza 2016. preispitati i izmijeniti svoju odluku s učinkom od 1. siječnja 2017. O svakoj izmjeni postotka dužne su obavijestiti Komisiju do 1. kolovoza 2016.

2.   Na temelju postotka nacionalne gornje granice koji države članice trebaju koristiti u skladu sa stavkom 1., Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju odgovarajuće gornje granice za plaćanje za površine s prirodnim ograničenjima na godišnjoj osnovi. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 71. stavka 2.

POGLAVLJE 5.

Plaćanje za mlade poljoprivrednike

Članak 50.

Opća pravila

1.   Države članice dodjeljuju godišnje plaćanje mladim poljoprivrednicima koji imaju pravo na primanje plaćanja u okviru programa osnovnih plaćanja ili programa jedinstvenih plaćanja po površini iz poglavlja 1. („plaćanje za mlade poljoprivrednike”).

2.   Za potrebe ovog poglavlja, „mladi poljoprivrednici” znači fizičke osobe:

(a)

koje prvi put osnivaju poljoprivredno gospodarstvo kao upravitelji poljoprivrednog gospodarstva ili koje su već bile osnovale takvo poljoprivredno gospodarstvo u razdoblju od pet godina prije podnošenja prvog zahtjeva u okviru programa osnovnih plaćanja ili programa jedinstvenih plaćanja po površini iz članka 72. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013; te

(b)

koje nisu starije od 40 godina u godini podnošenja zahtjeva iz točke (a).

3.   Države članice mogu definirati daljnje objektivne i nediskriminirajuće kriterije prihvatljivosti za mlade poljoprivrednike koji se prijavljuju za plaćanja za mlade poljoprivrednike s obzirom na odgovarajuće vještine i/ili zahtjeve u vezi s osposobljavanjem.

4.   Ne dovodeći u pitanje primjenu financijske discipline, smanjenja plaćanja u skladu s člankom 11. ni i linearnih smanjenja u skladu s člankom 7. ove Uredbe ni primjenu članka 65. Uredbe (EU) br. 1306/2013 plaćanje za mlade poljoprivrednike dodjeljuje se na godišnjoj osnovi nakon što poljoprivrednik aktivira prava na plaćanje ili, u državama članicama koje primjenjuju članak 36. ove Uredbe, nakon što poljoprivrednik prijavi prihvatljive hektare.

5.   Plaćanje za mlade poljoprivrednike dodjeljuje se po poljoprivredniku za najdulje razdoblje od pet godina. To se razdoblje smanjuje za broj godina koje su protekle između trenutka osnivanja iz stavka 2. točke (a) i prvog podnošenja zahtjeva za plaćanje za mlade poljoprivrednike.

6.   Svake godine države članice koje ne primjenjuju članak 36. izračunavaju iznos plaćanja za mlade poljoprivrednike množenjem broja prava koja je poljoprivrednik aktivirao u skladu s člankom 32. stavkom 1. s brojem koji odgovara:

(a)

25 % prosječne vrijednosti prava na plaćanje koja su u vlasništvu ili zakupu, aposjeduje ih poljoprivrednik; ili

(b)

25 % iznosa izračunatog dijeljenjem fiksnog postotka nacionalne gornje granice za kalendarsku godinu 2019., određene u Prilogu II., s brojem svih prihvatljivih hektara prijavljenih u 2015. sukladno članku 33. stavku 1. Taj fiksni postotak jednak je udjelu nacionalne gornje granice koja je preostala za program osnovnih plaćanja u skladu s člankom 22. stavkom 1. za 2015.

7.   Države članice koje primjenjuju članak 36. svake godine izračunavaju iznos plaćanja za mlade poljoprivrednike množenjem broja koji odgovara 25 % jedinstvenog plaćanja po površini izračunanom u skladu s člankom 36. s brojem prihvatljivih hektara koje je taj poljoprivrednik prijavio sukladno članku 36. stavku 2.

8.   Odstupajući od podstavaka 6. i 7., države članice mogu svake godine izračunati iznos plaćanja za mlade poljoprivrednike množenjem broja koji odgovara 25 % nacionalnog prosječnog plaćanja po hektaru s brojem prava koja je taj poljoprivrednik aktivirao u skladu s člankom 32. stavkom 1. ili s brojem prihvatljivih hektara koje je poljoprivrednik prijavio u skladu s člankom 36. stavkom 2.

Nacionalno prosječno plaćanje po hektaru izračunava se dijeljenjem nacionalne gornje granice za kalendarsku godinu 2019., određene u Prilogu II., s brojem prihvatljivih hektara prijavljenih u 2015. u skladu s člankom 33. stavkom 1. ili člankom 36. stavkom 2.

9.   Države članice određuju jedinstveno najveće ograničenje primjenjivo na broj prava koja je poljoprivrednik aktivirao ili prihvatljive hektare koje je poljoprivrednik prijavio. To ograničenje ne smije biti manje od 25 ni veće od 90. Države članice dužne su poštovati to ograničenje pri primjeni stavaka, 6., 7. i 8.

10.   Umjesto primjene stavaka od 6. do 9., države članice mogu dodijeliti godišnji paušalni iznos po poljoprivredniku izračunat množenjem fiksnog broja hektara s brojem koji odgovara 25 % nacionalnog prosječnog plaćanja po hektaru kako je utvrđeno u skladu sa stavkom 8.

Fiksni broj hektara iz ovog stavka prvog podstavka izračunava se dijeljenjem ukupnog broja prihvatljivih hektara prijavljenih u skladu s člankom 33. stavkom 1. ili člankom 36. stavkom 2. od strane mladih poljoprivrednika koji su predali zahtjev za dodjelu plaćanja za mlade poljoprivrednike u 2015. s ukupnim brojem mladih poljoprivrednika koji se prijavljuju za to plaćanje u 2015.

Država članica može ponovno izračunati fiksni broj hektara u bilo kojoj godini nakon 2015. u slučaju značajnih promjena u broju mladih poljoprivrednika koji se prijavljuju za dodjelu plaćanja ili u veličini poljoprivrednih gospodarstava mladih poljoprivrednika ili oboje.

Godišnji paušalni iznos koji se može dodijeliti poljoprivredniku ne smije biti veći od ukupnog iznosa njegovog osnovnog plaćanja prije primjene članka 63. Uredbe (EU) br. 1306/2013 u određenoj godini.

11.   Kako bi se zajamčila zaštita prava korisnika i izbjegla diskriminacija među njima, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70. o uvjetima prema kojima se za pravnu osobu može smatrati da ispunjava uvjete za primanje plaćanja za mlade poljoprivrednike.

Članak 51.

Financijske odredbe

1.   Kako bi financirale plaćanje za mlade poljoprivrednike, države članice koriste postotak, koji ne smije biti veći od 2 %, godišnje nacionalne gornje granice određene u Prilogu II. Države članice dužne su obavijestiti Komisiju do 1. kolovoza 2014. o procjenjenom postotku potrebnom za financiranje tog plaćanja.

Države članice mogu do 1. kolovoza svake godine revidirati svoju procjenu postotka, s učinkom od sljedeće godine. One su dužne obavijestiti Komisiju o revidiranom postotku do 1. kolovoza godine koja prethodi njegovoj primjeni.

2.   Ne dovodeći u pitanje najviši iznos od 2 % određen u ovom članku stavku 1., ako ukupni iznos plaćanja za mlade poljoprivrednike za koja su u državi članici podneseni zahtjevi u određenoj godini premašuje gornju granicu utvrđenu sukladno ovom članku stavku 4. te ako je ta gornja granica niža od tog tog maksimuma, ta država članica financira razliku primjenom članka 30. stavka 7. prvog podstavka točke (f) u relevantnoj godini ili primjenom linearnog smanjenja na sva plaćanja koja se dodjeljuju svim poljoprivrednicima u skladu s člankom 32. ili u skladu s člankom 36. stavkom 2., ili primjenjujući oboje.

3.   Ako ukupni iznos plaćanja za mlade poljoprivrednike za koja su u državi članici podneseni zahtjevi u određenoj godini prelazi gornju granicu određenu sukladno ovom članku stavku 4. te ako ta gornja granica iznosi 2 % godišnje nacionalne gornje granice određene u Prilogu II., države članice primjenjuju linearno smanjenje na iznose koji se plaćaju na temelju članka 50. kako bi poštovale tu gornju granicu.

4.   Na temelju postotka koji su države članice priopćile na temelju stavka 1. ovog članka, Komisija donosi provedbene akata kojima se određuju odgovarajuće gornje granice za plaćanje za mlade poljoprivrednike.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 71. stavka 2.

GLAVA IV.

PROIZVODNO VEZANA POTPORA

POGLAVLJE 1.

Dobrovoljno proizvodno vezana potpora

Članak 52.

Opća pravila

1.   Države članice mogu dodijeliti proizvodno vezanu potporu poljoprivrednicima pod uvjetima utvrđenima u ovom poglavlju (dalje u ovom poglavlju „proizvodno vezana potpora”).

2.   Proizvodno vezana potpora može se dodijeliti za sljedeće sektore i proizvodnje: žitarice, uljarice, proteinske usjeve, mahunasto povrće u zrnu, lan, konoplju, rižu, orašasto voće, krumpir za proizvodnju škroba, mlijeko i mliječne proizvode, sjeme, ovčje i kozje meso, goveđe i teleće meso, maslinovo ulje, dudov svilac, sušenu krmu, hmelj, šećernu repu, šećernu trsku i cikoriju, voće i povrće i kulture kratkih ophodnji.

3.   Proizvodno vezana potpora može se dodijeliti samo onim sektorima ili onim regijama države članice u kojima se posebne vrste poljoprivrednih djelatnosti ili posebni poljoprivredni sektori koji su osobito važni iz gospodarskih, socijalnih ili okolišnih razloga suočavaju s određenim poteškoćama.

4.   Odstupajući od stavka 3., proizvodno vezana potpora može se dodijeliti i poljoprivrednicima koji:

(a)

31. prosinca 2014. imaju prava na plaćanje dodijeljena u skladu s glavom III. poglavljem 3. odjeljkom 2. i člankom 71.m Uredbe (EZ) br. 1782/2003 i u skladu s člankom 60. i člankom 65. četvrtim stavkom Uredbe (EZ) br. 73/2009; i

(b)

koji ne raspolažu prihvatljivim hektarima za aktiviranje prava na plaćanje u okviru programa osnovnih plaćanja kako je navedeno u glavi III. poglavlju 1. ove Uredbe.

5.   Proizvodno vezana potpora može se dodijeliti samo u mjeri potrebnoj da se potakne održavanje trenutnih razina proizvodnje u dotičnim sektorima ili regijama.

6.   Proizvodno vezana potpora dodjeljuje se u obliku godišnjeg plaćanja i dodjeljuje se u okviru utvrđenih količinskih ograničenja te se temelji na fiksnim površinama i prinosima ili fiksnom broju životinja.

7.   U slučaju pravne osobe ili skupine fizičkih ili pravnih osoba, države članice mogu primijeniti ograničenja iz stavka 6. na razini članova tih pravnih osoba ili skupina ako nacionalno pravo propisuje prava i obveze pojedinačnih članova koji su usporedivi s onima pojedinačnih poljoprivrednika koji imaju status upravitelja poljoprivrednog gospodarstva, osobito što se tiče njihova gospodarskog, socijalnog i poreznog statusa, pod uvjetom da su doprinijeli jačanju poljoprivrednih struktura dotičnih pravnih osoba ili skupina.

8.   Svaka proizvodno vezana potpora dodijeljena na temelju ovog članka sukladna je s drugim mjerama i politikama Unije.

9.   Kako bi se osiguralo učinkovito i usmjereno korištenje sredstava Unije i izbjeglo dvostruko financiranje u okviru drugih sličnih instrumenata potpore, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70. kojima se utvrđuju:

(a)

uvjeti za dodjelu proizvodno vezane potpore;

(b)

pravila o sukladnosti s drugim mjerama Unije i o kumulaciji potpora.

Članak 53.

Financijske odredbe

1.   Kako bi financirale proizvodno vezanu potporu, države članice mogu do 1. kolovoza godine koja prethodi prvoj godini provedbe takve potpore odlučiti iskoristiti do 8 % svoje godišnje nacionalne gornje granice određene u Prilogu II.

2.   Odstupajući od stavka 1., države članice mogu odlučiti iskoristiti do 13 % godišnje nacionalne gornje granice određene u Prilogu II., pod uvjetom da:

(a)

do 31. prosinca 2014.

i.

provedu program jedinstvenih plaćanja po površini, utvrđen u glavi V. Uredbe (EZ) br. 73/2009,

ii.

financiraju mjere na temelju članka 111. te Uredbe ili

iii.

su obuhvaćene odstupanjem iz članka 69. stavka 5. ili, u slučaju Malte, iz članka 69. stavka 1. te Uredbe; i/ili

(b)

dodijele, tijekom barem jedne godine u razdoblju od 2010. do 2014. ukupno više od 5 % iznosa kojim raspolažu za dodjelu izravnih plaćanja propisanih u glavi III., glavi IV. s izuzetkom njezina poglavlja 1. odljeljka 6. i glavi V. Uredbe (EZ) br. 73/2009 za financiranje:

i.

mjera utvrđenih u glavi III. poglavlju 2. odjeljku 2. Uredbe (EZ) br. 73/2009,

ii.

potpore preopisane u članku 68. stavku 1. točki (a) podtočkama od i. do iv. i točkama (b) i (e) te Uredbe ili

iii.

mjera na temelju poglavlja 1., uz izuzetak glave IV. odjeljka 6. te Uredbe.

3.   Postotke godišnje nacionalne gornje granice iz stavaka 1. i 2. može se povećati za do dva postotna boda za one države članice koje odluče koristiti najmanje 2 % svoje godišnje nacionalne gornje granice određene u Prilogu II. da bi poduprle proizvodnju proteinskih usjeva u okviru ovog poglavlja.

4.   Odstupajući od stavaka 1. i 2., države članice koje tijekom barem jedne godine u razdoblju od 2010. do 2014. ukupno dodijele više od 10 % iznosa kojim raspolažu za dodjelu izravnih plaćanja propisanih u glavi III., glavi IV., s izuzetkom glave IV. poglavlja 1. odjeljka 6., i glavi V. Uredbe (EZ) br. 73/2009 za financiranje:

(a)

mjera utvrđenih u glavi III. poglavlju 2. odjeljku 2. Uredbe (EZ) br. 73/2009;

(b)

potpore predviđene u članku 68. stavku 1. točki (a) podtočkama od i. do iv. i točkama (b) i (e) te Uredbe; ili

(c)

mjera iz poglavlja 1., uz izuzetak glave IV. odjeljka 6. te Uredbe

mogu odlučiti iskoristiti više od 13 % godišnje nacionalne gornje granice određene u Prilogu II. ovoj Uredbi po odobrenju Komisije u skladu s člankom 55. ove Uredbe.

5.   Odstupajući od postotaka određenih u stavcima od 1. do 4., države članice mogu odlučiti iskoristiti do 3 milijuna EUR godišnje za financiranje proizvodno vezane potpore.

6.   Države članice svoju odluku mogu preispitati do 1. kolovoza 2016., u skladu sa stavcima od 1., do 4. te odlučiti, s učinkom od 2017.:

(a)

ne mijenjati, povećati ili smanjiti postotak utvrđen u skladu sa stavcima 1., 2. i 3. u okviru ondje utvrđenih ograničenja, kada je to primjenjivo, ili ne mijenjati ili smanjiti postotak utvrđen u skladu sa stavkom 4;

(b)

promijeniti uvjete za dodjelu potpore;

(c)

prestati dodjeljivati potporu na temelju ovog poglavlja.

7.   Na temelju odluke koju svaka država članica donosi u skladu sa stavcima od 1. do 6. ovog članka, Komisija donosi provedbene akata kojima se određuju odgovarajuće gornje granice za proizvodno vezanu potporu na godišnjoj osnovi. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 71. stavka 2.

Članak 54.

Obavješćivanje

1.   Države članice dužne su priopćiti Komisiji odluke iz stavka 53. do datuma utvrđenih u tom članku. Osim odluke iz članka 53. stavka 6. točke (c), obavijest mora sadržavati podatke o ciljanim regijama, odabranim vrstama poljoprivredne djelatnosti ili sektora te razini potpore koja se dodjeljuje.

2.   Odluke iz članka 53. stavaka 2. i 4. te prema potrebi iz članka 53. stavka 6. točke (a) moraju također sadržavati i detaljan opis posebne situacije u ciljanoj regiji te posebna obilježja vrsta poljoprivredne djelatnosti ili određenih poljoprivrednih sektora zbog kojih postotak iz članka 53. stavka 1. nije dovoljan za rješavanje poteškoća iz članka 52. stavka 3. i koje opravdavaju povećanu razinu potpore.

Članak 55.

Odobrenje od strane Komisije

1.   Komisija donosi provedbene akte bez primjene postupka iz članka 71. stavaka 2. ili 3. kojima se odobrava odluka iz članka 53. stavka 4. ili prema potrebi iz članka 53. stavka 6. točke (a) ako se u dotičnom sektoru ili regiji ukazala neka od sljedećih potreba:

(a)

potreba za održavanjem određene razine posebne proizvodnje zbog pomanjkanja drugih mogućnosti te kako bi se smanjili rizici napuštanja proizvodnje s posljedičnim socijalnim i/ili okolišnim problemima;

(b)

potreba za osiguravanjem stabilne opskrbe za lokalnu prerađivačku industriju, čime bi se izbjegle negativne socijalne i gospodarske posljedice možebitnog restrukturiranja koje bi uslijedilo;

(c)

potreba za nadoknadom nepovoljnijeg položaja poljoprivrednikâ u određenom sektoru koji je posljedica kontinuiranih poremećaja na povezanom tržištu;

(d)

potreba za intervencijom u slučajevima u kojima se smatra kako je postojanje bilo koje druge potpore raspoložive na temelju ove Uredbe, Uredbe (EU) br. 1305/2013 ili bilo kojeg odobrenog programa državne potpore nedovoljno da bi se zadovoljile potrebe iz točaka (a), (b) i (c) ovog stavka.

2.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđujupravila o postupku ocjenjivanja i odobravanja odluka iz stavka 1. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 71. stavka 2.

POGLAVLJE 2.

Posebno plaćanje za pamuk

Članak 56.

Područje primjene

Potpora se dodjeljuje poljoprivrednicima koji proizvode pamuk tarifne oznake KN 5201 00 u skladu s uvjetima utvrđenima u ovom poglavlju („posebno plaćanje za pamuk”).

Članak 57.

Prihvatljivost

1.   Posebno plaćanje za pamuk dodjeljuje se po hektaru prihvatljive površine na kojoj se uzgaja pamuk. Površina je prihvatljiva samo ako se nalazi na poljoprivrednom zemljištu koje je država članica odobrila za proizvodnju pamuka, a koje je zasijano sortama koje je država članica odobrila i stvarno požeto u normalnim uvjetima rasta.

Posebno plaćanje za pamuk isplaćuje se za pamuk dobre, primjerene i tržišne kakvoće.

2.   Države članice odobravaju zemljište i sorte iz stavka 1. sukladno pravilima i uvjetima koji se donose sukladno stavku 3.

3.   Kako bi se osiguralo učinkovito upravljanje posebnim plaćanjem za pamuk, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70. o pravilima i uvjetima za odobrenje zemljišta i sorti za potrebe posebnog plaćanja za pamuk.

4.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju pravila o postupku za odobrenje zemljišta i sorti za posebna plaćanja za pamuk i o obavijestima proizvođačima u vezi s ovim odobrenjem. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 71. stavka 2.

Članak 58.

Osnovne površine, fiksni prinosi i referentni iznosi

1.   Utvrđuju se sljedeće nacionalne osnovne površine:

Bugarska: 3 342 ha,

Grčka: 250 000 ha,

Španjolska: 48 000 ha,

Portugal: 360 ha.

2.   Utvrđuju se sljedeći fiksni prinosi u referentnom razdoblju:

Bugarska: 1,2 tone/ha;

Grčka: 3,2 tone/ha;

Španjolska: 3,5 tone/ha;

Portugal: 2,2 tone/ha;

3.   Iznos posebnog plaćanja za usjeve po hektaru prihvatljive površine izračunava se tako da se prinosi iz stavka 2. množe sa sljedećim referentnim iznosima:

Bugarska: 584,88 EUR u 2015. i 649,45 EUR za 2016. i nadalje,

Grčka: 234,18 EUR,

Španjolska: 362,15 EUR,

Portugal: 228,00 EUR.

4.   Ako prihvatljiva površina na kojoj se uzgaja pamuk u određenoj državi članici i u određenoj godini premaši osnovnu površinu iz stavka 1., iznos iz stavka 3. za tu državu članicu smanjuje se razmjerno prekoračenju osnovne površine.

5.   Kako bi se omogućila primjena posebnog plaćanja za pamuk, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70. o pravilima o uvjetima za dodjelu tog plaćanja, o uvjetima prihvatljivosti i o agronomskim praksama.

6.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju pravila o izračunu smanjenja predviđenog stavkom 4. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 71. stavka 2.

Članak 59.

Odobrene međusektorske organizacije

1.   Za potrebe ovog poglavlja, „odobrena međusektorska organizacija” znači pravni subjekt koji čine poljoprivrednici koji proizvode pamuk i barem jedno poduzeće za čišćenje pamuka, a koji obavlja aktivnosti kao što su:

(a)

pomoć radi bolje koordinacije načina plasiranja pamuka na tržište, posebno putem istraživačkih studija i istraživanja tržišta;

(b)

izrada standardnih obrazaca ugovora usklađenih s pravilima Unije;

(c)

usmjeravanje proizvodnje prema proizvodima koji su bolje prilagođeni potrebama tržišta i zahtjevima potrošača, osobito u pogledu kakvoće i zaštite potrošača;

(d)

ažuriranje metoda i načina za unapređenje kakvoće proizvoda;

(e)

razvijanje marketinških strategija za promicanje pamuka putem programa za certifikaciju kakvoće.

2.   Država članica u kojoj poduzeća za čišćenje pamuka imaju poslovni nastan odobrava međusektorske organizacije koje ispunjavaju kriterije utvrđene sukladno stavku 3.

3.   Kako bi se osigurala učinkovita provedba posebnog plaćanja za pamuk, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70. kojima se utvrđuju:

(a)

kriteriji za odobrenje međusektorskih organizacija;

(b)

obveze za proizvođače;

(c)

pravila za postupanje u slučajevima u kojima odobrena međusektorska organizacija ne zadovoljava kriterije iz točke (a).

Članak 60.

Dodjela plaćanja

1.   Poljoprivrednicima se dodjeljuje posebno plaćanje za pamuk po prihvatljivom hektaru, kako je utvrđeno u članku 58.

2.   U slučaju poljoprivrednika koji su članovi odobrene međusektorske organizacije, posebno plaćanje za pamuk po prihvatljivom hektaru u okviru osnovne površine utvrđene u članku 58. stavku 1., uvećava se za iznos od 2 EUR.

GLAVA V.

PROGRAM ZA MALE POLJOPRIVREDNIKE

Članak 61.

Opća pravila

1.   Države članice mogu uspostaviti program za male poljoprivrednike u skladu s uvjetima utvrđenima u ovoj glavi („program za male poljoprivrednike”).

Poljoprivrednici koji u 2015.posjeduju prava na plaćanje koja su u vlasništvu ili zakupu ili, u državama članicama koje primjenjuju članak 36., zatraže plaćanja iz programa jedinstvenih plaćanja po površini i ispunjavaju minimalne zahtjeve predviđene člankom 10. stavkom 1. mogu se odlučiti za sudjelovanje u programu za male poljoprivrednike.

2.   Plaćanja u okviru programa za male poljoprivrednike zamjenjuju plaćanja koja se dodjeljuju u skladu s glavama III. i IV.

Prvi podstavak ne primjenjuje se ako se država članica odluči za metodu plaćanja utvrđenu u članku 63. stavku 2. prvom podstavku točki (a). U tom slučaju dodjela plaćanja podložna je odgovarajućim uvjetima utvrđenim u glavama III. i IV., ne dovodeći u pitanje stavak 3. ovog članka.

3.   Poljoprivrednici koji sudjeluju u programu za male poljoprivrednike izuzeti su od poljoprivrednih praksi predviđenih u glavi III. poglavlju 3.

4.   Nikakva se prednost predviđena ovom glavom ne dodjeljuje poljoprivrednicima za koje je ustanovljeno da su nakon 18. studenog 2011. umjetno stvorili uvjete da bi se okoristili programom za male poljoprivrednike.

Članak 62.

Sudjelovanje

1.   Poljoprivrednici koji žele sudjelovati u programu za male poljoprivrednike dužni su podnijeti zahtjev do datuma koji će odrediti države članice, a koji nije kasniji od 15. listopada 2015. Međutim, datum koji odrede države članice ne može biti raniji od zadnjeg dana za podnošenje zahtjeva u okviru programa osnovnih plaćanja ili program jedinstvenih plaćanja po površini.

Poljoprivrednici koji na datum koji odredi država članica nisu podnijeli zahtjev za sudjelovanje u programu za male poljoprivrednike ili koji se nakon tog datuma odluče povući iz njega ili su bili odabrani za potporu na temelju članka 20. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) br. 1305/2013 više nisu ovlašteni sudjelovati u tom programu.

2.   Odstupajući od stavka 1., države članice mogu predvidjeti da poljoprivrednike čiji su iznosi izravnih plaćanja na temelju glava III. i IV. manji od maksimalnog iznosa koji je odredila država članica u skladu s člankom 63. automatski treba uključiti u program za male poljoprivrednike, osim ako se oni izričito povuku iz programa do datuma koji određuje država članica u skladu sa stavkom 1. ili u bilo kojoj sljedećoj godini. Države članice koje koriste ovu mogućnost pravovremeno obavješćuju relevantne poljoprivrednike o njihovom pravu na povlačenje iz programa.

3.   Svaka država članica dužna je osigurati da poljoprivrednici s procjenom iznosa plaćanja iz članka 63. budu pravovremeno upoznati prije datuma za podnošenje zahtjevâ ili za povlačenje koji je odredila ta država članica.

Članak 63.

Iznos plaćanja

1.   Države članice utvrđuju iznos godišnjeg plaćanja za svakog poljoprivrednika koji sudjeluje u programu za male poljoprivrednike na jednoj od sljedećih razina:

(a)

iznos koji ne premašuje 25 % prosječnog nacionalnog plaćanja po korisniku, koji utvrđuju države članice na temelju nacionalne gornje granice određene u Prilogu II. za kalendarsku godinu 2019., i broja poljoprivrednika koji su prijavili prihvatljive hektare u skladu s člankom 33. stavkom 1.ili člankom 36. stavkom 2. u 2015.;

(b)

iznos koji odgovara nacionalnom prosječnom plaćanju po hektaru pomnoženom s brojem koji odgovara broju hektara, a koji nije veći od pet i koji trebaju utvrditi države članice. Nacionalno prosječno plaćanje po hektaru utvrđuju države članice na temelju nacionalne gornje granice utvrđene u Prilogu II. za kalendarsku godinu 2019. i broja prihvatljivih hektara prijavljenih u skladu s člankom 33. stavkom 1. ili člankom 36. stavkom 2. u 2015.

Iznosi iz prvog podstavka točaka (a) ili (b) ne smiju biti manji od 500 EUR niti smiju biti veći od 1 250 EUR.

Ako zbog primjene prvog podstavka točaka (a) i (b) iznos bude manji od 500 EUR ili veći od 1 250 EUR, iznos se zaokružuje naviše ili naniže na taj, ovisno o slučaju, najmanji ili najveći iznos.

2.   Odstupajući od stavka 1., država članica može odlučiti dodijeliti poljoprivrednicima koji sudjeluju:

(a)

iznos jednak ukupnoj vrijednosti plaćanja koja će se svake godine dodijeliti poljoprivredniku u skladu s glavama III. i IV.; ili

(b)

iznos jednak ukupnoj vrijednosti plaćanja koja će se u 2015. dodijeliti poljoprivredniku na temelju glava III. i IV. koji država članica može prilagoditi u sljedećim godinama kako bi se uzele u obzir promjene nacionalne gornje granice određene u Prilogu II.

Iznos iz prvog podstavka točke (a) ili (b) ne smije biti viši od iznosa koji je ta država članica odredila, a koji je između 500 EUR i 1 250 EUR.

Ako zbog primjene prvog podstavka točaka (a) ili (b) iznos bude manji od 500 EUR, dotične države članice mogu odlučiti zaokružiti taj iznos na 500 EUR.

3.   Odstupajući od stavaka 1. i 2., na Cipru te u Hrvatskoj, Malti i Sloveniji iznos iz tih stavakamože biti vrijednost manja od 500 EUR, ali ne manja od 200 EUR ili, u slučaju Malte, ne manja od 50 EUR.

Članak 64.

Posebni uvjeti

1.   Tijekom sudjelovanja u programu za male poljoprivrednike, poljoprivrednici su dužni:

(a)

zadržati barem broj prihvatljivih hektara koji odgovara broju prava na plaćanje u vlasništvu ili zakupu koja posjeduju ili broju prihvatljivih hektara prijavljenih u 2015. u skladu s člankom 36. stavkom 2.;

(b)

zadovoljiti minimalne zahtjeve predviđene člankom 10. stavkom 1. točkom (b).

2.   Prava na plaćanje koja poljoprivrednik koji sudjeluje u programu za male poljoprivrednike aktivira u 2015. u skladu s člancima 32. i 33. smatraju se aktiviranim pravima tijekom cijelog trajanja sudjelovanja poljoprivrednika u tom programu.

Prava na plaćanje u vlasništvu ili zakupu koja poljoprivrednik posjeduje tijekom sudjelovanja u tom programu ne smatraju se neiskorištenim pravima na plaćanje koja treba vratiti u nacionalnu rezervu ili regionalne rezerve u skladu s člankom 31. stavkom 1. točkom (b).

U državama članicama koje primjenjuju članak 36. prihvatljivi hektari prijavljeni u 2015. u skladu s člankom 36. stavkom 2. od strane poljoprivrednika koji sudjeluje u programu za male poljoprivrednike smatraju se prijavljenima za vrijeme sudjelovanja poljoprivrednika u tom programu.

3.   Odstupajući od članka 34., prava na plaćanje koja posjeduju poljoprivrednici koji sudjeluju u programu za male poljoprivrednike nisu prenosiva, osim u slučaju nasljeđivanja ili očekivanog nasljeđivanja.

Poljoprivrednici koji nasljeđivanjem ili očekivanim nasljeđivanjem prime prava na plaćanje od poljoprivrednika koji sudjeluje u programu za male poljoprivrednike imaju pravo na sudjelovanje u tom programu, pod uvjetom da ispunjavaju uvjete za ostvarivanje koristi od programa osnovnih plaćanja i da naslijede sva prava na plaćanje u posjedu poljoprivrednika od kojeg su primili prava na plaćanje.

4.   Ako se država članica odluči za metodu plaćanja utvrđenu u članku 63. stavku 2. prvom podstavku točki (a) bez primjene članka 63. stavka 2. trećeg podstavka, ne primjenjuju se stavci 1., 2. i stavak 3. prvi podstavak tog članka.

5.   Kako bi se osigurala pravna sigurnost, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70. o utvrđivanju uvjeta za sudjelovanje u programu u slučaju promjene situacije poljoprivrednika koji u njemu sudjeluje.

Članak 65.

Financijske odredbe

1.   Kako bi se financiralo plaćanje iz ove glave, države članice oduzimaju od ukupnog iznosa raspoloživog za dotična plaćanja iznose k na koje bi mali poljoprivrednici imali pravo:

(a)

u okviru programa osnovnih plaćanja ili programa jedinstvenih plaćanja po površini iz glave III. poglavlja 1.;

(b)

kao preraspodjele plaćanja iz glave III. poglavlja 2.;

(c)

kao plaćanja za poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš iz glave III. poglavlja 3.;

(d)

kao plaćanja za područja s prirodnim ograničenjima iz glave III. poglavlja 4.;

(e)

kao plaćanja za mlade poljoprivrednike iz glave III. poglavlja 5.; i

(f)

kao proizvodno vezane potpore iz glave IV.

U slučaju država članica koje su se odlučile za izračunavanje iznosa plaćanja u skladu s člankom 63. stavkom 2. prvim podstavkom točkom (a), ako zbroj tih iznosa za pojedinog poljoprivrednika premašuje maksimalan iznos koji su one odredile, svaki se iznos razmjerno smanjuje.

2.   Razlika između zbroja svih dospjelih plaćanja u okviru programa za male poljoprivrednike i ukupnog iznosa financiranog u skladu sa stavkom 1. financira se na jedan ili više sljedećih načina:

(a)

primjenom članka 30. stavka 7. u relevantnoj godini;

(b)

korištenjem sredstava za financiranje plaćanja za mlade poljoprivrednike utvrđeno u glavi III. poglavlju 5. koja su ostala neiskorištena u relevantnoj godini;

(c)

primjenom linearnog smanjenja na sva plaćanja koja se dodjeljuju u skladu s člankom 32. ili 36.

3.   Osim ako se država članica odlučila za određivanje iznosa godišnjeg plaćanja u skladu s člankom 62. stavkom 2. prvim podstavkom točkom (a), elementi na temelju kojih se utvrđuju iznosi iz stavka 1. ovog članka ostaju isti tijekom cijelog trajanja sudjelovanja poljoprivrednika u programu za male poljoprivrednike.

4.   Ako ukupan iznos dospjelih plaćanja u okviru programa za male poljoprivrednike prelazi 10 % godišnje nacionalne gornje granice određene u Prilogu II., države članice primjenjuju linearno smanjenje na iznose koji se isplaćuju u skladu s ovom glavom kako bi se poštivao taj postotak, osim ako su odredile iznos plaćanja u skladu s člankom 63. stavkom 2. prvim podstavkom točkom (a) bez primjene članka 63. stavka 2. trećeg podstavka.

Isto se izuzeće primjenjuje na države članice koje su odredile iznos plaćanja u skladu s člankom 63. stavkom 2. prvim podstavkom točkom (b) bez primjene članka 63. stavka 2. trećeg podstavka čija je nacionalna gornja granica određena u Prilogu II. za 2019. viša od one za 2015. i koje primjenjuju metodu izračuna određenu u članku 25. stavku 1., odnosno u članku 36. stavku 2.

GLAVA VI.

NACIONALNI PROGRAMI RESTRUKTURIRANJA ZA SEKTOR PAMUKA

Članak 66.

Korištenje godišnjeg proračuna za programe restrukturiranja

1.   Za države članice koje su primijenile članak 4. stavak 1. prvi podstavak Uredbe (EZ) br. 637/2008, relevantni godišnji proračun raspoloživ u skladu s člankom 5. stavkom 1. te Uredbe prenosi se, s učinkom od 1. siječnja 2014., te čini dodatna sredstva Unije za mjere u okviru programa ruralnog razvoja financiranih na temelju Uredbe (EU) br. 1305/2013.

2.   Za države članice koje su primijenile članak 4. stavak 1. drugi podstavak Uredbe (EZ) br. 637/2008, relevantni godišnji proračun raspoloživ u skladu s člankom 5. stavkom 1. te Uredbe uključuje se, s učinkom od 1. siječnja 2017., u njihove nacionalne gornje granice kako je određeno u Prilogu II. ovoj Uredbi.

GLAVA VII.

ZAVRŠNE ODREDBE

POGLAVLJE 1.

Obavješćivanje i hitni slučajevi

Članak 67.

Zahtjevi u vezi s obavješćivanjem

1.   Kako bi se osigurala pravilna primjena pravila određenih u ovoj Uredbi, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70. o potrebnim mjerama u pogledu obavijesti koje države članice podnose Komisiji za potrebe ove Uredbe ili u svrhu provjere, kontrole, praćenja, ocjenjivanja i revizije izravnih plaćanja ili u svrhu ispunjavanja zahtjeva utvrđenih u međunarodnim sporazumima koji su sklopljeni na temelju odluke Vijeća, uključujući zahtjeve u vezi s obavješćivanjem u okviru tih sporazuma. Pritom Komisija uzima u obzir potrebe za podacima i sinergije među potencijalnim izvorima podataka.

Prema potrebi pribavljene se informacije mogu prosljeđivati ili staviti na raspolaganje međunarodnim organizacijama i nadležnim tijelima trećih zemalja te se mogu objaviti, podložno zaštiti osobnih podataka i zakonitom interesu poduzeća u pogledu zaštite njihovih poslovnih tajni.

2.   Kako bi obavješćivanje iz stavka 1. bilo brzo, učinkovito, točno i isplativo, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70. utvrđujući daljnja pravila o:

(a)

prirodi i vrsti informacija o kojima se obavješćuje;

(b)

kategorijama podataka za obradu i najduljim razdobljima zadržavanja;

(c)

pravu pristupa informacijama ili informacijskim sustavima koji su stavljeni na raspolaganje;

(d)

uvjetima objave informacija.

3.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju:

(a)

načini obavješćivanja;

(b)

pravila o pružanju informacija potrebnih za primjenu ovog članka;

(c)

postupci za upravljanje informacijama o kojima se obavješćuje, kao i pravila o sadržaju, obliku, vremenu, učestalosti i rokovima za obavješćivanje;

(d)

postupci za prijenos ili stavljanje informacija i dokumenata na raspolaganje državama članicama, međunarodnim organizacijama, nadležnim tijelima trećih zemalja ili javnosti, podložno zaštiti osobnih podataka i zakonitom interesu poljoprivrednika i poduzeća u pogledu zaštite njihovih poslovnih tajni.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 71. stavka 2.

Članak 68.

Obrada i zaštita osobnih podataka

1.   Države članice i Komisija prikupljaju osobne podatke za potrebe određene u članku 67. stavku 1. One ne obrađuju te podatke na način koji nije u skladu s tim potrebama.

2.   Ako se osobni podaci obrađuju radi potreba praćenja i procjene iz članka 67. stavka 1., tada su podaci anonimni i obrađuju se isključivo u zbirnom obliku.

3.   Osobni podaci obrađuju se u skladu Direktivom 95/46/EZ i Uredbom (EZ) br. 45/2001. Takvi se podaci posebice ne pohranjuju u obliku koji dopušta identifikaciju osoba na koje se podaci odnose na dulje nego što je to potrebno za potrebe zbog kojih su prikupljeni ili zbog kojih se dalje obrađuju, uzimajući u obzir najmanja razdoblja zadržavanja utvrđena u primjenjivom pravu Unije te nacionalnom pravu.

4.   Države članice obavješćuju osobe na koje se odnose podaci da njihove osobne podatke mogu obraditi nacionalna tijela ili tijela Unije sukladno stavku 1. i da u tom smislu imaju prava utvrđena u Direktivi 95/46/EZ i Uredbi (EZ) br. 45/2001., ovisno o slučaju.

5.   Ovaj članak podložan je člancima 111. i 114. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

Članak 69.

Mjere za rješavanje posebnih problema

1.   Kako bi se riješili posebni problemi Komisija donosi provedbene akte koji su i potrebni i opravdani u hitnim slučajevima. Takvi provedbeni akti mogu odstupati od odredaba ove Uredbe, u mjeri i u trajanju u kojima je to nužno potrebno. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 71. stavka 2.

2.   Ako tako nalažuodgovarajuće opravdani razlozi hitnosti, i kako bi se razriješili takvi posebni problemi uz osiguravanje kontinuiteta sustava izravnih plaćanja u slučaju izvanrednih okolnosti, Komisija donosi provedbene akte koji su odmah primjenjivi, u skladu s postupkom iz članka 71. stavka 3.

3.   Mjere donesene na temelju stavka 1. ili 2. ostaju na snazi ne duže od dvanaest mjeseci. Ako nakon tog razdoblja posebni problemi iz tih stavaka nisu riješeni, Komisija može podnijeti prikladan zakonodavni prijedlog kako bi se pronašlo trajno rješenje.

4.   Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće o svakoj mjeri donesenoj na temelju stavka 1. ili 2. u roku od dva radna dana od njezina donošenja.

POGLAVLJE 2.

Delegiranje ovlasti i provedbene odredbe

Članak 70.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji, podložno uvjetima utvrđenim u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 2., članka 4. stavka 3., članka 6. stavka 3., članka 7. stavka 3., članka 8. stavka 3., članka 9. stavka 5., članka 20. stavka 6., članka 35., članka 36. stavka 6., članka 39. stavka 3., članka 43. stavka 12., članka 44. stavka 5., članka 45. stavaka 5. i 6., članka 46. stavka 9., članka 50. stavka 11., članka 52. stavka 9., članka 57. stavka 3., članka 58. stavka 5., članka 59. stavka 3., članka 64. stavka 5., članka 67. stavaka 1. i 2. i članka 73. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od sedam godina od 1. siječnja 2014. Komisija sastavlja izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije isteka sedmogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje na razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament i Vijeće usprotive tom produljenju najkasnije tri mjeseca prije isteka svakog od tih razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati dodjelu ovlasti iz članka 2., članka 4. stavka 3., članka 6. stavka 3., članka 7. stavka 3., članka 8. stavka 3., članka 9. stavka 5., članka 20. stavka 6., članka 35., članka 36. stavka 6., članka 39. stavka 3., članka 43. stavka 12., članka 44. stavka 5., članka 45. stavaka 5. i 6., članka 46. stavka 9., članka 50. stavka 11., članka 52. stavka 9., članka 57. stavka 3., članka 58. stavka 5., članka 59. stavka 3., članka 64. stavka 5., članka 67. stavaka 1. i 2. i članka 73. Odlukom o opozivu prekida se izvršavanje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u toj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen u skladu s člankom 2., člankom 4. stavkom 3., člankom 6. stavkom 3., člankom 7. stavkom 3., člankom 8. stavkom 3., člankom 9. stavkom 5., člankom 20. stavkom 6., člankom 35., člankom 36. stavkom 6., člankom 39. stavkom 3., člankom 43. stavkom 12., člankom 44. stavkom 5., člankom 45. stavcima 5. i 6., člankom 46. stavkom 9., člankom 50. stavkom 11., člankom 52. stavkom 9., člankom 57. stavkom 3., člankom 58. stavkom 5., člankom 59. stavkom 3., člankom 64. stavkom 5., člankom 67. stavcima 1. i 2. i člankom 73. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća to razdoblje produljuje se za još dva mjeseca.

Članak 71.

Odborski postupak

1.   Komisiji pomaže odbor zvan „Odbor za izravna plaćanja”. Taj Odbor jest odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

U slučaju akata iz članka 24. stavka 11., članka 31. stavka 2. i članka 67. stavka 3., ako odbor ne dostavi nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.

POGLAVLJE 3.

Prijelazne i završne odredbe

Članak 72.

Stavljanje izvan snage

1.   Uredba (EZ) br. 637/2008 stavlja se izvan snages učinkom od 1. siječnja 2014.

Međutim, do 31. prosinca 2017. nastavlja se primjenjivati za države članice koje su iskoristile mogućnost utvrđenu u članku 4. stavku 1. drugom podstavku te Uredbe.

2.   Uredba (EZ) br. 73/2009 stavlja se izvan snage.

Ne dovodeći u pitanje stavak 3., upućivanja na Uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu ili Uredbu (EU) br. 1306/2013 i tumače se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu XI. ove Uredbe.

3.   Upućivanja iz ove Uredbe na Uredbu (EZ) br. 73/2009 i Uredbu (EZ) br. 1782/2003 smatraju se upućivanjima na te Uredbe, kako su bile na snazi prije nego što su stavljene izvan snage.

Članak 73.

Prijelazna pravila

Kako bi se osigurao neometan prijelaz s postupaka predviđenih Uredbom (EZ) br. 73/2009 na one koji su utvrđeni u ovoj Uredbi, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70. o mjerama potrebnim za zaštitu bilo kojih stečenih prava i zakonitih očekivanja poljoprivrednika.

Članak 74.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2015.

Međutim, članak 8., članak 9. staak 6., članak 11. stavak 6., članak 14., članak 16., članak 21. stavci 2. i 3., članak 22. stavak 2., članak 23. stavak 1. prvi podstavak, članak 23. stavak 6., članak 24. stavak 10., članak 29., članak 36. stavak 1. prvi podstavak, članak 41. stavak 1., članak 42. stavak 1., članak 43. stavci 8. i 13., članak 45. stavak 2. peti podstavak, članak 46. stavci 2. i 8., članak 49. stavak 1., članak 51. stavak 1., članak 53., članak 54., članak 66. stavak 1, članci 67. i 70. i članak 72. stavak 1. primjenjuju se od dana stupanja na snagu ove Uredbe.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. JUKNA


(1)  Mišljenje od 8. ožujka 2012. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2)  SL C 191, 29.6.2012., str. 116. i SL C 44, 15.2.2013., str. 159.

(3)  SL C 225, 27.7.2012., str. 174.

(4)  Stajalište Europskog parlamenta od 20. studenoga 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu)

(5)  Uredba Vijeća (EZ) br. 73/2009 od 19. siječnja 2009. o utvrđivanju zajedničkih pravila za programe izravne potpore za poljoprivrednike u okviru zajedničke poljoprivredne politike i utvrđivanju određenih programa potpore za poljoprivrednike, o izmjeni uredaba (EZ) br. 1290/2005, (EZ) br. 247/2006, (EZ) br. 378/2007 i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1782/2003 (SL L 30, 31.1.2009., str. 16.).

(6)  Uredba (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i praćenju zajedničke poljoprivredne politike (Vidi stranicu 549 ovog Službenog lista).

(7)  Uredba (EU) br. 228/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. ožujka 2013. o utvrđivanju posebnih mjera za poljoprivredu u najudaljenijim regijama Unije i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 247/2006 (SL L 78, 20.3.2013., str. 23.).

(8)  Uredba (EU) br. 229/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. ožujka 2013. o utvrđivanju posebnih mjera za poljoprivredu u korist manjih Egejskih otoka i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1405/2006 (SL L 78, 20.3.2013., str. 41.).

(9)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011, str. 13).

(10)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1782/2003 od 29. rujna 2003. o zajedničkim pravilima za programe izravne potpore u sklopu zajedničke poljoprivredne politike i o uvođenju određenih programa potpore poljoprivrednicima te o izmjeni Uredaba (EEZ) br. 2019/93, (EZ) br. 1452/2001, (EZ) br. 1453/2001, (EZ) br. 1454/2001, (EZ) br. 1868/94, (EZ) br. 1251/1999, (EZ) br. 1254/1999, (EZ) br. 1673/2000, (EEZ) br. 2358/71 i (EZ) br. 2529/2001 (SL L 270, 21.10.2003., str. 1.).

(11)  Uredba (EZ) br. 1698/2005. Europskog parlamenta i Vijeća od o potporama ruralnom razvoju Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (SL L 277, 21.10.2005., str. 1.).

(12)  Uredba (EU) br. 1305/2013. Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potporama ruralnom razvoju Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (Vidi stranicu 487 ovog Službenog lista).

(13)  Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL L 206, 22.7.1992., str. 7.).

(14)  Direktiva 2009/147/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 30. studenog 2009. o očuvanju divljih ptica (SL L 20, 26.1.2010., str. 7.).

(15)  Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL L 327, 22.12.2000., str. 1.).

(16)  Uredba Vijeća (EZ) br. 834/2007 od 28. lipnja 2007. o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda i stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 2092/91 (SL L 189, 20.7.2007., str. 1.).

(17)  Uredba Vijeća (EZ) br. 637/2008 od 23. lipnja 2008. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1782/2003 i uvođenju nacionalnih programa restrukturiranja za sektor pamuka (SL L 178, 5.7.2008., str. 1.).

(18)  Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(19)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001, str. 1).

(20)  SL C 35, 9.2.2012., str. 1.

(21)  Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1601/96, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (Vidi stranicu 671 ovog Službenog lista).

(22)  Uredba Komisije (EZ) br. 1122/2009 od 30. studenoga 2009. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 u pogledu višestruke sukladnosti, modulacije i integriranog administrativnog i kontrolnog sustava, u okviru programa izravne potpore za poljoprivrednike predviđenih u navedenoj Uredbi, kao i za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 u pogledu višestruke sukladnosti u okviru programa potpore predviđenog za sektor vina (SL L 316, 2.12.2009., str. 65).


PRILOG I.

Popis programa potpore

Sektor

Pravna osnova

Napomene

Program osnovnih plaćanja

Glava III. poglavlje 1. odjeljci od 1., 2., 3. i 5. ove Uredbe

Proizvodno nevezano plaćanje

Program jedinstvenih plaćanja po površini

Članak 36. ove Uredbe

Proizvodno nevezano plaćanje

Preraspodjela plaćanja

Glava III. poglavlje 2. ove Uredbe

Proizvodno nevezano plaćanje

Plaćanje za poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš

Glava III. poglavlje 3. ove Uredbe

Proizvodno nevezano plaćanje

Plaćanje za područja s prirodnim ograničenjima

Glava III. poglavlje 4. ove Uredbe

Proizvodno nevezano plaćanje

Plaćanje za mlade poljoprivrednike

Glava III. poglavlje 5. ove Uredbe

Proizvodno nevezano plaćanje

Dobrovoljna proizvodno vezana potpora

Glava IV. poglavlje 1. ove Uredbe

 

Posebno plaćanje za pamuk

Glava IV. poglavlje 2. ove Uredbe

Plaćanje po površini

Program za male poljoprivrednike

Glava V. ove Uredbe

Proizvodno nevezano plaćanje

Posei

Poglavlje IV. Uredbe (EU) br. 228/2013

Izravna plaćanja u okviru mjera utvrđenih programima

Egejski otoci

Poglavlje IV. Uredbe (EU) br. 229/2013

Izravna plaćanja u okviru mjera utvrđenih programima


PRILOG II.

Nacionalne gornje granice iz članka 6.

(U tisućama EUR)

Kalendarska godina

 

2015.

2016.

2017.

2018.

2019. i sljedeće godine

Belgija

 

536 076

528 124

520 170

512 718

505 266

Bugarska

 

721 251

792 449

793 226

794 759

796 292

Češka

 

874 484

873 671

872 830

872 819

872 809

Danska

 

916 580

907 108

897 625

889 004

880 384

Njemačka

 

5 144 264

5 110 446

5 076 522

5 047 458

5 018 395

Estonija

 

121 870

133 701

145 504

157 435

169 366

Irska

 

1 215 003

1 213 470

1 211 899

1 211 482

1 211 066

Grčka

 

2 039 122

2 015 116

1 991 083

1 969 129

1 947 177

Španjolska

 

4 842 658

4 851 682

4 866 665

4 880 049

4 893 433

Francuska

 

7 553 677

7 521 123

7 488 380

7 462 790

7 437 200

Hrvatska (*1)

 

130 550

149 200

186 500

223 800

261 100

Italija

 

3 902 039

3 850 805

3 799 540

3 751 937

3 704 337

Cipar

 

50 784

50 225

49 666

49 155

48 643

Latvija

 

195 649

222 363

249 020

275 887

302 754

Litva

 

417 890

442 510

467 070

492 049

517 028

Luksemburg

 

33 603

33 545

33 486

33 459

33 431

Mađarska

 

1 271 593

1 270 410

1 269 187

1 269 172

1 269 158

Malta

 

5 127

5 015

4 904

4 797

4 689

Nizozemska

 

780 815

768 340

755 862

744 116

732 370

Austrija

 

693 065

692 421

691 754

691 746

691 738

Poljska

 

2 987 267

3 004 501

3 021 602

3 041 560

3 061 518

Portugal

 

565 816

573 954

582 057

590 706

599 355

Rumunjska

 

1 629 889

1 813 795

1 842 446

1 872 821

1 903 195

Slovenija

 

137 987

136 997

136 003

135 141

134 278

Slovačka

 

380 680

383 938

387 177

390 781

394 385

Finska

 

523 333

523 422

523 493

524 062

524 631

Švedska

 

696 890

697 295

697 678

698 723

699 768

Ujedinjena Kraljevina

 

3 555 915

3 563 262

3 570 477

3 581 080

3 591 683


(*1)  Nacionalna gornja granica za Hrvatsku za kalendarsku godinu 2020. iznosi 298 400 000 EUR, za 2021. iznosi 335 700 000 EUR, a za 2022. iznosi 373 000 000 EUR.


PRILOG III.

Nacionalne gornje granice iz članka 7.

(U milijunima EUR)

Kalendarska godina

 

2015.

2016.

2017.

2018.

2019. i sljedeće godine

Belgija

 

536,1

528,1

520,2

512,7

505,3

Bugarska

 

723,6

795,1

795,8

797,4

798,9

Češka

 

874,5

873,7

872,8

872,8

872,8

Danska

 

916,6

907,1

897,6

889,0

880,4

Njemačka

 

5 144,3

5 110,4

5 076,5

5 047,5

5 018,4

Estonija

 

121,9

133,7

145,5

157,4

169,4

Irska

 

1 215,0

1 213,5

1 211,9

1 211,5

1 211,1

Grčka

 

2 227,0

2 203,0

2 178,9

2 157,0

2 135,0

Španjolska

 

4 903,6

4 912,6

4 927,6

4 941,0

4 954,4

Francuska

 

7 553,7

7 521,1

7 488,4

7 462,8

7 437,2

Hrvatska (*1)

 

130,6

149,2

186,5

223,8

261,1

Italija

 

3 902,0

3 850,8

3 799,5

3 751,9

3 704,3

Cipar

 

50,8

50,2

49,7

49,2

48,6

Latvija

 

195,6

222,4

249,0

275,9

302,8

Litva

 

417,9

442,5

467,1

492,0

517,0

Luksemburg

 

33,6

33,5

33,5

33,5

33,4

Mađarska

 

1 271,6

1 270,4

1 269,2

1 269,2

1 269,2

Malta

 

5,1

5,0

4,9

4,8

4,7

Nizozemska

 

780,8

768,3

755,9

744,1

732,4

Austrija

 

693,1

692,4

691,8

691,7

691,7

Poljska

 

2 987,3

3 004,5

3 021,6

3 041,6

3 061,5

Portugal

 

566,0

574,1

582,2

590,9

599,5

Rumunjska

 

1 629,9

1 813,8

1 842,4

1 872,8

1 903,2

Slovenija

 

138,0

137,0

136,0

135,1

134,3

Slovačka

 

380,7

383,9

387,2

390,8

394,4

Finska

 

523,3

523,4

523,5

524,1

524,6

Švedska

 

696,9

697,3

697,7

698,7

699,8

Ujedinjena Kraljevina

 

3 555,9

3 563,3

3 570,5

3 581,1

3 591,7


(*1)  Gornja neto granica za Hrvatsku za kalendarsku godinu 2020. iznosi 298 400 000 EUR, za 2021. iznosi 335 700 000 EUR, a za 2022. iznosi 373 000 000 EUR.


PRILOG IV.

Granice za prilagodbu pragova iz članka 10. stavka 2.

Država članica

Ograničenje za prag u eurima

(članak 10. stavak 1. točka (a))

Ograničenje za prag u hektarima

(članak 10. stavak 1. točka (b))

Belgija

400

2

Bugarska

200

0,5

Češka

200

5

Danska

300

5

Njemačka

300

4

Estonija

100

3

Irska

200

3

Grčka

400

0,4

Španjolska

300

2

Francuska

300

4

Hrvatska

100

1

Italija

400

0,5

Cipar

300

0,3

Latvija

100

1

Litva

100

1

Luksemburg

300

4

Mađarska

200

0,3

Malta

500

0,1

Nizozemska

500

2

Austrija

200

2

Poljska

200

0,5

Portugal

200

0,3

Rumunjska

200

0,3

Slovenija

300

0,3

Slovačka

200

2

Finska

200

3

Švedska

200

4

Ujedinjena Kraljevina

200

5


PRILOG V.

Financijske odredbe koje se odnose na Bugarsku i Rumunjsku iz članaka 10., 16. i 18.

A.

Iznosi za primjenu članka 10. stavka 1. točke (a) i za izračun nacionalnih gornjih granica za plaćanja iz članka 16. u 2015.:

Bugarska

:

790 909 000 EUR

Rumunjska

:

1 783 426 000 EUR

B.

Ukupni iznos dopunskih nacionalnih izravnih plaćanja za program osnovnih plaćanja iz članka 18. stavka 1. u 2015.:

Bugarska

:

69 657 000 EUR

Rumunjska

:

153 536 000 EUR

C.

Ukupni iznos dopunskih nacionalnih izravnih plaćanja za posebno plaćanje za pamuk iz članka 18. stavka 2. u 2015.:

Bugarska

:

258 952 EUR


PRILOG VI.

Financijske odredbe koje se odnose na Hrvatsku iz članaka 10. i 19.

A.

Iznos za primjenu članka 10. stavka 1. točke (a):

373 000 000 EUR

B.

Ukupni iznosi dopunskih nacionalnih izravnih plaćanja iz članka 19. stavka 3.:

(u tisućama eura)

2015.

2016.

2017.

2018.

2019.

2020.

2021.

242 450

223 800

186 500

149 200

111 900

74 600

37 300


PRILOG VII.

Najviši iznosi koji se dodaju iznosima određenima u Prilogu II. u skladu s člankom 20. stavkom 2.

(u tisućama eura)

2015.

2016.

2017.

2018.

2019.

2020.

2021.

2022.

3 360

3 840

4 800

5 760

6 720

7 680

8 640

9 600


PRILOG VIII.

Prosječna veličina poljoprivrednog gospodarstva iz članka 41. stavka 4.

Država članica

Prosječna veličina poljoprivrednog gospodarstva

(u hektarima)

Belgija

29

Bugarska

6

Češka

89

Danska

60

Njemačka

46

Estonija

39

Irska

32

Grčka

5

Španjolska

24

Francuska

52

Hrvatska

5,9

Italija

8

Cipar

4

Latvija

16

Litva

12

Luksemburg

57

Mađarska

7

Malta

1

Nizozemska

25

Austrija

19

Poljska

6

Portugal

13

Rumunjska

3

Slovenija

6

Slovačka

28

Finska

34

Švedska

43

Ujedinjena Kraljevina

54


PRILOG IX.

Popis jednakih praksi iz članka 43. stavka 3.

I.

Prakse jednake raznolikosti usjeva:

1)

Raznolikost usjeva

Uvjet: najmanje tri usjeva, glavni usjev pokriva najviše 75 % i primjenjuje se bilo koje od sljedećeg:

postoje najmanje četiri usjeva,

primjenjuju se niži maksimalni pragovi,

postoji prikladniji izbor usjeva, poput, primjerice, mahunastih usjeva, proteinskih usjeva, usjeva koji ne zahtijevaju navodnjavanje ili tretiranje pesticidima, prema potrebi,

regionalne sorte starih, tradicionalnih ili ugroženih vrsta usjeva uključene su na barem 5 % rotirane površine.

2)

Raznolikost usjeva

Uvjet: najmanje tri usjeva, glavni usjev poktiva najviše 75 % i primjenjuje se bilo koje ili oboje od sljedećeg:

prati se višegodišnji redoslijed usjeva i/ili zemljišta na ugaru korisnijiza okoliš ili

postoje najmanje četiri usjeva.

3)

Zimski pokrov tla (*1)

4)

Postrni usjevi (*1)

II.

Prakse jednake održavanju trajnog travnjaka:

1)

Upravljanje livadama ili pašnjacima

Uvjet: održavanje trajnog travnjaka i bilo koje od sljedećeg:

plan rezanja ili prikladna košnja (datumi, metode, ograničenja)

održavanje obilježja krajolika na trajnom travnjaku i nadzor grmlja

određene sorte trava i/ili plan sadnje za obnovu ovisno o vrsti travnjaka, bez uništavanja područja visoke prirodne vrijednosti

uklanjanje krmiva ili sijena

prikladno upravljanje strmim padinama

plan gnojidbe

ograničenja vezana uz pesticide

2)

Sustavi ekstenzivne ispaše

Uvjet: održavanje trajnog travnjaka i bilo koje od sljedećeg:

ekstenzivna ispaša (vrijeme obavljanja, maksimalna gustoća stoke)

ovčarstvo ili planinsko stočarstvo

korištenje lokalnih ili tradicionalnih pasmina za ispašu na trajnom travnjaku

III.

Prakse jednake ekološki značajnim površinama:

Uvjet: primjena bilo koje od sljedećih praksi barem na postotak obradivog zemljišta određen na temelju članka 46. stavka 1.:

1)

Ostavljanje tla na ugaru iz ekoloških razloga

2)

Stvaranje „tampon zona” za područja visoke prirodne vrijednosti, mrežu „Natura 2000” ili druga područja za zaštitu biološke raznolikosti, uključujući uz živicu i vodene tokove

3)

Upravljanje neobrađenim tampon zonama i graničnim područjima zemljišta (plan rezanja, lokalne ili posebne sorte trava i/ili plan sadnje, ponovna sadnja s regionalnim sortama, bez upotrebe pesticida, stajskog i/ili mineralnog gnojiva, bez navodnjavanja, bez prekrivanja zemljišta)

4)

Rubovi, pojasevi i dijelovi polja kojima se upravlja za divljač ili određenu faunu (biljna granica, zaštita gnijezda, područja s poljskim cvijećem, mješavina lokalnog sjemena, nepožnjeveni usjevi)

5)

Upravljanje (orezivanje, rezanje, datumi, metode, obnova) obilježjima krajolika (drveće, živica, drvenasta vegetacija uz obalu, kameni zidovi (terase), jarci, bare)

6)

Održavanje obradivih tresetnih područja ili vlažnog tla pod travom (bez korištenja gnojiva i proizvoda za zaštitu bilja)

7)

Proizvodnja na obradivom zemljištu na kojem nije korišteno gnojivo (mineralno i stajsko gnojivo) i/ili proizvoda za zaštitu bilja, koje nije navodnjavano, na kojem nije zasijan isti usjev dvije godine za redom i na stalnom mjestu (*1)

8)

Prenamjena obradivog zemljišta u trajni travnjak koji se intenzivno koristi


(*1)  Prakse podložne izračunu iz članka 43. stavka 12. točke (c).


PRILOG X.

Faktori prenamjene i ponderiranja iz članka 46. stavka 3.

Obilježja

Faktor prenamjene

Faktor ponderiranja

Ekološki značajna površina

Zemljište na ugaru

 

 

 

Terase

 

 

 

Obilježja krajolika

 

 

 

Tampon zone

 

 

 

Hektari poljoprivredno-šumske površine

 

 

 

Pojasevi prihvatljivih hektara uz rubove šume

 

 

 

Površine s kulturom kratkih ophodnji

 

 

 

Pošumljene površine iz članka 32. stavka 2. točke (b) podtočke ii.

 

 

 

Površine s postrnim usjevima ili travnjakom

 

 

 

Površine s usjevima s fiksacijom dušika

 

 

 


PRILOG XI.

Korelacijska tablica

navedena u članku 72. stavku 2.

Uredba (EZ) br. 73/2009

Ova Uredba

Uredba (EU) br. 1306/2013

Članak 1

Članak 1

Članak 2

Članak 4

Članak 3

Članak 5

Članak 4(1)

Članak 91

Članak 4(2)

Članak 95

Članak 5

Članak 93

Članak 6(1)

Članak 94

Članak 6(2)

Članak 7

Članak 8

Članak 7

Članak 9

Članak 10

Članak 10a

Članak 10b

Članak 10c

Članak 10d

Članak 11

Članak 8

Članak 26(1) i (2)

Članak 11(3)

Članak 8(2)

Članak 11a

Članak 8(3)

Članak 12(1) i (2)

Članak 12

Članak 12(3)

Članak 14

Članak 12(4)

Članak 13

Članak 13(2)

Članak 14

Članak 67

Članak 15

Članak 68(1) i (2)

Članak 16

Članak 69

Članak 17

Članak 70

Članak 18

Članak 71

Članak 19

Članak 72

Članak 20

Članak 74(1), (2) i (3)

Članak 21

Članak 74(4)

Članak 22

Članak 96

Članak 23

Članak 97

Članak 24

Članak 99

Članak 25

Članak 100

Članak 26

Članak 61

Članak 27(1)

Članak 102(3)

Članak 27(2)

Članak 47

Članak 27(3)

Članak 68(3)

Članak 28(1)

Članak 10

Članak 28(2)

Članak 9(3)

Članak 28(3)

Članak 31(1)(a) (i) i (ii)

Članak 29

Članak 75

Članak 30

Članak 60

Članak 31

Članak 2(2)

Članak 32

Članak 15

Članak 33

Članak 34 (2)

Članak 32(2) i (4)

Članak 35

Članak 33

Članak 36

Članak 37

Članak 12

Članak 38

Članak 39(1)

Članak 32(6)

Članak 39(2)

Članak 35(3)

Članak 40(1)

Članak 6(1)

Članak 41(1)

Članak 30(1)

Članak 41(2)

Članak 30(3) i (6)

Članak 41(3)

Članak 30(3) i (7)(a)

Članak 41(4)

Članak 41(5)

Članak 30(10)

Članak 41(6)

Članak 42

Članak 31(1)(b)

Članak 43(1)

Članak 34(1), (2) i (3)

Članak 43(2)

 

Članak 43(3)

Članak 34(4)

Članak 44

Članak 45

Članak 46

Članak 47

Članak 48

Članak 49

Članak 50

Članak 51

Članak 52

Članak 53

Članak 54

Članak 55

Članak 56

Članak 57

Članak 57a

Članak 20 i Prilog VII

Članak 58

Članak 59

Članak 60

Članak 61

Članak 62

Članak 63

Članak 64

Članak 65

Članak 66

Članak 67

Članak 68

Članak 69

Članak 70

Članak 71

Članak 72

Članak 73

Članak 74

Članak 75

Članak 76

Članak 77

Članak 78

Članak 79

Članak 80

Članak 81

Članak 82

Članak 83

Članak 84

Članak 85

Članak 86

Članak 87

Članak 88

Članak 56

Članak 89

Članak 57

Članak 90

Članak 58

Članak 91

Članak 59

Članak 92

Članak 60

Članak 93

Članak 94

Članak 95

Članak 96

Članak 97

Članak 98

Članak 99

Članak 100

Članak 101

Članak 102

Članak 103

Članak 104

Članak 105

Članak 106

Članak 107

Članak 108

Članak 109

Članak 110

Članak 111

Članak 112

Članak 113

Članak 114

Članak 115

Članak 116

Članak 117

Članak 118

Članak 119

Članak 120

Članak 121

Članci 16 i 17

Članak 121a

Članak 98, drugi podstavak

Članak 122

Članak 123

Članak 124 od (1) do (5), (7) i (8)

Članak 124(6)

Članak 98, prvi podstavak

Članak 125

Članak 126

Članak 127

Članak 128

Članak 129

Članak 130

Članak 131

Članak 132

Članci 18 i 19

Članak 133

Članak 133a

Članak 37

Članak 134 (brisano)

Članak 135 (brisano)

Članak 136

Članak 137

Članak 138

Članak 3

Članak 139

Članak 13

Članak 140

Članak 67

Članak 141

Članak 71

Članak 142 od (a) do (q) i (s)

Članak 70

Članak 142 (r)

Članak 69

Članak 143

Članak 144

Članak 145

Članak 146

Članak 72

Članak 146a

Članak 147

Članak 73

Članak 148

Članak 149

Članak 74

Prilog I

Prilog I

Prilog II

Prilog II

Prilog III

Prilog II

Prilog IV

Prilog III

Prilog V

Prilog VI

Prilog VII

Prilog IV

Prilog VIII

Prilog II

Prilog IX

Prilog X

Prilog XI

Prilog XII

Prilog XIII

Prilog XIV

Prilog XV

Prilog XVI

Prilog XVII

Prilog XVIIa


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/671


UREDBA (EU) br. 1308/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 17. prosinca 2013.

o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 42. prvi podstavak i članak 43. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon dostavljanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Revizorskog suda, (1)

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odtbora (2),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija, (3)

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (4),

budući da:

(1)

U Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljenom „ZPP ususret 2020.: ususret budućim izazovima na području hrane, prirodnih resursa i teritorija” navode se potencijalni izazovi, ciljevi i smjerovi Zajedničke poljoprivredne politike („ZPP”) nakon 2013. Sukladno raspravi o toj Komunikaciji, potrebna je reforma ZPP-a s učinkom od 1. siječnja 2014. Ta reforma trebala bi obuhvatiti sve glavne instrumente ZPP-a, uključujući i Uredbu Vijeća (EZ) br. 1234/2007 (5). S obzirom na opseg reforme, primjereno je ukinuti tu Uredbu i zamijeniti je novom uredbom o zajedničkoj organizaciji tržišta poljoprivrednih proizvoda. Reformom bi također trebalo, što je više moguće, uskladiti, racionalizirati i pojednostaviti odredbe, posebno one koje se odnose na više poljoprivrednih sektora, tako da se osigura da Komisija može putem delegiranih akata donijeti elemente mjera koji nisu ključni.

(2)

Ova bi Uredba trebala sadržavati sve temeljne elemente zajedničke organizacije tržištâ poljoprivrednih proizvoda.

(3)

Ova bi se Uredba trebala primjenjivati na sve poljoprivredne proizvode navedene u Prilogu I. Ugovora o Europskoj uniji („UEU”) i Ugovora o funkcioniranju Europske unije („UFEU”) (zajedno, „Ugovori”) kako bi se osiguralo postojanje zajedničke organizacije tržišta za sve takve proizvode, kako je utvrđeno u članku 40. stavku 1. UFEU-a.

(4)

Trebalo bi pojasniti da bi se Uredba (EU) br. 1306/2013 europskog parlamenta i Vijeća (6) i odredbe donesene u skladu s njom u načelu trebale primjenjivati na mjere određene ovom Uredbom. Posebno, Uredba (EU) br. 1306/2013 utvrđuje odredbe koje jamče usklađenost s obvezama utvrđenima odredbama povezanima sa ZPP-om, uključujući provjere i primjenu upravnih mjera i upravnih sankcija u slučaju nesukladnosti te pravila koja se odnose na polaganje i vraćanje osiguranja te povrat neopravdano isplaćenih iznosa.

(5)

U skladu s člankom 43. stavkom 3. UFEU-a, Vijeće donosi mjere za utvrđivanje cijena, nameta, potpora i količinskih ograničenja. Kada se primjenjuje članak 43. stavak 3. UFEU-a, ova bi Uredba, radi jasnoće, trebala izričito upućivati na činjenicu da će Vijeće na toj pravnoj osnovi donositi mjere.

(6)

S ciljem nadopune ili izmjene određenih elemenata ove Uredbe koji nisu ključni, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi delegirati Komisiji. Od posebnog je značaja da Komisija u okviru svog pripremnog rada održava odgovarajuće konzultacije, uključujući i one na stručnoj razini. Tijekom pripreme i izrade nacrta delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati istovremeno, pravovremeno i primjereno prosljeđivanje relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.

(7)

U ovoj Uredbi trebalo bi utvrditi neke definicije koje se odnose na određene sektore. Kako bi se uzele u obzir posebna obilježja sektora riže, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na izmjenu definicija koje se odnose na sektor riže u mjeri u kojoj je to potrebno kako bi definicije bile ažurirane s obzirom na kretanja na tržištu.

(8)

Ova Uredba odnosi se na opis proizvoda i sadrži upućivanja na tarifne brojeve i podbrojeve kombinirane nomenklature. Zbog izmjena nomenklature Zajedničke carinske tarife možda će biti potrebna buduća tehnička usklađenja ove Uredbe. Kako bi se uzele u obzir takve izmjene, ovlast za donošenje određenih akata trebalo bi delegirati Komisiji, s obzirom na izvršavanje potrebnih tehničkih prilagodbi. Radi jasnoće i jednostavnosti, Uredbu Vijeća (EEZ) br. 234/79 (7),u kojoj su trenutno predviđene takve ovlasti, trebalo bi staviti izvan snage, a ovlasti uklopiti u ovu Uredbu.

(9)

Potrebno je utvrditi tržišne godine za žitarice, rižu, šećer, osušenu krmu, sjeme, vino, maslinovo ulje i stolne masline, lan i konoplju, voće i povrće, prerađeno voće i povrće, banane, mlijeko i mliječne proizvode te dudov svilac i prilagoditi ih što je više moguće biološkom proizvodnom ciklusu svakog od tih proizvoda.

(10)

Kako bi se stabilizirala tržišta i osigurao primjeren životni standard poljoprivredne zajednice, razvijen je diferencirani sustav tržišnih potpora za različite sektore i uvedeni su programi izravnih potpora, uzimajući u obzir različite potrebe u svakom od tih sektora s jedne strane te međusobnu ovisnost različitih sektora s druge strane. Te su mjere u obliku javne intervencije ili plaćanja potpore za privatno skladištenje. I dalje postoji potreba za zadržavanjem mjera tržišne potpore, uz njihovu istovremenu racionalizaciju i pojednostavljivanje.

(11)

Trebalo bi utvrditi ljestvice Unije za klasiranje, označivanje i prezentiranje trupova u sektorima govedine i teletine, svinjetine, ovčetine i kozletine u svrhu bilježenja cijena i primjene interventnih aranžmana u tim sektorima. Štoviše, takve ljestvice Unije slijede cilj poboljšanja transparentnosti tržišta.

(12)

Radi jasnoće i transparentnosti, odredbe o javnoj intervenciji trebale bi biti podložne zajedničkoj strukturi, ali bi pritom trebalo zadržati politiku koja se provodi u svakom sektoru. U tu svrhu potrebno je razlikovati referentne pragove i interventne cijene i definirati potonje. Pri tome je posebno važno pojasniti da samo interventne cijene za javne intervencije odgovaraju primijenjenim administrativnim cijenama navedenim u prvoj rečenici stavka 8. Priloga 3. Sporazuma WTO-a o poljoprivredi (tj. tržišna cijena podrška). U tom kontekstu treba shvatiti da tržišna intervencija može biti u obliku javne intervencije i u drugim oblicima intervencije u kojima se ne upotrebljavaju prethodno utvrđene naznake cijena.

(13)

Kao što je primjereno za svaki dotični sektor, s obzirom na praksu i iskustvo iz prethodnih zajedničkih organizacija tržišta (ZOT-ova), sustav javnih intervencija trebao bi biti na raspolaganju u određenim razdobljima godine i u tim bi razdobljima trebao biti stalno raspoloživ ili raspoloživ ovisno o tržišnim cijenama.

(14)

Cijena javne intervencije trebala bi se sastojati od fiksne cijeni za određene količine za neke proizvode, a u drugim slučajevima trebala bi ovisiti o natječaju, odražavajući praksu i iskustva iz prethodnih ZOT-ova.

(15)

Ovom Uredbom trebala bi biti predviđena mogućnost prodaje proizvoda otkupljenih u okviru javne intervencije. Te bi mjere trebalo usvojiti tako da se izbjegnu tržišni poremećaji te osigura jednak pristup proizvodima i jednako postupanje prema kupcima.

(16)

Postojeći program distribucije hrane najugroženijim osobama u Uniji, donesen u okviru ZPP-a, trebao bi biti predmet zasebne uredbe koja se donosi kako bi odražavala ciljeve socijalne kohezije tog programa. Unatoč tomu, ovom Uredbom trebalo bi predvidjeti mogućnost prodaje proizvoda koji se drže u okviru javne intervencije tako da ih se stavi na raspolaganje za korištenje u okviru tog programa.

(17)

Kako bi se postigao cilj uravnoteženja tržišta i stabilizacije tržišnih cijena, možda će biti potrebna dodjela potpore za privatno skladištenje određenih poljoprivrednih proizvoda. Kako bi se zajamčila transparentnost tržišta, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na utvrđivanje uvjeta pod kojima Komisija može donijeti odluku o dodjeli potpore za privatno skladištenje uzimajući u obzir stanje na tržištu.

(18)

Kako bi se osiguralo da su proizvodi koji su otkupljeni u okviru javne intervencije ili koji podliježu potpori za privatno skladištenje prikladni za dugoročno skladištenje te da su dobre, prikladne i tržišne kvalitete i kako bi se uzela u obzir posebna obilježja različitih sektora za potrebe osiguranja isplativog funkcioniranja javne intervencije i privatnog skladištenja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za utvrđivanje zahtjeva i uvjeta koje moraju ispunjavati ti proizvodi vezani uz njihovu kvalitetu i prihvatljivost, uz uvjete propisane ovom Uredbom.

(19)

Kako bi se uzela u obzir posebna obilježja sektora žitarica i neoljuštene riže, Komisiji bi trebalo dati ovlast za donošenje određenih akata kojima se utvrđuju kriteriji kvalitete u pogledu otkupa i prodaje tih proizvoda.

(20)

Kako bi se osigurao odgovarajući kapacitet skladištenja te učinkovitost sustava javne intervencije po pitanju isplativosti, distribucije i pristupa za gospodarske subjekte te kako bi se održala kvaliteta proizvoda otkupljenih u okviru javne intervencije radi njihove raspoloživosti završetkom razdoblja skladištenja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na zahtjeve koje moraju ispunjavati skladišta za sve proizvode koji podliježu javnoj intervenciji, pravila o skladištenju proizvoda unutar i izvan država članica odgovornih za te proizvode te postupanje s tim proizvodima po pitanju carinskih pristojbi i drugih iznosa koji se odobravaju ili obračunavaju u okviru ZPP-a.

(21)

Kako bi se osigurao željeni učinak privatnog skladištenja na tržište, ovlast za donošenje određenih akata trebalo bi delegirati Komisiji s obzirom na primjenjiva pravila i uvjete kada je skladištena količina manja od ugovorene količine; uvjete za odobravanje predujma; i uvjete koji se primjenjuju za ponovno stavljanje na tržište i prodaju proizvoda obuhvaćenih ugovorima o privatnom skladištenju.

(22)

Kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje javne intervencije i sustavâ privatnog skladištenja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na omogućivanje korištenja natječajnih postupaka, te utvrđivanje dodatnih uvjeta koje gospodarski subjekti trebaju ispuniti; i zahtjev polaganja osiguranja.

(23)

Kako bi se uzeli u obzir tehnički napreci i potrebe sektora govedine i teletine, svinjetine, ovčetine kozletine te potreba za standardizacijom prezentiranja različitih proizvoda u svrhu poboljšanja tržišne transparentnosti, bilježenja cijena i primjene mjera tržišne intervencije, ovlast za donošenje određenih akata trebalo bi delegirati Komisiji s obzirom na prilagodbu i ažuriranje ljestvica Unije za klasiranje trupova u tim sektorima te s obzirom na utvrđivanje određenih povezanih dodatnih odredaba i odstupanja.

(24)

Trebalo bi poticati konzumacija voća i povrća, kao i mlijeka i mliječnih proizvoda kod školske djece s ciljem trajnog povećanja udjela tih proizvoda u prehrani djece u fazi kada se formiraju njihove prehrambene navike, čime se doprinosi postizanju ciljeva ZPP-a, posebno stabilizaciji tržišta i osiguranju dostupnosti sadašnjih i budućih isporuka. Stoga bi trebalo promicati potporu Unije za financiranje i sufinanciranje opskrbe djece takvim proizvodima u obrazovnim ustanovama.

(25)

Kako bi se osiguralo dobro proračunsko upravljanje programima Unije za voće i povrće u školama te za mlijeko u školama, trebalo bi uspostaviti odgovarajuće odredbe za svaki od programa. Potpora Unije ne bi se trebala koristiti kao zamjena za sredstva za bilo koji postojeći nacionalni program voća i povrća u školama te program mlijeka u školama. S obzirom na proračunska ograničenja, države članice bi unatoč tomu morale biti u mogućnosti zamijeniti svoje financijske doprinose programima doprinosima iz privatnog sektora. Kako bi njihovi programi voća i povrća u školama bili učinkoviti, možda su potrebne popratne mjere za koje bi države članice morale biti u stanju dodijeliti nacionalnu potporu. Države članice koje sudjeluju u programima trebale bi promovirati subvencijsku ulogu potpore Unije.

(26)

Kako bi se promicale zdrave prehrambene navike djece te osiguralo da je potpora usmjerena na djecu koja redovito pohađaju obrazovne ustanove kojima države članice upravljaju ili ih priznaju, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na program voća i povrća u školama u vezi s dodatnim kriterijima koji se odnose na usmjeravanje potpore, odobravanje i odabir podnositelja zahtjeva za dodjelu potpore i na sastavljanje nacionalnih ili regionalnih strategija i popratnih mjera.

(27)

Kako bi se osiguralo djelotvorno i usmjereno korištenje sredstava Unije, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na program voća u školama i povrća u vezi s metodom preraspodjele potpore između država članica na temelju primljenih zahtjeva za dodjelu potpore, troškovima prihvatljivima za dodjelu potpore Unije, uključujući mogućnost utvrđivanja ukupne gornje granice za te troškove i obvezom država članica da prate i ocjenjuju učinkovitost svojih programa voća i povrća u školama.

(28)

U svrhu promicanja svijesti o programu voća i povrća u školama, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata u pogledu zahtjeva da države članice koje sudjeluju u programu voća i povrća u školama predstave javnosti subvencijsku ulogu potpore Unije.

(29)

Kako bi se u obzir uzeli razvoj obrazaca konzumacije mliječnih proizvoda inovacije i kretanja na tržištu mliječnih proizvoda, dostupnost proizvoda na različitim tržištima Unije te nutritivni aspekti, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na program mlijeka u školama u vezi s proizvodima koji su prihvatljivi za uključenje u program, nacionalnim ili regionalnim strategijama država članica, uključujući popratne mjere prema potrebi te praćenjem i ocjenjivanjem programa.

(30)

Kako bi se osiguralo da odgovarajući korisnici i podnositelji zahtjeva ispunjavaju uvjete za potporu Unije te da se ona djelotvorno i učinkovito koristi, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata u pogledu pravila o korisnicima i podnositeljima zahtjeva koji ispunjavaju uvjete za pomoć, obvezu odobravanja podnositelja zahtjeva od strane država članica te korištenje mliječnih proizvoda u pripremi obroka u obrazovnim ustanovama.

(31)

Kako bi se osiguralo da podnositelji zahtjeva za potporu poštuju svoje obveze, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata u pogledu polaganja osiguranja kad je isplaćen predujam potpore.

(32)

Kako bi se promicala svijest o programu mlijeka u školama, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na uvjete u skladu s kojima države članice trebaju javnosti predstaviti svoje sudjelovanje u tom programu te činjenicu da ga subvencionira Unija.

(33)

Kako bi se osiguralo da se potpora odražava u cijeni proizvoda, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na uspostavu praćenja cijena u okviru programa mlijeka u školama.

(34)

Potrebno je financiranje od strane Unije kako bi se priznate […] organizacije proizvođača, udruženja organizacija proizvođača ili sektorske organizacije potakle na izradu programa rada u svrhu poboljšanja proizvodnje i stavljanja na tržište maslinovog ulja i stolnih maslina. U tom kontekstu ovom bi se Uredbom trebala predvidjeti potpora Unije koja se dodjeljuje u skladu s prioritetnim aktivnostima koje se poduzimaju na temelju tih programa rada. Međutim, sufinanciranje bi trebalo smanjiti kako bi se poboljšala učinkovitost takvih programa.

(35)

Kako bi se osiguralo djelotvorno i učinkovito korištenje potpore Unije odobrene organizacijama proizvođača, udruženjima organizacija proizvođača ili sektorskim organizacijama u sektoru maslinovog ulja i stolnih maslina u svrhu poboljšanja kvalitete proizvodnje maslinovog ulja i stolnih maslina, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na posebne mjere koje se mogu financirati potporom Unije te aktivnosti i troškove koji se ne mogu tako financirati; najmanju dodjelu sredstava Unije za određena područja; obvezu polaganja osiguranja; te kriterije koje države članice moraju uzeti u obzir pri odabiru i odobravanju programa rada.

(36)

U ovoj bi se Uredbi trebalo razlikovati voće i povrće, s jedne strane, koje se sastoji od voća i povrća za izravnu potrošnju te voće i povrće namijenjeno preradi, te prerađeno voće i povrće, s druge strane. Pravila o operativnim fondovima, operativnim programima i financijskoj pomoći Unije trebala bi se primjenjivati samo na prvu kategoriju, te bi obje vrste voća i povrća unutar te kategorije trebalotretirati na sličan način.

(37)

Proizvodnja voća i povrća nepredvidiva je i proizvodi su pokvarljivi. Čak i ograničeni viškovi mogu izazvati značajne poremećaje na tržištu. Stoga bi trebalo uspostaviti mjere za krizno upravljanje, a te mjere i dalje bi trebale biti uključene u operativne programe.

(38)

Proizvodnja i stavljanje na tržište voća i povrća trebali bi u potpunosti uzimati u obzir brigu za okoliš, uključujući uzgojne prakse, upravljanje otpadnim materijalima i odlaganje proizvoda povučenih s tržišta, posebno što se tiče zaštite kvalitete vode, održavanja biološke raznolikosti i očuvanja prirode.

(39)

Potporu za osnivanje udruženja proizvođača trebalo bi osigurati za sve sektore u svim državama članicama u okviru politike ruralnoga razvoja. Stoga bi trebalo ukinuti posebnu potporu u sektoru voća i povrća.

(40)

Kako bi organizacije proizvođača i njihova udruženja u sektoru voća i povrća imali veću odgovornost za svoje financijske odluke i kako bi se javni resursi koji su im dodijeljeni usmjerili za pripremu na buduće zahtjeve, potrebno je odrediti uvjete za korištenje tih resursa. Prikladno je rješenje zajedničko financiranje operativnih fondova koje su osnovale organizacije proizvođača i njihova udruženja. U određenim slučajevima trebalo bi dozvoliti dodatno financiranje. Operativni fondovi trebali bi se koristiti isključivo za financiranje operativnih programa u sektoru voća i povrća. Kako bi se nadzirali rashodi Unije, trebala bi postojati gornja granica za pomoć koja je dodijeljena organizacijama proizvođača i njihovim udruženjima koja osnivaju operativne fondove.

(41)

U regijama gdje je organizacija proizvodnje u sektoru voća i povrća slaba, trebalo bi dozvoliti dodatne nacionalne financijske doprinose. U slučaju država članica koje su u posebno nepovoljnom položaju s obzirom na strukture, Unija bi trebala nadoknaditi te doprinose.

(42)

Kako bi se osigurala učinkovita, ciljana i održiva potpora organizacijama proizvođača i njihovim udruženjima u sektoru voća i povrća, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na operativne fondove i operativne programe, nacionalni okvir i nacionalnu strategiju za operativne programe u vezi s obvezom praćenja i evaluacije učinkovitosti nacionalnog okvira i nacionalnih strategija; financijsku pomoć Unije; mjere sprečavanja kriza i upravljanja njima; te nacionalnu financijsku pomoć.

(43)

Važno je osigurati mjere potpore u sektoru vina koje jačaju konkurentske strukture. Iako te mjere treba definirati i financirati Unija, državama članicama trebalo bi prepustiti da odaberu odgovarajući skup mjera za zadovoljavanje potreba svojih regionalnih tijela, uzimajući u obzir njihove posebnosti, ovisno o slučaju, kao i njihovo uključivanje u nacionalne programe potpore. Države članice trebale bi biti odgovorne za provedbu takvih programa.

(44)

Jedna od ključnih mjera prihvatljivih za nacionalne programe potpore trebala bi biti promidžba i stavljanje vina Unije na tržište. Potpora za inovacije može povećati utrživost i konkurentnost proizvoda od vinove loze iz Unije. Djelatnosti restrukturiranja i konverzije trebale bi i dalje biti obuhvaćene zbog njihovih pozitivnih učinaka na sektor vina. Potpora bi također trebala biti na raspolaganju za ulaganja u sektor vina kojima je cilj poboljšanje gospodarskog učinka poduzeća. Potpora za destilaciju nusproizvoda trebala bi biti mjera koja je dostupna državama članicama koje žele koristiti taj instrument za osiguranje kvalitete vina uz zaštitu okoliša.

(45)

Preventivni instrumenti, kao što su osiguranje berbe, uzajamni fondovi i zelena berba, trebali bi ispunjavati uvjete za dodjelu potpore u okviru programa potpore za vina kako bi se potaknuo odgovoran pristup u kriznim situacijama.

(46)

Odredbe o podršci vinogradarima putem dodjele prava na plaćanja prema odluci država članica konačne su od financijske godine 2015. u skladu s člankom 103.n Uredbe (EZ) br. 1234/2007 i podliježu uvjetima navedenima tom odredbom.

(47)

Kako bi se osiguralo da programi potpore za vina država članica ispunjavaju svoje ciljeve i da se fondovi Unije djelotvorno i učinkovito, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na: pravila o odgovornosti za rashode između datuma kada je Komisija primila programe potpore te izmjene programa potpore i datuma njihove primjenjivosti; pravila o sadržaju programa potpore i rashodima, administrativnim troškovima i troškovima osoblja te aktivnostima koje mogu biti uključene u programe potpore država članica te uvjetima i mogućnostima izvršavanja plaćanja putem posrednika u slučaju potpore za osiguranje berbe; pravila o obvezi polaganja osiguranja u slučaju da je izvršeno plaćanje predujma; pravila o korištenju određenih izraza; pravila o utvrđivanju gornje granice za rashode u vezi s ponovnom sadnjom vinograda iz zdravstvenih ili fitosanitarnih razloga; pravila o izbjegavanju dvostrukog financiranja projekata; pravila na temelju kojih proizvođači povlače nusproizvode vinarstva i o izuzećima od te obveze kako bi se izbjeglo dodatno administrativno opterećenje i pravila za dobrovoljno certificiranje destilerija; te pravila koja omogućuju državama članicama da odrede uvjete za pravilno funkcioniranje mjera potpore.

(48)

Pčelarstvo se odlikuje raznolikošću proizvodnih uvjeta i prinosa te disperzijom i raznolikošću gospodarskih subjekata, kako u fazi proizvodnje tako i u fazi stavljanja na tržište. Osim toga, s obzirom na povećanu učestalost koju određeni tipovi upada u košnice imaju na zdravlje pčela, a osobito širenje varooze u nekoliko država članica zadnjih godina i probleme koje ta bolest uzrokuje za proizvodnju meda, Unija treba i dalje poduzimati mjere budući da se varooza ne može potpuno iskorijeniti te budući da se u borbi protiv nje trebaju koristiti odobreni proizvodi. S obzirom na takve okolnosti i kako bi se poboljšala proizvodnja i stavljanje pčelarskih proizvoda na tržište Unije, potrebno je sastaviti nacionalne programe za taj sektor svake tri godine s ciljem poboljšanja općih uvjeta za proizvodnju i stavljanje pčelarskih proizvoda na tržište. Te bi nacionalne programe trebala dijelom financirati Unija.

(49)

Trebalo bi odrediti mjere koje mogu biti obuhvaćene pčelarskim programima. Kako bi se osiguralo da program potpore Unije bude prilagođen najnovijim događajima i da su obuhvaćene mjere učinkovite po pitanju postizanja poboljšanja općih uvjeta za proizvodnju i stavljanje pčelarskih proizvoda na tržište, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na ažuriranje tog popisa prilagodbom postojećih mjera ili uvođenjem novih mjera.

(50)

Kako bi se osiguralo učinkovito i uspješno korištenje sredstava Unije namijenjenih pčelarstvu, ovlast za donošenje određenih akata trebalo bi delegirati Komisiji s obzirom na izbjegavanje dvostrukog financiranja pčelarskih programa država članica i programa ruralnog razvoj na temelju dodjele financijskog doprinosa Unije svakoj sudjelujućoj državi članici.

(51)

U skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 73/2009 (8), plaćanje za područja zasađena hmeljem odvojeno je od 1. siječnja 2010. Kako bi se omogućilo organizacijama proizvođača hmelja da nastave svoje aktivnosti kao i prije, trebala bi se donijeti posebna odredba za jednake iznose koji će se koristiti u državi članici za iste aktivnosti. Kako bi se osiguralo da se potporom financira postizanje ciljeva organizacija proizvođača kako je određeno u ovoj Uredbi, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na zahtjeve za potporu, pravila o prihvatljivim područjima zasađenima hmeljem te izračun potpora.

(52)

Potporu Unije za uzgoj dudovog svilca treba izdvojiti i integrirati u sustav izravnih plaćanja prema pristupu za potpore u drugim sektorima.

(53)

Potpora za obrano mlijeko i obrano mlijeko u prahu proizvedeno u Uniji, koji se koriste za prehranu životinja i za preradu u kazein i kazeinate, nije se pokazala učinkovitom u potpori tržištu te bi ju stoga trebalo ukinuti, zajedno s pravilima koja se odnose na korištenje kazeina i kazeinata u proizvodnji sira.

(54)

Odluka o završetku zabrane sadnje vinove loze u prijelaznom razdoblju na razini Unije podupire se činjenicom da su ostvareni glavni ciljevi reforme tržišta vina Unije, pogotovo završetak dugotrajnog strukturalnog viška proizvodnje vina te postupno poboljšanje konkurentnosti i usmjerenja tržišta u sektoru vina u Uniji. Takav pozitivan razvoj rezultat je znatnog smanjenja područja zasađenih vinovom lozom diljem Unije, odlaska manje konkurentnih proizvođača te postupnog ukidanja određenih mjera potpore tržišta čime je uklonjeno poticanje ulaganja bez gospodarske održivosti. Smanjenje kapaciteta nabave te potpora strukturnim mjerama i promicanju izvoza vina koje su omogućile boljeprilagođavanje smanjenoj potražnji na razini Unije, što je rezultiralo postupnim smanjenjem potrošnje u državama članicama s tradicionalnom proizvodnjom vina.

(55)

Međutim, naznake postupnog rasta potražnje na razini globalnog tržišta poticaj su za povećanje kapaciteta nabave, a stoga i poticaj za sadnju novih vinovih loza tijekom sljedećeg desetljeća. Iako bi se trebalo poticati povećanje konkurentnosti sektora vina Unije kako bi se očuvao tržišni udio na globalnom tržištu, izrazito brzo povećanje sadnje novih vinovih loza u skladu s predviđenim razvojem međunarodne potražnje ponovno bi srednjoročno mogao prouzročiti stanje pretjerano velikog kapaciteta nabave s mogućim društvenim i okolišnim učincima u određenim područjima proizvodnje vina. Kako bi se osigurao sustavan uzgoj vinove loze u razdoblju od 2016. do 2030., na razini Unije trebalo bi uspostaviti novi sustav za upravljanje sadnjom vinove loze u obliku programa odobravanja.

(56)

U okviru tog sustava odobrenja za sadnju vinove loze moguće je dodijeliti bez naplate troškova proizvođačima, a ona bi trebala isteći nakon tri godine ako nisu iskorištena. Time bi se postiglo brzo i izravno korištenje odobrenja od strane proizvođača vina kojima su takva odobrenja dodijeljena i time izbjeglo špekuliranje.

(57)

Uzgoj novih vinovih loza trebao bi biti zaštićen sigurnosnim mehanizmom na razini Unije koji se temelji na obvezi država članica da na godišnjoj osnovi stave na raspolaganje dodjelu odobrenja za sadnju novih vinovih loza u količini od 1 % područja zasađenih vinovom lozom, a u isto vrijeme predvide određen stupanj fleksibilnosti kako bi se u obzir uzele specifične okolnosti u svakoj državi članici. Države članice trebale bi biti u mogućnosti da odluče hoće li staviti na raspolaganje manja područja na nacionalnoj ili regionalnoj razini, uključujući područja koja ispunjavaju uvjete zbog specifičnih zaštićenih oznaka podrijetla i zaštićenih zemljopisnih obilježja, na temelju objektivnih i nediskriminirajućih razloga, a istovremeno se pobrinuti da su uspostavljena ograničenja veća od 0 % te da nisu pretjerano ograničavajuća s obzirom na ciljeve koje se želi postići.

(58)

Kako bi se jamčilo da su odobrenja dodijeljena bez diskriminacije, trebali bi biti propisani određeni kriteriji, a posebno ako je ukupan broj hektara koji su učinjeni dostupnima odobrenjima koja se mogu dobiti od država članica premašen ukupnim brojem zatraženih hektarau zahtjevima podnesenima od strane proizvođačâ.

(59)

Odobrenja proizvođačima koji krče postojeće područje zasađeno vinovom lozom trebalo bi biti moguće automatski dodijeliti nakon primanja zahtjeva te neovisno o zaštitnom mehanizmu za nove sadnje, jer ne doprinosi cjelokupnom povećanju područja zasađenih vinovom lozom. U određenim područjima koje ispunjavaju uvjete za proizvodnju vina sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla, države članice trebaju imati mogućnost ograničiti dodjelu takvih odobrenja za presađivanja na temelju preporuka priznatih i reprezentativnih stručnih organizacija.

(60)

Taj novi program odobravanja nasada vinove loze ne bi se trebao primjenjivati u državama članicama u kojima se ne primjenjuje Unijin sustav prava sadnje u prijelaznom razdoblju te bi trebao predstavljati izbor za države članice u kojima su područja zasađena vinovom lozom ispod određenog praga, iako se primjenjuju prava sadnje.

(61)

Trebalo bi utvrditi prijelazne odredbe kako bi se osigurao nesmetan prijelaz s prethodnog sustava prava sadnje na novi sustav, a pogotovo kako bi se izbjegla pretjerana sadnja prije početka novog programa. Države članice trebale bi iskazati određenu prilagodljivost pri odlučivanju o roku za podnošenje zahtjeva za konverziju prava sadnje u odobrenja od 31. prosinca 2015. do 31. prosinca 2020.

(62)

Kako bi se osigurala usklađena i učinkovita provedba novog programa odobravanja nasada vinove loze, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na uvjete za izuzimanje određenih nasada vinove loze iz programa, pravila u vezi s prioritetnim kriterijima, uvođenje dodatnih prioritetnih kriterija, supostojanje vinograda koje je potrebno iskrčiti i novozasađenih vinograda te osnove na temelju kojih države članice mogu ograničiti izdavanje odobrenja za presađivanja.

(63)

Kontrola neodobrene sadnje trebala bi se učinkovito provoditi kako bi se osigurala sukladnost s pravilima novog programa.

(64)

Primjena standarda za stavljanje poljoprivrednih proizvoda na tržište može doprinijeti poboljšanju gospodarskih uvjeta proizvodnje i stavljanja na tržište i kvalitete tih proizvoda. Primjena tih standarda stoga je u interesu proizvođača, trgovaca i potrošača.

(65)

Nakon Komunikacije Komisije o politici kvalitete poljoprivrednih proizvoda i naknadnih rasprava, smatra se primjerenim zadržati tržišne standarde prema sektorima ili proizvodima kako bi se uzela u obzir očekivanja potrošača i doprinijelo poboljšanju gospodarskih uvjeta za proizvodnju i stavljanje na tržište poljoprivrednih proizvoda i kvalitete poljoprivrednih proizvoda.

(66)

Za tržišne standarde trebalo bi uspostaviti odredbe horizontalne prirode.

(67)

Tržišne standarde trebalo bi razdijeliti na obvezujuća pravila za određene sektore ili proizvode i neobvezne rezervirane napomene koje se moraju utvrditi na sektorskoj ili proizvodnoj osnovi.

(68)

Tržišni standardi u načelu bi se trebali primjenjivati na sve poljoprivredne proizvode koji se stavljaju na tržište u Uniji.

(69)

U ovoj Uredbi trebalo bi popisati sektore i proizvode na koje se mogu primjenjivati tržišni standardi. Međutim, kako bi se u obzir uzela očekivanja potrošača i potreba za poboljšanjem kvalitete poljoprovrednih proizvoda i gospodarskih uvjeta za njihovu proizvodnju i stavljanje na tržište, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na izmjenu tog popisa pod strogo određenim pravilima.

(70)

Kako bi se u obzir uzela očekivanja potrošača te kako bi se poboljšali gospodarski uvjeti proizvodnje i stavljanja na tržište te kvaliteta određenih poljoprivrednih proizvoda, kako bi se omogućilo prilagođavanje tržišnim uvjetima koji se neprestano mijenjaju, promjenama zahtjeva potrošača te razvoju relevantnih međunarodnih standarda te kako bi se izbjeglo stvaranje prepreka inovaciji proizvoda, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na donošenje tržišnih standarda po sektorima ili proizvodima, u svim fazama stavljanja na tržište te s obzirom na odstupanja i izuzimanja od takvih standarda. Tržišni standardi bi trebali uzeti u obzir, inter alia, prirodne i bitne karakteristike dotičnih proizvode i time izbjeći znatne promjene u sastavu običnog proizvoda o kojem se radi. Štoviše, tržišni standardi trebali bi uzeti u obzir mogući rizik zavaravanja potrošača kao posljedica njihovih očekivanja i predodžbi. Svako odstupanje ili izuzimanje od standarda ne bi trebalo generirati dodatne troškove koje bi snosili isključivo poljoprivrednici.

(71)

Tržišni standardi trebali bi se primjenjivati kako bi se omogućila jednostavna opskrba tržišta proizvodima standardizirane i zadovoljavajuće kvalitete te bi se posebno trebali odnositi na tehničke definicije, klasifikaciju, prezentiranje, obilježavanje i označivanje, pakiranje, metodu proizvodnje, konzerviranje, skladištenje, prijevoz, povezane administrativne dokumente, certificiranje i rokove, ograničenja u upotrebi i odlaganje.

(72)

Uzimajući u obzir interes proizvođača da objave podatke o proizvodu i obilježjima uzgoja te interesu potrošača za primanje odgovarajućih i transparentnih informacija o proizvodu, trebalo bi biti moguće odrediti mjesto uzgoja i/ili mjesto podrijetla, za svaki slučaj posebno, s obzirom na odgovarajuću geografsku razinu, pri čemu treba poštovati posebna obilježja određenih sektora, posebno što se tiče prerađenih poljoprivrednih proizvoda.

(73)

Trebalo bi predvidjeti posebna pravila vezana uz proizvode uvezene iz trećih zemalja pod uvjetom da nacionalne odredbe koje su na snazi u trećim zemljama opravdavaju odstupanja od tržišnih standarda i da se jamči njihova istovrijednost sa zakonodavstvom Unije. Također je potrebno odrediti pravila koja se odnose na primjenu tržišnih standarda koji se odnose na proizvode koji su izvezeni iz Unije.

(74)

Proizvodi iz sektora voća i povrća za koje je predviđeno da se potrošaču prodaju svježi trebali bi biti stavljeni na tržište samo ako su dobre, prikladne i tržišne kvalitete te ako je naznačena zemlja podrijetla. Kako bi se osigurala pravilna primjena tog zahtjeva te kako bi se u obzir uzele određene posebne situacije, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na posebna odstupanja od tog zahtjeva.

(75)

Diljem Unije trebalo bi slijediti politiku kvalitete primjenom postupka certificiranja za proizvode iz sektora hmelja te zabranom stavljanja na tržište takvih proizvoda za koje nije izdan certifikat. Kako bi se osigurala pravilna primjena tog zahtjeva te u obzir uzele određene posebne situacije, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na mjere koje odstupaju od tog zahtjeva kako bi se udovoljilo trgovinskim zahtjevima određenih trećih zemalja ili u slučaju proizvoda namijenjenih posebnoj upotrebi.

(76)

Za određene sektore, proizvode, definicije, oznake i prodajne oznake važan su čimbenik za utvrđivanje uvjeta tržišnog natjecanja za neke sektore i proizvode. Stoga je primjereno utvrditi definicije, oznake i prodajne oznake za one sektore i/ili proizvode koji bi se trebali koristiti samo u Uniji za stavljanje na tržište proizvoda koji su u skladu s odgovarajućim zahtjevima.

(77)

Kako bi se definicije i prodajne oznake određenih proizvoda prilagodile potrebama koje proizlaze iz promjena zahtjeva potrošača, tehničkog napretka ili potreba za inovacijom proizvoda, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na izmjene, odstupanja ili izuzimanja od definicija i prodajnih oznaka.

(78)

Kako bi se osiguralo da gospodarski subjekti i države članice jasno i pravilno razumiju definicije i prodajne opise za određene sektore, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata u pogledu pravila o njihovoj specifikaciji i primjeni.

(79)

Kako bi se u obzir uzela posebna obilježja svakog proizvoda ili sektora, različite faze stavljanja na tržište, tehnički uvjeti, sve moguće znatne praktične poteškoće te točnost i ponovljivost metoda analize, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na određivanje najvećeg mogućeg odstupanja jednog ili više određenih standarda iznad kojeg se za cijelu seriju proizvoda smatra da nije u skladu sa standardom.

(80)

Trebalo bi odrediti određene enološke postupke i ograničenja za proizvodnju vina, posebno što se tiče kupaže i upotrebe određenih vrsta mošta od grožđa, soka od grožđa i svježeg grožđa porijeklom iz trećih zemalja. Kako bi se zadovoljili međunarodni standardi, Komisija bi za daljnje enološke postupke trebala uzeti u obzir enološke postupke koje preporučuje Međunarodna organizacija za vinovu lozu i vino (OIV).

(81)

Trebalo bi utvrditi pravila za klasificiranje sorti vinove loze, u skladu s kojima bi države članice koje proizvode više od 50 000 hektolitara godišnje i dalje trebale biti odgovorne za klasificiranje sorti vinove loze od kojih je moguće proizvesti vino na njihovom državnom području. Određene sorte vinove loze trebalo bi izuzeti.

(82)

Države članice trebale bi moći zadržati ili donijeti određena nacionalna pravila o razinama kvalitete s obzirom na mazive masti.

(83)

Što se tiče sektora vina, državama članicama trebalo bi biti dopušteno ograničiti ili isključiti korištenje određenih enoloških postupaka, one bi trebale moći koristiti stroža ograničenja za vina proizvedena na njihovom državnom području te bi im trebala biti dopuštena eksperimentalna upotreba neodobrenih enoloških postupaka.

(84)

Kako bi se osigurala ispravna i transparentna primjena nacionalnih pravila za određene proizvode i sektore u pogledu tržišnih standarda, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na utvrđivanje uvjeta za primjenu takvih tržišnih standarda, kao i uvjeta za posjedovanje, promet i upotrebu proizvoda dobivenih eksperimentalnim postupcima.

(85)

Osim za tržišne standarde, trebalo bi uspostaviti neobavezne kvalitativne napomene kako bi se osiguralo da se izrazi koji opisuju specifične karakteristike proizvoda ili uzgoj odnosno atribute obrade ne zloupotrebljavaju na tržištu, te da se potrošači mogu na njih osloniti u identificiranju različitih kvaliteta proizvoda. S obzirom na ciljeve ove Uredbe te u interesu jasnoće, postojeći neobavezne napomene o kvaliteti trebale bi biti navedene u ovoj Uredbi.

(86)

Državama članicama trebalo bi biti dozvoljeno da utvrde propise koja se odnose na zbrinjavanje vinskih proizvoda koji nisu u skladu sa zahtjevima ove Uredbe. Kako bi osigurala ispravna i transparentna primjena nacionalnih propisa u vezi s vinskim proizvodima, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata u odnosu na utvrđivanje uvjeta za korištenje vinskih proizvoda koji nisu u skladu sa zahtjevima iz ove Uredbe.

(87)

Kako bi se u obzir uzelo stanje na tržištu te razvoj tržišnih standarda i međunarodnih standarda, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na rezerviranje dodatne neobvezne rezervirane napomene i utvrđivanje uvjeta njezina korištenja, izmjenu uvjeta korištenja neobvezne rezervirane napomene, kao i ukidanje neobvezne rezervirane napomene.

(88)

Kako bi se u obzir uzela obilježja određenih sektora i očekivanja potrošača, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na utvrđivanje daljnjih detalja o zahtjevima za uvođenje dodatne rezervirane napomene.

(89)

Kako bi se osiguralo da proizvodi opisani neobveznim rezerviranim napomenama zadovoljavaju primjenjive uvjete korištenja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na utvrđivanje dodatnih pravila o korištenju neobveznih rezerviranih napomena.

(90)

Kako bi se u obzir uzele posebna obilježja u trgovini između Unije i određenih trećih zemalja te posebna obilježja određenih poljoprivrednih proizvoda, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na uvjete pod kojima se smatra da uvezeni proizvodi imaju odgovarajuću razinu sukladnosti sa zahtjevima Unije u pogledu tržišnih standarda i koji dopuštaju da mjere odstupaju od pravila da se u Uniji proizvodi trebaju stavljati na tržište samo u skladu s tim standardima te pravila vezana uz primjenu tržišnih standarda na proizvode izvezene iz Unije.

(91)

Odredbe koje se odnose na vino trebalo bi primjenjivati uzimajući u obzir međunarodne sporazume sklopljene u skladu s UFEU-om.

(92)

Pojam kvalitetnih vina u Uniji temelji se, između ostalog, na posebnim značajkama koje se mogu pripisati zemljopisnom podrijetlu vina. Takva se vina označuju za potrošače zaštićenim oznakama izvornosti i oznakama zemljopisnog podrijetla. Kako bi se omogućio transparentan i razrađeniji okvir koji će poduprijeti tvrdnju o kvaliteti određenih proizvoda, trebalo bi uspostaviti sustav za ispitivanje zahtjeva za označivanje izvornosti ili zemljopisnog podrijetla u skladu s pristupom horizontalne politike Unije za kvalitetu koja se primjenjuje na prehrambene proizvode osim vina i alkoholnih pića iz Uredbe Vijeća (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (9)

(93)

Kako bi se sačuvale posebne kvalitativne značajke vina pomoću zaštićenih oznaka izvornosti ili zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla, državama članicama trebalo bi biti dozvoljeno da primjenjuju stroža pravila.

(94)

Kako bi se ispunili uvjeti za zaštitu u Uniji, oznake izvornosti i zemljopisnog podrijetla za vino treba prepoznati i registrirati na razini Unije u skladu s postupovnim pravilima koja je utvrdila Komisija.

(95)

Zaštita bi trebala biti na raspolaganju za oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla trećih zemalja ako su one zaštićene u svojoj zemlji podrijetla.

(96)

Postupak registracije trebao bi svakoj fizičkoj ili pravnoj osobi koja ima pravni interes u državi članici ili trećoj zemlji omogućiti ostvarivanje njihovih prava podnošenjem njihovih prigovora.

(97)

Registrirane oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla trebale bi biti zaštićene od upotreba koje iskorištavaju ugled koji uživaju proizvodi koji ispunjavaju određene zahtjeve. Kako bi se promicalo pošteno tržišno natjecanje te kako bi se izbjeglo zavaravanje potrošača, ta bi se zaštita također trebala proširiti na proizvode i usluge koje nisu obuhvaćene ovom Uredbom, uključujući one koji se ne nalaze u Prilogu I. Ugovorima.

(98)

Kako bi se uzela u obzir postojeća praksa označivanja, ovlast za donošenje određenih akata trebalo bi delegirati Komisiji s obzirom na dopuštanje upotrebe naziva sorte vinove loze koji sadrži ili se sastoji od zaštićene oznake izvornosti ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla.

(99)

Kako bi se u obzir uzele posebna obilježja proizvodnje u razgraničenom zemljopisnom području, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na određivanje dodatnih kriterija za razgraničenje zemljopisnog područja te s obzirom na ograničenja i odstupanja vezana uz proizvodnju u razgraničenom zemljopisnom području.

(100)

Kako bi se osigurala kvaliteta i sljedivost proizvoda, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na uvjete pod kojima specifikacije proizvoda mogu obuhvaćati dodatne zahtjeve.

(101)

Kako bi se osigurala zaštita zakonitih prava ili interesa proizvođača i gospodarskih subjekata, ovlast za donošenje određenih akata trebalo bi delegirati Komisiji s obzirom na vrstu podnositelja zahtjeva koji može podnijeti zahtjev za zaštitu oznake izvornosti ili zemljopisnog podrijetla; uvjete koje treba ispuniti s obzirom na zahtjev za zaštitu oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla, kontrolu od strane Komisije, postupak za podnošenje prigovora i postupke za izmjenu, poništenje i konverziju zaštićenih oznaka izvornosti ili zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla: To bi ovlaštenje također trebalo obuhvaćati uvjete primjenjive na prekogranične zahtjeve; uvjete za zahtjeve koji se odnose na zemljopisna područja u trećoj zemlji; datum od kojeg se primjenjuje zaštita ili izmjena te zaštite te uvjete koji se odnose na izmjene specifikacija proizvoda.

(102)

Kako bi se osigurala odgovarajuća razina zaštite, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na ograničenja u vezi sa zaštićenim imenom.

(103)

Kako bi se osiguralo da gospodarski subjekti i nadležna tijela ne budu neopravdano pogođeni zbog primjene ove Uredbe na nazive vina za koje je zaštita odobrena prije 1. kolovoza 2009. ili za koje je zahtjev za zaštitu podnesen prije tog datuma, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na utvrđivanje prijelaznih pravila koja se odnose na te nazive vina, vina koja se stavljaju na tržište ili označuju prije određenog datuma i izmjene specifikacija proizvoda.

(104)

Određeni se izrazi tradicionalno koriste u Uniji kako bi prenijeli informacije potrošačima o posebnostima i kvaliteti vina, čime dopunjuju informacije koje prenose zaštićene oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla. Kako bi se osiguralo funkcioniranje unutarnjeg tržišta i pošteno tržišno natjecanje te kako bi se spriječilo zavaravanje potrošača, ti bi tradicionalni izrazi trebali biti prihvatljivi za zaštitu u Uniji.

(105)

Kako bi se osigurala odgovarajuća razina zaštite, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akatas obzirom na jezik i pisanje tradicionalnog izraza koji je potrebno zaštititi.

(106)

Kako bi se osigurala zaštita zakonitih prava proizvođača i gospodarskih subjekata, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na vrstu podnositelja zahtjeva koji mogu podnijeti zahtjev za zaštitu tradicionalnog izraza; uvjete valjanosti zahtjeva za priznavanje tradicionalnog izraza; osnove za podnošenje prigovora na predloženu zaštitu tradicionalnog izraza; raspon zaštite, uključujući vezu sa žigovima, zaštićene tradicionalne izraze, zaštićene oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla, homonime ili određene nazive vinove loze; osnove za poništenje tradicionalnog naziva; datum podnošenja zahtjeva ili molbe; te postupke koje je potrebno slijediti u vezi s podnošenjem zahtjeva za zaštitu tradicionalnog izraza, uključujući kontrolu od strane Komisije, postupak za podnošenje prigovora i postupke za poništenje i izmjenu

(107)

Kako bi se uzele u obzir posebna obilježja u trgovini između Unije i određenih trećih zemalja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na uvjete prema kojima se tradicionalni izrazi mogu koristiti za proizvode iz trećih zemalja i predviđanje povezanih odstupanja.

(108)

Opis, oznaka i prezentiranje proizvoda iz sektora vina koji su obuhvaćeni ovom Uredbom mogu imati značajne učinke na njihovu utrživost. Razlike između zakona država članica o označivanju proizvoda iz vinskog sektora mogu narušiti nesmetano djelovanje unutarnjeg tržišta. Stoga je potrebno utvrditi pravila kojima se uzimaju u obzir zakoniti interesi potrošača i proizvođača. Zbog toga je primjereno utvrditi pravila Unije o označivanju i prezentiranju.

(109)

Kako bi se osigurala sukladnost s postojećim praksama označivanja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na određivanje iznimnih okolnosti pod kojima je opravdano izostavljanje upućivanja na izraze „zaštićena oznaka izvornosti” ili „zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla”.

(110)

Kako bi se u obzir uzele posebna obilježja sektora vina, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na prezentiranje i korištenje podataka na oznakama osim onih koji su predviđeni ovom Uredbom; određene obvezne i neobvezne podatke i prezentiranje.

(111)

Kako bi se osigurala zaštita legitimnih interesa gospodarskih subjekata, ovlast za donošenje određenih akata trebalo bi delegirati Komisiji s obzirom na privremeno označivanje i prezentiranje vina koje nosi oznaku izvornosti ili oznaku zemljopisnog podrijetla ako ta oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla ispunjava potrebne zahtjeve.

(112)

Kako bi se osiguralo da gospodarski subjekti nisu oštećeni, ovlast za donošenje određenih akata trebalo bi delegirati Komisiji s obzirom na prijelazne odredbe u vezi s vinom stavljenim na tržište i označenim u skladu s relevantnim pravilima koja su se primjenjivala prije 1. kolovoza 2009.

(113)

Kako bi se uzele u obzir posebna obilježja u trgovini proizvodima u sektoru vina između Unije i određenih trećih zemalja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na odstupanja od pravila o označavanju i prezentiranju vezana uz proizvode koji se izvoze, ako se tako zahtijeva u skladu s pravom dotične treće zemlje.

(114)

Nakon prestanka valjanosti sustava kvota još uvijek će biti potrebni posebni instrumenti za osiguranje pravedne ravnoteže prava i obveza poduzeća za proizvodnju šećera i uzgajivača šećerne repe. Stoga je potrebno uspostaviti standardne odredbe koje uređuju zaključene pisane sporazume unutar sektora.

(115)

Reforma režima šećera iz 2006. uvela je dalekosežne promjene u sektoru šećera Unije. Kako bi se omogućilo uzgajivačima šećerne repe da završe svoju prilagodbu na novu situaciju na tržištu i na povećanu tržišnu orijentaciju tog sektora, sadašnji sustav kvota za šećer trebalo bi produžiti sve dok se ne ukine na kraju tržišne godine 2016. - 2017.

(116)

Kako bi se uzele u obzir posebna obilježja sektora šećera, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na ažuriranje tehničkih definicija koje se odnose na sektor šećera; ažuriranje uvjeta za repu utvrđenih u ovoj Uredbi; i ostala dodatna pravila o utvrđivanju bruto težine, tara težine i udjela šećera u šećeru isporučenom poduzeću te pravila o rezancima šećerne repe.

(117)

Nedavno iskustvo pokalazalo je potrebu za posebnim mjerama kako bi se osigurala isporuka šećera na tržište Unije tijekom preostalog razdoblja kvota šećer,.

(118)

Kako bi se u obzir uzele posebna obilježja sektora šećera te kako bi se osiguralo da su interesi svih strana na odgovarajući način uzeti u obzir te s obzirom na potrebu sprečavanja tržišnog poremećaja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na: uvjete kupnje i ugovore o isporuci; ažuriranje uvjeta kupnje za repu utvrđenih u ovoj Uredbi; kriterije koje su poduzeća za proizvodnju šećera dužna primjenjivati kada među prodavateljima šećerne repe raspoređuju količine šećerne repe za koje će biti zaključeni ugovori o isporuci prije sjetve.

(119)

Kako bi se u obzir uzeli tehnički napreci, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na utvrđivanje popisa proizvoda za čiju se proizvodnju može koristiti industrijski šećer, industrijska izoglukoza ili industrijski inulinski sirup.

(120)

Kako bi se osiguralo da odobrena poduzeća koja proizvode ili prerađuju šećer, izoglukozu ili inulinski sirup poštuju svoje obveze, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na dodjelu i povlačenje odobrenja za takva poduzeća te s obzirom na kriterije za administrativne kazne.

(121)

Kako bi se u obzir uzela posebna obilježja sektora šećera te kako bi se osiguralo da su interesi svih strana na odgovarajući način uzeti u obzir, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na značenje uvjeta za funkcioniranje sustava kvota i uvjete kojima se uređuje prodaja u najudaljenijim regijama.

(122)

Kako bi se osigurala uska povezanost uzgajivača s odlukom o prijenosu određene količine proizvodnje, ovlast za donošenje određenih akata trebalo bi delegirati Komisiji s obzirom na prijenos šećera.

(123)

U svrhu boljeg upravljanja vinogradarskim potencijalom, države članice bi Komisiji trebale priopćiti popis svog proizvodnog potencijala na temelju registra vinograda. Kako bi se potaknulo države članice da dostave popis, potpora za restrukturiranje i konverziju trebala bi biti ograničena na one države članice koje su dostavile svoj popis.

(124)

Kako bi se olakšalo praćenje i provjera proizvodnog potencijala od strane država članica, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na sadržaj registra vinograda i na izuzeća.

(125)

Kako bi se osigurala zadovoljavajuća razina sljedivosti dotičnih proizvoda, posebno u interesu zaštite potrošača, trebao bi postojati zahtjev za sve proizvode iz sektora vina koji su obuhvaćeni ovom Uredbom za posjedovanjem pratećeg dokumenta kada su u prometu unutar Unije.

(126)

Kako bi se olakšao prijevoz vinskih proizvoda i njihova provjera od strane država članica, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na pravila: o popratnom dokumentu i njegovom korištenju; o uvjetima na temelju kojih se popratni dokument smatra dokumentom kojim se potvrđuju zaštićene oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla; o obvezi vođenja i korištenja registra; o određivanju osobe koja će voditi registar i o izuzećima od obveze vođenja registra; te o poslovima koji će biti uključeni u registar.

(127)

U slučaju da ne postoji zakonodavstvo Unije koje uređuje formalizirane, pisane ugovore, države članice mogu, u okviru nacionalnog ugovornog prava, odlučiti propisati obveznu uporabu takvih ugovora, pod uvjetom da se pri tome poštuje pravo Unije te da se posebice poštuje nesmetano funkcioniranje unutarnjeg tržišta i zajednička organizacija tržišta. S obzirom na različite okolnosti u Uniji takva bi odluka, u interesu supsidijarnosti, morala biti prepuštena državama članicama. Međutim, u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda, kako bi se osigurali odgovarajući minimalni standardi za takve ugovore, pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i zajednička organizacija tržišta, na razini Unije trebalo bi utvrditi neke osnovne uvjete za primjenu takvih ugovora. O svim tim osnovnim uvjetima trebalo bi slobodno pregovarati. Budući da neke mljekarske zadruge možda imaju u svojim statutima određena prava sa sličnim učinkom, njih bi trebalo zbog jednostavnosti izuzeti iz obveze sklapanja ugovora. Kako bi se povećala učinkovitost svakog takvog sustava ugovora, države članice trebale bi odlučiti da li bi se oni trebali također primjenjivati i u slučajevima kada posrednici prikupljaju mlijeko od poljoprivrednika da bi ga isporučili prerađivačima.

(128)

Kako bi se osigurao održiv razvoj proizvodnje i na taj način primjeren životni standard za proizvođače mlijeka, trebalo bi ojačati njihovu sposobnost pogađanja u odnosu na prerađivače, što bi trebalo dovesti do pravednije raspodjele dodane vrijednosti u dobavnom lancu. Kako bi se ostvarili ti ciljevi ZPP-a, potrebno je donijeti odredbu u skladu s člankom 42. i člankom 43. stavkom 2. UFEU-a kojom bi se organizacijama proizvođača, sastavljenim od proizvođača mlijeka ili njihovih udruženja, omogućilo da kolektivno pregovaraju o ugovornim uvjetima, uključujući o cijeni, za dio proizvodnje ili za cijelu proizvodnju sirovog mlijeka svojih članova. Kako bi se očuvalo učinkovito tržišno natjecanje na tržištu mlijeka, za tu bi mogućnost trebala vrijediti odgovarajuća količinska ograničenja. Dakle, da se ne bi podrivalo učinkovito funkcioniranje zadruga i zbog jasnoće, trebalo bi navesti da, kad članstvo poljoprivrednika u zadruzi podrazumijeva obvezu u odnosu na sve ili na dio proizvodnje mlijeka tog poljoprivrednika, dostavu sirovog mlijeka, uvjeti koji su navedeni u zadružnom statuta ili pravilima i odluke koje se na njima temelje ne bi trebali biti predmet pregovora preko organizacije proizvođača.

(129)

S obzirom na važnost zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla, pogotovo u osjetljivim ruralnim regijama, te kako bi se zajamčila dodana vrijednost i održala kvaliteta, posebno sireva koji ostvaruju korist od zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla, te u svjetlu sustava nadolazećeg isteka kvote za mlijeko, države članice trebale bi moći primjenjivati pravila za regulaciju isporuke takvih sireva proizvedenih u određenom zemljopisnom području na zahtjev sektorske organizacija, organizacije proizvođača ili skupine kao što je definirano u Uredbi (EZ) br. 1151/2012. Takav zahtjev trebala bi podržati velika većina proizvođača mlijeka koji predstavljaju veliku većinu količine mlijeka koja se koristi za taj sir, a u slučaju sektorskih organizacija i skupina, trebala bi podržati velika većina proizvođača sira koji predstavljaju veliku većinu proizvodnje tog sira.

(130)

Kako bi slijedila kretanja na tržištu, Komisiji su potrebne pravovremene informacije o količini isporučenog sirovog mlijeka. Stoga je potrebno utvrditi odredbu kojom se osigurava da prvi kupac redovito prenosi te informacije državama člancima te da države članice o tome obavješćuju Komisiju.

(131)

Organizacije proizvođača i njihove udruge mogu imati korisnu ulogu u koncentraciji opskrbe, poboljšanju marketinga, planiranju i prilagođavanju proizvodnje potražnji, optimiziranju troškova proizvodnje i stabiliziranju proizvođačke cijene, provođenju istraživanja, promicanju najboljih praksi i pružanju tehničke pomoći, upravljanju nusproizvodima i alatima za upravljanje rizicima koji su na raspolaganju njihovim članovima, time doprinoseći jačanju položaja proizvođača u prehrambenom lancu.

(132)

Sektorske organizacije mogu imati važnu ulogu u omogućivanju dijaloga između sudionika u dobavnom lancu i u promicanju dobre prakse i transparentnosti tržišta.

(133)

Postojeća pravila o definiciji i priznavanju organizacija proizvođača, njihovih udruženja i sektorskih organizacija trebalo bi stoga uskladiti, uravnotežiti i proširiti kako bi osigurali moguće priznanje na zahtjev u okviru statuta određenim u skladu s ovom Uredbom za pojedine sektore. Posebno, kriteriji za priznavanje i statuti organizacija proizvođača trebali bi osigurati da se takva tijela formiraju na inicijativu proizvođača i kontroliraju u skladu s pravilima koja omogućavaju članovima organizacija da na demokratičan način nadziru svoju organizaciju i njezine odluke.

(134)

Postojeće odredbe u različitim sektorima kojima se jača utjecaj organizacija proizvođača, njihovih udruženja i sektorskih organizacija tako što se državama članicama omogućuje, pod određenim uvjetima, da proširuju određena pravila takvih organizacija na gospodarske subjekte koji nisu članovi, pokazale su se učinkovitima i treba ih uskladiti, racionalizirati i proširiti na sve sektore.

(135)

Trebalo bi predvidjeti mogućnost donošenja određenih mjera za lakšu prilagodbu ponude tržišnim zahtjevima, što bi moglo doprinijeti stabilizaciji tržišta i osiguravanju primjerenog životnog standarda dotične poljoprivredne zajednice.

(136)

Kako bi se potaknule aktivnosti organizacija proizvođača, udruženja organizacija proizvođača i sektorskih organizacija koje su usmjerene na poboljšanje prilagodbe ponude tržišnim zahtjevima, s iznimkom aktivnosti usmjerenih na povlačenje s tržišta, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na mjere usmjerene na poboljšanje kvalitete; poticanje bolje organizacije proizvodnje, prerade i stavljanja na tržište; olakšavanje bilježenje kretanja tržišnih cijena; te omogućavanja uspostave kratkoročnih i dugoročnih prognoza na temelju korištenih sredstava proizvodnje.

(137)

Kako bi se unaprijedilo funkcioniranje tržišta vinom, države članice trebale bi biti u mogućnosti provesti odluke koje donesu sektorske organizacije. Međutim, opseg takvih odluka trebao bi isključivati praksu koja bi mogla narušiti tržišno natjecanje.

(138)

Budući da je korištenje službenih pisanih ugovora u sektoru mlijeka obuhvaćeno posebnim odredbama, korištenje takvih ugovora također može pomoći da se pojača odgovornost gospodarskih subjekata u drugim sektorima i poveća njihova svijest o potrebi ozbiljnijeg uzimanja u obzir signala s tržišta, da se poboljša prijenos cijene i prilagodi opskrbu prema potrebama, kao i da se izbjegnu određene nepoštene poslovne prakse. U slučaju da ne postoji zakonodavstvo Unije koje se odnosi na takve ugovore, države članice mogu, u okviru nacionalnog ugovornog prava, odlučiti da propišu obveznu uporabu takvih ugovora, pod uvjetom da se pri tome poštuje pravo Unije te da se posebice poštuje nesmetano funkcioniranje unutarnjeg tržišta i zajednička organizacija tržišta.

(139)

Kako bi se osigurao održiv razvoj proizvodnje i na taj način primjereni životni standard za proizvođače u sektorima govedine, teletine i maslinovog ulja kao i za proizvođače određenih ratarskih kultura, trebalo bi ojačati njihovu sposobnost pogađanja u odnosu na gospodarske subjekte koji su bliže prodajnim mjestima, što bi dovelo do pravednije raspodjele dodane vrijednosti u dobavnom lancu. Za postizanje tih ciljeva ZPP-a, priznate organizacije proizvođača trebale bi biti u mogućnosti pregovarati, ovisno o količinskim ograničenja, o uvjetima isporuke ugovora, uključujući o cijenama za dio proizvodnje ili za cijelu proizvodnju svojih članova pod uvjetom da te organizacije djeluju na ostvarenju jednog ili više ciljeva koncentracije ponude, plasiranja proizvoda vlastitih članova na tržište i optimiziranja troškova proizvodnje te pod uvjetom da ostvarivanje tih ciljeva vodi k integraciji aktivnosti, a ta će takva integracija vjerojatno imati značajne učinke, tako da aktivnosti organizacije proizvođača u cijelosti doprinose ostvarenju ciljeva iz članka 39. UFEU-a. To bi moglo biti realizirano pod uvjetom da organizacija proizvođača obavlja određene konkretne aktivnosti i da su te aktivnosti značajne u smislu obujma dotične proizvodnje i u smislu troškova proizvodnje i plasiranja proizvoda na tržište.

(140)

Kako bi se osigurala dodatna vrijednost i održala kvaliteta, posebno pršuta koji ostvaruje korist od zaštićene oznake izvornosti ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla, državama članicama trebalo bi biti dopušteno da, pod strogim uvjetima, primjenjuju pravila za reguliranje opskrbe takvom šunkom, pod uvjetom da takva pravila podržava velika većina njezinih proizvođača i, prema potrebi, proizvođači svinja na zemljopisnom području na koje se ta šunka odnosi.

(141)

Obveza registriranja svih ugovora o isporuci hmelja proizvedenog u Uniji opterećujuća je i treba je ukinuti.

(142)

Kako bi se osiguralo da su ciljevi i odgovornosti organizacija proizvođača, udruženja organizacija proizvođača te sektorskih organizacija su jasno definirani i da bi doprinijeli učinkovitosti njihovih djelatnosti bez nametanja nepotrebnog administrativnog opterećenja te bez dovođenja u pitanje slobode udruživanja, posebno u slučaju subjekata koji nisu članovi takvih organizacija, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom:

na pravila o: posebnim ciljevima koje takve organizacije i udruženja moraju ili ne smiju postizati i koji se, prema potrebi, trebaju dodati onima iz ove Uredbe; pravilima takvih organizacija i udruženja, statutima organizacija koje nisu organizacije proizvođača, posebnim uvjetima koji se primjenjuju na statute organizacija proizvođača u određenim sektorima, uključujući odstupanja, strukturu, trajanje članstva, veličinu i demokratsku odgovornost i djelatnosti takvih organizacija i udruženja, kao i učinke koji proizlaze iz spajanjaili pripajanja poduzeća; uvjetima za priznavanje, povlačenje i suspenziju priznanja, učincima koji proizlaze iz njih, kao i o zahtjevima takvih organizacija i udruženja da poduzmu popravne mjere u slučaju nepoštovanja kriterija priznanja;

transnacionalnim organizacijama i udruženjima te pravila koja se odnose na administrativnu pomoć u slučaju transnacionalne suradnje; sektorima koji podliježu odobrenju države članice na koje se primjenjuju uvjeti za eksternalizaciju aktivnosti čija je priroda takva da se mogu povjeriti vanjskim izvršiteljima i pružanje tehničkih usluga putem organizacija ili udruženja; osnovi za izračun minimalne količine ili vrijednosti trživih količina organizacija i udruženja; pravila o izračunu količine sirovog mlijeka obuhvaćenog pregovorima od strane organizacije proizvođača, prihvaćanju članova koji nisu proizvođači u slučaju organizacija proizvođača ili koji nisu organizacije proizvođača u slučaju udruženja organizacija proizvođača;

proširenju određenih pravila organizacija na organizacije nečlanice i obveznom plaćanju članarine za nečlanice, uključujući upotrebu i dodjelu takvih plaćanja od strane tih organizacija te popisu strožih pravila proizvodnje koja se mogu proširiti, daljnjim zahtjevima vezanima uz reprezentativnost, dotičnim gospodarskim područjima, uključujući kontrolu Komisije pri njihovom definiranju, minimalnim razdobljima tijekom kojih pravila moraju biti na snazi prije njihovog proširenja, osobama ili organizacijama na koje se pravila ili doprinosi mogu primijeniti te okolnostima u kojima Komisija može zahtijevati da se proširenje pravila ili obveznih doprinosa odbije ili ukine.

(143)

Praćenje trgovinskih tokova u prvom je redu pitanje upravljanja koje se treba rješavati na fleksibilan način. Trebalo bi donijeti odluku o uvođenju zahtjeva vezanih uz dozvole, uzimajući u obzir potrebu za dozvolama, potrebu upravljanja dotičnim tržištima i posebice potrebu praćenja uvoza ili izvoza dotičnih proizvoda.

(144)

Kako bi se u obzir uzele međunarodne obveze Unije, važeći društveni i okolišni standardi Unije te njezini standardi u vezi s dobrobiti životinja, potreba za praćenjem razvoja trgovine te kretanja na tržištu i uvoza i izvoza, potreba za dobrim tržišnim upravljanjem te potreba za smanjenjem administrativnog opterećenja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na popis proizvoda za koje je potrebno predočiti uvoznu ili izvoznu dozvolu te slučajeve i situacije kada se ne zahtijeva predočenje uvozne ili izvozne dozvole.

(145)

Kako bi se predvidjeli dodatni elementi sustava dozvola, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na pravila o: pravima i obvezama koje proizlaze iz dozvole, njezinim pravnim učincima i slučajevima kada se primjenjuje dopušteno odstupanje s obzirom na poštovanje obveze uvoza ili izvoza količina navedenih u dozvoli ili, kada se u dozvoli treba navesti podrijetlo, izdavanju uvozne dozvole ili stavljanju u slobodni promet, što podliježe predočenju dokumenta koji je izdala treća zemlja ili subjekt, a kojim se između ostaloga potvrđuje podrijetlo, izvornost i značajke kvalitete proizvoda; prijenosu dozvole ili ograničenjima njezinog prenošenja; dodatnim uvjetima za uvozne dozvole za konoplju te načelu upravne pomoći među državama članicama kako bi se spriječili ili riješili slučajevi prijevare i nepravilnosti; te slučajevima i okolnostima kada se zahtijeva ili se ne zahtijeva polaganje sredstva osiguranja kojim se jamči da će se proizvodi uvesti ili izvesti za vrijeme važenja dozvole.

(146)

Bitni elementi carinskih pristojbi, koje se primjenjuju na poljoprivredne proizvode i koje odražavaju sporazume WTO-a i bilateralne sporazume, propisani su Zajedničkom carinskom tarifom. Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje mjera za detaljni izračun uvoznih carina u skladu s tim bitnim elementima.

(147)

Za određene proizvode trebalo bi zadržati sustav uvoznih cijena. Kako bi se osigurala učinkovitost tog ustava, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na provjeru vjerodostojnosti prijavljene cijene pošiljke korištenjem paušalne uvozne vrijednosti i kako bi se osigurali uvjeti pod kojima se zahtijeva polaganje sredstva osiguranja.

(148)

Kako bi se spriječile ili suzbile negativne posljedice koje bi se mogli pojaviti na tržištu Unije zbog uvoza određenih poljoprivrednih proizvoda, uvoz tih proizvoda trebao bi podlijegati plaćanju dodatne carine ako su ispunjeni određeni uvjeti.

(149)

U određenim je okolnostima primjereno otvoriti i upravljati uvoznim carinskim kvotama koje proizlaze iz međunarodnih sporazuma zaključenih u skladu s UFEU-om ili iz drugih pravnih akata Unije. Za uvozne carinske kvote, donesena metoda upravljanja trebala bi, pridati dužnu važnost zahtjevima za opskrbom postojećeg i novonastajućeg proizvodnog, prerađivačkog i potrošačkih tržišta Unije u pogledu konkurentnosti, pouzdanosti i kontinuiteta opskrbe i potrebe za očuvanjem ravnoteže tog tržišta.

(150)

Kako bi se izvršile obveze sadržane u sporazumima zaključenim kao dio Urugvajske runde multilateralnih trgovinskih pregovora u vezi s carinskim kvotama za uvoz 2 000 000 tona kukuruza i 300 000 tona sirka u Španjolsku i carinskih kvota za uvoz 500 000 tona kukuruza u Portugal, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na utvrđivanje nužnih odredaba za provedbu uvoza u okviru carinske kvote i, prema potrebi, za javno skladištenje količina koje su uvezle agencije za plaćanje dotičnih država članica.

(151)

Kako bi se osigurao pravedan pristup raspoloživim količinama te jednako postupanje prema gospodarskim subjektima unutar carinske kvote, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na: utvrđivanje uvjeta i zahtjeva za prihvatljivost koje gospodarski subjekti moraju ispuniti kako bi podnijeli zahtjev unutar carinske kvote; utvrđivanje pravila o prijenosu prava između gospodarskih subjekata i, ako je potrebno, ograničenjima koja se primjenjuju na prijenos u okviru upravljanja carinskim kvotama; određivanje sudjelovanja u carinskim kvotama pod uvjetom polaganja sredstava osiguranja; određivanje, i ako je potrebno, svih posebnih obilježja, zahtjeva ili ograničenja koji se primjenjuju na carinsku kvotu kako je određeno međunarodnim sporazumom ili drugim relevantnim aktom.

(152)

Za poljoprivredne proizvode mogu u nekim slučajevima postojati posebne pogodnosti pri uvozu u treće zemlje ako udovoljavaju određenim specifikacijama i/ili cjenovnim uvjetima. Kako bi se osigurala ispravna primjena tog sustava, potrebna je upravna suradnja između tijela treće zemlje uvoznice i Unije. U tu bi svrhu te proizvode trebao pratiti certifikat izdan u Uniji.

(153)

Kako bi se osiguralo da za proizvode koji se izvoze mogu postojati posebne pogodnosti pri uvozu u treću zemlju ako su zadovoljeni određeni uvjeti, u skladu s međunarodnim sporazumima koje je zaključila Unija u skladu s UFEU-om, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na zahtjeve da nadležna tijela država članica, na zahtjev i nakon odgovarajuće provjere, izdaju dokument kojim se potvrđuje da su uvjeti ispunjeni.

(154)

Kako bi se spriječilo da zabranjene poljoprivredne kulture naruše tržište za konoplju namijenjenu proizvodnji vlakana, ova Uredba trebala bi propisivati nadzor nad uvozom konoplje i sjemena konoplje kako bi se osiguralo da ti proizvodi nude određena jamstva u pogledu njihova sadržaja tetrahidrokanabinola. Osim toga, na uvoz sjemena konoplje koji nije namijenjen za sjetvu i dalje treba primjenjivati sustav kontrole koji predviđa izdavanje odobrenja dotičnim uvoznicima.

(155)

S obzirom na proizvode iz sektora hmelja u cijeloj se Uniji provodi politika kvalitete. U slučaju uvezenih proizvoda, u ovu bi Uredbu trebalo uključiti odredbe kojima se osigurava da se uvoze samo oni proizvodi koji udovoljavaju odgovarajućim minimalnim zahtjevima kvalitete. Kako bi se umanjilo administrativno opterećenje, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na slučajeve u kojima se ne bi trebale primjenjivati obveze koje se odnose na potvrdu o istovrijednosti i označivanje pakiranja.

(156)

Unija je s trećim zemljama sklopila nekoliko sporazuma o povlaštenom pristupu tržištu koji tim zemljama omogućuju da pod povoljnim uvjetima u Uniju izvoze šećer od šećerne trske. Trebalo bi, na određeno razdoblje, zadržati povezane odredbe o procjeni potrebe rafinerija za šećerom za rafiniranje te, pod određenim uvjetima, ograničenje izdavanja uvoznih dozvola samo specijaliziranim korisnicima sa značajnim količinama uvezenog sirovog šećera od šećerne trske, koji se u Uniji smatraju stalnim rafinerijama. Kako bi se osiguralo da je uvezeni šećer za rafiniranje rafiniran u skladu s tim zahtjevima, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na korištenje izraza za funkcioniranje modaliteta uvoza; uvjete i zahtjeve za prihvatljivost koje gospodarski subjekt mora ispuniti kako bi podnio zahtjev za uvoznu dozvolu, uključujući polaganje sredstva osiguranja, te pravila o izricanju administrativnih kazni.

(157)

Sustav carina omogućuje napuštanje svih drugih zaštitnih mjera na vanjskim granicama Unije. Mehanizam unutarnjeg tržišta i carina u iznimnim se okolnostima može pokazati neodgovarajućim. U tom slučaju, kako tržište Unije ne bi ostalo nezaštićeno od poremećaja koji se mogu javiti, Unija bi trebala imati mogućnost poduzimanja svih potrebnih mjera bez odlaganja. Te bi mjere trebale biti u skladu s međunarodnim obvezama Unije.

(158)

Primjereno je omogućiti suspenziju primjene postupaka unutarnje i vanjske proizvodnje ako dođe do poremećaja na tržištu Unije ili postoji opasnost da će doći do poremećaja radi takve proizvodnje.

(159)

Subvencije za izvoz u treće zemlje, koje se temelje na razlici između cijena unutar Unije i onih na globalnom tržištu i koje su unutar ograničenja utvrđenih obvezama preuzetim u okviru WTO-a, trebalo bi zadržati kao mjeru koja može obuhvatiti određene proizvode na koje se ova Uredba ako uvjeti na unutarnjem tržištu odgovaraju onima koji opraavdavajusu opisani za iznimne mjere. Subvencionirane izvoze trebalo bi ograničiti u pogledu vrijednosti i količine te bi, ne dovodeći u pitanje primjenu iznimnih mjera, raspoloživa subvencija trebala biti nula.

(160)

Pridržavanje ograničenja izraženo u smislu vrijednosti trebalo bi biti osigurano pri određivanju izvoznih subvencija, i to praćenjem plaćanja prema pravilima koja se odnose na Europski fond za garancije u poljoprivredi. Praćenje bi se trebalo olakšati tako da se uvede obveza utvrđivanja izvoznih subvencija unaprijed, uz osiguranje mogućnosti da se, u slučaju diferenciranih subvencija, promijene utvrđena odredišta unutar zemljopisnog područja na koje se primjenjuje jedinstvena stopa izvozne subvencije. U slučaju promjene odredišta, trebalo bi isplatiti izvoznu subvenciju koja se primjenjuje na stvarno odredište, pri čemu se ne smije prekoračiti gornji iznos subvencije koji se primjenjuje na unaprijed utvrđeno odredište.

(161)

Pridržavanje količinskih ograničenja trebalo bi osigurati primjenom pouzdanog i učinkovitog sustava praćenja. U tu svrhu, odobravanje izvoznih subvencija trebalo bi uvjetovati predočenjem izvozne dozvole. Izvozne subvencije trebalo bi odobravati u okviru raspoloživih granica, ovisno o posebnim okolnostima za svaki dotični proizvod. Izuzeća od ovog pravila trebala bi biti dozvoljena samo za prerađene proizvode koji nisu navedeni u Prilogu I. Ugovorima na koje se ne primjenjuju količinska ograničenja. Trebalo bi predvidjeti mogućnost odstupanja od zahtjeva strogog pridržavanja pravila o upravljanju ako nije vjerojatno da će subvencionirani izvoz prekoračiti utvrđenu količinu.

(162)

U slučaju izvoza živih goveda, izvozne subvencije trebale bi se dodjeljivati i isplaćivati samo ako se poštuju odredbe propisane zakonodavstvom Unije koje se odnose na dobrobit životinja, a posebno one koje se odnose na zaštitu životinja tijekom prijevoza.

(163)

Kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje sustava izvoznih subvencija, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na zahtjev polaganja osiguranja kojim se jamči izvršenje obveza gospodarskog subjekta.

(164)

Kako bi se administrativno opterećenje za gospodarske subjekte i nadležna tijela svelo na najmanju moguću mjeru, ovlast za donošenje određenih akata trebalo bi delegirati Komisiji s obzirom na akte kojima se uspostavljaju pragovi ispod kojih nije obvezno tražiti izdavanje ili predočavanje izvozne dozvole, određuju odredišta ili poslovi gdje izuzeće od obveze predočavanja izvozne dozvole može biti opravdano te dozvoljavaju naknadna odobravanja izvozne dozvole u opravdanim situacijama.

(165)

Kako bi se posvetila pozornost konkretnim okolnostima koje u potpunosti ili djelomično opravdavaju prihvatljivost za izvozne subvencije te kako bi se gospodarskim subjektima pomoglo da premoste razdoblje između podnošenja zahtjeva i konačnog plaćanja izvozne subvencije, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na pravila o: drugi datum subvencije; predujam za izvozne subvencije uključujući uvjete dostavljanja i vraćanja osiguranja; dodatnim dokazima ako postoje dvojbe oko stvarnog odredišta proizvoda i mogućnosti ponovnog uvoza u carinsko područje Unije; odredišta koja se tretiraju kao izvoz iz Unije te uključivanje odredišta unutar carinskog područja Unije koja su prihvatljiva za izvozne subvencije.

(166)

Kako bi se osigurala jednakost pristupa izvoznim subvencijama za izvoznike proizvoda navedenih u Prilogu I. Ugovorima i proizvoda dobivenih njihovom preradom, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na primjenu određenih pravila za poljoprivredne proizvode na proizvode koji se izvoze u obliku prerađenih proizvoda.

(167)

Kako bi se osiguralo da se proizvodi koji ostvaruju korist od izvoznih subvencija izvoze iz carinskog područja Unije, kako bi se spriječio njihov povratak na to područje kao i kako bi se administrativno opterećenje za gospodarske subjekte svelo na najmanju moguću mjeru pri prikupljanju i podnošenju dokaza da su subvencionirani proizvodi stigli u odredišnu državu za diferencirane subvencije, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na pravila o: rok do kojeg mora biti završen izlazak iz carinskog područja Unije, uključujući vrijeme za privremeni ponovni ulazak; preradu koju proizvodi za koje se ostvaruje izvozna subvencija mogu proći za vrijeme tog razdoblja; dokaz da su proizvodi stigli na odredište kako bi bili prihvatljivi za diferencirane subvencije; pragove za subvencije i uvjete pod kojima izvoznici mogu biti izuzeti iz dostavljanja takvog dokaza; te uvjetima za odobravanje dokaza, koji pruže neovisne treće strane, da su proizvodi stigli na odredište ako se primjenjuju diferencirane subvencije.

(168)

Kako bi se potaknulo izvoznike da poštuju uvjete za dobrobit životinja te kako bi se nadležnim tijelima omogućila provjera pravilnog trošenja izvoznih subvencija, ako su one uvjetovane poštovanjem zahtjevâ za dobrobit životinja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na zahtjeve za dobrobit životinja izvan carinskog područja Unije, uključujući upotrebu neovisnih trećih strana.

(169)

Kako bi se uzele u obzir posebna obilježja različitih sektora, ovlast za donošenje određenih akata trebalo bi delegirati Komisiji s obzirom na posebne zahtjeve i uvjete za gospodarske subjekte i proizvode koji ispunjavaju uvjete za izvozne subvencije i utvrđivanje koeficijenata u svrhu izračuna izvoznih subvencija, uzimajući u obzir proces starenja određenih alkoholnih pića dobivenih iz žitarica.

(170)

Najniže izvozne cijene za lukovice cvijeća više nisu korisne i treba ih ukinuti.

(171)

U skladu s člankom 42. UFEU-a, odredbe UFEU-a koje se odnose na tržišno natjecanje primjenjuju se na proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim proizvodima samo u opsegu koji je utvrđen zakonodavstvom Unije u okviru članka 43. stavka 2. UFEU-a i u skladu s postupkom koji je tamo propisan.

(172)

S obzirom na posebna obilježja poljoprivrednog sektora i njegovu ovisnost o pravilnom funkcioniranju cjelokupnog lanca dobave hrane, uključujući učinkovitu primjenu pravila o tržišnom natjecanju u svim povezanim sektorima diljem čitavog prehrambenog lanca, koji može biti vrlo koncentriran, posebnu pozornost trebalo bi posvetiti pravilu o primjeni pravila o tržišnom natjecanju kako su navedena u članku 42. UFEU-a. Zbog toga je potrebna bliska suradnja između Komisije i tijela zaduženih za zaštitu tržišnog natjecanja u državama članicama. Nadalje, ako je to portebno, smjernice koje je donijela Komisija prikladan su instrument za pružanje uputa poduzećima i drugim zainteresiranim stranama.

(173)

Trebalo bi osigurati da se pravila tržišnog natjecanja koja se odnose na sporazume, odluke i prakse iz članka 101. UFEU-a kao i ona koja se odnose na zlouporabu vladajućeg položaja primjenjuju na proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim proizvodima ako njihova primjena ne ugrožava ostvarenje ciljeva ZPP-a.

(174)

Trebalo bi dopustiti poseban pristup u slučaju organizacija poljoprivrednika ili organizacija proizvođača ili njihovih udruženja čiji je cilj zajednička proizvodnja ili stavljanje na tržište poljoprivrednih proizvoda ili korištenje zajedničkih objekata, osim ako takvo zajedničko djelovanje isključuje tržišno natjecanje ili ugrožava ostvarenje ciljeva iz članka 39. UFEU-a.

(175)

Ne dovodeći u pitanje uredbu o dobavi za određene proizvode, poput sira i šunke, koji ostvaruju korist od zaštićene oznake izvornosti ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla, ili vina, koje je uređeno posebnim pravilima, trebalo bi slijediti poseban pristup u vezi s određenim aktivnostima sektorskih organizacija, pod uvjetom da te aktivnosti ne uzrokuju podjelu tržišta, ne utječu na pravilno funkcioniranje ZOT-a, ne narušavaju niti ne isključuju tržišno natjecanje, ne podrazumijevaju fiksiranje cijena ili kvota i ne uzrokuju diskriminaciju.

(176)

Dodjeljivanje nacionalnih potpora moglo bi ugroziti pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Stoga bi se odredbe UFEU-a koje se odnose na državne potpore trebale u načelu primjenjivati na poljoprivredne proizvode. Neovisno o tome, u nekim bi situacijama trebalo odobriti izuzeća. Ako takva izuzeća postoje, Komisija bi trebala imati mogućnost sastavljanja popisa postojećih, novih ili predloženih državnih potpora, davanja odgovarajućih primjedbi državama članicama i predlaganja odgovarajućih mjera.

(177)

Odredbe o premiji za krčenje i neke mjere u okviru programa potpore za vino ne bi trebale same po sebi sprječavati nacionalna plaćanja u istu svrhu.

(178)

Zbog posebne gospodarske situacije što se tiče proizvodnje i stavljanja na tržište sobova i proizvoda od sobova, Finska i Švedska bi trebale nastaviti dodjeljivati nacionalnu potporu u tu svrhu.

(179)

Uzgoj šećerne repe u Finskoj ovisi o posebnim zemljopisnim i klimatskim uvjetima koji osim općih učinaka reforme sektora šećera dodatno negativno utječu na sektor. Tim državama članicama bi stoga trebalo biti odobreno da stalno provode nacionalna plaćanja svojim uzgajivačima šećerne repe.

(180)

Države članice trebale bi biti u mogućnosti provesti nacionalna plaćanja radi sufinanciranja mjera u pčelarstvu propisanih ovom Uredbom kao i za zaštitu pčelinjaka koji su u nepovoljnom položaju zbog strukturnih ili prirodnih uvjeta ili koji su obuhvaćeni programima gospodarskog razvoja, osim nacionalnih plaćanja koja su određena za proizvodnju ili trgovinu.

(181)

Države članice koje sudjeluju u programima za olakšanje pristupa hrani za djecu trebale bi biti u mogućnosti dodijeliti nacionalu potpora povrh pomoći Unije za nabavu tih proizvoda i za određene povezane troškove.

(182)

Da bi države članice opravdane krizne slučajeve rješavale i nakon završetka prijelaznog razdoblja, morale bi imati mogućnost provoditi nacionalna plaćanja za kriznu destilaciju unutar proračunskog ograničenja od 15 % određene vrijednosti odgovarajućeg godišnjeg proračuna države članice za njezin nacionalni program potpora. O takvim nacionalnim plaćanjima trebalo bi obavijestiti Komisiju i potrebno ih je prije dodjele odobriti.

(183)

Državama članicama trebalo bi biti dozvoljeno nastaviti provoditi nacionalna plaćanja za orašaste plodove, kao što je trenutno određeno člankom 120. Uredbe (EZ) br. 73/2009, kako bi se ublažili učinci razdvajanja nekadašnjeg programa potpore Unije za orašaste plodove. Radi jasnoće, budući da je tu Uredbu potrebno staviti izvan snage, ta nacionalna plaćanja trebala bi biti predviđena ovom Uredbom.

(184)

Trebalo bi osigurati posebne interventne mjere da bi se reagiralo učinkovito i djelotvorno na opasnost od tržišnih poremećaja. Trebalo bi definirati obuhvat tih mjera.

(185)

Kako bi se učinkovito i djelotvorno reagiralo na opasnost od tržišnih poremećaja zbog značajnog rasta ili pada cijena na unutarnjim ili vanjskim tržištima ili drugih događaja i okolnosti koji značajno remete tržište ili prijete njegovim remećenjem, u slučaju da je vjerojatno da će se takvo stanje ili njegovi učinci na tržište nastaviti ili pogoršati, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na mjere potrebne za rješavanje tog stanja na tržištu, poštujući obveze koje proizlaze iz međunarodnih sporazuma i pod uvjetom da su druge mjere koje su dostupne na temelju ove Uredbe nedostatne, uključujući mjere kojima se proširuje ili mijenja opseg, trajanje ili drugi aspekti drugih mjera predviđenih ovom Uredbom, ili mjere kojima su predviđene izvozne subvencije, ili mjere suspenzije uvozne carine u cijelosti ili djelomično, uključujući za određene količine ili razdoblja, prema potrebi.

(186)

Ograničenja slobodnog prometa koja proizlaze iz primjene mjera za suzbijanje širenja bolesti životinja mogla bi izazvati poteškoće na tržištu u jednoj ili više država članica. Iskustvo pokazuje da se ozbiljni tržišni poremećaji, kao što je značajan pad potrošnje ili cijena, može povezati s gubitkom povjerenja potrošača zbog postojanja opasnosti za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka. S obzirom na iskustvo, mjere koje je moguće povezati s gubitkom povjerenja potrošača trebalo bi proširiti na biljne proizvode.

(187)

Izvanredne mjere tržišne potpore za govedinu i teletinu, mlijeko i mliječne proizvode, svinjetinu, ovčetinu i kozletinu, jaja i meso peradi trebale bi biti izravno povezane sa zdravstvenim i veterinarskim mjerama donesenima kako bi se spriječilo širenje bolesti. One bi se trebale poduzimati na zahtjev država članica kako bi se spriječio ozbiljan poremećaj na tržištima.

(188)

Kako bi se učinkovito reagiralo na iznimne okolnosti, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje određenih akata s obzirom na proširenje popisa proizvoda, kako je određeno u ovoj Uredbi, u pogledu kojih je moguće donijeti izvanredne mjere potpore.

(189)

Komisiju bi trebalo ovlastiti da u hitnim slučajevima donosi potrebne mjere za rješavanje posebnih problema.

(190)

Djelotvorno i učinkovito reagiranje na opasnost od tržišnog poremećaja moglo bi biti posebno važno za sektor mlijeka. Slično, mogu se pojaviti posebni problemi u hitnim slučajevima. Stoga je potrebno naglasiti da bi se donošenje, od strane Komisije, spomenutih mjera u slučaju tržišnog poremećaja, uključujući nestabilnosti tržišta, ili mjera potrebnih za rješavanje posebnih problema u hitnim slučajevima, moglo posebno odnositi na sektor mlijeka.

(191)

Kako bi se reagiralo na razdoblja ozbiljne nestabilnosti tržišta, posebne kategorije kolektivnih aktivnosti poduzetih od strane privatnih gospodarskih subjekata mogle bi, kao izvanredne mjere, biti prikladne kako bi se dotični sektori stabilizirali, podložno točno određenim zaštitnim mjerama, ograničenjima i uvjetima. Ako bi takve aktivnosti mogle biti obuhvaćene područjem primjene članka 101. stavka 1. UFEU-a, Komisija bi trebala moći predvidjeti odstupanje za ograničeno razdoblje. Međutim, te bi aktivnosti trebale nadopunjavati aktivnosti Unije u okviru javne intervencije i javnog skladištenja ili nadopunjavati izvanredne mjere predviđene ovom Uredbom te ne bi smjele narušavati funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(192)

Trebalo bi biti moguće zahtijevati od poduzeća, država članica ili trećih zemalja da dostave obavijesti u svrhu primjene ove Uredbe, praćenja, analize i upravljanja tržištem poljoprivrednih proizvoda, osiguravanja tržišne transparentnosti te ispravnog funkcioniranja mjera ZPP-a, provjere, kontrole, praćenja, ocjenjivanja i revizije mjera ZPP-a te udovoljavanja zahtjevima utvrđenima u međunarodnim sporazumima, uključujući zahtjeve za obavještavanje na temelju tih sporazuma. Kako bi se osigurao usklađeni, racionalizirani i pojednostavljeni pristup, Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje svih potrebnih mjera vezanih uz obavještavanja. Pri tome bi trebala uzimati u obzir potrebe za podacima i sinergiju između mogućih izvora podataka.

(193)

Kako bi se osigurao integritet informacijskih sustava te autentičnost i čitljivost dokumenata i povezanih prenesenih podataka, ovlast za donošenje određenih akata trebalo bi delegirati Komisiji s obzirom na prirodu i vrstu informacija koje je potrebno priopćiti; kategorije podataka za obradu te najdulji rok čuvanja; svrhu prerade, osobito u slučaju objave takvih podataka i njihova prijenosa u treće zemlje; pravila povezana s pravom pristupa informacijama ili informacijskim sustavima koji su na raspolaganju; i uvjete objave informacija.

(194)

Primjenjuje se pravo Unije koje se odnosi na zaštitu pojedinaca s obzirom na obradu osobnih podataka i slobodu kretanja takvih podataka, a posebno Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10) te Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (11).

(195)

O tome je konzultiran Europski nadzornik za zaštitu podataka i mišljenje je dostavljeno 14. prosinca 2011. (12)

(196)

Sredstva bi trebalo prenijeti iz pričuve za krize u poljoprivrednom sektoru pod uvjetima i prema postupku iz članka 24. Uredbe (EU) br. 1306/2013 i stavka 22 Međuinstitucionalnog sporazuma 17. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (13) te treba pojasniti da je ova Uredba primjenjivi osnovni akt.

(197)

Kako bi se osigurao nesmetani prijelaz sa sustava predviđenih Uredbom (EZ[…]) br. 1234/2007 na one propisane ovom Uredbom, ovlast za donošenje određenih akata trebalo bi delegirati Komisiji s obzirom na uspostavljanje potrebnih mjera, posebno onih koje su potrebne za zaštitu stečenih prava i zakonitih očekivanja poduzeća.

(198)

Primjenu hitnog postupka ako se donose delegirani akti u skladu s ovom Uredbom trebalo bi predvidjeti za iznimne slučajeve ako za to postoje hitni razlozi da bi se učinkovito i djelotvorno reagiralo na opasnosti od tržišnih poremećaja ili na nastale tržišne poremećaje. Odabir hitnog postupka treba biti opravdan i slučajevi kada treba primijeniti hitni postupak trebali bi biti točno određeni.

(199)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (14).

(200)

Postupak ispitivanja trebalo bi koristiti za donošenje akata kojima se provodi ova Uredba, s obzirom da se ti akti odnose na ZPP, kako je navedeno u članku 2. stavku 2. točki (b) podtočki ii. Uredbe (EU) br. 182/2011. Međutim, savjetodavni postupak trebao bi se primjenjivati za donošenje akata kojima se provodi ova Uredba, a koji se odnose na pitanja tržišnog natjecanja, s obzirom na to da se savjetodavni postupak općenito upotrebljava za donošenje akata o provođenju prava tržišnog natjecanja.

(201)

Komisija bi trebala donijeti provedbene akte koji se mogu odmah primijeniti, a koji se odnose na donošenje, izmjene ili ukidanje zaštitnih mjera Unije, suspenziju primjene postupka unutarnje ili vanjske proizvodnje, te ako je to potrebno za trenutni odgovor na tržišnu situaciju, te na rješavanje posebnih problema, u hitnim situacijama, u kojima treba postupati bez odlaganja, ako, u propisno obrazloženim slučajevima, razlozi hitnosti to zahtijevaju.

(202)

S obzirom na određene mjere iz ove Uredbe koje zahtijevaju brzo djelovanje ili koje se sastoje samo od primjene općih odredaba na posebne situacije bez uključivanja bilo kakve diskrecije, Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje provedbenih akata bez primjene Uredbe (EU) br. 182/2011.

(203)

Komisija bi trebala imati dodatne ovlasti za provođenje određenih upravnih ili upravljačkih zadataka koji nisu povezani s donošenjem delegiranih ili provedbenih akata.

(204)

Ovom Uredbom trebalo bi predvidjeti određena posebna pravila vezana uz Hrvatsku u skladu s Aktom o pristupanju Hrvatske (15).

(205)

U skladu s Uredbom (EZ) br. 1234/2007, neke sektorske mjere prestat će vrijediti u razumnom roku nakon stupanja na snagu ove Uredbe. Nakon stavljanja izvan snage Uredbe (EZ) br. 1234/2007 relevantne odredbe trebale bi se nastaviti primjenjivati do kraja dotičnog programa.

(206)

Uredba Vijeća (EEZ) br. 922/72 (16) u vezi potpore za dudov svilac za uzgojnu godinu 1972/1973. je zastarjela; Uredbu (EEZ) br. 234/79 u vezi postupaka za prilagodbu nomenklature Zajedničke carinske tarife zamjenjuje ova Uredba; Uredba Vijeća (EZ) br. 1601/96 (17) u vezi proizvođača hmelja za berbu 1995. je privremena je mjera, koja je po svojem karakteru u ovom trenutku zastarjela. Uredba Vijeća (EZ) br. 1037/2001. (18) o odobravanju ponude i isporuke određenih uvoznih vina zamjenjuje se odredbama Sporazuma između Europske zajednice i Sjedinjenih Američkih Država o trgovini vinom koji je donesen Odlukom Vijeća 2006/232/EZ (19) te je stoga je zastarjela. Te Uredbe trebalo bi staviti izvan snage radi jasnoće i pravne sigurnosti.

(207)

Određena pravila u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda, posebno ona u pogledu ugovornih odnosa i pregovora, dobava sira sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla, deklaracije prvih kupaca, organizacije proizvođača, udruženja organizacija proizvođača i sektorske nedavno su stupila na snagu i ostaju opravdanima s obzirom na trenutačne gospodarske okolnosti na tržištu mlijeka i strukture dobavnog lanca. Stoga bi se ona trebala primjenjivati u tom sektoru tijekom dovoljno dugog razdoblja (prije i nakon ukidanja kvota mlijeka) kako bi im se omogućilo da imaju potpuni učinak. Međutim, ta pravila trebala bi biti privremene naravi i podložna preispitivanju. Komisija bi trebala donijeti izvješća o razvoju tržišta mlijeka, koja posebice obuhvaćaju moguće poticaje za ohrabrivanje poljoprivrednika da se uključe u aranžmane zajedničke proizvodnje, od kojih je prvo je potrebno podnijeti do 30. lipnja 2014., a drugo do 31. prosinca 2018.,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

DIO I.

UVODNE ODREDBE

Članak 1.

Područje primjene

1.   Ovom Uredbom uspostavlja se zajednička organizacija tržištâ poljoprivrednih proizvoda, što podrazumijeva sve proizvode navedene u Prilogu I. Ugovorima, uz izuzetak proizvoda ribarstva i akvakulture kako su definirani u zakonodavnim aktima Unije o zajedničkoj organizaciji tržištâ proizvoda ribarstva i akvakulture.

2.   Poljoprivredni proizvodi definirani u stavku 1. dijele se na sljedeće sektore, kao što je navedeno u odgovarajućim dijelovima Priloga I.:

(a)

žitarice, dio I..;

(b)

riža, dio II.;

(c)

šećer, dio III..;

(d)

osušena krma, dio IV..;

(e)

sjeme, dio V.;

(f)

hmelj, dio VI.;

(g)

maslinovo ulje i stolne masline, dio VII.;

(h)

lan i konoplja, dio VIII.;

(i)

voće i povrće, dio IX..;

(j)

prerađeni proizvodi od voća i povrća, dio X.;

(k)

banane, dio XI.;

(l)

vino, dio XII.;

(m)

živo drveće i druge biljke, lukovice, korijenje i slično, rezano cvijeće i ukrasno lišće, dio XIII.;

(n)

duhan, dio XIV.;

(o)

govedina i teletina, dio XV.;

(p)

mlijeko i mliječni proizvodi, dio XVI.;

(q)

svinjetina, dio XVII.;

(r)

ovčetina i kozletina, dio XVIII.;

(s)

jaja, dio XIX.;

(t)

meso peradi, dio XX.;

(u)

etilni alkohol poljoprivrednog podrijetla, dio XXI.;

(v)

pčelarski proizvodi, dio XXII.;

(w)

dudov svilac, dio XXIII.,

(x)

drugi proizvodi, dio XXIV.

Članak 2.

Opće odredbe o zajedničkoj poljoprivrednoj politici (ZPP)

Uredba (EU) br. 1306/2013 i odredbe donesene u skladu s njom primjenjuju se na mjere navedene u ovoj Uredbi.

Članak 3.

Definicije

1.   Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se definicije za određene sektore kako su navedene u Prilogu II.

2.   Definicije navedene u Prilogu II. dijelu II. odjeljku B primjenjuju se samo do kraja tržišne godine 2016/2017 za šećer.

3.   Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se definicije navedene u Uredbi (EU) br. 1306/2013, Uredbi (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (20) i Uredbi (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (21), osim ako je drukčije predviđeno ovom Uredbom.

4.   Kako bi se uzele u obzir posebna obilježja sektora riže, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kojima se izmjenjuju definicije vezane uz sektor riže utvrđene u dijelu I. Priloga II. u mjeri potrebnoj za ažuriranje definicija u odnosu na kretanja na tržištu.

5.   Za potrebe ove Uredbe:

(a)

„slabije razvijene regije” znači one regije koje su kao takve definirane u članku 90. stavku 2. prvom podstavku točki (a) Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća [COM(2011)615] (22).

(b)

„nepovoljne klimatske pojave koje se mogu izjednačiti s elementarnom nepogodom” znači vremenske uvjete kao što su mraz, tuča, led, kiša ili suša koji unište više od 30 % prosječne godišnje proizvodnje određenog poljoprivrednika u proteklom trogodišnjem razdoblju ili trogodišnjeg prosjeka temeljenog na proteklom petogodišnjem razdoblju, isključujući najvišu i najnižu ulaznu vrijednost.

Članak 4.

Prilagođavanje nomenklaturi Zajedničke carinske tarife koja se koristi za poljoprivredne proizvode

Ako je to potrebno kako bi se u obzir uzele izmjene kombinirane nomenklature, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kojima se prilagođava opis proizvoda i upućivanja u ovoj Uredbi na tarifne brojeve ili podbrojeve kombinirane nomenklature.

Članak 5.

Stope konverzije za rižu

Komisija donosi provedbene akte kojima se:

(a)

utvrđuju stope konverzije za rižu u različitim fazama prerade, troškove prerade i vrijednost nusproizvoda;

(b)

donose sve potrebne mjere vezane uz primjenu stopa konverzije za rižu.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Članak 6.

Tržišne godine

Utvrđuju se sljedeće tržišne godine:

(a)

od 1. siječnja do 31. prosinca određene godine za sektore voća i povrća, prerađenog voća i povrća i banana;

(b)

od 1. travnja do 31. ožujka sljedeće godine za sektor osušene krme i sektor dudovog svilca;

(c)

od 1. srpnja do 30. lipnja sljedeće godine za:

i.

sektor žitarica;

ii.

sektor sjemena;

iii.

sektor maslinovog ulja i stolnih maslina;

iv.

sektor lana i konoplje;

v.

sektor mlijeka i mliječnih proizvoda;

(d)

od 1. kolovoza do 31. srpnja sljedeće godine za sektor vina;

(e)

od 1. rujna do 31. kolovoza sljedeće godine za sektor riže;

(f)

od 1. listopada do 30. rujna sljedeće godine za sektor šećera.

Članak 7.

Referentni pragovi

1.   Utvrđeni su sljedeći referentni pragovi:

(a)

s obzirom na sektor žitarica, 101,31 EUR po toni, vezano uz veleprodaju, za robu isporučenu u skladište, prije istovara;

(b)

s obzirom na neoljuštenu rižu, 150 EUR po toni za standardnu kvalitetu, kako je definirano u Prilogu III. točki A., vezano uz veleprodaju, za robu isporučenu u skladište, prije istovara;

(c)

s obzirom na šećer standardne kvalitete, kako je definirano u Prilogu III. točki B, vezano uz nepakirani šećer, franko tvornica:

i.

za bijeli šećer: 404,4 EUR po toni;

ii.

za sirovi šećer: 335,2 EUR po toni;

(d)

s obzirom na sektor govedine i teletine, 2 224 EUR po toni za trupove muških goveda konformacije/stupnja prekrivenosti masnim tkivom klase R3, kako je utvrđeno u ljestvici Unije za klasiranje trupova goveda u dobi od osam mjeseci ili više kako je navedeno u Prilogu IV. točki A;

(e)

s obzirom na sektor mlijeka i mliječnih proizvoda:

i.

246,39 EUR za 100 kg maslaca;

ii.

169,80 EUR za 100 kg obranog mlijeka u prahu;

(f)

s obzirom na svinjetinu, 1 509,39 EUR po toni za trupove svinja standardne kvalitete definiranih u smislu težine i sadržaja nemasnog mesa kako je utvrđeno u ljestvici Unije za klasiranje trupova svinja iz Priloga IV. točke B kako slijedi:

i.

trupovi težine od 60 kg do manje od 120 kg: klasa E;

ii.

trupovi težine od 120 kg do 180 kg: klasa R;

(g)

s obzirom na sektor maslinovog ulja:

i.

1 779 EUR po toni za ekstradjevičansko maslinovo ulje;

ii.

1 710 EUR po toni za djevičansko maslinovo ulje;

iii.

1 524 EUR po toni za maslinovo ulje lampante koje sadrži 2 stupnja slobodnih masnih kiselina, pri čemu se taj iznos smanjuje za 36,70 EUR po toni za svaki dodatni stupanj kiselosti.

2.   Referentne pragove određene u stavku 1. revidira Komisija, uzimajući u obzir objektivne kriterije, a posebno kretanja u proizvodnji, troškove proizvodnje (posebno ulazna sredstva) te tržišne trendove. Prema potrebi, referentni pragovi ažuriraju se u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom s obzirom na kretanja u proizvodnji i na tržištima.

DIO II.

UNUTARNJE TRŽIŠTE

GLAVA I.

TRŽIŠNE INTERVENCIJE

POGLAVLJE I.

Javna intervencija i potpora za privatno skladištenje

Odjeljak 1.

Opće odredbe o javnoj intervenciji i potpori za privatno skladištenje

Članak 8.

Područje primjene

U ovom se poglavlju utvrđuju pravila za tržišnu intervenciju vezana uz:

(a)

javnu intervenciju, ako proizvode otkupljuju nadležna tijela država članica i skladište ih do prodaje; te

(b)

dodjeljivanje potpore za skladištenje proizvoda od strane privatnih gospodarskih subjekata.

Članak 9.

Podrijetlo prihvatljivih proizvoda

Proizvodi prihvatljivi za otkup u okviru javne intervencije ili za dodjelu potpore za njihovo privatno skladištenje moraju imati podrijetlo u Uniji. Osim toga, ako su ti proizvodi dobiveni od poljoprivrednih kultura, te kulture moraju biti ubrane u Uniji, a ako su dobiveni od mlijeka, to mlijeko mora biti proizvedeno u Uniji.

Članak 10.

Ljestvice Unije za klasiranje trupova

Ljestvice Unije za klasiranje trupova primjenjuju se u skladu s točkom A odnosno točkom B Priloga IV. u sektoru govedine i teletine s obzirom na trupove goveda starih osam mjeseci ili više te u sektoru svinjskog mesa s obzirom na svinje, osim svinja koje se koriste za uzgoj.

U sektoru ovčetine i kozletine, države članice mogu primjenjivati ljestvicu Unije za klasiranje trupova ovaca u skladu s pravilima utvrđenima u Prilogu IV. točki C.

Odjeljak 2.

Javna interncija

Članak 11.

Proizvodi koji su prihvatljivi za javnu intervenciju

Javna intervencija primjenjuje se na sljedeće proizvode u skladu s uvjetima utvrđenima u ovom odjeljku te u skladu sa svim dodatnim zahtjevima i uvjetima koje može odrediti Komisija putem delegiranih akata u skladu s člankom 19. i provedbenih akata u skladu s člankom 20.:

(a)

običnu pšenicu, tvrdu (durum) pšenicu, ječam i kukuruz;

(b)

neoljuštenu rižu;

(c)

svježe ili rashlađeno meso iz sektora govedine i teletine, obuhvaćeno tarifnim oznakama KN od 0201 10 00 i 0201 20 20 do 0201 20 50;

(d)

maslac proizveden izravno i isključivo od pasteriziranog vrhnja, dobivenog izravno i isključivo od kravljeg mlijeka, u odobrenom poduzeću u Uniji, s masenim udjelom masti od najmanje 82 % i s masenim udjelom vode od najviše 16 %;

(e)

obrano mlijeko u prahu najveće kvalitete, dobiveno od kravljeg mlijeka u odobrenom poduzeću u Uniji, postupkom raspršivanja, koje sadrži najmanje 34,0 % masenog udjela bjelančevina u bezmasnom suhom ekstraktu.

Članak 12

Razdoblja javnih intervencija

Javna intervencija na raspolaganju je za:

(a)

običnu pšenicu, tvrdu (durum) pšenicu, ječam i kukuruz, od 1. studenog do 31. svibnja;

(b)

neoljuštenu rižu, od 1. travnja do 31. srpnja;

(c)

govedinu i teletinu, tijekom godine;

(d)

maslac i obrano mlijeko u prahu, od 1. ožujka do 30. rujna.

Članak 13.

Početak i završetak javne intervencije

1.   Tijekom razdoblja navedenih u članku 11. javna intervencija:

(a)

započinje za običnu pšenicu, maslac i obrano mlijeko u prahu;

(b)

može je započeti Komisija putem provedbenih akata za tvrdu (durum) pšenicu, ječam, kukuruz i neoljuštenu rižu (uključujući posebne sorte ili vrste neoljuštene riže) ako to zahtijeva stanje na tržištu. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.;

(c)

može je započeti Komisija za sektor govedine i teletine putem drugih provedbenih akata donesenih bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3. ako je tijekom reprezentativnog razdoblja određenog u skladu s člankom 20. stavkom 1. točkom (c) prosječna tržišna cijena u državi članici ili u regiji države članice zabilježena na temelju ljestvice Unije za klasiranje trupova goveda iz Priloga IV. točke A niža od 85 % referentnog praga utvrđenog u članku 7. stavku 1. točki (d).

2.   Komisija može putem donijeti provedbene akte kojima se zatvara javna intervencija za sektor govedine i teletine ako tijekom reprezentativnog razdoblja određenog u skladu s člankom 20. stavkom prvim točkom (c) uvjeti predviđeni stavkom 1. točkom (c) ovoga članka više nisu ispunjeni. Ti se provedbeni akti donose bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3.

Članak 14.

Otkup po fiksnoj cijeni ili putem natječaja

Ako je javna intervencija pokrenuta u skladu s člankom 13. stavkom 1. točkom (a), Vijeće u skladu s člankom 43. stavkom 3. UFEU-a poduzima mjere utvrđivanja otkupnih cijena za proizvode iz članka 11. te, kad je primjenjivo, mjere količinskih ograničenja u slučaju otkupa po fiksnoj cijeni.

Članak 15.

Cijena javne intervencije

1.   Cijena javne intervencije znači:

(a)

cijena po kojoj se proizvodi otkupljuju u okviru javne intervencije ako se otkup provodi po fiksnoj cijeni; ili

(b)

najviša cijena po kojoj se proizvodi prihvatljivi za javnu intervenciju mogu otkupiti ako se otkup provodi preko natječaja.

2.   Mjere za utvrđivanje razine cijene javne intervencije, uključujući iznose povećanja i smanjenja, poduzima Vijeće u skladu s člankom 43. stavkom 3. UFEU-a.

Članak 16.

Opća načela o prodaji iz javne intervencije

1.   Prodaja proizvoda otkupljenih u okviru javne intervencije odvija se tako da se:

(a)

spriječi bilo kakav poremećaj na tržištu,

(b)

osigura jednak pristup proizvodima i jednako postupanje prema kupcima te

(c)

postigne usklađenost s obvezama koje proizlaze iz međunarodnih sporazuma zaključenih u skladu s UFEU-om.

2.   Proizvodi otkupljeni u okviru javne intervencije mogu se prodati tako da ih se stavi na raspolaganje za program distribucije hrane najugroženijim osobama u Uniji, kako je navedeno u relevantnim pravnim aktima Unije. U takvim slučajevima obračunska vrijednost tih proizvoda mora biti na razini odgovarajuće fiksne cijene javne intervencije iz članka 14. stavka 2. ove Uredbe.

3.   Komisija svake godine objavljuje pojedinosti o uvjetima pod kojima su proizvodi otkupljeni u okviru javne intervencije prodani prethodne godine.

Odjeljak 3.

Potpora za privatno skladištenje

Članak 17.

Prihvatljivi proizvodi

Potpore za privatno skladištenje mogu se dodijeliti za sljedeće proizvode u skladu s uvjetima koji su utvrđeni u ovom odjeljku te sa svim daljnjim zahtjevima i uvjetima koje će donijeti Komisija putem delegiranih akata na temelju članka 18.stavka 1.ili članka 19. te provedbenih akata na temelju članka 18. stavka 2. ili članka 20.:

(a)

bijeli šećer;

(b)

maslinovo ulje;

(c)

lanena vlakna;

(d)

svježe ili rashlađeno meso goveda starih osam mjeseci ili više;

(e)

maslac proizveden od vrhnja dobivenog izravno i isključivo od kravljeg mlijeka;

(f)

sir;

(g)

obrano mlijeko u prahu dobiveno od kravljeg mlijeka;

(h)

svinjskog mesa;

(i)

ovčetina i kozletina.

Točka (f) prvog podstavka primjenjuje se samo na sir koji ostvaruje korist od zaštićene oznake izvornosti ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla na temelju Uredbe (EU) br. 1151/2012, a koji je skladišten duže od razdoblja sazrijevanja utvrđenog u specifikacijama proizvoda iz članka 7. te Uredbe i/ili razdoblja sazrijevanja koje doprinosi povećanju vrijednosti sira.

Članak 18.

Uvjeti za dodjeljivanje potpore

1.   Kako bi se osigurala transparentnost tržišta, Komisija je, ako je potrebno, ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. o utvrđivanju uvjeta pod kojima Komisija može odlučiti o dodjeli potpore za privatno skladištenje za proizvode navedene u članku 17., uzimajući u obzir:

(a)

prosječne zabilježene tržišne cijene u Unijii, referentne pragove te troškove proizvodnje za dotične proizvode; i/ili

(b)

potrebu za pravovremenim reagiranjem na osobito teško stanje na tržištu ili gospodarska kretanja koja imaju značajan negativni učinak na marže u tom sektoru.

2.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se:

(a)

dodijeljuje potpora za privatno skladištenje za proizvode navedene u članku 17., uzimajući u obzir uvjete iz stavka 1. ovog članka;

(b)

ograničava dodjela potpore za privatno skladištenje

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

3.   Vijeće u skladu s člankom 43. stavkom 3. UFEU-a poduzima mjere za utvrđivanje iznosa potpore za privatno skladištenje predviđene člankom 17.

Odjeljak 4.

Zajedničke odredbe o javnoj intervenciji i potpori za privatno skladištenje

Članak 19.

Delegirane ovlasti

1.   Kako bi se osiguralo da su proizvodi koji su otkupljeni u okviru javne intervencije ili koji podliježu potpori za privatno skladištenje prikladni za dugoročno skladištenje te da sudobre, prikladne i tržišne kvalitete i kako bi se uzele u obzir posebna obilježja različitih sektora za potrebe osiguranja isplativog funkcioniranja javne intervencije i privatnog skladištenja, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. u kojima se utvrđuju zahtjevi i uvjeti koje ti proizvodi moraju ispuniti uz zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi. Tim se zahtjevima i uvjetima za otkupljene i skladištene proizvode jamči:

(a)

njihova kvaliteta s obzirom na parametre kvalitete, klase kvalitete, stupnjeve kvalitete, kategorije, svojstva proizvoda i starost;

(b)

njihova prihvatljivost s obzirom na količine, pakiranje, uključujući označivanje, čuvanje, prethodne ugovore o skladištenju, odobravanje poduzeća i fazu proizvoda na koju se primjenjuje cijena javne intervencije i potpora za privatno skladištenje.

2.   Kako bi se uzele u obzir posebna obilježja sektora žitarica i neoljuštene riže, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kojima se utvrđuju kriteriji kvalitete s obzirom na otkupljivanje i prodaju obične pšenice, tvrde (durum) pšenice, ječma, kukuruza i neoljuštene riže.

3.   Kako bi se osigurao odgovarajući kapacitet skladištenja i učinkovitost sustava javne intervencije po pitanju isplativosti, distribucije i pristupa za gospodarske subjekte te kako bi se održala kvaliteta proizvoda otkupljenih u okviru javne intervencije u svrhu njihove prodaje krajem razdoblja skladištenja, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kojima se utvrđuju:

(a)

zahtjevi koje moraju ispunjavati skladišta za sve proizvode koji podliježu javnoj intervenciji;

(b)

pravila o skladištenju proizvoda u državama članicama i izvan država članica koje su odgovorne za njih i o postupanju takvim proizvodima s obzirom na carinske pristojbe i sve druge iznose koji se dodjeljuju ili obračunavaju u okviru ZPP-a.

4.   Kako bi se osigurao željeni učinak potpore za privatno skladištenje na tržište, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kojima se utvrđuju:

(a)

pravila i uvjeti primjenjivi ako je skladištena količina manja od ugovorene količine;

(b)

uvjeti za odobravanje plaćanja predujma takve potpore;

(c)

uvjeti pod kojima se može odlučiti da se proizvodi obuhvaćeni ugovorima o privatnom skladištenju mogu ponovo staviti na tržište ili prodati.

5.   Kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje sustavâ javne intervencije i privatnog skladištenja, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227.:

(a)

kojima je predviđena upotreba natječajnih postupaka kojima se jamči jednak pristup proizvodima i jednako postupanje prema gospodarskim subjektima;

(b)

kojima se utvrđuju dodatni uvjeti koje gospodarski subjekti moraju ispuniti kako bi se omogućilo učinkovito upravljanje i nadzor nad sustavom za države članice i gospodarske subjekte;

(c)

kojima se utvrđuje zahtjev za gospodarske subjekte da polože osiguranje koje jamči ispunjenje njihovih obveza.

6.   Kako bi se uzeli u obzir tehnički napreci i potrebe sektora iz članka 10. te potreba za standardizacijom prezentiranja različitih proizvoda za potrebe poboljšanja tržišne transparentnosti, bilježenja cijena i primjene mjera tržišne intervencije, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227.:

(a)

kojima se prilagođavaju i ažuriraju odredbe iz Priloga IV. o ljestvicama Unije za klasiranje, označivanje i prezentiranje trupova i kojima se;

(b)

utvrđuju dodatne odredbe vezane uz klasiranje, uključujući stručne klasifikatore, razvrstavanje u razrede, uključujući automatizirane tehnike razvrstavanja u razrede, označivanje, vaganje i žigosanje trupova te vezane uz izračunavanje prosječnih cijena u Uniji te koeficijenata ponderiranja koji se koriste za izračunavanje tih cijena;

(c)

utvrđuju, u sektoru govedine i teletine, odstupanja od odredaba te posebna odstupanja koja države članice mogu odobriti klaonicama u kojima se kolje mali broj goveda te dodatne odredbe za dotične proizvode, uključujući odredbe vezane uz klase konformacije i stupanj prekrivenosti masnim tkivom te u sektoru ovčjeg mesa dodatne odredbe vezane uz težinu, boju mesa i pokrivenost masnim tkivom te kriterije za klasiranje lagane janjadi;

(d)

omogućuje državama članicama s odobrenjem da ne primjenjuju ljestvicu za klasiranje svinjskih trupova i odobrenjem da, osim težine i procijenjenog udjela mišićnog tkiva, upotrebljavaju i druge kriterije za njihovo ocjenjivanje ili da utvrde odstupanja od te ljestvice.

Članak 20.

Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja

Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju mjere koje su potrebne za jedinstvenu primjenu ovog poglavlja. Te mjere mogu se posebno odnositi na sljedeće:

(a)

troškove koje plaća gospodarski subjekt ako proizvodi isporučeni za svrhe javne intervencije ne udovoljavaju minimalnim zahtjevima kvalitete;

(b)

utvrđivanje minimalnog kapaciteta skladištenja za intervencijska skladišta;

(c)

reprezentativna razdoblja, tržišta i tržišne cijene potrebne za primjenu ovog poglavlja;

(d)

isporuku proizvoda koji se otkupljuju u okviru javne intervencije, troškove prijevoza koje snosi ponuditelj, preuzimanje proizvoda od strane agencija za plaćanje i plaćanje;

(e)

različite djelatnosti povezane s postupkom otkoštavanja za sektor govedine i teletine;

(f)

praktične aranžmane pakiranja, stavljanja na tržište i označivanja proizvoda;

(g)

postupke za odobravanje poduzeća koja proizvode maslac i obrano mlijeko u prahu za potrebe ovog poglavlja;

(h)

svako odobrenje za skladištenje izvan područja države članice u kojoj su proizvodi otkupljeni i skladišteni;

(i)

prodaju ili raspolaganje proizvodima otkupljenima u okviru javne intervencije, što se tiče, posebno, prodajnih cijena, uvjete za otpremu iz skladišta, naknadnu upotrebu ili odredište otpremljenih proizvoda, uključujući postupke koji se odnose na proizvode stavljene na raspolaganje za korištenje u programu iz članka 16. stavka 2., uključujući prijenose između država članica;

(j)

po pitanju proizvoda otkupljenih u okviru javne intervencije, odredbe vezane uz moćućnosti država članica prodaje u okviru njihove nadležnosti malih količina koje ostaju u skladištu ili količina koje možda više nije moguće prepakirati ili koji su slabije kvalitete;

(k)

po pitanju privatnog skladištenja, zaključivanje i sadržaj ugovora između nadležnog tijela države članice i podnositelja zahtjeva;

(l)

stavljanje i držanje proizvoda u privatnom skladištu i njihovu otpremu iz skladišta;

(m)

trajanje razdoblja privatnog skladištenja i odredbe u skladu s kojima se ta razdoblja, nakon što su već utvrđena ugovorima, mogu skratiti ili produžiti;

(n)

postupke koji se moraju primijeniti za otkup po fiksnoj cijeni, uključujući postupke vezane uz osiguranje i iznose osiguranja koje mora biti položeno ili postupke dodjele unaprijed određene potpore za privatno skladištenje;

(o)

korištenje natječajnog postupka za javnu intervenciju i za privatno skladištenje, posebice u pogledu:

i.

podnošenja ponuda i najmanje količine za podnošenje zahtjeva ili podnesak;

ii.

postupke vezane uz osiguranje i iznose osiguranja koje je potrebno položiti i

iii.

odabira ponuda kojima se osigurava da je prednost dana onima koje su najpovoljnije za Uniju, pri čemu ne mora nužno doći do dodjele ugovora.

(p)

provedbu ljestvica Unije za klasiranje trupova u sektoru govedine te svinjskog i ovčjeg mesa;

(q)

predstavljanje trupova i polovica trupova koje je različito od onog utvrđenog u točki A.IV. Priloga IV. za potrebe određivanja tržišnih cijena;

(r)

korektivne faktore koje države članice moraju primjenjivati, a koji se koriste za različito prezentiranje trupova govedine i ovčjeg mesa ako se ne koristi referentno predstavljanje;

(s)

praktične aranžmane označivanja klasiranih trupova te izračunavanje ponderirane prosječne cijene u Uniji za trupove govedine te trupove svinja i ovaca koje provodi Komisija;

(t)

ovlašćivanje država članica da osiguraju, po pitanju svinja zaklanih na njihovom državnom području, prezentiranje trupova svinja različito od onog utvrđenog u Prilogu IV. točki B.III. ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

i.

uobičajena poslovna praksa na njihovom državnom području razlikuje se od standardnog prezentiranja određenog u Prilogu IV. točki B. III. podstavku1.;

ii.

ako je to opravdano zbog tehničkih razloga;

iii.

ako se koža s trupova uklanja na ujednačen način.

(u)

odredbe za provjeru na licu mjesta primjene klasiranja trupova u državama članicama koju provodi odbor Unije koji čine stručnjaci iz Komisije i stručnjaci koje su odobrile države članice kako bi se osigurala točnost i pouzdanost klasiranja trupova. Tim je odredbama predviđeno da Unija snosi troškove koji proizlaze iz djelatnosti provjere.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Članak 21.

Ostale provedbene ovlasti

Komisija donosi provedbene akte kako bi se države članice ovlastilo da u slučaju janjadi čija je masa trupa manja od 13 kg, iznimno od Priloga IV. točke C.III. stavka 1., koriste sljedeće kriterije za klasiranje:

(a)

masu trupa;

(b)

boju mesa;

(c)

prekrivenost masnim tkivom.

Ti provedbeni akti donose se bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3.

POGLAVLJE II.

Programi potpore

Odjeljak 1.

Programi za poboljšanje dostupnosti hrane

Članak 22.

Ciljna skupina

Programi potpore namijenjeni poboljšanju distribucije poljoprivrednih proizvoda i poboljšanju prehrambenih navika djece usmjereni su na djecu koja redovito pohađaju vrtiće/predškole ili osnovnoškolske ili srednjoškolske obrazovne ustanove kojima upravljaju ili ih priznaju nadležna tijela država članica.

Pododjeljak 1.

Program voća i povrća u školama

Članak 23.

Potpora za opskrbu djece proizvodima od voća i povrća, prerađenog voća i povrća te banana

1.   Potpora Unije dodjeljuje se za:

(a)

opskrbu djece u obrazovnim ustanovama iz članka 22. proizvodima iz sektora voća i povrća, prerađenog voća i povrća te banana; i

(b)

određene vezane troškove logistike i distribucije, opreme, promidžbe, praćenja, vrednovanja te pratećih mjera.

2.   Države članice koje žele sudjelovati u programu sastavljaju prethodnu strategiju, na državnoj ili regionalnoj razini, za njegovu provedbu. One također osiguravaju prateće mjere neophodne za učinkovitost programa, koje mogu uključivati podatke o mjerama za obrazovanje o zdravim prehrambenim navikama, o lokalnim prehrambenim lancima i o sprečavanju rasipanja hrane.

3.   Pri sastavljanju strategija države članice sastavljaju popis proizvoda iz sektora voća i povrća, prerađenog voća i povrća te banana koji su prihvatljivi u okviru njihovih programa. Taj popis ne uključuje proizvode koji su navedeni u Prilogu V.

Međutim, u opravdanim slučajevima, na primjer u slučaju da država članica želi osigurati široki spektar proizvoda u okviru svojeg programa ili u slučaju da želi učiniti svoj program privlačnijim, njezinom strategijom može biti predviđeno da se takvi proizvodi mogu smatrati prihvatljivima ako se dodaje samo ograničena količina tvari navedenih u tom Prilogu.

Države članice osiguravaju da njihova tijela nadležna za zdravstvo odobre popis takvih proizvoda koji su prihvatljivi u okviru njihovog programa.

Države članice odabiru svoje proizvode na osnovi objektivnih kriterija koji mogu uključivati zdravstvene i okolišne aspekte, kao i sezonske oscilacije, raznolikost ili raspoloživost proizvoda, dajući prednost, koliko je to moguće, proizvodima podrijetlom iz Unije te osobito domaćoj kupnji, lokalnim tržištima, kratkim dobavnim lancima ili okolišnim prednostima.

4.   Mjere za utvrđivanje potpore Unije iz stavka 1. poduzima Vijeće u skladu s člankom 43. stavkom 3. UFEU-a.

5.   Potpora Unije iz stavka 1. dodjeljuje se svakoj državi članici na temelju objektivnih kriterija temeljenih na njezinom udjelu djece starosti od šest to deset godina.

Države članice koje sudjeluju u programu natječu se svake godine za potporu Unije na temelju svojih strategija iz stavka 2.

O mjerama o utvrđivanju najmanjeg iznosa potpore Unije svakoj državi članici koja sudjeluje u programu te o indikativnoj i konačnoj raspodjeli potpore među državama članicama odlučuje Vijeće u skladu sa člankom 43. stavkom 3. UFEU-a.

6.   Potpora Unije predviđena stavkom 1. ne koristi se kao zamjena za sredstva za bilo koji postojeći nacionalni programi voća u školama kojim je predviđena raspodjela voća i povrća, prerađenog voća i povrća te banana ili druge programe distribucija u školama koji uključuju takve proizvode.

Međutim, ako je država članica već uvela program koji bi bio prihvatljiv za dodjelu potpore Unije na temelju ovog članka i namjerava ga proširiti ili učiniti učinkovitijim, uključujući i što se tiče ciljane skupine za program, trajanja ili prihvatljivih proizvoda, potpora Unije može se dodijeliti pod uvjetom da se poštuju ograničenja određena u skladu s člankom 43. stavkom 3. UFEU-a s obzirom na omjer potpore Unije u odnosu na ukupan nacionalni doprinos. U tom slučaju država članica u svojoj strategiji za provedbu navodi kako namjerava proširiti program ili ga učiniti učinkovitijim.

7.   Države članice sukladno članku 217. mogu, kao dodatak potpori Unije, odobriti nacionalnu potporu.

8.   Programom Unije za voće i povrće u školama ne dovodi se u pitanje ni jedan zasebni nacionalni program voća i povrća u školama koji je u skladu s pravom Unije.

9.   Unija također može financirati, na temelju članka 6. Uredbe (EU) br. 1306/2013 mjere za informiranje, praćenje i ocjenjivanje vezane uz program voća i povrća u školama, uključujući mjere osvještavanja javnosti i odgovarajuće mjere umrežavanja.

10.   Države članice koje sudjeluju u programu promoviraju, na mjestima gdje se distribuira hrana, svoju uključenost u program potpore i činjenicu da ga subvencionira Unija.

Članak 24.

Delegirane ovlasti

1.   U svrhu promicanja zdravih prehrambenih navika djece te kako bi se osiguralo da je potpora namijenjena djeci u ciljnoj skupini iz članka 22., Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. vezane uz pravila o:

(a)

dodatnim kriterijima vezanima uz usmjeravanje potpore od strane država članica;

(b)

odobravanju i odabiru podnositelja zahtjeva za dodjelu potpore od strane država članica;

(c)

sastavljanju nacionalnih ili regionalnih strategija i pravila o popratnim mjerama.

2.   Kako bi se osiguralo uspješno i učinkovito korištenje fondova Unije, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. vezane uz:

(a)

metodu preraspodjele indikativne raspodjele potpore iz članka 23. stavka 5. među državama članicama na temelju primljenih zahtjeva za dodjelu potpore;

(b)

troškove strategija država članica koje ispunjavaju uvjete za dodjelu potpore Unije te mogućnost utvrđivanja ukupne gornje granice za određene troškove;

(c)

obvezu država članica da prate i ocjenjuju učinkovitost svojih programa voća i povrća u školama.

3.   U svrhu promicanja svijesti o programu Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kojima se od država članica u kojima je uspostavljen program voća i povrća u školama zahtijeva da javnosti predstave subvencijsku ulogu potpore Unije.

Članak 25.

Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja

Komisija donosi provedbene akte kojima seutvrđuju mjere potrebne za primjenu ovog pododjeljka, uključujući:

(a)

podatke koje moraju sadržavati strategije država članica;

(b)

zahtjeve za dodjelu potpore i plaćanja;

(c)

metode obavještavanja javnosti o programu i odgovarajuće mjere umrežavanja;

(d)

podnošenje, oblik i sadržaj izvješća o praćenju i ocjenjivanju koja sastavljaju države članice koje sudjeluju u programu Unije voća i povrća u školama.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Pododjeljak 2.

Program mlijeka u školama

Članak 26.

Potpora za opskrbu djece mlijekom i mliječnim proizvodima

1.   Potpora Unije dodjeljuje se za opskrbu djece u obrazovnim ustanovama iz članka 22. određenim mliječnim i prerađenim mliječnim proizvodima obuhvaćenim tarifnim oznakama KN 0401, 0403, 0404 90 i 0406 ili tarifnom oznakom KN 2202 90.

2.   Od 1. kolovoza 2015. države članice, na državnoj ili regionalnoj razini, koje žele sudjelovati u programu moraju imati prethodnu strategiju za provedbu programa. One također mogu predvidjeti prateće mjere, koje mogu uključivati podatke o mjerama za obrazovanje o zdravim prehrambenim navikama, o lokalnim prehrambenim lancima i o sprečavanju rasipanja hrane, koje su neophodne za učinkovitost programa.

3.   Države članice pri izradi svojih strategija sastavljaju popis mlijeka i mliječnih proizvoda koji će biti prihvatljivi u okviru njihovih pojedinih programa, u skladu s pravilima koje je donijela Komisija na temelju članka 27.

4.   Osim za besplatne obroke namijenjene djeci u obrazovnim ustanovama, potpora Unije iz stavka 1. ne koristi se kao zamjena za financiranje bilo kojeg postojećeg nacionalnog programa mlijeka i mliječnih proizvoda ili druge programe distribucije u školama koji uključuju mlijeko ili mliječne proizvode. Međutim, ako država članica već ima program koji bi ispunjavao uvjete za dobivanje potpore Unije na temelju ovog članka i namjerava ga proširiti ili učiniti učinkovitijim, uključujući u pogledu ciljne skupine programa, njegova trajanja ili prihvatljivih proizvoda, može se dodijeliti potpora Unije. U tom slučaju država članica u svojoj strategiji za provedbu navodi kako namjerava proširiti program ili ga učiniti učinkovitijim.

5.   Države članice sukladno članku 217. mogu, kao dodatak potpori Unije, odobriti nacionalnu potporu.

6.   Programom Unije za školsko mlijeko i mliječne proizvode ne dovode se u pitanje bilo koji zasebni nacionalni programi u školama za poticanje potrošnje mlijeka i mliječnih proizvoda koji su usklađeni s pravom Unije.

7.   Mjere za utvrđivanje potpore Unije za sve vrste mlijeka i mliječnih proizvoda i maksimalan iznos prihvatljiv za potpore Unije predviđen stavkom 1. provodi Vijeće u skladu s člankom 43. stavkom 3. UFEU-a.

8.   Države članice koje sudjeluju u programu promoviraju, na mjestima gdje se distribuira hrana, svoju uključenost u program potpore i činjenicu da ga subvencionira Unija.

Članak 27.

Delegirane ovlasti

1.   Kako bi se u obzir uzeli razvoj obrazaca potrošnje za mliječne proizvode, inovacije i kretanja na tržištu mliječnih proizvoda, raspoloživost proizvoda na različitim tržištima Unije te nutritivni aspekti, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kojima se određuju

(a)

proizvodi koji su prihvatljivi za program, u skladu s odredbama utvrđenima u članku 26. stavku 1. i uzimajući u obzir nutritivne aspekte;

(b)

izrada nacionalnih ili regionalnih strategija od strane država članice, uključujući prateće mjere gdje je potrebno; i

(c)

mjere potrebne za praćenje i ocjenjivanje.

2.   Kako bi se osiguralo uspješno i učinkovito korištenje potpore Unije, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. vezane uz:

(a)

pravila o prihvatljivosti korisnika i podnositelja zahtjeva za dodjelu potpore;

(b)

obvezu odobravanja zahtjeva za dodjelu potpore od strane država članica;

(c)

korištenje mliječnih proizvoda koji uživaju potporu u pripremi obroka u obrazovnim ustanovama.

3.   Kako bi se osiguralo da podnositelji zahtjeva za dodjelu potpore ispunjavaju svoje obveze, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. vezane zahtjeve za polaganje osiguranja u slučaju da je izvršeno plaćanje predujma potpore.

4.   Kako bi se promicala svijest o programu potpore, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kojima se određuju uvjeti u skladu s kojima države članice trebaju javnosti predstaviti svoje sudjelovanje u programu potpore i činjenicu da ga subvencionira Unija.

5.   Kako bi osigurala da se potpora odražava u cijenama proizvoda obuhvaćenih programom, Komisija ima ovlast donošenja delegiranih akata u skladu s člankom 227. kojima se utvrđuju pravila o uspostavi praćenja cijena u okviru programa.

Članak 28.

Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja

Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju mjere potrebne za primjenu ovog pododjeljka, uključujući o:

(a)

postupcima kojima se osigurava sukladnost s najvećom količinom prihvatljivom za potporu;

(b)

postupcima vezane uz osiguranje i iznose osiguranja koje je potrebno položiti u slučaju da je izvršeno plaćanje predujma;

(c)

pravilima u pogledu informacija koje je potrebno pružiti državama članicama u svrhu odobravanja podnositelja zahtjeva, zahtjeva za dodjelu potpore i plaćanja;

(d)

metodama promicanja programa;

(e)

upravljanju praćenjem cijena u skladu s člankom 27 stavkom 5.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Odjeljak 2.

Potpora u sektoru maslinovog ulja i stolnih maslina

Članak 29.

Programi za potporu sektora maslinovog ulja i stolnih maslina

1.   Unija financira izradu trogodišnjih programa rada od strane organizacija proizvođača priznatih u skladu s člankom 152., udruženja organizacija proizvođača priznatih u skladu s člankom 156. ili sektorskih organizacija priznatih u skladu s člankom 157. u jednom ili više sljedećih područja:

(a)

praćenju tržišta i upravljanju u sektoru maslinovog ulja i stolnih maslina;

(b)

poboljšanju utjecaja uzgoja maslina na okoliš;

(c)

poboljšanju konkurentnosti uzgoja maslina modernizacijom;

(d)

poboljšanju kvalitete proizvodnje maslinovog ulja i stolnih maslina;

(e)

sustavu sljedivosti, certificiranja i zaštite kvalitete maslinovog ulja i stolnih maslina, posebno praćenju kvalitete maslinovih ulja koja se prodaju krajnjem potrošaču, pod nadležnošću nacionalnih uprava;

(f)

širenju informacija o mjerama koje provode organizacije proizvođača, udruženja organizacija proizvođača ili sektorske organizacije kako bi se poboljšala kvaliteta maslinovog ulja i stolnih maslina.

2.   Sredstva Unije za programe rada iz stavka 1. iznose:

(a)

11 098 000 EUR godišnje za Grčku;

(b)

576 000 EUR godišnje za Francusku i

(c)

35 991 000 EUR godišnje za Italiju.

3.   Najveći iznos sredstava kojima Unija financira programe rada iz stavka 1. jednak je iznosima koje su zadržale države članice. Najveća sredstva prihvatljivih troškova su:

(a)

75 % za aktivnosti u područjima iz stavka 1. točaka (a), (b) i (c);

(b)

75 % za ulaganja u osnovna sredstva i 50 % za druge aktivnosti u području iz stavka 1. točke (d);

(c)

75 % za programe rada koje u najmanje tri treće zemlje ili države članice koje nisu proizvođači provode priznate organizacije iz stavka 1. iz najmanje dvije države članice koje su proizvođači u područjima iz stavka 1. točaka (e) i (f) te 50 % za druge aktivnosti u tim područjima.

Dodatno financiranje osigurava država članica, i to u iznosu do 50 % troškova koji nisu pokriveni sredstvima Unije.

Članak 30.

Delegirane ovlasti

Kako bi se osiguralo uspješno i učinkovito korištenje potpore Unije predviđene člankom 29. te kako bi se poboljšala kvaliteta proizvodnje maslinovog ulja i stolnih maslina, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. s obzirom na:

(a)

u slučaju područja iz članka 29. stavka 1., posebne mjere koje se mogu financirati potporom Unije te aktivnosti i troškove koji se ne mogu tako financirati;

(b)

minimalnu dodjelu sredstava Unije za određena područja od strane država članica;

(c

zahtjev polaganja osiguranja ako je predan zahtjev za odobrenje programa rada te ako je izvršeno plaćanje predujma potpore;

(d)

kriterije koje države članice trebaju uzeti u obzir pri odabiru i odobravanju programa rada.

Članak 31.

Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja

Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđujumjere potrebne za primjenu ovog odjeljka vezane uz:

(a)

provedbu programa rada i izmjene tih programa;

(b)

plaćanje potpore, uključujući plaćanje predujmova potpore;

(c)

postupci vezani uz osiguranje i iznos osiguranja koji je potrebno položiti ako je predan zahtjev za odobrenje programa rada te ako je izvršeno plaćanje predujma potpore.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Odjeljak 3.

Potpora u sektoru voća i povrća

Članak 32.

Operativni fondovi

1.   Organizacije proizvođača u sektoru voća i povrća i/ili njihova udruženja mogu osnovati operativni fond. Fond se financira pomoću:

(a)

financijskih doprinosa od:

i.

članova organizacije proizvođača i/ili same organizacije proizvođača ili

ii.

udruženja organizacija proizvođača preko članova tih udruženja;

(b)

financijske pomoći Unije, koja se može dodijeliti organizacijama proizvođača ili njihovim udruženjima kada ta udruženja predstavljaju, upravljaju i provode operativni program ili dio operativnog programa, u skladu s uvjetima koje će donijeti Komisija putem delegiranih akata u skladu s člankom 37. i provedbenih akata u skladu s člankom 38.

2.   Operativni fondovi koriste se samo za financiranje operativnih programa koji su podneseni državama članicama i koje su one odobrile.

Članak 33.

Operativni programi

1.   Operativni programi u sektoru voća i povrća traju najmanje tri godine, a najviše pet godina. Imaju najmanje dva cilja iz članka 152. stavka 1. točke (c) ili dva od sljedećih ciljeva:

(a)

planiranje proizvodnje, uključujući predviđanje i praćenje proizvodnje i potrošnje;

(b)

poboljšanje kvalitete proizvoda, u svježem ili prerađenom obliku;

(c)

podizanje komercijalne vrijednosti proizvoda;

(d)

promidžbu proizvoda, u svježem ili prerađenom obliku;

(e)

okolišne mjere, osobito one vezane uz vodu, i metode proizvodnje koje poštuju okoliš, uključujući organski uzgoj;

(f)

sprečavanje kriznih situacija i upravljanje njima.

Operativni programi podnose se državama članicama na odobrenje.

2.   Udruženja organizacija proizvođača također mogu predstaviti sveobuhvatni ili djelomični operativni program sastavljen od mjera koje su organizacije članice utvrdile, ali ih nisu provele, u okviru svojih operativnih programa. Operativni programi udruženja organizacija proizvođača podložni su istim pravilima kao operativni programi organizacija proizvođača i razmatraju se s operativnim programima organizacija članica.

U tu svrhu države članice osiguravaju sljedeće:

(a)

da se mjere u okviru operativnih programa udruženja organizacija proizvođača u cijelosti financiraju iz doprinosa tih organizacija koje su članice tog udruženja te da se ta sredstva prikupljaju iz operativnih fondova tih organizacija članica;

(b)

da su mjere i njihov pripadajući financijski udio utvrđeni u operativnom programu svake organizacije članice;

(c)

da ne postoji dvostruko financiranje.

3.   Sprečavanje kriznih situacija i upravljanje njima iz stavka 1. prvog podstavka točke (f) odnosi se na izbjegavanje i rješavanje kriznih situacija na tržištu voća i povrća i u vezi s tim obuhvaća:

(a)

ulaganja kojima se upravljanje količinama plasiranima na tržište čini učinkovitijim;

(b)

mjere izobrazbe i razmjenu najboljih praksi;

(c)

promidžbu i komunikaciju, u preventivne svrhe ili tijekom kriznog razdoblja;

(d)

potporu za administrativne troškove osnivanja uzajamnih fondova;

(e)

ponovnu sadnju voćnjaka ako je to potrebno nakon obveznog krčenja iz zdravstvenih/ ili fitosanitarnih razloga prema uputi nadležnog tijela države članice;

(f)

povlačenje s tržišta;

(g)

zelenu berbu ili neubiranje voća i povrća;

(h)

osiguranje berbe.

Potpora za osiguranje berbe doprinosi zaštiti prihoda proizvođača u slučaju gubitaka prouzročenih prirodnim katastrofama, nepovoljnim klimatskim događajima, bolestima ili najezdama štetočina.

U ugovorima o osiguranju od korisnika se zahtijeva da korisnici poduzmu potrebne mjere za sprečavanje rizika.

Mjere za sprečavanje kriznih situacija i upravljanje njima, uključujući bilo kakav povrat kapitala i kamata iz petog podstavka, ne obuhvaćaju više od jedne trećine rashoda u okviru operativnog programa.

Organizacije proizvođača mogu uzimati zajmove pod tržišnim uvjetima kako bi financirale mjere za sprečavanje kriznih situacija i upravljanje njima. U tom slučaju povrat kapitala i kamata za te zajmove može biti dio operativnog programa te kao takav prihvatljiv za financijsku pomoć Unije na temelju članka 34. Bilo kakva posebna aktivnost u okviru sprečavanja kriznih situacija i upravljanje njima može se financirati pomoću takvih zajmova ili izravno ili na oba načina.

4.   Za potrebe ovog odjeljka:

(a)

„zelena berba” znači potpuna berba nedozrelih netrživih proizvoda na određenoj površini koji nisu bili oštećeni prije zelene berbe, bilo zbog klimatskih razloga, bolesti ili drugih razloga;

(b)

„neubiranje” znači završetak tekućeg proizvodnog ciklusa na dotičnoj površini gdje je proizvod dobro razvijen te je dobre, primjerene i tržišne kvalitete. Uništavanje proizvoda zbog klimatskog događaja ili bolesti ne smatra se neubiranjem.

5.   Države članice dužne su osigurati da:

(a)

operativni programi obuhvaćaju dvije ili više okolišnih aktivnosti ili

(b)

najmanje 10 % rashoda na temelju operativnih programa bude namijenjeno okolišnim aktivnostima.

Okolišne aktivnosti u skladu su sa zahtjevima za agro-okolišno-klimatska plaćanja utvrđena u članku 28. stavku 3. Uredbe (EU) br. 1305/2013.

Ako najmanje 80 % članova organizacije proizvođača ima jednu ili više istih agro-okolišno-klimatskih obveza predviđenih člankom 28. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1305/2013 svaka od tih obveza smatra se okolišnom aktivnošću iz ovog stavka prvog podstavka točke (a).

Potpora za okolišne aktivnosti iz prvog podstavka ovog stavka obuhvaća dodatne troškove i neostvarene prihode koji su posljedica aktivnosti.

6.   Države članice osiguravaju da se ulaganja koja povećavaju pritisak na okoliš dopuštaju samo u slučajevima u kojima postoji učinkovita zaštita okoliša od takvih pritisaka.

Članak 34.

Financijska pomoć Unije

1.   Financijska pomoć Unije jednaka je iznosu financijskih doprinosa iz članka 32. stavka 1. točke (a) koji se stvarno isplaćuju i ograničena je na 50 % stvarnih rashoda.

2.   Financijska pomoć Unije ograničena je na 4,1 % vrijednosti proizvoda koje su svaka organizacija proizvođača ili njihovo udruženje stavili na tržište.

Međutim, u slučaju organizacija proizvođača, taj se postotak može povisiti na 4,6 % vrijednosti proizvoda stavljenih na tržište ako se iznos koji premašuje 4,1 % vrijednosti proizvoda stavljenih na tržište koristi isključivo za mjere za sprečavanje kriznih situacija i upravljanje njima.

U slučaju udruženja organizacija proizvođača, taj se postotak može povisiti na 4,7 % vrijednosti proizvodnje koje stavljena na tržište, pod uvjetom da se iznos koji premašuje 4,1 % vrijednosti proizvodnje koje je stavljena na tržište koristi isključivo za sprečavanje kriznih situacija i za mjere upravljanja koje je udruženje organizacija proizvođača provelo u ime svojih članova.

3.   Na zahtjev organizacije proizvođača, ograničenje od 50 % predviđeno stavkom 1. povećava se na 60 % za operativni program ili dio operativnog programa ako taj program zadovoljava barem jedan od sljedećih uvjeta:

(a)

podnosi ga nekoliko organizacija proizvođača Unije koje preko transnacionalnih programa djeluju u različitim državama članicama;

(b)

podnosi ga jedna ili više organizacija proizvođača uključenih u programe kojima se upravlja na sektorskoj osnovi;

(c)

obuhvaća isključivo posebnu potporu za proizvodnju organskih proizvoda obuhvaćenu Uredbom Vijeća (EZ) br. 834/2007 (23);

(d)

prvi je koji podnosi priznata organizacija proizvođača udružena koji je rezultat spajanja dvije priznate organizacije proizvođača;

(e)

prvi je koji podnosi priznato udruženje organizacija proizvođača;

(f)

podnose ga organizacije proizvođača u državama članicama u kojima organizacije proizvođača na tržište stavljaju manje od 20 % proizvodnje voća i povrća;

(g)

podnosi ga organizacija proizvođača u jednoj od najudaljenijih regija iz članka 349. UFEU-a.

4.   Ograničenje od 50 % predviđeno stavkom 1. povećava se na 100 % u slučaju povlačenja s tržišta voća i povrća koje ne premašuje 5 % količine proizvoda stavljenih na tržište od strane svake organizacije proizvođača i koje se ustupaju za:

(a)

besplatnu distribuciju dobrotvornim organizacijama i zakladama koje su u tu svrhu odobrile države članice, za korištenje u njihovim aktivnostima pomoći osobama čije je pravo na javnu pomoć priznato nacionalnim pravom, posebice jer im nedostaju potrebna sredstva za uzdržavanje ili

(b)

besplatnu distribuciju bilo kojoj od sljedećih: kaznenim institucijama, školama, ustanovama iz članka 22., dječjim kampovima, bolnicama i domovima umirovljenika koje odrede države članice koje poduzimaju sve potrebne korake kako bi osigurale da se količine raspodijeljene na taj način dodaju količinama koje te ustanove inače otkupljuju.

Članak 35.

Nacionalna financijska pomoć

1.   U regijama država članica u kojima je stupanj organizacije proizvođača u sektoru voća i povrća posebno nizak, Komisija može donosi provedbene akte kojima se države članice, na njihov valjano obrazložen zahtjev, ovlašćuje da organizacijama proizvođača isplate nacionalnu financijsku pomoć jednaku iznosu od najviše 80 % financijskih doprinosa iz članka 32. stavka 1. točke (a). Ta je potpora dodatak operativnom fondu.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

2.   U regijama država članica u kojima organizacije proizvođača, udruženja organizacija proizvođača i skupine proizvođača iz članka 27. Uredbe (EU) br. 1305/2013 na tržište stavljaju manje od 15 % vrijednosti proizvodnje voća i povrća tih regija gdje proizvodnja voća i povrća predstavlja najmanje 15 % ukupne poljoprivredne proizvodnje tih regija, na zahtjev te države članice Unija može nadoknaditi troškove nacionalne financijske pomoći iz ovog članka stavka 1.

Komisija donosi provedbene akte kojima seodlučuje o toj naknadi troškova. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Članak 36.

Nacionalni okvir i nacionalna strategija za operativne programe

1.   Države članice utvrđuju nacionalni okvir koji sadrži opće uvjete vezanih uz okolišne aktivnosti iz članka 33. stavka 5. Tim je okvirom posebno predviđeno da su takve aktivnosti u skladu s odgovarajućim zahtjevima Uredbe (EU) br. 1305/2013, posebno zahtjevima određenima u članku 3. te Uredbe.

Države članice podnose svoj prijedlog okvira Komisiji koja putem provedbenih akata donesenih bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3. može u roku od tri mjeseca od podnošenja zatražiti izmjene tog okvira ako smatra da prijedlog ne doprinosi ostvarivanju ciljeva određenih u članku 191. UFEU-a te u sedmom programu djelovanja Unije za okoliš. Ulaganja u pojedinačna gospodarstva koja dobivaju potporu iz operativnih programa moraju biti u skladu s tim ciljevima.

2.   Svaka država članica utvrđuje nacionalnu strategiju za održive operativne programe na tržištu voća i povrća. Takva strategija uključuje:

(a)

analizu situacije s obzirom na prednosti i nedostatke te potencijal za razvoj;

(b)

obrazloženje odabranih prioriteta;

(c)

ciljeve operativnih programa i instrumenata te pokazatelje uspješnosti;

(d)

ocjenu operativnih programa;

(e)

obveze izvješćivanja za organizacije proizvođača.

Nacionalna strategija također uključuje nacionalni okvir iz stavka 1.

3.   Stavci 1. i 2. ne primjenjuju se na države članice koje nemaju priznate organizacije proizvođača.

Članak 37.

Delegirane ovlasti

Kako bi se osigurala učinkovita, ciljana i održiva potpora organizacijama proizvođača i njihovim udruženjima u sektoru voća i povrća, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kojima se uspostavljaju pravila o:

(a)

operativnim fondovima i operativnim programima, vezano uz:

i.

procijenjene iznose, odluke organizacija proizvođača i njihovih udruženja o financijskim doprinosima i korištenju operativnih fondova;

ii.

mjere, aktivnosti, rashode te administrativne troškove i troškove osoblja koje je potrebno obuhvatiti ili izuzeti u okviru operativnih programa, njihove izmjene te dodatne zahtjeve koje države članice moraju utvrditi;

iii.

sprečavanje dvostrukog financiranja u okviru operativnih programa i programa ruralnog razvoja;

iv.

operativne programe udruženja organizacija proizvođača;

v.

posebna pravila primjenjiva na slučajeve u kojima udruženja organizacija proizvođača u potpunosti ili djelomično upravljaju operativnim programima, obrađuju ih, provode i predstavljaju;

vi.

obvezu korištenja zajedničkih pokazatelja za potrebe praćenja i ocjenjivanja operativnih programa;

(b)

nacionalni okvir i nacionalnu strategiju za operativne programe vezano uz obvezu praćenja i ocjenjivanja učinkovitosti nacionalnih okvira i nacionalnih strategija;

(c)

financijskoj pomoći Unije, vezano uz:

i.

osnovu za izračunavanje financijske pomoći Unije i vrijednost proizvoda iz članka 34. stavka 2.koji su stavljeni na tržište;

ii.

primjenjiva referentna razdoblja za izračun potpore;

iii.

osiguravanje plaćanja predujmova i zahtjev za polaganjem osiguranja ako je izvršeno plaćanje predujma;

iv.

posebna pravila primjenjiva na financiranje operativnih programa udruženja organizacija proizvođača, osobito ona vezana uz primjenu ograničenja iz članka 34. stavka 2.;

(d)

sprečavanju kriznih situacija i upravljanju njima, vezano uz:

i.

mogućnost država članica da ne primjenjuju jednu ili više mjera za sprečavanje kriznih situacija i upravljanje njima;

ii.

uvjete u vezi s člankom 33. stavkom 3. prvim podstavkom točkama (a), (b) i (c);

iii.

dozvoljena odredišta za povučene proizvode o kojima odlučuju države članice;

iv.

najveću razinu potpore za povlačenja s tržišta;

v.

zahtjev za prethodno obavještavanje u slučaju povlačenja s tržišta;

vi.

osnovu za izračunavanje količine proizvoda stavljenih na tržište u svrhu besplatne distribucije iz članka 34. stavka 4. te određivanje najveće količine proizvoda stavljenih na tržište u slučaju povlačenja;

vii.

zahtjev za prikazivanjem amblema Unije na pakiranjima proizvoda za besplatnu distribuciju;

viii.

uvjete za primatelje povučenih proizvoda;

ix.

korištenje izraza za potrebe ovog odjeljka;

x.

uvjete koje trebaju donijeti države članice, a koji se odnose na zelenu berbu i neubiranje;

xi.

osiguranje berbe;

xii.

uzajamne fondove; i

xiii.

uvjete i utvrđivanje gornje granice za rashode u vezi s ponovnom sadnjom voćnjaka iz zdravstvenih / ili fitosanitarnih razloga u skladu člankom 33. stavkom 3. prvim podstavkom točkom (e);

(e)

nacionalnoj financijskoj pomoći, vezano uz:

i.

stupanj organizacije proizvođača;

ii.

zahtjev za polaganje osiguranja ako je izvršeno plaćanje predujma;

iii.

najveći postotak troškova nacionalne financijske pomoći koji Unija nadoknađuje.

Članak 38.

Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja

Komisija donosi provedbene akte kojima seutvrđuju mjere koje se odnose na:

(a)

upravljanje operativnim fondovima;

(b)

informacije koje moraju biti obuhvaćene operativnim programima, nacionalnim okvirima i nacionalnim strategijama iz članka 36., podnošenje operativnih programa državama članicama, vremenske rokove, prateće dokumente te odobrenje od strane država članica;

(c)

provedbu operativnih programa koju izvršavaju organizacije proizvođača i udruženja organizacija proizvođača;

(d)

podnošenje, oblik i sadržaj izvješća o praćenju i ocjenjivanju nacionalnih strategija i operativnih programa;

(e)

zahtjeve za dodjelu potpore i plaćanja potpore, uključujući plaćanja predujmova i djelomična plaćanja potpore;

(f)

praktične aranžmane prikaza amblema Unije na pakiranjima proizvoda za besplatnu distribuciju;

(g)

sukladnost s tržišnim standardima u slučaju povlačenja;

(h)

troškove prijevoza, razvrstavanja i pakiranja u slučaju besplatne distribucije;

(i)

mjere za promidžbu, komunikaciju i izobrazbu u slučaju sprečavanja kriznih situacija i upravljanja njima;

(j)

provedbu aktivnosti povlačenja, zelene berbe, neubiranja te mjere osiguranja berbe;

(k)

primjenu, odobravanje, plaćanje i nadoknadu troškova nacionalne financijske pomoći;

(l)

postupke vezane uz osiguranje i iznose osiguranja koje je potrebno položiti u slučaju da je izvršeno plaćanje predujma.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Odjeljak 4.

Programi potpore u sektoru vina

Pododjeljak 1.

Opće odredbe i prihvatljive mjere

Članak 39.

Područje primjene

U ovom se odjeljku utvrđuju pravila koja uređuju dodjelu fondova Unije državama članicama i korištenje tih fondova od strane država članica kroz petogodišnje nacionalne programe potpore („programe potpore”) kako bi se financirale posebne mjere potpore za pomoć sektoru vina.

Članak 40.

Usklađenost i dosljednost

1.   Programi potpore usklađeni su s pravom Unije i dosljedni aktivnostima, politikama i prioritetima Unije.

2.   Države članice odgovorne su za programe potpore i osiguravaju njihovu internu dosljednost te da su sastavljeni i provedeni objektivno, uzimajući u obzir gospodarsku situaciju proizvođača na koje se odnose i potrebu izbjegavanja neopravdanog nejednakog postupanja prema proizvođačima.

3.   Potpora se ne dodjeljuje za:

(a)

istraživačke projekte i mjere za potporu istraživačkih projekata osim onih iz članka 45. stavka 2. točaka (d) i (e);

(b)

mjere obuhvaćene programima ruralnog razvoja država članica na temelju Uredbe (EU) br. 1305/2013.

Članak 41.

Podnošenje programa potpore

1.   Svaka država članica koja je proizvođač, navedena u Prilogu VI., Komisiji podnosi nacrt petogodišnjeg programa potpore koji uključuje najmanje jednu od prihvatljivih mjera predviđenih člankom 38.

2.   Mjere potpore u nacrtima programa potpore izrađuju se na zemljopisnoj razini koju države članice smatraju najprikladnijom. Države članice savjetuju se o nacrtu programa potpore s nadležnim tijelima i organizacijama na odgovarajućoj teritorijalnoj razini prije nego što ga dostave Komisiji.

3.   Svaka država članica dostavlja jedinstveni nacrt programa potpore u kojemu se u obzir mogu uzeti regionalne posebnosti.

4.   Programi potpore postaju primjenjivi tri mjeseca nakon podnošenja nacrta programa potpore Komisiji.

Međutim, Komisija može donijeti provedbene akte, kojima se utvrđuje da podneseni nacrt programa potpore nije usklađen s pravilima utvrđenima u ovom odjeljku te o tome obavijestiti državu članicu. U takvom slučaju država članica Komisiji podnosi revidirani nacrt programa potpore. Revidirani program potpore postaje primjenjiv dva mjeseca nakon podnošenja revidiranog nacrta programa potpore, osim ako je neusklađenost još prisutna pa se primjenjuje ovaj podstavak.

Ti provedbeni akti donose se bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3.

5.   Stavak 4. primjenjuje se mutatis mutandis na promjene s obzirom na primjenjive programe potpore koje su podnijele države članice.

Članak 42.

Sadržaj programa potpore

Programi potpore uključuju najmanje sljedeće elemente:

(a)

detaljan opis predloženih mjera, kao i njihove kvantificirane ciljeve;

(b)

rezultate održanih savjetovanja;

(c)

procjenu koja pokazuje očekivani tehnički, gospodarski, okolišni i društveni učinak;

(d)

raspored provedbe mjera;

(e)

opću tablicu financiranja u kojoj su prikazana sredstva koja će se upotrijebiti i predviđena okvirna raspodjela sredstava između mjera u skladu s proračunskim ograničenjima predviđenima u Prilogu VI.;

(f)

kriterije i kvantitativne pokazatelje koji će se koristiti za praćenje i ocjenu, kao i korake poduzete kako bi se osigurala odgovarajuća i učinkovita provedba programa potpore i

(g)

određivanje nadležnih ustanova i tijela odgovornih za provedbu programa potpore.

Članak 43.

Prihvatljive mjere

Programi potpore mogu obuhvaćati samo jednu ili više od sljedećih mjera:

(a)

promicanje, sukladno članku 45.;

(b)

restrukturiranje i konverziju vinograda, sukladno članku 46.;

(c)

zelenu berbu, sukladno članku 47.;

(d)

uzajamne fondove, sukladno članku 48.;

(e)

osiguranje berbe, sukladno članku 49.;

(f)

ulaganja, sukladno članku 50.;

(g)

inovacije u sektoru vina, sukladno članku 51.;

(h)

destilaciju nusproizvoda, sukladno članku 52..

Članak 44.

Opća pravila vezana uz programe potpore

1.   Dostupni fondovi Unije dodjeljuju se u okviru proračunskih ograničenja predviđenih Prilogom VI.

2.   Potpora Unije dodjeljuje se samo za prihvatljive rashode nastale nakon podnošenja odgovarajućeg nacrta programa potpore.

3.   Države članice ne doprinose pokrivanju troškova mjera koje u sklopu programa potpore financira Unija.

Pododjeljak 2.

Posebne mjere potpore

Članak 45.

Promidžba

1.   Potpora na temelju ovog članka obuhvaća mjere informiranja i promidžbe vina iz Unije:

(a)

u državama članicama, s ciljem informiranja potrošača o odgovornoj konzumaciji vina te o sustavima Unije koji obuhvaćaju oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla ili

(b)

u trećim zemljama, s ciljem poboljšanja njihove konkurentnosti.

2.   Mjere iz stavka 1. točke (b) primjenjuju se na vina sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla ili vina s oznakom sorte vinove loze te obuhvaćaju isključivo:

(a)

odnose s javnošću, mjere za promidžbu ili oglašavanje, osobito za naglašavanje visokih standarda proizvoda iz Unije, posebno u smislu kvalitete, sigurnosti hrane ili utjecaja na okoliš;

(b)

sudjelovanje na događanjima, sajmovima ili izložbama međunarodnog značaja;

(c)

informativne kampanje, posebno o sustavima Unije koji obuhvaćaju oznake izvornosti, zemljopisnog podrijetla i organske proizvodnje;

(d)

studije novih tržišta potrebne za širenje tržišnog plasmana;

(e)

studije za vrednovanje rezultata mjera za informiranje i promidžbu.

3.   Doprinos Unije za informativne ili promidžbene mjere iz stavka 1. ne premašuju 50 % prihvatljivih rashoda.

Članak 46.

Restrukturiranje i konverzija vinograda

1.   Cilj mjera koje se odnose na restrukturiranje i konverziju vinograda povećanje je konkurentnosti proizvođača vina.

2.   Potpora za restrukturiranje i konverziju vinograda dodjeljuje se ako države članice dostave popis svog proizvodnog potencijala sukladno članku 145. stavku 3.

3.   Potpora za restrukturiranje i konverziju vinograda, koja bi također mogla doprinijeti poboljšanju sustava održive proizvodnje i okolišnog traga sektora vina, može isključivo obuhvaćati jednu ili više sljedećih aktivnosti:

(a)

konverziju sorti, uključujući i putem precjepljivanja;

(b)

premještanje vinograda;

(c)

ponovnu sadnju vinograda ako je potrebno nakon obveznog krčenja iz zdravstvenih/ ili fitosanitarnih razloga prema uputi nadležnog tijela države članice;

(d)

poboljšanja tehnika upravljanja vinogradom, pogotovo uvođenje naprednih sustava održive proizvodnje.

Potpora se ne dodjeljuje za uobičajenu obnovu vinograda, to jest ponovnu sadnju iste sorte vinove loze na istoj zemljišnoj parceli u skladu s istim sustavom uzgoja vinove loze, kada je loza došla do kraja svog životnog vijeka.

Države članice mogu propisati dodatne zahtjeve, osobito u pogledu starosti zamijenjenih vinograda.

4.   Potpora za restrukturiranje i konverziju vinograda, uključujući poboljšanje tehnika upravljanja vinogradom, može biti isključivo u obliku:

(a)

naknade proizvođačima za gubitak prihoda koji je posljedica provedbe mjere;

(b)

doprinosa za troškove restrukturiranja i konverzije.

5.   Naknada proizvođačima za gubitak prihoda iz stavka 4. točke (a) može obuhvaćati do 100 % odgovarajućeg gubitka i biti u jednom od sljedećih oblika:

(a)

neovisno o dijelu II. glavi I. poglavlju III. odjeljku IV.a pododjeljku II. Uredbe (EZ) br. 1234/2007 kojim se utvrđuje sustav prava sadnje u prijelaznom razdoblju, dozvola za istovremeno postojanje starih i novih vinovih loza do kraja prijelaznog sustava na najdulje razdoblje koje ne prelazi tri godine;

(b)

financijska naknada.

6.   Doprinosi Unije za stvarne troškove restrukturiranja i konverzije vinograda ne prelaze 50 %. U slabije razvijenim regijama doprinosi Unije za troškove restrukturiranja i konverzije ne prelaze 75 %.

Članak 47.

Zelena berba

1.   Za potrebe ovog članka, „zelena berba” znači potpuno uništavanje ili uklanjanje grozdova dok još nisu sazrjeli kako bi se urod određenog područja smanjio na nulu.

Ostavljanje komercijalnog grožđa na trsovima na kraju normalnog ciklusa proizvodnje (neubiranje) ne smatra se zelenom berbom.

2.   Potpora za zelenu berbu doprinosi vraćanju ravnoteže između ponude i potražnje na tržištu vina u Uniji kako bi se spriječila kriza tržišta.

3.   Potpora za zelenu berbu može se dodijeliti kao naknada u obliku plaćanja paušala po hektaru, koji određuje dotična država članica. Plaćanje ne premašuje 50 % svote izravnih troškova uništavanja ili uklanjanja grozdova i gubitak prihoda povezan s tim uništavanjem ili uklanjanjem.

4.   Dotična država članica utvrđuje sustav utemeljen na objektivnim kriterijima kako bi osigurale da mjera zelene berbe ne dovede do naknade pojedinačnim proizvođačima vina koja premašuje gornju granicu određenu u stavku 3.

Članak 48.

Uzajamni fondovi

1.   Potpora za osnivanje uzajamnih fondova proizvođačima osigurava pomoć kako bi se osigurali od oscilacija na tržištu.

2.   Potpora za osnivanje uzajamnih fondova može se dodijeliti u obliku privremene i degresivne potpore kako bi se pokrili administrativni troškovi fondova.

Članak 49.

Osiguranje berbe

1.   Potpora za osiguranje berbe doprinosi zaštiti prihoda proizvođača ako postoje gubici prouzročeni prirodnim katastrofama, nepovoljnim klimatskim događajima, bolestima ili najezdama štetočina.

U ugovorima o osiguranju od korisnika se zahtijeva da korisnici poduzmu potrebne mjere za sprečavanje rizika.

2.   Potpora za osiguranje berbe može se dodjeljivati u obliku financijskog doprinosa Unije koji ne premašuje:

(a)

80 % troškova premija osiguranja koje su proizvođači uplatili kao osiguranje od gubitaka uzrokovanih nepovoljnim klimatskim događajima koji su slični prirodnim katastrofama;

(b)

50 % troškova premija osiguranja koje su proizvođači uplatili kao osiguranje:

i.

od gubitaka iz točke (a) i drugih gubitaka uzrokovanih nepovoljnim klimatskom događajima;

ii.

od gubitaka uzrokovanih životinjama, bolestima biljaka ili najezdama štetočina.

3.   Potpora za osiguranje berbe može se dodijeliti ako dotična plaćanja osiguranja proizvođačima ne nadoknađuju više od 100 % pretrpljenih gubitaka prihoda, uzimajući u obzir bilo kakvu naknadu koju su proizvođači mogli dobiti iz drugih programa potpore vezano uz osigurani rizik.

4.   Potpora za osiguranje berbe ne smije narušavati tržišno natjecanje na tržištu osiguranja.

Članaka 50.

Ulaganja

1.   Potpora se može dodijeliti za materijalna i nematerijalna ulaganja u postrojenja za preradu, i infrastrukturu vinarije te tržišne strukture i alate. Tim ulaganjima namjerava se poboljšati ukupnu učinkovitost poduzeća i njegovu prilagodbu na zahtjeve tržišta, kao i povećati njegovu konkurentnost, a odnosi se na proizvodnju i stavljanje na tržište proizvoda od vinove loze iz Priloga VII. dijela II. uključujući s ciljem poboljšanja uštede energije, globalne energetske učinkovitosti i održivih procesa.

2.   Potpora iz stavka 1. u svojoj najvećoj stopi:

(a)

primjenjuje se isključivo na mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća u smislu Preporuke Komisije 2003/361/EZ (24);

(b)

može se, dodatno, primjenjivati na sva poduzeća u slučaju najudaljenijih regija iz članka 349. UFEU-a te manje egejske otoke kako su definirani u članku 1. stavku 2. Uredbe (EU) br. 229/2013 Europskog parlamenta i Vijeća. (25)

Za poduzeća koja nisu obuhvaćena glavom I. člankom 2. stavkom 1. Priloga Preporuci 2003/361/EZ, a koja imaju manje od 750 zaposlenika ili promet manji od 200 milijuna EUR, najveći intenzitet potpore je prepolovljen.

Potpora se ne odobrava poduzećima u poteškoćama u smislu smjernica Zajednice o državnim potporama za spašavanje i restrukturiranje tvrtki u poteškoćama (26).

3.   Prihvatljivi rashodi isključuju neprihvatljive troškove iz članka 69. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

4.   Na doprinose Unije primjenjuju se sljedeće najveće stope potpore koje se odnose na prihvatljive troškove ulaganja:

(a)

50 % u slabije razvijenim regijama;

(b)

40 % u regijama koje nisu slabije razvijene;

(c)

75 % u najudaljenijim regijama iz članka 349. UFEU-a;

(d)

65 % na manjim egejskim otocima, kako je definirano u članku 1. stavku 2. Uredbe (EU) br. 229/2013.

5.   Članak 71. Uredbe (EU) br. 1303/2103 primjenjuje se mutatis mutandis na potporu iz stavka 1. ovog članka.

Članak 51.

Inovacije u sektoru vina

Potpora se može dodijeliti za materijalna ili nematerijalna ulaganja u razvoj novih proizvoda, procesa i tehnologija u vezi s proizvodima iz Priloga VII. dijela II. Potpora je namijenjena povećanju utrživosti i konkurentnosti proizvoda Unije od vinove loze te može obuhvaćati element prijenosa znanja. Maksimalne stope potpore koje se odnose na doprinose Unije potpori koja se pruža u skladu s ovim člankom iste su kao u članku 50. stavku 4.

Članak 52.

Destilacija nusproizvoda

1.   Potpora se može dodijeliti za dobrovoljnu ili obveznu destilaciju nusproizvoda proizvodnje vina koja je provedena u skladu s uvjetima utvrđenima u dijelu II. odjeljku D Priloga VIII.

Iznos potpore određen je u odnosu na % vol. i hektolitre proizvedenog alkohola. Potpore se ne isplaćuju za volumni udio alkohola u nusproizvodima koji se trebaju destilirati koji premašuje za 10 % u odnosu na volumni udio alkohola u proizvedenom vinu.

2.   Potpora se plaća destilerijama koje prerađuju nusproizvode vinarstva predane za destilaciju u sirovi alkohol s jačinom alkohola od najmanje 92 % volumena.

Države članice mogu uvjetovati dodjelu potpore polaganjem sredstva osiguranja od strane korisnika.

3.   Najveće primjenjive razine potpore temelje se na troškovima prikupljanja i prerade i sukladno članku 54. određuje ih Komisija putem provedbenih akata.

4.   Relevantna potpora uključuje paušalni iznos za nadoknadu troškova prikupljanja nusproizvoda vinarstva. Taj iznos se prenosi od destilerije do proizvođača, ako odgovarajuće troškove snosi proizvođač.

5.   Alkohol dobiven destilacijom za koju je dodijeljena potpora iz stavka 1. koristi se isključivo u industrijske ili energetske svrhe kako bi se izbjeglo narušavanje tržišnog natjecanja.

Pododjeljak 3.

Postupovne odredbe

Članak 53.

Delegirane ovlasti

Kako bi se osiguralo da programi potpore sektora vina u državama članicama ispunjavaju svoje ciljeve i da postoji djelotvorno i učinkovito korištenje fondova Unije, Komisija je u skladu s člankom 227. ovlaštena donijeti delegirane akte kojima se uspostavljaju:

(a)

pravila o odgovornosti za rashode između datuma kada je Komisija primila programe potpore te izmjene programa potpore i datuma njihove primjenjivosti;

(b)

pravila o sadržaju programa potpore i rashodima, administrativnim troškovima i troškovima osoblja te aktivnostima koje mogu biti uključene u programe potpore država članica te uvjetima i mogućnostima izvršavanja plaćanja putem posrednika u slučaju potpore za osiguranje berbe predviđene u članku 49.;

(c)

pravila o obvezi polaganja osiguranja u slučaju da je izvršeno plaćanje predujma;

(d)

pravila o korištenju izraza za potrebe ovog odjeljka;

(e)

pravila o utvrđivanju gornje granice za rashode u vezi s ponovnom sadnjom vinograda iz zdravstvenih / ili fitosanitarnih razloga u skladu člankom 46. stavkom 3. podstavkom 1. točkom (c);

(f)

pravila o sprečavanju dvostrukog financiranja u okviru:

i.

različitih djelatnosti programa potpore sektora vina u državi članici i

ii.

programa potpore sektora vina u državi članici i njezinih programa ruralnog razvoja ili promidžbenih programa;

(g)

pravila prema kojima proizvođači povlače nusproizvode vinarstva i izuzeća od te obveze kako bi se izbjeglo dodatno administrativno opterećenje te pravila za dobrovoljno certificiranje destilerija;

(h)

pravila koja dopuštaju državama članicama da odrede uvjete za pravilno funkcioniranje mjera potpore u svojim programima.

Članak 54.

Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja

Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju mjere koje se odnose na:

(a)

podnošenje programa potpore, odgovarajuće financijsko planiranje i reviziju programa potpore;

(b)

postupke prijave, odabira i plaćanja;

(c)

predaju, oblik i sadržaj izvješća i ocjenjivanja programa potpore država članica];

(d)

utvrđivanje stopa potpore, od strane država članica, za zelenu berbu i destilaciju nusproizvoda;

(e)

financijsko upravljanje i odredbe koje se odnose na primjenu mjera potpore od strane država članica;

(f)

postupke vezane uz osiguranje i iznose osiguranja koje je potrebno položiti u slučaju da je izvršeno plaćanje predujma;

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Odjeljak 4.

Potpora u pčelarskom sektoru

Članak 55.

Nacionalni programi i financiranje

1.   S ciljem poboljšanja općih uvjeta proizvodnje i stavljanja na tržište pčelarskih proizvoda, države članice mogu izraditi nacionalne programe u okviru pčelarskog sektora za trogodišnje razdoblje („pčelarski programi”). Ti programi izrađuju se u suradnji s reprezentativnim organizacijama u području pčelarstva.

2.   Doprinos Unije u pčelarskim programima jednak je iznosu od 50 % iznosa rashoda za te programe koje snose države članice, kako je odobreno u skladu s člankom 57. prvim stavkom točkom (c).

3.   Da bi ostvarile pravo na doprinose Unije predviđene stavkom 2., države članice dužne su provesti studiju o strukturi proizvodnje i stavljanja na tržište u sektoru pčelarstva na svom državnom području.

4.   Sljedeće mjere mogu biti uključene u pčelarske programe:

(a)

tehnička pomoć pčelarima i organizacijama pčelara;

(b)

suzbijanje štetočina u košnicama i bolesti, pogotovo varooze;

(c)

racionalizacija troškova selećeg pčelarstva;

(d)

mjere za potporu laboratorija za analizu pčelarskih proizvoda s ciljem potpore pčelarima da svoje proizvode plasiraju na tržište i povećaju njihovu vrijednost;

(e)

mjere kojima se podupire obnova pčelinjeg fonda u Uniji;

(f)

suradnja sa specijaliziranim tijelima za provedbu programa primijenjenih istraživanja u području pčelarstva i pčelarskih proizvoda;

(g)

praćenje tržišta;

(h)

poboljšanje kvalitete proizvoda s ciljem iskorištavanja potencijala proizvoda na tržištu.

Članak 56.

Delegirane ovlasti

1.   Kako bi se osiguralo učinkovito i djelotvorno korištenje fondova Unije za pčelarstvo, Komisija je sukladno članku 227. ovlaštena donijeti delegirane akte vezano uz:

(a)

sprečavanje dvostrukog financiranja u okviru pčelarskih programa i programa ruralnog razvoja država članica;

(b)

osnovu za dodjelu financijskih doprinosa Unije svakoj sudjelujućoj državi članici na temelju, između ostalog, ukupnog broja pčelinjih košnica u Uniji.

2.   Kako bi se osiguralo da je program potpore Unije prilagođen najnovijim razvojima te da su obuhvaćene mjere učinkovite po pitanju poboljšanja općih uvjeta za proizvodnju i stavljanje na tržište pčelarskih proizvoda, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. čija je svrha ažuriranje mjera iz članka 55.stavka 4. koje mogu biti obuhvaćene pčelarskim programima država članica na način da se dodaju druge mjere ili prilagode postojeće mjere bez njihova uklanjanja. To ažuriranje popisa mjera ne utječe na nacionalne programe donesene prije stupanja na snagu delegiranog akta.

Članak 57.

Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja

Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju mjere potrebne za primjenu ovog odjeljka vezane uz:

(a)

sadržaj nacionalnih programa i studija koje provode države članice o strukturi proizvodnje i stavljanja na tržište u njihovim sektorima pčelarstva;

(b)

postupak za preraspodjelu neiskorištenih fondova;

(c)

odobravanje pčelarskih programa koje su podnijele države članice, uključujući dodjelu financijskih doprinosa Unije svakoj sudjelujućoj državi članici i maksimalnu razinu financiranja od strane država članica.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Odjeljak 5.

Potpora u sektoru hmelja

Članak 58.

Potpora organizacijama proizvođača

1.   Unija dodjeljuje potporu organizacijama proizvođača u sektoru hmelja priznatim u skladu s člankom 152. da bi se financirali ciljevi iz članka 152. stavka 1. točke (c) podtočaka i., ii. ili iii.

2.   Financiranje Unije za potporu organizacijama proizvođača predviđenima stavkom 1. iznosi 2 277 000 EUR godišnje za Njemačku.

Članak 59.

Delegirane ovlasti

Kako bi se osiguralo da se potporom iz članka 58. financira ostvarivanje ciljeva iz članka 152., Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. s obzirom na:

(a)

zahtjeve za dodjelu potpore, uključujući pravila o rokovima i prateće dokumente;

(b)

pravila o prihvatljivim područjima zasađenima hmeljem i izračunavanje iznosa koji treba platiti svakoj organizaciji proizvođača.

Članak 60.

Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja

Komisija može donijeti provedbene akate, kojima se utvrđuju mjere potrebne za primjenu ovog odjeljka vezane uz plaćanje potpore.

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

POGLAVLJE III.

Programa odobravanja nasada vinove loze

Članak 61.

Trajanje

Program odobrenja nasada vinove loze utvrđenih u ovom Poglavlju primjenjuju se od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2030., a Komisija provodi srednjoročni pregled kako bi ocijenila funkcioniranje programa te, prema potrebi, sastavlja prijedloge.

Odjeljak 1.

Upravljanje programom odobravanja nasada vinove loze

Članak 62.

Odobrenja

1.   Sorte vinove loze klasificirane u skladu s člankom 81. stavkom 2. moguće je saditi ili presađivati samo ako je u tu svrhu dodijeljeno odobrenje u skladu s člancima 64., 66. i 68. na temelju uvjeta utvrđenih u ovom poglavlju.

2.   Države članice dodjeljuju odobrenje iz stavka 1. koje odgovara određenom području izraženom u hektarima nakon podnošenja zahtjeva proizvođača koji je u skladu s objektivnim i nediskriminirajućim kriterijima prihvatljivosti. To se odobrenje dodjeljuje bez naplaćivanja naknade proizvođačima.

3.   Odobrenja iz stavka 1. važeća su tri godine od datuma njihove dodjele. Proizvođač koji nije iskoristio dodijeljeno odobrenje tijekom perioda valjanosti tog odobrenja podliježe upravnim sankcijama kako je predviđeno u članku 89. stavku 4. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

4.   Ovo se poglavlje ne primjenjuje na sadnju ili ponovnu sadnju područja u eksperimentalne svrhe ili na proizvodnju plemki ili na područja čiji su vinski proizvodi ili proizvodi vinove loze namijenjeni isključivo konzumaciji u kućanstvu proizvođača vina ili na područja koja je potrebno nanovo zasaditi zbog obvezujućih kupnji od javnog interesa donesenih u skladu s nacionalnim pravom.

Članak 63.

Sigurnosni mehanizam za novu sadnju

1.   Države članice dužne su svake godine dodijeliti odobrenja za novu sadnju u omjeru od 1 % od ukupnog područja zasađenog vinovom lozom na njihovom državnom području izmjerenom 31. srpnja prethodne godine.

2.   Države članice mogu:

(a)

na nacionalnoj razini primijeniti niži postotak od postotka određenog u stavku 1.;

(b)

ograničiti izdavanje odobrenja na regionalnoj razini za određena područja koja ispunjavaju uvjete za proizvodnju vina sa zaštićenim oznakama izvornosti, područja koja ispunjavaju uvjete za proizvodnju vina sa zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla ili za područja bez zemljopisne oznake.

3.   Sva ograničenja iz stavka 2. doprinose sustavnom uzgoju vinove loze, postavljena su iznad 0 % i moraju biti opravdana jednim ili više sljedećih posebnih razloga:

(a)

potrebom izbjegavanja poznatog rizika prekomjerne ponude vinskih proizvoda u odnosu na tržišna predviđanja za te proizvode, a da se ne premaši ono što je potrebno da bi se ta potreba zadovoljila;

(b)

potrebom izbjegavanja poznatog rizika znatnog obezvrjeđivanja određene zaštićene oznake izvornosti ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla.

4.   Države članice dužne su objaviti sve odluke donesene u skladu sa stavkom 2. koje moraju biti opravdane. Države članice bez odlaganja obavješćuju Komisiju o takvim odlukama i opravdanjima.

Članak 64.

Dodjela odobrenja za nove nasade vinove loze

1.   Ako ukupno područje obuhvaćeno prihvatljivim zahtjevima u određenoj godini ne prelazi područje koje je na raspolaganje stavila država članica, svi se takvi zahtjevi prihvaćaju.

Države članice mogu, za potrebe ovog članka, primijeniti jedan ili više sljedećih objektivnih i nediskriminirajućih kriterija prihvatljivosti:

(a)

podnositelj zahtjeva posjeduje poljoprivredno područje koje nije manje od područja za koje traži odobrenje;

(b)

podnositelj zahtjeva posjeduje odgovarajuće stručne vještine i znanja;

(c)

zahtjev ne predstavlja značajan rizik zlouporabe ugleda određenih zaštićenih oznaka izvornosti, što se podrazumijeva ako tijela javne vlasti ne dokažu da postoji taj rizik;

(d)

u opravdanim slučajevima, jedan ili više kriterija iz stavka 2., pod uvjetom da se oni primjenjuju na objektivan i nediskriminirajući način.

2.   Ako ukupno područje obuhvaćeno prihvatljivim zahtjevima iz stavka 1. u danoj godini prelazi područje koje je država članica stavila na raspolaganje, odobrenja se dodjeljuju prema razmjernoj razdjeli hektara svim podnositeljima zahtjeva na osnovi područja za koje su podnijeli zahtjev. Takva dodjela također može biti djelomično ili u potpunosti izvršena u skladu s jednim ili više sljedećih objektivnih i nediskriminirajućih prioritetnih kriterija:

(a)

proizvođači koji po prvi puta zasađuju vinovu lozu te koji su upravitelji gospodarstva (početnici u poslu);

(b)

područja u kojima vinogradi doprinose očuvanju okoliša;

(c)

područja koja će se nanovo zasaditi u okviru projekata konsolidacije zemljišta;

(d)

područja s prirodnim ili drugim posebnim ograničenjima;

(e)

održivost projekata za razvoj ili ponovnu sadnju na temelju gospodarske procjene;

(f)

područja koja je potrebno nanovo zasaditi čime se doprinosi povećanju konkurentnosti na razini poljoprivrednog gospodarstva i na regionalnoj razini;

(g)

projekti s potencijalom za poboljšanje kvalitete proizvoda sa zemljopisnim oznakama;

(h)

područja koja je potrebno nanovo zasaditi u okviru povećanja veličine malih i srednjih gospodarstava.

3.   Države članice objavljuju kriterije iz stavaka 1. i 2. koje primjenjuju i o tome obavješćuju Komisiju.

Članak 65.

Uloga strukovnih organizacija

Pri primjeni članka 63. stavka 2. država članica može uzeti u obzir preporuke od priznatih strukovnih organizacija u sektoru vina iz članaka od 152., 156. i 157., od zainteresiranih skupina proizvođača iz članka 95. ili drugih vrsta strukovnih organizacija priznatih na temelju zakonodavstva te države članice, pod uvjetom da takvim preporukama prethodi sporazum sklopljen između relevantnih predstavničkih strana u referentnom zemljopisnom području.

Preporuke se sastavljaju za razdoblje koje ne prelazi tri godine.

Članaka 66.

Presađivanja

1.   Države članice automatski dodjeljuju odobrenje proizvođačima koji su iskrčili područje zasađeno vinovom lozom od 1. siječnja 2016. te koji su podnijeli zahtjev. To odobrenje mora odgovarati ekvivalentu tog područja po pitanju čistog usjeva. Područja obuhvaćena tim odobrenjima ne računaju se za potrebe članka 63.

2.   Države članice mogu dodijeliti odobrenje iz stavka 1. proizvođačima koji namjeravaju iskrčiti područje zasađeno vinovom lozom ako se krčenje tog područja izvršava najkasnije do kraja četvrte godine od datuma na koji su zasađene nove vinove loze.

3.   Odobrenje iz stavka 1. koristi se za isto gospodarstvo na kojemu je izvršeno krčenje. Države članice mogu, u područjima koja ispunjavaju uvjete za proizvodnju vina sa zaštićenim oznakama izvornosti ili zaštićenim oznakama zemljopisnog podrijetla, ograničiti ponovnu sadnju na temelju preporuke strukovne organizacije sukladno članku 65. na vinovu lozu koja udovoljava istim zahtjevima zaštićene oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla kao iskrčeno područje.

4.   Ovaj se članak ne primjenjuje u slučaju krčenja neodobrenih nasada.

Članak 67.

Doktrina de minimis

1.   Program odobravanja nasada vinove loze utvrđen u ovom poglavlju ne primjenjuje se u državama članicama u kojima se 31. prosinca 2007. nije primjenjivao sustav prava sadnje u prijelaznom razdoblju, utvrđen u dijelu II. glavi I. poglavlju III. odjeljku IV.a pododjeljku II. Uredbe (EZ) br. 1234/2007.

2.   Države članice na koje se režim iz stavka 1. primjenjivao 31. prosinca 2007., a u kojima područja trenutno zasađena vinovom lozom ne prelaze 10 000 hektara, mogu odlučiti da neće primjenjivati program odobravanja nasada vinove loze utvrđen u ovom poglavlju.

Članak 68.

Prijelazne odredbe

1.   Prava sadnje dodijeljena proizvođačima u skladu s člankom 85.h, člankom 85.i ili člankom 85.k Uredbe (EZ) br. 1234/2007 do 31. prosinca 2015. koja proizvođači nisu iskoristili i koja su još valjana do tog datuma mogu se pretvoriti u odobrenja na temelju ovog poglavlja od 1. siječnja 2016.

Ta pretvorba stupa na snagu na temelju zahtjeva koji podnose ti proizvođači prije 31. prosinca 2015. Države članice mogu dopustiti proizvođačima da podnesu takav zahtjev da prava pretvore u odobrenja do 31. prosinca 2020.

2.   Odobrenja dodijeljena u skladu sa stavkom 1. imaju razdoblje valjanosti jednako razdoblju valjanosti prava sadnje iz stavka 1. Ako se ta odobrenja ne koriste, ona ističu najkasnije 31. prosinca 2018. ili, ako su države članice donijele odluku iz stavka 1. drugog podstavka, najkasnije do 31. prosinca 2023.

3.   Područja obuhvaćena tim odobrenjima, dodijeljenima u skladu sa stavkom 1., neće se računati za potrebe članka 63.

Članak 69.

Delegirane ovlasti

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. s obzirom na:

(a)

uvjetima primjene izuzeća iz članka 62.a stavka 4.;

(b)

pravilima koja se odnose na kriterije iz članka 64. stavaka 1. i 2.;

(c)

uvođenju dodatnih kriterija osim onih koji su navedeni u članku 64.c stavcima 1. i 2.;

(d)

supostojanju vinove loze koje je proizvođač obvezan iskrčiti i novozasađene vinove loze u skladu s člankom 66. stavkom 2.;

(e)

osnovama za odluke država članica na temelju članka 66. stavka 3.

Članak 70.

Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja

Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju potrebne mjere koje se odnose na:

(a)

postupke dodjele odobrenja;

(b)

evidencije koje održavaju države članice te obavijesti koje je potrebno poslati Komisiji.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Odjeljak 2.

Nadzor nad programom odobravanja nasada vinove loze

Članak 71.

Neodobrena sadnja

1.   Proizvođači su dužni o vlastitom trošku iskrčiti područja zasađena vinovom lozom bez odobrenja.

2.   Ako proizvođači u roku od četiri mjeseca od datuma kad su obaviješteni o nepravilnosti ne iskrče to područje, države članice dužne su se pobrinuti da su ti neovlašteni zasadi iskrčeni u roku od dvije godine nakon isteka četveromjesečnog razdoblja. Povezani trošak snose dotični proizvođači.

3.   Države članice dužne su do 1. ožujka svake godine obavijestiti Komisiju o ukupnoj veličini područja za koje je utvrđeno da su zasađena vinovom lozom bez odobrenja nakon 1. siječnja 2016., kao i veličinu područja iskrčenog u skladu sa stavcima 1. i 2.

4.   Proizvođač koji ne poštuje obvezu utvrđenu u stavku 1. ovog članka podliježe sankcijama koje je potrebno utvrditi u skladu s člankom 64. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

5.   Područja zasađena vinovom lozom bez odobrenja ne ispunjavaju uvjete za bilo kakve nacionalne mjere potpore ili mjere potpore Unije.

Članak 72.

Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja

Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju potrebne mjere kojima se utvrđuju pojedinosti o zahtjevima komunikacije koje države članice trebaju poštovati, uključujući moguća smanjenja proračunskih ograničenja iz Priloga VI. u slučaju neispunjavanja obveza.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

GLAVA II.

PRAVILA KOJA SE ODNOSE NA STAVLJANJE NA TRŽIŠTE I ORGANIZACIJE PROIZVOĐAČA

POGLAVLJE I.

Pravila koja se odnose na stavljanje na tržište

Odjeljak 1.

Tržišni standardi

Pododjeljak 1.

Uvodne odredbe

Članak 73.

Područje primjene

Ne dovodeći u pitanje bilo koju drugu odredbu koja se primjenjuje na poljoprivredne proizvode, kao i odredbe donesene u veterinarskom, fitosanitarnom ili prehrambenom sektoru kako bi se osiguralo da su proizvodi u skladu s higijenskim i zdravstvenim standardima i kako bi se zaštitilo zdravlje životinja, biljaka i ljudi, u ovom odjeljku utvrđena su pravila za tržišne standarde. Ta su pravila razdijeljena na obvezujuća pravila i neobvezne rezervirane napomene za poljoprivredne proizvode.

Pododjeljak 2.

Tržišni standardi prema sektorima ili proizvodima

Članak 74.

Opće načelo

Proizvodi za koje su utvrđeni tržišni standardi prema sektorima ili proizvodima u skladu s ovim odjeljkom mogu se stavljati na tržište Unije samo ako su u skladu s tim standardima.

Članak 75.

Uspostava i sadržaj

1.   Tržišni standardi mogu se odnositi na jedan ili više sljedećih sektora i proizvoda:

(a)

maslinovo ulje i stolne masline;

(b)

voće i povrće

(c)

prerađeni proizvodi od voća i povrća;

(d)

banane;

(e)

živo bilje;

(f)

jaja;

(g)

meso peradi;

(h)

mazive masti namijenjene prehrani ljudi;

(i)

hmelj.

2.   Kako bi se uzela u obzir očekivanja potrošača i poboljšali gospodarski uvjeti za proizvodnju i stavljanje na tržište, kao i kvaliteta poljoprivrednih proizvoda navedenih u ovome članku stavcima 1. i 4., Komisija je sukladno članku 227. ovlaštena donijeti delegirane akte o tržišnim standardima za sektore ili proizvode, u svim fazama stavljanja na tržište, kao i o odstupanjima i izuzećima od takvih standarda, s ciljem prilagodbe stalnim promjenama tržišnih uvjeta, promjenama zahtjeva potrošača, razvoju odgovarajućih međunarodnih standarda te kako bi se izbjeglo stvaranje prepreka za inovaciju proizvoda.

3.   Ne dovodeći u pitanje članak 26. Uredbe (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (27), tržišni standardi iz stavka 1. mogu obuhvaćati jedan ili više sljedećih koji trebaju biti određeni na osnovi sektora ili proizvoda i temeljenih na obilježjima svakog sektora, potrebi za regulacijom stavljanja na tržište i uvjetima određenima u stavku 5. ovog članka:

(a)

tehničke definicije, oznaku i prodajne oznake za sektore koji nisu navedeni u članku 78.;

(b)

kriterije klasifikacije, kao što su razvrstavanje u razrede, masa, veličina, dob i kategorija;

(c)

vrste, biljne sorte, rase životinja ili komercijalne vrste;

(d)

predstavljanje, označivanje povezano s obveznim tržišnim standardima, pakiranje, pravila koja se primjenjuju na centre za pakiranje, označivanje, godinu berbe i korištenje posebnih termina, ne dovodeći u pitanje članke od 92. do 123.;

(e)

kriterije kao što su izgled, konzistentnost, konformacija, svojstva proizvoda i postotak udjela vode;

(f)

posebne tvari koje se upotrebljavaju u proizvodnji ili udjele ili sastojke, uključujući njihov kvantitativni udio, čistoću i oznaku;

(g)

vrstu uzgoja i metodu proizvodnje, uključujući enološku praksu i napredne sustave održive proizvodnje;

(h)

kupažu mošta i vina, uključujući njihove definicije, miješanje vina i s tim povezana ograničenja;

(i)

učestalost sakupljanja, isporuku, čuvanje i obradu, metodu i temperaturu konzerviranja, skladištenje i prijevoz;

(j)

mjesto uzgoja i/ili podrijetla, isključujući meso peradi i mazive masti;

(k)

ograničenja vezana uz korištenje određenih tvari i postupaka;

(l)

posebnu uporabu;

(m)

uvjete koji određuju odlaganje, držanje, promet i korištenje proizvoda koji nisu u skladu s tržišnim standardima usvojenima u skladu sa stavkom 1. ili s definicijama, oznakama i prodajnim oznakama iz članka 78., kao i odlaganje nusproizvoda.

4.   Povrh stavka 1., tržišni standardi mogu se primjenjivati na sektor vina. Stavak 3. točke (f), (g), (h), (k) i (m) primjenjuju se na taj sektor.

5.   Tržišni standardi za sektore ili proizvode doneseni u skladu sa stavkom 1. ovog članka uspostavljaju se ne dovodeći u pitanje članke od 84. do 88. te Prilog IX. a uzima u obzir također:

(a)

posebna obilježja dotičnog proizvoda;

(b)

potreba osiguravanja uvjeta za omogućivanje stavljanja proizvoda na tržište;

(c)

interes proizvođača da objave podatke o proizvodu i obilježjima uzgoja te interes potrošača da dobiju odgovarajuću i transparentnu informaciju o proizvodu, uključujući mjesto uzgoja koje je potrebno odrediti za svaki slučaj posebno na odgovarajućoj zemljopisnoj razini, nakon provedbe ocjene posebno troškova i administrativnih opterećenja za gospodarske subjekte i prednosti ponuđenih proizvođačima i krajnjem potrošaču;

(d)

metode dostupne za određivanje fizičkih, kemijskih i organoleptičkih svojstava proizvoda;

(e)

standardne preporuke koje su donijela međunarodna tijela;

(f)

potrebu za očuvanjem prirodnih i ključnih svojstava proizvoda i za izbjegavanjem uzrokovanja značajne promjene u sastavu dotičnog proizvoda.

6.   Kako bi se u obzir uzela očekivanja potrošača i potreba za poboljšanjem kvalitete i gospodarskih uvjeta za proizvodnju i stavljanje na tržište poljoprivrednih proizvoda, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. za izmjenu popisa sektora u stavku 1. Ti su delegirani akti isključivo ograničeni na dokazane potrebe koje proizlaze iz promjena zahtjeva potrošača, tehničkog napretka ili potrebe za inovacijom proizvoda te su podložni izvješću Komisije za Europski parlament i Vijeće u kojem se posebno ocjenjuju potrebe potrošača, troškovi i administrativna opterećenja gospodarskih subjekata, uključujući utjecaj na unutarnje tržište i međunarodnu trgovinu i dobrobiti stavljene na raspolaganje proizvođačima i krajnjem potrošaču.

Članak 76.

Dodatni zahtjevi za stavljanje proizvoda na tržište u sektoru voća i povrća

1.   Osim toga, gdje je to relevantno, za primjenljive tržišne standarde iz članka 75., proizvodi iz sektora voća i povrća koji su namijenjeni da se potrošaču prodaju svježi, mogu se staviti na tržište jedino ako su dobre, prikladne i tržišne kvalitete i ako je naznačena zemlja podrijetla.

2.   Tržišni standardi iz stavka 1., kao i svi tržišni standardi primjenjivi na sektor voća i povrća utvrđeni u skladu s ovim pododjeljkom, primjenjuju se u svim fazama stavljanja na tržište, uključujući uvoz i izvoz, te mogu obuhvaćati kvalitetu, kategorizaciju, težinu, veličinu, ambalažu, pakiranje, skladištenje, prijevoz, prezentiranje i stavljanje na tržište.

3.   Vlasnik proizvoda u sektoru voća i povrća obuhvaćenih tržišnim standardima takve proizvode izlaže, nudi za prodaju, isporučuje ili stavlja na tržište unutar Unije isključivo sukladno tim standardima i odgovoran je za osiguravanje takve sukladnosti.

4.   Kako bi se osigurala pravilna primjena zahtjevâ iz stavka 1. ovog članka te kako bi se u obzir uzele određene posebne situacije, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. u vezi s posebnim odstupanjima od ovog članka koja su neophodna za njegovu pravilnu primjenu.

Članak 77.

Certificiranje hmelja

1.   Osim toga, gdje je to relevantno, za primjenljive tržišne standarde, proizvodi iz sektora hmelja koji su ubrani ili pripremljeni u Uniji podliježu postupku certificiranja prema ovom članku.

2.   Certifikati se mogu izdati samo za proizvode koji imaju minimalne značajke kvalitete prikladne za određenu fazu stavljanja na tržište. U slučaju hmelja u prahu, hmelja u prahu s većim udjelom lupulina, ekstrakta hmelja i miješanih proizvoda od hmelja, certifikat se može izdati samo ako udio alfa kiseline u tim proizvodima nije manji od njenog udjela u hmelju od kojeg su ti proizvodi pripremljeni.

3.   U certifikatima mora se navesti barem:

(a)

mjesto/mjesta proizvodnje hmelja;

(b)

godina/godine berbe i

(c)

sorta ili sorte.

4.   Proizvodi iz sektora hmelja mogu se staviti na tržište ili izvoziti samo ako je za njih izdan certifikat u skladu s ovim člankom.

U slučaju uvezenih proizvoda iz sektora hmelja, potvrda predviđena člankom 190. stavkom 2. smatra se istovrijednom tom certifikatu.

5.   Komisija je u ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. u svrhu utvrđivanja mjera koje odstupaju od stavka 4. ovog članka:

(a)

kako bi udovoljila trgovinskim zahtjevima određenih trećih zemalja ili

(b)

za proizvode namijenjene posebnoj upotrebi.

Mjere iz prvog podstavka:

i.

ne dovode u pitanje uobičajeno stavljanje na tržište proizvoda za koje je izdan certifikat i

ii.

popraćene su jamstvima kako bi se spriječila svaka zamjena s tim proizvodima.

Članak 78.

Definicije, oznake i prodajne oznake za određene sektore i proizvode

1.   Osim toga, gdje je to relevantno, za primjenljive tržišne standarde, definicije, oznake i prodajne oznake predviđene Prilogom VII. primjenjuju se na sljedeće sektore ili proizvode:

(a)

govedinu i teletinu;

(b)

vino;

(c)

mlijeko i mliječne proizvode namijenjene prehrani ljudi;

(d)

meso peradi;

(e)

jaja;

(f)

mazive masti namijenjene prehrani ljudi; i

(g)

maslinovo ulje i stolne masline;

2.   Definicije, oznake i prodajne oznake predviđeni u Prilogu VII. u Uniji mogu se upotrebljavati samo za stavljanje na tržište proizvoda koji zadovoljava odgovarajuće zahtjeve utvrđene u tom Prilogu.

3.   Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. s obzirom na izmjene, odstupanja ili izuzeća od definicija i prodajnih oznaka predviđenih u Prilogu VII. Ti delegirani akti strogo su ograničeni na predočene potrebe proistekle iz promjena u potražnji potrošača, tehničkog napretka ili potrebe za unapređenjem proizvoda.

4.   Kako bi se osiguralo da gospodarski subjekti i države članice jasno i pravilno razumiju definicije i prodajne oznake predviđene u Prilogu VII., Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. u pogledu pravila za njihovu specifikaciju i primjenu.

5.   Kako bi se u obzir uzela očekivanja potrošača i razvoj tržišta mliječnih proizvoda, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kako bi se odredili mliječni proizvodi u pogledu kojih se trebaju navesti životinjske vrste od kojih mlijeko potječe, osim u slučaju proizvoda od kravljeg mlijeka, te kako bi se odredila potrebna pravila.

Članak 79.

Dopušteno odstupanje

1.   Kako bi se uzela u obzir posebna obilježja svakog proizvoda ili sektora, različiti stadiji stavljanja na tržište, tehnički uvjeti, sve moguće znatne praktične poteškoće te točnost i ponovljivost metoda analize, Komisija je sukladno članku 227. ovlaštena donijeti delegirane akte o dopuštenom odstupanju od jednog ili više određenih standarda u prekoračenju kojeg se za cijelu seriju proizvoda smatra da nije u skladu s tim standardom.

2.   Pri donošenju akata iz stavka 1. Komisija uzima u obzir potrebu da se ne mijenjaju bitna svojstva proizvoda i da se izbjegne smanjenje njihove kvalitete.

Članak 80.

Enološki postupci i metode analize

1.   U Uniji se za proizvodnju i konzerviranje proizvoda navedenih u Prilogu VII. dijelu II. upotrebljavaju samo enološki postupci odobreni sukladno Prilogu VIII. i predviđeni člankom 73. stavkom 3. točkom (g) i člankom 83. stavcima 2. i 3.

Prvi podstavak ne primjenjuje se na:

(a)

sok od grožđa i koncentrirani sok od grožđa; i

(b)

mošt i koncentrirani mošt namijenjen pripremi soka od grožđa.

Odobreni enološki postupci koriste se samo u svrhu osiguravanja odgovarajuće vinifikacije, odgovarajućeg čuvanja ili odgovarajućeg usavršavanja proizvoda.

Proizvodi navedeni u Prilogu VII. dijelu II. u Uniji se proizvode u skladu s pravilima utvrđenima Prilogom VIII.

2.   Proizvodi navedeni u Prilogu VII. dijelu II. ne stavljaju se na tržište u Uniji ako:

(a)

su bili podvrgnuti enološkim postupcima koji nisu odobreni u Uniji;

(b)

su bili podvrgnuti enološkim postupcima koji nisu odobreni u dotičnoj državi ili

(c)

nisu u skladu s pravilima utvrđenima Prilogom VIII.

Proizvodi od vinove loze koji nisu utrživi u skladu s prvim podstavkom uništavaju se. Odstupajući od ovog pravila, države članice mogu destilerijama ili tvornicama za proizvodnju octa ili za industrijske svrhe odobriti upotrebu takvih proizvoda čija svojstva one određuju, pod uvjetom da se to odobrenje ne protumači kao poticaj za proizvodnju proizvoda od vinove loze navedenih Prilogu VI. dijelu II. neodobrenim enološkim postupcima.

3.   Pri odobravanju enoloških postupaka za vino kako je navedeno u članku 75. stavku 3. točki (g), Komisija:

(a)

uzima u obzir enološke postupke i metode analiza koje je preporučila i objavila Međunarodna organizacija za vinovu lozu i vino (OIV), kao i rezultate eksperimentalnog korištenja još neodobrenih enoloških postupaka;

(b)

uzima u obzir zaštitu zdravlja ljudi;

(c)

uzima u obzir mogući rizik zavaravanja potrošača zbog njihove dobro utemeljene predodžbe o proizvodu i njihovih odgovarajućih očekivanja, uzimajući u obzir dostupnost i mogućnost primjene sredstava informiranja kako bi se isključili takvi rizici;

(d)

dopušta očuvanje prirodnih i ključnih svojstava vina i ne uzrokuje značajnu promjenu u sastavu dotičnog proizvoda;

(e)

osigurava najmanju prihvatljivu razinu brige za okoliš;

(f)

poštuje opća pravila koja se odnose na enološke postupke i pravila utvrđena Prilogom VIII.

4.   Kako bi se osiguralo pravilno postupanje s vinskim proizvodima koji nisu utrživi, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s Člankom 227. o pravilima o nacionalnim postupcima iz stavka 2. drugog podstavka ovog članka, kao i izuzeća od njih u vezi s povlačenjem ili uništavanjem vinskih proizvoda koji ne ispunjavaju zahtjeve.

5.   Komisija, ako je potrebno, donosi provedbene akte kojima se utvrđuju metode iz članka 75. stavka 5. točke (d) za proizvode navedene u Prilogu VII. dijelu II. Te metode temelje se na svim relevantnim metodama koje je preporučio i objavio OIV, osim ako bi one bile neučinkovite ili neprimjerene s obzirom na postizanje cilja Unije. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Do donošenja takvih provedbenih akata upotrebljavaju se metode i pravila koje je odobrila dotična država članica.

Članak 81.

Sorte vinove loze

1.   Proizvodi navedeni u Prilogu VII. dijelu II. i proizvedeni u Uniji proizvode se od sorti vinove loze koje se mogu klasificirati u skladu s ovim člankom stavkom 2.

2.   Podložno uvjetima iz stavka 3., države članice klasificiraju sorte vinove loze koje se mogu saditi, presađivati ili cijepiti na njihovom državnom području u svrhu proizvodnje vina.

Države članice mogu klasificirati samo sorte vinove loze koje ispunjavaju sljedeće uvjete:

(a)

dotična sorta pripada vrsti Vitis vinifera ili je nastala križanjem vrste Vitis vinifera s drugom vrstom iz roda Vitis;

(b)

sorta nije jedna od sljedećih: Noah, Othello, Isabelle, Jacquez, Clinton i Herbemont.

U slučaju da je sorta vinove loze izbrisana iz klasifikacije iz prvog podstavka, krčenje te sorte obavlja se u roku od 15 godina od njezinog brisanja.

3.   Države članice čija proizvodnja vina ne premašuje 50 000 hektolitara po vinskoj godini, izračunato na temelju prosječne proizvodnje tijekom prethodnih pet vinskih godina, izuzima se iz obveze klasificiranja navedene u stavku 2. prvog podstavka.

Međutim, u onim državama članicama iz prvog podstavka, samo se sorte vinove loze koje su u skladu sa stavkom 2. drugim podstavkom mogu saditi, presađivati ili cijepiti u svrhu proizvodnje vina.

4.   Odstupajući od stavka 2. prvog i trećeg podstavka te stavka 3. drugog podstavka, države članice u svrhu znanstvenih istraživanja i eksperimenata dopuštaju sađenje, presađivanje i cijepljenje sljedećih sorti vinove loze:

(a)

sorti vinove loze koje nisu klasificirane u slučaju država članica osim onih navedenih u stavku 3.;

(b)

sorti vinove loze koje nisu u skladu sa stavkom 2. drugim podstavkom, u slučaju država članica iz stavka 3.

5.   Površine zasađene sortama vinove loze u svrhu proizvodnje vina, a u suprotnosti s odredbama iz stavaka 2., 3. i 4., krče se.

Međutim, ne postoje obveze za krčenje takvih područja ako je odgovarajuća proizvodnja namijenjena isključivo za osobne potrebe u domaćinstvu proizvođača vina.

Članak 82.

Posebno korištenje vina koje nije u skladu s kategorijama navedenima u Prilogu VII. dijelu II.

Osim za buteljirano vino u pogledu kojeg postoje dokazi da je buteljiranje obavljeno prije 1. rujna 1971., vino proizvedeno od sorti vinove loze koje su navedene u klasifikaciji sastavljenoj sukladno članku 81. stavku 2. prvom podstavku, ali ne i sukladno jednoj od kategorija utvrđenih u Prilogu VII. dijelu II., upotrebljava se samo za osobne potrebe u domaćinstvu pojedinačnih vinogradara, za proizvodnju vinskog octa ili za destilaciju.

Članak 83.

Nacionalna pravila za određene proizvode i sektore

1.   Neovisno o članku 75. stavku 2., države članice mogu donijeti ili zadržati nacionalna pravila kojima se utvrđuju različite razine kvalitete za mazive masti. Takva pravila moraju omogućiti ocjenu razina kvalitete na temelju kriterija koji se posebno odnose na upotrijebljene sirovine, organoleptička svojstva proizvoda i njihovu fizikalnu i mikrobiološku stabilnost.

Države članice koje koriste mogućnost predviđenu prvim podstavkom osiguravaju da proizvodi drugih država članica koji su u skladu s kriterijima utvrđenim tim nacionalnim pravilima mogu, na nediskriminirajući način, koristiti nazive koji navode da su u skladu s tim kriterijima.

2.   Države članice mogu ograničiti ili zabraniti korištenje određenih enoloških postupaka i propisati stroža pravila za vina koja su odobrena u okviru prava Unije, a proizvedena na njihovom državnom području, kako bi se bolje sačuvala ključna svojstva vina sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla te pjenušavih vina i likerskih vina.

3.   Države članice mogu dopustiti eksperimentalnu upotrebu neodobrenih enoloških postupaka.

4.   Kako bi se osigurala ispravna i transparentna primjena ovog članka, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte sukladno članku 227. kojima se postavljaju uvjeti za primjenu ovog članka stavaka 1., 2. i 3., kao i uvjeti za držanje, promet i upotrebu proizvoda dobivenih eksperimentalnim postupcima iz ovog članka stavka 3.

5.   Države članice mogu donijeti ili zadržati dodatne nacionalne propise o proizvodima obuhvaćenima standardom Unije za stavljanje na tržište samo ako su ti propisi sukladni pravu Unije, posebno s obzirom na načelo slobodnog kretanja robe i podložno Direktivi 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (28).

Pododjeljak 3.A

Neobvezne rezervirane napomene

Članak 84.

Opća odredba

Uspostavlja se program za neobvezne rezervirane napomene po sektoru ili proizvodu kako bi se proizvođačima poljoprivrednih proizvoda koji posjeduju obilježja ili atribute dodane vrijednosti olakšalo objavljivanje tih obilježja ili atributa na unutarnjem tržištu i osobito kako bi se poduprli i nadopunili posebni tržišni standardi.

Ovaj pododjeljak ne primjenjuje se na vinske proizvode iz članka 92. stavka 1.

Članak 85.

Postojeće neobvezne rezervirane napomene

1.   Neobvezne rezervirane napomene koje obuhvaća ovaj program na 20. prosinca 2013. navedene su u Prilogu IX., a uvjeti njihovog korištenja utvrđeni su u skladu s člankom 86. točkom (a).

2.   Neobvezne rezervirane napomene iz stavka 1.ovog članka ostaju na snazi i podložne su svakoj izmjeni, osim ako se ukinu sukladno članku 86.

Članak 86.

Zadržavanje, izmjena i poništenje neobaveznih rezerviranih napomena

Kako bi se uzela u obzir očekivanja potrošača, razvoj znanosti i tehničkog znanja, stanje na tržištu i promjene tržišnih standarda, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227.:

(a)

kojima se rezervira dodatna neobavezna rezervirana napomena te utvrđuju uvjeti njezina korištenja;

(b)

kojima se izmjenjuju uvjeti korištenja neobvezne rezervirane napomene; ili

(c)

kojima se poništava neobavezna rezervirana napomena.

Članak 87.

Dodatne neobvezne rezervirane napomene

1.   Napomena je prihvatljiva da bude rezervirana kao dodatna neobvezna rezervirana napomena jedino ako ispunjava sve sljedeće zahtjeve:

(a)

napomena se odnosi na obilježje proizvoda ili atribut uzgoja ili obrade i odnosi se na sektor ili proizvod;

(b)

korištenje napomene omogućuje jasniju komunikaciju dodane vrijednosti proizvoda pomoću njegovih posebnih obilježja ili atributa uzgoja ili obrade;

(c)

kada se proizvod stavi na tržište, obilježja ili atribut proizvoda iz točke (a) mogu identificirati potrošači iz više država članica;

(d)

uvjeti i korištenje napomene sukladni su Direktivi 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (29) ili Uredbi (EU) br. 1169/2011.

Pri uvođenju dodatne neobvezne rezervirane napomene Komisija uzima u obzir sve relevantne međunarodne standarde i postojeće rezervirane napomene za dotične proizvode ili sektore.

2.   Kako bi se uzela u obzir obilježja određenih sektora i očekivanja potrošača, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. s kojima se utvrđuju dodatni detalji o zahtjevima za uvođenje dodatne rezervirane napomene kako je navedeno u stavku 1. ovog članka.

Članak 88.

Ograničenja korištenja neobveznih rezerviranih napomena

1.   Neobvezna rezervirana napomena može se koristiti samo za opisivanje proizvoda koji su usklađeni s primjenjivim uvjetima korištenja.

2.   Države članice dužne su donijeti prikladne mjere kako bi se osiguralo da se označivanje proizvoda ne zamijeni s neobveznim rezerviranim napomenama.

3.   Kako bi se osiguralo da proizvodi opisani neobveznim rezerviranim napomenama zadovoljavaju primjenjive uvjete korištenja, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kojima se utvrđuju dodatna pravila o korištenju neobveznih rezerviranih napomena.

Pododjeljak 4.

Tržišni standardi vezani uz uvoz i izvoz

Članak 89.

Opće odredbe

Kako bi se uzele u obzir posebna obilježja trgovine između Unije i određenih trećih zemalja te posebna obilježja određenih poljoprivrednih proizvoda, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. vezane uz:

(a)

uvjete pod kojima se smatra da uvezeni proizvodi imaju odgovarajuću razinu usklađenosti s tržišnim standardima Unije i uvjete koji dopuštaju odstupanje od članka 74., i

(b)

pravila vezana uz primjenu tržišnih standarda na proizvode izvezene iz Unije.

Članak 90.

Posebne odredbe za uvoz vina

1.   Osim ako je drugačije predviđeno međunarodnim sporazumima zaključenima sukladno s UFEU-om, odredbe koje se odnose na oznaku izvornosti, zemljopisnog podrijetla i označivanje vina određene ovim poglavljem odjeljkom 2. te definicijama, oznakama i prodajnim oznakama iz članka 78. ove Uredbe, primjenjuju se na proizvode koji su uvezeni u Uniju i obuhvaćeni tarifnim oznakama KN 2009 61, 2009 69 i 2204.

2.   Osim ako je drukčije predviđeno međunarodnim sporazumima zaključenima u skladu s UFEU-om, proizvodi iz ovog članka stavka 1. proizvode se u skladu s enološkim postupcima koje je odobrila Unija sukladno ovoj Uredbi ili se, prije izdavanja tog odobrenja na temelju članka 80. stavka 3, proizvode u skladu s enološkim postupcima koje je preporučio i objavio OIV.

3.   Uvoz proizvoda iz stavka 1. ovisi o predočenju:

(a)

certifikata koji dokazuje sukladnost s odredbama iz stavaka 1. i 2., koji je sastavilo nadležno tijelo u državi podrijetla proizvoda, navedeno na popisu koji objavljuje Komisija.

(b)

izvješća analize koje je sastavilo tijelo ili odjel koji je odredila država podrijetla proizvoda ako je proizvod namijenjen za neposrednu prehranu ljudi.

Pododjeljak 5

Zajedničke odredbe

Članak 91.

Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja

Komisija može donijeti provedbene akte kojima se:

(a)

sastavlja popis mlijeka i mliječnih proizvoda iz Priloga VII. dijela III. drugog stavka točke 5. i mazivih masti iz Priloga VII. dijela VII. šestog stavka točke (a), na temelju indikativnog popisa proizvoda za koje države članice smatraju da odgovaraju tim odredbama na svom državnom području, koji članice šalju Komisiji;

(b)

utvrđuju pravila za provedbu tržišnih standarda prema sektoru ili proizvodu;

(c)

utvrđuju pravila za određivanje jesu li proizvodi podvrgnuti postupcima koji su u sukobu s odobrenim enološkim postupcima;

(d)

utvrđuju pravila za metode analize za određivanje značajki proizvoda;

(e)

utvrđuju pravila za razinu dopuštenog odstupanja;

(f)

utvrđuju pravila za provedbu mjera iz članka 89.;

(g)

utvrđuju pravila za identifikaciju ili registriranje proizvođača i/ili industrijskih pogona u kojima je proizvod pripremljen ili prerađen, postupke certifikacije, trgovačke isprave, pripadajuću dokumentaciju i zapise koje je potrebno održavati.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Odjeljak 2.

Oznake izvornosti, oznake zemljopisnog podrijetla i tradicionalni izrazi u sektoru vina

Pododjeljak 1.

Uvodne odredbe

Članak 92.

Područje primjene

1.   Pravila o oznakama izvornosti, oznakama zemljopisnog podrijetla i tradicionalnim izrazima utvrđena ovim odjeljkom primjenjuju se na proizvode iz Priloga VIII. dijela II. točaka 1., od 3. do 6., 8., 9., 11., 15. i 16.

2.   Pravila iz stavka 1. temelje se na:

(a)

zaštiti legitimnih interesa potrošača i proizvođača;

(b)

osiguravanju neometanog funkcioniranja unutarnjeg tržišta za dotične proizvode i

(c)

promicanju proizvodnje kvalitetnih proizvoda kako je navedeno u ovom odjeljku, istovremeno dopuštajući nacionalne mjere politike za kvalitetu.

Pododjeljak 2.

Oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla

Članak 93.

Definicije

1.   Za potrebe ovog odjeljka, primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„oznaka izvornosti” znači ime regije, određenog mjesta ili, u iznimnim i propisno opravdanim slučajevima, države koja se koristi za opis proizvoda iz članka 92. stavka 1. koje ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

i.

kvaliteta ili svojstva proizvoda u ključnom su dijelu ili isključivo rezultat utjecaja posebnih prirodnih i ljudskih čimbenika određene zemljopisne sredine;

ii.

grožđe od kojeg se proizvod proizvodi potječe isključivo s tog zemljopisnog područja;

iii.

proizvodnja se odvija na tom zemljopisnom području i

iv.

proizvod je nastao od sorti vinove loze koje pripadaju vrsti Vitis vinifera.

(b)

„oznaka zemljopisnog podrijetla” znači oznaku koja se odnosi na regiju, određeno mjesto ili, u iznimnim i propisno opravdanim slučajevima, državu koja se koristi za opis proizvoda iz članka 92. stavka 1. koji ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

i.

ima specifičnu kvalitetu, ugled ili druga obilježja koja se mogu pripisati tom zemljopisnom podrijetlu;

ii.

najmanje 85 % grožđa korištenog za njegovu proizvodnju potječe isključivo s tog zemljopisnog područja;

iii.

proizvodnja se odvija na tom zemljopisnom području i

iv.

dobiva se od sorti vinove loze koje pripadaju vrsti Vitis vinifera ili su nastale križanjem vrste Vitis vinifera i drugih vrsta iz roda Vitis.

2.   Određeni tradicionalno korišteni nazivi čine oznaku podrijetla ako:

(a)

označavaju vino;

(b)

odnose se na zemljopisni naziv;

(c)

ispunjavaju zahtjeve iz stavka 1. točke (a) podtočaka od i. do iv.; i

(d)

bile su podvrgnute postupku kojim oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla utvrđene ovim pododjeljkom postaju zaštićene.

3.   Oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla, uključujući one koje se odnose na zemljopisna područja u trećim zemljama, prihvatljive su za zaštitu u Uniji sukladno pravilima utvrđenima ovim pododjeljkom.

4.   Proizvodnja kako je navedena u stavku 1. točki (a) podtočki iii. obuhvaća sve uključene aktivnosti, od berbe grožđa do dovršetka procesa proizvodnje vina, uz iznimku svih postupaka provedenih nakon proizvodnje.

5.   Za potrebe primjene stavka 1. točke (b) podtočke ii., udio od najviše 15 % grožđa koje može potjecati izvan razgraničenog područja potječe iz države članice ili treće zemlje u kojoj se nalazi razgraničeno područje.

Članak 94.

Zahtjevi za zaštitu

1.   Zahtjevi za zaštitu naziva kao oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla uključuju tehničku dokumentaciju koja obuhvaća:

(a)

naziv koji se želi zaštititi;

(b)

ime i adresu podnositelja zahtjeva;

(c)

specifikaciju proizvoda iz stavka 2. i

(d)

jedinstveni dokument koji sadrži sažetak specifikacija proizvoda iz stavka 2.

2.   Specifikacije proizvoda omogućuju zainteresiranim stranama da provjere odgovarajuće uvjete proizvodnje u odnosu na oznaku izvornosti ili oznaku zemljopisnog podrijetla.

Specifikacije proizvoda sadržavaju barem sljedeće:

(a)

naziv koji se želi zaštititi;

(b)

opis vina:

i.

u pogledu oznake izvornosti, najvažnija analitička i organoleptička svojstva;

ii.

u pogledu oznake zemljopisnog podrijetla, najvažnija analitička svojstva te procjenu ili naznaku njihovih organoleptičkih svojstava;

(c)

prema potrebi, određene enološke postupke korištene prilikom proizvodnje vina te relevantna ograničenja kod njihove proizvodnje;

(d)

razgraničenja dotičnog zemljopisnog područja;

(e)

maksimalne prinose po hektaru;

(f)

oznake sorte ili sorti vinove loze od kojih je proizvedeno vino;

(g)

detalje o poveznici iz točke (a) podtočke i. ili, već prema slučaju, iz članka 93. stavka 1. točke (b) podtočke i.;

(h)

primjenjive zahtjeve utvrđene zakonodavstvom Unije ili nacionalnim zakonodavstvom ili, gdje su odredile države članice, utvrđene od strane organizacije koja dodjeljuje zaštićene oznake izvornosti podrijetla ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla, uzimajući u obzir činjenicu da takvi zahtjevi moraju biti objektivni, nediskriminirajući i sukladni zakonodavstvu Unije;

i.

naziv i adresu tijela koja provjeravaju sukladnost s odredbama specifikacije proizvoda i njihove specifične zadaće.

3.   Ako se zahtjev za zaštitu odnosi na zemljopisno područje u trećoj zemlji, osim elemenata navedenih u stavcima 1. i 2., on sadrži dokaz da je dotični naziv zaštićen u državi podrijetla.

Članak 95.

Podnositelji zahtjeva

1.   Bilo koja zainteresirana skupina proizvođača, ili u iznimnim i propisno opravdanim slučajevima, pojedinačan proizvođač, može podnijeti zahtjev za zaštitu oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla. U zahtjevu mogu sudjelovati i druge zainteresirane strane.

2.   Proizvođači mogu podnijeti zahtjev za zaštitu samo za vina koja sami proizvode.

3.   U slučaju da naziv označava prekogranično zemljopisno područje ili tradicionalni naziv povezan s prekograničnim zemljopisnim područjem, moguće je podnijeti zajednički zahtjev.

Članak 96.

Prethodni nacionalni postupak

1.   Zahtjevi za zaštitu oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla za vina koja imaju podrijetlo u Uniji podliježu prethodnom nacionalnom postupku.

2.   Zahtjev za zaštitu podnosi se državi članici s čijeg državnog područja potječe oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla.

3.   Država članica kojoj se podnosi zahtjev za zaštitu pregledava zahtjev kako bi provjerila zadovoljava li uvjete utvrđene u ovom pododjeljku.

Ta država članica provodi nacionalni postupak koji osigurava odgovarajuće objavljivanje zahtjeva i osiguravanje razdoblja od najmanje dva mjeseca od datuma objavljivanja unutar kojega svaka fizička ili pravna osoba koja ima pravni interes, s nastanom ili boravištem u državi članici, može podnijeti prigovor za predloženu zaštitu tako da toj državi članici podnese valjano obrazloženu izjavu.

4.   Ako država članica koja ocjenjuje zahtjev smatra da oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla ne ispunjava uvjete utvrđene u ovom pododjeljku ili nije kompatibilna s pravom Unije, država članica odbacuje zahtjev.

5.   Ako država članica koja ocjenjuje zahtjev smatra da su uvjeti ispunjeni, ona provodi nacionalni postupak kojim se osigurava odgovarajuće objavljivanje specifikacija proizvoda barem na internetu i prosljeđuje zahtjev Komisiji.

Članak 97.

Kontrola od strane Komisije

1.   Komisija objavljuje datum podnošenja zahtjeva za zaštitu oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla.

2.   Komisija ispituje ispunjava li zahtjev za zaštitu iz članka 94. uvjete utvrđene ovim pododjeljkom.

3.   Ako Komisija smatra da su uvjeti utvrđeni ovim pododjeljkom ispunjeni, ona donosi provedbene akte o objavi u Službenom listu Europske unije jedinstvenog dokumenta iz članka 94. stavka 1. točke (d) i upućivanja na objavu specifikacija proizvoda koja je obavljena tijekom prethodnog nacionalnog postupka. Ti provedbeni akti donese se bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3.

4.   Ako Komisija smatra da uvjeti utvrđeni ovim pododjeljkom nisu ispunjeni, ona donosi provedbene akte kojima se odbacuje zahtjev.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Članak 98.

Postupak podnošenja prigovora

U roku od dva mjeseca od datuma objave jedinstvenog dokumenta iz članka 94. stavka 1. točke (d), bilo koja država članica, treća zemlja ili bilo koja fizička ili pravna osoba koja ima legitiman interes i nastanom ili boravište u državi članici različitoj od one koja podnosi zahtjev za zaštitu ili u trećoj zemlji, može podnijeti prigovor za predloženu zaštitu tako da Komisiji podnese valjano obrazloženu izjavu koja se odnosi na uvjete prihvatljivosti utvrđene ovim pododjeljkom.

U slučaju da je riječ o fizičkoj ili pravnoj osobi s boravištem ili nastanom u trećoj zemlji, takva izjava podnosi se izravno ili preko tijela treće dotične zemlje, u roku od razdoblja od dva mjeseca iz prvog stavka.

Članak 99.

Odluka o zaštiti

Na temelju informacija dostupnih Komisiji nakon dovršetka postupka podnošenja prigovora iz članka 98., Komisija donosi provedbene akte kojima se ili dodijeljuje zaštita oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla koja ispunjava uvjete utvrđene ovim pododjeljkom i u skladu je s pravom Unije ili se odbacije zahtjev ako ti uvjeti nisu ispunjeni.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Članak 100.

Homonimi

1.   Naziv za koji je podnesen zahtjev i koji je u cijelosti ili djelomično homoniman s nazivom koji je već registriran u skladu s ovom Uredbom, registrira se uzimajući u obzir lokalno i tradicionalno korištenje i bilo kakvu opasnost zabune.

Neće se registrirati homoniman naziv koji pogrešno upućuje potrošača da proizvodi dolaze iz nekog drugog područja, čak i ako je takav naziv točan u odnosu na stvarno područje, regiju ili mjesto podrijetla dotičnih proizvoda.

Registrirani homonimni naziv može se upotrebljavati jedino ako u praksi postoji dovoljna razlika između homonima koji se registrira kasnije i naziva koji je već upisan u registar, pazeći pritom na potrebu da se prema proizvođačima postupa na nepristran i pravedan način i potrebu da se izbjegne dovođenje potrošača u zabludu.

2.   Stavak 1. primjenjuje se mutatis mutandis ako je naziv za koji se podnosi zahtjev u cijelosti ili djelomično homoniman s oznakom zemljopisnog podrijetla zaštićenom u okviru nacionalnog prava država članica.

3.   Ako naziv sorte vinove loze sadrži zaštićenu oznaku izvornosti ili zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla ili se sastoji od njih, taj se naziv ne koristi u svrhe označivanja poljoprivrednih proizvoda.

Kako bi se uzeli u obzir postojeći postupci označivanja, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte sukladno članku 227., u kojem su utvrđena izuzeća od ovog pravila.

4.   Zaštita oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla proizvoda obuhvaćenih člankom 93. ove Uredbe ne dovodi u pitanje zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla koje se primjenjuju na jaka alkoholna pića, kako je definirano u članku 2. Uredbe (EZ) br. 110/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (30).

Članak 101.

Dodatne osnove za odbijanje zaštite

1.   Naziv koji je postao generički ne zaštićuje se kao oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla.

Za potrebe ovog odjeljka „naziv koji je postao generički” znači naziv vina koji je, iako se odnosi na mjesto ili regiju gdje je proizvod izvorno proizveden ili stavljen na tržište, postao uobičajeni naziv vina u Uniji.

Pri utvrđivanju je li neki naziv postao generički ili nije, uzimaju se u obzir odgovarajući čimbenici, a posebno:

(a)

postojeća situacija u Uniji, uglavnom u područjima potrošnje;

(b)

mjerodavno pravo Unije ili nacionalno pravo.

2.   Naziv se ne zaštićuje kao oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla ako bi, s obzirom na ugled i poznatost žiga, zaštita mogla dovesti potrošača u zabludu vezano uz stvarni identitet vina.

Članak 102.

Veza sa žigovima

1.   Registracija žiga koji sadrži zaštićenu oznaku izvornosti ili zemljopisnog podrijetla ili se od njih sastoji, a koje nisu u skladu s dotičnom specifikacijom proizvoda, ili je njihova upotreba obuhvaćena člankom 103. stavkom 2. i koji se odnosi na proizvod koji je obuhvaćen jednom od kategorija navedenih u Prilogu VII. dijelu II.:

(a)

odbija se ako je zahtjev za registraciju žiga predan nakon datuma kad je Komisiji podnesen zahtjev za zaštitu oznake izvornosti ili zemljopisnog podrijetla i ako je oznaka izvornosti ili zemljopisnog podrijetla nakon toga bila zaštićena; ili

(b)

proglašava se nevažećom.

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 101. stavak 2., žig iz stavka 1. ovog članka, za koji je podnesen zahtjev, koji je registriran ili je nastao korištenjem u dobroj vjeri, ako je ta mogućnost predviđena dotičnim pravom, bilo prije datuma zaštite oznake izvornosti ili zemljopisnog podrijetla u zemlji podrijetla, ili prije 1. siječnja 1996., može se nastaviti upotrebljavati na području Unije i produljivati neovisno o zaštiti oznake izvornosti ili zemljopisnog podrijetla, pod uvjetom da ne postoje nikakve osnove za poništavanje ili opoziv tog žiga na temelju Direktive 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (31) ili Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 (32).

U takvim slučajevima korištenje oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla dopušta se samo uz odgovarajuće žigove.

Članak 103.

Zaštita

1.   Zaštićenu oznaku izvornosti i zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla može koristiti bilo koji gospodarski subjekt koji na tržište stavlja vino proizvedeno u skladu s odgovarajućim specifikacijama proizvoda.

2.   Zaštićena oznaka izvornosti i zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla kao i vino koje nosi zaštićeni naziv u skladu sa specifikacijama proizvoda zaštićeno je u odnosu na:

(a)

bilo koju izravnu ili neizravnu komercijalnu uporabu tog zaštićenog naziva:

i.

usporedive proizvode koji nisu u skladu sa specifikacijama proizvoda zaštićenog naziva ili

ii.

uporabu koja iskorištava ugled oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla;

(b)

svaku zloupotrebu, oponašanje ili aludiranje, čak i ako je označeno pravo podrijetlo proizvoda ili usluge ili ako je naziv proizvoda preveden, transkribiran ili transliteriran ili ako mu je dodan izraz poput „stil“, „tip“, „metoda“, „kako se proizvodi u“, „imitacija“, „aroma“, „kao“ ili slično;

(c)

bilo kakve druge lažne oznake ili oznake koja dovodi u zabludu glede izvora, podrijetla, prirode ili ključnih osobina proizvoda na unutarnjoj ili vanjskoj ambalaži, na promidžbenim materijalima ili dokumentima koji se odnose na dotični vinski proizvod, kao i pakiranje proizvoda u ambalažu koja stvara pogrešnu predodžbu o njegovom podrijetlu;

(d)

bilo kakvu drugu praksu koja potrošača može dovesti u zabludu glede pravog podrijetla proizvoda.

3.   Zaštićene oznake izvornosti i zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla ne postaju generičke u Uniji u smislu članka 101. stavka 1.

Članak 104.

Registar

Komisija uspostavlja i održava javno dostupan elektronički registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla za vino. U registar se mogu unijeti oznake izvornosti i oznake zemljopisnog podrijetla koje se odnose na proizvode iz treće zemlje koji su zaštićeni u Uniji u skladu s međunarodnim sporazumom čija je ugovorna stranka Unija. Osim ako su u tom sporazumu posebno određeni u svojstvu zaštićenih oznaka izvornosti u smislu ove Uredbe, takvi nazivi unose se u registar kao zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla.

Članak 105.

Izmjene specifikacija proizvoda

Podnositelj zahtjeva koji ispunjava uvjete utvrđene u članku 95. može podnijeti zahtjev za odobravanje izmjena specifikacija proizvoda sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla, posebno kako bi se u obzir uzeo razvoj znanstvenih ili tehničkih spoznaja ili kako bi se ponovno razgraničilo zemljopisno područje iz članka 94. stavka 2. drugog podstavka točke (d). Zahtjevi sadržavaju opis i u njima su navedeni razlozi za zatražene izmjene.

Članak 106.

Poništenje

Komisija može, na vlastitu inicijativu ili na valjano obrazložen zahtjev države članice, treće zemlje, fizičke ili pravne osobe koja ima legitiman interes, donijeti provedbene akte, kojima se poništava zaštita oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla ako više nije osigurana sukladnost s odgovarajućim specifikacijama proizvoda.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Članak 107

Postojeći zaštićeni nazivi vina

1.   Nazivi vina iz članaka 51. i 54. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1493/1999 (33) i članka 28. Uredbe Komisije (EZ) br. 753/2002 (34) automatski su zaštićeni na temelju ove Uredbe. Komisija ih navodi u registru predviđenom člankom 104. ove Uredbe.

2.   Komisija poduzima odgovarajući formalni korak uklanjanja naziva vina na koje se primjenjuje članak 118.s stavak 3. Uredbe (EZ) br. 1234/2007 iz registra predviđenog člankom 104. ove Uredbe putem provedbenih akata donesenih bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3 ove Uredbe.

3.   Članak 106. ne primjenjuje se na postojeće zaštićene nazive vina iz ovog članka stavka 1.

Do 31. prosinca 2014. Komisija može, na vlastitu inicijativu, donijeti provedbene akte kojima se poništava zaštita postojećih zaštićenih naziva vina iz ovog članka stavka 1. ako ne ispunjavaju uvjete utvrđene člankom 93.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

4.   U slučaju Hrvatske, nazivi vina objavljeni u Službenom listu Europske unije (35) zaštićeni su na temelju ove Uredbe, podložno pozitivnom ishodu postupka podnošenja prigovora. Komisija ih navodi u registru predviđenom člankom 104.

Članak 108.

Naknade

Države članice mogu zaračunati naknade za svoje troškove, uključujući troškove nastale u vezi s ispitivanjem zahtjeva za zaštitu, podnošenjem prigovora, podnošenjem zahtjeva za izmjene te podnošenjem zahtjeva za poništenje sukladno ovom pododjeljku.

Članak 109.

Delegirane ovlasti

1.   Kako bi se uzele u obzir posebna obilježja proizvodnje u razgraničenom zemljopisnom području, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte sukladno članku 227. kojima se utvrđuju:

(a)

dodatni kriteriji za razgraničenje zemljopisnog područja i

(b)

ograničenja i odstupanja koja se odnose na proizvodnju u razgraničenom zemljopisnom području.

2.   Kako bi se osigurala kvaliteta i sljedivost proizvoda, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte sukladno članku 227. u o utvrđivanju uvjeta pod kojima specifikacije proizvoda mogu uključivati dodatne zahtjeve.

3.   Kako bi se osigurala zaštita zakonitih prava i interesa proizvođača i gospodarskih subjekata, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. o:

(a)

vrsti podnositelja zahtjeva koji može podnijeti zahtjev za zaštitu oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla;

(b)

uvjetima koje treba ispuniti s obzirom na zahtjev za zaštitu oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla, kontrolu od strane Komisije, postupak za podnošenje prigovora i postupke za izmjenu, poništenje i konverziju zaštićenih oznaka izvornosti ili zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla;

(c)

uvjetima primjenjivima na prekogranične zahtjeve;

(d)

uvjetima za zahtjeve koji se odnose na zemljopisna područja u trećim zemljama;

(e)

datumu od kojeg se primjenjuje zaštita ili izmjena zaštite;

(f)

uvjetima koji se odnose na izmjene specifikacija proizvoda.

4.   Kako bi se osigurala odgovarajuća razina zaštite, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. o ograničenjima koja se odnose na zaštićeni naziv.

5.   Kako bi se osiguralo da gospodarski subjekti i nadležna tijela ne budu neopravdano pogođeni zbog primjene ovog pododjeljka što se tiče naziva vina za koje je zaštita odobrena prije 1. kolovoza 2009. ili za koje je zahtjev za zaštitu podnesen prije tog datuma, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. o prijelaznim pravilima koje se odnose na:

(a)

imena vina koja su države članice priznale kao oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla do 1. kolovoza 2009. i imena vina za koja je zahtjev za zaštitu podnesen prije tog datuma;

(b)

vina koja se stavljaju na tržište ili označuju prije određenog datuma i

(c)

izmjene specifikacija proizvoda.

Članak 110.

Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja

1.   Komisija može donijeti provedbene ake kojima se utvrđuju mjere koje se odnose na:

(a)

informacije koje se navode u specifikacijama proizvoda s obzirom na vezu između zemljopisnog područja i konačnog proizvoda;

(b)

objavljivanje odluke o zaštiti ili odbacivanju zahtjeva;

(c)

uspostavljanje i održavanje registra iz članka 104.;

(d)

konverziju zaštićene oznake izvornosti u zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla;

(e)

podnošenje prekograničnih zahtjeva.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

2.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju potrebne mjere koje se odnose na postupak za ispitivanje zahtjeva za zaštitu ili za odobravanje izmjene oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla, kao i na postupak za podnošenje prigovora, poništenje ili konverziju te podnošenje informacija vezanih uz postojeće zaštićene nazive vina, posebno u odnosu na:

(a)

obrasce za dokumente i format prijenosa;

(b)

rokove;

(c)

pojedinosti o činjenicama, dokaze i prateću dokumentaciju koje je potrebno podnijeti uz zahtjev ili molbu.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Članak 111.

Ostale provedbene ovlasti

Ako se prigovor smatra nedopuštenim, Komisija ga donosi provedbeni akt kojim ga se odbija kao nedopušten. Taj provedbeni akt donosi se bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3.

Pododjeljak 3.

Tradicionalni izrazi

Članak 112.

Definicija

„Tradicionalan izraz” znači izraz koji se u državi članici tradicionalno koristi za proizvod iz članka 92. stavka 1. kako bi se označilo:

(a)

da proizvod ima zaštićenu oznaku izvornosti ili zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla na temelju prava Unije ili nacionalnog prava ili

(b)

proizvodnju ili metodu starenja ili kvalitetu, boju, vrstu ili mjesto ili poseban događaj povezan s poviješću proizvoda sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla.

Članak 113.

Zaštita

1.   Zaštićeni tradicionalni izraz može se upotrebljavati samo za proizvod koji je proizveden u skladu s definicijom predviđenom u članku 112.

Tradicionalni izrazi zaštićuju se od nezakonitog korištenja.

2.   Tradicionalni izrazi zaštićeni su samo na jeziku i za kategorije proizvoda od vinove loze navedene u zahtjevu, protiv:

(a)

svake zloupotrebe zaštićenog izraza, uključujući kada su mu pridruženi izrazi poput „stil”, „tip”, „metoda”, „kako se proizvodi u”, „imitacija”, „aroma”, „poput” ili slično;

(b)

bilo kakve druge lažne ili obmanjujuće oznake koja se odnosi na prirodu, svojstva ili ključne kvalitete proizvoda, na unutarnjoj ili vanjskoj ambalaži, promidžbenim materijalima ili dokumentima koji se odnose na dotični proizvod;

(c)

svakog drugog postupanja koje bi moglo obmanuti potrošača, osobito ostaviti dojam da vino ispunjava uvjete za zaštićeni tradicionalni izraz.

3.   Tradicionalni izrazi ne smiju postati generički u Uniji.

Članak 114.

Delegirane ovlasti

1.   Kako bi se osigurala odgovarajuća razina zaštite, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. u vezi s odredbama koje se odnose na jezik i pisanje tradicionalnog izraza koji se zaštićuje.

2.   Kako bi se osigurala zaštita zakonitih prava i interesa proizvođača i gospodarskih subjekata, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kojima se utvrđuju:

(a)

vrsta podnositelja zahtjeva koji mogu podnijeti zahtjev za zaštitu tradicionalnog izraza;

(b)

uvjeti valjanosti zahtjeva za zaštitu tradicionalnog izraza;

(c)

osnove za podnošenje prigovora na predloženo priznavanje tradicionalnog izraza;

(d)

područje primjene zaštite, veze sa žigovima, zaštićenih tradicionalnih izraza, zaštićenih oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla, homonima ili određenih naziva vinove loze;

(e)

osnova za poništenje tradicionalnog naziva;

(f)

datum podnošenja zahtjeva za zaštitu tradicionalnog izraza za podnošenja prigovora ili zahtjeva za poništenje;

(g)

postupci koje je potrebno slijediti u vezi sa zahtjevom za zaštitu tradicionalnog izraza, uključujući kontrolu od strane Komisije, postupak za podnošenje prigovora i postupke za poništenje i izmjenu.

3.   Kako bi se uzele u obzir posebna obilježja trgovine između Unije i određenih trećih zemalja, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227., kojima se utvrđuju uvjeti prema kojima se tradicionalni izrazi mogu upotrebljavati za proizvode iz trećih zemalja i predviđaju odstupanja od članka 112. i članka 113 stavka 2.

Članak 115.

Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja

1.   Komisija može, donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju potrebne mjere koje se odnose na postupak ispitivanja zahtjeva za zaštitu ili za odobrenje izmjena tradicionalnog izraza, kao i na postupak za podnošenje prigovora ili poništenje, posebno u odnosu na:

(a)

obrasce za dokumente i format prijenosa;

(b)

rokove;

(c)

pojedinosti o činjenicama, dokaze i prateću dokumentaciju koje je potrebno podnijeti uz zahtjev ili molbu;

(d)

detaljna pravila o objavljivanju zaštićenih tradicionalnih izraza.

2.   Komisija donosi provedbene akte kojima se prihvaća ili odbacuje zahtjev za zaštitu tradicionalnog izraza ili zahtjev za izmjenu zaštićenog izraza ili zahtjev za poništenje zaštite tradicionalnog izraza.

3.   Komisija donosi provedbene akte kojima se predviđa zaštita tradicionalnih izraza u pogledu kojih je prihvaćen zahtjev za zaštitu, posebno tako što ih se klasificira sukladno članku 112. i objavljuje definiciju i/ili uvjete korištenja.

4.   Provedbeni akti iz ovog članka stavaka 1., 2. i 3. donose se sukladno postupku ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Članak 116.

Ostale provedbene ovlasti

Ako se prigovor smatra nedopuštenim, Komisija donosi provedbeni akt kojim ga se odbacuje kao nedopušten. Taj provedbeni akt donosi se bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3.

Odjeljak 3.

Označivanje i predstavljanje u sektoru vina

Članak 117.

Definicija

Za potrebe ovog odjeljka:

(a)

„označivanje” znači sve riječi, podatke, žigove, nazive marki, slike ili simbole koji se nalaze na bilo kojoj ambalaži, dokumentu, obavijesti, oznaci, prstenu ili omotu koji ide uz proizvod ili se na njega odnosi;

(b)

„prezentiranje” znači sve informacije koje se potrošačima prenose preko ambalaže dotičnog proizvoda, uključujući sve oblike i vrste boca.

Članak 118.

Primjenjivost horizontalnih pravila

Osim ako je drukčije predviđeno ovom Uredbom, na označivanje i prezentiranje primjenjuju se Direktiva Vijeća 89/396/EEZ (36), Direktiva 2000/13/EZ, Direktiva 2007/45/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (37), Direktiva 2008/95/EZ i Uredba (EU) br. 1169/2011.

Označivanje proizvoda iz Priloga VII. dijela II. točaka od 1. do 11., 13., 15. i 16. ne može se dopuniti nikakvim podacima osim onih predviđenih ovom Uredbom, osim ako ti podaci ispunjavaju zahtjeve Direktive 2000/13/EZ ili Uredbe (EU) br. 1169/2011.

Članak 119.

Obvezni podaci

1.   Označivanje i predstavljanje proizvoda iz Priloga VII. dijela II. točaka od 1. do 11., 13., 15. i 16. stavljenih na tržište u Uniji ili namijenjenih izvozu sadrži sljedeće obvezne podatke:

(a)

oznaku kategorije proizvoda od vinove loze sukladno Prilogu VII. dijelu II.;

(b)

za vina sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla:

i.

izraz „zaštićena oznaka izvornosti” ili „zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla” i

ii.

naziv zaštićene oznake izvornosti ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla;

(c)

stvarnu alkoholnu jakost izraženu volumenom;

(d)

oznaku podrijetla;

(e)

oznaku punionice ili, u slučaju pjenušavog vina, gaziranog pjenušavog vina, kvalitetnog pjenušavog vina ili kvalitetnog aromatičnog pjenušavog vina, naziv proizvođača ili prodavatelja;

(f)

oznaku uvoznika, za uvezena vina i

(g)

u slučaju pjenušavog vina, gaziranog pjenušavog vina, kvalitetnog pjenušavog vina ili kvalitetnog aromatičnog pjenušavog vina, oznaku udjela šećera.

2.   Iznimno od stavka 1. točke (a), za vina čije oznake uključuju naziv zaštićene oznake izvornosti li zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla referenca na kategoriju proizvoda od vinove loze može se izostaviti.

3.   Iznimno od stavka 1. točke (b), upućivanja na izraze „zaštićena oznaka izvornosti” ili „zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla” mogu se izostaviti u sljedećim slučajevima:

(a)

kada je tradicionalni izraz u skladu s člankom 112. stavkom 1. točkom (a) prikazan na oznaci u skladu sa specifikacijom proizvoda iz članka 94. stavka 2.;

(b)

u iznimnim i propisno opravdanim slučajevima, koje sukladno članku 227. određuje Komisija putem delegiranih akata donesenih kako bi se osigurala sukladnost s postojećim praksama označivanja.

Članak 120.

Neobvezni podaci

1.   Označivanje i predstavljanje proizvoda iz Priloga VII. dijela II. točaka od 1. do 11., 13., 15. i 16. može sadržavati sljedeće neobvezne podatke:

(a)

godinu berbe;

(b)

naziv jedne ili više sorti vinove loze;

(c)

u slučaju vina koja nisu ona iz članka 119. stavka 1. točke (g), izraze koji označavaju udio šećera;

(d)

za vina sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla, tradicionalne izraze sukladno članku 112. stavku 1. točki (b);

(e)

simbol Unije koji označava zaštićenu oznaku izvornosti ili zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla;

(f)

izraze koji se odnose na određene metode proizvodnje;

(g)

za vina koja nose zaštićenu oznaku izvornosti ili zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla, naziv druge zemljopisne cjeline koja je manja ili veća od područja na kojemu se temelji oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla.

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 100. stavak 3. vezano uz korištenje podataka iz ovog članka stavka 1. točaka (a) i (b) za vina bez zaštićene oznake izvornosti ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla:

(a)

države članice uvode zakone, uredbe ili administrativne odredbe kako bi osigurale postupak certifikacije, odobravanja i provjere čime se jamči vjerodostojnost dotičnih informacija;

(b)

države članice mogu, na temelju nediskriminirajućih i objektivnih kriterija i uzimajući u obzir poštenu konkurenciju, sastaviti popis isključenih sorti vinove loze za vina proizvedena od sorti vinove loze na njihovom državnom području, posebno ako:

i.

postoji opasnost od zabune potrošača vezano uz stvarno podrijetlo vina zbog činjenice da su oblici sorti vinove loze sastavni dio postojeće zaštićene oznake izvornosti ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla;

ii.

provjere ne bi bile isplative zbog činjenice da određena sorta vinove loze predstavlja jako mali dio vinograda države članice;

(c)

mješavina vina iz različitih država članica ne potiče označivanje sorte vinove loze, osim ako se dotične države članice ne dogovore drugačije i osiguraju izvedivost odgovarajućih postupaka certifikacije, odobravanja i provjere.

Članak 121.

Jezici

1.   Obvezni i neobvezni podaci iz članaka 119. i 120., ako su izraženi riječima, istaknuti su na jednom ili više službenih jezika Unije.

2.   Neovisno o stavku 1., naziv zaštićene oznake izvornosti ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla ili tradicionalni izraz kako je navedeno u članku 112. stavku 1 točki (b) na oznaci su istaknuti na jeziku ili jezicima na koje se primjenjuje zaštita. U slučaju zaštićene oznake izvornosti ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla ili posebne nacionalne oznake koja ne koristi latinicu, naziv se isto može istaknuti na jednom ili više službenih jezika Unije.

Članak 122.

Delegirane ovlasti

1.   Kako bi uzele u obzir posebna obilježja sektora vina, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. s obzirom na pravila i ograničenja u:

(a)

predstavljanju i korištenju podataka na oznakama osim onih koji su utvrđeni ovim odjeljkom;

(b)

obveznim podacima, vezano uz:

i.

izraze koji se koriste za formuliranje obveznih podataka i uvjete za njihovo korištenje;

ii.

izraze koji se odnose na gospodarstvo i uvjete za njihovo korištenje;

iii.

odredbe koje državama članicama koje su proizvođači dopuštaju utvrđivanje dodatnih pravila vezano uz obvezne podatke;

iv.

odredbe koje dopuštaju daljnja odstupanja, osim onih iz članka 119. stavka 2., vezano uz izostavljanje reference na kategoriju proizvoda od vinove loze i

v.

odredbe o korištenju jezika;

(c)

neobveznim podacima, vezano uz:

i.

izraze koji se koriste za formuliranje neobveznih podataka i uvjete za njihovo korištenje;

ii.

odredbe koje državama članicama koje proizvode dopuštaju utvrđivanje dodatnih pravila vezano uz neobvezne podatke;

(d)

predstavljanju, vezano uz:

i.

uvjete za korištenje određenih oblika boca te popis određenih posebnih oblika boca;

ii.

uvjete korištenja vrsta boca i čepova specifičnih za pjenušava vina;

iii.

odredbe koje državama članicama koje proizvode dopuštaju utvrđivanje dodatnih pravila vezano uz predstavljanje;

iv.

odredbe o korištenju jezika.

2.   Kako bi se osigurala zaštita zakonitih interesa gospodarskih subjekata, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. s obzirom na pravila povezana s privremenim označivanjem i predstavljanjem vina koje nosi oznaku izvornosti ili oznaku zemljopisnog podrijetla ako ta oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla ispunjava potrebne uvjete.

3.   Kako bi se osiguralo da gospodarski subjekti ne budu oštećeni, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. s obzirom na prijelazne odredbe koje se odnose na vino stavljeno na tržište i označeno u skladu s relevantnim pravilima koja su se primjenjivala prije 1. kolovoza 2009.

4.   Kako bi se uzele u obzir posebna obilježja trgovine između Unije i određenih trećih zemalja, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. s obzirom na odstupanja od ovog odjeljka u odnosu na proizvode za izvoz gdje to zahtjeva pravo dotične treće zemlje.

Članak 123.

Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja

Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju potrebne mjere u vezi s postupcima i tehničkim kriterijima koji su primjenjivi na ovaj odjeljak, uključujući potrebne mjere za postupke certificiranja, odobravanja i provjera primjenjivih na vina koja nemaju zaštićenu oznaku izvornosti ili zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

POGLAVLJE II.

Posebne odredbe za pojedine sektore

Odjeljak 1.

Šećer

Članak 124.

Trajanje

Uz iznimku članaka 125. i 126., ovaj se odjeljak primjenjuje do kraja tržišne godine 2016./2017.

Pododjeljak 1.

Posebne mjere

Članak 125.

Sporazumi u sektoru šećera

1.   Uvjeti otkupa šećerne repe i šećerne trske, uključujući ugovore o isporuci prije sjetve, uređuju se pisanim sporazumima koje su unutar sektora sklopili, s jedne strane, uzgajivači šećerne repe i šećerne trske iz Unije ili, u njihovo ime, organizacije čiji su ti uzgajivači članovi, i, s druge strane, poduzeća za proizvodnju šećera iz Unije ili, u njihovo ime, organizacije čiji su ta poduzeća članovi.

2.   Poduzeća za proizvodnju šećera obavješćuju nadležna tijela države članice u kojoj proizvode šećer o sporazumima unutar sektora kako su opisani u Prilogu II. dijelu II. odjeljku A točki 6.

3.   Od 1. listopada 2017. sporazumi unutar sektora moraju biti u skladu s uvjetima kupnje utvrđenima u Prilogu X.

4.   Kako bi se u obzir uzele posebnosti sektora šećera i razvoj sektora u razdoblju nakon završetka proizvodnih kvota, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kako bi:

(a)

ažurirala uvjete iz Priloga II. dijela II. odjeljka A;

(b)

ažurirala uvjete kupnje za šećernu repu iz Priloga X.;

(c)

utvrdila dodatna pravila o utvrđivanju bruto težine, tara težine i udjela šećera u šećernoj repi isporučenoj poduzeću te pravila o rezancima šećerne repe.

5.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju mjere potrebne za primjenu ovog članka, uključujući s obzirom na postupke, obavješćivanje i administrativnu pomoć u slučaju sporazuma u okviru sektora koji uključuju više od jedne države članice. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Članak 126.

Izvješćivanje o cijenama na tržištu šećera

Komisija može donijeti provedbene akte o uspostavi sustava izvješćivanja o cijenama na tržištu šećera, uključujući modalitete za objavljivanje razina cijena za to tržište. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Sustav iz prvog podstavka temelji se na podacima koje dostavljaju poduzeća za proizvodnju bijelog šećera ili drugi gospodarski subjekti uključeni u trgovinu šećerom. S tim se podacima postupa kao s povjerljivim podacima.

Komisija osigurava da se određene cijene ili imena pojedinih gospodarskih subjekata ne objavljuju.

Pododjeljak 2.

Zahtjevi koji se primjenjuju na sektor šećera u razdoblju iz članka 124.

Članak 127.

Ugovori o isporuci

1.   Povrh zahtjeva određenih u članku 125. stavku 1., sporazumi unutar sektora sukladni su uvjetima kupnje utvrđenima u Prilogu XI.

2.   U ugovorima o isporuci pravi se razlika ovisno o tome jesu li količine šećera koje se proizvode od šećerne repe:

(a)

šećer unutar kvote ili

(b)

šećer izvan kvote.

3.   Svako poduzeće za proizvodnju šećera dostavlja državi članici u kojoj proizvodi šećer sljedeće podatke:

(a)

količine šećerne repe iz stavka 2. točke (a) za koje je zaključilo ugovor o isporuci prije sjetve te količinu šećera na kojoj se temelje ti ugovori;

(b)

odgovarajući procijenjeni prinos.

Države članice mogu zahtijevati dodatne podatke.

4.   Poduzeća za proizvodnju šećera koja nisu potpisala ugovore o isporuci šećerne repe unutar kvote prije sjetve po minimalnoj cijeni, kako je navedeno u članku 135., za količinu šećerne repe koja odgovara šećeru za koji posjeduju kvotu, usklađeno, ovisno o slučaju, primjenom koeficijenta za preventivno povlačenje koji je utvrđen sukladno članku 130. stavku 2. prvom podstavku, obvezna su platiti najmanje minimalnu cijenu šećerne repe unutar kvote za svu šećernu repu koju prerađuju u šećer.

5.   Podložno odobrenju dotične države članice, sporazumi unutar sektora mogu odstupati od stavaka 2., 3. i 4.

6.   Ako ne postoje sporazumi unutar sektora, dotična država članica poduzima potrebne mjere u skladu s ovom Uredbom kako bi zaštitila interese uključenih strana.

Članak 128.

Pristojba za proizvodnju

1.   Za kvote za šećer, kvote za izoglukozu i kvote za inulinski sirup koje posjeduju poduzeća za proizvodnju šećera, izoglukoze ili inulinskog sirupa kako je navedeno u članku 136. stavku 2., naplaćuje se pristojba za proizvodnju.

2.   Vijeće sukladno članku 43. stavku 3. UFEU-a poduzima mjere o utvrđivanju pristojbe za proizvodnju kvotnog šećera, izoglukoze i inulinskog sirupa iz stavka 1.

Članak 129.

Proizvodna subvencija

1.   Proizvodna subvencija može se dodijeliti za proizvode iz sektora šećera koji su navedeni u Prilogu I. dijelu III. točkama od (b) do (e) ako za proizvodnju proizvoda iz članka 140. stavka 2. točaka (b) i (c) nije na raspolaganju višak šećera ili uvezeni šećer, višak izoglukoze ili višak inulinskog sirupa po cijeni koja odgovara cijeni na svjetskom tržištu.

2.   Vijeće u skladu s člankom 43. stavkom 3. UFEU-a poduzima mjere za utvrđivanje proizvodne subvencije iz stavka 1.

Članak 130.

Povlačenje šećera s tržišta

1.   S obzirom na potrebu za izbjegavanjem rušenja cijena na unutarnjem tržištu i za saniranjem stanja prekomjerne proizvodnje na osnovi predviđanja bilance ponude i uzimajući u obzir obveze Unije koje proizlaze iz međunarodnih sporazuma zaključenih u skladu s UFEU-om, Komisija može donijeti provedbene akte kojima se povlače s tržišta, za danu tržišnu godinu, one količine šećera ili izoglukoze proizvedene u okviru kvota koje premašuju prag izračunat u skladu sa stavkom 2.

2.   Prag za povlačenje iz stavka 1. za svako se poduzeće kojemu je dodijeljena kvota izračunava množenjem njegove kvote s koeficijentom. Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuje taj koeficijent za tržišnu godinu najkasnije do 28. veljače prethodne tržišne godine, na osnovi očekivanih tržišnih kretanja.

Na temelju ažuriranih tržišnih kretanja, Komisija može do 31. listopada dotične tržišne godine donijeti provedbene akte kojima se prilagođava koeficijent ili, u ako koeficijent nije utvrđen sukladno prvom podstavku, kojima se utvrđuje koeficijent.

3.   Svako poduzeće s kvotom do početka sljedeće tržišne godine o svom trošku pohranjuje šećer proizveden u okviru kvote iznad praga izračunatog u skladu sa stavkom 2. Količine šećera, izoglukoze ili inulinskog sirupa koje su u tržišnoj godini povučene s tržišta smatraju se prvim količinama proizvedenim u okviru kvote za sljedeću tržišnu godinu.

Odstupajući od prvog podstavka, uzimajući u obzir očekivana kretanja na tržištu šećera, Komisija može donijeti provedbene akte kojima se određuje da se, za tekuću, sljedeću ili obje tržišne godine, sav šećer, izoglukoza ili inulinski sirup povučen s tržišta ili njihov dio smatraju se:

(a)

viškom šećera, izoglukoze ili inulinskog sirupa koji može postati industrijski šećer, industrijska izoglukoza ili industrijski inulinski sirup ili

(b)

privremenom proizvodnom kvotom čiji se dio može rezervirati za izvoz, poštujući obveze Unije koje proizlaze iz međunarodnih sporazuma zaključenih u skladu s UFEU-om.

4.   Ako je ponuda šećera u Uniji nedostatna, Komisija može donijeti provedbene akte kojima se dopušta da se određena količina šećera, izoglukoze i inulinskog sirupa povučena s tržišta može prodati na tržištu Unije prije isteka razdoblja povlačenja.

5.   Ako se povučeni šećer smatra prvom proizvodnjom šećera za sljedeću tržišnu godinu, uzgajivačima šećerne repe plaća se minimalna cijena te tržišne godine, kako je navedeno u članku 135.

Ako povučeni šećer postaje industrijski šećer ili se izvozi u skladu s ovim člankom stavkom 3. drugim podstavkom točkama (a) ili (b), zahtjevi iz članka 135. o minimalnoj cijeni ne primjenjuju se.

Ako je povučeni šećer prodan na tržištu Unije prije kraja razdoblja povlačenja u skladu s ovim člankom stavkom 4., uzgajivačima šećerne repe plaća se minimalna cijena u tekućoj tržišnoj godini.

6.   Provedbeni akti u skladu s ovim člankom donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Članak 131.

Privremeni mehanizam upravljanja tržištem

1.   Tijekom razdoblja iz članka 124. Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju potrebne mjere kako bi osigurala dostatnu ponudu šećera na tržištu Unije. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Takvim se mjerama može prilagoditi, za potrebnu količinu i vrijeme, razina carine koju je potrebno platiti za uvezeni sirovi šećer.

U kontekstu privremenog mehanizma za upravljanje tržištem, mjere za određivanje pristojbe za prekoračene količine poduzima Vijeće u skladu s člankom 43.stavkom 3. UFEU-a.

2.   Komisija donosi provedbene akte kojima seutvrđuje odgovarajuća količina šećera izvan kvote i uvezenog sirovog šećera koja može biti puštena na tržište Unije. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Članak 132.

Delegirane ovlasti

Kako bi se u obzir uzele posebna obilježja značajke sektora šećera i kako bi se osiguralo da su interesi svih strana valjano uzeti u obzir te s obzirom na potrebu da se spriječe bilo kakvi tržišni poremećaji, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. s obzirom na:

(a)

uvjete kupnje i ugovore o isporuci iz članka 127.;

(b)

ažuriranje uvjeta kupnje za šećernu repu iz Priloga XI.;

(c)

kriterije koje poduzeća za proizvodnju šećera primjenjuju kada među prodavateljima šećerne repe raspoređuju količine šećerne repe za koje će biti zaključeni ugovori o isporuci prije sjetve kako je navedeno u članku 127. stavku 3.

Članak 133.

Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja

Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju mjere potrebne za primjenu ovog pododjeljka s obzirom na postupke, sadržaj i tehničke kriterije.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Pododjeljak 3.

Sustav Reguliranja Proizvodnje

Članak 134.

Kvote u sektoru šećera

1.   Sustav kvota primjenjuje se na šećer, izoglukozu i inulinski sirup.

2.   S obzirom na sustav kvota iz ovog članka stavka 1., ako proizvođač premašuje relevantnu kvotu i ne koristi se prekoračenim količinama kako je predviđeno člankom 139., na takve prekoračene količine plaćaju se pristojbe, podložno uvjetima utvrđenima u člancima od 139. do 142.

Članak 135.

Minimalna cijena šećerne repe

Minimalnu cijenu za kvotu šećerne repe utvrđuje Vijeće u skladu s člankom 43. stavkom 3. UFEU-a.

Članak 136.

Dodjela kvota

1.   Kvote za proizvodnju šećera, izoglukoze i inulinskog sirupa na nacionalnoj ili regionalnoj razini utvrđene su u Prilogu XII.

2.   Države članice dodjeljuju kvotu svakom poduzeću za proizvodnju šećera, izoglukoze ili inulinskog sirupa koje ima poslovni nastan na njezinom državnom području i koje je odobreno u skladu s člankom 137.

Za svako poduzeće, dodijeljena kvota jednaka je kvoti koja je poduzeću dodijeljena za tržišnu godinu 2010./2011 prema Uredbi (EZ) br. 1234/2007.

3.   Ako je kvota dodijeljena poduzeću za proizvodnju šećera koje ima više od jedne proizvodne jedinice, države članice donose mjere koje smatraju potrebnima kako bi se uvažili interesi uzgajivača šećerne repe i šećerne trske.

Članak 137.

Odobrena poduzeća

1.   Države članice na zahtjev daju odobrenje poduzeću za proizvodnju šećera, izoglukoze ili inulinskog sirupa ili poduzeću koje te proizvode prerađuje u proizvod s popisa iz članka 140. stavka 2., pod uvjetom da navedeno poduzeće:

(a)

dokaže svoje stručne proizvodne kapacitete;

(b)

pristane dostaviti sve tražene podatke i pristane na kontrole vezane uz ovu Uredbu;

(c)

nije podložno suspenziji ili povlačenju odobrenja.

2.   Odobrena poduzeća državi članici na čijem se državnom području odvija berba šećerne repe ili šećerne trske ili obavlja rafiniranje dostavljaju sljedeće podatke:

(a)

podatke o količinama šećerne repe ili šećerne trske za koje je zaključen ugovor o isporuci, kao i o odgovarajućim procijenjenim prinosima šećerne repe ili šećerne trske i šećera po hektaru;

(b)

podatke o predviđenim i stvarnim isporukama šećerne repe, šećerne trske i sirovog šećera te o proizvodnji šećera i količinama šećera na zalihama;

(c)

podatke o količinama prodanog bijelog šećera te o pripadajućim cijenama i uvjetima.

Članak 138.

Preraspodjela nacionalne kvote i smanjenje kvota

1.   Država članica može smanjiti kvotu za šećer ili izoglukozu koja je dodijeljena poduzeću s poslovnim nastanom na njezinom državnom području, i to za najviše 10 %. Pri tome države članice primjenjuju objektivne i nediskriminirajuće kriterije.

2.   Države članice mogu prenositi kvote s jednog poduzeća na drugo u skladu s pravilima utvrđenima u Prilogu XIII., uzimajući u obzir interese svake zainteresirane strane, naročito uzgajivača šećerne repe i šećerne trske.

3.   Količine smanjene u skladu sa stavcima 1. i 2. dotična država članica dodjeljuje jednom poduzeću ili većem broju poduzeća na svom državnom području, bez obzira je li tim poduzećima kvota već dodijeljena ili nije.

Članak 139.

Proizvodnja izvan kvote

1.   Šećer, izoglukoza ili inulinski sirup koji se proizvede tijekom tržišne godine, a koji premašuje kvotu iz članka 136. može se:

(a)

upotrijebiti za preradu određenih proizvoda kako je navedeno u članku 140.;

(b)

prenijeti u proizvodnu kvotu sljedeće tržišne godine u skladu s člankom 141.;

(c)

upotrijebiti za posebni sustav opskrbe za najudaljenije regije u skladu s poglavljem III. Uredbe (EU) br. 228/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (38);

(d)

izvoziti u okviru količinskog ograničenja koje treba odrediti Komisija putem provedbenih akata, poštujući obveze koje proizlaze iz međunarodnih sporazuma sklopljenih u skladu s UFEU-om ili

(e)

plasirati na unutarnje tržište, sukladno mehanizmu opisanom u članku 131., u svrhu prilagodbe ponude potražnji na temelju predviđanja bilance ponude.

Mjere iz ovog članka prvog podstavka točke (e) provode se prije svakog pokretanja mjera za sprečavanje poremećaja na tržištu iz članka 219. stavka 1.

Na druge se količine plaća pristojba za prekoračene količine iz članka 142.

2.   Provedbeni akti u skladu s ovim člankom donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Članak 140.

Industrijski šećer

1.   Industrijski šećer, industrijska izoglukoza ili industrijski inulinski sirup rezerviraju se za proizvodnju jednog od proizvoda iz stavka 2. ako:

(a)

su predmet ugovora o isporuci koji je prije isteka tržišne godine sklopljen između proizvođača i korisnika, od kojih su obojica odobrena u skladu s člankom 137. i

(b)

isporučeni su korisniku najkasnije do 30. studenog sljedeće tržišne godine.

2.   Kako bi se u obzir uzeli tehnički napreci, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. o uspostavi popisa proizvoda za čiju se proizvodnju može koristiti industrijski šećer, industrijska izoglukoza ili industrijski inulinski sirup.

Taj popis posebno sadrži sljedeće:

(a)

bioetanol, alkohol, rum, živi kvasac i količine sirupa za namaze te sirupa koji se prerađuju u „Rinse appelstroop”;

(b)

određene industrijske proizvode koji ne sadrže šećer, ali pri čijoj se izradi upotrebljava šećer, izoglukoza ili inulinski sirup;

(c)

određene proizvode kemijske ili farmaceutske industrije koji sadrže šećer, izoglukozu ili inulinski sirup.

Članak 141.

Prijenos viška šećera

1.   Svako poduzeće može odlučiti da proizvedene količine koje premašuju njegovu kvotu za šećer, kvotu za izoglukozu ili kvotu za inulinski sirup u cijelosti ili djelomično prenese u sljedeću tržišnu godinu kako bi se računale kao dio proizvodnje u toj godini. Ne dovodeći u pitanje stavak 3., ta je odluka neopoziva.

2.   Poduzeća koja donesu odluku iz stavka 1.:

(a)

obavješćuju dotičnu državu članicu prije datuma koji određuje ta država članica:

i.

između 1. veljače i 31. kolovoza tekuće tržišne godine o količinama šećera od šećerne trske koje namjerava prenijeti,

ii.

između 1. veljače i 31. kolovoza tekuće tržišne godine o drugim količinama šećera od šećerne repe, izoglukoze ili inulinskog sirupa koje se prenose;

(b)

obvezuju se uskladištiti te količine o svom trošku do kraja tekuće tržišne godine.

3.   Ako je konačna proizvodnja nekog poduzeća u dotičnoj tržišnoj godini bila manja nego što je bilo procijenjeno pri donošenju odluke iz stavka 1., prenesena se količina može retroaktivno uskladiti najkasnije do 31. listopada sljedeće tržišne godine.

4.   Prenesene se količine smatraju prvim količinama proizvedenim u okviru kvote za sljedeću tržišnu godinu.

5.   Na šećer koji je tijekom tržišne godine uskladišten u skladu s ovim člankom ne mogu se primjenjivati druge mjere skladištenja koje su predviđene člankom 16. ili 130.

Članak 142.

Pristojba za prekoračene količine

1.   Pristojba za prekoračene količine obračunava se na količine:

(a)

viška šećera, viška izoglukoze i viška inulinskog sirupa proizvedene u nekoj tržišnoj godini, osim količina koje se prenose u proizvodnu kvotu za sljedeću tržišnu godinu i koje su uskladištene u skladu s člankom 141. ili količina iz članka 139. stavka 1. prvog podstavka točaka (c), (d) i (e);

(b)

industrijskog šećera, industrijske izoglukoze ili industrijskog inulinskog sirupa za koje nije dostavljen nikakav dokaz o upotrebi u jednom od proizvoda iz članka 140. stavka 2. unutar roka koji utvrđuje Komisija putem provedbenih akata;

(c)

šećera, izoglukoze i inulinskog sirupa koje su povučene s tržišta u skladu s člankom 130. i za koje nisu ispunjene obveze predviđene člankom 130. stavkom 3.

Provedbeni akti na temelju prvog podstavka točke (b) donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

2.   Vijeće u skladu s člankom 43. stavkom 3. UFEU-a poduzima mjere za utvrđivanje pristojbe za prekoračene količine iz stavka 1.

Članak 143.

Delegirane ovlasti

1.   Kako bi se osiguralo da se poduzeća iz članka 137. pridržavaju svojih obveza, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. o utvrđivanju pravila o dodjeli i povlačenju odobrenja za takva poduzeća, kao i o kriterijima za administrativne kazne.

2.   Kako bi se u obzir uzela posebna obilježja sektora šećera te kako bi se osiguralo da su interesi svih strana valjano uzeti u obzir, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. o značenju uvjeta za funkcioniranje sustava kvota te o utvrđivanju uvjeta kojima se uređuje prodaja u najudaljenijim regijama.

3.   Kako bi se osigurala uska uključenost uzgajivača u odluci o prijenosu određene količine proizvodnje, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. o utvrđivanju pravila o prijenosu šećera.

Članak 144.

Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja

S obzirom na poduzeća iz članka 137. točke i., Komisija može donijeti provedbene akte o utvrđivanju pravila o:

(a)

zahtjevima za odobrenje koja su podnijela poduzeća, evidenciji koju trebaju voditi odobrena poduzeća, podacima koje trebaju dostaviti odobrena poduzeća;

(b)

sustavu kontrola koje države članice trebaju provoditi nad odobrenim poduzećima;

(c)

komunikaciji država članica s Komisijom i s odobrenim poduzećima;

(d)

isporuci sirovina poduzećima, uključujući ugovore o isporuci i dostavnice;

(e)

jednakovrijednosti u pogledu šećera iz članka 139. stavka 1. prvog podstavka točke (a);

(f)

posebnom sustavu opskrbe za najudaljenije regije;

(g)

izvozu iz članka 139. stavka 1. prvog podstavka točke (d);

(h)

suradnji država članica kako bi se zajamčile učinkovite kontrole;

(i)

promjeni datuma utvrđenih člankom 141. za određene tržišne godine;

(j)

određivanju prekoračene količine, komunikaciji i plaćanju pristojbe za prekoračene količine iz članka 142.

(k)

donošenju popisa stalnih rafinerija u smislu Priloga II. dijela II. odjeljka B točke 6.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Odjeljak 2.

Vino

Članak 145.

Registar vinograda i popis proizvodnog potencijala

1.   Države članice održavaju registar vinograda koji sadrži ažurirane podatke o proizvodnom potencijalu. Od 1. siječnja 2016. ta se obveza primjenjuje samo ako države članice provedu program odobravanja nasada vinove loze navedene u glavi I. poglavlju III. ili nacionalni program potpore.

2.   Do 31. prosinca 2015. države članice čija je ukupna površina zasađena sortama vinove loze, klasificirane u skladu s članku 81. stavku 2., manja od 500 hektara ne podliježu obvezama utvrđenim u ovom članku stavku 1.

3.   Države članice koje financiraju restrukturiranje i konverziju vinograda u svojim programima potpore u skladu s člankom 46. dužne su svake godine do 1. ožujka dostaviti Komisiji ažurirani popis svog proizvodnog potencijala, na temelju registra vinograda. Od 1. siječnja 2016. detalje u pogledu komunikacije s Komisijom glede vinogradarskih područja utvrđuje Komisija putem provedbenih akata. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

4.   Kako bi se olakšalo praćenje i provjere proizvodnog potencijala država članica, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte sukladno članku 227. o pravilima za sadržaj registra vinograda i za izuzeća od toga.

Članak 146.

Nadležna nacionalna tijela za sektor vina

1.   Ne dovodeći u pitanje nijednu drugu odredbu ove Uredbe u vezi s utvrđivanjem nadležnih nacionalnih tijela, države članice dužne su odrediti jedno ili više tijela nadležnih za osiguravanje sukladnosti s pravilima Unije u sektoru vina. Države članice posebno su dužne odrediti laboratorije ovlaštene za provođenje službenih analiza u sektoru vina. Ti određeni laboratoriji moraju udovoljavati općim kriterijima za rad ispitnih laboratorija određenim u ISO/IEC 17025.

2.   Države članice dužne su obavijestiti Komisiju o nazivima i adresama tijela i laboratorija iz stavka 1. Komisija objavljuje te podatke te ih povremeno ažurira.

Članak 147.

Prateći dokumenti i registar

1.   Proizvodi iz sektora vina stavljaju se u promet u Uniji sa službeno odobrenim pratećim dokumentima.

2.   Fizičke ili pravne osobe ili skupine osoba koje se u svom poslovanju koriste proizvodima iz sektora vina, pogotovo proizvođači, punionice, prerađivači i trgovci, dužni su voditi ulazne i izlazne registre za te proizvode.

3.   Kako bi se olakšao prijevoz vinskih proizvoda i njihova provjera od strane država članica, Komisija je sukladno članku 227. ovlaštena donijeti delegirane akte o:

(a)

pravilima o pratećem dokumentu i njegovom korištenju;

(b)

uvjetima pod kojima se prateći dokument smatra dokumentom koji certificira zaštićenu oznaku izvornosti ili oznaku zemljopisnog podrijetla;

(c)

obvezi vođenja i korištenja registra;

(d)

tome tko je obvezan voditi registar i izuzećima od te obveze;

(e)

poslovima koji će biti uključeni u registar.

4.   Komisija može donijetiprovedbene akte kojima se utvrđuju:

(a)

pravila o sastavljanju registara, proizvodima koji se u njemu nalaze, rokovima za unose u registar i zatvaranje registra;

(b)

mjere kojima se od država članica traži da odrede maksimalno prihvatljive postotke za gubitke;

(c)

opće i prijelazne odredbe za vođenje registara;

(d)

pravila kojima se određuje koliko dugo treba čuvati prateće dokumente i registre.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Odjeljak 3.

Mlijeko i mliječni proizvodi

Članak 148.

Ugovorni odnosi u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda

1.   Ako država članica odluči da svaka isporuka sirovog mlijeka na njezinom području od poljoprivrednika prema prerađivaču sirovog mlijeka mora biti pokrivena pisanim ugovorom između tih strana i/ili odluči da prvi kupci moraju napraviti pisanu ponudu ugovora za dostavu sirovog mlijeka od strane poljoprivrednika, takav ugovor i/ili takva ponuda ugovora moraju ispuniti uvjete iz stavka 2.

Ako država članica odluči da isporuke sirovog mlijeka od proizvođača prema prerađivaču sirovog mlijeka mora biti obuhvaćena pisanim ugovorom između tih strana, ona također odlučuje koju fazu ili koje faze isporuke pokriva takav ugovor ako dotične proizvode isporučuje jedan ili više posrednika.

Za potrebe ovog članka, „otkupljivač” znači poduzeće koje prevozi sirovo mlijeko od poljoprivrednika ili drugog sakupljača do prerađivača sirovog mlijeka ili drugog otkupljivača, pri čemu se u svakoj fazi prenosi vlasništvo sirovog mlijeka.

2.   Ugovor i/ili ponuda ugovora iz stavka 1.:

(a)

sastavljaju se prije isporuke,

(b)

sastavljaju se u pisanom obliku, i

(c)

posebno uključuju sljedeće elemente:

i.

cijenu isporuke koja je:

statična i određena ugovorom i/ili

izračunava se zbrajanjem različitih faktora utvrđenih u ugovoru, koji mogu uključivati tržišne pokazatelje koji pokazuju promjene tržišnih uvjeta, isporučenu količinu te kvalitetu ili sastav isporučenog sirovog mlijeka,

ii.

količinu sirovog mlijeka koja se može i/ili mora isporučiti i vrijeme takvih isporuka,

iii.

trajanje ugovora koji može biti ili na određeno ili na neodređeno vrijeme uz odredbe o raskidu,

iv.

pojedinosti o razdoblju plaćanja i postupcima,

v.

načine otkupljivanja ili isporuke sirovog mlijeka i

vi.

pravila koja se primjenjuju u slučaju više sile.

3.   Odstupajući od stavka 1., ako poljoprivrednik isporučuje sirovo mlijeko zadruzi čiji je poljoprivrednik član, ugovor i/ili ponuda ugovora nisu potrebni ako statuti te zadruge ili pravila i odluke utvrđeni u tim statutima ili izvedeni iz njih sadrže odredbe sa sličnim učincima kao odredbe određene u stavku 2. točkama (a), (b) i (c).

4.   Stranke slobodno pregovaraju o svim elementima ugovora za isporuku sirovog mlijeka koje sklapaju poljoprivrednici, otkupljivači ili prerađivači sirovog mlijeka, uključujući elemente iz stavka 2. točke (c).

Neovisno o prvom podstavku, primjenjuje se jedno ili oboje od sljedećega:

(a)

ako država članica odluči da je pisani ugovor za isporuku sirovog mlijeka obvezan sukladno stavku 1., ona može utvrditi minimalno trajanje primjenjivo jedino na pisane ugovore između poljoprivrednika i prvog kupca sirovog mlijeka; takvo minimalno trajanje iznosi najmanje šest mjeseci i ne narušava pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta;

(b)

ako država članica odluči da prvi kupac sirovog mlijeka mora sastaviti pisanu ponudu ugovora za poljoprivrednika sukladno stavku 1., ona može odrediti da ponuda mora uključivati minimalno trajanje ugovora, utvrđeno nacionalnim zakonom u ovu svrhu; takvo minimalno trajanje iznosi najmanje šest mjeseci i ne narušava pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

Drugim podstavkom ne dovodi se u pitanje pravo poljoprivrednika da odbije takvo minimalno trajanje ako to učini pismenim putem. U tom slučaju strane imaju pravo pregovarati o svim elementima ugovora, uključujući elemente iz stavka 2. točke (c).

5.   Države članice koje se koriste opcijama iz ovog članka obavješćuju Komisiju o tome kako su primijenjene.

6.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju mjere potrebne za jedinstvenu primjenu ovog članka stavka 2. točaka (a) i (b) i stavka 3. i mjera koje se odnose na obavješćivanje država članica sukladno ovom članku. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Članak 149.

Ugovorni odnosi u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda

1.   Organizacija proizvođača iz sektora mlijeka i mliječnih proizvoda koja je priznata člankom 152. stavkom 3. može pregovarati u ime svojih članova poljoprivrednika, s obzirom na dio njihove zajedničke proizvodnje ili na čitavu njihovu zajedničku proizvodnju, o ugovorima za isporuku sirovog mlijeka od poljoprivrednika prema prerađivaču sirovog mlijeka ili otkupljivaču u smislu članka 148. stavka 1. trećeg podstavka.

2.   Pregovori preko organizacije proizvođača mogu se odvijati:

(a)

bez obzira na to radi li se o prijenosu vlasništva nad sirovim mlijekom od poljoprivrednika na organizaciju proizvođača;

(b)

bez obzira na to je li dogovorena cijena ista što se tiče zajedničke proizvodnje nekih ili svih članova poljoprivrednika;

(c)

pod uvjetom da, za određene organizacije proizvođača da su ispunjeni sljedeći uvjeti:

i.

količina sirovog mlijeka uključena u te pregovore ne premašuje 3,5 % ukupne proizvodnje Unije

ii.

količina sirovog mlijeka obuhvaćena tim pregovorima koja je proizvedena u bilo kojoj državi članici ne premašuje 33 % ukupne nacionalne proizvodnje te države članice, i

iii.

količina sirovog mlijeka uključena u te pregovore koja je isporučena u bilo kojoj državi članici ne premašuje 33 % ukupne nacionalne proizvodnje te države članice;

(d)

pod uvjetom da uključeni poljoprivrednici nisu članovi drugih organizacija proizvođača koje također pregovaraju o tim ugovorima u njihovo imemeđutim, države članice mogu odstupiti od ovog uvjeta u opravdanim slučajevima kada poljoprivrednici imaju dvije različite proizvodne jedinice smještene na različitim zemljopisnim područjima;

(e)

pod uvjetom da sirovo mlijeko nije pokriveno obvezom isporuke proizašlom iz članstva poljoprivrednika u zadruzi sukladno uvjetima određenima statutima zadruge ili pravilima i odlukama utvrđenima u tim statutima ili izvedenima iz njih i

(f)

pod uvjetom da organizacija proizvođača obavijesti nadležna tijela države članice ili država članica u kojima djeluje o količini sirovog mlijeka uključenoj u te pregovore.

3.   Neovisno o uvjeta utvrđenih u stavku 2. točki (c) podtočkama ii. i iii., organizacija proizvođača može pregovarati na temelju stavka 1. pod uvjetom da, s obzirom na tu organizaciju proizvođača, količina sirovog mlijeka uključena u pregovore koja je proizvedena u državi članici ili je isporučena u državu članicu s ukupnom godišnjom proizvodnjom sirovog mlijeka manjom od 500 000 tona ne premašuje 45 % ukupne nacionalne proizvodnje u toj državi članici.

4.   Za potrebe ovog članka, upućivanja na organizacije proizvođača uključuju udruženja takvih organizacija proizvođača.

5.   Za potrebe primjene stavka 2. točke (c) i stavka 3., Komisija objavljuje, na način koji smatra prikladnim, količine proizvedenog sirovog mlijeka u Uniji i državama članicama koristeći najnovije dostupne podatke.

6.   Odstupajući od stavka 2. točke (c) i stavka 3, čak i kada se ne premaše granice utvrđene u njima, tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja navedeno u ovom stavku drugom podstavku može, u pojedinačnom slučaju, odlučiti da određeni pregovori s organizacijom proizvođača ili trebaju ponovno biti otvoreni ili se ne trebaju ni održati ako to tijelo zaključi da je to potrebno zbog sprečavanja isključivanja konkurencije ili da bi se izbjeglo ozbiljno ugrožavanje malih i srednjih prerađivača sirovog mlijeka na njegovom teritoriju.

Za pregovore koji pokrivaju više od jedne države članice, Komisija donosi odluku iz prvog podstavka bez primjene postupka iz članka 229. stavaka 2. ili 3. U drugim slučajevima, tu odluku donosi nacionalno tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja države članice na koju se pregovori odnose.

Odluke iz ovog podstavka ne primjenjuju se prije datuma njihovih objava uključenim poduzećima.

7.   Za potrebe ovog članka:

(a)

„nacionalno tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja” znači tijelo iz članka 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 (39);

(b)

„MSP” znači mikro, malo ili srednje poduzeće u smislu Preporuke 2003/361/EZ.

8.   Države članice u kojima se odvijaju pregovori sukladno ovom članku obavješćuju Komisiju o primjeni stavka 2. točke (f) i stavka 6.

Članak 150.

Uređivanje dobave sira sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla

1.   Na zahtjev organizacije proizvođača priznate u skladu s člankom 152. stavkom 3., sektorska organizacija priznata u skladu s člankom 157. stavkom 3. ili skupina gospodarskih subjekata iz članka 3. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1151/2012, države članice mogu utvrditi, na ograničeno vremensko razdoblje, obvezujuća pravila za uređivanje dobave sira sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla na temelju članka 5. stavaka 1. i 2. Uredbe (EU) br. 1151/2012.

2.   Pravila iz stavka 1. ovog članka i ovise o prethodnom sporazumu između strana na zemljopisnom području iz članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) br. 1151/2012. Takav sporazum zaključuje se između barem dvije trećine proizvođača mlijeka ili njihovih predstavnika koji predstavljaju barem dvije trećine sirovog mlijeka korištenog za proizvodnju sira iz stavka 1. ovog članka i, prema potrebi, barem dvije trećine proizvođača tog sira koji predstavlja barem dvije trećine proizvodnje tog sira na zemljopisnom području iz članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe (EZ) br. 1151/2012.

3.   Za potrebe stavka 1., s obzirom na sir koji ostvaruje korist od zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla, zemljopisno područje podrijetla sirovog mlijeka, kako je navedeno na specifikaciji proizvoda za taj sir, mora biti istovjetno zemljopisnom području iz članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe (EZ) br. 1151/2012 u vezi s tim sirom.

4.   Pravila iz stavka 1.:

(a)

pokrivaju samo uređivanje dobave dotičnog proizvoda i cilj im je prilagođavanje dobave tog sira prema potražnji;

(b)

odnose se samo na dotični proizvod;

(c)

mogu biti obvezujuća najviše od tri godine i mogu se obnoviti nakon tog razdoblja na temelju novog zahtjeva, kako je navedeno u stavku 1.;

(d)

ne oštećuju trgovinu drugim proizvodima osim onima na koje se odnose na ta pravila;

(e)

ne odnose se na transakcije nakon prvog stavljanja na tržište dotičnog sira;

(f)

ne dopuštaju fiksiranje cijena, uključujući slučajeve kada su cijene postavljene kao smjernice ili preporuke;

(g)

ne prouzročuju nedostupnost prevelikog udjela dotičnog proizvoda koji bi inače bio dostupan;

(h)

ne uzrokuju diskriminaciju, ne predstavljaju prepreku za nove proizvode na tržištu niti pogađajumale proizvođače;

(i)

doprinose održavanju kvalitete i/ili razvoja dotičnog proizvoda;

(j)

ne dovode u pitanje članak 149.

5.   Pravila iz stavka 1. objavljuju se u službenoj publikaciji dotične države članice.

6.   Države članice provode provjere kako bi osigurale da su ispunjeni uvjeti iz stavka 4. i, ako nadležna nacionalna tijela ustanove da ti uvjeti nisu ispunjeni, stavljaju izvan snage pravila iz stavka 1.

7.   Države članice odmah obavješćuju Komisiju koja su pravila iz stavka 1. donijele. Komisija obavješćuje druge države članice o svim obavijestima o tim pravilima.

8.   Komisija u svakom trenutku može donijeti provedbene akte kojima se od države članice zahtijeva da stavi izvan snage pravila koja je ta država članica utvrdila na temelju stavka 1. ako Komisija utvrdi da ta pravila ne zadovoljavaju uvjete iz stavka 4., sprečavaju ili narušavaju tržišno natjecanje na značajnom dijelu unutarnjeg tržišta ili ugrožavaju slobodnu trgovinu ili postizanje ciljeva iz članka 39. UFEU-a. Ti se provedbeni akti donose bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3 ove Uredbe.

Članak 151.

Obvezne prijave u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda

Od 1. travnja 2015. prvi otkupljivači sirovog mlijeka prijavljuju nadležnom nacionalnom tijelu količinu sirovog mlijeka koja im je dostavljena svakog mjeseca.

Za potrebe ovog članka i članka 148., „prvi kupac” znači poduzeće ili skupinu koja kupuje mlijeko od proizvođača:

(a)

u svrhu sakupljanja, pakiranja, skladištenja, hlađenja ili prerade, uključujući i na temelju ugovora;

(b)

u svrhu prodaje jednom ili većem broju poduzeća koja se bave obradom ili preradom mlijeka ili drugih mliječnih proizvoda.

Države članice obavješćuju Komisiju o količini sirovog mlijeka iz prvog podstavka.

Komisija može donijeti provedbene akte o utvrđivanju pravila o sadržaju, obliku i vremenu tih prijava i mjera vezanih uz obavijesti koje izdaju države članice sukladno ovom članku. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

POGLAVLJE III.

Organizacije i udruženja proizvođača te sektorske organizacije, organizacije

Odjeljak 1.

Definicija i priznavanje

Članak 152.

Organizacije proizvođača

1.   Države članice mogu, na zahtjev, priznati organizacije proizvođača koje:

(a)

su osnovali proizvođači iz bilo kojeg sektora iz članka 1. stavka 2., te ih kontroliraju u skladu s člankom 153. stavkom 2. točkom (c);

(b)

su osnovane na inicijativu proizvođača;

(c)

djeluju na postizanju posebnog cilja koji može uključivati barem jedan od sljedećih ciljeva:

i.

osiguravanje da se proizvodnja planira i prilagođava potražnji, osobito što se tiče kvalitete i kvantitete;

ii.

koncentriranje ponude i plasiranje na tržište proizvoda vlastitih članova, uključujući one putem izravnog marketinga;

iii.

optimiziranje troškova proizvodnje i povrata ulaganja u skladu s okolišnim standardima i standardima dobrobiti životinja i stabiliziranje proizvođačkih cijena.

iv.

provođenje istraživanja i razvoj inicijativa o održivim proizvodnim metodama, inovativnim praksama, gospodarskoj konkurentnosti i kretanjima na tržištu;

v.

promicanje i pružanje tehničke pomoći za korištenje okolišno prihvatljivih uzgojnih praksi i proizvodnih tehnika te praksi i tehnika koje poštuju dobrobit životinja;

vi.

promicanje i pružanje tehničke pomoći za korištenje proizvodnih standarda, poboljšanje kvalitete proizvoda i razvoj proizvoda sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla ili obuhvaćenih nacionalnom oznakom kvalitete.

vii.

upravljanje nusproizvodima, a osobito otpadom, kako bi se zaštitila kvaliteta vode, tla i okoliša i sačuvala ili potaknula bioraznolikost;

viii.

doprinos održivom korištenju prirodnih resursa i ublažavanju klimatskih promjena;

ix.

razvoj inicijativa u području promidžbe i stavljanja na tržište;

x.

upravljanje uzajamnim fondovima u okviru operativnih programa u sektoru voća i povrća iz članka 31. stavka 2. ove Uredbe i u okviru članka 36 Uredbe (EU) br. 1305/2013;

xi.

pružanje nužne tehničke pomoći za korištenje terminskih tržišta i sustava osiguranja.

2.   Organizacija proizvođača priznata na temelju stavka 1. može i dalje biti priznata ako se uključi u stavljanje na tržište proizvoda obuhvaćenih oznakom KN ex 2208 osim onih iz Priloga I. Ugovorima, pod uvjetom da udio takvih proizvoda ne premašuje 49 % ukupne vrijednosti proizvoda koje je organizacija proizvođača stavila na tržište i da takvi proizvodi ne primaju potporu Unije. Ti se proizvodi, za organizacije proizvođača u sektoru voća i povrća, ne računaju za izračunavanje vrijednosti proizvoda stavljenih na tržište za potrebe članka 34. stavka 2.

3.   Odstupajući od stavka 1., države članice priznaju organizacije proizvođača koje su osnovali proizvođači iz sektora mlijeka i mliječnih proizvoda koje:

(a)

su osnovane na inicijativu proizvođača;

(b)

djeluju na postizanju posebnog cilja koji može uključivati jedan ili više od sljedećih ciljeva:

i.

osiguravanje da se proizvodnja planira i prilagođava potražnji, osobito što se tiče kvalitete i kvantitete;

ii.

koncentriranje ponude i plasiranje na tržište proizvoda vlastitih članova;

iii.

optimiziranje troškova proizvodnje i stabiliziranje proizvođačkih cijena

Članak 153.

Statut organizacija proizvođača

1.   Statut organizacija proizvođača od svojih članova zahtijeva posebice sljedeće:

(a)

da primjenjuju pravila koja je organizacija proizvođača donijela u vezi s izvješćivanjem o proizvodnji, proizvodnjom, stavljanjem na tržište i zaštitom okoliša;

(b)

da budu članovi samo jedne organizacije proizvođača za pojedini proizvod gospodarstva, međutim, države članice mogu odstupiti od ovog uvjeta u opravdanim slučajevima kada poljoprivrednici imaju dvije različite proizvodne jedinice smještene na različitim zemljopisnim područjima;

(c)

da pružaju informacije koje organizacija proizvođača traži za potrebe statistike.

2.   Statut organizacije proizvođača također predviđa sljedeće:

(a)

postupke za utvrđivanje, donošenje i izmjenu pravila iz stavka 1. točke (a);

(b)

obvezu članova na financijske doprinose nužne za financiranje organizacije proizvođača;

(c)

pravila koja članovima organizacije proizvođača omogućuju da na demokratičan način nadziru svoju organizaciju i njezine odluke;

(d)

kazne za kršenje statutarnih obveza, pogotovo za neplaćanje financijskih doprinosa ili za kršenje pravila koja je utvrdila organizacija proizvođača;

(e)

pravila o primanju novih članova, a posebno minimalno trajanje članstva koje ne može biti kraće od godine dana;

(f)

računovodstvena i proračunska pravila nužna za djelovanje organizacije.

3.   Stavci 1. i 2. ne primjenjuju se na organizacije proizvođača u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda.

Članak 154.

Priznavanje organizacija proizvođača

1.   Kako bi ju priznala država članica,, organizacija proizvođača koja podnosi zahtjev za takvo priznanje pravna je osoba ili jasno definiran dio pravne osobe koji:

(a)

ispunjava uvjete iz članka 152. stavka 1. točaka (a), (b) i (c);

(b)

na području na kojem djeluje ima minimalan broj članova i/ili pokriva minimalan obujam ili vrijednost utržive proizvodnje, što određuje dotična država članica;

(c)

pruža dostatne dokaze da može pravilno obavljati svoje aktivnosti, kako u određenom razdoblju, tako i u pogledu učinkovitosti, pružanja ljudske, materijalne i tehničke podrške svojim članovima te, prema potrebi, koncentracije ponude;

(d)

ima statut u skladu s ovim stavkom točkama (a), (b) i (c).

2.   Države članice mogu odlučiti da se organizacije proizvođača koje su priznate prije 1. siječnja 2014. na temelju nacionalnog prava i koje ispunjavaju uvjete iz ovog članka stavka 1. smatraju priznatima kao organizacije proizvođača na temelju članka 152.

3.   Organizacije proizvođača koje su priznate prije 1. siječnja 2014. na temelju nacionalnog prava i koje ne ispunjavaju uvjete iz stavka 1. mogu nastaviti sa svojim aktivnostima na temelju nacionalnog prava do 1. siječnja 2015.

4.   Države članice dužne su:

(a)

odlučiti hoće li priznati organizaciju proizvođača u roku od četiri mjeseca od podnošenja zahtjeva popraćenog svim relevantnim pratećim dokazima; ovaj zahtjev podnosi se državi članici u kojoj se nalazi sjedište organizacije;

(b)

u vremenskim razmacima koje one utvrđuju izvršiti provjere kako bi se utvrdilo jesu li priznate organizacije proizvođača u skladu s ovim poglavljem;

(c)

u slučaju da nisu zadovoljeni svi uvjeti ili u slučaju nepravilnosti u primjeni mjera iz ovog poglavlja, nametnuti tim organizacijama i udruženjima primjenjive sankcije koje su utvrdile i, ako je potrebno, odlučiti bi li trebalo povući priznanje;

(d)

obavijestiti Komisiju do 31. ožujka svake godine o svakoj odluci o dodjeli, odbijanju ili povlačenju priznanja koje su donijele tijekom prethodne kalendarske godine.

Članak 155.

Eksternalizacija

Države članice mogu dopustiti priznatoj organizaciji proizvođača ili priznatom udruženju organizacija proizvođača u sektorima koje određuje Komisija u skladu s člankom 173. stavkom 1. točkom (f) da bilo koju od svojih djelatnosti osim proizvodnje povjere vanjskim izvršiteljima, uključujući podružnice, pod uvjetom da organizacija proizvođača ili udruženje organizacija proizvođača zadržava odgovornost za provođenje te eksternalizirane djelatnosti i za opću kontrolu upravljanja i nadzor poslovnog dogovora za provođenje djelatnosti.

Članak 156.

Udruženja organizacija proizvođača

1.   Države članice mogu, na zahtjev, priznati udruženja organizacija proizvođača iz određenog sektora iz članka 1. stavka 2., koja su osnovana na inicijativu priznatih organizacija proizvođača.

Podložno pravilima koja su donesena u skladu s člankom 173., udruženja organizacija proizvođača mogu obavljati sve aktivnosti ili funkcije organizacija proizvođača.

2.   Odstupajući od stavka 1., države članice mogu, na zahtjev, priznati udruženje priznatih organizacija proizvođača u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda ako dotična država članica smatra da je udruženje sposobno učinkovito izvršavati bilo koje aktivnosti priznate organizacije proizvođača i da ispunjava uvjete iz članka 161. stavka 1.

Članak 157.

Sektorske organizacije

1.   Države članice mogu, na zahtjev, priznati sektorske organizacije iz bilo kojeg sektora iz članka 1. stavka 2. koje:

(a)

su sastavljene od predstavnika gospodarskih djelatnosti povezanih s proizvodnjom i s najmanje jednim od sljedećih dijelova opskrbnog lanca: preradom ili trgovinom, uključujući distribuciju, proizvoda iz jednog ili više sektora;

(b)

su osnovane na inicijativu svih ili nekih organizacija ili udruženja koja ih sačinjavaju;

(c)

uzimajući u obzir interese svojih članova i potrošača, djeluju na postizanju posebnog cilja koji posebice može uključivati jedan ili više od sljedećih ciljeva:

i.

poboljšanje poznavanja i transparentnosti proizvodnje i tržišta, uključujući objavljivanjem sažetih statističkih podataka o troškovima proizvodnje, cijenama, uključujući, prema potrebi, indekse cijena, opseg i trajanje prethodno sklopljenih ugovora, te pružanjem analiza potencijalnih budućih kretanja na tržištu na regionalnoj, nacionalnoj ili međunarodnoj razini;

ii.

predviđanje proizvodnog potencijala i bilježenje javnih tržišnih cijena;

iii.

pomoć u boljem usklađivanju načina plasiranja proizvoda na tržište, pogotovo kroz istraživačke studije i tržišna istraživanja;

iv.

istraživanje potencijalnih izvoznih tržišta;

v.

ne dovodeći u pitanječlanke 148. i 168., sastavljanje standardnih obrazaca ugovora, sukladnih pravilima Unije, za prodaju poljoprivrednih proizvoda kupcima i/ili za nabavu prerađenih proizvoda distributerima i trgovcima u maloprodaji, uzimajući u obzir potrebu da se postignu pošteni uvjeti konkurentnosti i da se izbjegne narušavanje tržišta;

vi.

bolje iskorištavanje potencijala proizvoda, uključujući na razini tržišnog plasmana, i razvijanje inicijativa za jačanje gospodarske konkurentnosti i inovacije;

vii.

pružanje informacija i provođenje istraživanja potrebnih radi inovacije, racionalizacije, poboljšanja i usmjeravanja proizvodnje te, prema potrebi, prerade i stavljanja na tržište, prema proizvodima koji bolje odgovaraju zahtjevima tržišta i očekivanjima i ukusima potrošača, pogotovo s obzirom na kvalitetu proizvoda, uključujući posebna obilježja proizvoda sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla, te zaštitu okoliša;

viii.

traženje načina za ograničavanje korištenja sredstava za zaštitu zdravlja životinja ili za zaštitu biljaka, bolje upravljanje drugim ulaznim sredstvima, osiguravanje kvalitete proizvoda i očuvanja tla i voda, promicanje sigurnosti hrane, posebice putem sljedivosti proizvoda, te poboljšanje zdravlja i dobrobiti životinja;

ix.

razvoj metoda i instrumenata za poboljšanje kvalitete proizvoda u svim fazama proizvodnje i, ako je primjereno, prerade i stavljanja na tržište;

x.

poduzimanje svih mogućih aktivnosti za održavanje, zaštitu i promicanje organskog uzgoja i oznaka izvornosti, kvalitete i zemljopisnog podrijetla;

xi.

promoviranje i istraživanje integrirane, održive proizvodnje ili drugih okolišno prihvatljivih proizvodnih metoda;

xii.

poticanje zdrave i odgovorne potrošnje proizvoda na unutarnjem tržištu i/iliinformiranje o štetnosti koja je povezana s opasnim načinima potrošnje;

xiii.

promicanje potrošnje proizvoda na unutarnjem tržištu i vanjskim tržištima i/ili pružanje informacija o tim proizvodima;

xiv.

doprinos upravljanju nusproizvodima te smanjenju otpada i upravljanju otpadom.

2.   U propisno opravdanim slučajevima, države članice mogu na temelju nediskriminirajućih i objektivnih kriterija odlučiti da je uvjet iz članka 158. stavka 1. točke (c) ispunjen ograničenjem broja sektorskih organizacija na regionalnoj ili nacionalnoj razini ako je tako predviđeno nacionalnim pravilima donesenim prije 1. siječnja 2014. i ako to ne narušava funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

3.   Odstupajući od odredaba stavka 1., u odnosu na sektor mlijeka i mliječnih proizvoda, države članice mogu priznati sektorske organizacije koje:

(a)

su formalno zatražile priznavanje i sastavljene su od predstavnika gospodarskih aktivnosti povezanih s proizvodnjom sirovog mlijeka i s barem jednim od sljedećih dijelova opskrbnog lanca: preradom ili trgovinom, uključujući i distribuciju, proizvoda iz sektora mlijeka i mliječnih proizvoda;

(b)

su osnovane na inicijativu svih ili nekih predstavnika iz točke (a);

(c)

obavljaju, u jednoj ili više regija Unije, uzimajući u obzir interese članova tih sektorskih organizacija i potrošača, jednu ili više sljedećih aktivnosti:

i.

poboljšanje poznavanja i transparentnosti proizvodnje i tržišta, uključujući objavljivanje statističkih podataka o cijenama, opsegu i trajanju sklopljenih ugovora o isporuci sirovog mlijeka koji su prethodno zaključeni, te osiguravanje analiza potencijalnih budućih kretanja na tržištu na regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini;

ii.

pomoć u boljem usklađivanju plasiranja proizvoda sektora mlijeka i mliječnih proizvoda na tržište, pogotovo kroz istraživanje i studije tržišta;

iii.

promicanje potrošnje mlijeka i mliječnih proizvoda i pružanje informacija o njima na unutarnjim i vanjskim tržištima;

iv.

istraživanje potencijalnih izvoznih tržišta;

v.

sastavljanje standardnih obrazaca ugovora sukladnih pravilima Unije za prodaju sirovog mlijeka kupcima ili za isporuku prerađenih proizvoda distributerima i trgovcima u maloprodaji, uzimajući u obzir potrebu da se postignu pošteni uvjeti konkurentnosti i da se izbjegne narušavanje tržišta;

vi.

pružanje informacija i provođenje istraživanja potrebnih za usklađivanje proizvodnje u korist proizvodima koji bolje odgovaraju zahtjevima tržišta i očekivanjima i ukusima kupaca, pogotovo s obzirom na kvalitetu proizvoda te zaštitu okoliša;

vii.

održavanje i razvoj potencijala za proizvodnju u sektoru mlijeka, između ostaloga promicanjem inovacija i podupiranjem programa za primijenjena istraživanja i razvoj kako bi se u cijelosti iskoristili potencijali mlijeka i mliječnih proizvoda, a pogotovo kako bi se stvorili proizvodi s dodanom vrijednošću koji su privlačniji potrošačima;

viii.

traženje načina za ograničavanje korištenja sredstava za zaštitu zdravlja životinja, poboljšavajući upravljanje drugim ulaznim sredstvima i povećavajući sigurnost hrane i zdravlja životinja;

ix.

razvoj metoda i instrumenata za poboljšanja kvalitete proizvoda u svim fazama proizvodnje i stavljanja na tržište;

x.

iskorištavanje potencijala organskog uzgoja te zaštitu i promoviranje takvog uzgoja kao i proizvodnja proizvoda s oznakama izvornosti, kvalitete i zemljopisnog podrijetla; i

xi.

promicanje integrirane proizvodnje ili drugih okolišno prihvatljivih metoda proizvodnje

Članak 158.

Priznavanje sektorskih organizacija

1.   Države članice mogu priznati sektorske organizacije koje podnose zahtjev za takvo priznanje, pod uvjetom da:

(a)

ispunjavaju uvjete iz članka 157.;

(b)

obavljaju svoje aktivnosti u jednoj ili više regija na dotičnom području;

(c)

obavljaju značajan udio gospodarskih aktivnosti iz članka 157. stavka 1. točke (a);

(d)

uz iznimku slučajeva utvrđenih u članku 162., ne uključuju se u proizvodnju, preradu ili trgovinu.

2.   Države članice mogu odlučiti da se sektorske organizacije koje su priznate prije 1. siječnja 2014. na temelju nacionalnog prava i koje ispunjavaju uvjete iz ovog članka stavka 1. ovog članka smatraju priznatima kao sektorske organizacije na temelju članka 157.

3.   Sektorske organizacije koje su priznate prije 1. siječnja 2014. na temelju nacionalnog prava i koje ne ispunjavaju uvjete iz ovog članka stavka 1. mogu nastaviti sa svojim aktivnostima na temelju nacionalnog prava do 1. siječnja 2015.

4.   Države članice mogu priznati sektorske organizacije u svim sektorima koje su postojale prije 1. siječnja 2014., bilo da su priznate na zahtjev ili su uspostavljene zakonom, čak i ako ne ispunjavaju uvjet utvrđen u članku 157. stavku 1. točki (b) ili u članku 157. stavku 3. točki (b).

5.   Ako države članice priznaju sektorsku organizaciju u skladu sa stavkom 1. ili 2., one su dužne:

(a)

odlučiti hoće li dodijeliti priznanje u roku od četiri mjeseca od podnošenja zahtjeva uza sve relevantne prateće dokumente; ovaj zahtjev podnosi se državi članici u kojoj se nalazi sjedište organizacije;

(b)

izvršiti, u vremenskim razmacima koje one utvrđuju, provjere kako bi se utvrdilo zadovoljavaju li priznate sektorske organizacije uvjete priznavanja;

(c)

u slučaju da svi uvjeti nisu zadovoljeni ili u slučaju nepravilnosti u provedbi mjera iz ove Uredbe, nametnuti tim organizacijama primjenjive sakcije koje su utvrdile i, ako je potrebno, odlučiti bi li trebalo povući priznavanje;

(d)

povući priznanje ako više nisu ispunjeni zahtjevi i uvjeti za priznavanje utvrđeni u ovom članku;

(e)

do 31. ožujka svake godine obavijestiti Komisiju o svakoj odluci o dodjeli, odbijanju ili povlačenju priznanja koje su donijele tijekom prethodne kalendarske godine.

Odjeljak 2.

Dodatna pravila za određene sektore

Članak 159.

Obvezno priznavanje

Odstupajući od članaka od 152. do 158.a, države članice, na zahtjev, priznaju:

(a)

organizacije proizvođača u:

i.

sektoru voća i povrća za jedan ili više proizvoda tog sektora i/ili takve proizvode namijenjene isključivo za preradu,

ii.

sektoru maslinovog ulja i stolnih maslina,

iii.

sektoru dudovog svilca,

iv.

sektoru hmelja;

(b)

sektorske organizacije u sektoru maslinovog ulja i stolnih maslina te u sektoru duhana.

Članak 160.

Organizacije proizvođača u sektoru voća i povrća

U sektoru voća i povrća organizacije proizvođača djeluju na postizanju barem jednog od ciljeva utvrđenih u članku 152. stavku 1. točki (c) podtočkama i., ii. i iii.

Statut organizacije proizvođača u sektoru voća i povrća zahtijeva od svojih članova da čitavu svoju dotičnu proizvodnju stavljaju na tržište putem organizacije proizvađača.

Smatra se da organizacije proizvođača i udruženja organizacija proizvođača u sektoru voća i povrća u ekonomskim pitanjima djeluju u ime svojih članova u okviru svojih nadležnosti.

Članak 161.

Priznavanje organizacija proizvođača u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda

1.   Države članice kao organizacije proizvođača u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda priznaju sve pravne subjekte ili jasno definirane dijelove pravnih subjekata koji su predali zahtjev za takvo priznavanje, pod uvjetom da:

(a)

ispunjavaju uvjete iz članka 152. stavka 3.;

(b)

na području na kojem djeluju imaju minimalan broj članova i/ili pokrivaju minimalan obujam utržive proizvodnje, što određuju dotične države članice;

(c)

postoje dostatni dokazi da mogu pravilno obavljati svoje aktivnosti, kako u određenom periodu, tako i u pogledu učinkovitosti i količine ponude;

(d)

imaju statute koji su u skladu s ovim stavkom točkama (a), (b) i (c).

2.   Države članice mogu odlučiti da se organizacije proizvođača koje su priznate prije 2. travnja 2012. na temelju nacionalnog prava i koje ispunjavaju uvjete iz ovog članka stavka 1. smatraju priznatima kao organizacije proizvođača na temelju članka 152. stavka 3.

3.   Države članice dužne su:

(a)

odlučiti hoće li priznati organizaciju proizvođača u roku od četiri mjeseca od podnošenja zahtjeva popraćenog svim relevantnim pratećim dokazima. Taj zahtjev podnosi se državi članici u kojoj organizacija ima sjedište;

(b)

u vremenskim razmacima koje one utvrđuju, provesti provjere kojima se utvrđuje zadovoljavaju li priznate organizacije proizvođača i udruženja organizacija proizvođača odredbe ovog poglavlja;

(c)

u slučaju da svi uvjeti nisu zadovoljeni ili u slučaju nepravilnosti u provedbi mjera iz ovog poglavlja, nametnuti tim organizacijama i udruženjima primjenjive sancije koje su utvrdile i, ako je potrebno, odlučiti hoće bi li trebalo povući priznavanje;

(d)

obavijestiti Komisiju svake godine do 31. ožujka o svakoj odluci o priznavanju, odbijanju ili povlačenju priznavanja koje su donijele tijekom prethodne kalendarske godine.

Članak 162.

Sektorske organizacije u sektorima maslinovog ulja, stolnih maslina i duhana

Za sektorske organizacije u sektorima maslinovog ulja, stolnih maslina i duhana, posebni cilj iz članka 157. stavka 1. točke (c) može uključiti i barem jedan od sljedećih ciljeva:

(a)

koncentraciju i usklađivanje ponude te stavljanje na tržište proizvoda svojih članova;

(b)

zajedničko prilagođavanje proizvodnje i prerade zahtjevima tržišta i poboljšanje proizvoda;

(c)

promicanje racionalizacije i unapređenja proizvodnje i prerade.

Članak 163.

Priznavanje sektorskih organizacija u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda

1.   Države članice mogu priznati sektorske organizacije u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda pod uvjetom da te organizacije:

(a)

ispunjavaju uvjete iz članka 157. stavka 3.;

(b)

obavljaju svoje aktivnosti u jednoj ili više regija na dotičnom području;

(c)

obavljaju značajan udio gospodarskih aktivnosti iz članka 157. stavka 3. točke (a);

(d)

ne uključuju se u proizvodnju, preradu ili trgovinu proizvoda u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda.

2.   Države članice mogu odlučiti da se sektorske organizacije koje su priznate prije 2. travnja 2012. na temelju nacionalnog prava i koje ispunjavaju uvjete iz stavka 1. smatraju priznatima kao sektorske organizacije na temelju članka 157. stavka 3.

3.   Ako države članice koriste mogućnost priznavanja neke sektorske organizacije sukladno stavku 1. ili 2., one su dužne:

(a)

odlučiti hoće li priznati sektorsku organizaciju u roku od četiri mjeseca od podnošenja zahtjeva, popraćenog svim relevantnim pratećim dokazima. Taj zahtjev se podnosi državi članici u kojoj organizacija ima sjedište;

(b)

izvršiti, u vremenskim razmacima koje one utvrđuju, provjere kako bi se utvrdilo zadovoljavaju li priznate sektorske organizacije uvjete priznavanja;

(c)

u slučaju da svi uvjeti nisu zadovoljeni ili u slučaju nepravilnosti u provedbi mjera iz ove Uredbe, nametnuti tim organizacijama primjenjive sankcije koje su utvrdile i, ako je potrebno, odlučiti bi li trebalo povući priznavanje;

(d)

povući priznavanje ako:

i.

više nisu ispunjeni zahtjevi i uvjeti za priznavanje utvrđeni u ovom članku;

ii.

sektorska organizacija sudjeluje u sporazumima, odlukama i usklađenoj praksi iz članka 210. stavka 4., takvo povlačenje priznanja ne dovodi u pitanje druge sankcije nametnute na temelju nacionalnog prava;

iii.

sektorska organizacija ne uspije zadovoljiti obvezu obavješćivanja iz članka 210. stavka 2. prvog podstavka točke (a);

(e)

obavijestiti Komisiju svake godine do 31. ožujka, o svakoj odluci o priznavanju, odbijanju ili povlačenju priznavanja koje su donijele tijekom prethodne kalendarske godine.

Odjeljak 3.

Proširenje pravila i obvezni doprinosi

Članak 164.

Proširenje pravila

1.   Ako se priznata organizacija proizvođača, priznato udruženje organizacija proizvođača ili priznata sektorska organizacija koja djeluje na određenom gospodarskom području ili područjima države članice smatra predstavnikom proizvodnje ili trgovine ili prerade određenog proizvoda, dotična država članica može, na zahtjev te organizacije, učiniti obvezujućim na ograničeno vrijeme neke sporazume, odluke ili usklađena djelovanja koji su dogovoreni unutar te organizacije za druge gospodarske subjekte koji djeluju u dotičnom gospodarskom području ili područjima, bez obzira na to pripadaju li pojedinci ili skupine toj organizaciji ili udruženju ili ne.

2.   Za potrebe ovog odjeljka „Gospodarsko područje” znači zemljopisno područje koje se sastoji od susjednih proizvodnih regija u kojima su uvjeti za proizvodnju i stavljanje na tržište homogeni.

3.   Organizacija ili udruženje smatra se reprezentativnim ako, u gospodarskom području ili dotičnom području države članice:

(a)

kao udio u opsegu proizvodnje ili trgovine ili prerade dotičnog proizvoda ili dotičnih proizvoda, ima:

i.

za organizacije proizvođača u sektoru voća i povrća, barem 60 % ili

ii.

u drugim slučajevima, barem dvije trećine i

(b)

u slučaju organizacija proizvođača, okuplja više od 50 % dotičnih proizvođača.

Međutim, ako, u slučaju sektorskih organizacija, određivanje udjela u opsegu proizvodnje, trgovine ili prerade dotičnog proizvoda ili više njih uzrokuje praktične poteškoće, država članica može utvrditi nacionalna pravila za određivanje razine reprezentativnosti iz prvog podstavka točke (a) podtočke ii.

Ako zahtjev za proširenje pravila na druge gospodarske subjekte obuhvaća više od jednog gospodarskog područja, organizacija ili udruženje moraju pokazati minimalnu razinu reprezentativnosti kako je definirana u prvom podstavku za svaku granu koju okuplja u svakom dotičnom gospodarskom području.

4.   Pravila za koje se može tražiti proširenje iz stavka 1. na druge gospodarske subjekte imaju jedan od sljedećih ciljeva:

(a)

izvješćivanje o proizvodnji i tržištu;

(b)

stroža pravila proizvodnje od nacionalnih ili Unijinih;

(c)

izradu standardnih ugovora koji su usklađeni s pravilima Unije;

(d)

stavljanje na tržište;

(e)

zaštitu okoliša;

(f)

mjere za promicanje i iskorištavanje potencijala proizvoda;

(g)

mjere za zaštitu organskog uzgoja kao i za oznake izvornosti, kvalitete i zemljopisnog podrijetla;

(h)

istraživanja s ciljem dodavanja vrijednosti proizvodima, posebno kroz nove oblike njihovog korištenja koji ne ugrožavaju javno zdravlje;

(i)

studije za poboljšanje kvalitete proizvoda;

(j)

istraživanje, osobito metoda uzgoja koje omogućavaju smanjeno korištenje sredstava za zaštitu bilja ili zdravlja životinja i osiguravaju očuvanje tla i očuvanje ili poboljšanje okoliša;

(k)

utvrđivanje minimalnih zahtjeva kvalitete i utvrđivanje minimalnih standarda za pakiranje i predstavljanje;

(l)

uporabu certificiranog sjemena i praćenje kvalitete proizvoda;

(m)

zdravlje životinja, zdravlje biljaka ili sigurnost hrane;

(n)

upravljanje nusproizvodima.

Ova pravila ne smiju prouzročiti nikakvu štetu drugim gospodarskim subjektima u dotičnoj državi članici ili u Uniji te ne smiju imati nijedan od učinaka navedenih u članku 210. stavku 4. niti na neki drugi način biti nekompatibilni s pravom Unije ili nacionalnim propisima koji su na snazi.

5.   Proširenje pravila iz stavka 1. priopćuje se gospodarskim subjektima objavljivanjem u punoj i službenoj objavi dotične države članice.

6.   Države članice obavješćuju Komisiju o svakoj odluci donesenoj na temelju ovog članka.

Članak 165.

Financijski doprinosi nečlanova

Ako se pravila priznate organizacije proizvođača, priznatog udruženja organizacija proizvođača ili priznate sektorske organizacije prošire u skladu s člankom 164., a aktivnosti koje su obuhvaćene tim pravilima od općeg su gospodarskog interesa gospodarskih subjekata čije su djelatnosti povezane s dotičnim proizvodima, država članica koja je priznala organizaciju može, nakon savjetovanja s relevantnim zainteresiranim stranama, odlučiti da pojedini gospodarski subjekti ili skupine koji nisu članovi te organizacije, ali koji imaju koristi od tih aktivnosti, moraju platiti toj organizaciji puni ili djelomični iznos financijskih doprinosa koje plaćaju njezini članovi, u mjeri u kojoj su ti doprinosi namijenjeni pokriću troškova koji nastaju kao izravna posljedica obavljanja dotičnih aktivnosti.

Odjeljak 4.

Prilagoba ponude

Članak 166.

Mjere za lakšu prilagodbu ponude zahtjevima tržišta

Kako bi se potaknule aktivnosti organizacija navedenih u člancima od 152. do 163.e koje su usmjerene na poboljšanje prilagodbe ponude zahtjevima tržišta, s iznimkom aktivnosti koje su usmjerene na povlačenje s tržišta, Komisija je sukladno članku 227. ovlaštena donijeti delegirane akte u vezi s mjerama u sektorima navedenima u članku 1. stavku 2.,:

(a)

kojima se poboljšava kvaliteta;

(b)

kojima se potiče bolja organizacija proizvodnje, prerade i stavljanja na tržište;

(c)

kojima se olakšava bilježenje kretanja tržišnih cijena;

(d)

kojima se omogućuje uspostava kratkoročnih i dugoročnih prognoza na temelju korištenih sredstava proizvodnje.

Članak 167.

Tržišna pravila za poboljšanje i stabiliziranje funkcioniranja zajedničkog tržišta vinima

1.   Kako bi se poboljšalo i stabiliziralo funkcioniranje zajedničkog tržišta vinima, uključujući grožđe, mošt i vina iz kojih ona nastaju, države članice koje su proizvođači mogu utvrditi tržišna pravila kako bi uredile ponudu, osobito kroz odluke koje su donijele sektorske organizacije priznate na temelju članaka 157. i 158.a.

Ta pravila moraju biti u skladu su s ciljem koji se želi postići te ne smiju:

(a)

odnositi se na transakcije nakon prvog stavljanja na tržište dotičnog proizvoda;

(b)

dopustiti dogovor o cijenama, uključujući slučajeve kada su cijene postavljene kao smjernice ili preporuke;

(c)

onemogućiti preveliki udio uroda koji bi inače bio dostupan;

(d)

omogućiti odbijanje nacionalnih ili Unijinih certifikata koji su potrebni za slobodni promet i stavljanje na tržišta vina ako je to stavljanje na tržište u skladu s ovim pravilima.

2.   Pravila iz stavka 1. priopćuju se gospodarskim subjektima njihovim objavljivanjem u punoj i službenoj objavi dotične države članice.

3.   Države članice obavješćuju Komisiju o svakoj odluci donesenoj na temelju ovog članka.

Odjeljak 5.

Sustavi ugovora

Članak 168.

Ugovorni odnosi

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 148. u vezi sa sektorom mlijeka i mliječnih proizvoda i članak 125. u vezi sa sektorom šećera, ako država članica odluči u pogledu poljoprivrednih proizvoda iz sektora navedenih u članku 1. stavku 2., osim sektora mlijeka i mliječnih proizvoda i sektora šećera, bilo što od sljedećeg:

(a)

da svaka isporuka tih proizvoda na njezinom državnom području od strane proizvođača prema prerađivaču ili distributeru mora biti obuhvaćena pisanim ugovorom između stranaka; i/ili

(b)

da prvi kupci moraju sastaviti pisanu ponudu ugovora za dostavu tih poljoprivrednih proizvoda na njezinom državnom području od strane proizvođača,

takav ugovor ili takva ponuda ugovora moraju ispunjavati uvjete utvrđene u ovom članku stavcima 4. i 64.

2.   Ako država članica odluči da isporuka proizvoda obuhvaćenih ovim člankom od proizvođača prema prerađivaču sirovog mlijeka mora biti obuhvaćena pisanim ugovorom između tih strana, ona također odlučuje koju fazu ili koje faze isporuke pokriva takav ugovor ako dotične proizvode isporučuje jedan ili više posrednika.

Države članice osiguravaju da odredbe koje donosena temelju ovog članka ne narušavaju pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

3.   U slučaju opisanom u stavku 2. država članica može uspostaviti mehanizam posredovanja kako bi se obuhvatili slučajevi u kojima nema zajedničkog dogovora za sklapanje takvog ugovora, na taj način osiguravajući poštene ugovorne odnose.

4.   Svi ugovori ili ponude ugovora iz stavka 1. su:

(a)

sastavljeni prije isporuke;

(b)

u pisanom obliku; i

(c)

posebno uključuju sljedeće elemente:

i.

cijenu isporuke koja je:

statična i određena ugovorom i/ili

se izračunava zbrajanjem različitih faktora utvrđenih u ugovoru koji mogu uključivati tržišne pokazatelje koji pokazuju promjene tržišnih uvjeta, isporučenu količinu te kvalitetu ili sastav isporučenih poljoprivrednih proizvoda,

ii.

količinu i kvalitetu dotičnih proizvoda koji se mogu ili moraju isporučiti, kao i vrijeme tih isporuka,

iii.

trajanje ugovora koji može biti ili na određeno vrijeme ili na neodređeno vrijeme uz odredbe o raskidu,

iv.

pojedinosti o razdoblju plaćanja i postupcima,

v.

načine otkupljivanja ili isporuke poljoprivrednih proizvoda, i

vi.

pravila koja se primjenjuju u slučaju više sile.

5.   Odstupajući od stavka 1., u slučaju kada proizvođač isporučuje dotične proizvode kupcu koji je zadruga čiji je proizvođač član, ugovor ili ponuda ugovora nisu potrebni ako statuti te zadruge ili pravila i odluke utvrđeni u tim statutima ili izvedeni iz njih sadrže odredbe sa sličnim učincima kao odredbe iznesene u stavku 2. točkama (a), (b) i (c).

6.   Stranke slobodno pregovaraju o svim elementima ugovora za isporuku poljoprivrednih proizvoda koje sklapaju proizvođači, otkupljivači, prerađivači ili distributeri, uključujući elemente iz stavka 4. točke (c).

Neovisno o prvom podstavku, primjenjuje se jedno ili oboje od sljedećega:

(a)

ako država članica odluči da su pisani ugovori za isporuku poljoprivrednih proizvoda obvezni sukladno stavku 1., može utvrditi minimalno trajanje primjenjivo jedino na pisane ugovore između proizvođača i prvog kupca poljoprivrednih proizvoda. Takvo minimalno trajanje iznosi najmanje šest mjeseci i ne narušava pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta;

(b)

ako država članica odluči da prvi kupac poljoprivrednih proizvoda mora sastaviti pisanu ponudu ugovora za proizvađača sukladno stavku 1., može odrediti da ponuda mora uključivati minimalno trajanje ugovora, utvrđeno nacionalnim zakonom u tu svrhu. Takvo minimalno trajanje iznosi najmanje šest mjeseci i ne narušava pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta;

Drugi podstavak ne dovodi u pitanje pravo proizvođača da odbije takvo minimalno trajanje ako to učini pismenim putem. U tom slučaju, strane imaju pravo pregovarati o svim elementima ugovora, uključujući elemente iz stavka 4. točke (c).

7.   Države članice koje koriste opcije iz ovog članka osiguravaju da uspostavljene odredbe ne narušavaju pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

Države članice obavješćuju Komisiju o načinu primjene mjera uvedenih u okviru ovog članka.

8.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju mjere potrebne za jedinstvenu primjenu ovog članka stavka 4. točaka (a) i (b) i stavka 5. i mjera koje se odnose na obavješćivanje država članica sukladno s ovim člankom.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Članak 169.

Pregovori o ugovorima u sektoru maslinovog ulja

1.   Organizacija proizvođača u sektoru maslinovog ulja priznata na temelju članka 152. stavka 1., koja slijedi jedan ili više ciljeva koncentracije ponude, plasiranja proizvoda vlastitih članova na tržište i optimiziranja troškova proizvodnje, može u ime svojih članova pregovarati o ugovorima o dostavi maslinovog ulja, u vezi s dijelom ukupne proizvodnje ili čitavom ukupnom proizvodnjom svojih članova.

Organizacija proizvođača ispunjava ciljeve navedene u ovom stavku pod uvjetom da ostvarivanje tih ciljeva vodi k integraciji aktivnosti, a takva će integracija vjerojatno imati značajne učinke, tako da aktivnosti organizacije proizvođača u cijelosti doprinose ostvarenju ciljeva iz članka 39. UFEU-a.

To bi se moglo ostvariti pod uvjetom da:

(a)

organizacija proizvođača provodi barem jednu od sljedećih aktivnosti:

i.

zajedničku distribuciju, uključujući zajedničku prodajnu platformu ili zajednički prijevoz;

ii.

zajedničko pakiranje, označivanje ili promidžbu;

iii.

zajedničku organizaciju kontrole kvalitete;

iv.

zajedničko korištenje opreme ili skladišnih prostora;

v.

zajedničku preradu;

vi.

zajedničko upravljanje otpadom izravno vezanim uz proizvodnju maslinovog ulja;

vii.

zajedničku nabavu ulaznih sredstava;

(b)

te su aktivnosti značajne u pogledu količine dotičnog maslinovog ulja te troška proizvodnje i stavljanja proizvoda na tržište.

2.   Pregovaranje preko priznate organizacije proizvođača može se odvijati:

(a)

bez obzira na to je li riječ o prijenosu vlasništva nad dotičnim maslinovim uljem od proizvođača na organizaciju proizvođača

(b)

bez obzira na to je li ispregovarana cijena jednaka za ukupnu proizvodnju nekih ili svih članova;

(c)

pod uvjetom da, za pojedinu organizaciju proizvođača, količina proizvodnje maslinovog ulja obuhvaćena takvim pregovorima koja je proizvedena u bilo kojoj državi članici ne premašuje 20 % mjerodavnog tržišta; za potrebe izračuna te količine proizvodnje razlikuje se maslinovo ulje namijenjeno prehrani ljudi i maslinovo ulje za druge svrhe.

(d)

pod uvjetom da, za količinu maslinovog ulja obuhvaćenog takvim pregovorima, organizacija proizvođača koncentrira isporuku i stavlja proizvode svojih članova na tržište;

(e)

pod uvjetom da uključeni proizvođači nisu članovi drugih organizacija proizvođača koje također pregovaraju o tim ugovorima u njihovo ime;

(f)

pod uvjetom da dotično maslinovo ulje nije obuhvaćeno obvezom isporuke proizašlom iz članstva proizvođača u zadruzi koja nije član dotične organizacije proizvođača sukladno uvjetima određenima statutima zadruge ili pravilima i odlukama utvrđenima u tim statutima ili izvedenima iz njih i

(g)

pod uvjetom da organizacija proizvođača obavijesti nadležna tijela države članice u kojoj djeluje o količini proizvodnje maslinovog ulja uključenoj u te pregovore.

3.   Za potrebe ovog članka, upućivanja na organizacije proizvođača također uključuju udruženja takvih organizacija proizvođača priznata na temelju članka 156. stavka 1.

4.   Za potrebe primjene stavka 2. točke (c), Komisija objavljuje, na način koji smatra prikladnim, količinu proizvodnje maslinovog ulja u državama članicama.

5.   Odstupajući od stavka 2. točke (c), čak i kada nije premašen pragovutvrđen u njoj, tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja navedeno u ovom stavku drugom podstavku može, u pojedinačnom slučaju, odlučiti da se određeni pregovori s organizacijom proizvođača ili trebaju ponovno otvoriti ili se ne trebaju ni započeti ako to tijelo zaključi da je to potrebno radi sprečavanja isključivanja konkurencije ili ako smatra da su ugroženi ciljevi iz članka 39. UFEU-a.

Za pregovore koji pokrivaju više od jedne države članice, Komisija donosi odluku iz prvog podstavka bez primjene postupka iz članka 229. stavaka 2. ili 3. U drugim slučajevima, tu odluku donosi nacionalno tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja države članice na koju se pregovori odnose.

Odluke iz ovog podstavka ne primjenjuju se prije datuma njihovih objava uključenim poduzećima.

Za potrebe ovog članka, primjenjuje se definicija za „nacionalno tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja” iz članka 149. stavka 7. točke (a).

6.   Države članice u kojima se odvijaju pregovori sukladno ovom članku obavješćuju Komisiju o primjeni stavka 2. točke (g) i stavka 5.

Članak 170.

Pregovori o ugovorima u sektoru govedine i teletine

1.   Organizacija proizvođača u sektoru govedine i teletine priznata na temelju članka 152. stavka 1., koja slijedi jedan ili više ciljeva koncentracije ponude, plasiranja proizvoda vlastitih članova na tržište i optimiziranja troškova proizvodnje, može, u vezi s dijelom ukupne proizvodnje ili čitavom ukupnom proizvodnjom svojih članova, u ime svojih članova pregovarati o ugovorima o nabavi živih goveda vrste bos taurus za klanje obuhvaćenih oznakama KN ex 0102 29 21, ex 0102 29 41, ex 0102 29 51, ex 0102 29 61, ili ex 0102 29 91:

(a)

starih manje od 12 mjeseci i

(b)

starih 12 mjeseci i više

Organizacija proizvođača ispunjava ciljeve navedene u ovom stavku pod uvjetom da ostvarivanje tih ciljeva vodi k integraciji aktivnosti, a takva će integracija vjerojatno imati značajne učinke, tako da aktivnosti organizacije proizvođača u cijelosti doprinose ostvarenju ciljeva iz članka 39. UFEU-a.

To bi se moglo ostvariti pod uvjetom da:

(a)

organizacija proizvođača provodi barem jednu od sljedećih aktivnosti:

i.

zajedničku distribuciju, uključujući zajedničku prodajnu platformu ili zajednički prijevoz;

ii.

zajedničku promidžbu;

iii.

zajedničku organizaciju kontrole kvalitete;

iv.

zajedničko korištenje opreme ili skladišnih prostora;

v.

zajedničko upravljanje otpadom izravno vezanim uz proizvodnju živih goveda;

vi.

zajedničku nabavu ulaznih sredstava;

(b)

te su aktivnosti značajne u pogledu količine dotične govedine i teletine te troška proizvodnje i stavljanja proizvoda na tržište.

2.   Pregovaranje preko priznate organizacije proizvođača može se odvijati:

(a)

bez obzira na to je li riječ o prijenosu vlasništva od poljoprivrednika na organizaciju proizvođača;

(b)

bez obzira na to je li ispregovarana cijena jednaka za ukupnu proizvodnju nekih ili svih članova;

(c)

pod uvjetom da, za pojedinu organizaciju proizvođača, količina proizvodnje govedine i teletine obuhvaćena takvim pregovorima i proizvedena u bilo kojoj državi članici ne premašuje 15 % ukupne nacionalne proizvodnje svakog proizvoda iz stavka 1. prvog podstavka točaka (a) i (b) te države članice izraženo u ekvivalentu mase trupa;

(d)

pod uvjetom da, za količinu govedine i teletine obuhvaćene takvim pregovorima, organizacija proizvođača koncentrira isporuku i stavlja proizvode svojih članova na tržište;

(e)

pod uvjetom da uključeni proizvođači nisu članovi drugih organizacija proizvođača koje također pregovaraju o tim ugovorima u njihovo ime;

(f)

pod uvjetom da dotični proizvod nije obuhvaćen obvezom dostave proizašlom iz članstva proizvođača u zadruzi koja nije član dotične organizacije proizvođača sukladno uvjetima određenima statutima zadruge ili pravilima i odlukama utvrđenima u tim statutima ili izvedenima iz njih i

(g)

pod uvjetom da organizacija proizvođača obavijesti nadležna tijela države članice u kojoj djeluje o količini proizvodnje govedine i teletine uključenoj u te pregovore.

3.   Za potrebe ovog članka, upućivanja na organizacije proizvođača također uključuju udruženja takvih organizacija proizvođača priznata na temelju članka 156. stavka 1.

4.   Za potrebe primjene stavka 2. točke (c), Komisija objavljuje, na način koji smatra prikladnim, količinu proizvodnje govedine i teletine u državama članicama izraženu u ekvivalentu mase trupa.

5.   Odstupajući od stavka 2. točke (c), čak i kada se ne premaše pragovi utvrđeni u njoj, tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja navedeno u ovom stavku drugom podstavku može, u pojedinačnom slučaju, odlučiti da se određeni pregovori s organizacijom proizvođača ili trebaju ponovno otvoriti ili se ne trebaju ni započeti ako to tijelo zaključi da je to potrebno radi sprečavanja isključivanja konkurencije ili ako smatra da proizvod obuhvaćen pregovorima predstavlja dio zasebnog tržišta zbog specifičnih karakteristika proizvoda ili njegove predviđene namjene te da bi takvo zajedničko pregovaranje pokrilo više od 15 % nacionalne proizvodnje takvog tržišta, ili ako smatra da su ugroženi ciljevi članka 39. UFEU-a.

Za pregovore koji pokrivaju više od jedne države članice, Komisija donosi odluku iz prvog podstavka bez primjene postupka iz članka 229. stavaka 2. ili 3. U drugim slučajevima, tu odluku donosi nacionalno tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja države članice na koju se pregovori odnose.

Odluke iz ovog podstavka ne primjenjuju se prije datuma njihovih objava uključenim poduzećima.

Za potrebe ovog članka, primjenjuje se definicija za „nacionalno tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja” iz članka 149. stavka 7. točke (a).

6.   Države članice u kojima se odvijaju pregovori sukladno ovom članku obavješćuju Komisiju o primjeni stavka 2. točke (g) i stavka 5.

Članak 171.

Pregovori o ugovorima za određene ratarske kulture

1.   Organizacija proizvođača priznata na temelju članka 152. stavka (1), koja slijedi jedan ili više ciljeva koncentracije isporuke, plasiranja proizvoda vlastitih članova na tržište i optimiziranja troškova proizvodnje, može, u vezi s dijelom ukupne proizvodnje ili čitavom ukupnom proizvodnjom svojih članova, u ime svojih članova pregovarati o ugovorima o nabavi jednog ili više sljedećih proizvoda koji nisu namijenjeni sjetvi te ječma koji nije namijenjen proizvodnji slada:

(a)

ozima pšenica koja je obuhvaćena oznakom KN ex 1001 99 00;

(b)

ječam koji je obuhvaćen oznakom KN ex 1003 90 00;

(c)

kukuruz koji je obuhvaćen oznakom KN 1005 90 00;

(d)

raž koja je obuhvaćena oznakom KN 1002 90 00;

(e)

tvrda (durum) pšenica koja je obuhvaćena oznakom KN 1001 19 00;

(f)

zob koja je obuhvaćena oznakom KN 1004 90 00;

(g)

pšenoraž (tritikale) koja je obuhvaćena oznakom KN ex 1008 60 00;

(h)

sjeme repice koje je obuhvaćeno oznakom KN ex 1205;

(i.)

sjemenke suncokreta koje su obuhvaćene oznakom KN ex 1206 00;

(j)

sojin bob koji je obuhvaćen oznakom KN1201 90 00;

(k)

stočni bob koji je obuhvaćen oznakama KN ex 0708, ex 0713;

(l)

stočni grašak koji je obuhvaćen oznakama KN ex 0708, ex 0713.

Organizacija proizvođača ispunjava ciljeve navedene u ovom stavku pod uvjetom da ostvarivanje tih ciljeva vodi k integraciji aktivnosti, a takva će integracija vjerojatno imati značajne učinke, tako da aktivnosti organizacije proizvođača u cijelosti doprinose ostvarenju ciljeva iz članka 39. UFEU-a.

To bi se moglo ostvariti pod uvjetom da:

(a)

organizacija proizvođača provodi barem jednu od sljedećih aktivnosti:

i.

zajedničku distribuciju, uključujući zajedničku prodajnu platformu ili zajednički prijevoz;

ii.

zajedničku promidžbu;

iii.

zajedničku organizaciju kontrole kvalitete;

iv.

zajedničko korištenje opreme ili skladišnih prostora;

v.

zajedničku nabavu ulaznih sredstava:

(b)

te su aktivnosti značajne u pogledu količine dotičnog proizvoda te troška proizvodnje i stavljanja proizvoda na tržište.

2.   Pregovaranje preko priznate organizacije proizvođača može se odvijati:

(a)

bez obzira na to je li riječ o prijenosu vlasništva od proizvođača na organizaciju proizvođača;

(b)

bez obzira na to je li ispregovarana cijena jednaka za ukupnu proizvodnju nekih ili svih članova;

(c)

pod uvjetom da, za svaki proizvod iz stavka 1. i za pojedinu organizaciju proizvođača, količina proizvodnje obuhvaćena takvim pregovorima koja je proizvedena u bilo kojoj državi članici ne premašuje 15 % ukupne nacionalne proizvodnje tog proizvoda u dotičnoj državi članici;

(d)

pod uvjetom da, za količinu proizvoda obuhvaćenih takvim pregovorima, organizacija proizvođača koncentrira isporuku i stavlja proizvode svojih članova na tržište;

(e)

pod uvjetom da uključeni proizvođači nisu članovi drugih organizacija proizvođača koje također pregovaraju o tim ugovorima u njihovo ime;

(f)

pod uvjetom da dotični proizvod nije obuhvaćen obvezom dostave proizašlom iz članstva proizvođača u zadruzi koja nije član dotične organizacije proizvođača sukladno uvjetima određenima statutima zadruge ili pravilima i odlukama utvrđenima u tim statutima ili izvedenima iz njih i

(g)

pod uvjetom da organizacija proizvođača obavijesti nadležna tijela države članice u kojoj djeluje o količini proizvodnje svakog proizvoda obuhvaćenog tim pregovorima.

3.   Za potrebe ovog članka, upućivanja na organizacije proizvođača također uključuju udruženja takvih organizacija proizvođača priznata na temelju članka 156. stavka 1.

4.   Za potrebe primjene stavka 2. točke (c), Komisija za proizvode iz stavka 1. objavljuje, na način koji smatra prikladnim, količinu proizvodnje u državama članicama.

5.   Odstupajući od stavka 2. točke (c), čak i kada se ne premaše pragovi utvrđeni u njoj, tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja navedeno u ovom stavku drugom podstavku može, u pojedinačnom slučaju, odlučiti da se određeni pregovori s organizacijom proizvođača ili trebaju ponovno otvoriti ili se ne trebaju ni započeti ako to tijelo zaključi da je to potrebno radi sprečavanja isključivanja konkurencije ili ako smatra da proizvod obuhvaćen pregovorima predstavlja dio zasebnog tržišta zbog specifičnih karakteristika proizvoda ili njegove predviđene namjene te da bi takvo zajedničko pregovaranje pokrilo više od 15 % nacionalne proizvodnje takvog tržišta, ili ako smatra da su ugroženi ciljevi članka 39. UFEU-a.

Za pregovore koji pokrivaju više od jedne države članice, Komisija donosi odluku iz prvog podstavka bez primjene postupka iz članka 229. stavaka 2. ili 3. U drugim slučajevima, tu odluku donosi nacionalno tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja države članice na koju se pregovori odnose.

Odluke iz ovog podstavka ne primjenjuju se prije datuma njihovih objava uključenim poduzećima.

Za potrebe ovog članka, primjenjuje se definicija za „nacionalno tijelo za zaštitu tržišnog natjecanja” iz članka 149. stavka 7. točke (a).

6.   Države članice u kojima se odvijaju pregovori sukladno ovom članku obavješćuju Komisiju o primjeni stavka 2. točke (g) i stavka 5.

Članak 172.

Uređivanje isporuke šunke sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla

1.   Na zahtjev organizacije proizvođača priznate u skladu s člankom 152. stavkom 1. ove Uredbe, sektorska organizacija priznata u skladu s člankom 157 stavkom 1. ove Uredbe ili skupina gospodarskih subjekata iz članka 3. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1151/2012, države članice mogu utvrditi, na ograničeno vremensko razdoblje, obvezujuće propise za uređivanje isporuke šunke sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla na temelju članka 5. stavaka 1. i 2. Uredbe (EU) br. 1151/2012.

2.   Pravila iz stavka 1. ovog članka ovise o prethodnom sporazumu između strana na zemljopisnom području iz članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) br. 1151/2012. Takav sporazum zaključuje se, nakon savjetovanja s uzgajivačima svinja na zemljopisnom području, između barem dvije trećine prerađivača te šunke koji predstavljaju najmanje dvije trećine proizvodnje te šunke na zemljopisnom području iz članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) br. 1151/2012 i, ako država članica to smatra prikladnim, najmanje dvije trećine uzgajivača svinja na zemljopisnom području iz članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) br. 1151/2012.

3.   Pravila iz stavka 1.:

(a)

pokrivaju samo uređivanje dobave dotičnog proizvoda i/ili njegove sirovine, a cilj im je prilagođavanje ponude te šunke potražnji;

(b)

odnose se samo na dotični proizvod;

(c)

mogu biti obvezujuća najviše tri godine i mogu se obnoviti nakon tog razdoblja na temelju novog zahtjeva, kako je navedeno u stavku 1.;

(d)

ne oštećuju trgovinu drugim proizvodima osim onima na koje se odnose ta pravila.;

(e)

ne odnose se na transakcije nakon prvog stavljanja dotične šunke na tržište;

(f)

ne dopuštaju dogovor o cijenama, uključujući slučajeve kada su cijene postavljene kao smjernice ili preporuke;

(g)

ne prouzročuju nedostupnost prevelikog udjela dotičnog proizvoda koji bi inače bio dostupan;

(h)

ne uzrokuju diskriminaciju, ne predstavljaju prepreku za nove proizvode na tržištu niti pogađajumale proizvođače;

(i)

doprinose održavanju kvalitete i/ili razvoja dotičnog proizvoda.

4.   Pravila iz stavka 1. objavljuju se u službenoj publikaciji dotične države članice.

5.   Države članice provode provjere kako bi osigurale da su ispunjeni uvjeti iz stavka 3. i, ako nadležna nacionalna tijela ustanove da ti uvjeti nisu ispunjeni, stavljaju izvan snage pravila iz stavka 1.

6.   Države članice odmah obavješćuju Komisiju koja su pravila iz stavka 1. donijele. Komisija obavješćuje druge države članice o svim obavijestima o tim pravilima.

7.   Komisija u svakom trenutku može donijeti provedbene akte kojima se od države članice zahtijeva da stavi izvan snage pravila koja je ta država članica utvrdila na temelju stavka 1. ako Komisija utvrdi da ta pravila ne zadovoljavaju uvjete iz stavka 4., sprečavaju ili narušavaju tržišno natjecanje na značajnom dijelu unutarnjeg tržišta ili ugrožavaju slobodnu trgovinu ili postizanje ciljeva iz članka 39. UFEU-a. Ti se provedbeni akti donose bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3. ove Uredbe.

Odjeljak 6.

Postupovna pravila

Članak 173.

Delegirane ovlasti

1.   Kako bi se osiguralo da su jasno definirani ciljevi i nadležnosti organizacija proizvođača, udruženja organizacija proizvođača i sektorskih organizacija, s ciljem poboljšanja učinkovitosti tih organizacija i udruženja, bez rezultiranja s nepotrebnim administrativnim opterećenjem te bez dovođenja u pitanje slobode udruživanja, posebno u slučaju nečlanova takvih organizacija, Komisija je sukladno članku 227. ovlaštena donijeti delegirane akte što se tiče organizacija proizvođača, udruženja organizacija proizvođača i sektorskih organizacija za jedan ili više sektora iz članka 1. stavka 2. ili specifične proizvode iz tih sektora, u odnosu na sljedeće:

(a)

posebne ciljeve koje takve organizacije i udruženja smiju ili ne smiju postizati i koji se prema potrebi dodaju onima iz članaka od 152. do 163.,

(b)

pravila takvih organizacija i udruženja, statute organizacija koje nisu organizacije proizvođača, posebne uvjete koji se primjenjuju na statute organizacija proizvođača u određenim sektorima, uključujući odstupanja od obveze stavljanja na tržište čitave proizvodnje putem organizacije proizvođača iz članka 160. stavka 2., strukturu, trajanje članstva, veličinu, odgovornost i djelatnosti takvih organizacija i udruženja, učinke koji proizlaze iz priznavanja, povlačenje priznavanja i spajanja poduzeća;

(c)

uvjete za priznavanje, povlačenje i suspenziju priznanja, učinke koji proizlaze iz priznavanja, povlačenja i suspenzije priznanja, kao i zahtjeve takvim organizacijama i udruženjima da poduzmu popravne mjere u slučaju nepoštovanja kriterija priznanja;

(d)

transnacionalne organizacije i udruženja, uključujući pravila iz ovog stavka točaka (a), (b) i (c);

(e)

pravila vezana uz utvrđivanje i uvjete upravne pomoći koju pružaju relevantna nadležna tijela u slučaju transnacionalne suradnje;

(f)

sektore na koje se primjenjuje članak 161., uvjete za eksternalizaciju aktivnosti, prirodu aktivnosti koje se mogu povjeriti vanjskim izvršiteljima i pružanje tehničkih usluga putem organizacija ili udruženja;

(g)

osnovu za izračun minimalne količine ili vrijednosti trživih količina organizacija i udruženja;

(h)

prihvaćanje članova koji nisu proizvođači u slučaju organizacija proizvođača te koji nisu organizacije proizvođača u slučaju udruženja organizacija proizvođača;

(i)

proširenje određenih pravila organizacija utvrđenih u članku 164. za nečlanove i obveznom plaćanju članarine za nečlanove iz članka 165. uključujući upotrebu i dodjelu tog plaćanja od strane tih organizacija te popis strožih pravila proizvodnje koja se mogu proširiti na temelju članka 164. stavka 4. prvog podstavka točke (b), pritom osiguravajući da su takve organizacije transparentne i odgovorne prema nečlanovima te da članovi takvih organizacija nemaju povoljniji tretman od nečlanova, posebno u vezi s obveznim plaćanjem članarina;

(j)

daljnje zahtjeve vezane uz reprezentativnost organizacija iz članka 164., dotična gospodarska područja, uključujući kontrolu Komisije pri njihovom definiranju, minimalna razdoblja tijekom kojih pravila moraju biti na snazi prije njihova proširenja, osobe ili organizacije na koje se pravila ili doprinosi mogu primijeniti te okolnosti u kojima Komisija može zahtijevati da se proširenje pravila ili obveznih doprinosa odbije ili ukine.

2.   Odstupajući od odredaba stavka 1., kako bi se osiguralo da su ciljevi i odgovornosti organizacija proizvođača, udruženja organizacija proizvođača i sektorskih organizacija u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda jasno definirani, s ciljem poboljšanja učinkovitosti djelovanja tih organizacija bez nametanja nepotrebnog opterećenja, Komisija je sukladno članku 227. ovlaštena donijeti delegirane akte koji utvrđuju:

(a)

uvjete priznavanja transnacionalnih organizacija proizvođača i transnacionalnih udruženja organizacija proizvođača;

(b)

pravila vezana uz utvrđivanje i uvjete upravne pomoći koju relevantna nadležna tijela trebaju pružati organizacijama proizvođača, uključujući udruženja organizacija proizvođača u slučaju transnacionalne suradnje;

(c)

dodatna pravila u vezi s izračunavanjem količine sirovog mlijeka obuhvaćene pregovorima iz članka 149. stavka 2. točke (c) i članka 149. stavka 3.;

(d)

pravila koja se odnose na proširenje određenih pravila organizacija predviđenih u članku 164. za nečlanove i obvezno plaćanje članarine za nečlanove iz članka 165.

Članak 174.

Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja

1.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju mjere potrebne za primjenu ovog poglavlja, pogotovo:

(a)

mjere za provedbu uvjeta za priznavanje organizacija proizvođača i sektorskih organizacija utvrđenih u člancima 154. i 158.;

(b)

postupke u slučaju spajanja organizacija proizvođača;

(c)

postupke koje će odrediti države članice u vezi s minimalnom veličinom i minimalnim trajanjem članstva;

(d)

postupke vezane uz proširenje pravila i financijske doprinose iz članaka 164. i 165., posebno provedbu koncepta „gospodarskog područja” kako je navedeno u članku 164. stavku 2.;

(e)

postupke vezane uz upravnu pomoć;

(f)

postupke vezane uz eksternalizaciju aktivnosti;

(g)

postupke i tehničke uvjete u vezi s provedbom mjera iz članka 166.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

2.   Odstupajući od odredaba iz stavka 1. vezano uz sektor mlijeka i mliječnih proizvoda, Komisija može donijeti provedbene akte koji utvrđuju pravila potrebna za:

(a)

provedbu uvjeta za priznavanje organizacija proizvođača i njihovih udruženja i sektorskih organizacija utvrđenih u člancima 161. i 163.;

(b)

obavješćivanje iz članka 149. stavka 2. točke (f);

(c)

obavješćivanje Komisije od strane država članica sukladno s člankom 161. stavkom 3. točkom (d), člankom 163. stavkom 3. točkom (e), člankom 149. stavkom 8. i člankom 150. stavkom 7.;

(d)

postupke u vezi s upravnom pomoći u slučaju transnacionalne suradnje.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Članak 175.

Ostale provedbene ovlasti

Komisija može putem provedbenih akata donijeti pojedine odluke koje se tiču:

(a)

priznavanja organizacija koje provode aktivnosti u više država članica, u skladu s pravilima donesenim na temelju članka 174. stavka 1. točke (d);

(b)

prigovora na priznavanje sektorske organizacije ili njegova povlačenja od strane države članice;

(c)

popisa gospodarskih područja koja su države članice prijavile u skladu s pravilima iz članka 174. stavka 1. točke (h) i članka 174. stavka 2. točke (d);

(d)

zahtjeva da zemlja članica odbije ili povuče proširenje pravila ili financijskih doprinosa od nečlanova o kojem odlučuje država članica.

Ti provedbeni akti donose se bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3.

DIO III.

TRGOVINA S TREĆIM ZEMLJAMA

POGLAVLJE I.

Uvozne i izvozne dozvole

Članak 176.

Opća pravila

1.   Ne dovodeći u pitanje slučajeve u kojima su uvozne dozvole obvezne sukladno ovoj Uredbi, uvoz radi stavljanja u slobodni promet u Uniju, ili izvoz jednog ili više proizvoda iz sljedećih sektora iz Unije može se učiniti podložnim predočenju dozvole

(a)

žitarica;

(b)

riže;

(c)

šećera;

(d)

sjemenja;

(e)

maslinovog ulja i stolnih maslina, i to za proizvode koji su obuhvaćeni oznakama KN 1509, 1510 00, 0709 92 90, 0711 20 90, 2306 90 19, 1522 00 31 i 1522 00 39;

(f)

lana i konoplje, ako se radi o konoplji;

(g)

voća i povrća

(h)

prerađenog voća i povrća;

(i)

banana;

(j)

vina;

(k)

živog bilja;

(l)

govedine i teletine;

(m)

mlijeka i mliječnih proizvoda;

(n)

svinjetine;

(o)

ovčjeg i kozjeg mesa;

(p)

jaja;

(q)

mesa peradi;

(r)

etilnog alkohola poljoprivrednog podrijetla.

2.   Dozvole izdaju države članice svakom podnositelju zahtjeva bez obzira na to gdje mu je u Uniji poslovni nastan, osim ako je drugačije predviđeno aktom donesenim u skladu s člankom 43. stavkom 2. UFEU-a, i ne dovodeći u pitanje primjenu članaka 177., 178. i 179. ove Uredbe.

3.   Dozvole vrijede u cijeloj Uniji.

Članak 177.

Delegirane ovlasti

1.   Kako bi se uzele u obzir međunarodne obveze Unije te važeći društveni i okolišni standardi Unije i standardi u vezi s dobrobiti životinja, potreba za praćenjem razvoja trgovinskih i tržišnih kretanja, uvoza i izvoza proizvoda, potreba za dobrim tržišnim upravljanjem i potreba za smanjenjem administrativnog opterećenja, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kojima se utvrđuje:

(a)

popis proizvoda iz sektora navedenih u članku 176. stavku 1. za koje je potrebno predočenje uvozne ili izvozne dozvole;

(b)

slučajeve i situacije u kojima nije potrebno predočenje uvozne ili izvozne dozvole, uzimajući u obzir carinski status dotičnih proizvoda, trgovinske aranžmane koji se moraju poštovati, ciljeve djelovanja, pravni status podnositelja zahtjeva i relevantne količine.

2.   Kako bi se osigurali dodatni elementi sustava dozvola, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte sukladno članku 227. kojima se utvrđuju pravila o:

(a)

pravima i obvezama koje proizlaze iz dozvole, njezinim pravnim učincima i slučajevima kada se primjenjuje dopušteno odstupanje s obzirom na sukladnost s obvezama uvoza ili izvoza količina navedenih u dozvoli ili kada se u dozvoli treba navesti podrijetlo;

(b)

izdavanju uvozne dozvole ili stavljanju u slobodni promet, što podliježe predočenju dokumenta koji je izdala treća zemlja ili subjekt, a kojim se između ostaloga potvrđuje podrijetlo, izvornost i značajke kvalitete proizvoda;

(c)

prijenosu dozvole ili ograničenjima njezinog prenošenja;

(d)

dodatnim uvjetima za uvozne dozvole za konoplju sukladno članku 189. te načelu upravne pomoći među državama članicama kako bi se spriječili ili riješili slučajevi prijevare i nepravilnosti;

(e)

slučajevima i situacijama kada jest odnosno nije potrebno polaganje sredstva osiguranja koje jamči da će se proizvodi uvesti ili izvesti za vrijeme razdoblja valjanosti dozvole.

Članak 178.

Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja

Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđujumjere potrebne za primjenu ovog poglavlja, uključujući pravila o:

(a)

obliku i sadržaju dozvole;

(b)

podnošenju zahtjeva i izdavanju dozvola i njihovom korištenju;

(c)

razdoblju valjanosti dozvole,

(d)

postupcima povezanima s osiguranjem te iznosu osiguranja koji je potrebno položiti;

(e)

dokazu da su uvjeti za korištenje dozvole ispunjeni;

(f)

razini odstupanja od poštovanja obveze uvoza ili izvoza količine navedene u dozvoli;

(g)

pitanju zamjenskih dozvola ili duplikata dozvola;

(h)

načinu na koji države članice postupaju prema dozvolama i razmjeni informacija koje su potrebne za upravljanje sustavom, uključujući postupke u vezi s posebnom upravnom pomoći između država članica.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Članak 179.

Ostale provedbene ovlasti

Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju kojima se:

(a)

ograničavaju količine za koje se mogu izdati dozvole;

(b)

odbacuju zahtjevi za određene količine i

(c)

suspendira podnošenje zahtjeva kako bi se upravljalo tržištem na kojem su zatražene velike količine.

Ti provedbeni akti donose se bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3.

POGLAVLJE II.

Uvozne carine

Članak 180.

Provedba međunarodnih sporazuma i određenih drugih akata

Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđujumjere za ispunjavanje zahtjeva utvrđenih u međunarodnim sporazumima sklopljenima u skladu s UFEU-om ili u ostalim mjerodavnim aktima donesenima u skladu s člankom 43. stavkom 2. ili člankom 207. UFEU-a ili Zajedničkom carinskom tarifom što se tiče izračuna uvoznih carina za poljoprivredne proizvode. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Članak 181.

Sustav uvoznih cijena za određene proizvode iz sektora voća i povrća, prerađenog voća i povrća te vina

1.   Za primjenu carinske stope Zajedničke carinske tarife na proizvode iz sektora voća i povrća, prerađenog voća i povrća te na sok od grožđa i mošt, ulazna cijena pošiljke jednaka je njezinoj carinskoj vrijednosti, izračunatoj u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 2913/92 (40) (Carinski zakonik) i Uredbom Komisije (EC) No 2454/93 (41).

2.   Kako bi osigurala učinkovitost sustava, Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 227. kako bi se osiguralo da se vjerodostojnost prijavljene ulazne cijene pošiljke provjerava korištenjem paušalne uvozne vrijednosti i kako bi se osigurali uvjeti pod kojima se zahtijeva polaganje sredstva osiguranja.

3.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđujupravila za izračun paušalne uvozne vrijednosti stavka 2. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Članak 182.

Dodatne uvozne carine

1.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju proizvodi iz sektora žitarica, riže, šećera, voća i povrća, prerađenog voća i povrća, govedine i teletine, mlijeka i mliječnih proizvoda, svinjetine, ovčetine i kozletine, jaja, mesa peradi i banana kao i sektora soka od grožđa i mošta od grožđa na koje se primjenjuje dodatna uvozna carina, ako podliježu uvoznoj carini iz Zajedničke carinske tarife, kako bi se spriječile ili suzbile negativne posljedice koje se mogu javiti na tržištu Unije zbog njihova uvoza, ako:

(a)

se uvoz obavlja po cijeni koja je niža od cijene koju je Unija prijavila WTO-u („inicijalna cijena”) ili

(b)

obujam uvoza u bilo kojoj godini premašuje određenu razinu („granični obujam”).

Granični obujam utvrđuje se na temelju mogućnosti pristupa tržištu koje se definiraju kao uvoz izražen u postotku odgovarajuće domaće potrošnje tijekom tri prethodne godine.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

2.   Dodatne uvozne carine ne primjenjuju se ako postoji mala vjerojatnost da će uvoz dovesti do poremećaja na tržištu Unije ili ako bi učinci bili nerazmjerni postavljenom cilju.

3.   U smislu stavka 1.prvog podstavka točke (a), uvozne se cijene određuju na temelju CIF uvoznih cijena predmetne pošiljke. CIF uvozne cijene provjeravaju se usporedbom s reprezentativnim cijenama dotičnog proizvoda na svjetskom tržištu ili na uvoznom tržištu Unije za taj proizvod.

4.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju mjere potrebne za primjenu ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Članak 183.

Ostale provedbene ovlasti

Komisija donosi provedbene akte kojima se:

(a)

određuje primijenjena uvozna carina u skladu s pravilima određenima u međunarodnom sporazumu zaključenom sukladno s UFEU-om, Zajedničkom carinskom tarifom i u provedbenim aktima iz članka 180.;

(b)

određuju reprezentativne cijene i granične obujme u cilju primjene dodatnih uvoznih carina u okviru pravila donesenih u skladu s člankom 182. stavkom 1. prvim podstavkom.

Ti provedbeni akti donose se bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3.

POGLAVLJE III.

Upravljanje tarifnim kvotama i posebno postupanje s uvozom od strane trećih zemalja

Članak 184.

Carinske kvote

1.   Komisija putem delegiranih akata u skladu s člankom 186. ove Uredbe i provedbenih akata u skladu s člancima 187. i 188. ove Uredbe otvara carinske kvote i/ili upravlja carinskim kvotama za uvoz poljoprivrednih proizvoda radi stavljanja istih u slobodni promet u Uniji ili dijelu Unije, ili carinskim kvotama za uvoz poljoprivrednih proizvoda Unije u treće zemlje, kojima će djelomično ili u potpunosti upravljati Unija, slijedom međunarodnih sporazuma zaključenih u skladu s UFEU-om ili nekim drugim aktom koji je donesen u skladu s člankom 43. stavkom 2. ili člankom 207. UFEU-a.

2.   Carinskim se kvotama upravlja tako da se spriječi svaka diskriminacija uključenih gospodarskih subjekata, primjenom jedne od sljedećih metoda ili kombinacije ovih metoda ili neke druge odgovarajuće metode:

(a)

metoda koja se temelji na kronološkom redoslijedu kojim su zahtjevi dostavljeni (načelo „prvi po redoslijedu”);

(b)

metoda distribucije razmjerno količinama koje su zatražene pri dostavljanju zahtjeva (metoda „istodobne provjere”);

(c)

metoda koja se temelji na uvažavanju tradicionalnih trgovačkih tokova (koristeći metodu „tradicionalni uvoznici/novi uvoznici”).

3.   Donesena metoda upravljanja mora:

(a)

za uvozne carinske kvote, pridati dužnu važnost zahtjevima za opskrbom postojećeg i novonastalog proizvodnog, prerađivačkog i potrošačkog tržišta Unije u pogledu konkurentnosti, pouzdanosti i kontinuiteta opskrbe i potrebe za očuvanjem ravnoteže tog tržišta i

(b)

za izvozne carinske kvote, dopustiti puno korištenje mogućnosti koje su na raspolaganju u okviru dotične kvote.

Članak 185.

Posebne carinske kvote Kako bi carinske kvote za uvoz 2 000 000 tona kukuruza i 300 000 tona sirka u Španjolsku i carinskih kvota za uvoz 500 000 tona kukuruza u Portugal stupile na snagu, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kojima se utvrđuju nužne odredbe za provedbu uvoza u okviru carinske kvote i, prema potrebi, za javno skladištenje količina koje su uvezle agencije za plaćanje dotičnih država članica te za njihovu prodaju na tržištima tih država članica.

Članak 186.

Delegirane ovlasti

1.   Kako bi se osigurao pravedan pristup raspoloživim količinama i jednako postupanje prema gospodarskim subjektima unutar carinske kvote, Komisija je sukladno članku 227. ovlaštena donijeti delegirane akte kojima se:

(a)

utvrđuju uvjeti i zahtjevi za prihvatljivost koje gospodarski subjekti moraju ispuniti kako bi podnijeli zahtjev unutar carinske kvote; dotične odredbe mogu tražiti minimalno iskustvo u trgovini s trećim zemljama i pridruženim područjima, ili u preradi, izraženo kao minimalna količina i razdoblje u određenom tržišnom sektoru; te odredbe mogu uključivati određena pravila kako bi odgovarale postojećim potrebama i praksom u određenom sektoru te uporabi ili potrebama prerađivačke industrije;

(b)

uspostavljaju pravila o prijenosu prava između gospodarskih subjekata i, ako je potrebno, ograničenjima takvog prijenosa u okviru upravljanja carinskim kvotama;

(c)

određuje da je za sudjelovanje u carinskim kvotama potrebno položiti sredstva osiguranja;

(d)

predviđaju, ako je potrebno, sva posebna obilježja, zahtjeve ili ograničenja koji se primjenjuju na carinske kvote prema međunarodnom sporazumu ili drugom aktu iz članka 184. stavka 1.

2.   Kako bi se osiguralo da izvezeni proizvodi mogu pod određenim uvjetima uživati posebne pogodnosti pri uvozu u treću zemlju, na temelju međunarodnih sporazumima koje je Unija zaključila u skladu s UFEU-om, Komisija je sukladno članku 227. ove Uredbe ovlaštena donijeti delegirane akte u vezi s pravilima kojima se od nadležnih tijela države članice traži da, na zahtjev i nakon odgovarajuće provjere, izdaju dokument kojim se potvrđuje da su ispunjeni uvjeti za proizvode koji, ako se izvoze, mogu uživati posebne pogodnosti pri uvozu u treću zemlju ako su zadovoljeni određeni uvjeti.

Članak 187.

Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja

Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju:

(a)

godišnje carinske kvote koje se po potrebi prikladno raspoređuju tijekom godine, i metodu upravljanja koja se mora primijeniti;

(b)

postupke za primjenu posebnih odredbi utvrđenih u sporazumu ili aktu kojim se donosi uvozni ili izvozni režim, osobito za:

i.

jamstva koja se odnose na vrstu, podrijetlo i izvor proizvoda;

ii.

priznavanje isprave koja se koristi za provjeravanje jamstava iz točke i.;

iii.

prilaganje isprave koju je izdala država izvoznica;

iv.

odredište i uporabu proizvoda;

(c)

razdoblje valjanosti dozvola ili odobrenja;

(d)

postupke povezane s osiguranjem i iznose osiguranja koje je potrebno položiti;

(e)

korištenje dozvola i, ako je potrebno, posebne mjere posebice povezane s uvjetima pod kojima se podnose zahtjevi za uvoz i pod kojima se izdaje odobrenje unutar carinske kvote;

(f)

postupke i tehničke kriterije za primjenu članka 185.

(g)

potrebne mjere u vezi sa sadržajem, oblikom, izdavanjem i uporabom dokumenta iz članka 186. stavka 2;

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Članak 188.

Ostale provedbene ovlasti

1.   Komisija donosi provedbene akte koji se tičuupravljanja procesom kojim se jamči da se raspoložive količine unutar carinske kvote neće premašiti, osobito određivanjem koeficijenta dodjele za svaki zahtjev kada se dosegnu raspoložive količine, odbacivanjem zahtjeva u postupku i ako je potrebno suspenzijom podnošenja zahtjeva.

2.   Komisija može donijeti provedbene akte koji se tiču preraspodjele neiskorištenih količina.

3.   Ovi provedbeni akti donose se bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3.

POGLAVLJE IV.

Posebne odredbe za uvoz određenih proizvoda

Članak 189.

Uvoz konoplje

1.   Sljedeći se proizvodi mogu uvesti u Uniju jedino ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

sirova prava konoplja obuhvaćena oznakom KN 5302 10 00 koja ispunjava uvjete iz članka 32. stavka 6. i članka 35. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1307/2103;

(b)

sjeme sorti konoplje namijenjeno sjetvi obuhvaćeno oznakom KN ex 1207 99 20, popraćeno dokazom da razina tetrahidrokanabinola dotične sorte ne premašuje razinu koja je utvrđena u skladu s člankom 32. stavkom 6. i člankom 35.stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1307/2103;

(c)

sjeme konoplje koje nije namijenjeno sjetvi, obuhvaćeno oznakom KN 1207 99 91, koje uvoze isključivo uvoznici odobreni od strane države članice kako bi se osiguralo da takvo sjeme nije namijenjeno sjetvi.

2.   Ovaj se članak primjenjuje ne dovodeći u pitanje restriktivnija pravila koja donesu države članice u skladu s UFEU-omte obveze iz Sporazuma o poljoprivredi WTO-a.

Članak 190.

Uvoz hmelja

1.   Proizvodi iz sektora hmelja mogu se uvoziti iz trećih zemalja samo ako su njihovi standardi kvalitete najmanje jednaki onima koji su utvrđeni za slične proizvode ubrane u Uniji ili su dobiveni iz takvih proizvoda.

2.   Smatra se da proizvodi odgovaraju standardima iz stavka 1. ako su popraćeni potvrdom koju je izdalo tijelo države podrijetla i koja se priznaje kao istovrijedna certifikatu iz članka 77.

U slučaju hmelja u prahu, hmelja u prahu s većim udjelom lupulina, ekstrakta hmelja i miješanih proizvoda od hmelja, potvrda se može priznati kao istovrijedna certifikatu samo ako udio alfa kiseline u tim proizvodima nije manji od njezina udjela u hmelju od kojeg su ti proizvodi pripremljeni.

3.   Kako bi se umanjilo administrativno opterećenje, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kojima se određuju uvjeti pod kojima se ne trebaju primjenjivati obveze koje se odnose na potvrdu o istovrijednosti i označivanje ambalaže.

4.   Komisija donosi provedbene akte kojima seutvrđuju mjere potrebne za primjenu ovog članka, uključujući pravila o priznavanju potvrda o istovrijednosti i o kontroli uvoza hmelja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Članak 191.

Odstupanja za uvezene proizvode i posebno osiguranje u sektoru vina

Odstupanja od Priloga VIII. dijela II. odjeljka B točke 5. ili odjeljka C za uvezene proizvode mogu se donijeti u skladu s člankom 43. stavkom 2. UFEU-a, na temelju međunarodnih obveza Unije.

U slučaju odstupanja od Priloga VIII. dijela II. odjeljka B točke 5., uvoznici za navedene proizvode u trenutku stavljanja u slobodni promet dostavljaju osiguranje pri određenim carinskim tijelima. Sredstvo osiguranja vraća se kad uvoznik carinskim tijelima država članice za stavljanje u slobodan promet dostavi dokaz da:

(a)

proizvodi nisu imali koristi od odstupanja; ili

(b)

ako su imali koristi od odstupanja, proizvodi nisu vinificirani ili, ako su vinificirani, završni proizvodi su propisno označeni.

Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju pravila za osiguranje ujednačene primjene ovog članka, uključujući iznose osiguranja i primjereno označivanje. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Članak 192.

Uvoz sirovog šećera za rafiniranje

1.   Do kraja tržišne godine 2016.-2017., stalnim rafinerijama dodjeljuje se isključivi uvozni kapacitet u iznosu od 2 500 000 tona po tržišnoj godini, izraženo u bijelom šećeru.

2.   Stalnom rafinerijom smatra se postrojenje za isključivu preradu šećerne repe u Portugalu koje je u pogonu 2005. godine.

3.   Uvozne dozvole za šećer za rafiniranje izdaju se samo stalnim rafinerijama, uz uvjet da dotične količine ne premašuju količine iz stavka 1. Te se dozvole mogu prenositi samo između stalnih rafinerija, a prestaju vrijediti na kraju tržišne godine za koju su izdane.

Ovaj stavak primjenjuje se na prva tri mjeseca svake tržišne godine.

4.   Uzimajući u obzir potrebu da se osigura da je šećer za rafiniranje uvezen u skladu s ovim člankom rafiniran, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kojima se utvrđuje:

(a)

upotreba termina za funkcioniranje modaliteta uvoza iz stavka 1;

(b)

uvjeti i zahtjevi za prihvatljivost koje poslovni subjekt mora ispuniti kako bi podnio zahtjev za uvoznu dozvolu, uključujući polaganje sredstva osiguranja;

(c)

pravila o naplati administrativnih kazni.

5.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju neophodna pravila vezana uz prateću dokumentaciju koja se treba dostaviti u vezi sa zahtjevima i obvezama koje se primjenjuju na uvoznike, a posebno na stalne rafinerije. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Članak 193.

Obustava primjene uvoznih carina u sektoru šećera

Kako bi se zajamčila nužna opskrba za proizvodnju proizvoda iz članka 140. stavka 2., Komisija može do kraja tržišne godine 2016.-2017. donijeti provedbene akte kojima se suspendiraju,,uvozne carine u cijelosti ili djelomično za određene količine sljedećih proizvoda:

(a)

šećer obuhvaćen tarifnom oznakom KN 1701;

(b)

izoglukozu obuhvaćenu tarifnim oznakama KN 1702 30 10, 1702 40 10, 1702 60 10 i 1702 90 30.

Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

POGLAVLJE V.

Zaštitne mjere i unutarnja proizvodnja

Članak 194.

Zaštitne mjere

1.   Zaštitne mjere pri uvozu u Uniju poduzima Komisija, podložno uvjetima iz ovog članka stavka 3., a u skladu s Uredbama Vijeća (EZ) br. 260/2009 (42) i (EZ) br. 625/2009 (43).

2.   Osim ako je drugačije predviđeno u bilo kojem drugom aktu Europskog parlamenta i Vijeća ili u bilo kojem drugom aktu Vijeća, Komisija u skladu sa stavkom 3. ovog članka poduzima zaštitne mjere pri uvozu u Uniju predviđene međunarodnim sporazumima zaključenima u skladu s UFEU-om.

3.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju mjere iz stavaka 1. i 2. ovog članka na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Ako Komisija primi zahtjev države članice, o njemu odlučuje putem provedbenih akata u roku od pet radnih dana od primitka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Iz opravdanih nužnih razloga hitnosti, Komisija donosi provedbene akte koji se odmah mogu primijeniti u skladu s postupkom iz članka 229. stavka 3.

O donesenim mjerama obavješćuju se države članice te one odmah stupaju na snagu.

4.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se ukidaju ili mijenjaju zaštitne mjere Unije koje su donesene u skladu sa stavkom 3. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Iz opravdanih nužnih razloga hitnosti, Komisija donosi provedbene akte koji se odmah mogu primijeniti u skladu s postupkom iz članka 229. stavka 3.

Članak 195.

Obustava prerade i postupaka unutarnje proizvodnje

Ako zbog prerade ili postupaka unutarnje proizvodnje dođe do poremećaja na tržištu Unijeili postoji opasnost da će do njih doći, Komisija može donijeti provedbene akte, na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu, kojima se u cijelosti ili djelomično suspendira prerada ili primjena postupaka unutarnje proizvodnje za proizvode iz sektora žitarica, riže, šećera, maslinovog ulja i stolnih maslina, voća i povrća, prerađenog voća i povrća, vina, govedine i teletine, mlijeka i mliječnih proizvoda, svinjetine, ovčetine i kozletine, jaja, mesa peradi i etilnog alkohola poljoprivrednog podrijetla. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Ako Komisija primi zahtjev države članice, o njemu odlučuje, putem provedbenih akata, u roku od pet radnih dana od primitka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Iz opravdanih nužnih razloga hitnosti, Komisija donosi provedbene akte koji se odmah mogu primijeniti u skladu s postupkom iz članka 229. stavka 3.

O donesenim mjerama obavješćuju se države članice te one odmah stupaju na snagu.

POGLAVLJE VI.

Izvozne subvencije

Članak 196.

Područje primjene

1.   U mjeri potrebnoj da se omogući izvoz na temelju kotacija ili cijena na svjetskom tržištu, kad su uvjeti na unutarnjem tržištu obuhvaćeni područjem primjene kao oni opisani u članku 219. stavku 1. ili članku 221., a u okviru ograničenja koja proizlaze iz međunarodnih sporazuma zaključenih u skladu s UFEU-om, razlika između tih kotacija ili cijena i cijena u Uniji može se pokriti izvoznim subvencijama za:

(a)

proizvode iz sljedećih sektora koji se izvoze bez daljnje obrade:

i.

žitarice;

ii.

rižu;

iii.

šećer, za proizvode navedene u Prilogu I. dijelu III. točkama od (b) do (d) i točki (g);

iv.

govedinu i teletinu;

v.

mlijeko i mliječne proizvode;

vi.

svinjetinu;

vii.

jaja;

viii.

meso peradi;

(b)

proizvode navedene u ovom stavku točki (a) podtočkama od i. do iii., v. i vii. koji se izvoze u obliku prerađenih proizvoda u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1216/2009 (44), i u obliku proizvoda koji sadrže šećer iz Priloga I. dijela X. točke (b) ovoj Uredbi.

2.   Izvozne subvencije za proizvode koji se izvoze u obliku prerađenih proizvoda ne smiju biti više od onih koje se primjenjuju na iste proizvode koji se izvoze bez daljnje prerade.

3.   Ne dovodeći u pitanje primjenu članka 219. stavka 1. i članka 221., subvencije raspoložive za proizvode iz stavka 1. ovog članka iznose 0 EUR.

Članak 197.

Distribucija izvoznih subvencija

Metoda dodjele za količine koje se mogu izvoziti uz izvoznu subvenciju jest ona koja:

(a)

najbolje odgovara vrsti proizvoda i stanju na mjerodavnom tržištu i koja omogućuje najučinkovitije korištenje raspoloživih resursa, uzimajući u obzir učinkovitost i strukturu izvoza Unije i njihov utjecaj na ravnotežu tržišta, ne stvarajući diskriminaciju između uključenih gospodarskih subjekata, naročito između velikih i malih gospodarskih subjekata;

(b)

s obzirom na zahtjeve upravnih postupaka, najmanje administrativno opterećuje gospodarske subjekte.

Članak 198.

Određivanje izvoznih subvencija

1.   Za jednake proizvode u cijeloj Uniji primjenjuju se jednake izvozne subvencije. One mogu varirati ovisno o odredištu proizvoda, posebno ako je to nužno zbog stanja na svjetskom tržištu, posebnih zahtjeva određenih tržišta ili obveza koje proizlaze iz međunarodnih sporazuma zaključenih u skladu s UFEU-om.

2.   Mjere za utvrđivanje subvencija Unije provodi Vijeće, u skladu s člankom 43. stavkom 3. UFEU-a.

Članak 199.

Dodjeljivanje izvozne subvencije

1.   Za proizvode navedene u članku 196. stavku 1. točki (a), koji se izvoze kao takvi, bez daljnje prerade, subvencije se dodjeljuju isključivo na temelju zahtjeva i po predočenju izvozne dozvole.

2.   Subvencija koja se primjenjuje na proizvode iz članka 196. stavka 1. točke (a) jest subvencija koja se primjenjuje na dan podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole ili subvencija koja je utvrđena u dotičnom natječajnom postupku, a ako se radi o diferenciranoj subvenciji, ona koja se isti dan primjenjuje:

(a)

za odredište navedeno na dozvoli; ili

(b)

za stvarno odredište ako se ono razlikuje od odredišta navedenog u dozvoli, u kojem slučaju primjenjivi iznos ne smije premašiti iznos koji se primjenjuje za odredište navedeno u dozvoli.

3.   Subvencija se isplaćuje nakon podnošenja dokaza:

(a)

da su proizvodi napustili carinsko područje Unije u skladu s postupkom izvoza iz članka 161. Carinskog zakonika;

(b)

u slučaju diferencirane subvencije, da su proizvodi uvezeni u odredište navedeno u dozvoli ili drugo odredište za koje je utvrđena subvencija, ne dovodeći u pitanje stavak 2. točku (b).

Članak 200.

Izvozne subvencije za žive životinje u sektoru govedine i teletine

Što se tiče proizvoda iz sektora govedine i teletine, odobravanje i isplata subvencije za izvoz živih životinja uvjetuje se poštovanjem uvjeta utvrđenih u pravu Unije koji se odnose na dobrobit životinja, a naročito one za zaštitu životinja tijekom prijevoza.

Članak 201.

Izvozna ograničenja

Količinska ograničenja koja proizlaze iz međunarodnih sporazuma zaključenih u skladu s UFEU-om poštuju se na temelju izvoznih dozvola izdanih za referentna razdoblja koja se primjenjuju na dotične proizvode.

S obzirom na ispunjavanje obveza iz Sporazuma o poljoprivredi WTO-a, završetak referentnog razdoblja ne utječe na valjanost izvoznih dozvola.

Članak 202.

Delegirane ovlasti

1.   Kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje sustava izvoznih subvencija, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kojima se utvrđuje zahtjev polaganja osiguranja koje jamči ispunjenje obveza gospodarskih subjekata.

2.   Kako bi se administrativno opterećenje za gospodarske subjekte i nadležna tijela svelo na najmanju moguću mjeru, Komisija je sukladno članku 227. ovlaštena donijeti delegirane akte kojima se uspostavljaju pragovi ispod kojih se ne može zahtijevati obveza izdavanja ili predočavanja izvozne dozvole, koji određuju odredišta ili poslove gdje izuzeće od obveze predočavanja izvozne dozvole može biti opravdano, te u opravdanim situacijamadopuštaju naknadno odobravanje izvozne dozvole.

3.   Kako bi se obratila pozornost konkretnim okolnostima koje u opravdavaju potpunu ili djelomičnu prihvatljivost za izvozne subvencije te kako bi se gospodarskim subjektima pomoglo da premoste razdoblje između podnošenja zahtjeva i konačnog plaćanja izvozne subvencije, Komisija je sukladno članku 227. ovlaštena donijeti delegirane akte s obzirom na pravila koje se odnose na:

(a)

drugi datum subvencije;

(b)

predujam za izvozne subvencije uključujući uvjete dostavljanja i vraćanja osiguranja;

(c)

dodatni dokaz ako postoje dvojbe oko stvarnog odredišta proizvoda te mogućnost ponovnog uvoza na carinsko područje Unije;

(d)

odredišta koja se tretiraju kao izvoz iz Unije te uključivanje odredišta unutar carinskog područja Unije koja su prihvatljiva za izvozne subvencije.

4.   Kako bi se osigurao jednaki pristup izvoznim subvencijama za izvoznike proizvoda navedenih u Prilogu I. Ugovora i proizvoda dobivenih njihovom preradom, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. o primjeni članka 199. stavka 1. i 2. na proizvode iz članka 196. stavka 1. točke (b).

5.   Kako bi se osiguralo da se proizvodi koji ostvaruju korist od izvoznih subvencija izvoze iz carinskog područja Unije i da bi se spriječio njihov povratak na to područje te kako bi se administrativno opterećenje za gospodarske subjekte svelo na najmanju moguću mjeru pri prikupljanju i podnošenju dokaza da su subvencionirani proizvodi stigli u državu odredišta za diferencirane subvencije, Komisija je sukladno članku 227. ovlaštena donijeti delegirane akte s obzirom na pravila koje se odnose na:

(a)

rok do kojeg mora biti završen izlazak iz carinskog područja Unije, uključujući vrijeme za privremeni ponovni ulazak;

(b)

preradu koju proizvodi za koje se ostvaruje izvozna subvencija mogu proći za vrijeme tog razdoblja;

(c)

dokaz da su proizvodi stigli na odredište da bi bilo prihvatljivi za diferencirane subvencije;

(d)

pragove za subvencije i uvjete pod kojima izvoznici mogu biti izuzeti iz dostavljanja takvog dokaza;

(e)

uvjete za odobravanje dokaza, koji pruže neovisne treće strane, da su proizvodi stigli na odredište ako se primjenjuju diferencirane subvencije.

6.   Kako bi se izvoznici potaknuli na poštovanje uvjeta za dobrobit životinja te kako bi se nadležnim tijelima omogućila provjera pravilnog trošenja izvoznih subvencija, ako su one uvjetovane ispunjavanjem zahtjeva za dobrobit životinja, Komisija je sukladno članku 227. ovlaštena donijeti delegirane akte s obzirom na zahtjeve za dobrobit životinja izvan carinskog područja Unije, uključujući upotrebu neovisnih trećih strana.

7.   Kako bi se uzele u obzir posebna obilježja različitih sektora, Komisija može donijeti provedbene akte u skladu s člankom 227. kojima se utvrđuju posebni zahtjevi i uvjeti za gospodarske subjekte i proizvode prihvatljive za izvozne subvencije, i koeficijenti u svrhu izračuna izvoznih subvencija, uzimajući u obzir proces starenja određenih alkoholnih pića dobivenih iz žitarica.

Članak 203.

Provedbene ovlasti u skladu s postupkom ispitivanja

Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđujumjere koje su potrebne za primjenu ovog poglavlja, naročito o:

(a)

redistribuciji nedodijeljenih ili neiskorištenih izvoznih količina;

(b)

metodi ponovnog izračuna za plaćanje izvozne subvencije kada oznaka proizvoda ili odredište navedeno u dozvoli nisu u skladu sa stvarnim proizvodom ili odredištem;

(c)

proizvodima iz članka 196 stavka 1. točke (b).

(d)

postupcima vezanim uz osiguranje i iznose osiguranja koje je potrebno položiti;

(e)

primjeni mjera donesenih na temelju članka 202. stavka 4.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Članak 204.

Ostale provedbene ovlasti

Komisija može donijeti provedbene akte kojima se:

(a)

utvrđuju odgovarajuće mjere kako bi spriječila zlouporabu fleksibilnosti koja je predviđena člankom 199. stavkom 2., koje se naročito odnose na postupak za podnošenje zahtjeva;

(b)

utvrđuju mjere potrebne za poštovanje količinskih ograničenja iz članka 201., uključujući prestanak ili ograničavanje izdavanja izvoznih dozvola ako su ta ograničenja premašena ili mogu biti premašena;

(c)

određuju koeficijenti koji se primjenjuju na izvozne subvencije prema pravilima donesenima u skladu s člankom 202. stavkom 7.

Ti provedbeni akti donose se bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3.

POGLAVLJE VII.

Vanjska proizvodnja

Članak 205.

Obustava postupaka vanjske proizvodnje

Ako zbog postupaka vanjske proizvodnje dođe do poremećaja na tržištu Unije ili postoji opasnost da će do njih doći, Komisija može donijeti provedbene akte, na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu, kojima se u cijelosti ili djelomično suspendira primjena postupaka vanjske proizvodnje za proizvode iz sektora žitarica, riže, voća i povrća, prerađenog voća povrća, vina, govedine i teletine, svinjetine, ovčetine i kozletine i mesa peradi. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Ako Komisija primi zahtjev države članice, o njemu odlučuje putem provedbenih akata u roku od pet radnih dana od primitka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Iz opravdanih nužnih razloga hitnosti, Komisija donosi provedbene akte koji se odmah mogu primijeniti u skladu s postupkom iz članka 229. stavka 3.

O donesenim mjerama obavješćuju se države članice te one odmah stupaju na snagu.

DIO IV.

PRAVILA TRŽIŠNOG NATJECANJA

POGLAVLJE I.

Pravila koja se primjenjuju na poduzeća

Članak 206.

Smjernice Komisije o primjeni pravila tržišnog natjecanja na poljoprivredu

Osim ako je drukčije predviđeno ovom Uredbom, a u skladu s člankom 42. UFEU-a, članci od 101. do 106. UFEU-a i provedbene odredbe koje se na njih odnose primjenjuju se, podložno člancima od 207. do 210. ove Uredbe, na sve sporazume, odluke i prakse iz članka 101. stavka 1. i članka 102. UFEU-a koji se odnose na proizvodnju poljoprivrednih proizvoda ili trgovinu njima.

Kako bi se osiguralo funkcioniranje unutarnjeg tržišta i jedinstvena primjena pravila Unije o tržišnom natjecanju, Komisija i tijela zadužena za zaštitu tržišnog natjecanja u državama članicama u uskoj suradnji primjenjuju pravila Unije o tržišnom natjecanju.

Osim toga, Komisija prema potrebi objavljuje smjernice za pomoć nacionalnim tijelima za zaštitu tržišnog natjecanja, kao i poduzećima.

Članak 207.

Mjerodavno tržište

Definicija mjerodavnog tržišta jest sredstvo za identifikaciju i definiranje granica natjecanja između poduzeća i temelji se na dva kumulativna elementa:

(a)

mjerodavno tržište proizvoda: za potrebe ovog poglavlja, „tržište proizvoda” znači tržište koje obuhvaća sve proizvode koje potrošač smatra razmjenjivima ili zamjenjivima zbog značajki tih proizvoda, njihovih cijena i njihove predviđene namjene;

(b)

mjerodavno zemljopisno tržište: za potrebe ovog poglavlja, „zemljopisno tržište” znači tržište koje obuhvaća područje na kojemu su dotična poduzeća uključena u ponudu relevantnih proizvoda, na kojem su uvjeti tržišnog natjecanja dovoljno ujednačeni i koje se može razlikovati od susjednih područja, posebno zato što su uvjeti tržišnog natjecanja znatno različiti u tim područjima.

Članak 208.

Vladajući položaj

Za potrebe ovog poglavlja, „vladajući položaj” znači položaj gospodarske moći koji uživa neko poduzeće, a koji mu omogućava sprečavanje održanja učinkovitog tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu tako što mu daje veliku mogućnost neovisnog djelovanja prema konkurentima, kupcima te naposljetku potrošačima.

Članak 209.

Iznimke za ciljeve ZPP-a, poljoprivrednika i njihovih udruženja

1.   Članak 101. stavak 1. UFEU-a ne odnosi se na sporazume, odluke i djelovanja iz članka 206. ove Uredbe koji su potrebni za ostvarenje ciljeva postavljenih u članku 39. UFEU-a.

Članak 101. stavak 1. UFEU-a ne primjenjuje se na sporazume, odluke i usklađena djelovanja poljoprivrednika, udruženja poljoprivrednika ili saveze tih udruženja ili organizacije proizvođača koje su priznate u skladu s člankom 152 ove Uredbe ili udruženja organizacija proizvođača koja su priznata u skladu s člankom 156. ove Uredbe, koji se tiču proizvodnje ili prodaje poljoprivrednih proizvoda ili uporabe zajedničkih prostora za skladištenje, obradu ili preradu poljoprivrednih proizvoda, osim ako su time ugroženi ciljevi iz članka 39. UFEU-a.

Ovaj stavak ne primjenjuje se na sporazume, odluke i usklađena djelovanja čija je posljedica obveza naplaćivanja jednakih cijena ili koji isključuju tržišno natjecanje.

2.   Sporazumi, odluke i usklađena djelovanja koji ispunjavaju uvjete iz stavka 1. ovog članka ne smiju se zabranjivati niti se smije o tome zahijevati prethodna odluka.

U svakom postupku na nacionalnoj razini države članice ili onom na razini Unije koji se odnosi na primjenu članka 101. UFEU-a, teret dokaza za povredu članka 101. stavka 1. UFEU-a je na stranci ili tijelu koje prijavljuje povredu. Stranka koja se poziva na povlasticu izuzeća iz stavka 1.ovog članka snosi teret dokazivanja o ispunjavanju uvjeta iz tog stavka.

Članak 210.

Sporazumi i usklađena djelovanja priznatih sektorskih organizacija

1.   Članak 101. stavak 1. UFEU-a ne primjenjuje se na sporazume, odluke i usklađena djelovanja sektorskih organizacija koje su priznate u skladu s člankom 157. ove Uredbe s ciljem provođenja aktivnosti iz članka 157. stavka 1. točke (c) i, za sektor mlijeka i mliječnih proizvoda, iz članka 157. stavka 3. točke (c) ove Uredbe, te, za sektore maslinovog ulja, stolnih maslina i duhana, u članku 162. ove Uredbe.

2.   Stavak 1. primjenjuje se pod uvjetom:

(a)

da je o tim sporazumima, odlukama i usklađenim djelovanjima navedenima u njemu obaviještena Komisija; i

(b)

da u roku od dva mjeseca od primitka svih traženih podataka Komisija nije utvrdila da su ti sporazumi, odluke ili usklađena djelovanja neusklađeni s pravilima Unije.

Ako Komisija utvrdi da su ti sporazumi, odluke i usklađena djelovanja nekompatibilni s pravilima Unije, iznosi svoj nalaz bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3.

3.   Sporazumi, odluke i usklađena djelovanja iz stavka 1. ne mogu stupiti na snagu prije isteka roka od dva mjeseca iz stavka 2. prvog podstavka točke (b).

4.   Sporazumi, odluke i usklađena djelovanja u svakom slučaju moraju biti proglašeni nekompatibilnima s pravilima Unije ako oni:

(a)

mogu dovesti do bilo kakve podjele tržišta unutar Unije;

(b)

mogu ugroziti pravilno djelovanje organizacije tržišta;

(c)

mogu dovesti do narušavanja tržišnog natjecanja koje nije neophodno za postizanje ciljeva ZPP-a koje sektorske organizacije ostvaruju kroz svoje djelovanje;

(d)

povlače za sobom fiksiranje cijena ili fiksiranje kvota;

(e)

mogu uzrokovati diskriminaciju ili isključiti konkurenciju za značajan dio dotičnih proizvoda.

5.   Ako nakon isteka dvomjesečnog razdoblja iz stavka 2. prvog podstavka točke (b) Komisija utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu stavka 1., ona bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3. donosi odluku kojom proglašava da se članak 101. stavak 1. UFEU-a primjenjuje na dotični sporazum, odluku ili usklađeno djelovanje.

Ta odluka Komisije ne primjenjuje se prije datuma obavijesti upućene dotičnoj sektorskoj organizaciji, osim ako je sektorska organizacija dala netočne podatke ili zlouporabila izuzeće predviđeno stavkom 1.

6.   U slučaju višegodišnjih sporazuma, obavijest za prvu godinu vrijedi i za naredne godine sporazuma. Međutim, u tom slučaju Komisija može na vlastitu inicijativu ili na zahtjev druge države članice u bilo kojem trenutku izdati rješenje o nesukladnosti.

7.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju mjere potrebne za jedinstvenu primjenu ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

POGLAVLJE II.

Pravila za državnu potporu

Članak 211.

Primjena članaka 107. do 109. UFEU-a

1.   Članci 107. do 109. UFEU-a primjenjuju se na proizvodnju poljoprivrednih proizvoda i trgovinu njima.

2.   Odstupajući od stavka 1., članci 107. do 109. UFEU-a ne primjenjuju se na plaćanja država članica na temelju bilo čega od sljedećeg i u skladu s bilo čim od sljedećeg:

(a)

mjerama predviđenim ovom Uredbom koje djelomično ili u potpunosti financira Unija;

(b)

člankom 213. do 218. ove Uredbe.

Članak 212.

Nacionalna plaćanja vezana uz programe potpore za vino

Iznimno od članka 44. stavka 3., države članice mogu dodijeliti nacionalna plaćanja u skladu s pravilima Unije o državnoj potpori za mjere iz članaka 45., 49. i 50.

Najveća stopa potpore, kako je utvrđeno odgovarajućim pravilima Unije za državnu potporu, primjenjuje se na ukupno javno financiranje, uključujući i Unijina i nacionalna sredstva.

Članak 213.

Nacionalna plaćanja za sobove u Finskoj i Švedskoj

Uz odobrenje Komisije doneseno bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3. Finska i Švedska mogu provesti nacionalna plaćanja za proizvodnju i stavljanje na tržište sobova i proizvoda od sobova (oznake KN ex 0208 i ex 0210) ako to nema za posljedicu povećanje uobičajenih razina proizvodnje.

Članak 214.

Nacionalna plaćanja za sektor šećera u Finskoj

Finska može provesti nacionalna plaćanja uzgajivačima šećerne repe u iznosu do 350 EUR po hektaru po tržišnoj godini.

Članak 215.

Nacionalna plaćanja za pčelarstvo

Države članice mogu provesti nacionalna plaćanja za zaštitu pčelinjaka koji su u nepovoljnom položaju zbog strukturnih ili prirodnih uvjeta ili koji su obuhvaćeni programima gospodarskog razvoja, osim onih koji su određeni za proizvodnju ili trgovinu.

Članak 216.

Nacionalna plaćanja za destilaciju vina u kriznim slučajevima

1.   Države članice mogu provesti nacionalna plaćanja za proizvođače vina za dobrovoljnu ili obveznu destilaciju vina u opravdanim kriznim slučajevima.

Ta su plaćanja razmjerna i omogućuju rješavanje krize.

Ukupni iznos plaćanja u državi članici niti jedne godine ne smije premašiti 15 % ukupno raspoloživih sredstava po državi članici za tu godinu kako je utvrđeno u Prilogu VI.

2.   Države članice koje žele koristiti nacionalna plaćanja iz stavka 1. dužne su podnijeti valjano obrazloženu obavijest Komisiji. Komisija bez primjene postupka iz članka 229. stavka 2. ili 3 odlučuje jesu li mjere odobrene i može li se izvršiti plaćanje.

3.   Alkohol dobiven destilacijom iz stavka 1. koristi se isključivo u industrijske ili energetske svrhe kako bi se izbjeglo narušavanje tržišnog natjecanja.

4.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju mjere nužne za primjenu ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Članak 217.

Nacionalna plaćanja za distribuciju proizvoda djeci

Države članice mogu, kao dodatak potpori Unije predviđenoj člancima 23. i 26., provoditi nacionalna plaćanja za dostavu proizvoda djeci u obrazovnim ustanovama ili za vezane troškove iz članka 23. stavka 1.

Države članice mogu financirati ta plaćanja putem pristojbi u dotičnom sektoru ili drugim doprinosom iz privatnog sektora.

Države članice mogu, kao dodatak potpori Unije predviđenoj člankom 23., provoditi nacionalna plaćanja za financiranje pratećih mjera potrebnih za učinkovitost programa Unije za opskrbu voćem i povrćem, prerađenim voćem i povrćem te bananama kako je utvrđeno u članku 23. stavku 2.

Članak 218.

Nacionalna plaćanja za orašaste plodove

1.   Države članice mogu provoditi nacionalna plaćanja do najviše 120,75 EUR po hektaru godišnje za poljoprivrednike koji proizvode sljedeće proizvode:

(a)

bademe obuhvaćene KN oznakama 0802 11 i 0802 12;

(b)

lješnjake obuhvaćene KN oznakama 0802 21 i 0802 22;

(c)

orahe obuhvaćene KN oznakama 0802 31 00 i 0802 32 00;

(d)

pistacije obuhvaćene KN oznakama 0802 51 00 i 0802 52 00;

(e)

rogače obuhvaćene KN oznakom 1212 92 00.

2.   Nacionalna plaćanja iz stavka 1. mogu se provesti samo za najveću površinu od:

Država članica

Najveća površina (ha)

Belgija

100

Bugarska

11 984

Njemačka

1 500

Grčka

41 100

Španjolska

568 200

Francuska

17 300

Italija

130 100

Cipar

5 100

Luksemburg

100

Mađarska

2 900

Nizozemska

100

Poljska

4 200

Portugal

41 300

Rumunjska

1 645

Slovenija

300

Slovačka

3 100

Ujedinjena Kraljevina

100

3.   Države članice mogu uvjetovati dodjelu nacionalnih plaćanja iz stavka 1. time da poljoprivrednici moraju biti članovi organizacije proizvođača koja je priznata u skladu s člankom 152.

DIO V.

OPĆE ODREDBE

POGLAVLJE I.

Izvanredne mjere

Odjeljak 1.

Tržišni poremećaji

Članak 219.

Mjere protiv tržišnih poremećaja

1.   Kako bi se učinkovito i djelotvorno reagiralo na opasnost od tržišnih poremećaja uzrokovanih značajnim rastom ili padom cijena na unutarnjim ili vanjskim tržištima ili drugim događajima i okolnostima koji značajno remete tržište ili prijete njegovim remećenjem, u slučaju da je vjerojatno da će se takvo stanje ili njegovi učinci na tržište nastaviti ili pogoršati, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. kako bi se poduzele mjere potrebne za rješavanje tog stanja na tržištu, poštujući obveze koje proizlaze iz međunarodnih sporazuma zaključenih u skladu s UFEU-om i pod uvjetom da sve druge mjere koje su dostupne na temelju ove Uredbe izgledaju nedostatnima.

Ako je u slučajevima opasnosti od tržišnih poremećaja iz prvog podstavka ovog stavka to potrebno zbog nužnih razloga hitnosti, postupak predviđen člankom 228. primjenjuje se na delegirane akte koji su doneseni u skladu s prvim podstavkom ovog članka.

Ti nužni razlozi hitnosti mogu uključivati potrebu za poduzimanjem hitnih mjera kako bi se riješio ili spriječio poremećaj na tržištu, ako se opasnost od tržišnih poremećaja pojavila tako brzo ili neočekivano da su hitne mjere nužne za učinkovito i djelotvorno rješavanje situacije, ili gdje bi mjere spriječile da se takve opasnosti od tržišnih poremećaja pojave, nastave ili pretvore u ozbiljnije ili dugotrajnije poremećaje, ili gdje bi odgađanje poduzimanja hitnih mjera moglo uzrokovati ili pogoršati poremećaje ili bi povećalo opseg mjera koje bi kasnije bile potrebne za rješavanje opasnosti ili poremećaja, ili bi štetilo proizvodnji ili tržišnim uvjetima.

Takve mjere mogu, u mjeri i roku potrebnom kako bi se riješio poremećaj na tržištu ili prijetnja poremećajem, proširiti ili izmijeniti opseg, trajanje ili druge aspekte drugih mjera predviđenih ovom Uredbom, ili predvidjeti izvozne subvencije, ili suspendirati uvozne carine u cijelosti ili djelomično, uključujući za određene količine ili razdoblja, prema potrebi.

2.   Mjere iz stavka 1. ne primjenjuju se na proizvode iz Priloga I. dijela XXIV. odjeljka 2.

Međutim, Komisija može putem delegiranih akata donesenih u skladu s hitnim postupkom iz članka 228. odlučiti da se mjere iz stavka 1. primjenjuju na jedan ili više proizvoda navedenih u Prilogu I. dijelu XXIV. odjeljku 2.

3.   Komisija može donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju potrebna postupovna pravila i tehnički kriteriji za primjenu mjera navedenih u stavku 1. ovog članka.Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Odjeljak 2.

Mjere tržišne potpore koje se odnose na bolesti životinja i gubitak povjerenja potrošača zbog postojanja opasnosti za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka

Članak 220.

Mjere koje se odnose na bolesti životinja i gubitak povjerenja potrošača zbog postojanja opasnosti za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka

1.   Komisija može donijeti provedbene akte o izvanrednim mjerama potpore za pogođeno tržište kako bi se uzeli u obzir:

(a)

ograničenja trgovine unutar Unije i trgovine s trećim zemljama do kojih bi moglo doći zbog primjene mjera za sprečavanje širenja bolesti životinja; i

(b)

ozbiljni tržišni poremećaji izravno povezani s gubitkom povjerenja potrošača do kojeg je došlo zbog rizika za zdravlje ljudi, životinja ili biljaka i zbog rizika od bolesti.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

2.   Mjere predviđene stavkom 1. primjenjuju se u bilo kojem od sljedećih sektora:

(a)

govedine i teletine;

(b)

mlijeka i mliječnih proizvoda;

(c)

svinjetine;

(d)

ovčetine i kozletine;

(e)

jaja;

(f)

mesa peradi.

Mjere predviđene stavkom 1. prvim podstavkom točkom (b) koje se odnose na gubitak povjerenja potrošača zbog opasnosti za zdravlje ljudi ili biljaka također se odnose na sve druge poljoprivredne proizvode, osim na one iz Priloga I. dijela XXIV. odjeljka 2.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akate u skladu s hitnim postupkom iz članka 228. te proširiti popis proizvoda u prva dva podstavka ovoga stavka.

3.   Mjere predviđene stavkom 1. poduzimaju se na zahtjev dotične države članice.

4.   Mjere predviđene stavkom 1. prvim podstavkom točkom (a) mogu se poduzeti jedino ako je dotična država članica brzo poduzela veterinarsko-zdravstvene mjere kako bi suzbila bolest i samo u onoj mjeri i onoliko dugo koliko je potrebno za potporu dotičnom tržištu.

5.   Unija sudjeluje u financiranju mjera predviđenih stavkom 1. u visini do 50 % troškova koje snose države članice.

Međutim, za sektore govedine i teletine, mlijeka i mliječnih proizvoda, svinjetine te ovčetine i kozletine, Unija sudjeluje u financiranju u visini od 60 % tih troškova ako je riječ o suzbijanju slinavke i šapa.

6.   Ako proizvođači sudjeluju u troškovima koje snose države članice, države članice osiguravaju da zbog toga ne dođe do narušavanja tržišnog natjecanja među proizvođačima iz različitih država članica.

Odjeljak 3.

Posebni problemi

Članak 221.

Mjere za rješavanje posebnih problema

1.   Komisija donosi provedbene akte kojima sepoduzimaju potrebne i opravdane hitne mjere za rješavanje posebnih problema. Te mjere mogu odstupati od odredbi ove Uredbe samo u onoj mjeri i onoliko dugo koliko je nužno. Ti provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

2.   Kako bi se riješili posebni problemi, i zbog opravdanih nužnih razloga hitnosti, u vezi sa situacijama koje bi mogle uzrokovati naglo pogoršanje stanja u proizvodnji i na tržištu koje bi bilo teško riješiti ako se mjere ne poduzmu odmah, Komisija odmah usvaja primjenjive provedbene akte sukladno postupku iz članka 229. stavka 3.

3.   Komisija donosi mjere iz stavka 1. ili 2. samo ako nije moguće donijeti tražene hitne mjere u skladu s člankom 219. ili 220.

4.   Mjere donesene na temelju stavka 1. ili 2. ostaju na snazi najduže dvanaest mjeseci. Ako su nakon tog razdoblja posebni problemi koji su doveli do donošenja tih mjera i dalje prisutni, Komisija može u cilju uspostave trajnog rješenja donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. u pogledu problema ili predstaviti primjerene zakonodavne prijedloge.

5.   Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće o svakoj mjeri donesenoj na temelju stavka 1. ili 2. u roku od dva radna dana nakon njezina donošenja.

Odjeljak 4.

Sporazumi i odluke tijekom razdoblja ozbiljne neravnoteže tržišta

Članak 222.

Primjena članka 101. stavka 1. UFEU-a

1.   Tijekom razdoblja ozbiljne neravnoteže tržišta, Komisija može donijeti provedbene akte kojima određuje da se članak 101. stavak 1. UFEU-a ne primjenjuje na sporazume i odluke priznatih organizacija proizvođača, njihovih udruženja i priznatih sektorskih organizacija u svim sektorima iz članka 1. stavka 2. ove Uredbe, pod uvjetom da takvi dogovori i odluke ne narušavaju funkcioniranje unutarnjeg tržišta, strogo slijede cilj stabilizacije dotičnog sektora te su obuhvaćeni jednom ili više sljedećih kategorija:

(a)

povlačenje s tržišta ili besplatna distribucija njihovih proizvoda;

(b)

transformacija i prerada;

(c)

skladištenje od strane privatnih gospodarskih subjekata;

(d)

mjere zajedničke promidžbe;

(e)

dogovori o zahtjevima kvalitete;

(f)

zajednička kupnja ulaznih sredstava nužnih za sprečavanje širenja štetočina i bolesti životinja i biljaka u Uniji ili ulaznih sredstava nužnih za suočavanje s posljedicama elementarnih nepogoda u Uniji;

(g)

privremeno planiranje proizvodnje u skladu s posebnom prirodom proizvodnog ciklusa.

Komisija u provedbenim aktima određuje materijalno i zemljopisno područje primjene ovog odstupanja i, podložno stavku 3., razdoblje tijekom kojega se odstupanje primjenjuje.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

2.   Stavak 1. primjenjuje se samo ako je Komisija već donijela jednu od mjera iz ovog poglavlja, ako su proizvodi otkupljeni u okviru javne intervencije ili ako je dodijeljena potpora za privatno skladištenje iz poglavlja I. glave I. dijela II.

3.   Sporazumi i odluke iz stavka 1. vrijede samo za razdoblje do šest mjeseci.

Međutim, Komisija može donijeti provedbene akte kojima odobrava takve sporazume i odluke za daljnje razdoblje od najviše šest mjeseci. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

POGLAVLJE II.

Komunikacija i izvješćivanje

Članak 223.

Zahtjevi za komunikaciju

1.   Za potrebe primjene ove Uredbe, nadgledanja, analize i upravljanja tržištem poljoprivrednih proizvoda, osiguravanja tržišne transparentnosti, ispravnog funkcioniranja mjera ZPP-a, provjera, kontrola, nadgledanja, procjene i revizija mjera ZPP-a i ispunjavanja zahtjeva utvrđenih u međunarodnim sporazumima koji su zaključeni u skladu s UFEU-om, uključujući zahtjeve za obavješćivanje na temelju tih sporazuma, Komisija može, u skladu s postupkom iz stavka 2., donijeti potrebne mjere vezane uz komunikacije poduzeća, država članica i trećih zemalja. Pri tome uzima u obzir potrebe za podacima i sinergiju između mogućih izvora podataka.

Dobivene informacije mogu se poslati ili učiniti dostupnima međunarodnim organizacijama, nadležnim tijelima trećih zemalja te se mogu objaviti, uz zaštitu osobnih podataka i legitimnog interesa poduzeća za zaštitu njihovih poslovnih tajni, uključujući cijene.

2.   Kako bi se osigurao integritet informacijskih sustava te autentičnost i čitljivost dokumenata i povezanih prenesenih podataka, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 227. koji utvrđuju:

(a)

karakter i vrste informacija o kojima se obavještava;

(b)

kategorije podataka koji se trebaju obraditi i maksimalne garantne rokove, svrhu prerade, osobito u slučaju objave takvih podataka i njihova prijenosa u treće zemlje;

(c)

pravila povezana s pravom pristupa informacijama ili informacijskim sustavima koji su na raspolaganju;

(d)

uvjete objave informacija.

3.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju mjere potrebne za primjenu ovog članka, uključujući:

(a)

metode obavještavanja;

(b)

pravila o informacijama o kojima se obavještava;

(c)

mjere za upravljanje informacijama o kojima se obavještava, kao i o sadržaju, obliku, vremenu, učestalosti i rokovima za obavijesti;

(d)

mjere za slanje informacija i dokumenata ili njihovo stavljanje na raspolaganje državama članicama, međunarodnim organizacijama, nadležnim tijelima u trećim zemljama ili javnosti, uz zaštitu osobnih podataka i legitimnog interesa poduzeća za zaštitu njihovih poslovnih tajni.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2.

Članak 224.

Obrada i zaštita osobnih podataka

1.   Države članice i Komisija prikupljaju osobne podatke u svrhe utvrđene u članku 223. stavku 1. i ne obrađuju te podatke na način koji nije kompatibilan s tim svrhama.

2.   Ako su osobni podaci obrađeni u svrhu nadgledanja i procjene kako je navedeno u članku 223. stavku 1., oni moraju biti anonimni i obrađeni jedino u sažetom obliku.

3.   Osobni podaci obrađuju se sukladno Direktivi 94/46/EZ i Uredbe (EZ) br. 45/2001. Posebno, ti podaci ne pohranjuju se u obliku koji omogućuje identificiranje pojedinaca na koje se odnose podaci duže nego što je potrebno za svrhe za koje su prikupljeni ili za koje se dalje obrađuju, uzimajući u obzir utvrđena minimalna razdoblja zadržavanja u primjenjivim nacionalnim zakonima.

4.   Države članice obavješćuju pojedince na koje se odnose podaci da njihove osobne podatke mogu obraditi nacionalna tijela ili tijela Unije sukladno stavku 1. i da u tom smislu uživaju prava utvrđena u Direktivi 95/46/EZ i Uredbi (EZ) br. 45/2001.

Članak 225.

Obveze izvješćivanja za Komisiju

Komisija predstavlja izvješće Europskom parlamentu i Vijeću:

(a)

svake tri godine, a prvi put najkasnije tri godine 21. prosinca 2016., o provedbi mjera za sektor pčelarstva kako je navedeno u člancima od 55., 56 i 57., uključujući ono o najnovijim razvojem situacije u sustavima identifikacije košnica;

(b)

do 30. lipnja 2014. i također do 31. prosinca 2018., o razvoju situacije na tržištu u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda, a naročito o djelovanju članaka od 148. do 151., članka 152. stavka 3. i članka 157. stavka 3., osobito procjenjujući učinke na proizvođače mlijeka i proizvodnju mlijeka u nerazvijenim regijama u vezi s općim ciljem održavanja proizvodnje u takvim regijama i obuhvaćajući moguće poticaje za poljoprivrednike da se uključe u sporazume o zajedničkoj proizvodnji, zajedno s odgovarajućim prijedlozima.

(c)

do 31. prosinca 2014., o mogućnosti proširenja područja primjene programa u školama s ciljem uključivanja maslinovog ulja i stolnih maslina;

(d)

do 31. prosinca 2017., o primjeni pravila tržišnog natjecanja na poljoprivredni sektor u svim državama članicama, pogotovo o funkcioniranju članaka 209. i 210. i članaka 169., 170. i 171. u dotičnim sektorima.

POGLAVLJE III.

Pričuva za krize u poljoprivrednom sektoru

Članak 226.

Korištenje pričuve

Sredstva prenesena iz pričuve za krize u poljoprivrednom sektoru pod uvjetima i prema postupku iz članka 25. Uredbe (EU) br. 1306/2103 i stavka 22. Međuinstitucionalnog sporazuma između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju stavljaju se na raspolaganje za mjere na koje se ova Uredba odnosi, za godinu ili godine za koje je potrebna dodatna potpora, a koje se provode u okolnostima koje prelaze okvire uobičajenih kretanja na tržištu.

Sredstva će se naročito prenijeti za sve izdatke iz:

(a)

članaka od 8. do 21.;

(b)

članaka od 196. do 204.; i

(c)

članaka 219., 220. i 221. ove Uredbe.

DIO VI.

DELEGIRANJE OVLASTI, PROVEDBENE ODREDBE, PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

POGLAVLJE I.

Delegiranje ovlasti i provedbene odredbe

Članak 227.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlasti za donošenje delegiranih akata dodjeljuju se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlasti za donošenje delegiranih akata iz ove Uredbe dodjeljuju se Komisiji na razdoblje od sedam godina od 20. prosinca 2013. Komisija sastavlja izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije isteka sedmogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje na razdoblje jednakog trajanja ako se Europski parlament i Vijeće ne usprotive tom produljenju najkasnije tri mjeseca prije isteka svakog od tih razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz ove Uredbe. Odlukom o opozivu prestaje delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Ta odluka stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum koji je u njoj utvrđen. Odluka ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već stupili na snagu.

4.   Čim Komisija donese delegirani akt, ona ga istovremeno dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen u skladu s ovom Uredbom stupa na snagu samo ako se tome ne usprotive ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca po priopćavanju Europskom parlamentu i Vijeću o tom aktu ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da se neće protiviti. To se razdoblje produžuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 228.

Hitni postupak

1.   Delegirani akti koji su doneseni sukladno ovome članku stupaju na snagu bez odlaganja te se primjenjuju ako nisu podneseni prigovori u skladu sa stavkom 2. U obavijesti Europskom parlamentu i Vijeću o delegiranom aktu koji je donesen sukladno ovome članku navedeni su razlozi za primjenu hitnog postupka.

2.   Ili Europski parlament ili Vijeće mogu imati prigovor na delegirani akt donesen sukladno ovome članku, u skladu s postupkom iz članka 227. stavka 5. U tom slučaju, nakon priopćenja o odluci o prigovoru Europskog parlamenta ili Vijeća, Komisija bez odlaganja stavlja taj akt izvan snage.

Članak 229.

Odborski postupak

1.   Komisiji pomaže odbor zvan Odbor za zajedničku organizaciju tržišta poljoprivrednih proizvoda. Taj Odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Ako odbor u slučaju akata iz članka 80. stavka 5.članka 91. točaka (c) i (d), članka 94. stavka 4., članka 99., članka 106. i članka 107. stavka 3. ne dostavi svoje mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta te se primjenjuje članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011, vezano uz članak 5.

POGLAVLJE II.

Prijelazne i završne odredbe

Članak 230.

Stavljanje izvan snage

1.   Uredba (EU) br. 1234/2007 stavlja se izvan snage.

Međutim, sljedeće odredbe Uredbe (EU) br. 1234/2007 i dalje se primjenjuju:

(a)

što se tiče sustava ograničenja proizvodnje mlijeka: dio III. glava I. poglavlje III. odjeljak III., članak 55., članak 85. i Prilozi IX. i X., do 31. ožujka 2015.;

(b)

u sektoru vina:

i.

članci od 85.a do 85.e što se tiče područja iz članka 85.a stavka 2. koja još nisu iskrčena i područja iz članka 85.b stavka 1. koja nisu regulirana, dok se ta područja ne iskrče ili reguliraju i članak 188.a stavci 1. i 2.;

ii.

sustav prava sadnje u prijelaznom razdoblju određen u dijelu II. glavi I. poglavlju III. odjeljku IV.a pododjeljku II. do 31. prosinca 2015.;

iii.

članak 118.m stavak 5. do iscrpljenja zaliha vina s oznakom „Mlado vino portugizac” postojećih na dan 1. srpnja 2013.;

iv.

članak 118.s stavak 5., do 30. lipnja 2017.;

(c)

članak 113.a stavak 4., članci 114., 115., i 116., članak 117. stavci od 1. do 4. i članak 121. točka (e) podtočka iv., kao i Prilog XIV. dio (B) stavak I. točke 2. i 3. i stavak III. točka 1. i dio (C), te Prilog XV. stavak II. točke 1., 3., 5. i 6. te stavak IV. točka 2. za potrebe primjene tih članaka, do datuma primjene odgovarajućih tržišnih pravila koja se moraju utvrditi prema delegiranim aktima iz članka 75. stavka 2., članka 76.a stavka 4., članka 78. stavaka 3. i 4., članka 79. stavka 1., članka 80. stavka 4., članka 83. stavka 4., članka 86., članka 87. stavka 2., članka 88. stavka 3. i članka 89. ove Uredbe;

(d)

članak 133.a stavak 1. i članak 140.a do 30. rujna 2014.;

(e)

članak 182. stavak 3. do kraja tržišne godine 2013./2014. za šećer 30. rujna 2014.;

(f)

članak 182. stavak 4. do 31. prosinca 2017.;

(g)

članak 182. stavak 7. do 31. ožujka 2014.;

(h)

Prilog XV. dio III. točka 3. podtočka (b) do 31. prosinca 2015.;

(i)

Prilog XX. do datuma stupanja na snagu zakonodavnog akta kojim se zamjenjuje Uredba (EZ) br. 1216/2009 i Uredba Vijeća (EZ) br. 614/2009 (45).

2.   Upućivanja na Uredbu (EZ) br. 1234/2007 smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i na Uredbu (EU) br. 1306/2103 te se čitaju u skladu s korelacijskom tablicom navedenom u Prilogu XIV. ovoj Uredbi.

3.   Uredbe Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1601/96 i (EZ) br. 1037/2001 stavljaju se izvan snage.

Članak 231.

Prijelazna pravila

1.   Kako bi se osigurao nesmetan prijelaz s postupaka predviđenih Uredbom (EZ) br. 1234/2007 na one koje određuje ova Uredba, Komisija je sukladno članku 227. ovlaštena donijeti delegirane akte koji se tiču nužnih mjera za zaštitu stečenih prava i legitimnih očekivanja poduzeća.

2.   Svi višegodišnji programi doneseni prije 1. siječnja 2014. i dalje se uređuju dotičnim odredbama Uredbe (EZ) br. 1234/2007 nakon stupanja na snagu ove Uredbe do završetka tih programa.

Članak 232.

Stupanje na snagu i primjena

1.   Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2014.

Međutim:

(a)

članak 181. primjenjuje se od 1. listopada 2014.;

(b)

Prilog VII. dio VII. točka II. podtočka 3. primjenjuje se od 1. siječnja 2016.;

2.   Članci od 148. do 151., članak 152. stavak 3., članak 156. stavak 2., članak 157. stavak 3., članci 161. i 163., članak 173. stavak 2. i članak 174. stavak 2. primjenjuju se do 30. lipnja 2020.

3.   Članci od 127. do 144. i članci 192. i 193. primjenjuju se do kraja tržišne godine 2016./2017. za šećer 30. rujna 2017.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. JUKNA


(1)  Mišljenje od 8. ožujka 2012. (još nije objavljeno u Službenom listu)

(2)  SL C 191, 29.6.2012., str. 116. I SL C 44, 15.2.2013., str. 158.

(3)  SL C 225, 27.07.2012., str. 174.

(4)  Stajalište Europskoga parlamenta od 20. studenog 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu)

(5)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1234/2007 od 22. listopada 2007. o uspostavljanju zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i o posebnim odredbama za određene poljoprivredne proizvode (Uredba o jedinstvenom ZOT-u) (SL L 299, 16.11.2007., str. 1.).

(6)  Uredba (EU) br. 1306/2013 Europskoga parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i praćenju zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) br. 485/2008 (Vidjeti str. 549 ovoga Službenog lista).

(7)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 234/79 od 5. veljače 1979. o postupku usklađivanja nomenklature Zajedničke carinske tarife koja se koristi za poljoprivredne proizvode (SL L 34, 9.2.1979., str. 2.).

(8)  Uredba Vijeća (EZ) br. 73/2009 od 19. siječnja 2009. o utvrđivanju zajedničkih pravila za programe izravne potpore za poljoprivrednike u okviru zajedničke poljoprivredne politike i utvrđivanju određenih programa potpore za poljoprivrednike, o izmjeni uredaba (EZ) br. 1290/2005, (EZ) br. 247/2006, (EZ) br. 378/2007 i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1782/2003 (SL L 30, 31.1.2009., str. 16.).

(9)  Uredba (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (SL L 343, 14.12.2012., str. 1.).

(10)  Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(11)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001.. str. 1.).

(12)  SL C 35, 9.2.2012., str. 1.

(13)  SL C 373, 20.12.2013, str. 1.

(14)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(15)  SL L 112, 24.4.2012., str. 21.

(16)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 922/72 o utvrđivanju općih pravila za dodjeljivanje potpore za dudov svilac za uzgojnu godinu 1972./73. (SL L 106, 5.5.1972., str. 1.)

(17)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1601/96 od 30. srpnja 1996. u kojoj se određuje, s obzirom na hmelj, iznos potpore proizvođačima za berbu u 1995. (SL L 206, 16.8.1996, str. 46.).

(18)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1037/2001 od 22. svibnja 2001. o odobravanju ponude i isporuke za neposrednu prehranu ljudi određenih uvoznih vina koja su možda bila podvrgnuta enološkim postupcima koji nisu predviđeni Uredbom (EZ) br. 1493/1999. (SL L 145, 31.5.2001., str. 12).

(19)  Odluka Vijeća 2006/232/EZ od 20. prosinca 2005. o sklapanju Sporazuma između Europske zajednice i Sjedinjenih Američkih Država o trgovini vinom (SL L 87, 24.3.2006., str. 1.).

(20)  Uredba (EU) br. 1307/2013. Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 (Vidjeti str. 608 ovoga Službenog lista).

(21)  Uredba (EU) br. 1305/2013. Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (Vidjeti str. 487 ovoga Službenog lista).

(22)  Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo, obuhvaćenima Zajedničkim strateškim okvirom, i o utvrđivanju općih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (Vidjeti str. 85 ovoga Službenog lista).

(23)  Uredba Vijeća (EZ) br. 834/2007 od 28. lipnja 2007. o ekološkoj proizvodnji i označivanju ekoloških proizvoda i stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 2092/91 (SL L 189, 20.7.2007., str. 1.).

(24)  Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikro, malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).

(25)  Uredba (EU) br. 229/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. ožujka 2013. o utvrđivanju posebnih mjera za poljoprivredu u korist manjih egejskih otoka i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1405/2006 (SL L 78, 20.3.2013., str. 41.).

(26)  SL C 244, 1.10.2004., str. 2.

(27)  Uredba (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani, izmjeni uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, Direktiva Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004 (SL L 304, 22.11.2011., str. 18.).

(28)  Direktiva 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o utvrđivanju postupka osiguravanja informacija u području tehničkih normi i propisa te pravila o uslugama informacijskog društva (SL L 204, 21.7.1998., str. 37.).

(29)  Direktiva 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. ožujka 2000. o usklađivanju zakonodavstava država članica o označivanju, prezentiranju i oglašavanju hrane (SL L 109, 6.5.2000., str. 29.).

(30)  Uredba (EZ) br. 110/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008. o definiciji, opisivanju, prezentiranju, označivanju i zaštiti zemljopisnih oznaka jakih alkoholnih pića (SL L 39, 13.2.2008., str. 16.).

(31)  Direktiva 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL L 299, 8.11.2008., str. 25.).

(32)  Uredba Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, 24.3.2009., str. 1.).

(33)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1493/1999 od 17. svibnja 1999. o zajedničkoj organizaciji tržišta vina (SL L 179, 14.7.1999., str. 1.).

(34)  Uredba Komisije (EZ) br. 753/2002 od 29. travnja 2002. o utvrđivanju određenih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1493/1999 u pogledu opisa, označivanja, prezentiranja i zaštite određenih proizvoda u sektoru vina (SL L 118, 4.5.2002., str. 1.).

(35)  SL C 116, 14.4.2011., str. 12.

(36)  Direktiva Vijeća 89/396/EEZ od 14. lipnja 1989. o obilježjima ili oznakama za identifikaciju serije kojoj pripada hrana (SL L 186, 30.6.1989., str. 21.).

(37)  Direktiva 2007/45/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o utvrđivanju pravila o nominalnim količinama za pretpakirane proizvode, stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 75/106/EEZ i 80/232/EEZ i izmjeni Direktive Vijeća 76/211/EEZ (SL L 247, 21.9.2007., str. 17.).

(38)  Uredba (EU) br. 228/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. ožujka 2013. o utvrđivanju posebnih mjera za poljoprivredu u najudaljenijim regijama Unije i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 247/2006 (SL L 78, 20.3.2013., str. 23.)

(39)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 101. i 102. Ugovora (SL L 1 4.1.2003., str. 1.).

(40)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (SL L 302, 19.10.1992., str. 1.).

(41)  Uredba Komisije (EZ) br. 2454/93 od 2. lipnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92, o Carinskom zakoniku (SL L 253, 11.10.1993., str. 1.).

(42)  Uredba Vijeća (EZ) br. 260/2009 od 26. veljače 2009. o zajedničkim pravilima za uvoz (SL L 84, 31.3.2009., str. 1).

(43)  Uredba Vijeća (EZ) br. 625/2009 od 7. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za uvoz iz određenih trećih zemalja (SL L 185, 17.7.2009., str. 1.).

(44)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1216/2009 od 30. studenog 2009. o utvrđivanju trgovinskih aranžmana primjenjivih na određenu robu dobivenu preradom poljoprivrednih proizvoda SL L 328, 15.12.2009., str. 10

(45)  Uredba Vijeća (EZ) br. 614/2009 od 7. srpnja 2009. o zajedničkom sustavu trgovine za ovalbumin i laktalbumin (SL L 181, 14.7.2009., p. 8.).


PRILOG I.

POPIS PROIZVODA IZ ČLANKA 1. STAVKA 2.

DIO I.

Žitarice

Sektor žitarica obuhvaća proizvode navedene u sljedećoj tablici:

Oznaka KN

Opis

(a)

0709 99 60

Kukuruz šećerac, svjež ili rashlađen

0712 90 19

Kukuruz šećerac, cijeli, rezan na kocke ili rezance, ili u prahu, ali dalje nepripremljen, osim sjemenskog hibrida

1001 91 20

Obična pšenica i suražica, za sjeme

ex 1001 99 00

Pir, obična pšenica i suražica, osim za sjetvu

1002

Raž

1003

Ječam

1004

Zob

1005 10 90

Kukuruz za sjeme, osim hibrida

1005 90 00

Kukuruz, osim za sjeme

1007 10 90 ,

1007 90 00

Sirak u zrnu, osim hibrida za sjetvu

1008

Heljda, proso i sjeme za ptice; druge žitarice

(b)

1001 11 00 ,

1001 19 00

Tvrda (durum) pšenica

(c)

1101 00

Brašno od pšenice ili suražice

1102 90 70

Raženo brašno

1103 11

Prekrupa i krupica od pšenice

1107

Slad, pržen ili nepržen

(d)

0714

Manioka, indijska maranta, kaćun, topinambur (čičoka), batat i slično korijenje i gomolji s visokim sadržajem škroba ili inulina, svježi, rashlađeni, zamrznuti ili osušeni, cijeli ili rezani ili u obliku peleta; srž sago-drveta

ex 1102

Brašno od žitarica, osim od pšenice ili suražice

1102 20

– kukuruzno brašno

1102 90

– drugo:

1102 90 10

– – ječmeno brašno

1102 90 30

– – zobeno brašno

1102 90 90

– – drugo

ex 1103

Prekrupa, krupica i pelete od žitarica, osim prekrupe i krupice od pšenice (podbroj 1103 11 ), prekrupe i krupice od riže (podbroj 1103 19 50 ) i peleta od riže (podbroj 1103 20 50 )

ex 1104

Žitarice u zrnu obrađene na drugi način (npr. oljuštene, valjane, u pahuljicama, perlirane, rezane ili gnječene), osim riže iz tarifnog broja 1006 i rižinih pahuljica iz podbroja 1104 19 91 ; klice od žitarica, cijele, valjane, u ljuskicama ili mljevene

1106 20

Brašno, krupica i prah od sagoa, korijenja ili gomolja iz tarifnog broja 0714

ex 1108

Škrobovi; inulin:

– škrobovi:

1108 11 00

– – pšenični škrob

1108 12 00

– – kukuruzni škrob

1108 13 00

– – krumpirov škrob

1108 14 00

– – škrob od manioke

ex 1108 19

– – drugi škrobovi:

1108 19 90

– – – drugo

1109 00 00

Pšenični gluten, osušen ili neosušen

1702

Drugi šećeri, uključujući kemijski čistu laktozu, maltozu, glukozu i fruktozu, u krutom stanju; šećerni sirupi bez dodanih aroma ili bojila; umjetni med, miješan ili ne s prirodnim medom; karamel:

ex 1702 30

– glukoza i glukozni sirup, bez masenog udjela fruktoze ili s masenim udjelom fruktoze manjim od 20 % u suhom stanju:

– – drugo:

ex 1702 30 50

– – – u obliku bijelog kristalnog praha, aglomeriranog ili neaglomeriranog, s masenim udjelom glukoze manjim od 99 % u suhom stanju

ex 1702 30 90

– – – drugo, s masenim udjelom glukoze manjim od 99 % u suhom stanju

ex 1702 40

– glukoza i glukozni sirup, s masenim udjelom fruktoze 20 % ili većim, ali manjim od 50 % u suhom stanju, osim invertnog šećera:

1702 40 90

– – drugo

ex 1702 90

– drugo, uključujući invertni šećer i druge šećere i šećerne sirupe s masenim udjelom fruktoze 50 % u suhom stanju:

1702 90 50

– – maltodekstrin i maltodekstrinski sirup

– – karamel:

– – – drugo:

1702 90 75

– – – – u obliku praha, aglomeriranog ili neaglomeriranog

1702 90 79

– – – – drugo

2106

Prehrambeni proizvodi koji nisu spomenuti niti uključeni na drugom mjestu

ex 2106 90

– drugo

– – aromatizirani ili obojeni šećerni sirupi:

– – – drugo

2106 90 55

– – – – glukozni sirup i maltodekstrinski sirup

ex 2302

Mekinje i drugi ostaci, peletirani ili nepeletirani, dobiveni prosijavanjem, mljevenjem ili drugom obradom žitarica,

ex 2303

Ostaci od proizvodnje škroba i slični ostaci, rezanci šećerne repe, otpaci šećerne trske i drugi otpaci industrije šećera, ostaci i otpaci iz pivovara i destilerija, nepeletirani ili peletirani

2303 10

– ostaci od proizvodnje škroba i slični ostaci

2303 30 00

– ostaci i otpaci iz pivovara ili destilerija

ex 2306

Uljane pogače i drugi kruti ostaci dobiveni pri ekstrakciji biljnih masti ili ulja, osim onih iz tarifnog broja 2304 ili 2305 , nemljeveni, mljeveni ili peletirani:

– drugo

2306 90 05

– – od klica kukuruza

ex 2308 00

Biljni materijali i biljni otpaci, biljni ostaci i nusproizvodi, peletirani ili nepeletirani, koji se upotrebljavaju za prehranu životinja, a nisu spomenuti niti uključeni na drugom mjestu:

2308 00 40

– žir i divlji kesten; komina od voća, osim od grožđa

2309

Pripravci koji se upotrebljavaju za prehranu životinja:

ex 2309 10

– hrana za pse i mačke, pripremljena u pakiranja za maloprodaju:

2309 10 11

2309 10 13

2309 10 31

2309 10 33

2309 10 51

2309 10 53

– – koja sadrži škrob, glukozu, glukozni sirup, maltodekstrin ili maltodekstrinski sirup iz podbrojeva 1702 30 50 , 1702 30 90 , 1702 40 90 , 1702 90 50 i 2106 90 55 ili mliječne proizvode

ex 2309 90

– drugo:

2309 90 20

– – proizvodi na koje se odnosi dodatna napomena 5. u poglavlju 23. Kombinirane nomenklature

– – drugi, uključujući premikse:

2309 90 31

2309 90 33

2309 90 41

2309 90 43

2309 90 51

2309 90 53

– – – koji sadrže škrob, glukozu, glukozni sirup, maltodekstrin ili maltodekstrinski sirup iz podbrojeva 1702 30 50 , 1702 30 90 , 1702 40 90 , 1702 90 50 i 2106 90 55 ili mliječne proizvode

(1)

Za potrebe ovog podbroja, „mliječni proizvodi” znači proizvodi obuhvaćeni tarifnim brojevima 0401 do 0406 , kao i podbrojevima 1702 11 00 , 1702 19 00 i 2106 90 51 .

DIO II.

Riža

Sektor žitarica obuhvaća proizvode navedene u sljedećoj tablici:

Oznaka KN

Opis

(a)

1006 10 21 do

1006 10 98

Riža u ljusci (neoljuštena ili sirova), osim za sjetvu

1006 20

Oljuštena (smeđa) riža

1006 30

Polubijela ili bijela riža, uključujući poliranu ili glaziranu

(b)

1006 40 00

Lomljena riža

(c)

1102 90 50

Rižino brašno

1103 19 50

Prekrupa i krupica od riže

1103 20 50

Pelete od riže

1104 19 91

Rižine pahuljice

ex 1104 19 99

Valjana rižina zrna

1108 19 10

Rižin škrob

DIO III.

Šećer

Sektor šećera obuhvaća proizvode navedene u sljedećoj tablici:

Oznaka KN

Opis

(a)

1212 91

Šećerna repa

1212 93 00

Šećerna trska

(b)

1701

Šećer od šećerne trske ili šećerne repe i kemijski čista saharoza, u krutom stanju

(c)

1702 20

Šećer i sirup od javora

1702 60 95 i

1702 90 95

Drugi šećeri u krutom stanju i šećerni sirupi, bez dodanih aroma ili bojila, ali koji ne obuhvaćaju laktozu, glukozu, maltodekstrin i izoglukozu

1702 90 71

Karamel s masenim udjelom saharoze 50 % ili većim u suhoj tvari

2106 90 59

Aromatizirani ili obojeni šećerni sirupi, osim izoglukoznih, laktoznih, glukoznih i maltodekstrinskih sirupa

(d)

1702 30 10

1702 40 10

1702 60 10

1702 90 30

Izoglukoza

(e)

1702 60 80

1702 90 80

Inulinski sirup

(f)

1703

Melase dobivene pri ekstrakciji ili rafiniranju šećera

(g)

2106 90 30

Aromatiziran ili obojen izoglukozni sirup

(h)

2303 20

Rezanci šećerne repe, otpaci šećerne trske i drugi otpaci od proizvodnje šećera

DIO IV.

Sušena krma

Sektor sušene krme obuhvaća proizvode navedene u sljedećoj tablici:

Oznaka KN

Opis

a)

ex 1214 10 00

– krupica i pelete od lucerne umjetno sušene toplinom

– krupica i pelete od lucerne drugačije sušene i samljevene

ex 1214 90 90

– lucerna, esparzeta, djetelina, lupine, grahorice i slični proizvodi za stočnu hranu, umjetno sušeni toplinom, osim sijena i krmnog kelja i proizvoda koji sadrže sijeno

– lucerna, esparzeta, djetelina, lupine, grahorice, kokotac, sjetvena graholika i smiljkita, drugačije sušeni i samljeveni

b)

ex 2309 90 96

– koncentrate bjelančevina dobivene od soka lucerne i soka trave

– dehidrirani proizvodi dobiveni isključivo od krutih ostataka i soka koji nastaju pri pripremi gore navedenih koncentrata

DIO V.

Sjeme

Sektor sjemena obuhvaća proizvode navedene u sljedećoj tablici:

Oznaka KN

Opis

0712 90 11

Hibridi kukuruza šećerca:

– za sjetvu

0713 10 10

grašak (Pisum sativum):

– za sjetvu

ex 0713 20 00

slanutak:

– za sjetvu

ex 0713 31 00

Grah vrste Vigna mungo (L.) Hepper ili Vigna radiata (L.) Wilczek:

– za sjetvu

ex 0713 32 00

grah sitni crveni (Azuki) (Phaseolus ili Vigna angularis):

– za sjetvu

0713 33 10

grah obični, uključujući bijeli (Phaseolus vulgaris):

– za sjetvu

ex 0713 34 00

bambara grah (Vigna subterranea ili Voandzeia subterranea):

ex 0713 35 00

– za sjetvu

ex 0713 39 00

mletački grah (crnookica) (Vigna unguiculata):

– za sjetvu

Drugo:

– za sjetvu

ex 0713 40 00

leća:

– za sjetvu

ex 0713 50 00

Bob (Vicia faba var. major) i konjski bob (Vicia faba var. equina, Vicia faba var. minor):

ex 0713 60 00

– za sjetvu

golublji grašak (Cajanus cajan):

– za sjetvu

ex 0713 90 00

Druge sušene mahunarke:

– za sjetvu

1001 91 10

Pir:

– sjeme

1001 91 90

Drugo

– sjeme

ex 1005 10

Kukuruz za sjeme, hibridni

1006 10 10

Riža u ljusci (neoljuštena ili sirova):

– za sjetvu

1007 10 10

Sirak u zrnu, hibridni:

– sjeme

1201 10 00

Soja u zrnu, uključujući i lomljenu:

– sjeme

1202 30 00

Kikiriki, nepržen niti drugačije termički obrađen, oljušten ili neoljušten, uključujući i lomljen:

– sjeme

1204 00 10

Laneno sjeme, cijelo ili lomljeno:

– za sjetvu

1205 10 10 i

Sjeme uljane repice, uključujući i lomljeno:

ex 1205 90 00

– za sjetvu

1206 00 10

Sjeme suncokreta, uključujući i lomljeno:

– za sjetvu

ex 1207

Drugo uljano sjeme i plodovi, uključujući i lomljeno:

– za sjetvu

1209

Sjeme, plodovi i spore, vrsta koje se upotrebljavaju za sjetvu

DIO VI.

Hmelj

Sektor hmelja obuhvaća proizvode navedene u sljedećoj tablici:

Oznaka KN

Opis

1210

Hmelj, svjež ili osušen, uključujući i mljeven, u obliku praha ili peleta; lupulin

1302 13 00

Biljni sokovi i ekstrakti od hmelja

DIO VII.

Maslinovo ulje i stolne masline

Sektor maslinovog ulja i stolnih maslina obuhvaća proizvode navedene u sljedećoj tablici:

Oznaka KN

Opis

(a)

1509

Maslinovo ulje i njegove frakcije, rafinirano ili nerafinirano, ali kemijski nemodificirano

1510 00

Druga ulja i njihove frakcije, dobivena isključivo od maslina, rafinirana ili nerafinirana, ali kemijski nemodificirana, uključujući mješavine tih ulja ili frakcija s uljima ili frakcijama iz tarifnog broja 1509

(b)

0709 92 10

Masline, svježe ili rashlađene, za raznu uporabu osim za proizvodnju ulja

0709 92 90

Druge masline, svježe ili rashlađene

0710 80 10

Masline (nekuhane ili kuhane u pari ili vodi), zamrznute

0711 20

Masline privremeno konzervirane (npr. sumpornim dioksidom, u salamuri, u sumpornoj vodi ili drugim otopinama za konzerviranje), ali koje su u tom stanju neprikladne za neposrednu konzumaciju

ex 0712 90 90

Sušene masline, cijele, narezane na kocke ili rezance, zdrobljene ili samljevene, ali dalje nepripremljene

2001 90 65

Masline, pripremljene ili konzervirane u octu ili octenoj kiselini

ex 2004 90 30

Masline, pripremljene ili konzervirane na drugi način osim u octu ili octenoj kiselini, zamrznute

2005 70 00

Masline, pripremljene ili konzervirane na drugi način osim u octu ili octenoj kiselini, nezamrznute

(c)

1522 00 31

1522 00 39

Ostaci dobiveni pri preradi masnih tvari ili voskova životinjskog ili biljnog podrijetla koji sadrže ulja sa značajkama maslinovog ulja

2306 90 11

2306 90 19

Uljane pogače i drugi kruti ostaci dobiveni pri ekstrakciji maslinovog ulja

DIO VIII.

Lan i konoplja

Sektor lana i konoplje obuhvaća proizvode navedene u sljedećoj tablici:

Oznaka KN

Opis

5301

Lan, sirov ili prerađivan, ali nepreden; kučina i laneni otpaci (uključujući i otpatke pređe i rastrgane tekstilne materijale)

5302

Prava konoplja (Cannabis sativa L.), sirova ili prerađena ali nepredena; kučina i otpaci od konoplje (uključujući otpatke od pređe i rastrgane tekstilne materijale)

DIO IX.

Voće i povrće

Sektor voća i povrća obuhvaća proizvode navedene u sljedećoj tablici:

Oznaka KN

Opis

0702 00 00

Rajčica, svježa ili rashlađena

0703

Crveni luk, ljutika, češnjak, poriluk i drugo lukovičasto povrće, svježe ili rashlađeno

0704

Kupus, cvjetača, koraba, kelj i slične jestive kupusnjače, svježe ili rashlađene

0705

Salata (Lactuca sativa) i cikorija (Cichorium spp.), svježe ili rashlađene:

0706

Mrkva, bijela repa, cikla, turovac, celer korjenaš, rotkvica i slično jestivo korjenasto povrće, svježe ili rashlađeno

0707 00

Krastavci i kornišoni, svježi ili rashlađeni

0708

Mahunarke, u mahunama ili zrnu, svježe ili rashlađene

ex 0709

Drugo povrće, svježe ili rashlađeno, osim povrća iz podbrojeva 0709 60 91 , 0709 60 95 , 0709 60 99 , 0709 92 10 , 0709 92 90 and 0709 99 60

ex 0802

Drugi orašasti plodovi, svježi ili suhi, oljušteni ili neoljušteni, oguljeni ili neoguljeni, osim areke (betelovih oraha) i kola oraha iz podbroja 0802 70 00 , 0802 80 00

0803 10 10

Svježe banane za kuhanje

0803 10 90

Suhe banane za kuhanje

0804 20 10

Smokve, svježe

0804 30 00

Ananas

0804 40 00

Avokado

0804 50 00

Guava, mango, mangostin

0805

Agrumi, svježi ili sušeni

0806 10 10

Svježe stolno grožđe

0807

Dinje, lubenice i papaje, svježe

0808

Jabuke, kruške i dunje, svježe

0809

Marelice, trešnje, breskve (uključujući nektarine), šljive i trnina, svježe

0810

Drugo voće, svježe

0813 50 31

0813 50 39

Mješavine isključivo od orašastih plodova iz podbroja 0801 i 0802

0910 20

Šafran

ex 0910 99

Majčina dušica, svježa ili rashlađena

ex 1211 90 86

Bosiljak, matičnjak, metvica, Origanum vulgare (origano/divlja mažurana), ružmarin, kadulja, svježi ili rashlađeni

1212 92 00

Rogač

DIO X.

Prerađevine voća i povrća

Sektor prerađevina voća i povrća obuhvaća proizvode navedene u sljedećoj tablici:

Oznaka KN

Opis

(a)

ex 0710

Povrće (nekuhano ili kuhano na pari ili u vodi), zamrznuto, osim kukuruza šećerca iz podbroja 0710 40 00 , maslina iz podbroja 0710 80 10 i plodova iz roda Capsicum ili iz roda Pimenta iz podbroja 0710 80 59

ex 0711

Povrće privremeno konzervirano (npr. sumpornim dioksidom, u salamuri, u sumpornoj vodi ili drugim otopinama za konzerviranje), ali koje je u tom stanju neprikladno za neposrednu konzumaciju, osim maslina iz podbroja 0711 20 , plodova iz roda Capsicum ili iz roda Pimenta iz podbroja 0711 90 10 i kukuruza šećerca iz podbroja 0711 90 30

ex 0712

Osušeno povrće, cijelo, rezano, u kriškama, lomljeno ili u prahu, ali dalje nepripremljeno, osim umjetno osušenog krumpira neprikladnog za prehranu ljudi iz podbroja ex 0712 90 05 , kukuruza šećerca iz podbrojeva ex 0712 90 11 i 0712 90 19 i maslina iz podbroja ex 0712 90 90

0804 20 90

Suhe smokve

0806 20

Grožđice

ex 0811

Voće i orašasti plodovi, nekuhani ili kuhani u vodi ili pari, zamrznuti, bez dodanog šećera ili drugih sladila, osim smrznutih banana iz podbroja ex 0811 90 95

ex 0812

Voće i orašasti plodovi, privremeno konzervirani (npr. sumpornim dioksidom, u salamuri, u sumpornoj vodi ili drugim otopinama za konzerviranje), ali koji su u tom stanju neprikladni za neposrednu prehranu, osim privremeno konzerviranih banana iz podbroja ex 0812 90 98

ex 0813

Voće, sušeno, osim onog iz tarifnih brojeva 0801 do 0806 ; mješavine orašastih plodova ili sušenog voća iz ovog poglavlja, osim mješavina sastavljenih isključivo od orašastih plodova iz tarifnih brojeva 0801 i 0802 iz podbrojeva 0813 50 31 i 0813 50 39

0814 00 00

Kore agruma, dinja i lubenice, svježe, zamrznute, sušene ili privremeno konzervirane u salamuri, sumpornoj vodi ili u drugim otopinama za konzerviranje

0904 21 10

Sušena slatka paprika (Capsicum annuum), nedrobljena i nemljevena

(b)

ex 0811

Voće i orašasti plodovi, nekuhani ili kuhani u vodi ili pari, zamrznuti, s dodanim šećerom ili drugim sladilima

ex 1302 20

Pektinske tvari i pektinati

ex 2001

Povrće, voće, orašasti plodovi i drugi jestivi dijelovi biljaka, pripremljeni ili konzervirani u octu ili octenoj kiselini, isključujući:

plodove iz roda Capsicum osim slatkih paprika ili pimenta, iz podbroja 2001 90 20

kukuruz šećerac (Zea mays var. saccharata) iz podbroja 2001 90 30

jam, batat i slične jestive dijelove biljaka, s masenim udjelom škroba 5 % ili većim iz podbroja 2001 90 40

palmine jezgre iz podbroja ex 2001 90 92

masline iz podbroja 2001 90 65

listova vinove loze, izdanaka hmelja i sličnih jestivih dijelova biljaka iz podbroja ex 2001 90 97

2002

Rajčice, pripremljene ili konzervirane na drugi način osim u octu ili octenoj kiselini

2003

Gljive i tartufi, pripremljeni ili konzervirani na drugi način osim u octu ili octenoj kiselini

ex 2004

Drugo povrće, pripremljeno ili konzervirano na drugi način osim u octu ili octenoj kiselini, zamrznuto, osim proizvoda iz tarifnog broja 2006 , isključujući kukuruz šećerac (Zea mays var. saccharata) iz podbroja 2004 90 10 , masline iz podbroja ex 2004 90 30 i krumpir pripremljen ili konzerviran u obliku brašna, krupice ili pahuljica iz podbroja 2004 10 91

ex 2005

Drugo povrće, pripremljeno ili konzervirano na drugi način osim u octu ili octenoj kiselini, nezamrznuto, osim proizvoda iz tarifnog broja 2006 , isključujući masline iz podbroja 2005 70 00 , kukuruz šećerac (Zea mays var. saccharata) iz podbroja 2005 80 00 i plodove iz roda Capsicum, osim slatkih paprika ili pimenta iz podbroja 2005 99 10 i krumpira pripremljenog ili konzerviranog u obliku brašna, krupice ili pahuljica iz podbroja 2005 20 10

ex 2006 00

Povrće, voće, orašasti plodovi, kore od voća i drugi dijelovi biljaka, konzervirani šećerom (iscijeđeni, glazirani ili kandirani), osim banana konzerviranih šećerom iz podbroja ex 2006 00 38 i ex 2006 00 99

ex 2007

Džemovi, voćni želei, marmelade, pirei i paste od voća ili od orašastih plodova, dobiveni kuhanjem, s dodanim šećerom ili drugim sladilima ili bez njih, osim:

homogeniziranih proizvoda od banana iz podbroja ex 2007 10

džemova, voćnih želea, marmelada, pirea i pasta od banana iz podbrojeva ex 2007 99 39 , ex 2007 99 50 i ex 2007 99 97

ex 2008

Voće, orašasti plodovi i drugi jestivi dijelovi biljaka, drugačije pripremljeni ili konzervirani, s dodanim šećerom, drugim sladilima ili alkoholom ili bez njih, koji nisu spomenuti niti uključeni na drugom mjestu, osim:

maslaca od kikirikija iz podbroja 2008 11 10

palminih jezgri iz podbroja 2008 91 00

kukuruza iz podbroja 2008 99 85

jama, batata i sličnih jestivih dijelova biljaka, s masenim udjelom škroba 5 % ili većim iz podbroja 2008 99 91

listova vinove loze, izdanaka hmelja i sličnih jestivih dijelova biljaka iz podbroja ex 2008 99 99

mješavina od banana drugačije pripremljenih ili konzerviranih, iz podbrojeva ex 2008 97 59 , ex 2008 97 78 , ex 2008 97 93 and ex 2008 97 98

banana drugačije pripremljenih ili konzerviranih iz podbrojeva ex 2008 99 49 , ex 2008 99 67 i ex 2008 99 99

ex 2009

Voćni sokovi (osim soka od grožđa i mošta od grožđa iz podbrojeva 2009 61 i 2009 69 i soka od banane iz podbroja ex 2009 89 35 , 2009 89 38 , 2009 89 79 , 2009 89 86 , 2009 89 89 and 2009 89 99 ) i sokovi od povrća, nefermentirani i bez dodanog alkohola, s dodanim šećerom ili drugim sladilima ili bez njih

DIO XI.

Banane

Sektor banana obuhvaća proizvode navedene u sljedećoj tablici:

Oznaka KN

Opis

0803 90 10

Svježe banane, osim banana za kuhanje

0803 90 90

Sušene banane, osim banana za kuhanje

ex 0812 90 98

Banane, privremeno konzervirane

ex 0813 50 99

Mješavine koje sadrže sušene banane

1106 30 10

Brašno, krupica i prah od banana

ex 2006 00 99

Banane konzervirane u šećeru

ex 2007 10 99

Homogenizirani proizvodi od banana

ex 2007 99 39

ex 2007 99 50

ex 2007 99 97

Džemovi, voćni želei, marmelade, pirei i paste od banana

ex 2008 97 59

ex 2008 97 78

ex 2008 97 93

ex 2008 97 96

ex 2008 97 98

Mješavine koje sadrže drugačije pripremljene ili konzervirane banane, bez dodanog alkohola

ex 2008 99 49

ex 2008 99 67

ex 2008 99 99

Banane, drugačije pripremljene ili konzervirane

ex 2009 89 35

ex 2009 89 38

ex 2009 89 79

ex 2009 89 86

ex 2009 89 89

ex 2009 89 99

Sok od banane

DIO XII.

Vino

Sektor vina obuhvaća proizvode navedene u sljedećoj tablici:

Oznaka KN

Opis

(a)

2009 61

2009 69

Sok od grožđa (uključujući mošt)

2204 30 92

2204 30 94

2204 30 96

2204 30 98

Drugi mošt od grožđa, osim onog u fermentaciji ili s vrenjem zaustavljenim bez dodavanja alkohola

(b)

ex 2204

Vino od svježeg grožđa, uključujući vina pojačana alkoholom; mošt od grožđa, osim mošta iz tarifnog broja 2009 , isključujući drugi mošt od grožđa iz podbrojeva 2204 30 92 , 2204 30 94 , 2204 30 96 i 2204 30 98

(c)

0806 10 90

Svježe grožđe, osim stolnoga grožđa

2209 00 11

2209 00 19

Vinski ocat

(d)

2206 00 10

Piquette (vino od komine)

2307 00 11

2307 00 19

Vinski talog

2308 00 11

2308 00 19

Komina od grožđa

DIO XIII.

Živo drveće i druge biljke, lukovice, korijenje i slično, rezano cvijeće i ukrasno lišće

Sektor živih biljaka obuhvaća sve proizvode iz poglavlja 6. Kombinirane nomenklature.

DIO XIV.

Duhan

Sektor duhana obuhvaća sirovi ili neprerađeni duhan i duhanske otpatke iz tarifne oznake KN 2401.

DIO XV.

Govedina i teletina

Sektor govedine i teletine obuhvaća proizvode navedene u sljedećoj tablici:

Oznaka KN

Opis

(a)

0102 29 05 to

0102 29 99 , 0102 39 10 i 0102 90 91

Žive životinje domaćih vrsta goveda, osim čistokrvnih rasplodnih životinja

0201

Goveđe meso, svježe ili rashlađeno

0202

Goveđe meso, zamrznuto

0206 10 95

Unutarnja prepona, mišićna i tetivna, svježa ili rashlađena

0206 29 91

Unutarnja prepona, mišićna i tetivna, zamrznuta

0210 20

Goveđe meso, soljeno, u salamuri, sušeno ili dimljeno

0210 99 51

Unutarnja prepona, mišićna i tetivna, soljena, u salamuri, sušena ili dimljena

0210 99 90

Jestivo brašno i krupica od mesa ili mesnih klaoničkih nusproizvoda

1602 50 10

Drugi pripremljeni ili konzervirani proizvodi od goveđeg mesa ili klaoničkih nusproizvoda, nekuhani; mješavine kuhanog i nekuhanog mesa ili klaoničkih nusproizvoda

1602 90 61

Drugi pripremljeni ili konzervirani mesni proizvodi koji sadrže meso ili klaoničke nusproizvode od goveda, nekuhani; mješavine kuhanog i nekuhanog mesa ili klaoničkih nusproizvoda

(b)

0102 21 , 0102 31 00 i 0102 90 20

Živa goveda, čistokrvna, rasplodna

0206 10 98

Jestivi goveđi klaonički nusproizvodi, bez mišićne i tetivne prepone, svježi ili rashlađeni, osim onih koji se upotrebljavaju za proizvodnju farmaceutskih proizvoda

0206 21 00

0206 22 00

0206 29 99

Jestivi goveđi klaonički nusproizvodi, bez mišićne i tetivne prepone, zamrznuti, osim onih koji se upotrebljavaju za proizvodnju farmaceutskih proizvoda

0210 99 59

Jestivi goveđi klaonički nusproizvodi, soljeni, u salamuri, sušeni ili dimljeni, bez mišićne i tetivne prepone

ex 1502 10 90

Masti od goveda, osim onih iz tarifnog broja 1503

1602 50 31 and

1602 50 95

Drugi pripremljeni ili konzervirani proizvodi od goveđeg mesa ili goveđih klaoničkih nusproizvoda, osim nekuhanog mesa ili klaoničkih nusproizvoda, i mješavina kuhanog i nekuhanog mesa ili klaoničkih nusproizvoda

1602 90 69

Drugi pripremljeni ili konzervirani mesni proizvodi koji sadrže goveđe meso ili klaoničke nusproizvode, osim nekuhanog, i mješavine kuhanog i nekuhanog mesa ili klaoničkih nusproizvoda.

DIO XVI.

Mlijeko i mliječni proizvodi

Sektor mlijeka i mliječnih proizvoda obuhvaća proizvode navedene u sljedećoj tablici:

Oznaka KN

Opis

(a)

0401

Mlijeko i vrhnje, nekoncentrirani, bez dodanog šećera ili drugih sladila

(b)

0402

Mlijeko i vrhnje, koncentrirani ili s dodanim šećerom ili drugim sladilima

(c)

0403 10 11 do

0403 10 39

0403 9011 11 do

0403 90 69

Mlaćenica, kiselo mlijeko i vrhnje, jogurt, kefir i drugo fermentirano ili zakiseljeno mlijeko i vrhnje, neovisno o tome jesu li koncentrirani ili sadrže dodani šećer ili druga sladila ili ne, nearomatizirani i bez dodanog voća, orašastih plodova ili kakaa

(d)

0404

Sirutka, neovisno o tome je li koncentrirana ili sadrži dodani šećer ili druga sladila ili ne; proizvodi koji se sastoje od prirodnih sastojaka mlijeka, neovisno o tome sadrže li dodani šećer ili druga sladila ili ne, koji nisu spomenuti niti uključeni na drugom mjestu

(e)

ex 0405

Maslac i druge masti i ulja, dobiveni od mlijeka; mliječni namazi s udjelom masti većim od 75 %, ali manjim od 80 %

(f)

0406

Sir i skuta

(g)

1702 19 00

Laktoza i laktozni sirup bez dodanih aroma ili bojila, s masenim udjelom laktoze, izražene kao bezvodna laktoza, manjim od 99 %, računano na suhu tvar

(h)

2106 90 51

Aromatiziran ili obojen laktozni sirup

(i)

ex 2309

Pripravci koji se upotrebljavaju za prehranu životinja:

ex 2309 10

– hrana za pse i mačke, pripremljena u pakiranja za maloprodaju:

2309 10 15

2309 10 19

2309 10 39

2309 10 59

2309 10 70

– – koja sadrži škrob, glukozu, glukozni sirup, maltodekstrin ili maltodekstrinski sirup iz podbrojeva 1702 30 50 , 1702 30 90 , 1702 40 90 , 1702 90 50 i 2106 90 55 ili mliječne proizvode

ex 2309 90

– drugo:

2309 90 35

– – druga, uključujući premikse:

2309 90 39

2309 90 49

2309 90 59

2309 90 70

– – – koja sadrži škrob, glukozu, glukozni sirup, maltodekstrin ili maltodekstrinski sirup iz podbrojeva 1702 30 50 , 1702 30 90 , 1702 40 90 , 1702 90 50 i 2106 90 55 ili mliječne proizvode

DIO XVII.

Svinjetina

Sektor svinjetine obuhvaća proizvode navedene u sljedećoj tablici:

Oznaka KN

Opis

(a)

ex 0103

Domaće svinje, osim čistokrvnih rasplodnih životinja

(b)

ex 0203

Meso domaće svinje, svježe, rashlađeno ili zamrznuto

ex 0206

Jestivi klaonički nusproizvodi od domaćih svinja, svježi, rashlađeni ili zamrznuti, osim onih koji se upotrebljavaju za proizvodnju farmaceutskih proizvoda

0209 10

Svinjska masnoća, bez krtog mesa, netopljena niti drugačije ekstrahirana, svježa, rashlađena, zamrznuta, usoljena, u salamuri, sušena ili dimljena

ex 0210

Meso i jestivi klaonički nusproizvodi od domaćih svinja, usoljeni, u salamuri, sušeni ili dimljeni

1501 10

1501 20

Svinjska masnoća (uključujući mast)

(c)

1601 00

Kobasice i slični proizvodi, od mesa, mesnih klaoničkih nusproizvoda ili krvi; prehrambeni proizvodi na osnovi tih proizvoda

1602 10 00

Homogenizirani proizvodi od mesa, mesnih klaoničkih nusproizvoda ili krvi

1602 20 90

Pripremljeni ili konzervirani proizvodi od jetara bilo koje životinje osim guske ili patke

1602 41 10

1602 42 10

1602 49 11 do

1602 49 50

Drugi pripremljeni ili konzervirani proizvodi koji sadrže meso ili klaoničke nusproizvode domaće svinje

1602 90 10

Prerađevine od krvi bilo koje životinje

1602 90 51

Drugi pripremljeni ili konzervirani proizvodi koji sadrže meso ili klaoničke nusproizvode domaće svinje

1902 20 30

Punjena tjestenina, uključujući i kuhanu ili drugačije pripremljenu, s masenim udjelom kobasica i sličnih proizvoda od mesa i klaoničkih nusproizvoda bilo koje vrste, uključujući masnoće bilo koje vrste ili podrijetla, većim od 20 %

DIO XVIII.

Ovčetina i kozletina

Sektor ovčetine i kozletine obuhvaća proizvode navedene u sljedećoj tablici:

Oznaka KN

Opis

(a)

0104 10 30

Janjad (do jedne godine)

0104 10 80

Žive ovce, osim čistokrvnih rasplodnih životinja i janjadi

0104 20 90

Žive koze, osim čistokrvnih rasplodnih životinja

0204

Ovčetina ili kozletina, svježa, rashlađena ili zamrznuta

0210 99 21

Ovčetina i kozletina, s kostima, usoljena, u salamuri, sušena ili dimljena

0210 99 29

Ovčetina i kozletina, bez kostiju, usoljena, u salamuri, sušena ili dimljena

(b)

0104 10 10

Žive ovce – čistokrvne rasplodne životinje

0104 20 10

Žive koze – čistokrvne rasplodne životinje

0206 80 99

Jestivi klaonički nusproizvodi od ovaca i koza, svježi ili rashlađeni, osim onih koji se upotrebljavaju za proizvodnju farmaceutskih proizvoda

0206 90 99

Jestivi klaonički nusproizvodi od ovaca i koza, zamrznuti, osim onih koji se upotrebljavaju za proizvodnju farmaceutskih proizvoda

0210 99 85

Jestivi klaonički nusproizvodi od ovaca i koza, usoljeni, u salamuri, sušeni ili dimljeni

ex 1502 90 90

Ovčje i kozje masnoće, osim onih iz tarifnog broja 1503

(c)

1602 90 91

Drugi pripremljeni ili konzervirani proizvodi od mesa ili klaoničkih nusproizvoda od ovaca ili koza;

1602 90 95

 

DIO XIX.

Jaja

Sektor jaja obuhvaća proizvode navedene u sljedećoj tablici:

Oznaka KN

Opis

(a)

0407 11 00

0407 19 11

0407 19 19

0407 21 00

0407 29 10

0407 90 10

Jaja peradi, u ljusci, svježa, konzervirana ili kuhana

(b)

0408 11 80

0408 19 81

0408 19 89

0408 91 80

0408 99 80

Ptičja jaja bez ljuske i žumanjci, svježi, sušeni, kuhani u vodi ili na pari, oblikovani, smrznuti ili na drugi način konzervirani, s dodanim šećerom ili drugim sladilima ili bez njih, osim onih koji su neprikladni za prehranu ljudi

DIO XX.

Meso peradi

Sektor mesa peradi obuhvaća proizvode navedene u sljedećoj tablici:

Oznaka KN

Opis

(a)

0105

Živa perad, to jest kokoši vrste Gallus domesticus, patke, guske, pure i biserke

(b)

ex 0207

Meso peradi i jestivi klaonički nusproizvodi peradi iz tarifnog broja 0105 , svježi, rashlađeni ili zamrznuti, osim jetara koja su obuhvaćena točkom (c)

(c)

0207 13 91

0207 14 91

0207 26 91

0207 27 91

0207 43 00

0207 44 91

0207 45 93

0207 45 95

Jetra peradi, svježa, rashlađena ili zamrznuta

0210 99 71

0210 99 79

Jetra peradi, usoljena, u salamuri, sušena ili dimljena

(d)

0209 90 00

Masnoća peradi, netopljena niti drugačije ekstrahirana, svježa, rashlađena, zamrznuta, usoljena, u salamuri, sušena ili dimljena

(e)

1501 90 00

Masnoća peradi

(f)

1602 20 10

Guščja ili pačja jetra, drugačije pripremljena ili konzervirana

1602 31

1602 32

1602 39

Meso ili mesni klaonički nusproizvodi od peradi iz tarifnog broja 0105 , drugačije pripremljeni ili konzervirani

DIO XXI.

Etilni alkohol poljoprivrednog podrijetla

1.

Sektor etilnog alkohola obuhvaća proizvode navedene u sljedećoj tablici:

Oznaka KN

Opis

ex 2207 10 00

Nedenaturirani etilni alkohol s volumnim udjelom alkohola 80 % vol. ili većim, dobiven od poljoprivrednih proizvoda navedenih u Prilogu I. Ugovorima

ex 2207 20 00

Etilni alkohol i drugi alkoholi, denaturirani, s bilo kojim sadržajem alkohola, dobiveni od poljoprivrednih proizvoda navedenih u Prilogu I. Ugovorima

ex 2208 90 91

i

ex 2208 90 99

Nedenaturirani etilni alkohol s volumnim udjelom alkohola manjim od 80 % vol., dobiven od poljoprivrednih proizvoda navedenih u Prilogu I. Ugovorima

2.

Sektor etilnog alkohola također obuhvaća proizvode na bazi etilnog alkohola poljoprivrednog podrijetla koji je obuhvaćen tarifnom oznakom KN 2208, a koji je spremljen u posude obujma većeg od 2 litre i koji pokazuje sva svojstva etilnog alkohola opisanog u točki 1.

DIO XXII.

Pčelarski proizvodi

Sektor pčelarskih proizvoda obuhvaća proizvode navedene u sljedećoj tablici:

Oznaka KN

Opis

0409 00 00

Prirodni med

ex 0410 00 00

Matična mliječ i propolis, jestivi

ex 0511 99 85

Matična mliječ i propolis, nejestivi

ex 1212 99 95

Pelud

ex 1521 90

Pčelinji vosak

DIO XXIII.

Dudov svilac

Sektor dudovog svilca pokriva dudove svilce obuhvaćene tarifnom oznakom KN ex 0106 90 00 i jajašca dudovog svilca obuhvaćena tarifnom oznakom ex 0511 99 85.

DIO XXIV

Drugi proizvodi

„Drugi proizvodi” su svi poljoprivredni proizvodi osim onih navedenih u dijelovima od I. do XXIII., uključujući one navedene u sljedećim odjeljcima 1. i 2. ovog dijela.

Odjeljak 1.

Oznaka KN

Opis

ex 0101

Živi konji, magarci, mazge i mule:

– konji

0101 21 00

– – čistokrvne rasplodne životinje (1):

0101 29

– – drugo:

0101 29 90

– – – koji nisu za klanje

0101 30 00

– – magarci

0101 90 00

drugo

ex 0102

živa goveda:

– – koja nisu čistokrvne rasplodne životinje:

– – – koje ne pripadaju domaćim vrstama

0102 39 90 , i

0102 90 99

 

ex 0103

Žive svinje:

0103 10 00

– čistokrvne rasplodne životinje (2)

– drugo:

ex 0103 91

– – mase manje od 50 kg:

0103 91 90

– – – koje ne pripadaju domaćim vrstama

ex 0103 92

– – mase 50 kg ili veće

0103 92 90

– – koje ne pripadaju domaćim vrstama

0106

Druge žive životinje

ex 0203

Svinjetina, svježa, rashlađena ili zamrznuta:

– svježe ili rashlađeno:

ex 0203 11

– – trupovi i polovice:

0203 11 90

– – – osim od domaće svinje

ex 0203 12

– – šunke, plećke i njihovi komadi, s kostima:

0203 12 90

– – – osim od domaće svinje

ex 0203 19

– – drugo:

0203 19 90

– – – osim od domaće svinje

– zamrznuto:

ex 0203 21

– – trupovi i polovice:

0203 21 90

– – – osim od domaće svinje

ex 0203 22

– – šunke, plećke i njihovi komadi, s kostima:

0203 22 90

– – – osim od domaće svinje

ex 0203 29

– – drugo:

0203 29 90

– – – osim od domaće svinje

ex 0205 00

Meso magaraca, mula i mazgi, svježe, rashlađeno ili zamrznuto:

ex 0206

Jestivi klaonički nusproizvodi od goveda, svinja, ovaca, koza, konja, magaraca, mula i mazgi, svježi, rashlađeni ili zamrznuti:

ex 0206 10

– od goveda, svježi ili rashlađeni

0206 10 10

– – za proizvodnju farmaceutskih proizvoda (3)

– od goveda, zamrznuti:

ex 0206 22 00

– – jetra:

– – – za proizvodnju farmaceutskih proizvoda (3)

ex 0206 29

– – drugo:

0206 29 10

– – – za proizvodnju farmaceutskih proizvoda (3)

ex 0206 30 00

– od svinja, svježe ili rashlađeno:

– – za proizvodnju farmaceutskih proizvoda (3)

– – drugo:

– – – osim od domaće svinje

– od svinja, zamrznuto:

ex 0206 41 00

– – jetra:

– – – za proizvodnju farmaceutskih proizvoda (3)

– – – drugo:

– – – – osim od domaće svinje

ex 0206 49 00

– – drugo:

– – – od domaćih svinja:

– – – – za proizvodnju farmaceutskih proizvoda (3)

– – – drugo

ex 0206 80

– drugo, svježe ili rashlađeno:

0206 80 10

– – za proizvodnju farmaceutskih proizvoda (3)

– – drugo:

0206 80 91

– – – od konja, magaraca, mula i mazgi

ex 0206 90

– drugo, zamrznuto:

0206 90 10

– – za proizvodnju farmaceutskih proizvoda (3)

– – drugo:

0206 90 91

– – – od konja, magaraca, mula i mazgi

0208

Drugo meso i jestivi mesni klaonički nusproizvodi, svježi, rashlađeni ili smrznuti

ex 0210

Meso i jestivi klaonički nusproizvodi, usoljeni, u salamuri, sušeni ili dimljeni; jestivo brašno i krupica od mesa ili od klaoničkih nusproizvoda:

– svinjetina:

ex 0210 11

– – šunke, plećke i njihovi komadi, s kostima:

0210 11 90

– – – osim od domaće svinje

ex 0210 12

– – prsa (s potrbušinom) i njihovi komadi:

0210 12 90

– – – osim od domaće svinje

ex 0210 19

– – drugo:

0210 19 90

– – – osim od domaće svinje

– drugo, uključujući jestiva brašna i krupice od mesa ili klaoničkih nusproizvoda:

0210 91 00

– – od primata

0210 92

– – od kitova, dupina i pliskavica (sisavaca iz roda Cetacea); od morskih krava i moronja (sisavaca iz roda Sirenia); od tuljana, morskih lavova i morževa (sisavaca podroda Pinnipedia)

0210 93 00

– – od gmazova (uključujući zmije i kornjače)

ex 0210 99

– – drugo:

– – – meso:

0210 99 31

– – – – od sobova

0210 99 39

– – – – drugo

– – – klaonički nusproizvodi:

– – – – osim od domaćih svinja, goveda, ovaca i koza

0210 99 85

– – – – – osim jetara peradi

ex 0407

Ptičja jaja, u ljusci, svježa, konzervirana ili kuhana:

0407 19 90

0407 29 90 i

0407 90 90

– osim od peradi

ex 0408

Ptičja jaja bez ljuske i žumanjci, svježi, sušeni, kuhani u vodi ili na pari, oblikovani, zamrznuti ili na drugi način konzervirani, s dodanim šećerom ili drugim sladilima ili bez njih:

– žumanjci:

ex 0408 11

– – sušeni:

0408 11 20

– – – neprikladni za prehranu ljudi (4)

ex 0408 19

– – drugo:

0408 19 20

– – – neprikladni za prehranu ljudi (4)

– drugo:

ex 0408 91

– – sušeni:

0408 91 20

– – – neprikladni za prehranu ljudi (4)

ex 0408 99

– – drugo:

0408 99 20

– – – neprikladni za prehranu ljudi (4)

0410 00 00

Jestivi proizvodi životinjskog podrijetla koji nisu spomenuti niti uključeni na drugom mjestu

0504 00 00

Životinjska crijeva, mjehuri i želuci (osim ribljih), cijeli ili u komadima, svježi, rashlađeni, zamrznuti, usoljeni, u salamuri, sušeni ili dimljeni

ex 0511

Proizvodi životinjskog podrijetla koji nisu spomenuti niti uključeni na drugom mjestu; mrtve životinje iz 1. i 3. poglavlja, neprikladne za prehranu ljudi:

0511 10 00

– sperma bikova

– drugo:

ex 0511 99

– – drugo:

0511 99 85

– – – drugo

ex 0709

Drugo povrće, svježe ili rashlađeno:

ex 0709 60

– plodovi iz roda Capiscum ili iz roda Pimenta:

– – drugo:

0709 60 91

– – – – iz roda Capsicum, za proizvodnju kapsicina ili boja na bazi kapsikum oleo-smola (3)

0709 60 95

– – – za industrijsku proizvodnju eteričnih ulja ili rezinoida (3)

0709 60 99

– – – drugo

ex 0710

Povrće (nekuhano ili kuhano u pari ili vodi), zamrznuto:

ex 0710 80

– drugo povrće:

– – plodovi iz roda Capiscum ili iz roda Pimenta:

0710 80 59

– – – osim slatke paprike

ex 0711

Povrće privremeno konzervirano (npr. sumpornim dioksidom, u salamuri, u sumpornoj vodi ili drugim otopinama za konzerviranje), ali koje je u tom stanju neprikladno za neposrednu konzumaciju:

ex 0711 90

– drugo povrće; mješavine povrća:

– – povrće:

0711 90 10

– – – – plodovi iz roda Capsicum ili iz roda Pimenta, osim slatkih paprika

ex 0713

Sušene mahunarke, u zrnu, oljuštene ili neoljuštene ili lomljene:

ex 0713 10

– grašak (Pisum sativum):

0713 10 90

– – osim za sjetvu

ex 0713 20 00

– slanutak:

– – osim za sjetvu

– grah (Vigna spp., Phaseolus spp.):

ex 0713 31 00

– – grah vrste Vigna mungo (L) Hepper ili Vigna radiata (L) Wilczek:

– – – osim za sjetvu

ex 0713 32 00

– – grah sitni crveni (Azuki) (Phaseolus ili Vigna angularis):

– – – osim za sjetvu

ex 0713 33

– – grah obični, uključujući bijeli (Phaseolus vulgaris):

0713 33 90

– – – osim za sjetvu

ex 0713 34 00

– – bambara grah (Vigna subterranea ili Voandzeia subterranea)

ex 0713 35 00

– – – osim za sjetvu

ex 0713 39 00

– – mletački grah (crnookica) (Vigna unguiculata):

– – – osim za sjetvu

– – drugo:

– – – osim za sjetvu

ex 0713 40 00

– leća:

– – osim za sjetvu

ex 0713 50 00

– bob (Vicia faba var. major) i konjski bob (Vicia faba var. equina i Vicia faba var. minor)

– – osim za sjetvu

ex 0713 60 00

– golublji grašak (Cajanus cajan):

 

– – osim za sjetvu

ex 0713 90 00

– drugo:

– – osim za sjetvu

0801

Kokosov orah, brazilski orah, indijski orah, svježi ili osušeni, oljušteni ili neoljušteni, oguljeni ili neoguljeni

ex 0802

Drugi orašasti plodovi, svježi ili suhi, oljušteni ili neoljušteni, oguljeni ili neoguljeni:

0802 70 00

– kola orasi (Cola spp.)

0802 80 00

– areka (betelov orah)

ex 0804

Datulje, smokve, ananas, avokado, guava, mango i mangostin, svježi ili suhi:

0804 10 00

– datulje

0902

Čaj, aromatiziran ili nearomatiziran

ex 0904

Papar roda Piper; suhi, drobljeni ili mljeveni plodovi roda Capsicum ili roda Pimenta, osim slatke paprike iz podbroja 0904 21 10

0905

Vanilija

0906

Cimet i cvijet cimetova drveta

0907

Klinčići (cijeli plodovi, pupoljci i peteljke)

0908

Muškatni oraščić, muškatni cvijet (macis) i kardamom

0909

Sjeme anisa, zvjezdastog anisa, komorača, korijandra, kumina ili kima; bobice kleke:

ex 0910

Đumbir, kurkuma, listovi lovora, curry i drugi začini osim majčine dušice i šafrana

ex 1106

Brašno, krupica i prah od sušenih mahunarki iz tarifnog broja 0713 , od sago-palmi, korijenja ili gomolja iz tarifnog broja 0714 ili od proizvoda iz poglavlja 8.:

1106 10 00

– od sušenih mahunarki iz tarifnog broja 0713

ex 1106 30

– od proizvoda iz poglavlja 8.:

1106 30 90

– – osim od banana

ex 1108

Škrobovi; inulin:

1108 20 00

– inulin

1201 90 00

Soja u zrnu, uključujući i lomljenu, osim za sjeme

1202 41 00

Kikiriki, nepržen niti drugačije termički obrađen, u ljusci, osim za sjeme

1202 42 00

Kikiriki, nepržen niti drugačije termički obrađen, oljušten, uključujući i lomljen, osim za sjeme

1203 00 00

Kopra

1204 00 90

Laneno sjeme, cijelo ili lomljeno, osim za sjetvu

1205 10 90 i ex 1205 90 00

Sjeme uljane repice, uključujući i lomljeno, osim za sjetvu

1206 00 91

Suncokretovo sjeme, uključujući i lomljeno, osim za sjetvu

1206 00 99

 

1207 29 00

Sjeme pamuka, uključujući i lomljeno, osim za sjetvu

1207 40 90

Sjeme sezama, uključujući i lomljeno, osim za sjetvu

1207 50 90

Sjeme gorušice, uključujući i lomljeno, osim za sjetvu

1207 91 90

Sjeme maka, uključujući i lomljeno, osim za sjetvu

1207 99 91

Sjeme konoplje, uključujući i lomljeno, osim za sjetvu

ex 1207 99 96

Drugo uljano sjeme i plodovi, uključujući i lomljeno, osim za sjetvu

1208

Brašno i krupica od uljanog sjemenja ili plodova, osim od gorušice

ex 1211

Bilje i dijelovi bilja (uključujući sjemenje i plodove) koji se poglavito koriste u parfumeriji, farmaciji ili za insekticidne, fungicidne ili slične svrhe, svježi ili osušeni, rezani ili cijeli, drobljeni ili mljeveni, osim proizvoda navedenih pod tarifnom oznakom ex 1211 90 86 u dijelu IX.;

ex 1212

Rogač, morske i druge alge, šećerna repa i šećerna trska, svježi, rashlađeni, zamrznuti ili suhi, uključujući i mljevene; koštice i jezgre iz koštica voća i drugi biljni proizvodi (uključujući neprženo korijenje cikorije Cichorium intybus vrste sativum) koji se poglavito koriste za prehranu ljudi i koji nisu spomenuti niti uključeni na drugom mjestu:

ex 1212 99

– – osim šećerne trske:

1212 99 41 i 1212 99 49

– – – sjeme rogača

ex 1212 99 95

– – – drugo, osim korijenja cikorije

1213 00 00

Slama i pljeva od žitarica, neprerađena, uključujući i sječenu, mljevenu, prešanu ili u obliku peleta

ex 1214

Stočna koraba, krmna cikla, krmno korijenje, sijeno, lucerna (alfalfa), djetelina, esparzeta, stočni kelj, lupine, grahorice i slični proizvodi za stočnu hranu, uključujući i one u obliku peleta:

ex 1214 10 00

– Krupica i pelete od lucerne (alfalfa), osim od lucerne umjetno sušene toplinom ili od drugačije sušene i samljevene lucerne

ex 1214 90

– drugo:

1214 90 10

– – krmna cikla, stočna koraba i drugo krmno korijenje

ex 1214 90 90

– – drugo, isključujući:

– lucernu, esparzetu, djetelinu, lupine, grahorice i slične proizvode za stočnu hranu umjetno sušene toplinom, osim sijena i krmnog kelja i proizvoda koji sadrže sijeno

– lucernu, esparzetu, djetelinu, lupine, grahorice, kokotac, sjetvenu graholiku i smiljkitu, drugačije sušene i samljevene

ex 1502

Masti goveda, ovaca ili koza, osim iz tarifnog broja 1503 :

ex 1502 10 10

ex 1502 90 10

– za industrijske svrhe, osim za proizvodnju prehrambenih proizvoda za ljude, isključujući masti dobivene od kostiju i otpadaka (3)

1503 00

Stearin od svinjske masti, ulje od svinjske masti, oleostearin, oleo ulje i ulje od loja, neemulgirani, nemiješani niti na drugi način pripremljeni

ex 1504

Masti i ulja i njihove frakcije, od riba ili morskih sisavaca, rafinirani ili nerafinirani, ali kemijski nemodificirani, osim ulja ribljih jetara i njihovih frakcija iz tarifnog broja 1504 10 i masti i ulja i njihove frakcije, od riba, osim ulja jetara iz tarifnog broja 1504 20

1507

Sojino ulje i njegove frakcije, rafinirani ili nerafinirani, ali kemijski nemodificirani

1508

Ulje od kikirikija i njegove frakcije, rafinirano ili nerafinirano, ali kemijski nemodificirano

1511

Palmino ulje i njegove frakcije, rafinirani ili nerafinirani, ali kemijski nemodificirani

1512

Ulje od sjemenki suncokreta, šafranike ili pamuka i njihove frakcije, rafinirani ili nerafinirani, ali kemijski nemodificirani

1513

Ulje od kokosovog oraha (kopre), palminih koštica (jezgri) ili babasu palme i njihove frakcije, rafinirani ili nerafinirani, ali kemijski nemodificirani

1514

Ulje od repice ili ulje od gorušice i njihove frakcije, rafinirani ili nerafinirani, ali kemijski nemodificirani

ex 1515

Druge stabilne (nehlapive) biljne masti i ulja (osim jojobinog ulja iz podbroja ex 1515 90 11 ) i njihove frakcije, rafinirani ili nerafinirani, ali kemijski nemodificirani:

ex 1516

Masti i ulja životinjskog ili biljnog podrijetla i njihove frakcije, djelomično ili potpuno hidrogenirani, interesterificirani, reesterificirani ili elaidinizirani, rafinirani ili ne, ali dalje nepripremljeni (osim hidrogeniranog ricinusovog ulja, tzv. „opal voska” iz podbroja 1516 20 10 )

ex 1517

Margarin; jestive mješavine ili pripravci od masti ili ulja životinjskog ili biljnog podrijetla ili od frakcija različitih masti ili ulja iz ovog poglavlja, osim jestivih masti ili ulja ili njihovih frakcija iz tarifnog broja 1516 , isključujući podbrojeve 1517 10 10 , 1517 90 10 i 1517 90 93

1518 00 31 i

1518 00 39

Stabilna (nehlapiva) biljna ulja, tekuća, miješana, za tehničke ili industrijske svrhe, osim za proizvodnju prehrambenih proizvoda za ljude (3)

1522 00 91

Uljni talozi; sapunski talozi, dobiveni pri preradi masnih tvari ili voskova životinjskog ili biljnog podrijetla, osim onih koji sadrže ulja sa značajkama maslinovog ulja

1522 00 99

Drugi ostaci dobiveni pri preradi masnih tvari ili voskova životinjskog ili biljnog podrijetla, osim onih koji sadrže ulja sa značajkama maslinovog ulja

ex 1602

Drugi pripremljeni ili konzervirani proizvodi od mesa, mesnih klaoničkih nusproizvoda ili krvi:

– od svinje:

ex 1602 41

– – šunke i njihovi komadi:

1602 41 90

– – – osim od domaće svinje

ex 1602 42

– – šunke i njihovi komadi:

1602 42 90

– – – osim od domaće svinje

ex 1602 49

– – drugo, uključujući mješavine:

1602 49 90

– – – osim od domaće svinje

ex 1602 90

– drugo, uključujući prerađevine od krvi bilo koje životinje:

– – osim prerađevina od krvi bilo koje životinje:

1602 90 31

– – – od divljači ili kunića

– – – drugo:

– – – – koji ne sadrže meso ili klaoničke nusproizvode domaće svinje:

– – – – – koji ne sadrže goveđe meso ili klaoničke nusproizvode:

1602 90 99

– – – – – – osim od ovaca i koza

ex 1603 00

Mesni ekstrakti i sokovi

1801 00 00

Kakao u zrnu, cijeli ili lomljen, sirov ili pržen

1802 00 00

Ljuske, kore, opne i drugi otpaci od kakaa

ex 2001

Povrće, voće, orašasti plodovi i drugi jestivi dijelovi biljaka, pripremljeni ili konzervirani u octu ili octenoj kiselini:

ex 2001 90

– drugo:

2001 90 20

– – plodovi roda Capsicum osim slatkih paprika ili pimenta

ex 2005

Drugo povrće, pripremljeno ili konzervirano na drugi način osim u octu ili octenoj kiselini, nezamrznuto, osim proizvoda iz tarifnog broja 2006 :

ex 2005 99

– drugo povrće i mješavine povrća:

2005 99 10

– – plodovi roda Capsicum osim slatkih paprika ili pimenta

ex 2206

Druga fermentirana pića (npr. vino od jabuke, vino od kruške, medovina); mješavine fermentiranih pića i mješavine fermentiranih i bezalkoholnih pića, koje nisu drugdje spomenute niti obuhvaćene:

2206 31 91 do

2206 00 89

– osim piquettea (vina od komine)

ex 2301

Brašno, krupica i pelete, od mesa ili mesnih klaoničkih nusproizvoda, od riba ili rakova, mekušaca ili drugih vodenih beskralježnjaka, neprikladni za ljudsku uporabu; čvarci:

2301 10 00

– brašno, krupica i pelete, od mesa ili klaoničkih nusproizvoda; čvarci

ex 2302

Mekinje i drugi ostaci, nepeletirani ili peletirani, dobiveni prosijavanjem, mljevenjem ili drugom obradom žitarica ili mahunarki:

2302 50 00

– od mahunarki

2304 00 00

Uljane pogače i drugi kruti ostaci, nemljeveni, mljeveni ili peletirani, dobiveni pri ekstrakciji ulja od soje

2305 00 00

Uljane pogače i drugi kruti ostaci, nemljeveni, mljeveni ili peletirani, dobiveni pri ekstrakciji ulja od kikirikija

ex 2306

Uljane pogače i drugi kruti ostaci, nemljeveni, mljeveni ili peletirani, dobiveni pri ekstrakciji biljnih masti ili ulja, osim onih iz tarifnih brojeva 2304 ili 2305 , s iznimkom podbroja 2306 90 05 (uljane pogače i drugi kruti ostaci, dobiveni pri ekstrakciji kukuruznih klica) te 2306 90 11 i 2306 90 19 (uljane pogače i drugi kruti ostaci, dobiveni pri ekstrakciji maslinovog ulja)

ex 2307 00

Vinski talog; vinski kamen:

2307 00 90

– vinski kamen

ex 2308 00

Biljni materijali i biljni otpaci, biljni ostaci i nusproizvodi, peletirani ili nepeletirani, koji se upotrebljavaju za prehranu životinja, a nisu spomenuti niti uključeni na drugom mjestu:

2308 00 90

– osim komine od grožđa, žira i divljeg kestena, komine od voća (osim od grožđa)

ex 2309

Pripravci koji se upotrebljavaju za prehranu životinja:

ex 2309 10

– hrana za pse i mačke, pripremljena u pakiranja za maloprodaju:

2309 10 90

– – koja ne sadrži škrob, glukozu, glukozni sirup, maltodekstrin ili maltodekstrinski sirup iz podbrojeva 1702 30 50 , 1702 30 90 , 1702 40 90 , 1702 90 50 i 2106 90 55 ili mliječne proizvode

ex 2309 90

– drugo:

ex 2309 90 10

– – drugo, uključujući premikse:

– – topive tvari od morskih sisavaca

ex 2309 90 91 do

2309 90 96

– – – koje ne sadrže škrob, glukozu, glukozni sirup, maltodekstrin ili maltodekstrinski sirup iz podbrojeva 1702 30 50 , 1702 30 90 , 1702 40 90 , 1702 90 50 i 2106 90 55 ili mliječne proizvode, isključujući

– koncentrate bjelančevina dobivene od soka lucerne i soka trave

– dehidrirane proizvode dobivene isključivo od krutih ostataka i soka koji nastaju pri pripremi gore navedenih koncentrata


Odjeljak 2.

Oznaka KN

Opis

0101 29 10

Živi konji za klanje (5)

ex 0205 00

Konjetina, svježa, rashlađena ili zamrznuta:

0210 99 10

Konjetina, usoljena, u salamuri ili sušena

0511 99 10

Žile ili tetive; obresci i slični otpaci od sirovih koža i krzna

0701

Krumpir, svjež ili rashlađen

0901

Kava, pržena ili nepržena, s kofeinom ili dekofeinizirana; ljuske i opne kave, kavovine koje sadrže kavu u bilo kojem postotku

1105

Brašno, krupica, prah, pahuljice, granule i pelete od krumpira

ex 1212 99 95

Korijen cikorije

2209 00 91 i 2209 00 99

Ocat i nadomjesci za ocat dobiveni iz octene kiseline, osim vinskog octa

4501

Prirodno pluto, sirovo ili jednostavno pripremljeno; otpadci od pluta; drobljeno, granulirano ili mljeveno pluto;


(1)  Za unos pod ovim podbrojem vrijede uvjeti iz odgovarajućih odredbi Unije (vidi Direktivu Vijeća 94/28/EC (1) i Uredbu Komisije (EZ) br. 504/2008 (2)).

(1)  Direktiva Vijeća 94/28/EZ od 23. lipnja 1994. o utvrđivanju načela koja se odnose na zootehničke i genealoške uvjete primjenjive na uvoz iz trećih zemalja životinja, njihovog sjemena, jajnih stanica i zametaka, te o izmjeni Direktiva 77/504/EEZ o čistokrvnim rasplodnim govedima (SL L 178, 12.7.1994, str. 66.).

(2)  Uredba Komisije (EZ) br. 504/2008 od 6. lipnja 2008. o provedbi Direktive Vijeća 90/426/EEZ i 90/427/EEZ s obzirom na metode za identifikaciju kopitara (SL L 149, 7.6.2008., str.3.).

(2)  Za unos pod ovim podbrojem vrijede uvjeti iz odgovarajućih odredbi Unije (vidi Direktivu Vijeća 88/661/EEZ (3), Direktivu Vijeća 94/28/EZ i Odluku Komisije 96/510/EZ (4)).

(3)  Direktiva Vijeća 88/661/EEZ od 19. prosinca 1988. o zootehničkim standardima koji se primjenjuju na uzgojno valjane svinje (SL L 382, 31.12.1988., str. 36.).

(4)  Odluka Komisije 96/510/EZ od 18. srpnja 1996. o utvrđivanju rodovnika i zootehničkih certifikata za uvoz uzgojno valjanih životinja, njihovog sjemena, jajnih stanica i zametaka (SL L 210, 20.8.1996, p. 53.).

(3)  Za unos pod ovim podbrojem vrijede uvjeti iz odgovarajućih odredbi Unije (vidi Članke 291 do 300 Uredbe (EEZ) br. 2454/93).

(4)  Za unos pod ovim podbrojem vrijede uvjeti iz odjeljka II stavka F uvodnih odredbi kombinirane nomenklature.

(5)  Za unos pod ovim podbrojem vrijede uvjeti iz odgovarajućih odredbi Unije (vidi Članke 291 do 300 Uredbe (EEZ) br. 2454/93).


PRILOG II.

DEFINICIJE IZ ČLANKA 3. STAVKA 1.

DIO I.

Definicije koje se odnose na sektor riže

I.

Izrazi „neoljuštena riža”, „oljuštena riža”, „polubijela riža”, „bijela riža”, „riža okruglog zrna”, „riža srednjeg zrna”, „riža dugog zrna A ili B” i „lomljena riža” definiraju se kako slijedi:

1.

(a)

„Neoljuštena riža” je riža na kojoj je ostala vanjska ljuska nakon mlaćenja.

(b)

„Oljuštena riža” je neoljuštena riža s koje je odstranjena samo vanjska ljuska. Primjeri riže ove definicije komercijalno su opisani kao „smeđa riža”, „cargo riža”, „loonzain” i „riso sbramato”.

(c)

„Polubijela riža” je neoljuštena riža s koje su odstranjeni vanjska ljuska, dio klice i cjelokupan vanjski sloj usplođa ili njegov dio, ali ne i unutarnji slojevi.

(d)

„Bijela riža” je neoljuštena riža s koje su odstranjeni vanjska ljuska, cjelokupni vanjski i unutarnji slojevi usplođa, cijela klica kod riže dugog ili srednjeg zrna i barem dio klice kod riže okruglog zrna, a duguljaste bijele crte mogu ostati na najviše 10 % zrnja.

2.

(a)

„Okruglozrnata riža” je riža s dužinom zrna do 5,2 mm i omjerom između dužine i širine manjim od 2.

(b)

„Srednjezrnata riža” je riža s dužinom zrna od 5,2 mm do 6 mm i omjerom između dužine i širine manjim od 3.

(c)

„Dugozrnata riža” je

i.

dugozrnata riža A, riža s dužinom zrna većom od 6,0 mm i omjerom između dužine i širine većim od 2, ali manjim od 3;

ii.

dugozrnata riža B, riža s dužinom zrna većom od 6,0 mm i omjerom između dužine i širine jednakim ili većim od 3.

(d)

„Mjerenja zrna” znači mjerenja zrna na bijeloj riži koja se izvode sljedećom metodom:

i.

uzmite reprezentativni uzorak iz proizvodne serije;

ii.

prosijte uzorak tako da ostanu samo cijela zrna, uključujući nezrela zrna;

iii.

provedite po dva mjerenja na 100 zrna i izračunajte prosjek;

iv.

izrazite rezultat u milimetrima, zaokružen na jednu decimalu.

3.

„Lomljena riža” su dijelovi zrna čija je dužina manja od tri četvrtine prosječne dužine cijelog zrna.

II.

Što se tiče zrna i lomljenih zrna koja nisu besprijekorne kvalitete, primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„Cijela zrna” su zrna s kojih je odstranjen samo dio vrha, bez obzira na značajke dobivene u svakoj fazi mljevenja.

2.

„Oštećena zrna” su zrna s kojih je odstranjen cijeli vrh.

3.

„Lomljena zrna ili dijelovi” su zrna s kojih je odstranjen dio obujma veći od vrha; lomljena zrna uključuju:

i.

velika lomljena zrna (dijelove zrna čija je duljina jednaka ili veća od polovine zrna, ali ne čini cijelo zrno),

ii.

srednja lomljena zrna (dijelove zrna čija je duljina jednaka ili veća od četvrtine zrna, ali koji su manji od minimalne veličine „velikih lomljenih zrna”),

iii.

fina lomljena zrna (dijelove zrna čija je duljina manja od četvrtine zrna, ali su preveliki da prođu kroz sito s mrežom od 1,4 mm),

iv.

dijelove (male dijelove ili čestice zrna koji mogu proći kroz sito s mrežom od 1,4 mm); u ovu definiciju ulaze razlomljena zrna (dijelovi nastali uzdužnim lomom zrna).

4.

„Nedozrela zrna” su zrna koja nisu u potpunosti dozrela.

5.

„Zrna s prirodnim oštećenjima” su zrna s prirodnim oštećenjima, nasljednog ili nenasljednog podrijetla, u usporedbi s morfološkim karakteristikama tipičnima za sortu.

6.

„Kredasta zrna” su zrna kod kojih najmanje tri četvrtine površine zrna izgleda mutno i kredasto.

7.

„Zrna s crvenom prugicom” su zrna koja sadrže uzdužne crvene pruge različitog intenziteta i nijanse, zbog ostataka usplođa.

8.

„Zrna s tamnom prugom” su zrna s dobro definiranim kružićem tamne boje i manje ili više pravilnog oblika; pod zrna s tamnom prugom ubrajaju se također zrna sa slabim crnim prugama samo na površini; pruge i mrlje ne smiju imati žuti ili tamni kolut.

9.

„Zrna s mrljama” su zrna koja su na malom dijelu površine pretrpjela očitu promjenu svoje prirodne boje; mrlje mogu biti različitih boja (crnkaste, crvenkaste, smeđe); duboke crne pruge također se smatraju mrljama. Ako je boja mrlja dovoljno izražena (crna, ružičasta, crvenkasto-smeđa) i odmah vidljiva te ako prekriva površinu od najmanje pola zrna, zrna se moraju smatrati požutjelim zrnima.

10.

„Požutjela zrna” su zrna koja su u cijelosti ili dijelom, osim sušenjem, pretrpjela promjenu svoje prirodne boje i poprimila žutu nijansu limuna ili naranče.

11.

„Jantarna zrna” su zrna koja su pretrpjela, osim sušenjem, blagu jednoličnu promjenu boje na cijeloj površini; ova promjena mijenja boju zrna u svijetlu jantarno žutu.

DIO II.

Tehničke definicije koje se odnose na sektor šećera

Odjeljak A

Opće definicije

1.

„Bijeli šećer” je šećer kojemu nisu dodane arome, tvari za bojenje ni bilo koji drugi dodaci i čiji je maseni udio saharoze u suhom stanju 99,5 % ili veći, određeno polarimetrijskom metodom.

2.

„Sirovi šećer” je šećer kojemu nisu dodane arome, tvari za bojenje, ni bilo koji drugi dodaci i čiji je maseni udio saharoze u suhom stanju manji od 99,5 %, određeno polarimetrijskom metodom.

3.

„Izoglukoza” je proizvod dobiven od glukoze ili njezinih polimera čiji je maseni udio fruktoze u suhom stanju najmanje 10 %.

4.

„Inulinski sirup” je proizvod dobiven neposredno hidrolizom inulina ili oligofruktoze, koji u suhom stanju sadrži najmanje 10 % fruktoze u slobodnom obliku ili u obliku saharoze, izražen kao ekvivalent šećera/izoglukoze. Komisija može izmijeniti ovu definiciju kako bi se izbjegla tržišna ograničenja za proizvode s niskom moći zaslađivanja koje proizvode prerađivači inulinskih vlakana bez kvote za inulinski sirup putem delegiranih akata na temelju članka 125 stavka 4. točke a.

5.

„Ugovor o isporuci” je ugovor o isporuci šećerne repe namijenjene za proizvodnju šećera, zaključen između prodavatelja šećerne repe i šećerane.

6.

„Sporazum unutar sektora” je jedno od sljedećeg:

(a)

sporazum koji je prije zaključivanja bilo kojeg ugovora o isporuci zaključen između poduzeća ili udruženja poduzeća priznatih od strane dotične države članice ili skupine takvih udruženja poduzeća s jedne strane i udruženja prodavatelja priznatog od strane dotične države članice ili skupine takvih udruženja prodavatelja s druge strane;

(b)

ako ne postoji sporazum iz točke (a), zakon o trgovačkim društvima i zakon o zadrugama, pod uvjetom da uređuju isporuku šećerne repe od strane dioničara ili članova trgovačkog društva ili zadruge koja proizvodi šećer.

Odjeljak B

Definicije koje se primjenjuju tijekom razdoblja iz članka 124.

1.

„Šećer unutar kvote”, „izoglukoza unutar kvote” i „inulinski sirup unutar kvote” je svaka količina proizvodnje šećera, izoglukoze odnosno inulinskog sirupa pripisana određenoj tržišnoj godini u okviru kvote za dotično poduzeće.

2.

„Industrijski šećer” je svaka količina proizvodnje šećera pripisana određenoj tržišnoj godini koja premašuje količinu šećera iz točke 5., namijenjena za industrijsku proizvodnju jednog od proizvoda iz članka 140. stavka 2.

3.

„Industrijska izoglukoza” i „industrijski inulinski sirup” je svaka količina proizvodnje izoglukoze odnosno inulinskog sirupa pripisana određenoj tržišnoj godini, namijenjena za industrijsku proizvodnju jednog od proizvoda iz članka 140. stavka 2.

4.

„Višak šećera”, „višak izoglukoze” i „višak inulinskog sirupa” je svaka količina proizvodnje šećera, izoglukoze odnosno inulinskog sirupa pripisana određenoj tržišnoj godini koja premašuje odgovarajuće količine navedene u točkama 1., 2. i 3.

5.

„Šećerna repa unutar kvote” je sva šećerna repa koja se prerađuje u šećer unutar kvote.

6.

„Stalna rafinerija” je proizvodna jedinica:

čija je jedina djelatnost rafiniranje uvezenog sirovog šećera od šećerne trske ili

koja je u tržišnoj godini 2004./2005., ili u slučaju Hrvatske 2007./2008., rafinirala količinu od najmanje 15 000 tona uvezenog sirovog šećera od šećerne trske.

DIO III.

Definicije koje se odnose na sektor hmelja

1.

„Hmelj” je osušeni cvat, koji se naziva i češer, (ženske) biljke hmelja, penjačice (Humulus lupulus); taj cvat, zelenkasto žute boje i ovalnog oblika, ima cvjetnu stapku i njegova je najveća dužina između 2 i 5 cm.

2.

„Hmelj u prahu” je proizvod dobiven mljevenjem hmelja koji sadrži sve njegove prirodne sastojke.

3.

„Hmelj u prahu s većim udjelom lupulina” je proizvod dobiven mljevenjem hmelja nakon prethodnog mehaničkog uklanjanja dijelova listova, stabljika, zalistaka i češernih vretena.

4.

„Ekstrakt hmelja” je koncentrirani proizvod dobiven djelovanjem otapala na hmelj ili hmelj u prahu.

5.

„Miješani proizvodi od hmelja” su mješavine dvaju ili više proizvoda iz točaka od 1. do 4.

DIO IV

Definicije koje se odnose na sektor vina

Pojmovi koji se odnose na vinovu lozu

1.

„Krčenje” je potpuno uklanjanje svih trsova na površini zasađenoj vinovom lozom.

2.

„Sadnja” je konačna sadnja vinove loze ili dijelova vinove loze, cijepljene ili ne, s namjerom proizvodnje grožđa ili podizanja matičnog nasada za proizvodnju plemki.

3.

„Precjepljivanje” je cijepljenje vinove loze koja je već bila cijepljena.

Pojmovi koji se odnose na proizvod

4.

„Svježe grožđe” je plod vinove loze koji se koristi za proizvodnju vina, dozreo ili djelomično prosušen, može biti muljan ili prešan uobičajenim postupcima u proizvodnji vina i može spontano započeti alkoholnu fermentaciju.

5.

„Mošt od svježeg grožđa čije je vrenje zaustavljeno dodavanjem alkohola” je proizvod:

(a)

koji ima stvarnu alkoholnu jakost od 12 % vol. do 15 % vol.;

(b)

koji se dobiva od nefermentiranog mošta prirodne alkoholne jakosti od najmanje 8,5 % vol., dobivenog isključivo od sorata vinove loze sukladno članku 81. stavku 2., dodavanjem:

i.

neutralnog alkohola vinskog podrijetla, uključujući alkohol dobiven destilacijom prosušenog grožđa alkoholne jakosti od najmanje 96 % vol.

ii.

ili nerektificiranog proizvoda dobivenog destilacijom vina čija je alkoholna jakost od 52 % vol. do 80 % vol.

6.

„Sok od grožđa” je tekući proizvod, nefermentiran, ali prikladan za fermentaciju, dobiven:

(a)

odgovarajućim postupkom, odmah pogodan za potrošnju;

(b)

od svježega grožđa ili od mošta ili razrjeđivanjem. U posljednjem slučaju dobiva se razrjeđivanjem koncentriranog mošta ili koncentriranog soka od grožđa.

Stvarna alkoholna jakost soka od grožđa ne smije biti veća od 1 % vol.

7.

„Koncentrirani sok od grožđa” je nekaramelizirani sok od grožđa koji se dobiva djelomičnom dehidracijom soka od grožđa koja se provodi bilo kojim odobrenim postupkom, osim neposrednim zagrijavanjem, tako da vrijednost izmjerena na refraktometru pri temperaturi od 20 °C nije manja od 50,9 %.

Stvarna alkoholna jakost koncentriranog soka od grožđa ne smije biti veća od 1 % vol.

8.

„Vinski talog” su ostaci:

(a)

koji se nagomilavaju u posudama koje sadrže vino nakon fermentacije, tijekom skladištenja ili nakon dopuštene obrade;

(b)

koji nastanu filtriranjem ili centrifugiranjem proizvoda iz točke (a);

(c)

koji se nagomilavaju u posudama koje sadrže mošt tijekom skladištenja ili nakon dopuštene obrade; ili

(d)

koji nastanu filtriranjem ili centrifugiranjem proizvoda iz točke (c);

9.

„Komina” su fermentirani ili nefermentirani ostaci nakon prešanja svježega grožđa

10.

„Piquette” je proizvod dobiven:

(a)

fermentacijom neobrađene komine macerirane u vodi, ili

(b)

ispiranjem fermentirane komine vodom.

11.

„Vino pojačano za destilaciju” je proizvod:

(a)

koji ima stvarnu alkoholnu jakost od 18 % vol. do 24 % vol.;

(b)

koji se dobiva isključivo tako da se vinu bez ostatka šećera doda nerektificirani proizvod dobiven destilacijom vina, stvarne alkoholne jakosti od maksimalno 86 % vol. ili

(c)

ima sadržaj hlapljivih kiselina izraženih kao octena kiselina do maksimalno 1,5 g/L.

12.

„Kupaža (Cuvée)” je

(a)

mošt od grožđa;

(b)

vino; ili

(c)

mješavina više vrsta mošta i/ili vina različitih obilježja,

koji su namijenjeni pripremi posebne vrste pjenušavih vina.

Alkoholna jakost

13.

„Stvarna alkoholna jakost izražena volumenom” je volumni udio čistog alkohola sadržan u 100 volumnih dijelova proizvoda pri temperaturi od 20 °C.

14.

„Potencijalna alkoholna jakost izražena volumenom” je volumni udio čistog alkohola pri temperaturi od 20 °C koji bi se dobio fermentacijom ukupne količine šećera sadržane u 100 volumnih dijelova proizvoda pri toj temperaturi.

15.

„Ukupna alkoholna jakost izražena volumenom” je zbroj stvarne i potencijalne alkoholne jakosti.

16.

„Prirodna alkoholna jakost izražena volumenom” je ukupna alkoholna jakost proizvoda izražena volumenom prije bilo kakvog pojačavanja.

17.

„Stvarna alkoholna jakost izražena masom” su kilogrami čistog alkohola sadržani u 100 kg proizvoda.

18.

„Potencijalna alkoholna jakost izražena masom” su kilogrami čistog alkohola koji bi se dobili fermentacijom ukupne količine šećera koja je sadržana u 100 kg proizvoda.

19.

„Ukupna alkoholna jakost izražena masom” je zbroj stvarne i potencijalne alkoholne jakosti.

DIO V.

Definicije koje se odnose na sektor govedine i teletine

„Goveda” su žive životinje domaćih vrsta goveda obuhvaćene oznakama KN 0102 21, ex 0102 31 00, 0102 90 20, ex 0102 29 10 do ex 0102 29 99, 0102 39 10, 0102 90 91.

DIO VI.

Definicije koje se odnose na sektor mlijeka i mliječnih proizvoda

Za provedbu carinske kvote za maslac podrijetlom s Novog Zelanda, izraz „proizveden izravno od mlijeka ili vrhnja” ne isključuje maslac koji je proizveden od mlijeka ili vrhnja, bez korištenja uskladištenih materijala, u jednom samodostatnom i neprekinutom procesu u kojemu vrhnje može proći kroz fazu koncentrirane mliječne masti i/ili fazu frakcioniranja takve mliječne masti.

DIO VII.

Definicije koje se odnose na sektor jaja

1.

„Jaja u ljusci” su jaja peradi u ljusci, svježa, konzervirana ili kuhana, osim rasplodnih jaja iz točke 2.

2.

„Rasplodna jaja” su jaja peradi za rasplod.

3.

„Cijeli proizvodi” su ptičja jaja bez ljuske, s dodanim šećerom ili drugim sladilima ili bez njih, prikladni za prehranu ljudi.

4.

„Odvojeni proizvodi” su žumanjci ptičjih jaja, s dodanim šećerom ili drugim sladilima ili bez njih, prikladni za prehranu ljudi.

DIO VIII.

Definicije koje se odnose na sektor mesa peradi

1.

„Živa perad” su žive kokoši, patke, guske, pure i biserke čija je masa veća od 185 grama.

2.

„Podmladak peradi” su žive kokoši, patke, guske, pure i biserke čija masa iznosi najviše 185 grama.

3.

„Zaklana perad” su mrtve kokoši vrste Gallus domesticus, patke, guske, pure i biserke, cijele, s klaoničkim nusproizvodima ili bez njih.

4.

„Dobiveni proizvodi” su sljedeći proizvodi:

(a)

proizvodi navedeni u Prilogu I. dijelu XX. točki (a);

(b)

proizvodi navedeni u Prilogu I. dijelu XX. točki (b), osim zaklane peradi i jestivih klaoničkih nusproizvoda koji se zovu „komadi peradi”;

(c)

jestivi klaonički nusproizvodi navedeni u Prilogu I. dijelu XX. točki (b);

(d)

proizvodi navedeni u Prilogu I. dijelu XX. točki (c);

(e)

proizvodi navedeni u Prilogu I. dijelu XX. točkama (d) i (e);

(f)

proizvodi navedeni u Prilogu I. dijelu XX. točki (f), osim onih koji su obuhvaćeni tarifnom oznakom KN 1602 20 10.

DIO IX.

Definicije koje se odnose na sektor pčelarstva

1.

Med je med u smislu Direktive Vijeća 2001/110 EZ (1), uključujući glavne tipove meda.

2.

„Pčelarski proizvodi” su med, pčelinji vosak, matična mliječ, propolis ili pelud.

(1)  Direktiva Vijeća 2001/110/EZ od 20. prosinca 2001. o medu (SL L 10, 12.1.2002., str. 47.).


PRILOG III.

STANDARDNA KVALITETA RIŽE I ŠEĆERA IZ ČLANKA 7. I ČLANKA 135.

A   Standardna kvaliteta neoljuštene riže

Neoljuštena riža standardne kvalitete:

(a)

dobre je, prikladne i tržišne kvalitete, bez mirisa;

(b)

sadržava maksimalno 13 % vlage;

(c)

sadržava 63 % masenog udjela bijele riže u cijelim zrnima (s odstupanjem od 3 % oštećenih zrna) od čega je maseni udio cijelih zrna bijele riže koja nisu besprijekorne kvalitete sljedeći:

kredastih zrna neoljuštene riže obuhvaćene oznakama KN 1006 10 27 i 1006 10 98

1,5  %

kredastih zrna neoljuštene riže obuhvaćene drugim oznakama KN, osim 1006 10 27 i 1006 10 98

2,0  %

zrna s crvenom prugicom

1,0  %

zrna s tamnom prugom

0,50  %

zrna s mrljama

0,25  %

požutjelih zrna

0,02  %

jantarnih zrna

0,05  %

B   Standardne kvalitete za šećer

I.   Standardna kvaliteta šećerne repe

Šećerna repa standardne kvalitete ima sljedeće značajke:

(a)

dobre je, prikladne i tržišne kvalitete;

(b)

pri preuzimanju, udio šećera iznosi 16 %.

II.   Standardna kvaliteta bijelog šećera

1.

Bijeli šećer standardne kvalitete ima sljedeće značajke:

(a)

dobre je, prikladne i tržišne kvalitete; suh je, homogeno granuliranih kristala, sipak;

(b)

minimalna polarizacija: 99,7;

(c)

maksimalni udio vlage: 0,06 %;

(d)

maksimalni udio invertnog šećera: 0,04 %;

(e)

broj bodova utvrđenih u skladu s točkom 2. ne ne prelazi ukupno 22 niti:

15 za količinu pepela,

9 za tip boje utvrđen metodom Instituta za poljoprivrednu tehnologiju u Brunswicku („Brunswickova metoda”),

6 za boju otopine utvrđenu metodom Međunarodne komisije za jedinstvene metode analize šećera („metoda ICUMSA”).

2.

Jedan bod odgovara vrijednosti:

(a)

0,0018 % količine pepela, koja se određuje metodom ICUMSA pri 28° Brixa,

(b)

0,5 jedinica tipa boje, koja se određuje Brunswickovom metodom.

(c)

7,5 jedinica boje otopine utvrđene metodom ICUMSA.

3.

Metode za određivanje elemenata iz točke 1. iste su kao i one koje se koriste za određivanje tih elemenata u okviru intervencijskih mjera.

III.   Standardna kvaliteta sirovog šećera

1.

Sirovi šećer standardne kvalitete je šećer čiji prinos u bijelom šećeru iznosi 92 %.

2.

Prinos sirovog šećera od šećerne repe izračunava se tako da se od stupnja polarizacije tog šećera oduzme:

(a)

postotak količine pepela pomnožen s četiri;

(b)

postotak količine invertnog šećera pomnožen s dva;

(c)

broj 1.

3.

Prinos sirovog šećera od šećerne trske izračunava se tako da se od stupnja polarizacije, pomnoženog s dva, oduzme 100.

PRILOG IV.

LJESTVICE UNIJE ZA KLASIRANJE TRUPOVA IZ ČLANKA10.

A   Ljestvica Unije za klasiranje trupova goveda starih osam mjeseci ili više

I.   Definicije

Primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„trup”: znači cijeli trup zaklane životinje, nakon iskrvarenja, uklanjanja svih unutarnjih organa i skidanja kože;

2.

„polovica”: znači proizvod dobiven rasijecanjem trupa simetrično po crti razdvajanja koja prolazi sredinom vratnih, leđnih, slabinskih i križnih kralježaka te sredinom prsne kosti i zdjelične simfize.

II.   Kategorije

Trupovi goveda dijele se na sljedeće kategorije:

Z: trupovi životinja starih 8 mjeseci i više, a mlađih od 12 mjeseci;

A: trupovi nekastriranih mužjaka starih 12 mjeseci i više, a mlađih od 24 mjeseca;

B: trupovi nekastriranih mužjaka starih 24 mjeseca i više;

C: trupovi kastriranih mužjaka starih 12 mjeseci i više;

D: trupovi ženki koje su se telile;

E: trupovi drugih ženki starih 12 mjeseci i više.

III.   Klasiranje

Trupovi se razvrstavaju u klase uzastopnim ocjenjivanjem sljedećih značajki:

1.

Konformacija, koja se definira kao:

Razvijenost profila trupa, naročito osnovnih dijelova (but, leđa, lopatica)

Klasa prema konformaciji

Opis

S

Vrhunska

Svi profili ekstremno zaobljeni; izrazita razvijenost mišića (dvostruka mišićavost)

E

Izvrsna

Svi profili zaobljeni do izuzetno zaobljeni; izrazita razvijenost mišića

U

Vrlo dobra

Profili u cijelosti zaobljeni, vrlo dobra razvijenost mišića

R

Dobra

Profili u cijelosti ravni; dobra razvijenost mišića

O

Osrednja

Profili ravni do udubljeni; osrednja razvijenost mišića

P

Slaba

Svi profili udubljeni do vrlo udubljeni; slaba razvijenost mišića

2.

Stupanj prekrivenosti masnim tkivom, koji se definira kao:

količina masnog tkiva na površini trupa i u prsnoj šupljini

Klasa prema stupnju prekrivenosti masnim tkivom

Opis

1

vrlo slaba

Bez naslaga masnog tkiva ili s vrlo tankim naslagama masnog tkiva

2.

slaba

Tanki sloj masnog tkiva, mišići gotovo svugdje vidljivi

3

srednja

Mišići su, osim na butu i lopatici, gotovo svugdje prekriveni slojem masnog tkiva, tanke naslage masnog tkiva u prsnoj šupljini

4

jaka

Mišići prekriveni slojem masnog tkiva, mišići na butu i lopatici još uvijek su mjestimično vidljivi; nešto izrazitije naslage masnog tkiva u prsnoj šupljini

5

vrlo jaka

Trup je u cijelosti prekriven masnim tkivom; deblje naslage masnog tkiva u prsnoj šupljini

Državama članicama dopušteno je da svaku od klasa predviđenih u točkama 1. i 2. podijele na najviše tri podklase.

IV.   Prezentiranje

Trupovi i polovice obrađuju se tako da budu:

(a)

bez glave i donjih dijelova nogu; glava se odstranjuje između zatiljne kosti i prvog vrtnog kralješka, a donji dijelovi nogu odstranjuju se u tarzalnim i karpalnim zglobovima,

(b)

bez organa u prsnoj i trbušnoj šupljini, s bubregom, bubrežnim i zdjeličnim masnim tkivom ili bez njih,

(c)

bez spolnih organa i pripadajućih mišića i bez vimena ili masnog tkiva vimena.

V.   Klasiranje i označivanje

Klaonice odobrene u skladu s člankom 4. Uredbe (EZ) br. 853/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (1) poduzimaju mjere kako bi osigurale da svi trupovi ili polovice goveda starih osam mjeseci ili više koja su zaklana u tim klaonicama i nose oznaku zdravstvene ispravnosti predviđenu člankom 5. stavkom 2., u vezi s Prilogom I. poglavljem III. odjeljkom I. Uredbe (EZ) br. 854/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (2) budu klasirani i označeni u skladu s ljestvicom Unije.

Prije označivanja žigom, države članice mogu odobriti da se s trupova ili polovica ukloni potkožno masno tkivo ako je stanje masnog tkiva takvo da je to opravdano.

B   Ljestvica Unije za klasiranje svinjskih trupova

I.   Definicija

„Trup” znači trup zaklane svinje, iskrvaren i bez unutarnjih organa, cijeli ili rasječen uzdužno po sredini.

II.   Klasiranje

Klase trupova određuju se prema procijenjenom udjelu mišićnog tkiva te se u skladu s tim trupovi svrstavaju u odgovarajuću klasu:

Klase

Udio mišićnog tkiva izražen u postotku mase trupa

S

60 ili više

E

55 ili više, ali manje od 60

U

50 ili više, ali manje od 55

R

45 ili više, ali manje od 50

O

40 ili više, ali manje od 45

P

manje od 40

III.   Prezentiranje

Trupovi moraju biti bez jezika, čekinja, papaka, spolnih organa, bubrežnog sala, bubrega i ošita.

IV.   Udio mišićnog tkiva

1.

Udio mišićnog tkiva ocjenjuje se metodama ocjenjivanja koje odobri Komisija. Mogu se odobriti samo metode ocjenjivanja koje su statistički dokazane i koje se temelje na fizičkom mjerenju jednog ili više anatomskih dijelova trupa svinje. Da bi se metoda ocjenjivanja mogla odobriti, ona mora biti takva da se njome ne premaši najveća dopuštena statistička pogreška pri ocjenjivanju.

2.

Međutim, komercijalna vrijednost trupova ne određuje se samo prema procijenjenom udjelu mišićnog tkiva.

V.   Označivanje trupova

Ako Komisija ne predvidi drugačije, klasirani se trupovi označuju žigom u skladu s ljestvicom Unije.

C   Ljestvica Unije za klasiranje ovčjih trupova

I.   Definicija

Definicije za „trup” i „polovica” utvrđene su u točki A.I.

II.   Kategorije

Trupovi se dijele na sljedeće kategorije:

A: trupovi ovaca mlađih od 12 mjeseci,

B: trupovi drugih ovaca.

III.   Klasiranje

Odredbe točke A.III. primjenjuju se mutatis mutandis na klasiranje trupova. Međutim, izraz „but” u točki A.III.1. i u retku 3. i 4. tablice ispod točke A.III.2. zamjenjuje se izrazom „stražnja četvrtina”.

IV.   Prezentiranje

Trupovi i polovice moraju biti bez glave (odstranjene između zatiljne kosti i prvog vratnog kralješka), donjih dijelova nogu (odstranjenih u karpalnim ili tarzalnim zglobovima), repa (odstranjenog između šestog i sedmog repnog kralješka), vimena, spolnih organa, jetre i iznutrica. Trup uključuje bubrege i bubrežno salo.

Međutim, države članice mogu dopustiti drugačiju obradu i izgled ako se ne koristi referentna obrada i izgled.

V.   Označivanje trupova

Klasirani trupovi i polovice označuju se žigom u skladu s ljestvicom Unije.


(1)  Uredba (EZ) br. 853/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o utvrđivanju određenih higijenskih pravila za hranu životinjskog podrijetla (SL L 139, 30.4.2004., str. 55.).

(2)  Uredba (EZ) br. 854/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o utvrđivanju posebnih pravila organizacije službenih kontrola proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani ljudi (SL L 139, 30.4.2004., str. 206.).


PRILOG V.

POPIS PROIZVODA ISKLJUČENIH IZ PROGRAMA VOĆA I POVRĆA U ŠKOLAMA SUFINANCIRANE UZ POTPORU UNIJE IZ ČLANKA 23. STAVKA 3.

Proizvodi koji sadrže bilo koje od sljedećeg:

dodani šećer,

dodane masnoće,

dodana sol,

dodana sladila,


PRILOG VI.

PRORAČUNSKA OGRANIČENJA ZA PROGRAME POTPORE IZ ČLANKA 44. STAVKA 1.

u 1000 EUR po proračunskoj godini

 

2014.

2015.

2016.

od 2017. nadalje

Bugarska

26 762

26 762

26 762

26 762

Češka

5 155

5 155

5 155

5 155

Njemačka

38 895

38 895

38 895

38 895

Grčka

23 963

23 963

23 963

23 963

Španjolska

353 081

210 332

210 332

210 332

Francuska

280 545

280 545

280 545

280 545

Hrvatska

11 885

11 885

11 885

10 832

Italija

336 997

336 997

336 997

336 997

Cipar

4 646

4 646

4 646

4 646

Litva

45

45

45

45

Luksemburg

588

Mađarska

29 103

29 103

29 103

29 103

Malta

402

Austrija

13 688

13 688

13 688

13 688

Portugal

65 208

65 208

65 208

65 208

Rumunjska

47 700

47 700

47 700

47 700

Slovenija

5 045

5 045

5 045

5 045

Slovačka

5 085

5 085

5 085

5 085

Ujedinjena Kraljevina

120


PRILOG VI.

DEFINICIJE, OZNAKE I PRODAJNE OZNAKE PROIZVODA IZ ČLANKA 78.

Za potrebe ovog Priloga, „prodajna oznaka” znači ime pod kojim se prehrambeni proizvod prodaje u smislu članka 5. stavka 1. Direktive 2000/13/EZ ili ime hrane u smislu članka 7. Uredbe (EU) br. 1169/2011.

DIO I.

Meso goveda mlađih od 12 mjeseci

I.   Definicija

Za potrebe ovog dijela, „meso” su svi trupovi, meso s kostima ili otkošteno meso te narezani ili nenarezani klaonički nusproizvodi, namijenjeni prehrani ljudi, dobiveni od goveda mlađih od 12 mjeseci, svježi, zamrznuti ili duboko zamrznuti, neovisno o tome jesu li pakirani ili ambalažirani ili nisu.

II.   Klasiranje goveda mlađih od 12 mjeseci u klaonici

U trenutku klanja, gospodarski subjekti pod nadzorom nadležnog tijela klasiraju sva goveda mlađa od 12 mjeseci u jednu od sljedeće dvije kategorije:

(A)

Kategorija V: goveda mlađa od osam mjeseci

Identifikacijski broj kategorije: V;

(B)

Kategorija Z: goveda starija od 8 i mlađa od 12 mjeseci

Identifikacijski broj kategorije: Z.

To klasiranje provodi se na temelju podataka sadržanih u putnom listu koje prati goveda ili, ako potonji ne postoji, na temelju podataka sadržanih u računalnoj bazi podataka predviđenoj u članku 5. Uredbe (EZ) br. 1760/2000 Europskog parlamenta i Vijeća (1).

III.   Prodajne oznake

1.

Meso goveda mlađih od 12 mjeseci stavlja se na tržište država članica samo pod sljedećim prodajnim oznakama, utvrđenima za svaku državu članicu:

(A)

Za meso goveda mlađih od osam mjeseci (identifikacijski broj kategorije: V):

Država u kojoj se trguje

Prodajne oznake koje treba upotrebljavati

Belgija

veau, viande de veau/kalfsvlees/Kalbfleisch

Bugarska

месо от малки телета

Češka

Telecí

Danska

Lyst kalvekød

Njemačka

Kalbfleisch

Estonija

Vasikaliha

Irska

Veal

Grčka

μοσχάρι γάλακτος

Španjolska

Ternera blanca, carne de ternera blanca

Francuska

veau, viande de veau

Hrvatska

teletina

Italija

vitello, carne di vitello

Cipar

μοσχάρι γάλακτος

Latvija

Teļa gaļa

Litva

Veršiena

Luksemburg

veau, viande de veau/Kalbfleisch

Mađarska

Borjúhús

Malta

Vitella

Nizozemska

Kalfsvlees

Austrija

Kalbfleisch

Poljska

Cielęcina

Portugal

Vitela

Rumunjska

carne de vițel

Slovenija

Teletina

Slovačka

Teľacie mäso

Finska

vaalea vasikanliha/ljust kalvkött

Švedska

ljust kalvkött

Ujedinjena Kraljevina

Veal

(B)

Za meso goveda starijih od 8 i mlađih od 12 mjeseci (identifikacijski broj kategorije: Z):

Država u kojoj se trguje

Prodajne oznake koje treba upotrebljavati

Belgija

jeune bovin, viande de jeune bovin/jongrundvlees/Jungrindfleisch

Bugarska

Телешко месо

Češka

hovězí maso z mladého skotu

Danska

Kalvekød

Njemačka

Jungrindfleisch

Estonija

noorloomaliha

Irska

rosé veal

Grčka

νεαρό μοσχάρι

Španjolska

Ternera, carne de ternera

Francuska

jeune bovin, viande de jeune bovin

Hrvatska

mlada junetina

Italija

vitellone, carne di vitellone

Cipar

νεαρό μοσχάρι

Latvija

jaunlopa gaļa

Litva

Jautiena

Luksemburg

jeune bovin, viande de jeune bovin/Jungrindfleisch

Mađarska

Növendék marha húsa

Malta

Vitellun

Nizozemska

rosé kalfsvlees

Austrija

Jungrindfleisch

Poljska

młoda wołowina

Portugal

Vitelão

Rumunjska

carne de tineret bovin

Slovenija

meso težjih telet

Slovačka

mäso z mladého dobytka

Finska

vasikanliha/kalvkött

Švedska

Kalvkött

Ujedinjena Kraljevina

Beef

2.

Prodajne oznake iz stavka 1. mogu se dopuniti navođenjem imena ili oznake pojedinih komada mesa ili klaoničkih nusproizvoda.

3.

Prodajne oznake navedene za kategoriju V pod točkom A tablice iz stavka 1. i svako novo ime izvedeno iz tih prodajnih oznaka upotrebljavaju se samo ako su ispunjeni svi zahtjevi ovog Priloga.

Pogotovo se izrazi “veau”, “telecí”, “Kalb”, “μοσχάρι”, “ternera”, “kalv”, “veal”, “vitello”, “vitella”, “kalf”, “vitela” and “teletina” ne smiju koristiti u prodajnim oznakama ni na etiketama mesa goveda starijih od 12 mjeseci.

4.

Uvjeti iz stavka 1 ne primjenjuju se na meso govedas oznakom izvornosti ili oznakom zemljopisnog podrijetla zaštićenom u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1151/2012., registriranom prije 29. lipnja 2007.

IV.   Obavezni podaci na oznaci

1.

Ne dovodeći u pitanje Direktivu 2000/13/EZ, Uredbu (EU) br. 1169/2011 i članke 13., 14. i 15. Uredbe (EZ) br. 1760/2000, gospodarski subjekti u svakoj fazi proizvodnje i stavljanja na tržište na mesu goveda starih manje od 12 mjeseci ističu sljedeće informacije:

(a)

prodajnu oznaku u skladu s točkom III. ovoga dijela;

(b)

starost životinja u trenutku klanja, navedenu, već prema slučaju, u obliku:

„starost u trenutku klanja: manje od 8 mjeseci”;

„starost u trenutku klanja: od 8 do manje od 12 mjeseci”.

Odstupajući od prvog podstavka točke (b), gospodarski subjekti mogu zamijeniti navođenje starosti u trenutku klanja navođenjem kategorije: „kategorija V” ili „kategorija Z”, u fazama koje prethode predaji krajnjem potrošaču.

2.

U slučaju mesa goveda mlađih od 12 mjeseci ponuđenog krajnjem potrošaču na maloprodajnome mjestu u nepakiranom obliku, države članice određuju pravila o načinu navođenja podataka iz stavka 1.

V.   Bilježenje

U svakoj fazi proizvodnje i stavljanja na tržište gospodarski subjekti bilježe sljedeće informacije:

(a)

identifikacijski broj i datum rođenja životinja, samo na razini klaonice;

(b)

referentni broj koji omogućava uspostavu poveznice između identifikacije životinja od kojih meso potječe s jedne strane te prodajne oznake, starosti u trenutku klanja i identifikacijskog broja kategorije naznačenog na oznaci mesa s druge strane;

(c)

datum dolaska životinja i mesa u objekt te datum njihova odlaska iz objekta.

VI.   Službene kontrole

1.

Države članice imenuju jedno ili više nadležnih tijela odgovornih za službene kontrole kojima provjeravaju primjenu ovoga Priloga te o tome obavješćuju Komisiju.

2.

Službene kontrole provodi nadležni tijelo ili tijela u skladu s općim načelima utvrđenim u Uredbi (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (2).

3.

Stučnjaci Komisije prema potrebi zajedno s dotičnim nadležnim tijelima, i eventualno sa stručnjacima iz država članica, provode kontrole na licu mjesta kako bi osigurali da se provode odredbe ovoga Priloga.

4.

Svaka država članica na čijem se državnom području provode kontrole dostavlja Komisiji svu podršku koja bi joj mogla biti potrebna za ispunjavanje njezinih zadataka.

5.

Za meso uvezeno iz trećih zemalja, nadležno tijelo koje imenuje treća zemlja ili, prema potrebi, neovisno tijelo treće strane, jamči ispunjavanje zahtjeva ovoga dijela. To neovisno tijelo u potpunosti jamči ispunjavanje uvjeta utvrđenih u europskom standardu EN 45011 ili Vodiču ISO/IEC 65.

DIO II.

Kategorije proizvoda od vinove loze

(1)   Vino

„Vino” znači proizvod dobiven isključivo potpunom ili djelomičnom alkoholnom fermentacijom izmuljanog ili cijelog svježega grožđa ili mošta.

Vino:

(a)

nakon eventualne provedbe postupaka navedenih u odjeljku B dijela I. Priloga VII., ima stvarnu alkoholnu jakost od najmanje 8,5 % vol. ako je proizvedeno od grožđa ubranoga isključivo u vinogradarskim zonama A i B iz dodatka I ovom Prilogu, a najmanje 9 % vol. iz drugih vinogradarskih zona;

(b)

iznimno od inače važećeg minimuma stvarne alkoholne jakosti, kad nosi zaštićenu oznaku izvornosti ili zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla, nakon eventualne provedbe postupaka navedenih u odjeljku B dijela I. Priloga VII., ima stvarnu alkoholnu jakost od najmanje 4,5 % vol.

(c)

ima ukupnu alkoholnu jakost najviše 15 % vol. Iznimno:

za vina iz određenih vinogradarskih područja Unije proizvedena bez ikakvog pojačavanja, koja određuje Komisija putem delegiranih akata u skladu s člankom 75. stavkom 2., ukupna alkoholna jakost može iznositi najviše do 20 % vol.

ukupna alkoholna jakost može iznositi više od 15 % vol. za vina sa zaštićenom oznakom izvornosti proizvedena bez pojačavanja;

(d)

ima, osim u slučaju odstupanja koje može usvojiti Komisija putem delegiranih akata u skladu s člankom 75. stavkom 2., ukupnu kiselost, izraženu kao vinska kiselina, najmanje 3,5 g/L ili 46,6 miliekvivalenata po litri.

„Retsina” znači vino proizvedeno isključivo na zemljopisnom području Grčke, od grožđanog mošta tretiranog smolom alepskog bora. Korištenje smole alepskog bora dopušteno je samo u svrhu dobivanja vina "Retsina" pod uvjetima definiranima u važećim grčkim propisima.

Iznimno od drugog podstavka točke (b), „Tokaji eszencia” i „Tokajská esencia” smatraju se vinima.

Međutim, države članice mogu dopustiti upotrebu izraza „vino” ako:

(a)

se u sastavljenom imenu navodi i ime voća, a to se sastavljeno ime upotrebljava za stavljanje na tržište proizvoda koji se dobivaju fermentacijom voća koje nije grožđe; ili

(b)

je dio sastavljenog imena.

Mora se izbjegavati svaka zamjena s proizvodima koji odgovaraju kategorijama vina iz ovog Priloga.

(2)   Mlado vino u fermentaciji

„Mlado vino u fermentaciji” znači proizvod u kojem alkoholna fermentacija još nije završena i koje još nije odvojeno od svog taloga.

(3)   Likersko vino

„Likersko vino” znači proizvod:

(a)

koji ima stvarnu alkoholnu jakost od najmanje 15 % vol. i najviše 22 % vol.;

(b)

koji ima ukupnu alkoholnu jakost od najmanje 17,5 % vol., osim određenih likerskih vina s oznakom izvornosti ili oznakom zemljopisnog podrijetla navedenih na popisu koji utvrđuje Komisija putem delegiranih akata u skladu s člankom 75. stavkom 2.

(c)

koji je dobiven od:

mošta u fermentaciji

vina

kombinacije oba proizvoda ili

mošta ili njegove mješavine s vinom, ako je riječ o likerskom vinu sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla, koje određuje Komisija putem delegiranih akata u skladu s člankom 75. stavkom 2.

(d)

koji ima početni udio prirodnoga alkohola od najmanje 12 % vol., osim određenih likerskih vina sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla navedenih na popisu koji utvrđuje Komisija putem delegiranih akata u skladu s člankom 75. stavkom 2;

(e)

kojemu su dodani

i.

pojedinačno ili u kombinaciji:

neutralni alkohol vinskoga podrijetla, uključujući alkohol proizveden destilacijom prosušenog grožđa, čiji je stvarni udio alkohola najmanje 96 % vol.,

destilat vina ili prosušenog grožđa, čiji je stvarni udio alkohola od 52 % vol. do 86 % vol.;

ii.

jedan ili više sljedećih proizvoda kad je to primjenjivo:

koncentrirani mošt,

kombinacija jednoga od proizvoda iz točke (e) podtočke i. s moštom iz prve i četvrte alineje točke (c);

(f)

kojemu su dodani, iznimno od točke (e), kad je riječ o određenim likerskim vinima sa zaštićenom oznakom izvornosti ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla navedenih na popisu koji utvrđuje Komisija putem delegiranih akata u skladu s člankom 75. stavkom 2;

i.

proizvodi navedeni u točki (e) podtočki i. pojedinačno ili u kombinaciji ili

ii.

jedan ili više od sljedećih proizvoda:

vinski destilat ili destilat od prosušenog grožđa sa stvarnim udjelom alkohola od 95 % vol. do 96 % vol.,

jaka alkoholna pića destilirana iz vina ili komine sa stvarnim udjelom alkohola od 52 % vol. do 86 % vol.,

jaka alkoholna pića destilirana iz prosušenog grožđa sa stvarnim udjelom alkohola od 52 % vol. do 94,5 % vol.; i

iii.

jedan ili više sljedećih proizvoda kad je to primjenjivo:

djelomično fermentirani mošt dobiven iz prosušenih bobica grožđa,

koncentrirani mošt dobiven neposrednim zagrijavanjem koji, s iznimkom toga postupka, odgovara definiciji koncentriranoga mošta,

koncentrirani mošt,

kombinacija jednoga od proizvoda navedenih u točki (e) podtočki i. s moštom iz prve i četvrte alineje točke (c).

(4)   Pjenušavo vino

„Pjenušavo vino” znači proizvod:

(a)

koji se dobiva primarnom ili sekundarnom alkoholnom fermentacijom:

od svježega grožđa

od mošta ili

od vina

(b)

kod kojega se pri otvaranju posude oslobađa ugljik-dioksid koji nastaje isključivo fermentacijom;

(c)

koji u zatvorenoj posudi pri temperaturi od 20 C zbog otopljenog ugljik-dioksida ima natpritisak od najmanje 3 bara; i

(d)

za koji ukupan udio alkohola cuvéea namijenjenoga njegovoj pripremi ne smije biti manji od 8,5 % vol.

(5)   Kvalitetno pjenušavo vino

„Kvalitetno pjenušavo vino” znači proizvod:

(a)

koji se dobiva primarnom ili sekundarnom alkoholnom fermentacijom:

od svježega grožđa

od mošta ili

od vina

(b)

kod kojega se pri otvaranju posude oslobađa ugljik-dioksid koji nastaje isključivo fermentacijom;

(c)

koji u zatvorenoj posudi pri temperaturi od 20 zbog otopljenog ugljik-dioksida ima natpritisak od najmanje 3,5 bara; i

(d)

za koji ukupan udio alkohola cuvéea namijenjenoga njegovoj pripremi ne smije biti manji od 9 % vol.

(6)   Kvalitetno aromatično pjenušavo vino

„Kvalitetno aromatično pjenušavo vino” znači kvalitetno pjenušavo vino:

(a)

koje se, kad predstavlja cuvée, dobiva samo uporabom mošta ili mošta u fermentaciji koji potječe od određenih sorata vinove loze s popisa koji utvrđuje Komisija putem delegiranih akata u skladu s člankom 75. stavkom 2.

Kvalitetna aromatična pjenušava vina, proizvedena na tradicionalan način koristeći vina, kad predstavljaju cuvée, određuje Komisija putem delegiranih akata u skladu s člankom 75. stavkom 2.

(b)

koje u zatvorenoj posudi pri temperaturi od 20 °C zbog otopljenog ugljik-dioksida ima natpritisak od najmanje 3 bara;

(c)

koje ima stvarni udio alkohola najmanje 6 % vol.; i

(d)

koje ima ukupan udio alkohola najmanje 10 % vol.

(7)   Gazirano pjenušavo vino

„Gazirano pjenušavo vino” je proizvod:

(a)

koji se dobiva od vina bez zaštićene oznake izvornosti ili zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla;

(b)

koji, kad se posuda otvori, oslobađa ugljik-dioksid koji u cijelosti ili djelomično potječe od dodatka toga plina; i

(c)

koji u zatvorenoj posudi pri temperaturi od 20 °C zbog otopljenog ugljik-dioksida ima natpritisak od najmanje 3 bara.

(8)   Biser vino

„Biser vino” je proizvod:

(a)

koji se dobiva od vina, mladog vina u fermentaciji, mošta ili mošta u fermentaciji, ukoliko ti proizvodi imaju ukupnu alkoholnu jakost od najmanje 9 % vol.;

(b)

koji ima stvarni udio alkohola najmanje 7 % vol.;

(c)

koji u zatvorenoj posudi pri temperaturi od 20 °C zbog unutarnjeg otopljenog ugljik-dioksida ima natpritisak od najmanje 1 bar i najviše 2,5 bara; i

(d)

koji se čuva u posudama kapaciteta 60 litara ili manje.

(9)   Gazirano biser vino

„Gazirano biser vino” je proizvod:

(a)

koji se dobiva od vina, mladog vina u fermentaciji, mošta ili mošta u fermentaciji;

(b)

koji ima stvarni udio alkohola najmanje 7 % vol. i ukupan udio alkohola najmanje 9 % vol.;

(c)

koji u zatvorenoj posudi pri temperaturi od 20 °C zbog unutarnjeg otopljenog ugljik-dioksida, koji je u cijelosti ili djelomično dodan, ima natpritisak od najmanje 1 bar i najviše 2,5 bara; i

(d)

koji se čuva u posudama kapaciteta 60 litara ili manje.

(10)   „Mošt”

Mošt je tekući proizvod dobiven od svježega grožđa prirodnim putem ili fizikalnim postupcima. Najveća dopuštena stvarna alkoholna jakost mošta je 1 % vol.

(11)   Djelomično fermentirani mošt

„Mošt u fermentaciji” znači proizvod koji se dobiva fermentacijom mošta koji ima stvarnu alkoholnu jakost veću od 1 % vol., ali manju od tri petine ukupne volumne alkoholne jakosti.

(12)   Djelomično fermentirani mošt ekstrahiran iz prosušenog grožđa

„Mošt u fermentaciji ekstrahiran iz prosušenog grožđa” znači proizvod koji se dobiva djelomičnom fermentacijom mošta dobivenog iz prosušenog grožđa, čiji je ukupan sadržaj šećera prije fermentacije najmanje 272 g/L, a prirodna i stvarna alkoholna jakost najmanje 8 % vol. Međutim, određena vina koja udovoljavaju tim zahtjevima, a određuje ih Komisija putem delegiranih akata u skladu s člankom 75. stavkom 2., ne smatraju se moštom u fermentaciji ekstrahiranim iz prosušenog grožđa.

(13)   Koncentrirani mošt,

„Koncentrirani mošt” znači nekaramelizirani mošt koji se dobiva djelomičnom dehidracijom mošta koja se provodi bilo kojim odobrenim postupkom, osim neposrednim zagrijavanjem, tako da vrijednost izmjerena na refraktometru, u skladu s prvim podstavkom članka 80. stavka 5. i točke (d) prvog podstavka članka 91, pri temperaturi od 20 °C nije manja od 50,9 %.

Najveća dopuštena stvarna alkoholna jakost koncentriranog mošta je 1 % vol.

(14)   Rektificirani koncentrirani mošt,

„Rektificirani koncentrirani mošt” znači:

(a)

tekući nekaramelizirani proizvod:

i.

koji se dobiva djelomičnom dehidracijom mošta koja se provodi bilo kojim odobrenim postupkom, osim neposrednim zagrijavanjem, tako da vrijednost izmjerena na refraktometru sukladno metodi koju je potrebno propisati u skladu s člankom 80. stavkom 5. i točkom (d) prvog podstavka i članka 91., pri temperaturi od 20 °C nije manja od 61,7 %;

ii.

koji je prošao odobreni postupak otkiseljavanja i uklanjanja sastojaka s iznimkom šećera;

iii.

koji ima sljedeća svojstva:

pH najviše 5 kod 25 Brix,

optičku gustoću kod 425 nm za debljinu od 1 cm najviše 0,100 u grožđanome moštu s koncentracijom 25 Brix,

sadržaj saharoze koji se ne može otkriti metodom analize koju treba definirati,

Folin-Ciocalteauov indeks najviše 6,00 kod 25 Brix,

titracijsku kiselost najviše 15 miliekvivalenata po kilogramu ukupnih šećera,

koncentraciju sumpor-dioksida najviše 25 miligrama po kilogramu ukupnih šećera,

ukupnu koncentraciju kationa najviše 8 miliekvivalenata po kilogramu ukupnih šećera,

vodljivost kod 25 °Brix i 20 °C najviše 120 mikro-Siemens/cm,

koncentraciju hidroksimetilfurfurala najviše 25 mg/kg ukupnih šećera,

prisutnost mezoinozitola.

(b)

kruti nekaramelizirani proizvod:

i.

koji se dobiva kristalizacijom tekućeg ektificiranog koncentriranog mošta bez uporabe otapala;

ii.

koji je prošao odobreni postupak otkiseljavanja i uklanjanja sastojaka s iznimkom šećera;

iii.

ima sljedeće značajke nakon razjređivanja u otopini od 25 Brix-a:

pH najviše 7,5,

optičku gustoću kod 425 nm za debljinu od 1 cm najviše 0,100,

sadržaj saharoze koji se ne može otkriti metodom analize koju treba definirati,

Folin-Ciocalteauov indeks najviše 6,00,

titracijsku kiselost najviše 15 miliekvivalenata po kilogramu ukupnih šećera,

koncentraciju sumpor-dioksida najviše 10 miligrama po kilogramu ukupnih šećera,

ukupnu koncentraciju kationa najviše 8 miliekvivalenata po kilogramu ukupnih šećera,

vodljivost kod 20 °C najviše 120 mikro-Siemens/cm,

koncentraciju hidroksimetilfurfurala najviše 25 mg/kg ukupnih šećera,

prisutnost mezoinozitola.

Najveća dopuštena stvarna alkoholna jakost rektificiranog koncentriranog mošta je 1 % vol.

(15)   Vino od prosušenog grožđa

„Vino od prosušenog grožđa” znači proizvod:

(a)

koji je proizveden bez pojačavanja, od grožđa djelomično dehidriranoga na suncu ili u sjeni;

(b)

koji ima ukupan udio alkohola najmanje 16 % vol. i stvarni udio alkohola najmanje 9 % vol.; i

(c)

koji ima prirodni udio alkohola najmanje 16 % vol. (ili 272 g/L šećera).

(16)   Vino od prezrelog grožđa

„Vino od prezrelog grožđa” znači proizvod:

(a)

koji je proizveden bez pojačavanja;

(b)

koji ima prirodni udio alkohola najmanje 15 % vol. i

(c)

koji ima ukupan udio alkohola najmanje 15 % vol. i stvarni udio alkohola najmanje 12 % vol.

Države članice za ovaj proizvod mogu propisati razdoblje starenja.

(17)   Vinski ocat

„Vinski ocat” znači ocat:

(a)

koji se dobiva isključivo octenom fermentacijom vina; i

(b)

koji ima ukupan sadržaj kiselina najmanje 60 g/L izraženo kao octena kiselina.

DIO III.

Mlijeko i mliječni proizvodi

1.

„Mlijeko” znači isključivo prirodni sekret mliječne žlijezde, dobiven iz jedne ili više mužnji, kojem nije ništa dodano niti oduzeto.

Međutim, izraz „mlijeko” može se koristiti:

(a)

za mlijeko kojem nakon tehnološke obrade nije promijenjen sastav ili za mlijeko kojeg je udio masti standardiziran sukladno dijelu IV.;

(b)

zajedno s jednom ili više riječi da bi se označila vrsta, klasa, podrijetlo i/ili predviđena upotreba takvog mlijeka ili opisala mehanička obrada ili promjena sastava kojoj je bilo podvrgnuto, pod uvjetom da se promjena sastava odnosi samo na dodavanje i/ili oduzimanje sastojaka prirodno prisutnih u mlijeku.

2.

U smislu ovog dijela, „mliječni proizvodi” su proizvodi dobiveni isključivo od mlijeka, pri čemu se podrazumijeva da se mogu dodavati tvari potrebne za njihovu proizvodnji, pod uvjetom da se te tvari ne koriste kako bi se u cijelosti ili djelomično nadomjestio bilo koji sastojak mlijeka.

Sljedeće je rezervirano isključivo za mliječne proizvode.

(a)

Sljedeći nazivi koriste se u svim fazama stavljanja na tržište:

i.

sirutka,

ii.

vrhnje,

iii.

maslac,

iv.

mlaćenica,

v.

tekući maslac,

vi.

kazeini,

vii.

bezvodna mliječna mast (AMF),

viii.

sir,

ix.

jogurt,

x.

kefir,

xi.

kumis,

xii.

villi/fil,

xiii.

smetana,

xiv.

fil,

xv.

rjaženka,

xvi.

rūgušpiens;

(b)

nazivi u smislu članka 5. Direktive 2000/13/EZ ili članka 17. Uredbe (EU) br. 1169/2011 koji se stvarno koriste za mliječne proizvode.

3.

Izraz „mlijeko” i nazivi koji se koriste za mliječne proizvode mogu se koristiti i zajedno s jednom ili više riječi kako bi se označili proizvodi kojima su dodani i drugi sastojci osim sastojaka mliječnih proizvoda, a kod kojih niti jedan sastojak ne zamjenjuje niti je namijenjen da zamijeni bilo koju mliječnu komponentu i u kojima je mlijeko ili mliječni proizvod bitan dio u pogledu količine ili određivanja karakteristika proizvoda.

4.

Što se tiče mlijeka, navode se životinjske vrste od kojih mlijeko potječe, osim u slučaju kravljeg mlijeka.

5.

Nazivi iz točaka 1., 2. i 3. smiju se koristiti samo za proizvode navedene u tim točkama.

Međutim, ova se odredba ne primjenjuje na nazive proizvoda čija su stvarna svojstva razvidna iz tradicionalne uporabe i/ili kada se nazivi jasno upotrebljavaju za opisivanje karakteristične kvalitete proizvoda.

6.

Proizvodi osim onih koji su navedeni u točkama 1., 2. i 3. ovog dijela, ne smiju se označavati, reklamirati ni prezentirati ni na koji način koji izravno ili neizravno tvrdi ili sugerira da je riječ o mliječnom proizvodu, sukladno odredbama članka 2. Direktive Vijeća 2006/114/EZ (3).

Međutim, za proizvod koji sadrži mlijeko ili mliječne proizvode, naziv „mlijeko” ili nazivi iz drugog podstavka točke 2. ovog dijela mogu se koristiti samo kako bi se opisale osnovne sirovine te u popisu sastojaka sukladno Direktivi 2000/13/EZ ili Uredbe (EU) br. 1169/2011.

DIO IV.

Mlijeko namijenjeno konzumaciji obuhvaćeno tarifnom oznakom KN 0401

I.   Definicije

Za potrebe ovog dijela:

(a)

„mlijeko” je proizvod dobiven mužnjom jedne ili više krava;

(b)

„konzumno mlijeko” su proizvodi iz točke III. koji su namijenjeni za isporuku potrošaču bez daljnje obrade;

(c)

„sadržaj masti” je maseni udio mliječne masti u dotičnome mlijeku, izražen u postocima;

(d)

„sadržaj bjelančevina” je maseni udio bjelančevina u dotičnom mlijeku, izražen u postocima (dobiva se množenjem ukupnog sadržaja dušika u mlijeku, izraženog u postocima, sa 6,38).

II.   Isporuka ili prodaja krajnjem potrošaču

1.

Samo mlijeko koje udovoljava zahtjevima za konzumno mlijeko smije se distribuirati ili prodavati bez prerade krajnjem potrošaču, izravno ili putem ugostiteljskih objekata, bolnica, kantina ili drugih sličnih subjekata u poslovanju s hranom.

2.

Ti se proizvodi prodaju pod nazivima koji su navedeni u točki III.. Te se oznake koriste samo za proizvode iz te točke, ne dovodeći u pitanje nazive nadopunjene dodatnim opisom.

3.

Države članice donose mjere za informiranje potrošača o vrsti i sastavu dotičnih proizvoda ako bi nedostatak tih informacija mogao dovesti potrošača u zabludu.

III.   Konzumno mlijeko

1.

Sljedeći proizvodi smatraju se konzumnim mlijekom:

(a)

sirovo mlijeko: mlijeko koje nije zagrijavano na temperaturu veću od 40 °C niti je bilo podvrgnuto nekom drugom postupku koji ima isti učinak;

(b)

punomasno mlijeko: toplinski obrađeno mlijeko koje, s obzirom na udio mliječne masti, udovoljava jednom od sljedećih zahtjeva:

i.

standardizirano punomasno mlijeko: mlijeko koje sadrži najmanje 3,50 % mliječne masti (m/m). Međutim, države članice mogu predvidjeti dodatnu kategoriju punomasnog mlijeka koje sadrži 4,00 % (m/m) ili više;

ii.

nestandardizirano punomasno mlijeko: mlijeko kod kojeg udio mliječne masti nije promijenjen od mužnje, niti dodavanjem ili oduzimanjem mliječnih masti niti miješanjem s mlijekom čiji je prirodni udio masti bio promijenjen. Međutim, udio mliječne masti ne smije biti manji od 3,50 % (m/m);

(c)

djelomično obrano mlijeko: toplinski obrađeno mlijeko koje sadrži najmanje 1,50 % (m/m) i najviše 1,80 % (m/m);

(d)

obrano mlijeko: toplinski obrađeno mlijeko koje sadrži najviše 0,50 % (m/m).

Toplinski obrađeno mlijeko koje ne udovoljava zahtjevima za udjelom mliječne masti iz točaka (b), (c) i (d) ovog dijela, smatra se konzumnim mlijekom ako je udio mliječne masti jasno označen s točnošću od jednog decimalnog mjesta i lako čitljiv na pakiranju u obliku „…% mliječne masti”. Takvo mlijeko ne smije biti označeno kao punomasno, djelomično obrano ili obrano.

2.

Ne dovodeći u pitanje stavak 1. točku (b) podtočku ii., dopuštene su samo sljedeće promjene:

(a)

promjena prirodnog udjela mliječne masti oduzimanjem ili dodavanjem vrhnja ili dodavanjem punomasnog mlijeka, djelomično obranog mlijeka ili obranoga mlijeka kako bi se udovoljilo zahtjevima za udjelom mliječne masti za konzumno mlijeko;

(b)

obogaćivanje mlijeka mliječnim bjelančevinama, mineralima ili vitaminima, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (4);

(c)

smanjenje sadržaja laktoze njezinim konverzijom u glukozu i galaktozu.

Promjene sastava mlijeka iz točaka (b) i (c) dopuštene su samo ako su navedene na ambalaži proizvoda na lako uočljiv, čitljiv i neizbrisiv način. Međutim, navođenje te informacije ne oslobađa od obveze navođenja hranjive vrijednosti utvrđene Uredbom (EU) br. 1169/2011. Ako se dodaju bjelančevine, udio bjelančevina u obogaćenom mlijeku mora biti 3,8 % (m/m) ili veći.

Međutim, države članice mogu ograničiti ili zabraniti promjene sastava mlijeka iz točaka (b) i (c).

3.

Konzumno mlijeko:

(a)

ima točku smrzavanja približno jednaku prosječnoj točki smrzavanja sirovog mlijeka zabilježenu u području podrijetla prikupljenog konzumnog mlijeka;

(b)

ima gustoću veću od 1 028 grama po litri mlijeka s 3,5 % (m/m) mliječne masti pri temperaturi od 20 °C ili odgovarajuću masu po litri mlijeka s drugačijim udjelom masti;

(c)

ima najmanje 2,9 % (m/m) bjelančevina u mlijeku s 3,5 % (m/m) mliječne masti ili odgovarajuću koncentraciju u slučaju mlijeka s drugačijim udjelom masti.

DIO V.

Proizvodi iz sektora mesa peradi

I.   Ovaj dio primjenjuje se na stavljanje na tržište unutar Unije, u okviru poslovne ili trgovačke djelatnosti, određenih tipova i na određeni način obrađenog mesa peradi, kao i pripravaka i proizvoda od mesa peradi ili klaoničkih nusproizvoda od peradi sljedećih vrsta

Gallus domesticus,

patke,

guske,

pure,

biserke.

Ove odredbe primjenjuju se i na meso peradi u salamuri obuhvaćeno tarifnom oznakom KN 0210 99 39.

II.   Definicije

(1)

„meso peradi” je meso peradi prikladno za prehranu ljudi, koje nije bilo podvrgnuto nikakvom drugom postupku osim hlađenja;

(2)

„svježe meso peradi” je meso peradi koje nije otvrdnulo zbog postupka hlađenja, te se stalno drži na temperaturi od – 2 °C do 4 °C, Međutim, države članice mogu odrediti donekle drugačije temperaturne zahtjeve za minimalno vrijeme potrebno za rasijecanje i obradu svježeg mesa peradi koje se obavlja u trgovinama na malo ili u prostorima neposredno uz prodajna mjesta, ako se rasijecanje i obrada obavljaju isključivo u svrhu opskrbe potrošača izravno na licu mjesta;

(3)

„smrznuto meso peradi” je meso peradi koje se u okviru uobičajenog postupka klanja mora zamrznuti što je moguće prije i koje se mora držati na temperaturi koja ni u kojem trenutku ne smije biti viša od – 12 °C;

(4)

„brzo smrznuto meso peradi” je meso peradi koje se mora stalno držati na temperaturi koja ne smije biti viša od – 18 °C, u okviru dopuštenih odstupanja predviđenih Direktivom Vijeća 89/108/EEZ (5);

(5)

„pripravci od mesa peradi” su meso peradi, uključujući meso peradi usitnjeno na komadiće, kojemu su dodani prehrambeni proizvodi, začini ili dodaci ili je bilo podvrgnuto postupcima nedovoljnima za promjenu unutarnje strukture mišićnih vlakana mesa;

(6)

„pripravci od svježeg mesa peradi” su pripravci od mesa peradi za koje se koristi svježe meso peradi.

Međutim, države članice mogu odrediti donekle drugačije temperaturne zahtjeve za potrebno minimalno vrijeme, ali samo u mjeri koliko je nužno da se olakša rasijecanje i obrada svježeg mesa peradi koje se obavlja u tvornici tijekom proizvodnje pripravaka od svježeg mesa peradi;

(7)

„proizvod od mesa peradi” je proizvod kako je definiran u točki 7.1 Priloga I. Uredbe (EZ) br. 853/2004, za koji je korišteno meso peradi.

III.   Meso peradi i pripravci od mesa peradi stavljaju se na tržište u jednom od sljedećih stanja:

svježi,

zamrznuti,

brzo zamrznuti.

DIO VI

Jaja kokoši vrste Gallus gallus

I.   Područje primjene

1.

Ne dovodeći u pitanje članak 75. u vezi s tržišnim standardima rasplodnih jaja i podmlatka domaće peradi, ovaj se dio primjenjuje na stavljanje na tržište unutar Unije jaja proizvedenih u Uniji, uvezenih iz trećih zemalja ili namijenjenih izvozu iz Unije.

2.

Od zahtjeva predviđenih ovim dijelom, osim onih iz odjeljka III. točke 3., države članice mogu izuzeti jaja koja proizvođač izravno prodaje krajnjem potrošaču:

(a)

na mjestu proizvodnje ili

(b)

na lokalnoj javnoj tržnici ili putem prodaje od vrata do vrata u proizvodnoj regiji dotične države članice.

Ako se odobri takvo izuzeće, svaki proizvođač može sam odlučiti hoće li koristiti to izuzeće ili neće. Ako se izuzeće koristi, jaja se ne smiju razvrstavati po kvaliteti ili težini.

Država članica može u skladu sa svojim nacionalnim pravom utvrditi definiciju pojmova „lokalna javna tržnica”, „prodaja od vrata do vrata” i „proizvodna regija”.

II.   Razvrstavanje po kvaliteti i težini

1.

Jaja se razvrstavaju po kvaliteti kako slijedi:

(a)

Klasa A ili „svježa”,

(b)

Klasa B.

2.

Jaja iz klase A razvrstavaju se i po težini. Međutim, razvrstavanje po težini nije obvezno za jaja koja se isporučuju prehrambenoj i neprehrambenoj industriji.

3.

Jaja iz klase B isporučuju se samo prehrambenoj i neprehrambenoj industriji.

III.   Označivanje jaja

1.

Jaja iz klase A označuju se šifrom proizvođača.

Jaja iz klase B označuju se šifrom proizvođača i/ili drugom oznakom.

Države članice mogu izuzeti jaja klase B od ovog zahtjeva ako se ta jaja trže isključivo na njihovom državnom području.

2.

Označivanje jaja u skladu s točkom 1. obavlja se na mjestu proizvodnje ili u prvom pakirnom centru u koji se jaja isporuče.

3.

Jaja koja proizvođač prodaje kranjem potrošaču na lokalnoj javnoj tržnici u proizvodnoj regiji dotične države članice označuju se u skladu s točkom 1.

Međutim, države članice mogu izuzeti od ovog zahtjeva proizvođače koji posjeduju najviše 50 kokoši nesilica, pod uvjetom da se na mjestu prodaje istakne ime i adresa proizvođača.

DIO VII

Mazive masti

I.   Prodajna oznaka

Proizvodi iz članka 78. stavka 1. točke (f) ne smiju se isporučivati ili dostavljati krajnjem potrošaču bez prerade, bilo izravno ili preko restorana, bolnica, kantina ili sličnih objekata, ako ne ispunjavaju zahtjeve navedene u Dodatku ovom dijelu.

Prodajne oznake tih proizvoda su one navedene u Dodatku II., ne dovodeći u pitanje točku II. stavke 2., 3. i 4..

Prodajne oznake u Dodatku II. rezervirane su za proizvode definirane sljedećim tarifnim oznakama KN i imaju maseni udio masti najmanje 10 %, ali manje od 90 %:

(a)

mliječne masti obuhvaćene tarifnim oznakama KN 0405 i ex 2106;

(b)

masti obuhvaćene tarifnom oznakom KN ex 1517;

(c)

masti sastavljene od proizvoda biljnog i/ili životinjskog podrijetla obuhvaćene tarifnim oznakama KN ex 1517 i ex 2106.

Udio masti, isključujući sol, iznosi najmanje dvije trećine suhe tvari.

Međutim, te se prodajne oznake primjenjuju jedino na proizvode koji ostaju u krutom stanju pri temperaturi od 20 °C i koji se mogu koristiti kao namazi.

Ove definicije ne primjenjuju se na:

(a)

oznaku proizvoda čija su svojstva jasno razvidna na temelju tradicionalne uporabe i/ili kada se oznake jasno upotrebljavaju za opis karakterističnog svojstva proizvoda;

(b)

koncentrirane proizvode (maslac, margarin, mješavine) sa sadržajem masti od minimalno 90 %.

II.   Terminologija

1.

Izraz „tradicionalan” može se upotrebljavati uz naziv „maslac” iz dijela A točke 1. Dodatka II., ako se proizvod dobiva izravno od mlijeka ili vrhnja.

Za potrebe ovog stavka, „vrhnje” znači proizvod dobiven od mlijeka u obliku emulzije tipa ulja u vodi sa sadržajem mliječne masti od najmanje 10 %.

2.

Zabranjuju se nazivi za proizvode iz Dodatka II. koji navode, upućuju na ili daju naslutiti sadržaj masnoće koji ne odgovara onima navedenim u tom Dodatku.

3.

Iznimno od odredaba stavka 2., dodatno se mogu upotrebljavati izrazi “sa smanjenim udjelom masti” ili “lagani” za proizvode iz Dodatka II. sa sadržajem masnoće ne većim od 62 %.

Međutim, izraz „sa smanjenim udjelom masti” i izraz „lagani”, mogu zamijeniti izraze „tričetvrtmasni”, odnosno „polumasni” upotrijebljene u Dodatku II.

4.

Prodajne oznake „minarin” i „halvarin” mogu se upotrebljavati za proizvode iz dijela B točke 3. Dodatka II.

5.

Izraz „biljni” može se upotrebljavati uz prodajne oznake iz dijela B Dodatka II. ako proizvod sadrži samo masti biljnog podrijetla s tolerancijom od 2 % ukupnog udjela masti za masti životinjskoga podrijetla. Ta tolerancija vrijedi i pri upućivanju na pojedine biljne vrste.

DIO VIII.

Opisi i definicije maslinova ulja i ulja od komine maslina

Opisi i definicije za maslinova ulja i ulja od komine maslina navedeni u ovome dijelu obvezno se koriste pri stavljanju dotičnih proizvoda na tržište unutar Unije i, u mjeri u kojoj su u skladu s međunarodnim obveznim pravilima, u trgovini s trećim zemljama.

U maloprodaji se mogu tržiti samo ulja iz točke 1. podtočke (a) i (b), točke 3. i točke 6.

(1)   DJEVIČANSKA MASLINOVA ULJA

„Djevičanska maslinova ulja” znači ulja dobivena od ploda masline isključivo mehaničkim ili drugim fizikalnim postupcima pod uvjetima koji ne dovode do promjena sastojaka ulja, koja nisu drugačije obrađena osim pranjem, dekantacijom, centrifugiranjem ili filtriranjem, isključujući ulja dobivena upotrebom otapala ili dodavanjem pomoćnih sredstava kemijskog ili biokemijskog djelovanja ili ulja dobivena reesterifikacijom i miješanjem s uljima drugih vrsta.

Djevičanska maslinova ulja razvrstavaju se i opisuju isključivo kako slijedi:

(a)

Ekstra djevičansko maslinovo ulje

„Ekstra djevičansko maslinovo ulje” znači djevičansko maslinovo ulje koje sadrži najviše 0,8 grama na 100 grama slobodnih masnih kiselina izraženih kao oleinska kiselina i čija druga svojstva odgovaraju onima koja je propisala Komisija u skladu s člankom 75. stavkom 2. za ovu kategoriju.

(b)

Djevičansko maslinovo ulje

„Djevičansko maslinovo ulje” znači djevičansko maslinovo ulje koje sadrži najviše 2 grama na 100 grama slobodnih masnih kiselina izraženih kao oleinska kiselina i čija druga svojstva odgovaraju onima koja je propisala Komisija u skladu s člankom 75. stavkom 2. za ovu kategoriju.

(c)

Maslinovo ulje lampante

„Maslinovo ulje lampante” znači djevičansko maslinovo ulje koje sadrži više od 2 grama na 100 grama slobodnih masnih kiselina izraženih kao oleinska kiselina i/ili čija druga svojstva odgovaraju onima koja je propisala Komisija u skladu s člankom 75. stavkom 2. za ovu kategoriju.

(2)   RAFINIRANO MASLINOVO ULJE

„Rafinirano maslinovo ulje” znači maslinovo ulje dobiveno rafinacijom djevičanskog maslinovog ulja, koje ne sadrži više od 0,3 grama na 100 grama slobodnih masnih kiselina izraženih kao oleinska kiselina i čija svojstva odgovaraju onima koja je propisala Komisija u skladu s člankom 75. stavkom 2.za ovu kategoriju.

(3)   MASLINOVO ULJE - SASTAVLJENO OD RAFINIRANIH MASLINOVIH ULJA I DJEVIČANSKIH MASLINOVIH ULJA

„Maslinova ulja sastavljena od rafiniranih maslinovih ulja i djevičanskih maslinovih ulja” znači maslinovo ulje dobiveno miješanjem rafiniranog maslinovog ulja i djevičanskog maslinovog ulja osim maslinovog ulja lampante, koje ne sadrži više od 1 grama na 100 grama slobodnih masnih kiselina izraženih kao oleinska kiselina i čija svojstva odgovaraju onima koja je propisala Komisija u skladu s člankom 75. stavkom 2. za ovu kategoriju.

(4)   SIROVO ULJE KOMINE MASLINA

„Sirovo ulje komine maslina” znači ulje koje je dobiveno preradom komine maslina otapalima ili mehaničkim postupcima, ili ulje koje odgovara maslinovom ulju lampante, osim po određenim svojstvima, isključujući ulje dobiveno reesterifikacijom te mješavine s uljima druge vrste, i čija druga svojstva odgovaraju onima koja je propisala Komisija u skladu s člankom 75. stavkom 2. za ovu kategoriju.

(5)   RAFINIRANO ULJE KOMINE MASLINA

„Rafinirano ulje komine maslina” znači ulje koje je dobiveno rafinacijom sirovog ulja komine maslina, koje ne sadrži više od 0,3 grama na 100 grama slobodnih masnih kiselina izraženih kao oleinska kiselina i čija svojstva odgovaraju onima koja je propisala Komisija u skladu s člankom 75. stavkom 2. za ovu kategoriju.

(6)   ULJE KOMINE MASLINA

„Ulje komine maslina” znači ulje koje je dobiveno miješanjem rafiniranog ulja komine maslina i djevičanskog maslinovog ulja osim maslinovog ulja lampante, koje ne sadrži više od 1 grama na 100 grama slobodnih masnih kiselina izraženih kao oleinska kiselina i čija svojstva odgovaraju onima koja je propisala Komisija u skladu s člankom 75. stavkom 2. za ovu kategoriju.


(1)  Uredba (EZ) br. 1760/2000 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. srpnja 2000. o uvođenju sustava označivanja i registracije životinja vrste goveda, označivanju goveđeg mesa i proizvoda od goveđeg mesa (SL L 204, 11.8.2000. str. 1.).

(2)  Uredba (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o službenim kontrolama koje se provode radi verifikacije poštovanja zakona o stočnoj hrani i prehrambenim proizvodima te propisa o zdravlju i zaštiti životinja (SL L 165, 30.4.2004., str. 1.).

(3)  Direktiva 2006/114/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zavaravajućem i komparativnom oglašavanju (SL L 376, 27.12.2006., str. 21.).

(4)  Uredba (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o dodavanju vitamina, minerala i određenih drugih tvari hrani (SL L 404, 30.12.2006., str. 26.).

(5)  Direktiva Vijeća 89/108/EEC od 21. prosinca 1988. o usklađivanju zakonodavstva država članica o brzo smrznutoj hrani namijenjenoj prehrani ljudi (SL L 40, 11.2.1999., str. 34.)

Dodatak I

Vinogradarske zone

Vinogradarske zone su:

(1)

Vinogradarska zona A obuhvaća:

(a)

u Njemačkoj: područja zasađena vinovom lozom, osim onih koja su uvrštena u točku 2. podtočku (a);

(b)

u Luksemburgu: luksemburška vinogradarska regija

(c)

u Belgiji, Danskoj, Irskoj, Nizozemskoj, Poljskoj, Švedskoj i Ujedinjenoj Kraljevini: vinogradarska područja tih država članica;

(d)

U Češkoj: vinogradarska regija Čechy.

(2)

Vinogradarska zona B obuhvaća:

(a)

u Njemačkoj, područja zasađena vinovom lozom u određenoj regiji Baden;

(b)

u Francuskoj, područja zasađena vinovom lozom u departmanima koji nisu navedeni u ovom Prilogu te u sljedećim departmanima:

u Alsaceu: Bas-Rhin, Haut-Rhin,

u Loreni: Meurthe-et-Moselle, Meuse, Moselle, Vosges,

u Champagneu: Aisne, Aube, Marne, Haute-Marne, Seine-et-Marne,

u Juri: Ain, Doubs, Jura, Haute-Saône,

u Savoji: Savoie, Haute-Savoie, Isère (općina Chapareillan),

u dolini Loire: Cher, Deux-Sèvres, Indre, Indre-et-Loire, Loir-et-Cher, Loire-Atlantique, Loiret, Maine-et-Loire, Sarthe, Vendée, Vienne, područja zasađena vinovom lozom u arondismanu Cosne-sur-Loire departmana Nièvre;

(c)

u Austriji, austrijsko vinogradarsko područje

(d)

u Češkoj, vinogradarska regija Morava i područja zasađena vinovom lozom koja nisu uvrštena u točku 1. podtočku (d);

(e)

u Slovačkoj, područja zasađena vinovom lozom u sljedećim regijama: Malokarpatská vinohradnícka oblast, Južnoslovenská vinohradnícka oblast, Nitrianska vinohradnícka oblast, Stredoslovenská vinohradnícka oblast, Východoslovenská vinohradnícka oblast i vinogradarska područja koja nisu uvrštena u točku 3. podtočku (f);

(f)

u Sloveniji, područja zasađena vinovom lozom u sljedećim regijama:

u Podravskoj regiji: Štajerska Slovenija, Prekmurje,

u Posavskoj regiji: Bizeljsko Sremič, Dolenjska i Bela krajina, i područja zasađena vinovom lozom koja nisu uvrštena u točku 4. podtočku (d);

(g)

u Rumunjskoj, područje Podișul Transilvaniei;

(h)

u Hrvatskoj, područja zasađena vinovom lozom u sljedećim podregijama: Moslavina, Prigorje-Bilogora, Plešivica, Pokuplje i Zagorje-Međimurje.

(3)

Vinogradarska zona C I. obuhvaća:

(a)

u Francuskoj, područja zasađena vinovom lozom:

u sljedećim departmanima: Allier, Alpes-de-Haute-Provence, Hautes-Alpes, Alpes-Maritimes, Ariège, Aveyron, Cantal, Charente, Charente-Maritime, Corrèze, Côte-d’Or, Dordogne, Haute-Garonne, Gers, Gironde, Isère (osim općine Chapareillan), Landes, Loire, Haute-Loire, Lot, Lot-et-Garonne, Lozère, Nièvre (osim arondismana Cosne-sur-Loire), Puy-de-Dôme, Pyrénées-Atlantiques, Hautes-Pyrénées, Rhône, Saône-et-Loire, Tarn, Tarn-et-Garonne, Haute-Vienne, Yonne,

u arondismanima Valence i Die departmana Drôme (osim kantona Dieulefit, Loriol, Marsanne i Montélimar),

u arondismanu Tournon, u kantonima Antraigues, Burzet, Coucouron, Montpezat-sous-Bauzon, Privas, Saint-Etienne de Lugdarès, Saint-Pierreville, Valgorge i la Voulte-sur-Rhône departmana Ardèche;

(b)

u Italiji, područja zasađena vinovom lozom u regiji Valle d’Aosta i u pokrajinama Sondrio, Bolzano, Trento i Belluno;

(c)

u Španjolskoj, područja zasađena vinovom lozom u pokrajinama A Coruña, Asturias, Cantabria, Guipúzcoa and Vizcaya;

(d)

u Portugalu, područja zasađena vinovom lozom u dijelu regije Norte koji odgovara određenom vinogorju za „Vinho Verde”, kao i područja „Concelhos de Bombarral, Lourinhã, Mafra e Torres Vedras” (osim „Freguesias da Carvoeira e Dois Portos”), koja pripadaju „Região viticola da Extremadura”;

(e)

u Mađarskoj, sva područja zasađena vinovom lozom;

(f)

u Slovačkoj, područja zasađena vinovom lozom u regiji Tokajská vinohradnícka oblasť;

(g)

u Rumunjskoj, područja zasađena vinovom lozom koja nisu uvrštena u točku 2. podtočku (g) ili točku 4. podtočku (f);

(h)

u Hrvatskoj, područja zasađena vinovom lozom u sljedećim podregijama: Hrvatsko Podunavlje i Slavonija.

(4)

Vinogradarska zona C II obuhvaća:

(a)

u Francuskoj, područja zasađena vinovom lozom:

u sljedećim departmanima: Aude, Bouches-du-Rhône, Gard, Hérault, Pyrénées-Orientales (osim kantona Olette i Arles-sur-Tech), Vaucluse,

u dijelu departmana Var koji je na jugu omeđen sjevernom granicom općina Evenos, Le Beausset, Solliès-Toucas, Cuers, Puget-Ville, Collobrières, La Garde-Freinet, Plan-de-la-Tour i Sainte-Maxime,

u arondismanu Nyons i kantonu Loriol-sur-Drôme u departmanu Drôme,

u dijelovima departmana Ardèche koji nisu navedeni u točki 3. podtočki (a);

(b)

u Italiji, područja zasađena vinovom lozom u sljedećim regijama: Abruzzo, Kampanija, Emilia-Romagna, Friuli-Venezia Giulia, Lacij, Ligurija, Lombardija (osim pokrajine Sondrio), Marche, Molise, Pijemont, Toskana, Umbrija, Veneto (osim pokrajine Belluno), uključujući otoke koji pripadaju tim regijama, kao što su Elba i drugi otoci toskanskog arhipelaga, Pontijski otoci, Capri and Ischia;

(c)

u Španjolskoj, područja zasađena vinovom lozom u sljedećim pokrajinama:

Lugo, Orense, Pontevedra,

Ávila (osim za općine čija vina koje odgovaraju određenom vinogorju „comarca”, Cebreros), Burgos, León, Palencia, Salamanca, Segovia, Soria, Valladolid, Zamora,

La Rioja,

Álava,

Navarra,

Huesca,

Barcelona, Girona, Lleida,

u dijelu pokrajine Zaragoza sjeverno od rijeke Ebro,

u onim općinama pokrajine Tarragona koje su uključene u oznaku izvornosti Penedés,

u dijelu provincije Tarragona koje odgovara određenom vinogorju „comarca”, Conca de Barberá;

(d)

u Sloveniji, područja zasađena vinovom lozom u sljedećim regijama: Brda ili Goriška Brda, Vipavska dolina ili Vipava, Kras i Slovenska Istra;

(e)

u Bugarskoj, područja zasađena vinovom lozom u sljedećim regijama: Dunavska Ravnina (Дунавска равнина), Černomorski Rajon (Черноморски район), Rozova Dolina (Розова долина);

(f)

u Rumunjskoj, područja zasađena vinovom lozom u sljedećim regijama:

Dealurile Buzăului, Dealu Mare, Severinului i Plaiurile Drâncei, Colinele Dobrogei, Terasele Dunării, južna vinska regija, uključujući pješčane i druge pogodne regije;

(g)

u Hrvatskoj, područja zasađena vinovom lozom u sljedećim podregijama: Hrvatska Istra, Hrvatsko primorje, Dalmatinska zagora, Sjeverna Dalmacija i Srednja i Južna Dalmacija.

(5)

Vinogradarska zona C III. (a) obuhvaća:

(a)

u Grčkoj, područja zasađena vinovom lozom u sljedećim prefekturama: Florina, Imathia, Kilkis, Grevena, Larisa, Ioannina, Levkas, Akhaia, Messinia, Arkadia, Korinthia, Iraklio, Khania, Rethimni, Samos, Lasithi i otok Thira (Santorini);

(b)

na Cipru, područja zasađena vinovom lozom na visini iznad 600 metara;

(c)

u Bugarskoj, područja zasađena vinovom lozom koja nisu uvrštena u točku 4. podtočku (e).

(6)

Vinogradarska zona C III. (b) obuhvaća:

(a)

u Francuskoj, područja zasađena vinovom lozom:

u departmanima Korzike,

u dijelu departmana Var koji se nalazi između mora i linije omeđene općinama (koje su i same uključene) Evenos, Le Beausset, Solliès-Toucas, Cuers, Puget-Ville, Collobrières, La Garde-Freinet, Plan-de-la-Tour i Sainte-Maxime,

u kantonima Olette i Arles-sur-Tech u departmanu Pyrénées-Orientales;

(b)

u Italiji, područja zasađena vinovom lozom u sljedećim regijama: Kalabrija, Basilicata, Apulija, Sardinija i Sicilija, uključujući otoke koji pripadaju tim regijama, kao što su Pantelleria i Eolski otoci, Egadski i Pelagijski otoci;

(c)

u Grčkoj, područja zasađena vinovom lozom koja nisu navedena u točki 5. podtočki (a);

(d)

u Španjolskoj: područja zasađena vinovom lozom koja nisu uvrštena u točku 3. podtočku (c) ili točku 4. podtočku (c);

(e)

u Portugalu, područja zasađena vinovom lozom koja nisu uvrštena u točku 3. podtočku (d);

(f)

na Cipru, područja zasađena vinovom lozom na visini ispod 600 metara;

(g)

na Malti, područja zasađena vinovom lozom:

(7)

Razgraničenje teritorija koji pripadaju administrativnim jedinicama navedenima u ovom Prilogu u skladu je s nacionalnim odredbama koje su stupile na snagu 15. prosinca 1981., za Španjolsku u skladu s nacionalnim odredbama koje su stupile na snagu 1. ožujka 1986., a za Portugal u skladu s nacionalnim odredbama koje su stupile na snagu 1. ožujka 1998.

Dodatak II.

Mazive masti

Grupa masti

Naziv proizvoda

Kategorije proizvoda

Definicije

Dodatan opis kategorije s podatkom o masenom udjelu masti (%)

A.   Mliječne masti

Proizvodi u obliku krute, plastične emulzije, prvenstveno tipa voda u ulju, koji se dobivaju isključivo od mlijeka i/ili određenih mliječnih proizvoda u kojima je mast bitna komponenta. Međutim, mogu se dodati i druge tvari potrebne za njihovu proizvodnju, pod uvjetom da se te tvari ne koriste u svrhu djelomične ili potpune zamjene bilo koje mliječne komponente.

1.

Maslac

Proizvod čiji udio mliječne masti iznosi najmanje 80 % i manje od 90 %, udio vode najviše 16 % te udio bezmasne suhe tvari mlijeka najviše 2 %.

2.

Tričetvrtmasni maslac (*1)

Proizvod čiji udio mliječne masti iznosi najmanje 60 %, a najviše 62 %.

3.

Polumasni maslac (*2)

Proizvod čiji udio mliječne masti iznosi najmanje 39 %, a najviše 41 %.

4.

Mliječni namaz X %

Proizvod sa sljedećim udjelima mliječne masti:

manje od 39 %,

više od 41 %, a manje od 60 %,

više od 62 %, a manje od 80 %.

B.   Masti

Proizvodi u obliku krute, plastične emulzije, prvenstveno tipa voda u ulju, koji se dobivaju od krutih i/ili tekućih biljnih i/ili životinjskih masti prikladnih za prehranu ljudi, čiji udio mliječne masti iznosi najviše 3 % ukupnog udjela masti.

1.

Margarin

Proizvod dobiven od biljnih i/ili životinjskih masti čiji udio masti iznosi najmanje 80 % i manje od 90 %.

2.

Tričetvrtmasni margarin (*3)

Proizvod dobiven od biljnih i/ili životinjskih masti čiji udio masti iznosi najmanje 60 %, a najviše 62 %.

3.

Polumasni margarin (*4)

Proizvod dobiven od biljnih i/ili životinjskih masti čiji udio masti iznosi najmanje 39 %, a najviše 41 %.

4.

Masni namazi X %

Proizvod dobiven od biljnih i/ili životinjskih masti, sa sljedećim udjelima masti:

manje od 39 %,

više od 41 %, a manje od 60 %,

više od 62 %, a manje od 80 %.

C.   Masti sastavljene od biljnih i/ili životinjskih proizvoda

Proizvodi u obliku krute, plastične emulzije, prvenstveno tipa voda u ulju, koji se dobivaju od krutih i/ili tekućih biljnih i/ili životinjskih masti prikladnih za prehranu ljudi, čiji udio mliječne masti iznosi najmanje 10 %, a najviše 80 % ukupnog udjela masti.

1.

Miješani namaz

Proizvod dobiven od smjese biljnih i/ili životinjskih masti čiji udio masti iznosi najmanje 80 %, a manje od 90 %.

2.

Tričetvrtmasni miješani namaz (*5)

Proizvod dobiven od smjese biljnih i/ili životinjskih masti čiji udio masti iznosi najmanje 60 %, a najviše 62 %.

3.

Polumasni miješani namaz (*6)

Proizvod dobiven od smjese biljnih i/ili životinjskih masti čiji udio masti iznosi najmanje 39 %, a najviše 41 %.

4.

Miješani namaz X %

Proizvod dobiven od smjese biljnih i/ili životinjskih masti sa sljedećim udjelima masti:

manje od 39 %,

više od 41 %, a manje od 60 %,

više od 62 %, a manje od 80 %.


(*1)  Odgovarajući danski naziv je „smør 60”.

(*2)  Odgovarajući danski naziv je „smør 40”.

(*3)  Odgovarajući danski naziv je „margarine 60”.

(*4)  Odgovarajući danski naziv je „margarine 40”.

(*5)  Odgovarajući danski naziv je „blandingsprodukt 60”.

(*6)  Odgovarajući danski naziv je „blandingsprodukt 40”.


PRILOG VIII.

ENOLOŠKI POSTUPCI IZ ČLANKA 80.

DIO I.

Pojačavanje, dokiseljavanje i otkiseljavanje u određenim vinogradarskim zonama

A   Granice pojačavanja

1.

U određenim vinogradarskim zonama Unije, ako je to nužno zbog vremenskih uvjeta, države članice mogu dopustiti povećanje prirodne volumne alkoholne jakosti svježeg grožđa, mošta, mošta u vrenju, mladog vina u vrenju i vina, dobivenih od sorata vinove loze koje se mogu klasificirati u skladu s člankom 81.

2.

Povećanje prirodne volumne alkoholne jakosti postiže se enološkim postupcima iz odjeljka B i ne smije prijeći sljedeće granice:

(a)

3 % vol. u vinogradarskoj zoni A;

(b)

2 % vol. u vinogradarskoj zoni B;

(c)

1,5 % vol. u vinogradarskoj zoni C.

3.

U godinama s iznimno nepovoljnim klimatskim uvjetima, države članice mogu zatražiti da se granice utvrđene u točki 2. povise za 0,5 %. U slučaju takvog zahtjeva, Komisija u okviru ovlasti iz članka 91. usvaja provedbeni akt u najkraćem mogućem roku. Komisija nastoji donijeti odluku u roku od četiri tjedna nakon podnošenja zahtjeva.

B   Postupci pojačavanja

1.

Povećanje prirodne volumne alkoholne jakosti predviđeno odjeljkom A provodi se samo na sljedeći način:

(a)

za svježe grožđe, mošt u vrenju ili mlado vino u vrenju, dodavanjem saharoze, koncentriranog mošta ili rektificiranoga koncentriranog mošta;

(b)

za mošt, dodavanjem saharoze, koncentriranog mošta ili rektificiranoga koncentriranog mošta, ili djelomičnim koncentriranjem, uključujući reverznu osmozu;

(c)

za vino, djelomičnim koncentriranjem postupkom hlađenja.

2.

Primjena jednog od postupaka navedenih u točki 1. isključuje primjenu drugih kad se vino ili mošt pojačava koncentriranim moštom ili rektificiranim koncentriranim moštom, a uplaćena je potpora na temelju članka 103y Uredbe (EZ) br. 1234/2007.

3.

Dodavanje saharoze navedeno u točki 1. podtočki (a) i (b) provodi se samo suhim postupkom i samo u sljedećim područjima:

(a)

vinogradarska zona A;

(b)

vinogradarska zona B;

(c)

vinogradarska zona C;

s iznimkom vinograda u Grčkoj, Španjolskoj, Italiji, Cipru, Porugalu i vinograda u francuskim departmanima pod nadležnošću žalbenih sudova u:

Aix-en-Provenceu,

Nîmesu,

Montpellieru,

Toulouseu,

Agenu,

Pauu,

Bordeauxu,

Bastiji.

Međutim, nacionalna tijela mogu iznimno dopustiti pojačavanje šećerom suhim postupkom u gore navedenim francuskim departmanima. Francuska će odmah obavijestiti Komisiju i druge države članice o svakom takvom odobrenju.

4.

Dodavanje koncentriranog mošta ili rektificiranog koncentriranog mošta ne smije povećati početni volumen masulja, mošta, mošta u vrenju ili mladog vina u vrenju više od 11 % u vinogradarskoj zoni A, 8 % u vinogradarskoj zoni B i 6,5 % u vinogradarskoj zoni C.

5.

Koncentriranje mošta ili vina podvrgnutima postupcima iz točke 1.:

(a)

ne smije smanjiti početni volumen tih proizvoda više od 20 %;

(b)

ne smije, bez obzira na točku 2. podtočku (c) odjeljka A, povećati prirodnu alkoholnu jakost tih proizvoda više od 2 % vol.

6.

Postupcima iz točke 2., podtočke (c). i točke 5. može se podići ukupna volumna alkoholna jakost svježeg grožđa, mošta, mošta u vrenju, mladog vina u vrenju ili vina maksimalno do:

(a)

11,5 % vol. u vinogradarskoj zoni A;

(b)

12 % vol. u vinogradarskoj zoni B;

(c)

12,5 % vol. u vinogradarskoj zoni C I.;

(d)

13 % vol. u vinogradarskoj zoni C II.; i

(e)

13,5 % vol. u vinogradarskoj zoni C III;

7.

Iznimno od točke 6., države članice mogu:

(a)

kod crnog vina, podići gornju granicu za ukupnu volumnu alkoholnu jakost proizvoda iz točke 6. do 12 % vol. u vinogradarskoj zoni A i 12,5 % vol. u vinogradarskoj zoni B;

(b)

podići ukupnu volumnu alkoholnu jakost proizvoda iz točke 6. za proizvodnju vina s oznakom podrijetla na razinu koju određuju države članice.

C   Dokiseljavanje i otkiseljavanje

1.

Svježe grožđe, mošt, mošt u vrenju, mlado vino u vrenju i vino mogu se podvrgnuti postupku:

(a)

otkiseljavanja u vinogradarskim zonama A, B i C I.;

(b)

dokiseljavanja i otkiseljavanja u vinogradarskim zonama C I., C II. i C III. (a), ne dovodeći u pitanje točku 7.; ili

(c)

dokiseljavanja u vinogradarskoj zoni C III (b).

2.

Dokiseljavanje proizvoda iz točke 1., osim vina, može se provoditi samo do granice od 1,5 g/L izraženo kao vinska kiselina, ili 20 miliekvivalenata po litri.

3.

Dokiseljavanje vina može se provoditi samo do granice od 2,5 g/L izraženo kao vinska kiselina, ili 33,3 miliekvivalenata po litri.

4.

Otkiseljavanje vina može se provoditi samo do granice od 1 g/L izraženo kao vinska kiselina, ili 13,3 miliekvivalenata po litri.

5.

Mošt namijenjen koncentriranju može se djelomično otkiseljavati.

6.

Iznimno od točke 1., u godinama s iznimnim klimatskim uvjetima, države članice mogu odobriti zakiseljavanje proizvoda iz točke 1. u vinogradarskim zonama A i B, pod uvjetima navedenima u točki 2. i točki 3..

7.

Nije dopušteno istovremeno dokiseljavanje i pojačavanje, osim pri odstupanjima koja donosi Komisija putem delegiranih akata u skladu s člankom 75. stavkom 2., kao ni dokiseljavanje i otkiseljavanje istog proizvoda.

D.   Postupci

1.

Nijedan od postupaka iz odjeljaka B i C, osim zakiseljavanja i otkiseljavanja vina, nije dopušten ako se ne provodi, pod uvjetima koje određuje Komisija putem delegiranih akata u skladu s člankom 75. stavkom 2., tijekom pretvaranja svježeg grožđa, mošta, mošta u vrenju, mladog vina u vrenju u vino ili u bilo koje drugo piće iz sektora vina namijenjeno za neposrednu konzumaciju ljudi, osim pjenušavog vina i gaziranog pjenušavog vina, u vinogradarskoj zoni gdje je bilo ubrano korišteno svježe grožđe.

2.

Koncentriranje vina obavlja se u vinogradarskoj zoni gdje je korišteno grožđe bilo ubrano.

3.

Zakiseljavanje i otkiseljavanje vina obavlja se samo u vinariji i vinogradarskoj zoni gdje je bilo ubrano grožđe korišteno za proizvodnju dotičnog vina.

4.

O svakom od postupaka iz točaka 1., 2. i 3. obavješćuju se nadležna tijela. Isto se primjenjuje na količine koncentriranog mošta, rektificiranog koncentriranog mošta ili saharoze koje za obavljanje svog zanimanja posjeduju fizičke ili pravne osobe ili skupine osoba, naročito proizvođači, punionice, obrađivači i trgovci koje određuje Komisija putem delegiranih akata u skladu s člankom 75. stavkom 2., u isto vrijeme i na istome mjestu kao svježe grožđe, mošt, mošt u vrenju ili neflaširano vino. Obavijest o tim količinama može se zamijeniti upisom u registar ulazne robe i korištenja zaliha.

5.

Svaki od postupaka iz odjeljaka B i C upisan je u prateći dokument predviđen člankom 147., kojim se stavljaju u promet proizvodi koji su bili podvrgnuti tim postupcima.

6.

Postupci navedeni u odjeljcima B i C ne smiju provoditi osim u slučaju odstupanja opravdanih iznimnim klimatskim uvjetima:

(a)

u vinogradarskoj zoni C nakon 1. siječnja;

(b)

u vinogradarskim zonama A i B nakon 16. ožujka te se provode samo za proizvode od grožđa iz berbe neposredno prije tih datuma.

7.

Bez obzira na točku 6., koncentriranje hlađenjem i zakiseljavanje i otkiseljavanje vina može se provoditi tijekom čitave godine.

DIO II.

Ograničenja

A   Općenito

1.

Svi odobreni enološki postupci isključuju dodavanje vode, osim ako za to postoji posebna tehnološka potreba.

2.

Svi odobreni enološki postupci isključuju dodavanje alkohola, osim za dobivanje mošta od svježeg grožđa čije je vrenje zaustavljeno dodavanjem alkohola, likerskog vina, pjenušavog vina, vina pojačanog za destilaciju i biser vina.

3.

Vino pojačano za destilaciju koristi se samo za destilaciju.

B   Svježe grožđe, mošt i sok od grožđa

1.

Mošt od svježeg grožđa kojemu je vrenje zaustavljeno dodavanjem alkohola koristi se samo tijekom pripreme proizvoda koji nisu obuhvaćeni tarifnim oznakama KN 2204 10, 2204 21 i 2204 29. To ne dovodi u pitanje bilo kakve strože odredbe koje države članice mogu primijeniti na svom području za pripremu proizvoda koji nisu obuhvaćeni tarifnim oznakama KN 2204 10, 2204 21 i 2204 29.

2.

Sok od grožđa i koncentrirani sok od grožđa ne smiju se prerađivati u vino niti dodavati vinu. Alkoholno vrenje tih proizvoda zabranjeno je na području Unije.

3.

Točke 1. i 2. ne primjenjuju se na proizvode namijenjene za proizvodnju, u, Irskoj, Poljskoj i Ujedinjenoj Kraljevini, proizvoda obuhvaćenih tarifnom oznakom KN 2206 00 za koje države članice mogu dopustiti korištenje sastavljenog imena koje uključuje prodajnu oznaku „vino”.

4.

Mošt u fermentaciji ekstrahiran iz prosušenog grožđa stavlja se na tržište samo za proizvodnju likerskih vina i samo u vinogradarskim regijama u kojima je takav način uporabe bio tradicionalan 1. siječnja 1985, kao i za proizvodnju vina od prezreloga grožđa.

5.

Svježe grožđe, mošt, mošt u vrenju, koncentrirani mošt, rektificirani koncentrirani mošt, mošt čije je vrenje zaustavljeno dodavanjem alkohola, sok od grožđa, koncentrirani sok od grožđa i vino ili mješavine tih proizvoda podrijetlom iz trećih zemalja ne smiju se prerađivati u proizvode iz Priloga VII. dijela II. niti dodavati takvim proizvodima na području Unije.

C   Kupaža vina

Kupaža vina podrijetlom iz treće zemlje s vinom iz Unije i kupaža između vina podrijetlom iz trećih zemalja zabranjena je na području Unije.

D.   Nusproizvodi

1.

Zabranjeno je pretjerano tiještenje grožđa. Uzimajući u obzir lokalne i tehničke uvjete, države članice utvrđuju minimalnu količinu alkohola sadržanu u komini i talogu nakon tiještenja grožđa.

Države članice utvrđuju količinu alkohola sadržanu u tim nusproizvodima, koja iznosi najmanje 5 % volumnog udjela alkohola u proizvedenom vinu.

2.

Od vinskog taloga ili komine ne proizvodi se vino ni bilo kakvo drugo piće namijenjeno za neposrednu konzumaciju ljudi, osim alkohola, žestokih pića i piquettea. Dodavanje vina talogu ili komini ili prešanoj pasti aszú dopušteno je pod uvjetima koje određuje Komisija putem delegiranih akata u skladu s člankom 75. stavkom 2. kad se ta metoda tradicionalno upotrebljava za proizvodnju „Tokaji fordítás” i „Tokaji máslás” u Mađarskoj i „Tokajský forditáš” i „Tokajský mášláš” u Slovačkoj.

3.

Zabranjeno je prešanje vinskog taloga i ponovna fermentacija komine, osim za destilaciju ili proizvodnju piquettea. Filtriranje i centrifugiranje vinskog taloga ne smatra se prešanjem ako su dobiveni proizvodi dobre, primjerene i tržišne kvalitete.

4.

Piquette, ako dotična država članica dopušta njegovu proizvodnju, koristi se samo za destilaciju ili za osobne potrebe u domaćinstvu vinogradara.

5.

Ne dovodeći u pitanje mogućnost odluke država članica da zahtijevaju odlaganje nusproizvoda pomoću destilacije, sve fizičke ili pravne osobe ili skupine osoba koje posjeduju nusproizvode moraju ih odlagati pod uvjetima koje određuje Komisija putem delegiranih akata u skladu s člankom 75. stavkom 2.

PRILOG IX.

NEOBVEZNE REZERVIRANE NAPOMENE

Kategorija proizvoda

(upućivanje na razvrstavanje u kombiniranu nomenklaturu)

Neobvezne rezervirane napomene

meso peradi

(oznake KN 0207 i 0210 )

hranjeno s … %

guska hranjena zoblju

ekstenzivan uzgoj u zatvorenim objektima

slobodan uzgoj

tradicionalni slobodan uzgoj

slobodan uzgoj – neograničeni ispust

starost u trenutku klanja

trajanje tova

jaja

(oznaka KN 0407 )

svježa

ekstra ili ekstra svježa

podatak o načinu hranjenja kokoši nesilica

maslinovo ulje

(oznaka KN 1509 )

prvo hladno prešanje

ekstrakcija na hladno

kiselost

oštro

voćno: zrelo ili zeleno

gorko

intenzivno

srednje

lagano

uravnoteženo

blago ulje


PRILOG X.

UVJETI OTKUPA ŠEĆERNE REPE TIJEKOM RAZDOBLJA IZČLANKA 125. STAVKA 3.

TOČKA I.

1.

Ugovori o isporuci sastavljaju se u pisanom obliku za određenu količinu šećerne repe.

2.

Ugovori o isporuci mogu biti višegodišnji.

3.

U ugovorima o isporuci može se navesti podatak o tome je li moguće isporučiti dodatnu količinu šećerne repe i pod kojim uvjetima.

TOČKA II.

1.

U ugovorima o isporuci navode se kupovne cijene za količine šećerne repe iz točke I.

2.

Cijena iz stavka 1. primjenjuje se na šećernu repu standardne kvalitete kao što je opisano u točki B. Priloga III.

Cijena se prema prethodnom dogovoru između stranaka povećava ili smanjuje ovisno o odstupanju od standardne kvalitete.

3.

U ugovoru o isporuci određuje se kako se razvoj tržišnih cijena treba raspodijeliti između strana.

4.

U ugovorima o isporuci utvrđuje se fiksni udio šećera u šećernoj repi. Ti ugovori sadrže konverzijsku ljestvicu u kojoj su navedeni udjeli šećera i koeficijenti za pretvorbu količina isporučene šećerne repe u količine koje odgovaraju udjelu šećera navedenom u ugovoru o isporuci.

Ta se ljestvica temelji na prinosima koji odgovaraju različitim udjelima šećera.

TOČKA III.

Ugovori o isporuci sadrže odredbe o stupnjevanju i uobičajenom trajanju isporuka šećerne repe.

TOČKA IV.

1.

U ugovorima o isporuci navedena su mjesta preuzimanja šećerne repe i uvjeti vezani uz isporuku i prijevoz.

2.

Ugovori o isporuci predviđaju da je odgovornost za troškove ukrcaja i prijevoza od mjesta preuzimanja jasno određena. Ako se u ugovorima o isporuci od poduzeća za proizvodnju šećera zahtijeva da sudjeluju u troškovima ukrcaja i prijevoza, jasno se određuju postoci ili iznosi.

3.

Ugovori o isporuci predviđaju da su troškovi obvezni za svaku stranu jasno određeni.

TOČKA V.

1.

U ugovorima o isporuci navode se mjesta za preuzimanje šećerne repe.

2.

Ako su prodavatelji šećerne repe i poduzeća za proizvodnju šećera već sklopili ugovor o isporuci za prethodnu tržišnu godinu, mjesta preuzimanja o kojima su se dogovorili za tu tržišnu godinu i dalje su valjana. Sporazumi unutar sektora mogu odstupati od ove odredbe.

TOČKA VI.

1.

U ugovorima o isporuci naveden je udio šećera koji se određuje polarimetrijskom metodom ili, kako bi se uzeo u obzir tehnološki napredak, drugom metodom dogovorenom između dviju stranaka. Uzorak šećerne repe uzima se u trenutku preuzimanja.

2.

U sporazumima unutar sektora može biti navedeno da se uzorci uzimaju u nekoj drugoj fazi. U takvim su slučajevima u ugovorima o isporuci predviđene korekcije kako bi se u obzir uzelo moguće smanjenje udjela šećera u razdoblju između preuzimanja i trenutka uzimanja uzorka.

TOČKA VII.

U ugovorima o isporuci navedena je bruto težina, tara težina i udio šećera koji se određuje putem dogovorenih postupaka:

(a)

zajednički od strane poduzeća za proizvodnju šećera i sektorske organizacija uzgajivača šećerne repe, ako je tako predviđeno sporazumom unutar sektora;

(b)

od strane poduzeća za proizvodnju šećera pod nadzorom sektorske organizacije uzgajivača šećerne repe;

(c)

od strane poduzeća za proizvodnju šećera pod nadzorom stručnjaka kojeg je ovlastila dotična država članica, pod uvjetom da prodavatelj šećerne repe pokriva nastale troškove.

TOČKA VIII.

1.

U ugovorima o isporuci od poduzeća za proizvodnju šećera zahtijeva se da izvrše jednu ili više sljedećih aktivnosti za cjelokupnu količinu isporučene šećerne repe:

(a)

besplatno vrate prodavatelju šećerne repe svježe rezance uzete iz tonaže šećerne repe, franko tvornica;

(b)

besplatno vrate prodavatelju šećerne repe dio tih rezanaca, prešanih, osušenih ili osušenih i melasiranih, franko tvornica;

(c)

vrate prodavatelju šećerne repe rezance, prešane ili osušene, franko tvornica; u tom slučaju poduzeće za proizvodnju šećera može zahtijevati da prodavatelj šećerne repe snosi troškove prešanja ili sušenja;

(d)

plate prodavatelju šećerne repe naknadu, pri čemu se uzimaju u obzir mogućnosti prodaje tih rezanaca.

2.

Kada su dijelovi cjelokupne količine isporučene šećerne repe podložni različitom postupanju, u ugovoru o isporuci utvrđeno je više od jedne od obveza predviđenih u stavku 1.

3.

U sporazumima unutar sektora može biti predviđeno da se rezanci isporučuju u nekoj drugoj fazi, a ne u fazi iz stavka 1. točaka (a), (b) i (c).

TOČKA IX.

U ugovorima o isporuci određuju se rokovi za sva plaćanja predujmova i za plaćanje otkupne cijene šećerne repe.

TOČKA X.

Ako se u ugovorima o isporuci utvrđuju pravila koja obuhvaćaju pitanja kojima se bavi ovaj Prilog ili ako sadrže odredbe kojima se uređuju druga pitanja, njihove odredbe ili učinci nisu u suprotnosti s ovim Prilogom.

TOČKA XI.

1.

Kako je opisano u Prilogu II. dijelu II. odjeljku A točki 6., sporazumi unutar sektora sadrže arbitražne klauzule.

2.

Sporazumima unutar sektora može se utvrditi standardni uzorak za ugovore o isporuci u skladu s ovom Uredbom i pravilima Unije.

3.

Ako se sporazumima unutar sektora na razini Unije, na regionalnoj ili lokalnoj razini utvrđuju pravila koja obuhvaćaju pitanja kojima se bavi ova Uredba ili ako sadrže odredbe kojima se uređuju druga pitanja, njihove odredbe i učinci nisu u suprotnosti s ovim Prilogom.

4.

U sporazumima iz stavka 3. posebno se utvrđuju:

(a)

konverzijska ljestvica iz točke II. stavka 4.;

(b)

pravila o odabiru i isporuci sjemena sorti šećerne repe za proizvodnju;

(c)

minimalni udio šećera u šećernoj repi za isporuku;

(d)

zahtjev za savjetovanjem između poduzeća za proizvodnju šećera i predstavnikâ prodavatelja šećerne repe prije određivanja datuma početka isporuke šećerne repe;

(e)

plaćanje premija prodavateljima šećerne repe za rane ili kasne isporuke;

(f)

pojedinosti o uvjetima i troškovima u vezi s rezancima iz točke VIII.;

(g)

uklanjanje rezanaca od strane prodavatelja;

(h)

pravila o prilagođavanju cijena u slučaju sklopljenih višegodišnjih ugovora;

(i)

pravila o uzorkovanju i metodama za određivanje bruto težine, tara težine i udjela šećera.


PRILOG XI.

UVJETI OTKUPA ŠEĆERNE REPE TIJEKOM RAZDOBLJA IZ ČLANKA 124.

TOČKA I.

1.

Ugovori o isporuci sastavljaju se u pisanom obliku za određenu količinu kvote šećerne repe.

2.

U ugovorima o isporuci navodi se podatak o tome može li se isporučiti dodatna količina šećerne repe i pod kojim uvjetima.

TOČKA II.

1.

U ugovorima o isporuci navode se kupovne cijene za količine šećerne repe iz članka 127. stavka 2. točke (a) i, prema potrebi, točke (b). U slučaju količina iz članka 127. stavka 2. točke (a), te cijene ne smiju biti niže od minimalne cijene za kvotu šećerne repe iz članka 135.

2.

U ugovorima o isporuci utvrđuje se fiksni udio šećera u šećernoj repi. Ti ugovori sadrže konverzijsku ljestvicu u kojoj su navedeni udjeli šećera i koeficijenti za pretvorbu količina isporučene šećerne repe u količine koje odgovaraju udjelu šećera navedenom u ugovoru o isporuci.

Ta se ljestvica temelji na prinosima koji odgovaraju različitim udjelima šećera.

3.

Ako je prodavatelj šećerne repe s poduzećem za proizvodnju šećera sklopio ugovor za isporuku šećerne repe iz članka 127. stavka 2. točke (a), sve isporuke koje obavlja taj prodavatelj, pretvorene u skladu sa stavkom 2. ove točke, smatraju se isporukama u smislu članka 127. stavka 2. točke (a) do količine šećerne repe navedene u ugovoru o isporuci.

4.

Poduzeća za proizvodnju šećera koja proizvode količinu šećera nižu od kvote šećerne repe za koju su sklopili ugovore o isporuci prije sjetve na temelju članka 127. stavka 2. točke (a) distribuiraju količinu šećerne repe u skladu s dodatnom proizvodnjom do iznosa njihove kvote prodavateljima s kojima su sklopili ugovore o isporuci prije sjetve u smislu članka 127. stavka 2. točke (a).

Sporazumi unutar sektora mogu odstupati od ove odredbe.

TOČKA III.

1.

Ugovori o isporuci sadrže odredbe o stupnjevanju i uobičajenom trajanju isporuka šećerne repe.

2.

Odredbe iz stavka 1. su odredbe koje su se primjenjivale tijekom prethodne tržišne godine, uzimajući u obzir razinu stvarne proizvodnje; sporazumi unutar sektora mogu odstupati od tih odredaba.

TOČKA IV.

1.

U ugovorima o isporuci navedena su mjesta preuzimanja šećerne repe.

2.

Ako su prodavatelji šećerne repe i poduzeća za proizvodnju šećera već sklopili ugovor o isporuci za prethodnu tržišnu godinu, mjesta preuzimanja o kojima su se dogovorili za tu tržišnu godinu i dalje su valjana. Sporazumi unutar sektora mogu odstupati od ove odredbe.

3.

U ugovorima o isporuci predviđeno je da troškove ukrcaja i prijevoza od mjesta preuzimanja snosi poduzeće za proizvodnju šećera u skladu s posebnim sporazumima na temelju lokalnih pravila ili načina korištenja koji su se primjenjivali prije prethodne tržišne godine.

4.

Međutim, u Danskoj, Irskoj, Grčkoj, Španjolskoj, Portugalu, Finskoj i Ujedinjenoj Kraljevini, u kojima se šećerna repa isporučuje po načelu franko tvornica, od poduzeća za proizvodnju šećera se u ugovorima o isporuci zahtijeva da sudjeluju u troškovima ukrcaja i prijevoza te se u njima određuju postoci ili iznosi.

TOČKA V.

1.

U ugovorima o isporuci navode se mjesta za preuzimanje šećerne repe.

2.

Ako su prodavatelji šećerne repe i poduzeća za proizvodnju šećera već sklopili ugovor o isporuci za prethodnu tržišnu godinu, mjesta preuzimanja o kojima su se dogovorili za tu tržišnu godinu i dalje su valjana. Sporazumi unutar sektora mogu odstupati od ove odredbe.

TOČKA VI.

1.

U ugovorima o isporuci naveden je udio šećera koji se određuje polarimetrijskom metodom. Uzorak šećerne repe uzima se u trenutku preuzimanja.

2.

U sporazumima unutar sektora može biti navedeno da se uzorci uzimaju u nekoj drugoj fazi. U takvim su slučajevima u ugovorima o isporuci predviđene korekcije kako bi se u obzir uzelo moguće smanjenje udjela šećera u razdoblju između preuzimanja i trenutka uzimanja uzorka.

TOČKA VII.

U ugovorima o isporuci navedena je bruto težina, tara težina i udio šećera koji se određuje putem sljedećih postupaka:

(a)

zajednički od strane poduzeća za proizvodnju šećera i sektorske organizacije uzgajivača šećerne repe, ako je tako predviđeno sporazumom unutar sektora;

(b)

od strane poduzeća za proizvodnju šećera pod nadzorom sektorske organizacije uzgajivača šećerne repe;

(c)

od strane poduzećâ za proizvodnju šećera pod nadzorom stručnjaka kojeg je ovlastila dotična država članica, pod uvjetom da prodavatelj šećerne repe pokriva nastale troškove.

TOČKA VIII.

1.

U ugovorima o isporuci od poduzeća za proizvodnju šećera zahtijeva se da izvrše jednu ili više sljedećih aktivnosti za cjelokupnu količinu isporučene šećerne repe:

(a)

besplatno vrate prodavatelju šećerne repe svježe rezance uzete iz tonaže šećerne repe, franko tvornica;

(b)

besplatno vrate prodavatelju šećerne repe dio tih rezanaca, prešanih, osušenih ili osušenih i melasiranih, franko tvornica;

(c)

vrate prodavatelju šećerne repe rezance, prešane ili osušene, franko tvornica; u tom slučaju poduzeće za proizvodnju šećera može zahtijevati da prodavatelj šećerne repe snosi troškove prešanja ili sušenja;

(d)

plate prodavatelju šećerne repe naknadu, pri čemu se uzimaju u obzir mogućnosti prodaje tih rezanaca.

2.

Kada su dijelovi cjelokupne količine isporučene šećerne repe podložni različitom postupanju, u ugovoru o isporuci utvrđeno je više od jedne od obveza predviđenih u stavku 1.

3.

U sporazumima unutar sektora može biti predviđeno da se rezanci isporučuju u nekoj drugoj fazi, a ne u fazi iz stavka 1. točaka (a), (b) i (c).

TOČKA IX.

1.

U ugovorima o isporuci određuju se rokovi za sva plaćanja predujmova i za plaćanje otkupne cijene šećerne repe.

2.

Rokovi iz stavka 1. su oni važeći tijekom prethodne tržišne godine. Sporazumi unutar sektora mogu odstupati od ove odredbe.

TOČKA X.

Ako se u ugovorima o isporuci utvrđuju pravila koja obuhvaćaju pitanja kojima se bavi ovaj Prilog ili ako sadrže odredbe kojima se uređuju druga pitanja, njihove odredbe ili učinci nisu u suprotnosti s ovim Prilogom.

TOČKA XI.

1.

Kako je opisano u Prilogu II. dijelu II. odjeljku A točki 6. ove Uredbe, sporazumi unutar sektora sadrže arbitražne klauzule.

2.

Ako se sporazumima unutar sektora na razini Unije, na regionalnoj ili lokalnoj razini utvrđuju pravila koja obuhvaćaju pitanja kojima se bavi ova Uredba ili ako sadrže odredbe kojima se uređuju druga pitanja, njihove odredbe i učinci nisu u suprotnosti s ovim Prilogom.

3.

U sporazumima iz stavka 2. posebno se utvrđuju:

(a)

pravila o distribuciji prodavateljima šećerne repe količina šećerne repe koje poduzeća za proizvodnju šećera odluče otkupiti prije sjetve, za proizvodnju šećera unutar granica kvote;

(b)

pravila o distribuciji iz točke II. stavka 4.;

(c)

konverzijska ljestvica iz točke II. stavka 2.;

(d)

pravila o odabiru i isporuci sjemena sorti šećerne repe za proizvodnju;

(e)

minimalni udio šećera u šećernoj repi za isporuku;

(f)

zahtjev za savjetovanjem između poduzeća za proizvodnju šećera i predstavnikâ prodavatelja šećerne repe prije određivanja datuma početka isporuke šećerne repe;

(g)

plaćanja premija prodavateljima šećerne repe za rane ili kasne isporuke;

(h)

pojedinosti o:

i.

dijelu rezanaca iz točke VIII. stavka 1. podtočke (b),

ii.

troškovima iz točke VII. stavka 1. podtočke (c),

iii.

naknadi iz točke VII. stavka 1. podtočke (d);

(i)

uklanjanju rezanaca od strane prodavatelja šećerne repe;

(j)

ne dovodeći u pitanje članak 135. stavak 1., pravila o tome kako se između poduzeća za proizvodnju šećera i prodavateljâ šećerne repe treba raspodijeliti svaka razlika između referentnog praga i stvarne prodajne cijene šećera.

TOČKA XII.

Ako ne postoji utvrđeni sporazum unutar sektora o tome kako bi količine šećerne repe namijenjene proizvodnji šećera unutar granica kvote koji poduzeće za proizvodnju šećera nudi za otkup prije sjetve trebale biti raspodijeljene među prodavateljima šećerne repe, dotične države članice mogu same odrediti pravila za takvu raspodjelu.

Ta pravila također mogu tradicionalnim prodavateljima šećerne repe zadrugama dodijeliti prava isporuke osim onih koja bi uživali da pripadaju takvim zadrugama.


PRILOG XII.

NACIONALNE I REGIONALNE KVOTE ZA PROIZVODNJU ŠEĆERA, IZOGLUKOZE I INULINSKOG SIRUPA IZ ČLANKA 136.

(u tonama)

Države članice ili regije

(1)

Šećer

(2)

Izoglukoza

(3)

Inulinski sirup

(4)

Belgija

676 235,0

114 580,2

0

Bugarska

0

89 198,0

 

Češka

372 459,3

 

 

Danska

372 383,0

 

 

Njemačka

2 898 255,7

56 638,2

 

Irska

0

 

 

Grčka

158 702,0

0

 

Španjolska

498 480,2

53 810,2

 

Francuska (matična)

3 004 811,15

 

0

Francuski prekomorski departmani

432 220,05

 

 

Hrvatska

192 877,0

 

 

Italija

508 379,0

32 492,5

 

Latvija

0

 

 

Litva

90 252,0

 

 

Mađarska

105 420,0

250 265,8

 

Nizozemska

804 888,0

0

0

Austrija

351 027,4

 

 

Poljska

1 405 608,1

42 861,4

 

Portugal (kopno)

0

12 500,0

 

Autonomna regija Azora

9 953,0

 

 

Rumunjska

104 688,8

0

 

Slovenija

0

 

 

Slovačka

112 319,5

68 094,5

 

Finska

80 999,0

0

 

Švedska

293 186,0

 

 

Ujedinjena Kraljevina

1 056 474,0

0

 

UKUPNO

13 529 618,2

720 440,8

0


PRILOG XIII.

DETALJNA PRAVILA O PRIJENOSU KVOTA ZA ŠEĆER ILI IZOGLUKOZU U SKLADU S ČLANKOM 138.

TOČKA I.

Za potrebe ovog Priloga:

(a)

„spajanje poduzeća” znači sjedinjavanje dvaju ili više poduzeća u jedno poduzeće;

(b)

„prijenos poduzeća” znači prijenos ili pripajanje imovine poduzeća kojemu je dodijeljena kvota na jedno ili više poduzeća;

(c)

„prijenos tvornice” znači prijenos vlasništva nad tehničkom jedinicom, uključujući sva postrojenja potrebna za proizvodnju dotičnog proizvoda, na jedno ili više poduzeća, čime se postiže djelomično ili potpuno preuzimanje proizvodnje poduzeća koje obavlja prijenos;

(d)

„najam tvornice” znači ugovor o zakupu tehničke jedinice, uključujući sva postrojenja potrebna za proizvodnju šećera, s ciljem njezina korištenja, sklopljen na rok od najmanje tri uzastopne tržišne godine, za koji su se stranke dogovorile da ga neće raskidati prije kraja treće tržišne godine, s poduzećem koje ima poslovni nastan u istoj državi članici kao i dotična tvornica, ako se, nakon što najam stupi na snagu, poduzeće koje unajmljuje tvornicu može s obzirom na cijelu svoju proizvodnju smatrati poduzećem koje se bavi isključivo proizvodnjom šećera.

TOČKA II.

1.

Ne dovodeći u pitanje stavak 2., u slučaju spajanja ili prijenosa poduzeća koja se bave proizvodnjom šećera ili prijenosa tvornica šećera, kvote se prilagođavaju na sljedeći način:

(a)

u slučaju spajanja poduzeća koja se bave proizvodnjom šećera, države članice poduzeću koje nastaje spajanjem dodjeljuju kvotu koja je jednaka zbroju kvota koje su prije spajanja bile dodijeljene dotičnim poduzećima koja se bave proizvodnjom šećera;

(b)

u slučaju prijenosa poduzeća koje se bavi proizvodnjom šećera, država članica kvotu prenesenog poduzeća dodjeljuje poduzeću preuzimatelju koje se bavi proizvodnjom šećera ili, ako postoji više od jednog poduzeća preuzimatelja, dodjela se obavlja razmjerno proizvodnji šećera koju je svako od njih preuzelo;

(c)

u slučaju prijenosa tvornice šećera, država članica smanjuje kvotu poduzeća koje prenosi vlasništvo nad tvornicom i povećava kvotu jednog ili više poduzeća koja se bave proizvodnjom šećera, a koji su kupili dotičnu tvornicu, za količinu koja se oduzima razmjerno preuzetoj proizvodnji.

2.

Ako određeni broj uzgajivača šećerne repe ili šećerne trske, na koje neki od postupaka iz stavka 1. imaju izravan utjecaj, izričito pokaže spremnost da svoju šećernu repu ili šećernu trsku isporučuje poduzeću koje se bavi proizvodnjom šećera, a koje nije stranka u tim postupcima, država članica može izvršiti dodjelu na temelju opsega proizvodnje koju preuzme poduzeće kojem oni namjeravaju isporučivati svoju šećernu repu ili trsku.

3.

U slučaju da se, u okolnostima koje nisu okolnosti iz stavka 1., zatvori:

(a)

poduzeće koje se bavi proizvodnjom šećera,

(b)

jedna ili više tvornica poduzeća koja se bave proizvodnjom šećera.

država Država članica može dio kvota povezanih s tim zatvaranjem dodijeliti jednom ili više poduzeća koja se bave proizvodnjom šećera.

Također, u slučaju iz prvog podstavka točke (b), ako neki od dotičnih proizvođača jasno pokažu spremnost da isporučuju svoju šećernu repu ili trsku određenom poduzeću koje se bavi proizvodnjom šećera, država članica može dio kvota koji odgovara dotičnoj šećernoj repi ili trski dodijeliti poduzeću kojemu namjeravaju isporučivati te proizvode.

4.

U slučaju pozivanja na odstupanje iz članka 127. stavka 5., dotična država članica može zahtijevati od dotičnih uzgajivača šećerne repe i poduzeća koja se bave proizvodnjom šećera na koje se to odstupanje odnosi da u svoje sporazume unutar sektora uključe posebne klauzule koje državama članicama omogućuju primjenu ove točke stavaka 2. i 3.

5.

U slučaju najma tvornice koja pripada poduzeću koje se bavi proizvodnjom šećera, država članica može smanjiti kvotu poduzeća koje nudi tvornicu u najam i dodijeliti dio za koji je kvota smanjena poduzeću koje unajmljuje tvornicu kako bi u njoj proizvodilo šećer.

Ako se najam otkaže tijekom razdoblja od tri tržišne godine iz točke I. podtočke (d), država članica retroaktivno poništava prilagodbu kvota izvršenu u skladu s prvim podstavkom ove točke, i to od dana kada je najam stupio na snagu. Međutim, ako se najam otkaže zbog više sile, država članica nije obvezna poništiti prilagodbu.

6.

Ako poduzeće koje se bavi proizvodnjom šećera više ne može osigurati ispunjavanje svojih obveza na temelju propisa Unije prema proizvođačima šećerne repe ili šećerne trske i ako to stanje utvrde nadležna tijela dotične države članice, država članica može za jednu ili više tržišnih godina dodijeliti dio uključenih kvota jednom ili više poduzeća koja se bave proizvodnjom šećera razmjerno opsegu preuzete proizvodnje.

7.

Ako poduzeću koje se bavi proizvodnjom šećera država članica odobri jamstva u pogledu cijene i plasmana za preradu šećerne repe u etilni alkohol, ta država članica može, u dogovoru s tim poduzećem i zainteresiranim uzgajivačima šećerne repe, dodijeliti sve kvote ili dio kvota za proizvodnju šećera jednom ili više drugih poduzeća za jednu ili više tržišnih godina.

TOČKA III.

U slučaju spajanja ili prijenosa poduzeća koja se bave proizvodnjom izoglukoze ili prijenosa tvornice za proizvodnju izoglukoze, država članica može dodijeliti uključene kvote za proizvodnju izoglukoze jednom ili više drugih poduzeća, bez obzira na to imaju li proizvodnu kvotu.

TOČKA IV.

Mjere poduzete u skladu s točkama II. i III. mogu stupiti na snagu samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)

ako su u obzir uzeti interesi svih dotičnih strana;

(b)

ako dotična država članica smatra da će te mjere najvjerojatnije poboljšati strukturu sektora šećerne repe, šećerne trske i proizvodnje šećera;

(c)

ako se mjere odnose na poduzeća koja imaju poslovni nastan na istom području za koje je utvrđena kvota iz Priloga XII.

TOČKA V.

Ako do spajanja ili prijenosa dođe između 1. listopada jedne godine i 30. travnja sljedeće godine, mjere iz II. i III. imaju učinak na tekuću tržišnu godinu.

Ako do spajanja ili prijenosa dođe između 1. svibnja i 30. rujna iste godine, mjere iz točaka II. i III. imaju učinak na sljedeću tržišnu godinu.

TOČKA VI.

Ako se primjenjuju točke II. i III., države članice dužne su obavijestiti Komisiju o prilagođenim kvotama najkasnije 15 dana nakon isteka razdoblja iz točke V.


PRILOG XIV

KORELACIJSKA TABLICA IZ ČLANKA 230.

Uredba (EZ) br. 1234/2007

Ova Uredba

Uredba (EZ) br. 1306/2013

Članak 1

Članak 1

Članak 2(1)

Članak 3(1) i (2)

Članak 2(2)(a) i (b)

Članak 2(2)(c)

Članak 15(1)(a)

Članak 3

Članak 6

Članak 4

Članak 5, prvi stavak

Članak 5, drugi stavak, prvi dio

Članak 3(4)

Članak 5, drugi stavak, drugi dio

Članak 5, treći stavak

Članak 5(a)

Članak 6

Članak 7

Članak 9

Članak 8

Članak 7

Članak 9

Članak 126

Članak 10

Članak 11

Članak 11

Članak 12

Članak 12

Članak 13

Članak 13

Članak 14 (1)

Članak 14 (brisan)

Članak 15 (brisan)

Članak 16 (brisan)

Članak 17 (brisan)

Članak 18 od (1) do (4)

Članak 15(2) (1)

Članak 18(5)

Članak 19 (brisan)

Članak 20 (brisan)

Članak 21 (brisan)

Članak 22 (brisan)

Članak 23 (brisan)

Članak 24 (brisan)

Članak 25

Članak 16(1)

Članak 26

Članak 27

Članak 28

Članak 29

Članak 30 (brisan)

Članak 31

Članak 17

Članak 32

Članak 33

[Članak 18]

Članak 34

[Članak 18]

Članak 35 (brisan)

Članak 36 (brisan)

Članak 37

[Članak 18]

Članak 38

[Članak 18]

Članak 39

[Članak 19(3)]

Članak 40

[Članak 19(5)(a) i Članak 20(o)(iii)]

Članak 41

Članak 42(1)

Članak 10

Članak 42(2)

Članak 20(u)

Članak 43od (a) do (f), (i), (j) i (l)

Članci 19 i 20

Članak 43(g), (h) i (k)

Članak 44

Članak 220(1)(a), (2) i (3)

Članak 45

Članak 220(1)(b), (2) i (3)

Članak 46(1)

Članak 220(5)

Članak 46(2)

Članak 220(6)

Članak 47

Članak 219

Članak 48

Članak 219

Članak 49

Članak 135 (1)

Članak 50

Članci 125 i 127

Članak 51

Članak 128 (1)

Članak 52

Članak 130

Članak 52a

Članak 53(a)

Članak 132(c)

Članak 53(b)

Članak 130(2)

Članak 53(c)

Članak 130(6)

Članak 54

Članak 166

Članak 55

 (2)

Članak 56

Članak 136

Članak 57

Članak 137

Članak 58

Članak 59

Članak 60

Članak 138

Članak 61

Članak 139

Članak 62

Članak 140

Članak 63

Članak 141

Članak 64(1)

Članak 142(1)

Članak 64(2) i(3)

Članak 142(2) (1)

Članak 65

 (2)

Članak 66

Članak 67

Članak 68

Članak 69

Članak 70

Članak 71

Članak 72

Članak 73

Članak 74

Članak 75

Članak 76

Članak 77

Članak 78

Članak 79

Članak 80

Članak 81

Članak 82

Članak 83

Članak 84

Članak 84a

Članak 85(a)

Članak 143(1) i Članak 144(a)

Članak 85(b)

Članak 144(j)

Članak 85(c)

Članak 144(i)

Članak 85(d)

Članak 85a

 (1)

Članak 85b

 (1)

Članak 85c

 (1)

Članak 85d

 (1)

Članak 85e

 (1)

Članak 85f

 (1)

Članak 85g

 (1)

Članak 85h

 (1)

Članak 85i

 (1)

Članak 85j

 (1)

Članak 85k

 (1)

Članak 85l

 (1)

Članak 85m

 (1)

Članak 85n

 (1)

Članak 85o

Članak 85p

Članak 85q

Članak 85r

Članak 85s

Članak 85t

Članak 85u

Članak 85v

Članak 85w

Članak 85x

Članak 86 (brisan)

Članak 87 (brisan)

Članak 88 (brisan)

Članak 89 (brisan)

Članak 90 (brisan)

Članak 91

Članak 92

Članak 93

Članak 94

Članak 94a

Članak 95

Članak 95a

Članak 96 (brisan)

Članak 97

Članak 129 (1)

Članak 98

 (1)

Članak 99

Članak 100

Članak 101 (brisan)

Članak 102

Članak 26 (1)

Članak 102(2)

Članak 217

Članak 102a

Članak 58

Članak 103

Članci 29, 30 i 31

Članak 103a

Članak 103b

Članak 32

Članak 103c

Članak 33

Članak 103d

Članak 34

Članak 103e

Članak 35

Članak 103f

Članak 36

Članak 103g

Članak 37(a) i Članak 38(b)

Članak 103ga

Članak 23

Članak 103ga(7)

Članak 217

Članak 103h od (a) do (e)

Članci 37 i 38

Članak 103h(f)

Članci 24 i 25

Članak 103i

Članak 39

Članak 103j

Članak 40

Članak 103k

Članak 41

Članak 103l

Članak 42

Članak 103m

Članak 43

Članak 103n

Članak 44

Članak 103n(4)

Članak 212

Članak 103o

Članak 103p

Članak 45

Članak 103q

Članak 46

Članak 103r

Članak 47

Članak 103s

Članak 48

Članak 103t

Članak 49

Članak 103u(1)(a)

Članak 50

Članak 103u(1)(b)

Članak 51

Članak 103u od (2) do (5)

Članak 52

Članak 103v

Članak 50

Članak 103w

Članak 103x

Članak 103y

Članak 103z

Članak 103za

Članci 53 i 54

Članak 104

Članak 105(1)

Članak 55(1)

Članak 105(2)

Članak 215

Članak 106

Članak 55(4)

Članak 107

Članak 55(3)

Članak 108(1)

Članak 55(2)

Članak 108(2)

Članak 109, prva rečenica

Članak 55(1), zadnja rečenica

Članak 110

Članci 56 i 57

Članak 111

Članak 112

Članak 113(1)

Članak 75(1) od (a) do (e) i (2)

Članak 113(2)

Članak 75(5)

Članak 113(3), prvi podstavak

Članak 74

Članak 113(3), drugi podstavak

Članak 89

Članak 113a od (1) do (3)

Članak 76

Članak 113a(4)

 (1)

Članak 89

Članak 113b

Članak 75(3)

Članak 113c

Članak 167

Članak 113d(1), prvi podstavak

Članak 78(1) i (2)

Članak 113d(1), drugi podstavak

Prilog VII, dio II(1)

Članak 113d(2)

Članak 78(3)

Članak 113d(3)

Članak 82

Članak 114

Članak 78(1) (1)

Članak 115

Članak 78(1), Članak 75(1)(h)

Članak 116

Članak 78(1), Članak 75(1)(f) i (g)

Članak 117

Članak 77

Članak 118

Članak 78(1)

Članak 118a

Članak 92

Članak 118b

Članak 93

Članak 118c

Članak 94

Članak 118d(1)

Članak 94(3)

Članak 118d(2) i (3)

[Članak 109(3)]

Članak 118e

Članak 95

Članak 118f

Članak 96

Članak 118g

Članak 97

Članak 118h

Članak 98

Članak 118i

Članak 99

Članak 118j

Članak 100

Članak 118k

Članak 101

Članak 118l

Članak 102

Članak 118m

Članak 103

Članak 118n

Članak 104

Članak 118o

Članak 118p

Članak 118q

Članak 105

Članak 118r

Članak 106

Članak 118s

Članak 107

Članak 118t

Članak 108

Članak 118u

Članak 112

Članak 118v

Članak 113

Članak 118w

Članak 117

Članak 118x

Članak 118

Članak 118y

Članak 119

Članak 118z

Članak 120

Članak 118za

Članak 121

Članak 118zb

Članak 119

Članak 120

Članak 120a

Članak 81

Članak 120b

Članak 120c

Članak 80

Članak 120d, prvi podstavak

Članak 83(2)

Članak 120d, drugi podstavak

[Članak 223]

Članak 120e(1)

Članak 75(3) i (4)

Članak 120e(2)

Članak 83(3) i (4)

Članak 120f

Članak 80(3)

Članak 120g

Članak 80(5) i Članak 91(c)

Članak 121(a)(i)

Članak 75(2)

Članak 121(a)(ii)

Članak 75(3)

Članak 121(a)(iii)

Članak 89

Članak 121(a)(iv)

Članak 75(2) i Članak 91(b)

Članak 121(b)

Članak 91(a), Članak 78(3)

Članak 121(c)(i)

Članak 91(a)

Članak 121(c)(ii) i (iii)

Članak 91(d)

Članak 121(c)(iv)

[Članak 223]

Članak 121(d)(i)

Članak 78(1)

Članak 121(d) od (ii) do (v) i (vii)

Članak 75(2) i (3)

Članak 121(d)(vi)

Članak 89

Članak 121(e)(i)

Članak 78(1)

Članak 121(e) od (ii) do (v), (vii)

Članak 75(2) i (3)

Članak 121(e)(vi)

Članak 75(2)

Članak 121(f)(i)

Članak 78(1)

Članak 121(f)(ii), (iii) i (v)

Članak 75(3)

Članak 121(f)(iv) i (vii)

Članak 91(g)

Članak 121(f)(vi)

[Članak 223]

Članak 121(g)

Članak 75(3)

Članak 121(h)

Članak 91(d)

Članak 121(i)

Članak 121(j)(i)

Članak 75(3)

Članak 121(j)(ii)

Članak 91(d)

 

Članak 121(k)

Članak 122

Članak 121(l)

Članci 114, 115 i 116

Članak 121(m)

Članak 122

Članak 121, drugi stavak

Članak 78(3)

Članak 121, treći stavak

Članak 75(3) i (4)

Članak 121, četvrti stavak, od (a) do (f)

Članak 75(3)

Članak 121, četvrti stavak, (g)

Članak 75(3)(m)

Članak 121, četvrti stavak, (h)

Članak 80(4)

Članak 122

Članak 152

Članak 123

Članak 157

Članak 124

Članak 125

Članak 125a

Članak 153

Članak 125b

Članak 154

Članak 125c

Članak 156

Članak 125d

Članak 155

Članak 125e

Članak 125f

Članak 164

Članak 125g

Članak 164(6)

Članak 125h

Članak 175(d)

Članak 125i

Članak 165

Članak 125j

Članak 164

Članak 125k

Članak 158

Članak 125l

Članak 164

Članak 125m

Članak 164(6) [i Članak 175(d)]

Članak 125n

Članak 165

Članak 125o

Članci 154 i 158

Članak 126

Članak 165

Članak 126a(1), (3) i (4)

Članak 161

Članak 126a(2)

Članak 156(2)

 

Članak 126b

Članak 157(3)

Članak 126c

Članak 149

Članak 126d

Članak 150

Članak 126e

Članak 173(2) i Članak 174(2)

Članak 127

Članak 173

Članak 128

Članak 129

Članak 130

Članak 176(1)

Članak 131

Članak 176(2)

Članak 132

Članak 176(3)

Članak 133

[Članak 177(2)(e)]

Članak 133a(1)

Članak 181

Članak 133a(2)

Članak 191

Članak 134

Članci 177 i 178

Članak 135

Članak 136

[Članak 180]

Članak 137

[Članak 180]

Članak 138

[Članak 180]

Članak 139

[Članak 180]

Članak 140

[Članak 180]

Članak 140a

Članak 181

Članak 141

Članak 182

Članak 142

Članak 193

Članak 143

Članak 180

Članak 144

Članak 184

Članak 145

Članak 187(a)

Članak 146(1)

Članak 146(2)

Članak 185

Članak 147

Članak 148

Članak 187

Članak 149

[Članak 180]

Članak 150

[Članak 180]

Članak 151

[Članak 180]

Članak 152

[Članak 180]

Članak 153

Članak 192

Članak 154

Članak 155

Članak 156

Članak 192(5)

Članak 157

Članak 189

Članak 158

Članak 190

Članak 158a

Članak 90

Članak 159

Članak 194

Članak 160

Članak 195

Članak 161

Članci 176, 177, 178 i 179

Članak 162

Članak 196

Članak 163

Članak 197

Članak 164(1)

Članak 198(1)

Članak 164 od (2) do (4)

Članak 198(2) (1)

Članak 165

 (1)

Članak 166

 (1)

Članak 167

Članak 199

Članak 168

Članak 200

Članak 169

Članak 201

Članak 170

Članci 202 i 203

Članak 171

Članak 184

Članak 172

[Članak 186(2)]

Članak 173

Članak 174

Članak 205

Članak 175

Članak 206

Članak 176

Članak 209

Članak 176a

Članak 210

Članak 177

Članak 210

Članak 177a

Članak 210

Članak 178

Članak 164

Članak 179

Članak 210(7)

Članak 180

Članak 211

Članak 181

Članak 211

Članak 182(1)

Članak 213

Članak 182(2)

Članak 182(3), treći podstavak

Članak 214

Članak 182(3), prvi, drugi i treći podstavak

Članak 182 od (4) do (7)

Članak 182a

Članak 216

Članak 183

Članak 184(1)

Članak 184(2)

Članak 225(a)

Članak 184 od (3) do (8)

Članak 184(9)

Članak 225(b)

Članak 185

Članak 185a

Članak 145

Članak 185b

Članak 223

Članak 185c

Članak 147

Članak 185d

Članak 146

Članak 185e

Članak 151

Članak 185f

Članak 148

Članak 186

Članak 219

Članak 187

Članak 219

Članak 188

Članak 219

Članak 188a(1) i (2)

 (1)

Članak 188a(3) i (4)

Članak 188a od (5) do (7)

[Članak 223]

Članak 189

[Članak 223]

Članak 190

Članak 190a

Članak 191

Članak 221

Članak 192

Članak 223

Članak 193

Članak 194

Članci 62 i 64

Članak 194a

Članak 61

Članak 195

Članak 229

Članak 196

Članak 196a

Članak 227

Članak 196b

Članak 229

Članak 197

Članak 198

Članak 199

Članak 200

Članak 201

230(1) i (3)

Članak 202

230(2)

Članak 203

Članak 203a

Članak 231

Članak 203b

Članak 231

Članak 204

Članak 232

Prilog I

Prilog I (dijelovi I do XX, XXIV/1)

Prilog II

Prilog I (dijelovi XXI do XXIII)

Prilog III

Prilog II

Prilog IV

Prilog III

Prilog V

Prilog IV

Prilog VI

Prilog XII

Prilog VII

Prilog VIIa

Prilog VIIb

Prilog VIIc

Prilog VIII

Prilog XIII

Prilog IX

 (1)

Prilog X

 (1)

Prilog Xa

Prilog Xb

Prilog VI

Prilog Xc

Prilog Xd

Prilog Xe

Prilog XI

Prilog XIa

Prilog VII, dio I

Prilog XIb

Prilog VII, dio II

Prilog XII

Prilog VII, dio III

Prilog XIII

Prilog VII, dio IV

Prilog XIV.A

Prilog VII, dioVI

Prilog XIV.B

Prilog VII, dio V

Prilog XIV.C

Članak 75(2) i (3) (1)

Prilog XV

Prilog VII, dio VII

Prilog XVa

Prilog VIII, dio I

Prilog XVb

Prilog VIII, dioII

Prilog XVI

Prilog VII, dio VIII

Prilog XVIa

[Članak 173(1)(i)]

Prilog XVII

[Članak 180]

Prilog XVIII

[Članak 180]

Prilog XIX

Prilog XX

Prilog XXI

Prilog XXII

Prilog XIV


(1)  Vidjeti također Uredbu Vijeća koju treba donijeti u skaldu s člankom 43. stavkom 3. UFEU-a.

(2)  Međutim vidjeti članak 230.


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/855


UREDBA (EU) br. 1309/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 17. prosinca 2013.

o Europskom fondu za prilagodbu globalizaciji (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1927/2006

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 175. treći stavak,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

Europsko vijeće se 26. ožujka 2010. složilo s prijedlogom Komisije o pokretanju nove strategije za pametan, održiv i uključiv rast („strategija Europa 2020”). Jedan od tri prioriteta strategije Europa 2020. je uključivi rast koji podrazumijeva snaženje položaja ljudi preko visoke razine zaposlenosti, investiranja u vještine, borbe protiv siromaštva i modernizacije tržišta rada, osposobljavanja i sustava socijalne zaštite kako bi im se omogućilo da predvide promjene i snađu se u njima te da grade uključivo, kohezijsko društvo. Prevladavanje negativnih učinaka globalizacije zahtijeva i stvaranje radnih mjesta diljem Unije te odlučnu politiku za podupiranje rasta.

(2)

Europski fond za prilagodbe globalizaciji (EGF) osnovan je Uredbom (EZ) br. 1927/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (3) za razdoblje trajanja višegodišnjeg financijskog okvira od 1. siječnja 2007. do 31. prosinca 2013. EGF Uniji omogućuje da iskaže solidarnost prema radnicima koji su proglašeni viškom zbog velikih strukturnih promjena u tokovima svjetske trgovine nastalih zbog globalizacije i globalne financijske i ekonomske krize, a također može pružati podršku korisnicima na malim tržištima rada ili u iznimnim okolnostima, posebno u pogledu kolektivnih zahtjeva koji uključuju mala i srednja poduzeća (MSP-ovi), čak i ako je broj otpuštanja ispod normalnog praga za mobilizaciju EGF-a.

(3)

U svojoj Komunikaciji od 29. lipnja 2011. pod nazivom „Proračun za strategiju Europa 2020.” Komisija prepoznaje ulogu EGF-a kao fleksibilnog fonda koji radnicima koji ostaju bez posla pruža potporu i pomaže im da što brže pronađu novi posao. Unija bi i za vrijeme trajanja višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020. godine trebala nastaviti pružati posebnu, jednokratnu potporu za olakšavanje ponovnog uključivanja u rad radnika koji su proglašeni viškom na prostorima, u sektorima, područjima ili tržištima rada pogođenima ozbiljnim ekonomskim poremećajem. S obzirom na njegovu svrhu, a to je pružanje potpore u hitnim situacijama i neočekivanim okolnostima, EGF bi trebao ostati izvan višegodišnjeg financijskog okvira.

(4)

Područje primjene Uredbe (EZ) br. 1927/2006 prošireno je 2009. godine Uredbom (EZ) br. 546/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (4) kao dio Europskog plana za gospodarski oporavak kako bi se obuhvatili radnici koji su proglašeni viškom kao izravna posljedica globalne financijske i ekonomske krize. Kako bi se omogućila intervencija EGF-a u trenutačnim ili budućim kriznim situacijama, njegovo područje primjene trebalo bi obuhvaćati otpuštanja uzrokovana ozbiljnim ekonomskim poremećajem izazvanim nastavkom globalne financijske i ekonomske krize, obuhvaćenim Uredbom (EZ) br. 546/2009, ili novom globalnom financijskom i ekonomskom krizom

(5)

Europski centar za praćenje promjena, sa sjedištem u Europskoj zakladi za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofund) u Dublinu, pomaže Komisiji i državama članicama u kvalitativnim i kvantitativnim analizama i time u evaluaciji globalizacijskih trendova i korištenja EGF-a.

(6)

Kako bi se zadržala europska dimenzija EGF-a, zahtjev za potporu trebalo bi podnositi kad broj otpuštanja dosegne minimalni prag. Međutim, na malim tržištima rada, poput malih država članica ili udaljenih regija ili u iznimnim okolnostima zahtjevi se mogu podnositi i za manji broj otpuštanja.

(7)

Radnici koji su proglašeni viškom i samozaposlene osobe koje su prestale sa svojom djelatnošću trebali bi imati jednaki pristup EGF-u bez obzira na vrstu ugovora o radu ili radnog odnosa. Stoga bi za potrebe ove Uredbe radnike koji su proglašeni viškom te samozaposlene osobe koje su prestale sa svojom djelatnošću trebalo smatrati korisnicima EGF-a.

(8)

EGF bi privremeno trebao pružati potporu mladima koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju te koji borave u regijama koje su prihvatljive u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih, s obzirom na to da su te regije nerazmjerno pogođene značajnim otpuštanjima.

(9)

Financijski doprinos iz EGF-a ponajprije bi trebao biti usmjeren na aktivne mjere tržišta rada čiji je cilj brza reintegracija korisnika u održivo zapošljavanje u okviru njihovog prvobitnog područja djelatnosti ili izvan njega. Stoga bi uključivanje novčanih naknada u usklađeni paket usluga prilagođenih potrebama trebalo biti ograničeno. Poduzeća bi se moglo poticati na sufinanciranje mjera koje podržava EGF.

(10)

Prilikom sastavljanja usklađenog paketa aktivnih mjera tržišta rada države članice trebale bi davati prednost mjerama koje će značajno povećati zapošljivost korisnika. Države članice trebale bi težiti tome da se najveći mogući broj korisnika koji sudjeluju u tim mjerama ponovno uključi u održivo zapošljavanje čim prije unutar šestomjesečnog razdoblja prije isteka roka za podnošenje završnog izvješća o provedbi financijskog doprinosa.

(11)

Prilikom osmišljavanja usklađenog paketa aktivnih mjera tržišta rada, države članice trebale bi pridavati posebnu pozornost korisnicima u nepovoljnom položaju, uključujući mlade i starije nezaposlene osobe i one kojima prijeti siromaštvo, s obzirom na to da se te skupine suočavaju s posebnim problemima prilikom ponovnog uključivanja na tržište rada, zbog globalne financijske i ekonomske krize i globalizacije.

(12)

Prilikom provedbe EGF-a trebalo bi poštovati i promicati načela ravnopravnosti spolova i nediskriminacije, koja su među temeljnim vrijednostima Unije i dio su strategije Europa 2020.

(13)

Kako bi potpora korisnicima bila učinkovita i brza, države članice trebale bi poduzeti sve što je u njihovoj moći da podnesu potpune zahtjeve za financijski doprinos iz EGF-a. Dostavljanje dodatnih informacija trebalo bi biti vremenski ograničeno.

(14)

Država članica koja podnosi zahtjev trebala bi u interesu korisnika i tijela nadležnih za provedbu mjera osigurati da se svi dionici uključeni u proces podnošenja zahtjeva obavješćuju o napretku zahtjeva.

(15)

U skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja, financijski doprinosi iz EGF-a ne bi smjeli zamijeniti, nego bi po mogućnosti trebali nadopunjavati mjere potpore koje su za korisnike na raspolaganju u okviru fondova Unije ili njezinih drugih politika i programa.

(16)

Trebalo bi uključiti posebne odredbe za aktivnosti obavješćivanja i komunikacije o primjerima djelovanja EGF-a i njihovim rezultatima.

(17)

Kako bi izrazila solidarnost Unije s radnicima koji su proglašeni viškom i samozaposlenim osobama koje su prestale sa svojom djelatnošću, stopa financiranja trebala bi iznositi 60 % troškova paketa i njegove provedbe.

(18)

Kako bi se olakšala provedba ove Uredbe, izdaci bi trebali biti prihvatljivi ili od dana od kojeg država članica počinje pružati usluge prilagođene potrebama ili od dana od kojeg država članica snosi administrativne izdatke za provedbu EGF-a.

(19)

U proračunskoj liniji EGF-a u okviru godišnjeg proračunskog postupka na raspolaganju bi trebao biti odgovarajući iznos odobrenih sredstava za plaćanje kako bi se pokrile potrebe do kojih dođe posebno tijekom prvih mjeseci svake godine, kada su mogućnosti za prijenos iz drugih proračunskih linija posebno teške.

(20)

Međuinstitucionalni sporazum između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije od 2. prosinca 2013. o proračunskoj disciplini, o suradnji u proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (5) („Međuinstitucionalni sporazum”) određuje proračunski okvir EGF-a.

(21)

U interesu korisnika, pomoć bi se trebala omogućiti čim prije i na što učinkovitiji način. Države članice i institucije Unije uključene u postupak donošenja odluka u vezi s EGF-om trebale bi činiti sve što je u njihovoj moći da smanje vrijeme obrade i pojednostave postupke kako bi osigurale da se odluke o mobilizaciji EGF-a donose glatko i brzo.

(22)

U slučaju zatvaranja poduzeća, radnicima koje je ono proglasilo viškom može se pomoći u preuzimanju dijela ili svih njegovih aktivnosti, a država članica u kojoj se nalazi poduzeće može dati predujam koji je hitno potreban kako bi se to ostvarilo.

(23)

Kako bi se Europskom parlamentu omogućio politički nadzor, a Komisiji stalno praćenje rezultata dobivenih uz potporu EGF-a, države članice trebale bi podnijeti završno izvješće o provedbi EGF-a.

(24)

Države članice i dalje bi trebale biti odgovorne za provedbu financijskog doprinosa te za upravljanje djelovanjima uz financijsku potporu Unije i kontrolu nad njima, u skladu s odgovarajućim odredbama Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća („Financijska uredba”) (6). Države članice trebale bi opravdati uporabu financijskog doprinosa primljenog iz EGF-a. Obveze izvješćivanja trebale bi odražavati posebnu prirodu intervencija EGF-a s obzirom na kratko razdoblje provedbe operacija EGF-a. Stoga je potrebno odstupanje od Financijske uredbe u pogledu obveza izvješćivanja.

(25)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svojeg opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Ciljevi

Ovom Uredbom osniva se Europski fond za prilagodbu globalizaciji (EGF) za razdoblje višegodišnjeg financijskog okvira od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

Svrha EGF-a je doprinos pametnom, uključivom i održivom ekonomskom rastu i promicanje održivog zapošljavanja u Uniji tako što će Uniji omogućiti da pokaže solidarnost i pruži potporu radnicima koji su proglašeni viškom i samozaposlenim osobama koje su prestale sa svojom djelatnošću zbog velikih strukturnih promjena u tokovima svjetske trgovine nastalih zbog globalizacije kao posljedica nastavka globalne financijske i ekonomske krize, obuhvaćenog Uredbom (EZ) br. 546/2009, ili kao posljedica nove globalne financijske i ekonomske krize.

Djelovanjima koja koriste financijski doprinos iz EGF-a nastoji se osigurati da najveći mogući broj korisnika koji sudjeluju u tim djelovanjima nađe održivo zaposlenje čim prije unutar šestomjesečnog razdoblja prije isteka roka za podnošenje završnog izvješća iz članka 18. stavka 1.

Članak 2.

Područje primjene

Ova Uredba primjenjuje se na zahtjeve država članica za financijske doprinose iz EGF-a za djelovanja usmjerena na:

(a)

radnike koji su proglašeni viškom i samozaposlene osobe koje su prestale sa svojom djelatnošću zbog velikih strukturnih promjena u tokovima svjetske trgovine nastalih zbog globalizacije, što pogotovo pokazuje značajan porast uvoza u Uniju, veliki zaokret u trgovini robom ili uslugama u Uniji, brzo opadanje tržišnog udjela Unije u danom sektoru ili delokalizacija djelatnosti u treće zemlje, ako ta otpuštanja značajno štete lokalnom, regionalnom ili nacionalnom gospodarstvu;

(b)

radnike koji su proglašeni viškom i samozaposlene osobe koje su prestale sa svojom djelatnošću zbog nastavka globalne financijske i ekonomske krize obuhvaćenog Uredbom (EZ) br. 549/2009, ili kao posljedica nove globalne financijske i ekonomske krize.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe, korisnik znači:

(a)

radnik čije je zaposlenje zbog viškova završilo ranije ili koje završava tijekom referentnog razdoblja iz članka 4. i ne obnavlja se;

(b)

samozaposlena osoba koja je zapošljavala najviše 10 radnika koji su proglašeni viškom u okviru područja primjene ove Uredbe te čija je djelatnost prestala, pod uvjetom da je djelatnost jasno ovisila o dotičnom poduzeću iz članka 4. stavka 1. točke (a), ili da je, u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (b), samozaposlena osoba djelovala u dotičnom ekonomskom sektoru.

Članak 4.

Intervencijski kriteriji

1.   Financijski doprinos iz EGF-a osigurava se u slučajevima kad se ispune uvjeti iz članka 2. i kad to ima za posljedicu:

(a)

najmanje 500 radnika proglašenih viškom ili samozaposlenih osoba koje prestaju sa svojom djelatnošću, u referentnom razdoblju od četiri mjeseca, u poduzeću u državi članici, uključujući radnike proglašene viškom i samozaposlene osobe koje prestaju sa svojom djelatnošću kod dobavljača ili daljnjih proizvođača;

(b)

najmanje 500 radnika proglašenih viškom ili samozaposlenih osoba koje prestaju sa svojom djelatnošću, u referentnom razdoblju od devet mjeseci, posebno u MSP-ovima, pri čemu svi djeluju u istom ekonomskom sektoru definiranom na razini NACE Revizija 2 i smješteni su u jednoj regiji ili u dvije susjedne regije razine NUTS 2, ili u više od dvije susjedne regije razine NUTS 2 pod uvjetom da je više od 500 radnika ili samozaposlenih osoba pogođeno u dvije regije zajedno.

2.   Na malim tržištima rada ili u iznimnim okolnostima, posebno u pogledu zajedničkih zahtjeva koji se odnose na MSP-ove, a koje je država članica podnositeljica zahtjeva valjano obrazložila, zahtjev za financijski doprinos na temelju ovog članka može se smatrati prihvatljivim čak i ako kriteriji utvrđeni u stavku 1. točkama (a) ili (b) nisu u potpunosti ispunjeni, kad otpuštanja imaju ozbiljan učinak na zaposlenost i lokalno, regionalno ili nacionalno gospodarstvo. Država članica podnositeljica zahtjeva navodi koji od intervencijskih kriterija iz stavka 1. točaka (a) i (b) nisu u potpunosti ispunjeni. Ukupni iznos doprinosâ u iznimnim okolnostima ne smije biti viši od 15 % maksimalnog godišnjeg iznosa EGF-a.

Članak 5.

Izračun broja otpuštanja i prestanka djelatnosti

1.   Država članica podnositeljica zahtjeva navodi metodu izračuna broja radnika i samozaposlenih osoba iz članka 3., za potrebe članka 4.

2.   Država članica podnositeljica zahtjeva izračunava broj naveden u stavku 1. na temelju jednog od sljedećih dana:

(a)

dana kad poslodavac u skladu s člankom 3. stavkom 1. Direktive Vijeća 98/59/EZ (7) pisanim putem obavijesti nadležno tijelo javne vlasti o planiranom kolektivnom otpuštanju; u tom slučaju država članica podnositeljica zahtjeva dostavlja Komisiji dodatne informacije o stvarnom broju radnika proglašenih viškom u skladu s člankom 4. stavkom 1. ove Uredbe, i to prije nego što Komisija obavi svoju procjenu;

(b)

dana kad poslodavac obavijesti radnika o otpuštanju ili raskidu ugovora o radu;

(c)

dana stvarnog raskida ugovora o radu ili njegova isteka;

(d)

završetka ustupanja poduzeću korisniku; ili

(e)

za samozaposlenu osobu, dana prestanka djelatnosti kako je određeno u skladu s nacionalnim zakonima i drugim propisima.

Članak 6.

Prihvatljivi korisnici

1.   Država članica podnositeljica zahtjeva može pružiti usluge prilagođene potrebama koje se sufinanciraju iz EGF-a prihvatljivim korisnicima, među kojima mogu biti:

(a)

radnici proglašeni viškom i samozaposlene osobe koje su prestale sa svojom djelatnošću, izračunani u skladu s člankom 5., u okviru referentnog razdoblja iz članka 4.;

(b)

radnici proglašeni viškom i samozaposlene osobe koje su prestale sa svojom djelatnošću, izračunani u skladu s člankom 5., prije ili nakon referentnog razdoblja iz članka 4. stavka 1. točke (a); ili

(c)

radnici proglašeni viškom i samozaposlene osobe koje su prestale sa svojom djelatnošću, kad zahtjev na temelju članka 4. stavka 2. odstupa od kriterija iz članka 4. stavka 1. točke (a).

Radnici i samozaposlene osobe iz prvog podstavka točaka (b) i (c) smatraju se prihvatljivima ako su proglašeni viškom ili je njihova djelatnost prestala nakon opće objave planiranog otpuštanja i ako se može utvrditi jasna uzročna veza s događajem koji je uzrokovao otpuštanja tijekom referentnog razdoblja.

2.   Odstupajući od članka 2., države članice podnositeljice zahtjeva mogu do 31. prosinca 2017. pružati usluge prilagođene potrebama, koje se sufinanciraju iz EGF-a, određenom broju mladih koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju te su na datum podnošenja zahtjeva mlađi od 25 godina ili, ako države članice tako odluče, mlađi od 30 godina, koji je jednak broju ciljanih korisnika, pri čemu se prednost daje osobama koje su proglašene viškom ili čija je djelatnost prestala, pod uvjetom da su se barem neka od otpuštanja u smislu članka 3. dogodila u regijama razine NUTS 2 koje su prihvatljive u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih. Potpora se može pružiti mladima koji nisu zaposleni, ne školuju se i ne osposobljavaju te su mlađi od 25 godina ili, ako države članice tako odluče, mlađi od 30 godina u tim regijama razine NUTS 2 koje su prihvatljive u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih.

Članak 7.

Prihvatljiva djelovanja

1.   Financijski doprinos iz EGF-a može se dati za aktivne mjere tržišta rada koje su dio usklađenog paketa usluga prilagođenih potrebama i koje su namijenjene lakšem ponovnom uključivanju ciljanih korisnika i, posebno, osoba u nepovoljnom položaju, starijih i mladih nezaposlenih osoba u rad ili njihovom samozapošljavanju. Usklađeni paket usluga prilagođenih potrebama posebno može uključivati:

(a)

osposobljavanje i ponovno osposobljavanje po mjeri, uključujući vještine informacijske i komunikacijske tehnologije i vrednovanje stečenog iskustva, pomoć pri traženju zaposlenja, profesionalnu orijentaciju, savjetodavne usluge, mentorstvo, pomoć pri traženju zamjenskog posla, promociju poduzetništva, pomoć pri samozapošljavanju, osnivanju poduzeća i preuzimanju poslovanja od strane zaposlenika te suradničke aktivnosti;

(b)

posebne vremenski ograničene mjere kao što su naknade za traženje zaposlenja, poticaji za zapošljavanje koji se isplaćuju poslodavcima, naknade za prijevoz, dnevnice ili naknade za osposobljavanje (uključujući naknade za njegovatelje);

(c)

poticajne mjere, posebno za osobe u nepovoljnom položaju, starije i mlade nezaposlene osobe kako bi ostali na tržištu rada ili se na njega vratili.

Troškovi mjera iz točke (b) ne smiju biti veći od 35 % ukupnih troškova usklađenog paketa usluga prilagođenih potrebama navedenih u ovom stavku.

Troškovi ulaganja u samozapošljavanje, osnivanje poduzeća i preuzimanje poslovanja od strane zaposlenika ne smiju biti veći od 15 000 EUR.

Prilikom osmišljavanja usklađenog paketa usluga prilagođenih potrebama trebalo bi predvidjeti buduće perspektive na tržištu rada i tražene vještine. Usklađeni paket trebao bi odgovarati zaokretu prema održivom gospodarstvu koje se temelji na učinkovitom korištenju resursa.

2.   Sljedeće mjere nisu prihvatljive za financijski doprinos iz EGF-a:

(a)

posebne vremenski ograničene mjere iz stavka 1. točke (b) koje nisu uvjetovane aktivnim sudjelovanjem ciljanih korisnika u traženju posla ili aktivnostima osposobljavanja;

(b)

djelovanja za koja su odgovorna poduzeća na temelju nacionalnog prava ili kolektivnih ugovora.

Djelovanja koja podupire EGF ne zamjenjuju pasivne mjere socijalne zaštite.

3.   Usklađeni paket usluga prilagođenih potrebama sastavlja se uz savjetovanje s ciljanim korisnicima ili njihovim predstavnicima, ili socijalnim partnerima.

4.   Na inicijativu države članice podnositeljice zahtjeva, financijski doprinos iz EGF-a može se dati za aktivnosti pripreme, upravljanja, informiranja i promidžbe te kontrole i izvješćivanja.

Članak 8.

Zahtjevi

1.   Država članica podnositeljica zahtjeva zahtjev podnosi Komisiji u roku od 12 tjedana od dana zadovoljavanja kriterija iz članka 4. stavka 1. ili 2.

2.   U roku od dva tjedna od dana podnošenja zahtjeva, ili, gdje je to primjenjivo, od dana od kojeg Komisija raspolaže prijevodom zahtjeva, ovisno o tome koji je kasniji, Komisija potvrđuje primitak zahtjeva i obavješćuje državu članicu o mogućim dodatnim informacijama koje su joj potrebne za ocjenjivanje zahtjeva.

3.   U slučaju da Komisija zahtijeva takve dodatne informacije, država članica odgovara u roku od šest tjedana od dana zahtijevanja. Komisija na propisno obrazložen zahtjev predmetne države članice produljuje rok za dva tjedna.

4.   Na temelju informacija koje pruži država članica, Komisija dovršava ocjenjivanje usklađenosti zahtjeva s uvjetima za pružanje financijskog doprinosa u roku od 12 tjedana od primitka potpunog zahtjeva, ili, gdje je to primjenjivo, od prijevoda zahtjeva. Ako Komisija iznimno nije u mogućnosti poštovati taj rok, ona daje pisano objašnjenje u kojemu obrazlaže razloge kašnjenja.

5.   Potpuni zahtjev sadrži sljedeće informacije:

(a)

obrazloženu analizu veze između otpuštanja ili prestanka djelatnosti i velikih strukturnih promjena u tokovima svjetske trgovine, ili ozbiljnih poremećaja u lokalnom, regionalnom i nacionalnom gospodarstvu uzrokovanih globalizacijom ili nastavkom globalne financijske i ekonomske krize ili novom globalnom financijskom i ekonomskom krizom. Ta analiza temelji se na statističkim i drugim podacima najprikladnije razine kako bi se pokazalo zadovoljavanje intervencijskih kriterija iz članka 4.;

(b)

ako je poduzeće koje otpušta radnike nakon otpuštanja nastavilo s radom, potvrdu da je djelovalo u skladu s pravnim obvezama koje uređuju viškove radnih mjesta te da se u skladu s njima pobrinulo za svoje radnike;

(c)

procjenu broja otpuštanja u skladu s člankom 5. i objašnjenje događaja koji su uzrok otpuštanja;

(d)

identifikaciju, prema potrebi, poduzeća, dobavljača ili daljnjih proizvođača u kojima se otpuštanja provode i kategorija ciljanih korisnika raščlanjenih prema spolu i dobnoj skupini;

(e)

predviđeni učinak otpuštanja s obzirom na lokalno, regionalno ili nacionalno gospodarstvo i zaposlenost;

(f)

opis usklađenog paketa usluga prilagođenih potrebama i povezanih izdataka, uključujući, posebno, moguće mjere koje podržavaju inicijative za zapošljavanje za korisnike u nepovoljnom položaju te starije i mlade korisnike;

(g)

objašnjenje načina na koji paket mjera dopunjuje djelovanja koja se financiraju iz drugih nacionalnih fondova ili fondova Unije te informacije o djelovanjima koja su za predmetna poduzeća obvezna na temelju nacionalnog prava ili kolektivnih ugovora;

(h)

predviđeni proračun za sve sastavnice usklađenog paketa usluga prilagođenih potrebama za potporu ciljanim korisnicima te za sve aktivnosti pripreme, upravljanja, informiranja i promidžbe te kontrole i izvješćivanja;

(i)

datume kada su se započele ili se trebaju započeti pružati usluge prilagođene potrebama ciljanim korisnicima te obavljati aktivnosti za provedbu EGF-a, kako je navedeno u članku 7. stavku 1. odnosno 4.;

(j)

postupke koji su se poštovali pri savjetovanju s ciljanim korisnicima ili njihovim predstavnicima ili socijalnim partnerima te s lokalnim i regionalnim tijelima ili, prema potrebi, drugim relevantnim organizacijama;

(k)

izjavu o sukladnosti tražene potpore iz EGF-a s postupovnim i materijalnim pravilima Unije o državnim potporama te izjavu u kojoj se navodi razlog zbog kojeg usluge prilagođene potrebama ne zamjenjuju mjere za koje su poduzeća odgovorna na temelju nacionalnog prava ili kolektivnih ugovora;

(l)

izvore pretfinanciranja ili sufinanciranja na nacionalnoj razini te prema potrebi druge vrste sufinanciranja.

Članak 9.

Komplementarnost, usklađenost i koordinacija

1.   Financijski doprinos iz EGF-a ne zamjenjuje djelovanja za koja su odgovorna poduzeća na temelju nacionalnog prava ili kolektivnih ugovora.

2.   Podrška ciljanim korisnicima dopunjuje djelovanja država članica na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, uključujući ona koja se sufinanciraju iz fondova Unije.

3.   Financijski doprinos iz EGF-a ograničava se na ono što je neophodno za osiguravanje solidarnosti i privremene, jednokratne podrške ciljanim korisnicima. Djelovanja koja dobivaju potporu iz EGF-u u skladu su sa zakonodavstvom Unije i nacionalnim zakonodavstvom, kao i s pravilima o državnim potporama.

4.   Komisija i države članice podnositeljice zahtjeva osiguravaju koordinaciju pomoći iz fondova Unije u skladu sa svojim nadležnostima.

5.   Država članica podnositeljica zahtjeva osigurava da specifična djelovanja koja primaju financijski doprinos iz EGF-a ne primaju ujedno pomoć iz drugih financijskih instrumenata Unije.

Članak 10.

Ravnopravnost muškaraca i žena i zabrana diskriminacije

Komisija i države članice osiguravaju da se ravnopravnost muškaraca i žena i integracija rodne perspektive promiču tijekom različitih faza provođenja financijskog doprinosa iz EGF-a te da su njihov sastavni dio. U vezi s pristupom EGF-u te u raznim fazama provedbe financijskog doprinosa, Komisija i države članice poduzimaju sve odgovarajuće korake kako bi spriječile svaku diskriminaciju na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, religije ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije.

Članak 11.

Tehnička pomoć na inicijativu Komisije

1.   Na inicijativu Komisije, najviše 0,5 % najvišeg godišnjeg iznosa EGF-a može se koristiti za financiranje pripreme, praćenja, prikupljanja podataka i razvoja temeljnog znanja relevantnog za provedbu EGF-a. Također se može koristiti za financiranje administrativne i tehničke podrške, informacijskih i komunikacijskih aktivnosti te aktivnosti revizije, kontrole i evaluacije koji su potrebni za provedbu ove Uredbe.

2.   Europski parlament i Vijeće na temelju prijedloga Komisije početkom svake godine osiguravaju iznos za tehničku pomoć, podložno postavljenoj gornjoj granici iz stavka 1.

3.   Zadaće iz stavka 1. obavljaju se u skladu s Financijskom uredbom, kao i provedbenim pravilima koja se primjenjuju na taj oblik izvršenja proračuna.

4.   Tehnička pomoć Komisije uključuje davanje informacija i smjernica državama članicama pri korištenju, praćenju i evaluaciji EGF-a. Komisija bi europskim i nacionalnim socijalnim partnerima također trebala pružati informacije o korištenju EGF-a, zajedno s jasnim smjernicama.

Članak 12.

Informiranje, komunikacija i promidžba

1.   Država članica podnositeljica zahtjeva osigurava informacije o financiranim djelovanjima te im daje publicitet. Takve informacije upućuju se ciljanim korisnicima, lokalnim i regionalnim tijelima, socijalnim partnerima, medijima i široj javnosti. Informacijama se ističe uloga Unije i osigurava prepoznatljivost doprinosa iz EGF-a.

2.   Komisija održava i redovito ažurira internetske stranice, dostupne na svim službenim jezicima institucija Unije, kako bi pružila ažurirane informacije o EGF-u, upute za podnošenje zahtjeva kao i podatke o prihvaćenim i odbijenim zahtjevima i o ulozi Europskog parlamenta i Vijeća u proračunskom postupku.

3.   Komisija provodi informativne i komunikacijske aktivnosti o primjerima djelovanja EGF-a i njihovim rezultatima na temelju svojih iskustava, s ciljem poboljšavanja učinkovitosti EGF-a i osiguranja da su građani i radnici Unije upoznati s EGF-om. Komisija svake dvije godine podnosi izvješće o korištenju EGF-a po pojedinim zemljama i sektorima.

4.   Sredstva odobrena za komunikacijska djelovanja u okviru ove Uredbe koriste se i za institucionalno priopćivanje političkih prioriteta Unije ako su oni povezani s općim ciljevima ove Uredbe.

Članak 13.

Određivanje financijskog doprinosa

1.   Komisija na temelju procjene provedene u skladu s člankom 8., a posebno uzimajući u obzir broj ciljanih korisnika, predložena djelovanja i procjenu troškova, u najkraćem roku procjenjuje i predlaže iznos mogućeg financijskog doprinosa iz EGF-a u granicama raspoloživih sredstava. Iznos ne smije biti veći od 60 % ukupnih predviđenih troškova iz članka 8. stavka 5. točke (h).

2.   Ako Komisija na temelju procjene provedene u skladu s člankom 8. zaključi da su ispunjeni uvjeti za financijski doprinos na temelju ove Uredbe, odmah započinje postupak određen u članku 15.

3.   Ako Komisija na temelju procjene provedene u skladu s člankom 8. zaključi da nisu ispunjeni uvjeti za financijski doprinos u skladu s ovom Uredbom, odmah obavješćuje državu članicu podnositeljicu zahtjeva.

Članak 14.

Prihvatljivost izdataka

1.   Izdaci za financijski doprinos iz EGF-a prihvatljivi su od datuma navedenih u zahtjevu u skladu s člankom 8. stavkom 5. točkom (i) od kojih dotična država članica počinje ili treba početi pružati usluge prilagođene potrebama ciljanih korisnika ili snosi administrativne izdatke za provedbu EGF-a, u skladu s člankom 7. stavkom 1. odnosno 4.

2.   U slučaju bespovratnih sredstava na odgovarajući se način primjenjuju članci [67. i 68.] Uredbe (EU, Euratom) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (8) i članak [14.] Uredbe (EU, Euratom) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (9) te bilo koji delegirani akti koje je Komisija donijela u skladu s tim uredbama.

Članak 15.

Proračunski postupak

1.   Rješenja za EGF u skladu su s točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma.

2.   Odobrena sredstva u vezi s EGF-om uključena su u rezervacije općeg proračuna Unije.

3.   Komisija, s jedne strane, i Europski parlament i Vijeće, s druge strane, nastoje minimizirati vrijeme potrebno za mobilizaciju EGF-a.

4.   Ako Komisija zaključi da su ispunjeni uvjeti za pružanje financijskog doprinosa iz EGF-a, podnosi prijedlog za njegovu upotrebu. Odluku o upotrebi EGF-a zajednički donose Europski parlament i Vijeće u roku od mjesec dana od upućivanja Europskom parlamentu i Vijeću. Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom, a Europski parlament većinom svojih članova i s tri petine danih glasova.

Istodobno s podnošenjem svojeg prijedloga odluke o upotrebi EGF-a, Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi prijedlog za prijenos u odgovarajuće proračunske linije. U slučaju neslaganja pokreće se postupak trijaloga.

Prijenosi u vezi s EGF-om obavljaju se u skladu s člankom 27. Financijske uredbe.

5.   Istovremeno s usvajanjem prijedloga odluke o upotrebi EGF-a Komisija provedbenim aktom donosi odluku o financijskom doprinosu koja stupa na snagu na dan kad Europski parlament i Vijeće donesu odluku o upotrebi EGF-a.

6.   Prijedlog odluke o upotrebi EGF-a u skladu sa stavkom 4. uključuje:

(a)

procjenu, provedenu u skladu s člankom 8. stavkom 4.c, zajedno sa sažetkom podataka na kojima se temelji procjena;

(b)

dokaz da su zadovoljeni kriteriji utvrđeni u člancima 4. i 9.; i

(c)

razloge koji opravdavaju predložene iznose.

Članak 16.

Isplata i korištenje financijskog doprinosa

1.   Po stupanju na snagu odluke o financijskom doprinosu u skladu s člankom 15. stavkom 5., Komisija isplaćuje financijski doprinos dotičnoj državi članici u obliku jednokratne isplate pretfinanciranja u iznosu od 100 %, u načelu unutar 15 dana. Pretfinanciranje se poravnava pri zaključivanju financijskog doprinosa u skladu s člankom 18. stavkom 2.

2.   Financijski doprinos iz stavka 1. provodi se u okviru podijeljenog upravljanja u skladu s člankom 59. Financijske uredbe.

3.   Podrobne tehničke uvjete financiranja određuje Komisija u odluci o financijskom doprinosu iz članka 15. stavka 5.

4.   Država članica prihvatljiva djelovanja iz članka 7. provodi što prije, a najkasnije 24 mjeseca nakon datuma podnošenja zahtjeva u skladu s člankom 8. stavkom 1.

Država članica može odlučiti odgoditi datum početka prihvatljivih djelovanja za najviše tri mjeseca od datuma podnošenja zahtjeva. U slučaju takve odgode prihvatljiva djelovanja provode se unutar razdoblja od 24 mjeseca nakon datuma početka koji država članica navede u zahtjevu.

Ako korisnik pristupi tečaju obrazovanja ili osposobljavanja u trajanju od dvije godine ili dulje, naknade za takav tečaj mogu se uključiti u sufinanciranje iz EGF-a do isteka roka za podnošenje završnog izvješća iz članka 18. stavka 1., pod uvjetom da su dotične naknade plaćene prije isteka tog roka.

5.   Prilikom provođenja djelovanja iz paketa usluga prilagođenih potrebama, dotična država članica može podnijeti prijedlog Komisiji za izmjenu uključenih djelovanja dodavanjem drugih prihvatljivih djelovanja navedenih u članku 7. stavku 1. točkama (a) i (c), pod uvjetom da su takve izmjene propisno obrazložene i da ukupni iznos nije veći od financijskog doprinosa iz članka 15. stavka 5. Komisija procjenjuje predložene izmjene i, ako se s njima složi, o tome obavješćuje državu članicu.

6.   Izdaci na temelju članka 7. stavka 4. prihvatljivi su do isteka roka za podnošenje završnog izvješća.

Članak 17.

Korištenje eura

U zahtjevima, odlukama o financijskim doprinosima i izvješćima na temelju ove Uredbe, kao i svim povezanim dokumentima, iznosi se izražavaju u eurima.

Članak 18.

Završno izvješće i zaključak

1.   Najkasnije šest mjeseci od isteka razdoblja navedenog u članku 16. stavku 4., dotična država članica Komisiji podnosi završno izvješće o provedbi financijskog doprinosa, uključujući informacije o sljedećem:

(a)

vrsti djelovanja i glavnim ostvarenjima,

(b)

nazivima tijela koja provode paket mjera u državi članici,

(c)

karakteristikama ciljanih korisnika i njihovom radnom statusu,

(d)

o tome je li poduzeće, uz iznimku mikropoduzeća i MSP-ova, bilo korisnik državne potpore ili ranijeg financiranja iz Kohezijskog fonda ili strukturnih fondova Unije tijekom prethodnih pet godina;

(e)

izjavu kojom se opravdavaju izdaci uz navođenje, kad god je to moguće, komplementarnosti djelovanja s onima koja se financiraju iz Europskog socijalnog fonda (ESF).

Kad god je to moguće, podaci koji se odnose na korisnike raščlanjeni su prema spolu.

2.   Najkasnije šest mjeseci po primitku svih zahtijevanih informacija iz stavka 1., Komisija završava financijski doprinos određivanjem konačnog iznosa financijskog doprinosa iz EGF-a i, prema potrebi, iznosa duga dotične države članice u skladu s člankom 22.

Članak 19.

Dvogodišnje izvješće

1.   Komisija, do 1. kolovoza 2015. i potom svake dvije godine, podnosi Europskom parlamentu i Vijeću sveobuhvatno, kvantitativno i kvalitativno izvješće o aktivnostima u protekle dvije godine na temelju ove Uredbe i Uredbe 1927/2006. Izvješće se uglavnom usredotočuje na rezultate postignute uz pomoć EGF-a i posebno sadržava podatke u vezi s podnesenim zahtjevima, donesenim odlukama, financiranim djelovanjima, uključujući statističke podatke o stopi ponovnog uključivanja za korisnike koji su primili pomoć po državi članici i komplementarnost takvih djelovanja s djelovanjima koje financiraju drugi fondovi Unije, posebno ESF, te informacije u vezi sa završetkom danih financijskih doprinosa. U njemu bi također trebalo navesti informacije o odbijenim zahtjevima ili zahtjevima koji su smanjeni zbog nedovoljnih odobrenih sredstava ili neprihvatljivosti.

2.   Izvješće se prosljeđuje na znanje Revizorskom sudu, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Odboru regija i socijalnim partnerima.

Članak 20.

Evaluacija

1.   Komisija na vlastitu inicijativu i bliskoj suradnji s državama članicama provodi:

(a)

do 30. lipnja 2017., srednjoročnu evaluaciju učinkovitosti i održivosti postignutih rezultata;

(b)

do 31. prosinca 2021., ex post evaluaciju uz pomoć vanjskih stručnjaka, kako bi se izmjerio učinak EGF-a i njegova dodana vrijednost.

2.   Rezultati evaluacija iz stavka 1. prosljeđuju se na znanje Europskom parlamentu, Vijeću, Revizorskom sudu, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Odboru regija i socijalnim partnerima. Preporuke iz evaluacija trebale bi se uzeti u obzir prilikom osmišljavanja novih programa u području zapošljavanja i socijalnih pitanja.

3.   Evaluacije iz stavka 1. sadrže brojke koje pokazuju broj zahtjeva i obuhvaćaju uspješnost EGF-a po pojedinim zemljama i sektorima kako bi se ocijenilo dolazi li EGF do svojih ciljanih primatelja.

Članak 21.

Upravljanje i financijski nadzor

1.   Ne dovodeći u pitanje odgovornost Komisije za izvršavanje općeg proračuna Unije, države članice u prvom redu preuzimaju odgovornost za upravljanje djelovanjima koje podupire EGF i za financijski nadzor djelovanja. U tom smislu, mjere koje poduzimaju uključuju:

(a)

provjeru jesu li sustavi upravljanja i nadzora uspostavljeni i provode li se na način kojim se osigurava učinkovito i pravilno korištenje sredstava Unije, u skladu s načelima dobrog financijskog upravljanja;

(b)

provjeru jesu li financirana djelovanja pravilno provedena;

(c)

osiguranje da su izdaci, koji su financirani na temelju provjerljive prateće dokumentacije, zakoniti i uredni;

(d)

sprečavanje, otkrivanje i ispravljanje nepravilnosti kako je utvrđeno u članku 122. Uredbe (EU, Euratom) br. 1303/2013 i povrat nepropisno isplaćenih iznosa, prema potrebi zajedno sa zateznim kamatama. Države članice o svakoj takvoj nepravilnosti obavješćuju Komisiju te je redovito obavješćuju o tijeku upravnih i sudskih postupaka koji iz njih proistječu.

2.   Države članice određuju tijela odgovorna za upravljanje djelovanjima koja podupire EGF i za njihovu kontrolu u skladu s člankom 59. stavkom 3. Financijske uredbe i u skladu s kriterijima i postupcima utvrđenima u Uredbi (EU, Euratom) br. 1303/2013. Ta tijela Komisiji dostavljaju informacije navedene u članku 59. stavku 5. Financijske uredbe o provedbi financijskog doprinosa prilikom podnošenja završnog izvješća iz članka 18. ove Uredbe.

3.   Države članice provode potrebne financijske ispravke kada se utvrde nepravilnosti. Ispravci koje provode države članice sastoje se od opoziva cijelog ili dijela financijskog doprinosa. Države članice osiguravaju povrat svakog iznosa koji je neopravdano isplaćen zbog utvrđene nepravilnosti, vraćaju ga Komisiji, a ako predmetna država članica iznos ne otplati u odobrenom roku, naplaćuju se zatezne kamate.

4.   U skladu sa svojom odgovornošću za izvršavanje općeg proračuna Unije, Komisija poduzima sve potrebne mjere kako bi provjerila jesu li financirana djelovanja provedena u skladu s načelima dobrog i učinkovitog financijskog upravljanja. Država članica podnositeljica zahtjeva odgovorna je za osiguravanje postojanja sustava upravljanja i nadzora koji dobro funkcioniraju. Komisija se mora uvjeriti da takvi sustavi djeluju.

U tom smislu, ne dovodeći u pitanje ovlasti Revizorskog suda ili provjere koje država članica provodi u skladu s nacionalnim zakonima i drugim propisima, dužnosnici ili službenici Komisije mogu izvršavati provjere na terenu, uključujući provjeru uzoraka, u vezi s djelovanjima koja se financiraju iz EGF-a, uz prethodnu najavu od najmanje jednog radnog dana. Komisija obavješćuje državu članicu podnositeljicu zahtjeva s ciljem dobivanja sve potrebne pomoći. Dužnosnici ili službenici dotične države članice mogu sudjelovati u takvim provjerama.

5.   Države članice Komisiji i Revizorskom sudu osiguravaju, tijekom razdoblja od tri godine od završetka financijskog doprinosa primljenog iz EGF-a, dostupnost svih popratnih dokumenata koji se odnose na nastale izdatke.

Članak 22.

Povrat financijskog doprinosa

1.   U slučajevima kada su stvarni troškovi manji od predviđenog iznosa navedenog u skladu s člankom 15., Komisija provedbenim aktom donosi odluku kojom od dotične države članice zahtijeva povrat odgovarajućeg dijela iznosa primljenog financijskog doprinosa.

2.   Ako dotična država članica ne ispuni obveze navedene u odluci o financijskom doprinosu, Komisija poduzima potrebne mjere donoseći odluku provedbenim aktom kako bi od te države članice zatražila povrat cijelog ili dijela primljenog financijskog doprinosa.

3.   Prije donošenja odluke na temelju stavka 1. ili 2. Komisija provodi odgovarajuće ispitivanje slučaja, a dotičnoj državi članici posebno odobrava određeni rok za dostavu primjedbi.

4.   Ako nakon dovršenja potrebnih provjera Komisija zaključi da država članica ne ispunjava obveze iz članka 21. stavka 1. te ako ne dođe do dogovora i država članica ne izvrši ispravke u roku koji je odredila Komisija, Komisija, vodeći računa o svim primjedbama koje je dala država članica, u roku od tri mjeseca od isteka roka iz stavka 3. izvršava zahtijevane financijske ispravke opozivanjem cijelog ili dijela doprinosa iz EGF-a za predmetno djelovanje. Svaki iznos koji je neopravdano isplaćen zbog utvrđene nepravilnosti vraća se, a ako država članica podnositeljica zahtjeva iznos ne otplati u odobrenom roku, naplaćuju se zatezne kamate.

Članak 23.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EZ) br. 1927/2006 stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

Neovisno o prvom stavku, ona se i dalje primjenjuje na zahtjeve podnesene do 31. prosinca 2013.

Članak 24.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se na sve zahtjeve podnesene između 1. siječnja 2014. i 31. prosinca 2020.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

L. LINKEVIČIUS


(1)  SL C 143, 22.5.2012., str. 42.

(2)  SL C 225, 27.7.2012., str. 159.

(3)  Uredba (EZ) br. 1927/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o uspostavljanju Europskog fonda za prilagodbe globalizaciji (SL L 406, 30.12.2006., str. 1.).

(4)  Uredba (EZ) br. 546/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1927/2006 o osnivanju Europskog fonda za prilagodbe globalizaciji (SL L 167, 29.6.2009., str. 26.).

(5)  SL C 373, 20.12.2013., str. 1

(6)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(7)  Direktiva Vijeća 98/59/EZ od 20. srpnja 1998. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kolektivno otkazivanje (SL L 225, 12.8.1998., str. 16.).

(8)  Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (Vidi stranicu 320 ovog Službenog lista).

(9)  Uredba (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006 (Vidi stranicu 470 ovog Službenog lista).


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/865


UREDBA (EU) br. 1310/2013 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 17. prosinca 2013.

o utvrđivanju određenih prijelaznih odredaba o potpori ruralnom razvoju Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i o izmjenama Uredbe (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu sredstava i njihove raspodjele za godinu 2014. i o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 i uredaba (EU) br. 1307/2013, (EU) br. 1306/2013i (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu njihove primjene u godini 2014.

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 42. i članak 43. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

Uredbom (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (2), koja se primjenjuje od 1. siječnja 2014., utvrđuju se pravila kojima se uređuje potpora Unije ruralnom razvoju i stavlja se izvan snage Uredba Vijeća (EZ) br. 1698/2005 o (3), ne dovodeći u pitanje daljnju primjenu uredaba o provedbi te Uredbe dok ih se ne stavi izvan snage. Da bi se olakšao prijelaz s postojećih programa potpore u okviru Uredbe (EZ) br. 1698/2005 na novi pravni okvir kojim je obuhvaćeno programsko razdoblje koje počinje 1. siječnja 2014. („novo programsko razdoblje”), trebalo bi usvojiti prijelazna pravila kako bi se izbjegle bilo kakve poteškoće ili odgode pri provedbi potpore ruralnom razvoju koje bi mogle biti uzrokovane kao posljedica datuma donošenjem novih programa ruralnog razvoja. Stoga bi državama članicama trebalo dopustiti da nastave preuzimati pravne obveze za određene mjere u okviru svojih postojećih programa ruralnog razvoja u 2014. te da nastali rashodi trebaju biti prihvatljivi za potporu u novom programskom razdoblju.

(2)

S obzirom na bitne promjene načina razgraničavanja područjâ sa znatnim prirodnim ograničenjima u novom programskom razdoblju, obveza nametnuta poljoprivredniku da nastavi obavljati poljoprivrednu djelatnost na području tijekom pet godina ne bi se trebala primjenjivati na nove pravne obveze preuzete u 2014.

(3)

Da bi se osigurala pravna sigurnost pri prijelazu, određeni rashodi nastali u skladu s Uredbom (EZ) br. 1698/2005 trebali bi biti prihvatljivi za doprinos iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR-a) u novom programskom razdoblju u slučaju da postoje plaćanja koja još treba izvršiti. To bi trebalo obuhvaćati i određene dugoročne obveze u okviru sličnih mjera predviđenih u Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2078/1992 (4), u Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2080/1992 (5) i u Uredbi Vijeća (EZ) br. 1257/1999 (6) ako su te mjere dobivale potporu u okviru Uredbe (EZ) br. 1698/2005 i ako postoje plaćanja koja još treba izvršiti u 2014. Radi dobrog financijskog upravljanja i učinkovite provedbe programa takve izdatke trebalo bi jasno utvrditi u programima ruralnog razvoja i u svim sustavima upravljanja i kontrole država članica. Da bi se izbjegla nepotrebna složenost financijskog upravljanja programima ruralnog razvoja u novom programskom razdoblju, stope sufinanciranja novog programskog razdoblja trebale bi se primijeniti na prijelazne rashode.

(4)

S obzirom na ozbiljne poteškoće povezane s financijskom stabilnošću s kojima se više država članica i dalje suočava, a da bi se tijekom prijelaza s trenutačnog na novo programsko razdoblje ograničili negativni učinci tih poteškoća dopuštanjem maksimalne uporabe dostupnih financijskih sredstava iz EPFRR-a, potrebno je produžiti trajanje odstupanja koje povećava maksimalne stope doprinosa iz EPFRR-a predviđene u članku 70. stavku 4.c Uredbe (EZ) br. 1698/2005 do konačnog datuma prihvatljivosti rashoda za programsko razdoblje 2007. – 2013., odnosno do 31. prosinca 2015.

(5)

Uredba (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (7) kojom se uspostavljaju novi programi potpore primjenjuje se od 1. siječnja 2015. Uredba Vijeća (EZ) br. 73/2009 (8) stoga je i dalje temelj za dodjeljivanje potpore dohotku poljoprivrednicima u kalendarskoj godini 2014., no u obzir bi trebalo uzeti Uredbu (EU) br. 1311/2013 (9). Radi osiguranja dosljednosti pri provedbi odredaba o višestrukoj sukladnosti i poštovanja normi u skladu sa zahtjevima određenih mjera, trebalo bi osigurati da se odgovarajuće odredbe koje se primjenjuju u programskom razdoblju 2007. – 2013. nastave primjenjivati do početka primjene novog zakonodavnog okvira. Zbog istih bi razloga trebalo osigurati daljnju primjenu odredaba u vezi s dopunskim nacionalnim izravnim plaćanjima za Hrvatsku koje se primjenjuju u 2013.

(6)

Uredba (EU) br.1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (10) pruža državama članicama mogućnost da isplaćuju predujmove za izravna plaćanja. Na temelju Uredbe (EZ) br. 73/2009 Komisija treba odobriti primjenu takve mogućnosti. Iskustvo stečeno u provedbi programa izravne potpore pokazalo je da je primjereno dopustiti da poljoprivrednici primaju predujmove. Kad je riječ o zahtjevima podnesenima u 2014., ti bi predujmovi trebali biti ograničeni na do 50 % programa potpore iz Priloga I. Uredbi (EZ) br. 73/2009 i na do 80 % plaćanja za govedinu i teletinu.

(7)

Radi usklađenosti s Uredbom br. 1311/2013, a posebno usklađivanja iznosa dostupnih za dodjelu izravne potpore poljoprivrednicima i mehanizma vanjske konvergencije, potrebno je izmijeniti nacionalne gornje granice utvrđene u Prilogu VIII. Uredbi (EZ) br. 73/2009 za 2014. Izmjena nacionalnih gornjih granica neizbježno će utjecati na iznose koje pojedini poljoprivrednici mogu primiti kao izravna plaćanja u 2014. Stoga bi trebalo utvrditi način na koji će te izmjene utjecati na vrijednost prava na plaćanje i na visinu ostalih izravnih plaćanja. Kako bi se u obzir uzela situacija malih poljoprivrednika, a posebno s obzirom da u 2014. nije primjenjiv mehanizam modulacije ili prilagodbe, posebice uključujući izuzeće izravnih plaćanja do 5 000 EUR iz tog mehanizma, trebalo bi dopustiti državama članicama koje ne dodjeljuju preraspodjelu plaćanja i koje se ne odlučuju za prijenos sredstava u potporu za ruralni razvoj putem mehanizma fleksibilnosti da ne smanjuju vrijednost svih prava na plaćanja.

(8)

Određene odredbe Uredbe (EZ) br. 73/2009, osobito u pogledu elemenata koje obuhvaćaju iznosi utvrđeni u Prilogu VIII. toj Uredbi i veze s mogućnošću pruženom državama članicama da se koriste sredstvima koja nisu potrošena u okviru programa jedinstvenih plaćanja za financiranje određene potpore, trebalo bi razjasniti na temelju iskustva stečenog u financijskoj provedbi te Uredbe.

(9)

Na temelju Uredbe (EZ) br. 73/2009 države članice mogle su odlučiti iskoristiti određeni postotak svojih nacionalnih gornjih granica za posebnu potporu svojim poljoprivrednicima i mogle su preispitati prethodnu odluku odlukom o izmjeni ili prekidu takve potpore. Primjereno je predvidjeti dodatno preispitivanje tih odluka s učinkom od kalendarske godine 2014. Istovremeno je potrebno posebne uvjete iz članka 69. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 73/2009 na temelju kojih se u nekim državama članicama isplaćuje posebna potpora, a koji prestaju važiti u 2013., produljiti za jednu godinu kako ne bi došlo do poremećaja razine potpore. S ciljem uvođenja dobrovoljne proizvodno vezane potpore koja će biti dostupna od 1. siječnja 2015. za određene sektore ili regije u jasno definiranim slučajevima, prikladno je omogućiti državama članicama da povećaju razinu određenih vrsta posebne potpore iz članka 68. Uredbe (EZ) 73/2009 na 6,5 % u 2014.

(10)

Jedinična potpora poljoprivrednicima s manjim poljoprivrednim gospodarstvima trebala bi biti dostatna kako bi se na učinkovit način postigao cilj potpore dohotku. Budući da se u 2014. ne primjenjuje mehanizam modulacije ili prilagodbe posebice uključujući izuzeće izravnih plaćanja do 5 000 EUR iz tog mehanizma, državama članicama trebalo bi dopustiti da u 2014. izvrše preraspodjelu izravne potpore među poljoprivrednicima dodjelom dodatnog plaćanja za prve hektare.

(11)

Program jedinstvenih plaćanja po površini utvrđen u Uredbi (EZ) br. 73/2009 prijelazan je i trebao je završiti 31. prosinca 2013. U kontekstu reforme zajedničke poljoprivredne politike (ZPP), odlučeno je da bi se državama članicama koje primjenjuju taj program trebalo omogućiti da ga primijene za potrebe dodjele osnovnog plaćanja za daljnje prijelazno razdoblje najkasnije do kraja 2020. Stoga bi razdoblje primjene programa jedinstvenih plaćanja po površini iz Uredbe (EZ) br. 73/2009 trebalo produljiti za godinu dana. Štoviše, kako bi se uzelo u obzir restrukturiranje zemljišta koje je u tijeku i radi pojednostavljenja, prihvatljivo poljoprivredno područje u tim državama članicama također bi trebalo uključivati ona prihvatljiva područja koja 30. lipnja 2003. nisu bila u dobrom poljoprivrednom stanju, kao što će biti slučaj od 1. siječnja 2015. prema Uredbi (EU) br. 1307/2013.

(12)

U skladu s člankom 133.a Uredbe (EZ) br. 73/2009, nove države članice osim Bugarske i Rumunjske koje primjenjuju program jedinstvenih plaćanja po površini mogu dodijeliti prijelaznu državnu potporu poljoprivrednicima u 2013. godini. S obzirom na produženje programa jedinstvenih plaćanja po površini za godinu 2014., te države članice trebale bi zadržati takvu mogućnost u 2014. godini. S obzirom na razinu dopunskih nacionalnih izravnih plaćanja u okviru članka 132. Uredbe (EZ) br. 73/2009 u Bugarskoj i Rumunjskoj u 2014. godini, te države članice trebale bi se moći odlučiti za prijelaznu državnu potporu u 2014. umjesto dodjeljivanja dopunskih nacionalnih izravnih plaćanja.

(13)

Prijelazna državna potpora dodjeljuje se podložno istim uvjetima kakvi se primjenjuju na ovu potporu u 2013. ili, u slučaju Bugarske i Rumunjske, podložno istim uvjetima kakvi se primjenjuju na dopunska nacionalna izravna plaćanja u 2013. Međutim, kako bi se pojednostavilo upravljanje prijelaznom državnom potporom u 2014., smanjenja iz članka 132. stavka 2. u vezi s člankom 7. i člankom 10. Uredbe (EZ) br. 73/2009 ne bi se trebala primjenjivati. Nadalje, kako bi se osiguralo da je prijelazna državna potpora koherentna s mehanizmom konvergencije, najvišu razinu potpore po sektoru trebalo bi ograničiti na određen postotak. S obzirom na tešku financijsku situaciju na Cipru, trebalo bi osigurati određene prilagodbe za tu državu članicu.

(14)

Kako bi se omogućilo državama članicama da udovolje potrebama svojih poljoprivrednih sektora ili da na fleksibilniji način ojačaju svoje politike ruralnog razvoja, trebalo bi im se omogućiti da sredstva iz gornjih granica za izravna plaćanja prenesu u potporu namijenjenu ruralnom razvoju i obrnuto. Istovremeno bi se tim državama članicama u kojima je razina izravne potpore niža od 90 % prosječne razine potpore u Uniji trebala pružiti mogućnost da prenesu dodatna sredstva iz potpore namijenjene ruralnom razvoju u svoje gornje granice za izravna plaćanja. Takve odluke, uz određena ograničenja, trebalo bi donijeti za cjelokupno razdoblje financijskih godina 2015. – 2020., s mogućnošću preispitivanja u 2017. godini, pod uvjetom da nijedna odluka utemeljena na takvom preispitivanju ne povlači za sobom bilo kakvo smanjenje u iznosima dodijeljenima ruralnom razvoju.

(15)

Direktivom 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11) predviđeno je stavljanje izvan snage Direktive Vijeća 80/68/EEZ (12) s učinkom od 22. prosinca 2013. Kako bi se zadržala ista pravila u okviru višestruke sukladnosti koja se odnose na zaštitu podzemnih voda kao što su ona utvrđena u Direktivi 80/68/EEZ na zadnji dan njezina važenja, primjereno je prilagoditi opseg višestruke sukladnosti i definirati standard dobrog poljoprivrednog i ekološkog stanja koji obuhvaća zahtjeve iz članaka 4. i 5. te Direktive.

(16)

Člankom 83. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (13) predviđa se da upućivanje iz Priloga II. Uredbi (EZ) br. 73/2009 na članak 3. Direktive Vijeća 91/414/EEZ (14) treba smatrati upućivanjem na članak 55. Uredbe (EZ) br. 1107/2009. Međutim, u Uredbi br. (EU) 1306/2013 ovo je upućivanje ograničeno tako da se sada odnosi samo na prvu i drugu rečenicu iz članka 55 Uredbe (EZ) br. 1107/2009. Kako bi se osigurala dosljednost između zahtjeva za korištenje proizvoda za zaštitu bilja u godini 2014. i sljedećim godinama, Prilog II. Uredbi (EZ) br. 73/2009 trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti.

(17)

Direktiva (EU) br. 1308/2013 (15) Europskog parlamenta i Vijeća predviđa uključivanje potpore za uzgoj dudova svilca u program izravne potpore i time njezino uklanjanje iz Uredbe (EU) br. 1308/2013. S obzirom na odgodu primjene novog programa izravne potpore, potpore u sektoru uzgoja dudova svilca trebale bi se nastaviti dodjeljivati tijekom još jedne godine.

(18)

Finska je ovlaštena plaćati nacionalne potpore određenim poljoprivrednim sektorima na jugu Finske u skladu s člankom 141. Akta o pristupanju iz 1994. Uzimajući u obzir vrijeme reforme ZPP-a i činjenicu da je gospodarsko stanje u poljoprivredi na jugu Finske teško te da je proizvođačima stoga i dalje potrebna konkretna potpora, primjereno je predvidjeti mjere integracije u okviru kojih Komisija može ovlastiti Finsku u skladu s člankom 42. Ugovora o funkcioniranju Europske unije da odobri nacionalnu potporu na jugu Finske pod određenim uvjetima. Dohodovna potpora trebala bi se postupno smanjivati tijekom cijelog razdoblja i do 2020. ne premašiti 30 % iznosa dodijeljenih u 2013.

(19)

Odredbe o poljoprivrednoj savjetodavnoj službi, integriranom administrativnom i kontrolnom sustavu i višestrukoj sukladnosti utvrđene u glavi III., glavi V. poglavlju II., odnosno glavi VI. Uredbe (EU) br. 1306 /2013 trebale bi se primjenjivati od 1. siječnja 2015.

(20)

Slijedom umetanja članka 136.a u Uredbu (EZ) br. 73/2009, upućivanja na članak 14. Uredbe (EU) br. 1307/2013 u Uredbi (EU) br. 1305/2013 potrebno je izmijeniti.

(21)

Uredbe (EZ) br. 73/2009, (EU) br. 1307/2013, (EU) br. 1306/2013, (EU) br. 1308/2013 i (EU) br. 1305/2013 stoga treba na odgovarajući način izmijeniti.

(22)

S ciljem da se omogući brza primjena predviđenih prijelaznih odredaba, ova bi Uredba trebala stupiti na snagu na dan objave i trebala bi se primjenjivati od 1. siječnja 2014. Kako bi se izbjegla preklapanja pravila o fleksibilnosti među stupovima utvrđenima u Uredbi (EZ) br. 73/2009 i Uredbi (EU) br. 1307/2013kako je izmijenjena ovom Uredbom, ta bi se određena izmjena Uredbe (EZ) br. 73/2009 trebala primjenjivati od 31. prosinca 2013., a izmjene Uredbe (EU) br. 1307/2013trebale bi se primjenjivati od dana stupanja na snagu Uredbe (EU) br. Nadalje, izmjene Priloga II. i III. Uredbi (EZ) br. 73/2009, čiji je cilj osigurati nastavak tekućih pravila o višestrukoj sukladnosti, trebale bi se primjenjivati od dana stavljanja izvan snage Direktive 80/68/EEZ, tj. 22. prosinca 2013.

(23)

Uzimajući u obzir činjenicu da će 2014. biti prijelazna godina za vrijeme koje će države članice morati pripremiti punu provedbu reforme ZPP-a, važno je osigurati da se administrativno opterećenje koje nastaje zbog prijelaznih postupaka utvrđenih u ovoj Uredbi svede na najmanju moguću mjeru,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

PRIJELAZNE ODREDBE O POTPORI RURALNOM RAZVOJU

Članak 1.

Pravne obveze iz Uredbe (EZ) br. 1698/2005 u 2014.

1.   Bez obzira na članak 88. Uredbe (EU) br. 1305/2013, države članice mogu i dalje preuzimati nove pravne obveze prema korisnicima u 2014. u vezi s mjerama iz članka 20., uz iznimku njegove točke (a) podtočke iii., točke (c) podtočke i. te točke (d) i iz članka 36. Uredbe (EZ) br. 1698/2005, u skladu s programima ruralnog razvoja donesenima na temelju te Uredbe, čak i nakon što su iskorištena financijska sredstva iz programskog razdoblja 2007. – 2013., pod uvjetom da je zahtjev za potporu predan prije donošenja odgovarajućeg programa ruralnog razvoja za programsko razdoblje 2014. – 2020.

Ne dovodeći u pitanje Prilog VI. točku E Akta o pristupanju iz 2012. i odredbe koje su usvojene na temelju njega, Hrvatska može i dalje preuzimati nove pravne obveze u pogledu korisnika u 2014., u vezi s mjerama iz članka 171. stavka 2. točaka (a) i (c) Uredbe br. (EZ) 718/2007 (16), u skladu s Instrumentom za pretpristupnu pomoć za ruralni razvoj (IPARD) usvojenim na temelju te Uredbe čak i nakon što se iskoriste financijska sredstva iz tog programa, pod uvjetom da je zahtjev za potporu predan prije usvajanja programa ruralnog razvoja tijekom programskog razdoblja 2014. – 2020.

Izdaci nastali na temelju tih obveza prihvatljivi su u skladu s člankom 3. ove Uredbe.

2.   Uvjet utvrđen u članku 14. stavku 2. drugoj alineji Uredbe (EZ) br. 1257/1999ne primjenjuje se na nove pravne obveze koje države članice preuzimaju u 2014. u skladu s člankom 36. točkom (a) podtočkama i. i ii. Uredbe (EZ) br. 1698/2005.

Članak 2.

Daljnja primjena članaka 50.a i 51. Uredbe (EZ) br. 1698/2005

Bez obzira na članak 88. Uredbe (EU) br. 1305/2013, članci 50.a i 51. Uredbe (EZ) br. 1698/2005 i dalje se primjenjuju, do 31. prosinca 2014., na odabrane radnje u okviru programa ruralnog razvoja iz programskog razdoblja 2014. – 2020. u skladu s člankom 21. stavkom 1. točkama (a) i (b) Uredbe (EU) br. 1305/2013 u pogledu godišnje premije i na temelju članaka od 28. do 34., članka 33. i članka 34. te Uredbe.

Članak 3.

Prihvatljivost određenih vrsta rashoda

1.   Bez obzira na članak 6. stavka 1. i članka 88. Uredbe (EU) br. 1305/2013, za rashode koji se odnose na pravne obveze prema korisnicima, ostvarene u skladu s mjerama iz članka 20. i članka 36. Uredbe (EZ) br. 1698/2005 i ne dovodeći u pitanje Prilog VI. točku E Aktu o pristupanju iz 2012. te odredbe koje su usvojene na temelju njega, u slučaju Hrvatske, mjere iz članka 171. stavak 2. točaka (a) i (c) Uredbe (EZ) br. 718/2007 prihvatljiv je za doprinos iz EPFRR-a u programskom razdoblju 2014. – 2020. u sljedećim slučajevima:

(a)

za plaćanja koja se izvršavaju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2015., i u slučaju Hrvatske između 1. siječnja 2014. i 31. prosinca 2016., ako su financijska sredstva za predmetnu mjeru odgovarajućeg programa usvojenog u skladu s Uredbom (EZ) br. 1698/2005 ili Uredbom (EZ) br. 718/2007 već iskorištena; i

(b)

za plaćanja koja se izvršavaju nakon 31. prosinca 2015. i, u slučaju Hrvatske, nakon 31. prosinca 2016.

Ovaj stavak primjenjuje se i na pravne obveze prema korisnicima preuzete u skladu s odgovarajućim mjerama iz Uredbe (EZ) br. 1257/1999, (EEZ) br. 2078/1992 i (EEZ) br. 2080/1992 koje su dobivale potporu u okviru Uredbe (EZ) br. 1698/2005.

2.   Za izdatke iz stavka 1. može se ostvariti pravo na doprinos iz EPFRR-a u programskom razdoblju 2014. – 2020. pod sljedećim uvjetima:

(a)

takvi su rashodi predviđeni u odgovarajućem programu ruralnog razvoja za programsko razdoblje 2014. – 2020.;

(b)

primjenjuje se stopa doprinosa EPFRR-a odgovarajuće mjere u skladu s Uredbom (EU) br. 1305/2013,kako je utvrđeno u Prilogu I. ovoj Uredbi; i

(c)

države članice osiguravaju da sve odgovarajuće prijelazne aktivnosti budu jasno utvrđene u njihovim sustavima upravljanja i kontrole.

Članak 4.

Primjena određenih odredaba iz Uredbe (EZ) br. 73/2009 u 2014.

Odstupajući od Uredbe (EU) br. 1305/2013, za godinu 2014.:

(a)

upućivanje na glavu VI. poglavlje I. Uredbe (EU) br. 1306/2013 u člancima 28., 39., 30. i 33. Uredbe (EU) br. 1305/2013 čita se kao upućivanje na članke 5. i 6. Uredbe (EZ) br. 73/2009 i njezine Priloge II. i III.

(b)

upućivanje u članku 40. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1305/2013na članak 19. Uredbe (EU) br. 1307/2013 čita se kao upućivanje na članak 132. Uredbe (EZ) br. 73/2009.

(c)

upućivanje u članku 40. stavku 2. točki (a) Uredbe (EU) br. 1305/2013 na članak 17. Uredbe (EU) br. 1307/2013 čita se kao upućivanje na članak 121. Uredbe (EZ) br. 73/2009.

POGLAVLJE II.

IZMJENE

Članak 5.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 1698/2005

Članak 70. stavak 4.c Uredbe (EZ) br. 1698/2005 ovime se mijenja kako slijedi:

(a)

u prvom podstavku uvodna se rečenica zamjenjuje sljedećim:

„(4.c)   Odstupajući od gornjih granica utvrđenih u stavcima 3., 4. i 5. doprinos EPFRR-a može se povećati do najviše 95 % prihvatljivih javnih rashoda u regijama koje su prihvatljive u okviru Cilja konvergencije i u najudaljenijim regijama te na manjim egejskim otocima i do 85 % prihvatljivih javnih rashoda u drugim regijama. Te stope primjenjuju se na prihvatljive rashode koji se ponovno iskazuju u pojedinačnim potvrđenim izjavama o rashodima do konačnog datuma prihvatljivosti rashoda za programsko razdoblje 2007. – 2013. dana 31. prosinca 2015., ako država članica 20. prosinca 2013. ili nakon toga ispunjava jedan od sljedećih uvjeta:”;

(b)

drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Država članica koja želi upotrijebiti odstupanje predviđeno prvim podstavkom mora podnijeti zahtjev Komisiji za odgovarajuću izmjenu svog programa ruralnog razvoja. Odstupanje se primjenjuje nakon što Komisija odobri izmjenu programa.”.

Članak 6.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 73/2009

Uredba (EZ) br. 73/2009 ovime se mijenja kako slijedi:

1.

U članku 29. dodaje se sljedeći stavak:

„5.   Odstupajući od stavka 2., države članice mogu od 16. listopada 2014. poljoprivrednicima isplaćivati predujmove u visini do 50 % izravnih plaćanja iz programa potpore navedenih u Prilogu I. za zahtjeve podnesene u 2014. U slučaju plaćanja za govedinu i teletinu predviđenih u glavi IV. poglavlju I. odjeljku 11., države članice mogu povećati taj postotak do najviše 80 %.”

2.

Članak 40. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 40.

Nacionalne gornje granice

1.   Za svaku državu članicu i za svaku godinu ukupna vrijednost svih dodijeljenih prava na plaćanje, nacionalne rezerve iz članka 41. i gornjih granica utvrđenih u skladu s člankom 51. stavkom 2., člankom 69. stavkom 3. i člankom 72.b jednaka je njezinoj nacionalnoj gornjoj granici utvrđenoj u Prilogu VIII.

2.   Prema potrebi, države članice linearno smanjuju ili uvećavaju vrijednost svih prava na plaćanje ili iznos nacionalne rezerve iz članka 41. ili oboje kako bi osigurale poštovanje svoje nacionalne gornje granice utvrđene u Prilogu VIII.

Države članice koje odluče da neće primjenjivati glavu III. poglavlje 5.a ove Uredbe ni koristiti mogućnost predviđenu u članku 136.a stavku 1. mogu odlučiti, u svrhu dobivanja potrebnog smanjenja vrijednosti prava na plaćanje kako je navedeno u prvom podstavku, da ne smanje ona prava na plaćanja aktivirana u 2013. od strane poljoprivrednika koji su u 2013. zatražili iznos manji od iznosa izravnih plaćanja koji treba utvrditi dotična država članica; taj iznos ne smije biti veći od 5 000 EUR.

3.   Ne dovodeći u pitanje članak 26. Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (*1), iznosi izravnih plaćanja koji se mogu odobriti u državi članici za kalendarsku godinu 2014. u skladu s člancima 34., 52., 53., 68. i 72.a ove Uredbe i potpore uzgajivačima dudova svilca u skladu s člankom 111. Uredbe (EZ) br. 1234/2007 ne smiju biti veći od gornjih granica iz Priloga VIII. ovoj Uredbi za tu godinu nakon odbitka iznosa koji proizlaze iz primjene članka 136.b ove Uredbe za kalendarsku godinu 2014. u skladu s Prilogom VIII.a ovoj Uredbi.

Prema potrebi i radi usklađivanja s gornjim granicama određenima u Prilogu VIII. ovoj Uredbi smanjenima za iznose koji proizlaze iz primjene članka 136.b ove Uredbe za kalendarsku godinu 2014. kako je određeno u Prilogu VIII.a ovoj Uredbi, države članice linearno smanjuju iznose izravnih plaćanja za kalendarsku godinu 2014.”

(*1)  Uredba (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) 485/2008 (SL L 347, 20.12.2013, str 549).”"

3.

U članku 41. stavku 1., točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)

ukupne vrijednosti svih dodijeljenih prava na plaćanja i gornjih granica određenih u skladu s člankom 51. stavkom 2., člankom 69. stavkom 3. i člankom 72.b ove Uredbe.”

4.

U članku 51. stavku 2. dodaje se sljedeći podstavak:

„Za 2014. gornje granice za izravna plaćanja iz članaka 52. i 53. jednake su gornjim granicama utvrđenima za 2013., pomnoženima s koeficijentom koji treba izračunati za svaku predmetnu državu članicu tako da se nacionalna gornja granica za 2014. iz Priloga VIII. podijeli s nacionalnom gornjom granicom za 2013. To se množenje primjenjuje samo za države članice za koje je nacionalna gornja granica utvrđena u Prilogu VIII. za 2014. manja od nacionalne gornje granice za 2013.”

5.

U članku 68. stavku 8. uvodna se rečenica zamjenjuje sljedećim:

„8.   One države članice koje su donijele odluku na temelju članka 69. stavka 1. mogu do 1. veljače 2014. preispitati tu odluku i odlučiti da s učinkom od 2014.:”

6.

Članak 69. izmjenjuje se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Države članice mogu do 1. kolovoza 2009., do 1. kolovoza 2010., do 1. kolovoza 2011., do 1. rujna 2012., do datuma njezina pristupanja u slučaju Hrvatske, ili do 1. veljače 2014. odlučiti da od godine koja slijedi takvoj odluci, od prve godine provedbe programa jedinstvenih plaćanja u slučaju Hrvatske, ili od godine 2014. u slučaju odluke donesene do 1. veljače 2014., iskoriste do 10 % svoje nacionalne gornje granice iz članka 40. ili, u slučaju Malte, iznos od 2 000 000 EUR za posebnu potporu iz članka 68. stavka 1.”;

(b)

u stavku 3. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Isključivo kako bi se osiguralo poštovanje nacionalnih gornjih granica iz članka 40. stavka 2. i radi izračuna iz članka 41. stavka 1., iznosi koji se koriste za dodjelu potpore iz članka 68. stavka 1. točke (c) odbijaju se od nacionalne gornje granice iz članka 40. stavka 1. Oni se smatraju dodijeljenim pravima na plaćanje.”

(c)

u stavku 4., postotak „3.5 %” zamjenjuje se postotkom „6,5 %”;

(d)

u prvoj rečenici stavka 5. godina „2013.” zamjenjuje se godinom „2014.”;

(e)

U stavku 6. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Isključivo kako bi se osiguralo poštovanje nacionalnih gornjih granica predviđenih u članku 40. stavku 2. i radi izračuna iz članka 41. stavka 1., ako država članica koristi mogućnost predviđenu u točki (a) prvog podstavka, predmetni se iznos ne smatra dijelom gornjih granica određenih prema stavku 3. ovog članka”

7.

U glavi III. dodaje se sljedeće poglavlje 5.a:

“Poglavlje 5.a

PRERASPODJELA PLAĆANJA ZA 2014.

Članak 72.a

Opća pravila

1.   Države članice mogu do 1. ožujka 2014. odlučiti dodijeliti plaćanje za 2014. poljoprivrednicima koji imaju pravo na plaćanje u okviru programa jedinstvenih plaćanja iz poglavlja 1., 2. i 3. („preraspodjela plaćanja”.

Države članice obavješćuju Komisiju o svojoj odluci do 1. ožujka 2014.

2.   Države članice koje su odlučile primijeniti program jedinstvenih plaćanja na regionalnoj razini u skladu s člankom 46. mogu primijeniti preraspodjelu plaćanja na regionalnoj razini.

3.   Ne dovodeći u pitanje primjenu financijske discipline, linearna smanjenja iz članka 40. stavka 3. i primjenu članaka 21. i 23., preraspodjela plaćanja dodjeljuje se nakon što poljoprivrednik aktivira prava na plaćanja.

4.   Preraspodjelu plaćanja države članice izračunavaju množenjem iznosa koji određuje država članica, a koji ne premašuje 65 % nacionalnog ili regionalnog prosječnog plaćanja po hektaru, s brojem prava na plaćanje koja je poljoprivrednik aktivirao u skladu s člankom 34. Broj takvih prava na plaćanje ne smije premašivati maksimum koji trebaju odrediti države članice koji ne smije biti veći od 30 hektara ili, ako ta prosječna veličina premašuje 30 hektara u predmetnoj državi članici, prosječne veličine poljoprivrednih gospodarstava kako je određeno u Prilogu VIII.b.

5.   Pod uvjetom da se poštuju najviše granice određene u stavku 4., države članice mogu na nacionalnoj razini odrediti stupnjevanje u broju hektara određenih u skladu s tim stavkom, a koji se primjenjuje jednako na sve poljoprivrednike.

6.   Nacionalno prosječno plaćanje po hektaru iz stavka 4. utvrđuju države članice na temelju nacionalne gornje granice određene u Prilogu VIII.c i broja prihvatljivih hektara prijavljenih u skladu s člankom 34. stavkom 2. u 2014.

Regionalno prosječno plaćanje po hektaru iz stavka 4. utvrđuju države članice korištenjem udjela nacionalne gornje granice određene u Prilogu VIII.c i broja prihvatljivih hektara prijavljenih u dotičnoj regiji u skladu s člankom 34. stavkom 2. u 2014. Taj se udio za svaku regiju računa tako da se odgovarajuća regionalna gornja granica određena u skladu s člankom 46. stavkom 3. podijeli s nacionalnom gornjom granicom određenom u članku 40. za godinu 2014.

7.   Države članice dužne su osigurati da se ne daje nikakva prednost određena u ovom poglavlju poljoprivrednicima u pogledu kojih je ustanovljeno da su nakon 18. listopada 2011. podijelili svoje gospodarstvo isključivo u svrhu ostvarivanja koristi od preraspodjele plaćanja. To se primjenjuje i na poljoprivrednike čija gospodarstva proizlaze iz te podjele.

Članak 72.b

Financijske odredbe

1.   U svrhu financiranja preraspodjele plaćanja, države članice mogu do 1. ožujka 2014. odlučiti iskoristiti do 30 % godišnje nacionalne gornje granice određene u skladu s člankom 40. za godinu potraživanja 2014. Države članice do tog datuma moraju obavijestiti Komisiju o svakoj takvoj odluci.

2.   Na temelju postotka nacionalne gornje granice koji države članice trebaju upotrijebiti na temelju stavka 1. ovog članka, Komisija donosi provedbene akte kojima se određuje odgovarajuća gornja granica za preraspodjelu plaćanja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 141.b stavka 2.”

8.

U članku 90. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Iznos potpore po prihvatljivom hektaru utvrđuje se tako da se prinosi iz stavka 2. pomnože sa sljedećim referentnim iznosima:

Bugarska

:

520,20 EUR

Grčka

:

234,18 EUR

Španjolska

:

362,15 EUR

Portugal

:

228,00 EUR.”

9.

U članku 122. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Program jedinstvenih plaćanja po površini dostupan je do 31. prosinca 2014.”

10.

U članku 124. stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

„1.   Poljoprivredna površina nove države članice u okviru programa jedinstvenih plaćanja po površini onaj je dio njezine korištene poljoprivredne površine koji je u dobrom poljoprivrednom stanju, bez obzira na to služi li za proizvodnju ili ne, te koji se, prema potrebi, prilagođava u skladu s objektivnim i nediskriminacijskim kriterijima koja utvrđuje nova država članica nakon odobrenja Komisije.”

Za potrebe ove glave „korištena poljoprivredna površina” znači ukupna površina koja se upotrebljava kao obradivo zemljište, trajni travnjak, trajni nasad i povrtnjak, kako je utvrdila Komisija u statističke svrhe.

2.   Za dodjelu plaćanja u okviru programa jedinstvenih plaćanja po površini prihvatljive su sve poljoprivredne parcele koje ispunjavaju kriterije predviđene u stavku 1., kao i poljoprivredne parcele zasađene kulturama kratkih ophodnji (oznaka KN ex 0602 90 41).

Osim u slučaju više sile ili u iznimnim okolnostima, poljoprivrednik mora imati na raspolaganju parcele iz prvog podstavka na dan koji utvrđuje država članica, a najkasnije na dan za izmjenu zahtjeva za potporu utvrđen u toj državi članici.

Najmanja veličina prihvatljive površine po gospodarstvu za koju se mogu zatražiti plaćanja iznosi 0,3 ha. Međutim, svaka nova država članica može, na temelju objektivnih kriterija i nakon odobrenja Komisije, odlučiti da se najmanja veličina poveća, ali pod uvjetom da ne premašuje 1 ha.”

11.

U glavi V., umeće se sljedeće poglavlje:

„Poglavlje 2.a

PRERASPODJELA PLAĆANJA ZA 2014.

Članak 125.a

Opća pravila

1.   Nove države članice koje primjenjuju program jedinstvenih plaćanja po površini mogu do 1. ožujka 2014. odlučiti dodijeliti plaćanje za 2014. poljoprivrednicima koji imaju pravo na plaćanja u okviru programa jedinstvenih plaćanja po površini iz poglavlja 2. („preraspodjela plaćanja za nove države članice”)

Dotične države članice obavješćuju Komisiju o svojoj odluci do 1. ožujka 2014.

2.   Ne dovodeći u pitanje provedbu financijske discipline i primjenu članaka 21. i 23., preraspodjela plaćanja za nove države članice dodjeljuje se u obliku povećanja iznosa dodijeljenih po hektaru u okviru programa jedinstvenih plaćanja po površini.

3.   Preraspodjelu plaćanja za nove države članice izračunavaju države članice množenjem broja koji određuje država članica, a koji ne premašuje 65 % nacionalnog prosječnog plaćanja po hektaru, s brojem prihvatljivih hektara u pogledu kojih su poljoprivredniku dodijeljeni iznosi u okviru programa jedinstvenih plaćanja po površini. Broj takvih hektara ne smije premašivati maksimum koji trebaju odrediti države članice a koji ne smije biti veći od 30 hektara ili prosječne veličine poljoprivrednih gospodarstava određene u Prilogu VIII.b ako ta prosječna veličina premašuje 30 hektara u dotičnoj novoj državi članici.

4.   Pod uvjetom da se poštuju najviše granice određene u stavku 3., države članice mogu, na nacionalnoj razini, odrediti stupnjevanje u broju hektara određenih u skladu s tim stavkom, a koje se primjenjuje jednako na sve poljoprivrednike.

5.   Nacionalno prosječno plaćanje po hektaru iz stavka 3. utvrđuju države članice na temelju nacionalne gornje granice određene u Prilogu VIII.c i broja prihvatljivih hektara prijavljenih u okviru programa jedinstvenih plaćanja po površini u 2014.

6.   Nove države članice dužne su osigurati da se ne daje nikakva prednost određena u ovom poglavlju poljoprivrednicima u pogledu kojih je ustanovljeno da su nakon 18. listopada 2011. podijelili svoje poljoprivredno gospodarstvo isključivo u svrhu ostvarivanja koristi od preraspodjele plaćanja za nove države članice. To se primjenjuje i na poljoprivrednike čija poljoprivredna gospodarstva proizlaze iz te podjele.

Članak 125.b

Financijske odredbe

1.   U svrhu financiranja preraspodjele plaćanja za nove države članice, nove države članice mogu do 1. ožujka 2014. odlučiti iskoristiti do 30 % godišnje nacionalne gornje granice iz članka 40. za godinu potraživanja 2014. ili u slučaju Bugarske i Rumunjske, iznosa određenih u Prilogu VIII.d. Države članice do tog datuma moraju obavijestiti Komisiju o svakoj takvoj odluci.

Godišnja financijska omotnica iz članka 123. smanjuje se za iznos iz prvog podstavka.

2.   Na temelju postotka nacionalne gornje granice koji predmetne nove države članice trebaju koristiti u skladu sa stavkom 1. ovog članka, Komisija donosi provedbene akte kojima se određuje odgovarajuća gornja granica za preraspodjelu plaćanja za nove države članice i odgovarajuće smanjenje godišnje financijske omotnice iz članka 123. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 141.b stavka 2.”

12.

U članku 131. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Nove države članice koje primjenjuju program jedinstvenih plaćanja po površini mogu do 1. kolovoza 2009., do 1. kolovoza 2010., do 1. kolovoza 2011., do 1. rujna 2012. ili do 1. veljače 2014. odlučiti, od godine u kojoj su donijele tu odluku ili od godine 2014. u slučaju odluke donesene do 1. veljače 2014., upotrijebiti do 10 % svoje nacionalne gornje granice iz članka 40. za dodjelu potpore poljoprivrednicima, kako je utvrđeno u članku 68. stavku 1. i u skladu s glavom III. poglavljem 5., ovisno o tome što se na njih primjenjuje.”

13.

Naslov članka 133.a zamjenjuje se sljedećim:

Prijelazna državna potpora za 2013.”.

14.

U glavu V. poglavlje 4. umeće se sljedeći članak:

„Članak 133.b

Prijelazna državna potpora u 2014.

1.   Nove države članice koje primjenjuju program jedinstvenih plaćanja po površini u skladu s člankom 122. mogu odlučiti dodijeliti prijelaznu državnu potporu u 2014.

2.   Bugarska i Rumunjska mogu dodijeliti potporu u skladu s ovim člankom samo ako do 1. veljače 2014. odluče da za 2014. neće dodjeljivati nikakva dodatna nacionalna izravna plaćanja u okviru članka 132.

3.   Potpora iz ovog članka može se dodijeliti poljoprivrednicima u sektorima za koje je, u skladu s člankom 133.a, dodijeljena prijelazna državna potpora, ili u slučaju Bugarske i Rumunjske, kojima su u skladu s člankom 132. dodijeljena dodatna nacionalna izravna plaćanja, u 2013. godini.

4.   Uvjeti za dodjelu potpore iz ovog članka jednaki su onima koji su odobreni za dodjelu plaćanja za 2013. u skladu s člancima 132. ili 133.a, uz iznimku smanjenja plaćanja zbog primjene članka 132. stavka 2. u vezi s člancima 7. i 10.

5.   Ukupan iznos potpore koja se može dodijeliti poljoprivrednicima u bilo kojem od sektora iz stavka 3. ograničava se na 80 % financijskih omotnica specifičnih za pojedini sektor za 2013., koje je odobrila Komisija u skladu s člankom 133.a stavkom 5. ili u slučaju Bugarske i Rumunjske, u skladu s člankom 132. stavkom 7.

Financijske omotnice specifične za pojedine sektore za Cipar utvrđene su u Prilogu XVII.a.

6.   Stavci 3. i 4. ne primjenjuju se na Cipar.

7.   Nove države članice obavješćuju Komisiju o odlukama iz stavaka 1. i 2. do 31. ožujka 2014. Obavijest o odluci iz stavka 1. sadržava sljedeće podatke:

(a)

financijsku omotnicu za svaki sektor;

(b)

prema potrebi, maksimalnu stopu prijelazne državne potpore.

8.   Na temelju objektivnih kriterija i unutar okvira koje je Komisija odobrila u skladu sa stavkom 5. nove države članice mogu odlučiti o iznosima prijelazne državne potpore koju treba dodijeliti.”

15.

U glavi VI. dodaje se sljedeći članak:

„Članak 136.a

Fleksibilnost među stupovima

1.   Do 31. prosinca 2013. države članice mogu odlučiti da učine dostupnim u obliku dodatne potpore za mjere u okviru programa ruralnog razvoja koji se financira iz EPFRR-a kako je utvrđeno Uredbom (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (*2), do 15 % svojih godišnjih gornjih granica za kalendarsku godinu 2014. određenih u Prilogu VIII. ovoj Uredbi i svojih godišnjih gornjih granica za kalendarske godine od 2015. do 2019. određenih u Prilogu II. Uredbi (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (*3). Sukladno tome, odgovarajući iznos više nije dostupan za dodjelu izravnih plaćanja.

Odluka iz prvog podstavka priopćuje se Komisiji do 31. prosinca 2013. Tom se odlukom utvrđuje postotak naveden u tom podstavku koji može varirati ovisno o kalendarskoj godini.

Države članice koje ne donesu odluku iz prvog podstavka u pogledu kalendarske godine 2014. mogu do 1. kolovoza 2014. donijeti odluku u pogledu kalendarskih godina od 2015. do 2019. One o svakoj takvoj odluci obavješćuju Komisiju do tog datuma.

Države članice mogu odlučiti preispitati odluku iz ovog stavka s učinkom od kalendarske godine 2018. Ni jedna odluka utemeljna na takvom preispitivanju ne dovodi do smanjenja postotka o kojem je obaviještena Komisija u skladu s prvim, drugim i trećim podstavkom. Države članice obavješćuju Komisiju o svim odlukama utemeljenima na takvom preispitivanju do 1. kolovoza 2017.

2.   Države članice koje koje ne donesu odluku iz stavka 1. mogu do 31. prosinca 2013. odlučiti staviti na raspolaganje za izravna plaćanja do 15 %, ili u slučaju Bugarske, Estonije, Španjolske, Latvije, Litve, Poljske, Portugala, Rumunjske, Slovačke, Finske, Švedske i Ujedinjene Kraljevine, do 25 % iznosa dodijeljenog za potporu za mjere u okviru programa ruralnog razvoja koje se financiraju iz EPFRR-a za razdoblje 2015. – 2020., kako je utvrđeno u Uredbi (EU) br. 1305/2013. Posljedično tome, odgovarajući iznos više nije dostupan za mjere potpore u okviru programa ruralnog razvoja.

Odluka iz prvog podstavka priopćuje se Komisiji do 31. prosinca 2013. Tom se odlukom utvrđuje postotak iz tog podstavka koji može varirati ovisno o kalendarskoj godini.

Države članice koje ne ne donesu odluku iz prvog podstavka u pogledu financijske godine 2015. mogu do 1. kolovoza 2014. donijeti tu odluku u pogledu financijskih godina 2016. – 2020. One o svakoj takvoj odluci obavještavaju Komisiju do tog datuma.

Države članice mogu odlučiti preispitati odluku iz ovog stavka s učinkom za financijske godine 2019. i 2020. Ni jedna odluka utemeljena na takvom preispitivanju ne dovodi do povećanja postotka o kojem je obaviještena Komisija u skladu s prvim, drugim i trećim podstavkom. Države članice obavješćuju Komisiju o svakoj odluci utemeljenoj na takvom preispitivanju do 1. kolovoza 2017.

3.   Kako bi se uzele u obzir odluke o kojima su države članice dostavile obavijest u skladu sa stavcima 1. i 2., Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 141.a za preispitivanje gornjih granica iz Priloga VIII.

(*2)  Uredba (EU) br. 1305/2013. Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005 (SL L 347, 20.12.2013, str. 487)."

(*3)  Uredba (EU) br 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 (SL L 347, 20.12.2013, str. 608).”"

16.

U glavi VI., dodaje se sljedeći stavak:

„Članak 136.b

Prijenos u EPFRR

Države članice koje su u skladu s člankom 136. donijele odluku da od financijske godine 2011. stave na raspolaganje iznos za potporu Unije u okviru programa ruralnog razvoja i financiranje iz EPFRR-a, i dalje daju na raspolaganje iznose iz Priloga VIII.a za program ruralnog razvoja i financiranje iz EPFRR-a za financijsku godinu 2015.”

17.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 140.a

Delegiranje ovlasti

Kako bi se uzele u obzir odluke o kojima su države članice dostavile obavijest u skladu s člankom 136.a stavcima 1. i 2., kao i svaka druga izmjena nacionalnih gornjih granica određenih u Prilogu VIII., Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 141.a za prilagodbu gornjih granica određenih u Prilogu VIII.c.

Kako bi se u 2014. osigurala optimalna primjena linearnog smanjenja predviđenog člankom 40. stavkom 3., Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 141.a kojima se utvrđuju pravila za izračun smanjenja koja države članice primjenjuju na poljoprivrednike na temelju članka 40. stavka 3.”

18.

Članak 141.a zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 141.a

Izvršavanje delegiranih ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 11.a, članka 136.a stavka 3. i članka 140.a dodjeljuje se Komisiji do 31. prosinca 2014..

3.   Europski parlament ili Vijeće mogu u svako doba opozvati delegiranje ovlasti iz članka 11.a, članka 136.a stavka 3 i članka 140.a. Odlukom o opozivu prestaje delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Ta odluka stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum koji je u njoj utvrđen. Ona ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen u skladu s člankom 11.a i člankom 136.a stavkom 3. i člankom 140.a stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće ne izraze nikakve primjedbe u roku od dva mjeseca od obavješćivanja Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu ili ako prije isteka navedenog roka i Europski parlament i Vijeće obavijeste Komisiju da neće podnijeti prigovor. To se razdoblje produžuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”

19.

Prilozi I., VIII. i XVII.a izmjenjuju se i novi Prilozi VIII.a, VIII.b, VIII.c i VIII.d dodaju se u skladu s točkama 1., 4., 5. i 6. Priloga II. ovoj Uredbi.

20.

Prilozi II. i III. izmjenjuju se u skladu s točkama 2. i 3. Priloga II. ovoj Uredbi.

Članak 7.

Izmjene Uredbe (EU) br. 1307/2013

Uredba (EU) br. 1307/2013 mijenja se kako slijedi:

1.

U članku 6. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Kako bi se uzele u obzir promjene ukupnih najviših iznosa izravnih plaćanja koje je moguće dodijeliti, uključujući one koje proizlaze iz odluka koje su donijele države članice u skladu s člankom 136.a Uredbe (EZ) br. 73/2009 i člankom 14. ove Uredbe i one koje proizlaze iz primjene članka 20. ove Uredbe, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70. ove Uredbe kojima se prilagođavaju nacionalne gornje granice iz Priloga II. ovoj Uredbi.”

2.

U članku 26. stavku 6., dodaje se sljedeći podstavak:

„Za potrebe metoda izračuna predviđenih u ovom članku, pod uvjetom da se preraspodjela plaćanja na temelju članka 41. ne primjenjuje, države članice u potpunosti uzimaju u obzir potporu dodijeljenu za kalendarsku godinu 2014. prema člancima 72.a i 125.a Uredbe (EC) br. 73/2009.”

3.

U članku 36. stavku 3., dodaje se sljedeći podstavak:

„U svrhu diferencijacije programa jedinstvenog plaćanja po površini i pod uvjetom da se preraspodjela plaćanja na temelju članka 41. ne primjenjuje, države članice u potpunosti uzimaju u obzir potporu dodijeljenu za kalendarsku godinu 2014. prema članku 125.a Uredbe (EC) br. 73/2009.”

4.

U članku 72. stavku 2., nakon prvog podstavka umeće se sljedeći podstavak:

„Međutim, i dalje se primjenjuje na zahtjeve za potporu koji se odnose na godine potraživanja prije 1. siječnja 2015.”

Članak 8.

Izmjene Uredbe (EU) br. 1306/2013

Uredba (EU) br. 1306/2013 mijenja se kako slijedi:

1.

U članku 119. stavku 1., drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Međutim, članak 31. Uredbe (EZ) br. 1290/2005 i relevantna provedbena pravila i dalje se primjenjuju do 31. prosinca 2014. te članci 30. i 44.a Uredbe (EZ) br. 1290/2005 i relevantna provedbena pravila i dalje se primjenjuju na nastale rashode i izvršena plaćanja za poljoprivrednu financijsku godinu 2013.”

2.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 119.a

Odstupanje od Uredbe (EU) br. 966/2012

Odstupajući od članka 59. stavka 5. Uredbe (EU) br. 966/2012 i od članka 9. stavka 1. ove Uredbe, za poljoprivrednu financijsku godinu 2014., nije potrebno da mišljenje certifikacijskog tijela utvrđuje jesu li rashodi u pogledu kojih je od Komisije zatražen povrat zakoniti i pravilni.”

3.

U članku 121., stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Međutim, sljedeće odredbe primjenjuju se kako slijedi:

(a)

članci 7., 8., 16., 25. i 26. i 43. od 16. listopada 2013.;

(b)

Glava III. članak 52., glava V. poglavlje II. i glava VI. od 1. siječnja 2015.;

3.   Neovisno o stavcima 2. i 3.:

(a)

članci 9., 18., 40. i 51. primjenjuju se na rashode nastale nakon 16. listopada 2013.;

(b)

Glava VII. poglavlje IV. primjenjuje se na plaćanja izvršena od poljoprivredne financijske godine 2014. nadalje.”

Članak 9.

Izmjene Uredbe (EU) br. 1308/2013

Uredba (EU) br. 1308/2013 mijenja se kako slijedi:

1.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 214.a

Nacionalna plaćanja za određene sektore u Finskoj

Podložno odobrenju Komisije, za razdoblje 2014. – 2020., Finska može nastaviti dodjeljivati nacionalne potpore koje je dodijelila proizvođačima u 2013. na temelju članka 141. Akta o pristupanju iz 1994., pod uvjetom:

(a)

da se iznos dohodovne potpore razmjerno smanjuje tijekom cijelog razdoblja i da u 2020. ne premaši 30 % iznosa dodijeljenog u 2013.; i

(b)

da su prije bilo kakve upotrebe te mogućnosti u potpunosti iskorišteni programi potpore u okviru ZPP-a za predmetne sektore.

Komisija donosi odobrenje bez primjene postupka iz članka 229. stavaka 2. ili 3. ove Uredbe.”

2.

U članku 230. stavku 1. dodaju se sljedeće točke:

„(ba)

Članak 111. do 31. ožujka 2015.;”

(ca)

Članak 125.a stavak 1. točka (e) i stavak 2. i, u pogledu sektora voća i povrća, Prilog XVI.a, do datuma primjene s time povezanih pravila koja se određuju na temelju delegiranih akata predviđenih u članku 173. stavku 1. točkama (b) i (i);

(da)

Članci 136., 138. i 140., kao i Prilog XVIII. za potrebe primjene tih članaka, do datuma primjene pravila koja se određuju na temelju delegiranih akata predviđenih u članku 180. i članku 183. točki (a) ili do 30. lipnja 2014., ovisno o tome što nastupi prije.”

Članak 10.

Izmjene Uredbe (EU) br. 1305/2013

Uredba (EU) br. 1305/2013 mijenja se kako slijedi:

1.

U članku 31. dodaje se sljedeći stavak:

„6.   Hrvatska može u okviru ove mjere odobravati plaćanja korisnicima u područjima određenima sukladno članku 32. stavku 3., čak i ako detaljna analiza iz trećeg podstavka tog stavka nije završena. Detaljna analiza mora biti dovršena najkasnije do 31. prosinca 2014. Korisnici u područjima koja nakon dovršetka detaljne analize više ne ispunjavaju uvjete ne primaju nikakva daljnja plaćanja u okviru ove mjere.”

2.

U članku 58., stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6.   Sredstva prenesena u EPFRR u primjeni članka 136.a stavka 1. Uredbe (EC) br. 73/2009 i članka 7. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1307/2013 i sredstva prenesena u EPFRR u primjeni članaka 10.b, 136. i 136.b Uredbe (EC) br. 73/2009 za kalendarske godine 2013. i 2014. također se uključuju u godišnju raspodjelu iznosa iz stavka 4. ovog članka”

3.

U članku 59. stavku 4., točka (f) zamjenjuje se sljedećim:

„(f)

100 % za iznos od 100 milijuna eura, u cijenama iz 2011., dodijeljen Irskoj, za iznos od 500 milijuna eura, u cijenama iz 2011., dodijeljen Portugalu i za iznos od 7 milijuna eura, u cijenama iz 2011., dodijeljen Cipru, pod uvjetom da te države članice primaju financijsku pomoć u skladu s člancima 136. i 143. UFEU-a na dan 1. siječnja 2014. ili kasnije, do 2016., kada će se preispitati primjena ove odredbe.”

POGLAVLJE III.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 11.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2014.

Međutim:

članak 6. točke 15., 17. i 18. primjenjuju se od dana stupanja na snagu ove Uredbe;

članak 6. točka 20. ove Uredbe primjenjuje se od 22. prosinca 2013.; i

Članak 8. točka 3. primjenjuje se od datumâ primjene koji su ondje navedeni.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. JUKNA


(1)  SL C 341, 21.11.2013., str. 71.

(2)  UREDBA (EU) br. 1305/2013. Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005 (Vidi stranicu 487 ovog Službenog lista)

(3)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1698/2005 od 20. rujna 2005. o potporama ruralnom razvoju Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (SL L 277, 21.10.2005., str. 1.).

(4)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 2078/1992 od 30. lipnja 1992. o metodama poljoprivredne proizvodnje koje su u skladu sa zahtjevima zaštite prirode i održavanja krajolika (SL L 215, 30.7.1992., str. 85.).

(5)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 2080/1992 od 30. lipnja 1992. o uspostavljanju programa potpore Zajednice za mjere šumarstva u poljoprivredi (SL L 215, 30.7.1992., str. 96.)

(6)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1257/1999 od 17. svibnja 1999. o potpori Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EFSJP) ruralnom razvoju kojom se izmjenjuju i stavljaju izvan snage određene uredbe (SL L 160, 26.6.1999., str. 80.).

(7)  Uredba (EU) br 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 (Vidi stranicu 608 ovog Službenog lista).

(8)  Uredba Vijeća (EZ) br. 73/2009 od 19. siječnja 2009. o utvrđivanju zajedničkih pravila za programe izravne potpore za poljoprivrednike u okviru zajedničke poljoprivredne politike i utvrđivanju određenih programa potpore za poljoprivrednike, o izmjeni uredaba (EZ) br. 1290/2005, (EZ) br. 247/2006, (EZ) br. 378/2007 i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1782/2003 (SL L 30, 31.1.2009., str. 16.).

(9)  Uredba Vijeća br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. - 2020. (Vidi stranicu 884 ovog Službenog lista)

(10)  Uredba (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) 485/2008 (Vidi stranicu 549 ovog Službenog lista).

(11)  Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL L 327, 22.12.2000., str. 1.).

(12)  Direktiva Vijeća 80/68/EEZ od 17. prosinca 1979. o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja izazvanog određenim opasnim tvarima (SL L 20, 26.1.1980., str. 43.).

(13)  Uredba (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (SL L 309, 24.11.2009., str. 1.).

(14)  Direktiva Vijeća 91/414/EEZ od 15. srpnja 1991. o stavljanju sredstava za zaštitu bilja na tržište (SL L 230, 19.8.1991., str. 1.).

(15)  Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (Vidi stranicu 671 ovog Službenog lista)

(16)  Uredba Komisije (EZ) br. 718/2007 od 12. lipnja 2007. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 1085/2006 o uspostavi instrumenta pretpristupne pomoći (IPA) (SL L 170, 29.6.2007., str. 1.).


PRILOG I.

Podudarnost članaka u mjerama u okviru programskih razdoblja 2007. – 2013. i 2014. – 2020.

Uredba (EZ) br. 1698/2005

Uredba (EU) br. 1305/2013

Članak 20. točka (a) podtočka i.: Stručna izobrazba i informiranje

Članak 14.

Članak 20. točka (a) podtočka ii.: Ustrojavanje mladih poljoprivrednika

Članak 19. stavak 1. točka (a) podtočka i.

Članak 20. točka (a) podtočka iii.: Prijevremeno umirovljenje

/

Članak 20. točka (a) podtočka iv.: Korištenje usluga savjetodavnih službi

Članak 15. stavak 1. točka (a)

Članak 20. točka (a) podtočka v.: Ustrojavanje službi za upravljanje, pomoć, te savjetodavne službe

Članak 15.stavak 1. točka (b)

Članak 20. točka (b) podtočka i.: Modernizacija poljoprivrednih gospodarstava

Članak 17. stavak 1. točka (a)

Članak 20. točka (b) podtočka ii.: Povećanje ekonomske vrijednosti šuma

Članak 21. stavak 1. točka (d)

Članak 20. točka (b) podtočka iii.: Dodavanje vrijednosti poljoprivrednim i šumarskim proizvodima

Članak 17. stavak 1. točka (b)

Članak 21. stavak 1. točka (e)

Članak 20. točka (b) podtočka iv.: Suradnja za razvoj novih proizvoda – procesa – tehnologija

Članak 35.

Članak 20. točka (b) podtočka v.: Poljoprivredna i šumarska infrastruktura

Članak 17. stavak 1. točka (c)

Članak 20. točka (b) podtočka vi.: Aktivnosti obnavljanja i prevencije

Članak 18.

Članak 20. točka (c) podtočka i.: Zadovoljavanje standarda

/

Članak 20. točka (c) podtočka ii.: Programi kvalitete hrane

Članak 16.

Članak 20. točka (c) podtočka iii.: Informiranje i promicanje

Članak 16.

Članak 20. točka (d) podtočka i.: Samoopskrbna poljoprivredna gospodarstva

Članak 19. stavak 1. točka (a) podtočka iii.

Članak 20. točka (d) podtočka ii.: Skupine proizvođača

Članak 27.

Članak 36. točka (a) podtočka i.: za područja s prirodnim ograničenjima u planinskim područjima

Članak 31.

Članak 36 točka (a) podtočka ii.: Plaćanja poljoprivrednicima u područjima s prirodnim ograničenjima osim planinskih područja

Članak 31.

Članak 36. točka (a) podtočka iii.: Plaćanja vezana uz mrežu Natura 2000 i uz Direktivu 2000/60/EZ

Članak 30.

Članak 36. točka (a) podtočka iv.: Agroekološka plaćanja

Članak 28.

Članak 39.

Članak 36. podtočka v.: Plaćanja za dobrobit životinja

Članak 33.

Članak 36. točka (b) podtočka i.: Prvo pošumljavanje poljoprivrednog zemljišta

Članak 21. stavak 1. točka (a)

Članak 36. točka (b) podtočka ii.: Prva uspostava poljoprivredno-šumarskih sustava

Članak 21. stavak 1. točka (b)

Članak 36. točka (b) podtočka iii.: Prvo pošumljavanje nepoljoprivrednog zemljišta

Članak 21. stavak 1. točka (a)

Članak 36. točka (b) podtočka iv.: Plaćanja vezana uz mrežu Natura 2000

Članak 30.

Članak 36. točka (b) podtočka v.: Plaćanja u svrhu očuvanja šumskog okoliša

Članak 34.

Članak 36. točka (b) podtočka vi.: Obnavljanje šumskog potencijala i uvođenje preventivnih radnji

Članak 21. stavak 1. točka (c)

Članak 36. točka (b) podtočka vii.: Neproduktivna ulaganja

Članak 21. stavak 1. točka (d)

Mjere iz Uredbe (EZ) br. 718/2007

Mjere iz Uredbe (EU) br. 1305/2013

Članak 171. stavak 2. točka (a): Ulaganja u poljoprivredna gospodarstva radi restrukturiranja i prilagodbe standardima Zajednice

Članak 17. stavak 1. točka (a)

Članak 171. stavak 2. točka (c): Ulaganja u preradu i ștavljanje na tržište poljoprivrednih proizvoda i proizvoda ribarstva radi restrukturiranja tih aktivnosti i njihova prilagodbe standardima Zajednice

Članak 17. stavak 1. točka (b)


PRILOG II.

Prilozi Uredbi (EZ) br. 73/2009 izmjenjuju se kako slijedi:

1.

U Prilogu I. umeće se sljedeći redak nakon onoga koji se odnosi na „Posebnu potporu”:

„Preraspodjela plaćanja

glava III. poglavlje 5.a i glava V. poglavlje 2.a

Proizvodno nevezano plaćanje”

2.

Prilog II. mijenja se kako slijedi:

(a)

točka A. „Okoliš” zamjenjuje se sljedećim:

„1.

Direktiva Vijeća 79/409/EEZ od 2. travnja 1979. o očuvanju divljih ptica (SL L 103, 25.4.1979., str. 1.)

članak 3. stavak 1., članak 3. stavak 2. točka (b), članak 4. stavci 1., 2. i 4. i članak 5. točke (a), (b) i (d)

2.

3.

Direktiva Vijeća 86/278/EEZ od 12. lipnja 1986. o zaštiti okoliša, posebno tla, pri uporabi mulja otpadnih voda u poljoprivredi (SL L 181, 4.7.1986., str. 6.)

članak 3.

4.

Direktiva Vijeća 91/676/EEZ od 12. prosinca 1991. o zaštiti voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora (SL L 375, 31.12.1991., str. 1.)

članci 4. i 5.

5.

Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje flore i faune (SL L 206, 22.7.1992., str. 7.)

članak 6. i članak 13. stavak 1. točka (a)”

(b)

podtočka 9. točke B. „Javno zdravlje te zdravlje životinja i bilja” zamjenjuje se sljedećim:

„9.

Uredba (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju sredstava za zaštitu bilja na tržište i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (SL L 309, 24.11.2009. str.1.)

Članak 55. prva i druga rečenica”

3.

U Prilogu III., stavka koja se odnosi na „Zaštitu i upravljanje vodama” zamjenjuje se sljedećim:

„Zaštita i upravljanje vodama:

uspostava graničnih pojaseva duž vodotokova (1)

Zaštita voda od onečišćenja i otpadnih voda, te upravljanje uporabom vode

ako je za uporabu vode za navodnjavanje potrebno odobrenje, poštovanje postupaka za dodjelu odobrenja

 

Zaštita podzemnih voda od onečišćenja: zabrana izravnog ispuštanja u podzemne vode i mjere za sprečavanje neizravnog onečišćenja podzemnih voda ispuštanjem opasnih tvari na zemlju i njihovim procjeđivanjem kroz tlo, prema popisu u Prilogu Direktivi 80/68/EEZ u njezinoj verziji na snazi posljednjeg dana njezina važenja, u mjeri u kojoj se odnosi na poljoprivrednu aktivnost

4.

U Prilogu VIII., stupac za godinu 2014. zamjenjuje se sljedećim:

„Tablica 1.

(tiuće EUR)

Država članica

2014.

Belgija

544 047

Danska

926 075

Njemačka

5 178 178

Grčka

2 047 187

Španjolska

4 833 647

Francuska

7 586 341

Irska

1 216 547

Italija

3 953 394

Luksemburg

33 662

Nizozemska

793 319

Austrija

693 716

Portugal

557 667

Finska

523 247

Švedska

696 487

Ujedinjena Kraljevina

3 548 576


Tablica 2. (*1)

(tisuće EUR)

Bugarska

642 103

Češka

875 305

Estonija

110 018

Cipar

51 344

Latvija

168 886

Litva

393 226

Mađarska

1 272 786

Malta

5 240

Poljska

2 970 020

Rumunjska

1 428 531

Slovenija

138 980

Slovačka

377 419

Hrvatska

113 908

5.

Sljedeći prilozi umeću se nakon Priloga VIII.:

«Prilog VIII.a

Iznosi koji proizlaze iz primjene članka 136.b u 2014.

Njemačka

:

42 000 000 EUR

Švedska

:

9 000 000 EUR

«Prilog VIII.b

Prosječna veličina poljoprivrednog gospodarstva koja se primjenjuje na temelju članka 72.a stavka 4. i članka 125.a stavka 3.

Država članica

Prosječna veličina poljoprivrednog gospodarstva

(u hektarima)

Belgija

29

Bugarska

6

Češka Republika

89

Danska

60

Njemačka

46

Estonija

39

Irska

32

Grčka

5

Španjolska

24

Francuska

52

Hrvatska

5,9

Italija

8

Cipar

4

Latvija

16

Litva

12

Luksemburg

57

Mađarska

7

Malta

1

Nizozemska

25

Austrija

19

Poljska

6

Portugal

13

Rumunjska

3

Slovenija

6

Slovačka

28

Finska

34

Švedska

43

Ujedinjena Kraljevina

54

«Prilog VIII.c

Nacionalne gornje granice iz članka 72.a stavka 3. i članka 125.a stavka 3.

(tisuće EUR)

Belgija

505 266

Bugarska

796 292

Češka

872 809

Danska

880 384

Njemačka

5 018 395

Estonija

169 366

Irska

1 211 066

Grčka

1 931 177

Španjolska

4 893 433

Francuska

7 437 200

Hrvatska

265 785

Italija

3 704 337

Cipar

48 643

Latvija

302 754

Litva

517 028

Luksemburg

33 432

Mađarska

1 269 158

Malta

4 690

Nizozemska

732 370

Austrija

691 738

Poljska

3 061 518

Portugal

599 355

Rumunjska

1 903 195

Slovenija

134 278

Slovačka

394 385

Finska

524 631

Švedska

699 768

Ujedinjena Kraljevina

3 591 683

«Prilog VIII.d

Iznosi za Bugarsku i Rumunjsku iz članka 125.b stavka 1.

Bugarska

789 365 000  EUR

Rumunjska

1 753 000 000  EUR

»

6.

Prilog XVII.a zamjenjuje se sljedećim:

„Prilog XVII.a

Prijelazna državna potpora na Cipru

(EUR)

Sektor

2013.

2014.

Ratarski usjevi (osim tvrde pšenice)

141 439

113 151

Tvrda (durum) pšenica

905 191

724 153

Mlijeko i mljekarstvo

3 419 585

2 735 668

Govedina

4 608 945

3 687 156

Ovce i koze

10 572 527

8 458 022

Sektor svinja

170 788

136 630

Perad i jaja

71 399

57 119

Vino

269 250

215 400

Maslinovo ulje

3 949 554

3 159 643

Stolno grožđe

66 181

52 945

Grožđice

129 404

103 523

Prerađene rajčice

7 341

5 873

Banane

4 285 696

3 428 556

Duhan

1 027 775

822 220

Plodovi listopadnog drveća, uključujući koštičavo voće

173 390

138 712

Ukupno

29 798 462

23 838 770 ”


(1)  

Napomena:

granični pojasevi u okviru dobrih poljoprivrednih i okolišnih uvjeta unutar i izvan osjetljivih zona utvrđenih u skladu s člankom 3. stavkom 2. Direktive 91/676/EEZ moraju biti sukladni najmanje zahtjevima koji su povezani s uvjetima za uporabu gnojiva na površinama u blizini vodenih tokova iz točke A.4. Priloga II. Direktivi 91/676/EEZ, koji se primjenjuju u skladu s programima djelovanja država članica donesenima na temelju članka 5. stavka 4. Direktive 91/676/EEZ.”.

(*1)  Gornje granice izračunate uzimajući u obzir raspored povećanjapredviđen u članku 121.”


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/884


UREDBA VIJEĆA (EU, EURATOM) br. 1311/2013

od 2. prosinca 2013.

kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvi za razdoblje 2014. - 2020.

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 312.,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegov članak 106.a,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir suglasnost Europskog parlamenta,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

Godišnje gornje granice odobrenih sredstava za preuzimanje obveza po kategorijama rashoda i godišnje gornje granice odobrenih sredstava za plaćanja utvrđene ovom Uredbom moraju se pridržavati gornjih granica utvrđenih za preuzimanje obveza i vlastita sredstva Odluci Vijeća 2007/436/EZ, Euratom (1).

(2)

Uzimajući u obzir potrebu za primjerenom razinom predvidljivosti za pripremu i provedbu srednjoročnih ulaganja, trebalo bi odrediti da je trajanje višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) sedam godina, počevši od 1. siječnjem 2014. Preispitivanje će se obaviti najkasnije 2016., nakon izbora za Europski parlament. To će omogućiti institucijama, uključujući Europski parlament koji će biti izabran 2014., da ponovno procijene prioritete. Rezultate tog preispitivanja trebalo bi uzeti u obzir tijekom svake revizije ove Uredbe za preostale godine trajanja VFO-a. Taj se aranžman dalje u tekstu navodi kao "preispitivanje/revizija".

(3)

U kontekstu preispitivanja/revizije VFO-a u sredini programskog razdoblja, Europski parlament, Vijeće i Komisija suglasni su da će zajedno ispitati koje bi bilo najprimjerenije trajanje narednog VFO-a prije nego što Komisija predstavi svoje prijedloge, s ciljem pronalaženja odgovarajuće ravnoteže između trajanja mandata članova Europskog parlamenta i Europske komisije – i stabilnosti potrebne za cikluse programiranja i predvidljivost ulaganja.

(4)

Trebalo bi upotrijebiti najveću moguću fleksibilnost kako bi Unija mogla ispuniti svoje obveze u skladu s člankom 323. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

(3)

Sljedeći posebni instrumenti nužni su kako bi se Uniji omogućilo reagiranje na konkretne nepredviđene okolnosti ili omogućilo financiranje jasno utvrđenih rashoda koji se ne bi mogli financirati unutar ograničenja gornjih granica raspoloživih za jedan ili više naslova kako je utvrđeno u financijskom okviru, te se na taj način olakšao proračunski postupak: pričuva za hitnu financijsku pomoć, Fond solidarnosti Europske unije, instrument fleksibilnosti, Europski fond za prilagodbu globalizaciji, pričuva za nepredviđene izdatke, posebna fleksibilnost za rješavanje nezaposlenosti mladih i jačanje istraživačkih aktivnosti i ukupna razlika za obveze za rast i zapošljavanje, osobito zapošljavanje mladih. Stoga bi trebalo izraditi posebne odredbe kako bi se omogućilo da se u proračun unesu odobrena sredstva za preuzimanje obveza iznad gornjih granica utvrđenih u VFO-u gdje je potrebno upotrijebiti posebne instrumente.

(6)

Ako je potrebno aktivirati proračunska jamstva dana u skladu s proračunom Unije za zajmove osigurane u sklopu instrumenta financijske pomoći za platne bilance država članica ili Europskog mehanizma za financijsku stabilnost utvrđenih u Uredbi Vijeća (EZ) br. 332/2002 o (2) i u Uredbi Vijeća (EU) br. 407/2010 (3), potreban iznos treba se aktivirati iznad gornjih granica odobrenih sredstava za preuzimanje obveza i odobrenih sredstava za plaćanja u VFO-u uz istodobno poštovanje gornjih granica vlastitih sredstava.

(7)

VFO bi trebalo utvrditi u cijenama iz 2011. Također treba utvrditi pravila za tehničke prilagodbe VFO-u za ponovni izračun raspoloživih gornjih granica i razlika do gornjih granica.

(8)

VFO ne bi trebao uzimati u obzir proračunske stavke koje se financiraju namjenskim prihodima u smislu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća ("Financijska uredba") (4).

(9)

Ovu će Uredbu možda biti potrebno revidirati financijski okvir u slučaju nepredviđenih okolnosti koje se ne mogu riješiti u okviru gornjih granica utvrđenih kao dio VFO-a. Stoga je u takvim slučajevima potrebno osigurati reviziju VFO-a.

(10)

Trebalo bi utvrditi pravila za druge situacije u kojima bi mogla biti potrebna prilagodba ili revizija VFO-a. Takve prilagodbe ili revizije mogu biti povezane s provedbom proračuna, mjerama koje povezuju djelotvornost fondova s dobrim gospodarskim upravljanjem, revizijom Ugovorâ, proširenjima, ponovnim ujedinjenjem Cipra ili s odgođenim donošenjem novih pravila kojima se uređuju određena područja politike.

(11)

Nacionalni iznosi za kohezijsku politiku utvrđuju se na osnovi statističkih podataka i prognoza korištenih u ažuriranoj verziji iz srpnja 2012. prijedloga Komisije za ovu Uredbu. S obzirom na nesigurnosti u vezi s prognozama i na učinak za države članice podložne ograničenju iznosa dodjele sredstava te kako bi se uzela u obzir osobito teška situacija država članica koje trpe radi zbog krize, Komisija će 2016. preispitati ukupne dodjele sredstava u okviru cilja kohezijske politike „Ulaganje u rast i radna mjesta” u razdoblju od 2017. do 2020. za sve države članice.

(12)

Potrebno je utvrditi opća pravila o međuinstitucionalnoj suradnji u proračunskom postupku.

(13)

Također su potrebna posebna pravila za rješavanje velikih infrastrukturnih projekata čiji je vijek znatno duži od razdoblja utvrđenog za VFO. Potrebno je utvrditi maksimalne iznose za doprinose iz općeg proračuna Unije za te projekte i na taj način osigurati da oni nemaju nikakav učinak na druge projekte koji se financiraju iz tog proračuna.

(14)

Komisija bi trebala predstaviti prijedlog za novi višegodišnji financijski okvir prije 1. siječnja 2018., kako bi se institucijama omogućilo da ga usvoje dovoljno rano prije početka narednog višegodišnjeg financijskog okvira. Ova Uredba trebala bi se nastaviti primjenjivati u slučaju da novi financijski okvir ne bude donesen prije kraja razdoblja VFO-a utvrđenog u ovoj Uredbi.

(15)

Provedeno je savjetovanje s Gospodarskim i socijalnim odborom i Odborom regija koji su donijeli svoja mišljenja (5),

DONIJELO JE OVU UREDBU:

POGLAVLJE 1.

Opće odredbe

Članak 1.

Višegodišnji financijski okvir

Višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. - 2020. ("VFO") utvrđuje se u Prilogu.

Članak 2.

Preispitivanje/revizija u sredini razdoblja VFO-a

Najkasnije do kraja 2016. Komisija predstavlja preispitivanje funkcioniranja VFO-a, u potpunosti uzimajući u obzir gospodarsku situaciju u tom trenutku te najnovije makroekonomske prognoze. To obvezno preispitivanje po potrebi je popraćeno zakonodavnim prijedlozima za reviziju ove Uredbe u skladu s postupcima utvrđenima UFEU-om. Ne dovodeći u pitanje članak 7. ove uredbe, prethodno dodijeljeni nacionalni iznosi tom se revizijom ne smanjuju.

Članak 3.

Pridržavanje gornjih granica VFO-a

1.   Europski parlament, Vijeće i Komisija pridržavaju se, tijekom svakog proračunskog postupka i pri provedbi proračuna za godinu o kojoj se radi, godišnjih gornjih granica rashoda utvrđenih u VFO-u.

Iznos ispod gornje granice za naslov 2. određen u Prilogu utvrđuje se ne dovodeći u pitanje fleksibilnost između dva stupa zajedničke poljoprivredne politike (ZPP). Prilagođena gornja granica koju treba primijeniti na prvi stup ZPP-a nakon transakcija Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj i izravnih plaćanja utvrđuje se u odgovarajućem pravnom aktu, a VFO se tome prilagođava u okviru tehničke prilagodbe predviđene u članku 6. stavku 1. ove Uredbe.

2.   Posebni instrumenti predviđeni člancima od 9 do 15. osiguravaju fleksibilnost VFO-a i utvrđuju se u svrhu neometanog izvođenja proračunskog postupka. Odobrena sredstva za preuzimanje obveza mogu se unijeti u proračun iznad gornjih granica relevantnih naslova utvrđenih u VFO-u kada je potrebno upotrijebiti sredstva iz pričuve za hitnu financijsku pomoć, Fonda solidarnosti Europske unije, instrumenta fleksibilnosti, Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji, pričuve za nepredviđene izdatke, posebne fleksibilnosti za rješavanje nezaposlenosti mladih i jačanje istraživačkih aktivnosti i ukupne razlike za obveze za rast i zapošljavanje, osobito zapošljavanje mladih, u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 2012/2002 (6), Uredbi (EZ) br. 1927/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (7) i Međuinstitucionalnom sporazumu između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (8).

3.   Kada treba aktivirati jamstvo za zajam u okviru općeg proračuna Unije u skladu s Uredbom (EZ) br. 332/2002 ili Uredbi (EU) br. 407/2010, to se radi iznad gornjih granica utvrđenih u VFO-u.

Članak 4.

Poštovanje gornje granice vlastitih sredstava

1.   Za svaku godinu obuhvaćenu VFO-om, ukupna potrebna odobrena sredstva za plaćanja, nakon godišnje prilagodbe te uzimanja u obzir svih drugih prilagodbi i revizija, kao i primjene članka 3. stavaka 2. i 3., ne smiju biti takva da bi dovela do pozivne stope vlastitih sredstava koja nadilazi gornju granicu vlastitih sredstava utvrđenu u skladu s Odlukom 2007/436/EZ, Euratom.

2.   Kada je to potrebno, gornje granice utvrđene u VFO-u snižavaju se putem revizije kako bi se osiguralo poštovanje gornje granice vlastitih sredstava utvrđene u skladu s Odlukom 2007/436/EZ, Euratom.

Članak 5.

Ukupna razlika do gornje granice za plaćanje

1.   Svake godine, počevši od 2015., kao dio tehničke prilagodbe iz članka 4., Komisija prilagođava gornju granicu za plaćanje za razdoblje 2015. – 2020. naviše za iznos jednak razlici između izvršenih plaćanja i gornje granice za plaćanje u sklopu višegodišnjeg financijskog okvira za godinu n-1.

2.   Godišnja prilagodba ne smije premašiti sljedeće maksimalne iznose (u cijenama iz 2011.) za razdoblje 2018. – 2020. u usporedbi s izvornom gornjom granicom za plaćanje iz relevantnih godina:

 

2018. 7 milijardi EUR

 

2019. 9 milijardi EUR

 

2020. 10 milijardi EUR.

3.   Svaka prilagodba naviše kompenzira se u cijelosti odgovarajućim smanjenjem gornje granice za plaćanje u godini n-1.

Članak 6.

Tehničke prilagodbe

1.   Komisija svake godine, prije početka proračunskog postupka za godinu n + 1, obavlja sljedeće tehničke prilagodbe VFO-a:

(a)

ponovno vrednovanje gornjih granica te ukupnih iznosa odobrenih sredstava za preuzimanje obveza te odobrenih sredstava za plaćanja, u skladu s cijenama iz godine n + 1;

(b)

izračun razlike dostupne u sklopu gornje granice vlastitih sredstava utvrđene u skladu s Odlukom 2007/436/EZ, Euratom;

(c)

izračun apsolutnog iznosa pričuve za nepredviđene izdatke predviđene člankom 13.;

(d)

izračun ukupne razlike do gornje granice za plaćanje predviđeno člankom 5.;

(e)

izračun ukupne razlike do gornje granice za plaćanje predviđeno člankom 14.

2.   Komisija provodi tehničke prilagodbe iz stavka 1. na temelju fiksnog deflatora od 2 % godišnje.

3.   Komisija priopćuje rezultate tehničkih prilagodbi iz stavka 1. i popratne gospodarske prognoze Europskom parlamentu i Vijeću.

4.   Ne dovodeći u pitanje članke 7. i 8., ne smije biti daljnjih tehničkih prilagodbi za predmetnu godinu, ni tijekom godine ni u obliku naknadnih ispravaka tijekom godina koje slijede.

Članak 7.

Prilagodba iznosa za kohezijsku politiku

1.   Kako bi se uzela u obzir posebno teška situacija država članica koje trpe zbog krize, Komisija će u 2016. zajedno sa tehničkom prilagodbom za godinu 2017., preispitati ukupnu dodjelu sredstava za sve države članice u okviru cilja kohezijske politike „Ulaganje u rast i radna mjesta” za razdoblje 2017. - 2020., primjenjujući metodu dodjele sredstava definiranu u odgovarajućem temeljnom aktu na temelju tada raspoloživih najaktualnijih statističkih podataka i na temelju usporedbe, za države članice podložne ograničenju, između kumulativnog nacionalnog BDP-a za godine 2014. i 2015. i kumulativnog nacionalnog BDP-a procijenjenog za 2012. Prilagodit će ove ukupne dodjele sredstava kad god postoji kumulativna divergencija od više od +/- 5 %.

2.   Prilagodbe koje su potrebne u jednakim se dijelovima raspoređuju tijekom razdoblja 2017. - 2020. i odgovarajuće gornje granice VFO-a prilagođuju se u skladu s time. Gornje granice za plaćanje također se prilagođavaju u skladu s time kako bi se osiguralo uredno napredovanje u vezi odobrenih sredstava za preuzimanje obveza.

3.   U sklopu svoje tehničke prilagodbe za 2017., nakon preispitivanja prihvatljivosti država članica za Kohezijski fond osiguran člankom 90. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (9), a koje se provodi u sredini programskog razdoblja, u slučaju da država članica postane prihvatljiva za Kohezijski fond ili prestane biti prihvatljiva, Komisija dodaje iznose koji iz toga proizlaze sredstvima dodijeljenim državi članici u razdoblju 2017. - 2020 ili ih oduzima od tih sredstava.

4.   Potrebne prilagodbe koje proizlaze iz stavka 3. u jednakim se dijelovima raspoređuju tijekom razdoblja 2017. - 2020., a odgovarajuće gornje granice VFO-a mijenjaju se u skladu s time. Gornje granice za plaćanje također se mijenjaju u skladu s time kako bi se osiguralo uredno napredovanje u vezi odobrenih sredstava za preuzimanje obveza.

5.   Ukupni neto učinak, bilo pozitivan ili negativan, prilagodbi iz stavaka 1. i 3. ne smije prelaziti 4 milijarde EUR.

Članak 8.

Prilagodbe povezane s mjerama koje povezuju djelotvornost fondova s dobrim gospodarskim upravljanjem

Ako Komisija ukine suspenziju proračunskih sredstava za obveze iz Europskog fonda za regionalni razvoj, Europskog socijalnog fonda, Kohezijskog fonda, Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj ili Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo u situaciji makroekonomskih uvjeta u kontekstu mjera koje povezuju djelotvornost fondova s dobrim gospodarskim upravljanjem, Komisija, u skladu s odgovarajućim temeljnim aktom, prenosi suspendirane obveze na sljedeće godine. Suspendirane obveze godine n ne mogu se ponovo uključiti u proračun nakon godine n + 3.

POGLAVLJE 2.

Posebni instrumenti

Članak 9.

Pričuva za hitnu financijsku pomoć

1.   Cilj je pričuve za hitnu financijsku pomoć omogućiti brzi odgovor na posebne potrebe trećih zemalja za pomoć nakon događaja koje nije bilo moguće predvidjeti kad je proračun donesen, prije svega za humanitarne operacije, ali također i za zaštitu i upravljanje civilnim kriznim situacijama te, prema potrebi, za situacije kad dolazi do značajnog pritiska zbog migracijskih tokova na vanjskim granicama Unije.

2.   Godišnji iznos pričuve utvrđen je na 280 milijuna EUR (u cijenama iz 2011.) i može se iskoristiti do godine n+1 u skladu s Financijskom uredbom. Ta je pričuva uključena u opći proračun Unije kao rezervacija. Dio godišnjeg iznosa koji proizlazi iz prethodnih godina koristi se prvi. Taj dio godišnjeg iznosa iz godine n koji nije iskorišten u godini n+1 prestaje važiti.

Članak 10.

Fond solidarnosti Europske unije

1.   Fond solidarnosti Europske unije namijenjen je financijskoj pomoći u slučaju većih nesreća na državnom području države članice ili države kandidatkinje kako je definirano u odgovarajućem temeljnom aktu. Utvrđuje se gornja granica za godišnji iznos raspoloživ za taj fond od 500 milijuna EUR (u cijenama iz 2011.). Prvog listopada svake godine najmanje četvrtina godišnjeg iznosa mora ostati na raspolaganju radi pokrivanja potreba koje bi se mogle pojaviti do kraja te godine. Dio godišnjeg iznosa koji nije uključen u proračun može se iskoristiti do godine n+1. Dio godišnjeg iznosa koji proizlazi iz prethodne godine koristi se prvi. Dio godišnjeg iznosa iz godine n koji nije iskorišten u godini n+1 prestaje važiti.

2.   U iznimnim slučajevima te ako preostala financijska sredstva raspoloživa u Fondu solidarnosti Europske unije u godini tijekom koje je došlo do nesreće, kako je definirano odgovarajućim temeljnim aktom, nisu dovoljna da bi se pokrio iznos pomoći koji Europski parlament i Vijeće smatraju potrebnim, Komisija može predložiti financiranje razlike iz godišnjih iznosa raspoloživih za sljedeću godinu.

Članak 11.

Instrument fleksibilnosti

1.   Instrument fleksibilnosti namijenjen je financiranju, u odnosnoj financijskoj godini i do navedenog iznosa, jasno određenog rashoda koji nije moguće financirati u okviru gornjih granica raspoloživih za jedan ili više drugih naslova. Mora postojati gornja granica dostupnog godišnjeg iznosa za instrument fleksibilnosti od 471 milijuna EUR (u cijenama iz 2011.).

2.   Neiskorišten dio godišnjeg iznosa instrumenta fleksibilnosti može se iskoristiti do godine n+3. Dio godišnjeg iznosa koji proizlazi iz prethodnih godina koristi se prvi i to prema redoslijedu starosti. Onaj dio godišnjeg iznosa iz godine n koji nije iskorišten u godini n+3 prestaje važiti.

Članak 12.

Europski fond za prilagodbu globalizaciji

1.   Europski fond za prilagodbu globalizaciji, čiji su ciljevi i područje primjene utvrđeni u Uredbi (EC) br. 1927/2006 Europskog parlamenta i Vijeća, ne smije premašiti najveći godišnji iznos od 150 milijuna EUR (u cijenama iz 2011.).

2.   Odobrena sredstva uključena su u opći proračun Europske unije kao rezervacija.

Članak 13.

Pričuva za nepredviđene izdatke

1.   Pričuva za nepredviđene izdatke od maksimalno 0,03 % bruto nacionalnog dohotka Unije utvrđuje se izvan gornje granice financijskog okvira za razdoblje od 2014. do 2020. kao instrument za slučaj krajnje nužde koji omogućava reakciju na nepredviđene okolnosti. Može se aktivirati samo u vezi izmjene proračuna ili godišnjeg proračuna.

2.   Korištenje pričuve za nepredviđene izdatke ne smije, bilo koje godine, premašiti maksimalni iznos predviđen godišnjom tehničkom prilagodbom višegodišnjeg financijskog okvira i mora biti u skladu s gornjom granicom vlastitih sredstava.

3.   Iznosi povučeni iz pričuve za nepredviđene izdatke u cijelosti se prebijaju s razlikama u jednom ili više naslova financijskog okvira za tekuću ili naredne financijske godine.

4.   Tako prebijeni iznosi ne koriste se dodatno u kontekstu višegodišnjeg financijskog okvira. Korištenje pričuve za nepredviđene izdatke ne smije prouzročiti prekoračenje ukupnih gornjih granica za odobrena sredstva za obveze i plaćanja određenih za tekuću i buduće financijske godine.

Članak 14.

Ukupne razlike za obveze za rast i zapošljavanje, osobito zapošljavanje mladih

1.   Razlike koje preostaju do gornjih granica višegodišnjeg financijskog okvira za odobrena sredstva za preuzimanje obveza za razdoblje od 2014. do 2017. predstavljaju ukupne razlike VFO-a za obveze koje je potrebno staviti na raspolaganje iznad gornjih granica utvrđenih u VFO-u za razdoblje od 2016. do 2020. za ciljeve politika u vezi s rastom i zapošljavanjem, osobito zapošljavanjem mladih.

2.   Svake godine, kao dio tehničke prilagodbe iz članka 6., Komisija izračunava raspoloživi iznos. Europski parlament i Vijeće mogu aktivirati ukupne razlike VFO-a ili neki njihov dio u okviru proračunskog postupka na temelju članka 314. UFEU-a.

Članak 15.

Posebna fleksibilnost za rješavanje nezaposlenosti mladih i jačanje istraživačkih aktivnosti

Do 2 543 milijuna EUR (u cijenama iz 2011.) može se unaprijed izdati 2014. i 2015., kao dio godišnjeg proračunskog postupka, za posebne ciljeve politika u vezi sa zapošljavanjem mladih, istraživačkim aktivnostima, Erasmusom, osobito za naukovanje, te malim i srednjim poduzećima. Taj se iznos u cijelosti prebija s odobrenim sredstvima unutar i/ili između naslova kako ne bi došlo do izmjene ukupnih godišnjih gornjih granica za razdoblje od 2014. do 2020. i ukupnih dodijeljenih sredstava po naslovu ili podnaslovu u tom razdoblju.

Članak 16.

Doprinos financiranju velikih projekata

1.   Za europske programe za satelitsku navigaciju (EGNOS i Galileo) na raspolaganju je maksimalan iznos od 6 300 milijuna EUR (cijene iz 2011.) iz općeg proračuna Unije za razdoblje 2014. - 2020.

2.   Za projekt Međunarodnog termonuklearnog eksperimentalnog reaktora (ITER) na raspolaganju je maksimalan iznos od 2 707 milijuna EUR u cijenama iz 2011. iz općeg proračuna Unije za razdoblje 2014. - 2020.

3.   Za Copernicus (europski program za praćenje Zemlje) na raspolaganju je maksimalan iznos od 3 786 milijuna EUR (u cijenama iz 2011.) iz općeg proračuna Unije za razdoblje 2014. - 2020.

POGLAVLJE 3.

Revizija

Članak 17.

Revizija VFO-a

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 4. stavak 2., članke od 18. do 22. te članak 25., u slučaju nepredviđenih okolnosti VFO se može revidirati u skladu s gornjom granicom vlastitih sredstava utvrđenom u skladu s Odlukom 2007/436/EZ, Euratom.

2.   U pravilu, svaki prijedlog za reviziju VFO-a u skladu sa stavkom 1. predočuje se i donosi prije početka proračunskog postupka za pojedinu godinu ili za prvu od predmetnih godina.

3.   U svakom prijedlogu za reviziju VFO-a u skladu sa stavkom 1. razmatraju se mogućnosti preraspodjele rashoda među programima koji su obuhvaćeni naslovom na koji se odnosi revizija, pri čemu se posebno navode svi očekivani slučajevi kada proračunska sredstva neće biti iskorištena u cijelosti. Cilj bi trebao biti da značajan iznos, i apsolutno i kao postotak novog planiranog rashoda, bude u okviru postojeće gornje granice za naslov.

4.   Svaka revizija VFO-a u skladu sa stavkom 1. uzima u obzir mogućnosti za prebijanje svakog podizanja gornje granice za jedan naslov snižavanjem gornje granice za neki drugi.

5.   Svaka revizija VFO-a u skladu sa stavkom 1. zadržava odgovarajući odnos između obveza i plaćanja.

Članak 18.

Revizija povezana s provedbom

Pri obavješćivanju Europskog parlamenta i Vijeća o rezultatima tehničkih prilagodbiVFO-a, Komisija predočuje sve prijedloge za reviziju ukupnih odobrenih sredstava za plaćanja za koje smatra da su potrebna, u smislu provedbe, kako bi osigurala dobro upravljanje godišnjim gornjim granicama za plaćanje, a posebno njihovo uredno napredovanje u skladu s odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza. Europski parlament i Vijeće odlučuju o tim prijedlozima prije 1. svibnja godine n.

Članak 19.

Revizija nakon donošenja novih pravila ili programa za strukturne fondove, Kohezijski fond, Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj, Europski fond za pomorstvo i ribarstvo, Fond za azil i migracije i Fond za unutarnju sigurnost

1.   U slučaju donošenja novih pravila ili programa nakon 1. siječnja 2014. u okviru zajedničkog upravljanja za strukturne fondove, Kohezijski fond, Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj, Europski fond za pomorstvo i ribarstvo, Fond za azil i migracije i Fond za unutarnju sigurnost, VFO se revidira kako bi se dodijeljena sredstva neiskorištena u 2014., a koja su veća od odgovarajućih gornjih granica rashoda, prenijela na sljedeće godine.

2.   Revizija u vezi s prijenosom neiskorištenih dodijeljenih sredstava za 2014. usvaja se prije 1. svibnja 2015.

Članak 20.

Revizija VFO-a u slučaju revizije Ugovorâ

Ako između 2014. i 2020. dođe do revizije Ugovorâ koja ima proračunske posljedice, u skladu s tim izvršava se odgovarajuća revizija VFO-a.

Članak 21.

Revizija VFO-a u slučaju proširenja Unije

Ako dođe do jednog ili više pristupanja Uniji između 2014. i 2020., VFO se revidira kako bi se uzele u obzir potrebe za rashodima koje iz toga proizlaze.

Članak 22.

Revizija VFO-a u slučaju ponovnog ujedinjenja Cipra

U slučaju ponovnog ujedinjenja Cipra između 2014. i 2020., VFO se revidira kako bi se uzelo u obzir cjelovito rješavanje problema Cipra i dodatne financijske potrebe koje iz toga proizlaze.

Članak 23.

Međuinstitucionalna suradnja u proračunskom postupku

Europski parlament, Vijeće i Komisija (dalje u tekstu "institucije") poduzimaju mjere za pospješivanje godišnjeg proračunskog postupka.

Institucije surađuju u dobroj vjeri tijekom cijelog postupka kako bi međusobno uskladile stavove. Institucije u svim fazama postupka surađuju posredstvom odgovarajućih međuinstitucionalnih kontakata u svrhu praćenja napretka na poslu i analize stupnja konvergencije.

Institucije osiguravaju usklađenost svojih kalendara rada koliko god je to moguće kako bi se omogućilo dosljedno i usklađeno provođenje postupka, što će u konačnici dovesti do donošenja općeg proračuna Unije.

Trijalozi se mogu odvijati u svim fazama postupka i na različitim razinama zastupanja, ovisno o vrsti očekivanih rasprava. Svaka institucija, u skladu s vlastitim poslovnikom, pravodobno određuje sudionike za svaki sastanak, definira njihov mandat za pregovore i obavješćuje pravovremeno ostale institucije o organizaciji sastanaka.

Članak 24.

Jedinstvo proračuna

Svi rashodi i prihodi Unije i Euratoma uključuju se u opći proračun Unije u skladu s člankom 7. Financijske uredbe, uključujući rashode koji proizlaze iz svake relevantne odluke koju Vijeće donese jednoglasno nakon savjetovanja s Europskim parlamentom u okviru članka 332. UFEU-a.

Članak 25.

Prijelaz prema sljedećem višegodišnjem financijskom okviru

Komisija predstavlja prijedlog novog višegodišnjeg financijskog okvira do 1. siječnja 2018.

Ako se do 31. prosinca 2020. ne donese uredba Vijeća kojom se utvrđuje novi višegodišnji financijski okvir, gornje granice i druge odredbe koje se odnose na prethodnu godinu VFO-a nastavljaju se primjenjivati sve dok se ne donese uredba kojom se uređuje novi financijski okvir. Ako nakon 2020. Uniji pristupi nova država članica, produženi financijski okvir se, prema potrebi, revidira kako bi se uzelo u obzir to pristupanje.

Članak 26.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 2. prosinca 2013.

Za Vijeće

Predsjednik

E. GUSTAS


(1)  Odluka Vijeća 2007/436/EZ, Euratom od 7. lipnja 2007. o sustavu vlastitih sredstava Europskih zajednica (SL L 163, 23.6.2007., str. 17.).

(2)  Uredba Vijeća (EZ) br. 332/2002 od 18. veljače 2002. o uspostavi instrumenta srednjoročne financijske pomoći platnim bilancama država članica (SL L 53, 23.2.2002., str. 1.).

(3)  Uredba Vijeća (EU) br. 407/2010 od 11. svibnja 2010. o uspostavi Europskog mehanizma za financijsku stabilnost (SL L 118, 12.5.2010., str. 1.).

(4)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije ("Financijska uredba") (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(5)  Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o "Prijedlogu Uredbe Vijeća kojom se utvrđuje višegodišnji financijski okvir za godine 2014.-2020." (SL C 229, 31.7.2012., str. 32.); Mišljenje Odbora regija o "Novom višegodišnjem financijskom okviru poslije-2013." (SL C 391, 18.12.2012., str. 31.).

(6)  Uredba Vijeća (EZ) br. 2012/2002 od 11. studenoga 2002. o osnivanju Fonda solidarnosti Europske unije (SL L 311, 14.11.2002., str. 3.)

(7)  Uredba (EZ) br. 1927/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o osnivanju Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (SL L 406, 30.12.2006., str. 1.)

(8)  Međuinstitucionalni sporazum između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije od 2. prosinca 2013. o proračunskoj disciplini, suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju (SL C 373, 20.12.2013., str. 1.).

(9)  Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za regionalni razvoj te Europskom pomorskom i ribarstvenom fondu pokrivenima zajedničkim strateškim okvirom i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu (Vidi stranicu 320 ovog Službenog lista).


PRILOG I

VIŠEGODIŠNJI FINANCIJSKI OKVIR (EU-28)

(u milijunima EUR, cijene iz 2011.)

ODOBRENA SREDSTVA ZA PREUZIMANJE OBVEZA

2014.

2015.

2016.

2017.

2018.

2019.

2020.

Ukupno 2014. –2020.

1.

Pametan i uključiv rast

60 283

61 725

62 771

64 238

65 528

67 214

69 004

450 763

1.a

Konkurentnost za rast i zapošljavanje

15 605

16 321

16 726

17 693

18 490

19 700

21 079

125 614

1.b:

Gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija

44 678

45 404

46 045

46 545

47 038

47 514

47 925

325 149

2.

Održivi rast: prirodni resursi

55 883

55 060

54 261

53 448

52 466

51 503

50 558

373 179

od čega: rashodi vezani uz tržište i izravna plaćanja

41 585

40 989

40 421

39 837

39 079

38 335

37 605

277 851

3.

Sigurnost i građanstvo

2 053

2 075

2 154

2 232

2 312

2 391

2 469

15 686

4.

Globalna Europa

7 854

8 083

8 281

8 375

8 553

8 764

8 794

58 704

5.

Administracija

8 218

8 385

8 589

8 807

9 007

9 206

9 417

61 629

od čega: administrativni rashodi institucija

6 649

6 791

6 955

7 110

7 278

7 425

7 590

49 798

6.

Naknade

27

0

0

0

0

0

0

27

UKUPNA ODOBRENA SREDSTVA ZA PREUZIMANJE OBVEZA

134 318

135 328

136 056

137 100

137 866

139 078

140 242

959 988

kao postotak BND-a

1,03  %

1,02  %

1,00  %

1,00  %

0,99  %

0,98  %

0,98  %

1,00  %

 

UKUPNA ODOBRENA SREDSTVA ZA PLAĆANJE

128 030

131 095

131 046

126 777

129 778

130 893

130 781

908 400

kao postotak BND-a

0,98  %

0,98  %

0,97  %

0,92  %

0,93  %

0,93  %

0,91  %

0,95  %

Raspoloživa razlika

0,25  %

0,25  %

0,26  %

0,31  %

0,30  %

0,30  %

0,32  %

0,28  %

Gornja granica vlastitih sredstava kao postotak BND-a

1,23  %

1,23  %

1,23  %

1,23  %

1,23  %

1,23  %

1,23  %

1,23  %


ODLUKE

20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/892


ODLUKA br. 1312/2013/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o 11. décembre 2013.

o Strateškom inovacijskom programu Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (EIT): doprinos EIT-a inovativnijoj Europi

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 173. stavak 3.,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 294/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (1),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

Uredbom (EZ) br. 294/2008 od Komisije se zahtijeva da podnese prijedlog prvog Strateškog inovacijskog programa („SIP”) na temelju nacrta koji je pripremio Europski institut za inovacije i tehnologiju („EIT”).

(2)

SIP bi trebao definirati dugoročna prioritetna područja i dugoročnu strategiju za EIT te uključiti ocjenu njegova gospodarskog učinka i sposobnosti stvaranja najbolje inovacijske dodane vrijednosti. SIP bi trebao uzeti u obzir rezultate praćenja i ocjenjivanja EIT-a.

(3)

Prvi SIP trebao bi uključivati detaljne specifikacije i uvjete u vezi s djelovanjem EIT-a, postupke za suradnju među Upravnim odborom i Zajednicama znanja i inovacija („ZZI-ovi”) i metode financiranja ZZI-ova,

DONIJELI SU OVU ODLUKU:

Članak 1.

Usvaja se Strateški inovacijski program („SIP”) Europskog instituta za inovacije i tehnologiju za razdoblje od 2014. do 2020., kako je utvrđen u prilogu.

Članak 2.

SIP se provodi u skladu s Uredbom (EZ) br. 294/2008.

Članak 3.

Ova Odluka stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u 11. décembre 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

V. LEŠKEVIČIUS


(1)  Uredba (EZ) br. 294/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2008. o osnivanju Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (SL L 97, 9.4.2008., str. 1.)

(2)  SL C 181, 21.6.2012., str. 122.

(3)  Stajalište Europskog parlamenta od 21. studenog 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu)


PRILOG

STRATEŠKI INOVACIJSKI PROGRAM EIT-a

Sadržaj

Sažetak ključnih aktivnosti

1.

EUROPSKI INSTITUT ZA INOVACIJE I TEHNOLOGIJU: inovacijski akter na razini Unije

1.1.

EIT: suočavanje s društvenim izazovima pomoću inovacija u trokutu znanja

1.2.

Dodana vrijednost EIT-a: posebna svojstva

1.3.

Sinergije i komplementarnost s drugim inicijativama za politike i financiranje

2.

JAČANJE ULOGE EIT-a NAKON 2013.: PRIORITETI

2.1.

Poticanje rasta, utjecaja i održivosti preko EIT-a

2.1.1.

Konsolidiranje i poticanje rasta i učinka postojećih ZZI-ova

2.1.2.

Stvaranje novih ZZI-ova

2.2.

Povećanje učinka EIT-a

2.3.

Novi mehanizmi ostvarivanja ciljeva i praćenje usmjereno na rezultate

3.

UČINKOVITO DONOŠENJE ODLUKA I RADNI ARANŽMANI

3.1.

Organizacija i razjašnjenje postupka donošenja odluka u EIT-u

3.2.

Ulaganje u ZZI-ove: odnosi između EIT-a i ZZI-ova

3.3.

Suradnja s dionicima

4.

Procjena financijskih potreba i izvora financiranja 2014. – 2020.

4.1.

Konsolidacija pametnog modela financiranja za ZZI-ove

4.2

Proračunske potrebe EIT-a

Informativni članak 1:

Inovacije za zdrav život i aktivno starenje

Informativni članak 2:

Sirovine - održivo istraživanje, vađenje, prerada, recikliranje i supstitucija

Informativni članak 3:

Hrana za budućnost - održiv opskrbni lanac od izvora do potrošača

Informativni članak 4:

Dodana vrijednost u proizvodnji

Informativni članak 5:

Urbana mobilnost

Sažetak ključnih aktivnosti

Odjeljak 2.1.1.   Konsolidacija i poticanje rasta i učinka postojećih ZZI-ova

EIT će:

poticati ZZI-ove da razviju širi raspon obrazovnih aktivnosti i aktivnosti za osposobljavanje, da pružaju savjete o njima i da podignu svijest o njihovom postojanju.

postupno uspostaviti konkurentne mehanizme za reviziju dodjele postotka sredstava ZZI-ovima koji će se temeljiti na poslovnim planovima i rezultatima ZZI-ova i kojima će se uzeti u obzir činjenica da ZZI-ovi rastu različitom brzinom.

potaknuti ZZI-ove da razviju zajedničke aktivnosti u vezi s horizontalnim pitanjima;

uspostaviti sustav stručnog ocjenjivanja za kvalifikacije s oznakom EIT-a i sudjelovati u dijalogu s nacionalnim i međunarodnim tijelima za jamstvo kvalitete radi promicanja dosljednog pristupa.

Odjeljak 2.1.2.   Stvaranje novih ZZI-ova

EIT će

pripremiti postupak odabira za svaki krug ZZI-ova koji kandidatima za ZZI ostavlja dovoljno vremena za pripremu prijedloga.

objaviti pozive za pet novih ZZI-ova na sljedeći način: poziv za dva nova ZZI-ja u 2014. na temu Zdravog života i aktivnog starenja te na temu Sirovina; poziv za dva nova ZZI-ja u 2016. na temu Hrane za budućnost i Dodane vrijednosti u proizvodnji i poziv za jedan novi ZZI u 2018. na temu Urbane mobilnosti.

poduzeti sve potrebno da osigura da se što više potencijalnih zainteresiranih strana upozna s budućim postupcima odabira ZZI-ova.

osigurati da okvirni uvjeti budućih postupaka odabira ZZI-ova omoguće optimalan rezultat, osobito pružajući jasno usmjerenje s obzirom na zahtjeve i postupke te dajući predlagateljima dovoljno vremena da organiziraju partnerstvo.

Odjeljak 2.2.   Povećanje učinka EIT-a

EIT će

poticati sudjelovanje u aktivnostima informiranja i posebno pružati podršku po potrebi ZZI-ima u vezi s Regionalnim programom za inovacije.

uspostaviti/prilagoditi alat koji se temelji na webu kako bi osigurao platformu za razmjenu znanja i povezivanje u mreže oko EIT-a.

uspostaviti i podupirati funkcionalnu i jaku mrežu diplomanata iz obrazovnih aktivnosti i aktivnosti osposobljavanja u okviru EIT-a/ZZI-ja („bivši studenti EIT-a”).

omogućiti sistematičan pristup šire inovacijske zajednice u Uniji i izvan nje do iskustava i uspjeha u okviru ZZI-ova. To može uključiti razvoj riznice javnih materijala iz obrazovnih aktivnosti i aktivnosti osposobljavanja u okviru EIT-a i ZZI-ova.

osigurati znatno sudjelovanje privatnog sektora, uključujući MSP-ove, u trokutu znanja.

Odjeljak 2.3.   Novi mehanizmi ostvarivanja ciljeva i praćenje usmjereno na rezultate

EIT će

sastaviti plan pojednostavljenja, uključujući mjerila za procjenu napretka, te izvijestiti Komisiju o napretku njegove provedbe u godišnjem izvješću o radu; osigurati da se novi modeli pojednostavljenja prošire u Uniji te da se s njima upoznaju druge inicijative Unije.

u suradnji s Komisijom i ZZI-ovima uspostaviti opsežan sustav za praćenje doprinosa EIT-a programu Obzor 2020., učinka EIT-a ostvarenog kroz vlastite aktivnosti i kroz aktivnosti ZZI-ja te rezultata ZZI-ja; EIT će izvještavati o svim svojim aktivnostima praćenja u godišnjem izvješću o radu koje šalje Europskom parlamentu i Vijeću.

Odjeljak 3.1.   Organizacija i razjašnjenje postupka donošenja odluka u EIT-u

EIT će

osigurati da se EIT kroz pametnu strategiju ljudskih resursa koja uključuje stalnu suradnju unutarnjih i vanjskih stručnjaka te kroz unutarnje postupke upravljanja razvije u referentnu instituciju u području inovacijskog vodstva.

poduzeti konkretne mjere za daljnje promicanje kulture otvorenosti i transparentnosti.

Odjeljak 3.2.   Ulaganje u ZZI-ove: odnosi između EIT-a i ZZI-ova

EIT će

pružiti jasne i dosljedne smjernice u vezi s očekivanjima, obvezama i odgovornostima tijekom svih faza ZZI-ova.

u bliskoj suradnji sa ZZI-ovima stvoriti kapacitete unutar sjedišta EIT-a kako bi se pospješila uzajamna razmjena i učenje na razini ZZI-ova.

ZZI-ovima pružiti određeni broj usluga u vezi s horizontalnim pitanjima u kojima se može ostvariti veća učinkovitost te će u tu svrhu također provesti druge zajedničke politike.

dati smjernice u vezi s povezivanjem i suradnjom s partnerima koji ne mogu postati punopravni ulagači i partneri ZZI-ja.

Odjeljak 3.3.   Suradnja s dionicima

EIT će

uspostaviti redovan forum dionika i njegov poseban sastav predstavnika država članica kako bi se pospješilo uzajamno učenje i suradnja sa širom inovacijskom zajednicom iz čitavog trokuta znanja, uključujući nacionalna i regionalna tijela vlasti. U tom kontekstu web-platforma može potpomoći daljnje poticanje suradnje među sudionicima.

sistematičnije surađivati s postojećim sveučilišnim udruženjima, podzećima i istraživačkim organizacijama te klaster organizacijama kao platformama za razmjenu znanja i širenje rezultata.

uspostaviti mehanizam, kao što je godišnji sastanak EIT-a, ZZI-ova i relevantnih službi Europske komisije, kako bi se pospješila sinergija između EIT-a i ZZI-ova s jedne strane te drugih inicijativa Unije s druge strane.

STRATEŠKI INOVACIJSKI PROGRAM EIT-a

1.   Europski institut za inovacije i tehnologiju: inovacijski akter na razini Unije

Ovaj Strateški inovacijski program (SIP) definira prioritete za Europski institut za inovacije i tehnologiju (EIT) za razdoblje 2014. - 2020. i njegov način rada. On je stoga ključni alat stvaratelja europske politike za strateško usmjerenje EIT-a koji EIT-u ostavlja znatnu samostalnost u definiranju načina i sredstava za postizanje postavljenih ciljeva.

SIP je rezultat temeljitog procesa u kojemu se pokušalo razmotriti dosadašnja iskustva EIT-a i potpuno odraziti stvarno stanje u području europskih inovacija. Temelji se na prvome nacrtu SIP-a Upravnog odbora EIT-a koji je Europskoj komisiji predložen 15. lipnja 2011., u skladu sa zahtjevima Uredbe (EZ) br. 294/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (1).

Također se temelji na rezultatima nezavisne ocjene početnog razdoblja EIT-a i na procesu savjetovanja otvorenom svima koji već sudjeluju u djelatnostima EIT-a ili bi u njima htjeli sudjelovati, uključujući poduzeća, visoka učilišta i istraživačke organizacije te nacionalna i regionalna tijela.

1.1.   EIT: suočavanje s društvenim izazovima pomoću inovacija u trokutu znanja

U svijetu koji se vrlo brzo mijenja put Europe u budućnost temelji se na rastu koji je pametan, održiv i uključiv. Kako bi se postigao taj cilj i održala konkurentnost u globalnom gospodarstvu i društvu znanja, „trokut znanja” koji se sastoji od visokog obrazovanja, istraživanja i inovacija te njihova međusobna interakcija prepoznati su kao ključne pokretačke sile. Europska unija djelovala je u skladu s time i u svojoj strategiji Europa 2020. definirala ta područja kao političke prioritete. Ti prioriteti uglavnom se provode preko vodećih inicijativa „Unija inovacija” i „Mladi u pokretu” koje čine opći politički okvir za djelovanje Unije u tim područjima. Nadopunjuju ih druge vodeće inicijative kao što su „Cjelovita industrijska politika za doba globalizacije”, „Digitalni program za Europu” i „Europa koja učinkovito iskorištava resurse”. EIT će u potpunosti doprinijeti postizanju ciljeva tih vodećih inicijativa.

Razlozi za smještanje visokog obrazovanja, istraživanja i inovacija u središte pozornosti jednostavni su. S obzirom na gospodarstvo znanja i rastuću globalnu konkurentnost i suočavanje s demografskim izazovom kod kuće, budući gospodarski rast i radna mjesta u Europi sve će više ovisiti o inovacijskim postignućima u području proizvoda, usluga i poslovnih modela te o njezinoj sposobnosti da odnjeguje, privuče i zadrži nadarene. Iako u čitavoj Europi postoje pojedinačne priče o uspjehu, Unija treba uhvatiti korak s vodećima u svijetu u području inovacija. Osim toga, Unija se suočava s povećanom konkurencijom za nadarene iz novih centara izvrsnosti u gospodarstvima u usponu.

Europa mora dodatno pojačati svoje napore u visokom obrazovanju, istraživanju i inovacijama i usvojiti snažnu, otvorenu i pravu poduzetničku kulturu koja je nužna za njegovanje, podupiranje i ubiranje plodova istraživanja i inovacija, za osnivanje novih poduzeća i postizanje stvarne tržišne upotrebe inovacija u potencijalnim sektorima koji brzo rastu. Europa mora poticati ulogu visokih učilišta kao pokretača inovacija jer su nadarenima potrebne prave vještine, znanja i stavovi kako bi mogli poticati inovacije.

EIT je uspostavljen upravo s tim ciljem - da doprinese održivom gospodarskom rastu i konkurentnosti osnaživanjem inovacijskog kapaciteta Unije i njezinih država članica te da ojača njihovu sposobnost pretvaranja rezultata istraživanja u proizvode i usluge visoke vrijednosti. EIT će potpunom integracijom trokuta znanja koji čine visoko obrazovanje, istraživanje i inovacije dati važan doprinos rješavanju posebno socijalnih izazova u okviru programa Obzor 2020. i ostvarivanju sistematičnih promjena u načinu na koji surađuju europski inovacijski akteri.

Kako bi postigao taj cilj, EIT kombinira strateško usmjerenje na razini EIT-a i pristup odozdo prema gore u okviru tematskih nadležnosti svojih Zajednica znanja i inovacija (ZZI-ova). ZZI-ovi su vrlo integrirana paneuropska partnerstva koja dugoročno povezuju izvrsna sveučilišta, istraživačke centre, mala i velika poduzeća te druge inovacijske aktere oko specifičnih društvenih izazova. Svaki ZZI organiziran je oko manjeg broja međusobno povezanih kolokacijskih centara u kojima partneri svakodnevno blisko surađuju i dijele zajedničke strateške ciljeve. Kolokacijski centri nadograđuju se na postojeće centre izvrsnosti, razvijajući ih u lokalne inovacijske ekosustave i povezujući ih međusobno u širu mrežu inovacijskih čvorišta diljem Europe. Pojedinačni ZZI-ovi u okviru EIT-a imaju visok stupanj samostalnosti pri određivanju svoje unutarnje organizacije, sastava, programa i načina rada koji im omogućavaju da sami izaberu pristup najprikladniji za postizanje svojih ciljeva. EIT bi svojim djelotvornim i jednostavnim načinom upravljanja trebao biti uzor u cijeloj Europi. Na strateškoj razini EIT organizira postupak odabira ZZI-ova u skladu s tematskim područjima koja utvrđuju Europski parlament i Vijeće te ih usklađuje s prilagodljivim okvirom, podupire ih i savjetuje u administrativnim pitanjima i po potrebi širi najbolje modele upravljanja i financiranja ZZI-ova. EIT bi trebao promicati međusobnu koordinaciju i suradnju ZZI-ova kako bi se osigurale sinergije i dodana vrijednost.

EIT preko ZZI-ova nastoji ubrzati inovacije i pomoći stvarati multidisciplinarne i interdisciplinarne okoline u kojima je vjerojatnije da će inovacije uspjeti i da će stvarati pomake u načinima suradnje među područjem visokog obrazovanja te istraživačkim i poslovnim područjima. Ovaj pristup pomaže pri rješavanju sve složenijih i međusobno povezanih društvenih izazova navedenih u programu Obzor 2020. kombinirajući sektorske i međusektorske inovacije te povezujući izvrsne ljude iz različitih sektora, pozadina i disciplina – koji se inače ne bi nužno susreli – da zajedno pronađu rješenja za izazove.

Postignuća

EIT je završio svoju početnu fazu koja je bila namijenjena pokretanju njegove djelatnosti preko prvih ZZI-ova i uspostavljanju njegovih funkcija odlučivanja i izvršavanja - upravnog odbora i sjedišta. EIT je također uspješno postigao svoj glavni cilj - potpunu povezanost čitavoga inovacijskog lanca, združujući visoka učilišta, istraživačke organizacije i poduzeća u okviru prvih triju ZZI-ova, ustanovljenih 2010. u područjima koja su Europski parlament i Vijeće odredili kao ključne za budući razvoj Europe. Ta su područja održiva energija („KIC InnoEnergy”), prilagodba klimatskim promjenama i njihovo ublažavanje („ClimateKIC”) te informacijsko i komunikacijsko društvo budućnosti („EIT ICT Labs”).

Osim toga, EIT se sada konsolidira kao inovacijska institucija preko svojeg sjedišta u Budimpešti. Također je osnovao Zakladu EIT-a, pravno neovisnu organizaciju namijenjenu promociji i podupiranju rada i aktivnosti EIT-a te povećanju društvenog utjecaja EIT-a.

ZZI-ovi na putu do integriranih partnerstava svjetskog ranga

Prva tri ZZI-ja koji su uspostavljeni 2010. proveli su svoje prve aktivnosti 2011. Unatoč svojem još uvijek kratkom iskustvu uspješno su dosegli kritičnu masu u svojim područjima, uključujući uravnoteženo sudjelovanje različitih sastavnih dijelova trokuta znanja. Udružena snaga partnera u ZZI-ju - kako brojčano, tako i u odnosu na važnost koju imaju u svojim područjima - omogućava im da postanu svjetska klasa.

Grafikon 1. –   kolokacija ZZI-ova

Image 6L3472013HR110120131211HR0001.0002241241Zajednička izjavaEuropskog parlamenta, Vijeća i Europske komisije o MEĐUINSTITUCIONALNOM ODBORU ZA GALILEO (GIP)1.S obzirom na važnost, jedinstvenost i složenost europskih programa GNSS-a, vlasništvo Unije nad sustavima koje proizlazi iz programa, puno financiranje programa iz proračuna Unije za razdoblje 2014.-2020., Europski parlament, Vijeće i Europska komisija priznaju potrebu za bliskom suradnjom tih triju institucija.2.Međuinstitucionalni odbor za Galileo (GIP) sastajat će se s ciljem da svakoj instituciji olakša izvršavanje njezine odgovornosti. U tu svrhu ustanovit će se GIP koji će pozorno pratiti sljedeće:(a)napredak u provedbi europskih programa GNSS-a, a posebno s obzirom na provedbu javne nabave i ugovornih sporazuma, posebno s Europskom svemirskom agencijom, ESA-om;(b)međunarodne sporazume s trećim zemljama ne dovodeći u pitanje odredbe iz članka 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;(c)pripremu tržišta za satelitsku navigaciju;(d)učinkovitost sporazuma o upravljanju;(e)godišnji pregled radnog programa.3.U skladu s postojećim pravilima GIP poštuje potrebu za diskrecijom, posebno u pogledu komercijalne povjerljivosti i osjetljive prirode određenih podataka.4.Komisija će uzimati u obzir stajališta GIP-a.5.GIP će činiti sedmero predstavnika od kojih su:troje iz Vijeća,troje iz Europskog parlamenta,jedan iz Komisije,i sastajat će se redovito (načelno četiri puta godišnje).6.GIP nema utjecaja na ustanovljene odgovornosti niti međuinstitucionalne odnose.L3472013HR18510120131211HR0009.000420812081Izjave KomisijeMaksimalni iznos koji može primiti integrirani projektKomisija pridaje veliku važnost pravednoj raspodjeli sredstava među različitim integriranim projektima kako bi financirala što je moguće više integriranih projekata i zajamčila ravnomjernu raspodjelu projekata u svim državama članicama. U tom će kontekstu Komisija, tijekom pregleda nacrta programa rada s članovima Odbora LIFE, predložiti maksimalni iznos koji se može odobriti za integrirani projekt. Taj će se prijedlog uključiti u metodu odabira projekata koja se treba donijeti u okviru višegodišnjeg programa rada.Financiranje bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima (PZP)Komisija pridaje veliku važnost zaštiti okoliša i bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima, kao što svjedoči prijedlog Odluke o prekomorskom pridruživanju, koji uključuje te sektore u područjima suradnje između Europske unije i prekomorskih zemalja i područja te predstavlja različite aktivnosti koje bi Europska unija mogla financirati na tom temelju.Pripremna akcija BEST urodila je plodom: prekomorske zemlje i područja priključili su se inicijativi, što je dalo konkretne rezultate za bioraznolikost i usluge ekosustava. Kako se akcija BEST bliži kraju, Komisija pozitivno gleda na njezino produljenje na temelju jednog od novih instrumenata, u ovom slučaju putem programa globalnih javnih dobara i izazova, u okviru instrumenta razvojne suradnje.Toj mogućnosti financiranja bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima dodat će se one koje nudi članak 6. programa LIFE za razdoblje 2014. - 2020.L3472013HR25910120131217HR0015.000228012801Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u te članka 4. Uredbe o Kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primaju na znanje jamstvo Komisije zakonodavnom tijelu EU-a da zajednički pokazatelji učinka za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu, a koji će biti uvršteni u prilog svakoj od navedenih uredbi, predstavljaju ishod dugotrajnog postupka pripreme u kojem su sudjelovali stručnjaci za ocjenjivanje iz Komisije i iz država članica te da se za navedene pokazatelje načelno očekuje da će ostati stabilni.L3472013HR28110120131217HR0016.000328812881Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u te članka 4. Uredbe o Kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primaju na znanje jamstvo Komisije zakonodavnom tijelu EU-a da zajednički pokazatelji učinka za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu, a koji će biti uvršteni u prilog svakoj od navedenih uredbi, predstavljaju ishod dugotrajnog postupka pripreme u kojem su sudjelovali stručnjaci za ocjenjivanje iz Komisije i iz država članica te da se za navedene pokazatelje načelno očekuje da će ostati stabilni.L3472013HR28910120131217HR0017.000330213021Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u i članka 4. Uredbe o kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primjećuju jamstvo koje je Komisija dala zakonodavnom tijelu EU-a da su zajednički pokazatelji ostvarenja za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu koji se trebaju uvrstiti u prilog svakoj uredbi rezultat dugog pripremnog postupka koji je uključivao stručnjake za ocjenjivanje iz Komisije i država članica te se očekuje da će oni, u načelu, ostati stabilni.L3472013HR30310120131217HR0018.000231713171Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o podizanju svijesti te člancima 4. i 4.a Uredbe o EGTS-uEuropski parlament, Vijeće i Komisija suglasni su da će poduzeti usklađenije napore za podizanje svijesti među institucijama i državama članicama te unutar njih kako bi se poboljšala vidljivost mogućnosti korištenja EGTS-ova kao neobaveznog instrumenta koji je na raspolaganju za teritorijalnu suradnju u svim područjima politike EU-a.U tom smislu Europski parlament, Vijeće i Komisija posebno pozivaju države članice da poduzmu odgovarajuće radnje koordinacije i komunikacije među nacionalnim tijelima i između tijela različitih država članica kako bi se osigurali jasni, učinkoviti i transparentni postupci odobravanja novih EGTS-ova unutar utvrđenih rokova.L3472013HR30310120131217HR0018.000331813181Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o o članku 1. stavku 9. Uredbe o EGTS-uEuropski parlament, Vijeće i Komisija suglasni su da će države članice, kada primjenjuju izmijenjen članak 9. stavak 2. točku i. Uredbe (EU) br. 1082/2006, pri ocjeni pravila koja će se primjenjivati na osoblje EGTS-a predloženih u nacrtu konvencije nastojati razmotriti različite dostupne mogućnosti zapošljavanja koje EGTS treba odabrati prema privatnom ili javnom pravu.Ako ugovori o radu za osoblje EGTS-a podliježu privatnom pravu, države članice također će uzeti u obzir relevantno pravo Unije, kao što je Uredba (EZ) br. 593/2008 EP-a i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I), te povezanu sudsku praksu drugih država članica zastupljenih u EGTS-u.Europski parlament, Vijeće i Komisija shvaćaju nadalje da se, ako ugovori o radu za osoblje EGTS-a podliježu javnom pravu, primjenjuju pravila nacionalnoga javnog prava države članice u kojoj se nalazi dotično tijelo EGTS-a. Međutim, pravila nacionalnoga javnog prava države članice u kojoj je EGTS registriran mogu se primjenjivati na osoblje EGTS-a koje je već bilo podložno tim pravilima prije nego što je postalo osoblje EGTS-a.L3472013HR30310120131217HR0018.000431913191Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o ulozi Odbora regija u okviru platforme EGTS-aEuropski parlament, Vijeće i Komisija primaju na znanje važan rad Odbora regija u okviru platforme EGTS-a koju nadgleda te potiču Odbor regija da i dalje prati aktivnosti postojećih EGTS-ova i onih koji su u postupku osnivanja, organizira razmjenu najboljih praksi i utvrdi zajednička pitanja.L3472013HR32010120131217HR0019.001546614661Zajednička izjava Vijeća i Komisije o članku 67.Vijeće i Komisija suglasni su da članak 67. stavak 4., kojim se izuzima primjena pojednostavljenih troškova kako je određeno u članku 67. stavku 1. točkama od (b) do (d) ako se operacija ili projekt koji je dio operacije provodi isključivo putem postupaka javne nabave, ne isključuje provedbu operacije putem postupaka javne nabave koja dovodi do plaćanja od korisnika ugovaratelju na temelju prethodno definiranih jediničnih troškova. Vijeće i Komisija suglasni su da troškovi koje je korisnik utvrdio i platio na temelju tih jediničnih troškova ustanovljenih putem postupaka javne nabave predstavljaju stvarne troškove koje je korisnik zapravo generirao i platio na temelju članka 67. stavka 1. točke (a).L3472013HR32010120131217HR0019.001646714671Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o reviziji Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s preraspodjelom odobrenih sredstavaEuropski parlament, Vijeće i Komisija dogovorili su se da će u reviziju Financijske uredbe, kojom se usklađuje Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća s Višegodišnjim financijskim okvirom 2014. – 2020., uključiti odredbe potrebne za primjenu mjera za dodjeljivanje pričuve na osnovi postignutih rezultata te u vezi s provedbom financijskih instrumenata na temelju članka 39. (inicijativa MSP) na temelju Uredbe o utvrđivanju zajedničkih odredaba za europske strukturne i investicijske fondove s obzirom na preraspodjelu:i.odobrenih sredstava koja su dodijeljena programima u vezi s pričuvom na osnovi postignutih rezultata i koja su morala biti opozvana zbog toga što prioriteti u okviru tih programa nisu postigli svoje privremene ciljeve iii.odobrenih sredstava koja su dodijeljena u vezi s programima iz članka 39. stavka 4. točke (b) i koja su morala biti opozvana zbog toga što je sudjelovanje države članice u financijskom instrumentu moralo biti prekinuto.L3472013HR32010120131217HR0019.001746814681Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o članku 1.Ako su dodatna opravdana odstupanja od zajedničkih pravila potrebna kako bi se u obzir uzele posebnosti EFPR-a i EPFRR-a, Europski parlament, Vijeće i Europska komisija obvezuju se da će dopustiti ta odstupanja tako da će s dužnom pažnjom izvršiti potrebne promjene Uredbe o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove.L3472013HR32010120131217HR0019.001846914691Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o izuzeću bilo kakvog retroaktivnog učinka u vezi s primjenom članka 5. stavka 3.Europski parlament i Vijeće suglasni su da:u pogledu primjene članka 14. stavka 2., članka 15. stavka 1. točke (c) te članka 26. stavka 2. Uredbe o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove, aktivnosti koje poduzimaju države članice kako bi uključile partnere iz članka 5. stavka 1. u izradu sporazuma o partnerstvu i programa iz članka 5. stavka 2. obuhvaćaju sve praktične aktivnosti koje države članice poduzimaju bez obzira na to kad su poduzete te aktivnosti koje su države članice poduzele prije stupanja na snagu navedene Uredbe i prije dana stupanja na snagu delegiranog akta o europskom kodeksu ponašanja donesenog u skladu s člankom 5. stavkom 3. iste Uredbe, tijekom pripremnih faza izrade programa države članice, pod uvjetom da se ostvare ciljevi načela partnerstva utvrđeni tom Uredbom. U tom će kontekstu države članice, u skladu sa svojim nacionalnim i regionalnim nadležnostima, odlučiti o sadržaju predloženog sporazuma o partnerstvu i predloženih nacrta programa u skladu s relevantnim odredbama navedene Uredbe i pravilima za pojedine fondove;delegirani akt o europskom kodeksu ponašanja, donesen u skladu s člankom 5. stavkom 3., ni pod kojim uvjetima neće imati ni izravan ni neizravan retroaktivni učinak, posebno u pogledu postupka odobravanja sporazuma o partnerstvu i programa, budući da zakonodavno tijelo EU-a ne namjerava Komisiji dodijeliti nikakve ovlasti koje bi joj omogućile da odbije odobravanje sporazuma o partnerstvu i programa isključivo na temelju bilo kakvog kršenja europskog kodeksa ponašanja, donesenog u skladu s člankom 5. stavkom 3.;Europski parlament i Vijeće pozivaju Komisiju da im stavi na raspolaganje nacrt teksta delegiranog akta koji će biti donesen na temelju članka 5. stavka 3. što je prije moguće, a najkasnije na dan kad Vijeće usvoji politički dogovor o Uredbi o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove ili na dan glasovanja o nacrtu izvješća o toj Uredbi na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta, ovisno o tome koji se od ta dva događaja prije održi.L3472013HR54910120131217HR0022.000460716071Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o višestrukoj sukladnostiVijeće i Europski parlament pozivaju Komisiju na praćenje prijenosa i provedbe Direktive 2000/60/EZ od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području politike voda i Direktive 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u postizanju održive upotrebe pesticida od strane država članica te da, prema potrebi, kada u svim državama članicama navedene Direktive budu provedene i kada se utvrde sve obveze izravno primjenjive na poljoprivrednike, podnese zakonski prijedlog o izmjeni ove uredbe s ciljem uključivanja relevantnih dijelova navedenih Direktiva u sustav višestruke sukladnosti.

Climate KIC

kolokacijski centar

RIC (Regionalni provedbeni centar)

EIT ICT Labs

kolokacijski centar

pridruženi partner

KIC InnoEnergy

kolokacijski centar

ZZI-ovi su pri oblikovanju svojih strategija i struktura upravljanja slijedili različite pristupe koji odražavaju različita tematska područja. Jedan ZZI osnovan je kao poduzeće, druga dva osnovana su kao neprofitne udruge. Svi se sastoje od približno 30 glavnih partnera i od pet do šest kolokacijskih centara koje obično prati različit broj dodatnih pridruženih partnera, uključujući mala i srednja poduzeća (MSP-ovi).

Uspostava ZZI-ova kao pojedinačnih pravnih subjekata koje vodi glavni izvršni direktor jasno odstupa od tradicionalnog pristupa koji se temelji na više korisnika. Osim toga svi ZZI-ovi slijede poslovnu logiku za strateško planiranje svojih aktivnosti i svi ZZI-ovi provode kolokacijski koncept: povezuju različite skupine na jednome fizičkom mjestu koje djeluje kao klirinška kuća za mnoge aktivnosti ZZI-ja te udružuju kompetencije i vještine razvijene u različitim specijaliziranim područjima na paneuropskoj razini. Poduzeća će posebno imati važnu ulogu u provedbi aktivnosti ZZI-ova, koji bi trebali moći pokrenuti ulaganja i dugoročan angažman poslovnog sektora.

Aktivnosti ZZI-ova obuhvaćaju čitav inovacijski lanac te između ostalog uključuju uvođenje magistarskih i doktorskih studijskih programa s oznakom EIT-a koji združuju izvrsnu znanost s obrazovanjem u području poduzetništva, uslugama osnivanja poduzeća i shemama mobilnosti. Početnim aktivnostima ZZI-ova koje su bile usredotočene na nadarenost i ljude postignuti su prvi rezultati u području obrazovanja i poduzetništva, uključujući uvođenje magistarskih i doktorskih studijskih programa. Dva ZZI-ja udružila su snage i sudjeluju u zajedničkom magistarskom programu u pametnim mrežama.

Postignuća ZZI-ova u njihovoj prvoj godini (2010. - 2011.) obećavaju:

Skoro 500 studenata završilo je osposobljavanje na ljetnim tečajevima, a više od 200 studenata trenutno je upisano na posebne magistarske studije s oznakom ZZI-ja. Potražnja za nadarenim osobama je velika: primjerice KIC InnoEnergy primio je 950 prijava za svoj magistarski studij na koji se prima 155 studenata. Studenti koji su diplomirali u okviru programa ZZI-ja za klimu (ClimateKIC) 2010. i 2011. osnovali su udrugu bivših studenata s ciljem održavanja dugoročne suradnje s ZZI-om.

Već je osnovano šest novih poduzeća s temeljnim kapitalom iz nagrada i odlikovanja ili s potporom ZZI-ova. Više od 50 novih poduzeća trenutno je u pripremnoj fazi. EIT ICTLabs podupire 18 malih poduzeća poslovnim savjetnicima.

Veze unutar trokuta znanja uspostavljene su na regionalnoj razini preko multidisciplinarnih programa za profesionalni razvoj kao što je program ZZI-ja za klimu (ClimateKIC) „Pioniri u praksi” (u tom je programu za mobilnost dosad sudjelovalo 59 pojedinaca).

Usvojena su nova pravila intelektualnog vlasništva koja određuju dijeljenje dobiti iz prava intelektualnog vlasništva među uključenim poduzećima i pravnim subjektom relevantnog ZZI-ja.

Grafikon 2. -   partneri ZZI-ova 2011. (poduzeća, visoko obrazovanje, istraživačke organizacije)

Image 7L3472013HR110120131211HR0001.0002241241Zajednička izjavaEuropskog parlamenta, Vijeća i Europske komisije o MEĐUINSTITUCIONALNOM ODBORU ZA GALILEO (GIP)1.S obzirom na važnost, jedinstvenost i složenost europskih programa GNSS-a, vlasništvo Unije nad sustavima koje proizlazi iz programa, puno financiranje programa iz proračuna Unije za razdoblje 2014.-2020., Europski parlament, Vijeće i Europska komisija priznaju potrebu za bliskom suradnjom tih triju institucija.2.Međuinstitucionalni odbor za Galileo (GIP) sastajat će se s ciljem da svakoj instituciji olakša izvršavanje njezine odgovornosti. U tu svrhu ustanovit će se GIP koji će pozorno pratiti sljedeće:(a)napredak u provedbi europskih programa GNSS-a, a posebno s obzirom na provedbu javne nabave i ugovornih sporazuma, posebno s Europskom svemirskom agencijom, ESA-om;(b)međunarodne sporazume s trećim zemljama ne dovodeći u pitanje odredbe iz članka 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;(c)pripremu tržišta za satelitsku navigaciju;(d)učinkovitost sporazuma o upravljanju;(e)godišnji pregled radnog programa.3.U skladu s postojećim pravilima GIP poštuje potrebu za diskrecijom, posebno u pogledu komercijalne povjerljivosti i osjetljive prirode određenih podataka.4.Komisija će uzimati u obzir stajališta GIP-a.5.GIP će činiti sedmero predstavnika od kojih su:troje iz Vijeća,troje iz Europskog parlamenta,jedan iz Komisije,i sastajat će se redovito (načelno četiri puta godišnje).6.GIP nema utjecaja na ustanovljene odgovornosti niti međuinstitucionalne odnose.L3472013HR18510120131211HR0009.000420812081Izjave KomisijeMaksimalni iznos koji može primiti integrirani projektKomisija pridaje veliku važnost pravednoj raspodjeli sredstava među različitim integriranim projektima kako bi financirala što je moguće više integriranih projekata i zajamčila ravnomjernu raspodjelu projekata u svim državama članicama. U tom će kontekstu Komisija, tijekom pregleda nacrta programa rada s članovima Odbora LIFE, predložiti maksimalni iznos koji se može odobriti za integrirani projekt. Taj će se prijedlog uključiti u metodu odabira projekata koja se treba donijeti u okviru višegodišnjeg programa rada.Financiranje bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima (PZP)Komisija pridaje veliku važnost zaštiti okoliša i bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima, kao što svjedoči prijedlog Odluke o prekomorskom pridruživanju, koji uključuje te sektore u područjima suradnje između Europske unije i prekomorskih zemalja i područja te predstavlja različite aktivnosti koje bi Europska unija mogla financirati na tom temelju.Pripremna akcija BEST urodila je plodom: prekomorske zemlje i područja priključili su se inicijativi, što je dalo konkretne rezultate za bioraznolikost i usluge ekosustava. Kako se akcija BEST bliži kraju, Komisija pozitivno gleda na njezino produljenje na temelju jednog od novih instrumenata, u ovom slučaju putem programa globalnih javnih dobara i izazova, u okviru instrumenta razvojne suradnje.Toj mogućnosti financiranja bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima dodat će se one koje nudi članak 6. programa LIFE za razdoblje 2014. - 2020.L3472013HR25910120131217HR0015.000228012801Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u te članka 4. Uredbe o Kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primaju na znanje jamstvo Komisije zakonodavnom tijelu EU-a da zajednički pokazatelji učinka za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu, a koji će biti uvršteni u prilog svakoj od navedenih uredbi, predstavljaju ishod dugotrajnog postupka pripreme u kojem su sudjelovali stručnjaci za ocjenjivanje iz Komisije i iz država članica te da se za navedene pokazatelje načelno očekuje da će ostati stabilni.L3472013HR28110120131217HR0016.000328812881Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u te članka 4. Uredbe o Kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primaju na znanje jamstvo Komisije zakonodavnom tijelu EU-a da zajednički pokazatelji učinka za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu, a koji će biti uvršteni u prilog svakoj od navedenih uredbi, predstavljaju ishod dugotrajnog postupka pripreme u kojem su sudjelovali stručnjaci za ocjenjivanje iz Komisije i iz država članica te da se za navedene pokazatelje načelno očekuje da će ostati stabilni.L3472013HR28910120131217HR0017.000330213021Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u i članka 4. Uredbe o kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primjećuju jamstvo koje je Komisija dala zakonodavnom tijelu EU-a da su zajednički pokazatelji ostvarenja za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu koji se trebaju uvrstiti u prilog svakoj uredbi rezultat dugog pripremnog postupka koji je uključivao stručnjake za ocjenjivanje iz Komisije i država članica te se očekuje da će oni, u načelu, ostati stabilni.L3472013HR30310120131217HR0018.000231713171Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o podizanju svijesti te člancima 4. i 4.a Uredbe o EGTS-uEuropski parlament, Vijeće i Komisija suglasni su da će poduzeti usklađenije napore za podizanje svijesti među institucijama i državama članicama te unutar njih kako bi se poboljšala vidljivost mogućnosti korištenja EGTS-ova kao neobaveznog instrumenta koji je na raspolaganju za teritorijalnu suradnju u svim područjima politike EU-a.U tom smislu Europski parlament, Vijeće i Komisija posebno pozivaju države članice da poduzmu odgovarajuće radnje koordinacije i komunikacije među nacionalnim tijelima i između tijela različitih država članica kako bi se osigurali jasni, učinkoviti i transparentni postupci odobravanja novih EGTS-ova unutar utvrđenih rokova.L3472013HR30310120131217HR0018.000331813181Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o o članku 1. stavku 9. Uredbe o EGTS-uEuropski parlament, Vijeće i Komisija suglasni su da će države članice, kada primjenjuju izmijenjen članak 9. stavak 2. točku i. Uredbe (EU) br. 1082/2006, pri ocjeni pravila koja će se primjenjivati na osoblje EGTS-a predloženih u nacrtu konvencije nastojati razmotriti različite dostupne mogućnosti zapošljavanja koje EGTS treba odabrati prema privatnom ili javnom pravu.Ako ugovori o radu za osoblje EGTS-a podliježu privatnom pravu, države članice također će uzeti u obzir relevantno pravo Unije, kao što je Uredba (EZ) br. 593/2008 EP-a i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I), te povezanu sudsku praksu drugih država članica zastupljenih u EGTS-u.Europski parlament, Vijeće i Komisija shvaćaju nadalje da se, ako ugovori o radu za osoblje EGTS-a podliježu javnom pravu, primjenjuju pravila nacionalnoga javnog prava države članice u kojoj se nalazi dotično tijelo EGTS-a. Međutim, pravila nacionalnoga javnog prava države članice u kojoj je EGTS registriran mogu se primjenjivati na osoblje EGTS-a koje je već bilo podložno tim pravilima prije nego što je postalo osoblje EGTS-a.L3472013HR30310120131217HR0018.000431913191Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o ulozi Odbora regija u okviru platforme EGTS-aEuropski parlament, Vijeće i Komisija primaju na znanje važan rad Odbora regija u okviru platforme EGTS-a koju nadgleda te potiču Odbor regija da i dalje prati aktivnosti postojećih EGTS-ova i onih koji su u postupku osnivanja, organizira razmjenu najboljih praksi i utvrdi zajednička pitanja.L3472013HR32010120131217HR0019.001546614661Zajednička izjava Vijeća i Komisije o članku 67.Vijeće i Komisija suglasni su da članak 67. stavak 4., kojim se izuzima primjena pojednostavljenih troškova kako je određeno u članku 67. stavku 1. točkama od (b) do (d) ako se operacija ili projekt koji je dio operacije provodi isključivo putem postupaka javne nabave, ne isključuje provedbu operacije putem postupaka javne nabave koja dovodi do plaćanja od korisnika ugovaratelju na temelju prethodno definiranih jediničnih troškova. Vijeće i Komisija suglasni su da troškovi koje je korisnik utvrdio i platio na temelju tih jediničnih troškova ustanovljenih putem postupaka javne nabave predstavljaju stvarne troškove koje je korisnik zapravo generirao i platio na temelju članka 67. stavka 1. točke (a).L3472013HR32010120131217HR0019.001646714671Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o reviziji Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s preraspodjelom odobrenih sredstavaEuropski parlament, Vijeće i Komisija dogovorili su se da će u reviziju Financijske uredbe, kojom se usklađuje Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća s Višegodišnjim financijskim okvirom 2014. – 2020., uključiti odredbe potrebne za primjenu mjera za dodjeljivanje pričuve na osnovi postignutih rezultata te u vezi s provedbom financijskih instrumenata na temelju članka 39. (inicijativa MSP) na temelju Uredbe o utvrđivanju zajedničkih odredaba za europske strukturne i investicijske fondove s obzirom na preraspodjelu:i.odobrenih sredstava koja su dodijeljena programima u vezi s pričuvom na osnovi postignutih rezultata i koja su morala biti opozvana zbog toga što prioriteti u okviru tih programa nisu postigli svoje privremene ciljeve iii.odobrenih sredstava koja su dodijeljena u vezi s programima iz članka 39. stavka 4. točke (b) i koja su morala biti opozvana zbog toga što je sudjelovanje države članice u financijskom instrumentu moralo biti prekinuto.L3472013HR32010120131217HR0019.001746814681Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o članku 1.Ako su dodatna opravdana odstupanja od zajedničkih pravila potrebna kako bi se u obzir uzele posebnosti EFPR-a i EPFRR-a, Europski parlament, Vijeće i Europska komisija obvezuju se da će dopustiti ta odstupanja tako da će s dužnom pažnjom izvršiti potrebne promjene Uredbe o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove.L3472013HR32010120131217HR0019.001846914691Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o izuzeću bilo kakvog retroaktivnog učinka u vezi s primjenom članka 5. stavka 3.Europski parlament i Vijeće suglasni su da:u pogledu primjene članka 14. stavka 2., članka 15. stavka 1. točke (c) te članka 26. stavka 2. Uredbe o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove, aktivnosti koje poduzimaju države članice kako bi uključile partnere iz članka 5. stavka 1. u izradu sporazuma o partnerstvu i programa iz članka 5. stavka 2. obuhvaćaju sve praktične aktivnosti koje države članice poduzimaju bez obzira na to kad su poduzete te aktivnosti koje su države članice poduzele prije stupanja na snagu navedene Uredbe i prije dana stupanja na snagu delegiranog akta o europskom kodeksu ponašanja donesenog u skladu s člankom 5. stavkom 3. iste Uredbe, tijekom pripremnih faza izrade programa države članice, pod uvjetom da se ostvare ciljevi načela partnerstva utvrđeni tom Uredbom. U tom će kontekstu države članice, u skladu sa svojim nacionalnim i regionalnim nadležnostima, odlučiti o sadržaju predloženog sporazuma o partnerstvu i predloženih nacrta programa u skladu s relevantnim odredbama navedene Uredbe i pravilima za pojedine fondove;delegirani akt o europskom kodeksu ponašanja, donesen u skladu s člankom 5. stavkom 3., ni pod kojim uvjetima neće imati ni izravan ni neizravan retroaktivni učinak, posebno u pogledu postupka odobravanja sporazuma o partnerstvu i programa, budući da zakonodavno tijelo EU-a ne namjerava Komisiji dodijeliti nikakve ovlasti koje bi joj omogućile da odbije odobravanje sporazuma o partnerstvu i programa isključivo na temelju bilo kakvog kršenja europskog kodeksa ponašanja, donesenog u skladu s člankom 5. stavkom 3.;Europski parlament i Vijeće pozivaju Komisiju da im stavi na raspolaganje nacrt teksta delegiranog akta koji će biti donesen na temelju članka 5. stavka 3. što je prije moguće, a najkasnije na dan kad Vijeće usvoji politički dogovor o Uredbi o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove ili na dan glasovanja o nacrtu izvješća o toj Uredbi na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta, ovisno o tome koji se od ta dva događaja prije održi.L3472013HR54910120131217HR0022.000460716071Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o višestrukoj sukladnostiVijeće i Europski parlament pozivaju Komisiju na praćenje prijenosa i provedbe Direktive 2000/60/EZ od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području politike voda i Direktive 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u postizanju održive upotrebe pesticida od strane država članica te da, prema potrebi, kada u svim državama članicama navedene Direktive budu provedene i kada se utvrde sve obveze izravno primjenjive na poljoprivrednike, podnese zakonski prijedlog o izmjeni ove uredbe s ciljem uključivanja relevantnih dijelova navedenih Direktiva u sustav višestruke sukladnosti.

Poduzeća

Istraživačke organizacije

Visoka učilišta

Drugo

EIT ICT Labs

Climate KIC

KIC InnoEnergy

1.2.   Dodana vrijednost EIT-a: posebna svojstva

Za pristup EIT-a karakteristični su brojni elementi pomoću kojih nastaje stvarna dodana vrijednost na razini Unije:

Prevladavanje rascjepkanosti pomoću dugoročnih integriranih partnerstava i postizanje kritične mase preko njegove europske dimenzije: Na temelju postojećih inicijativa za suradnju EIT dovodi odabrana partnerstva u ZZI na razinu koja je trajnija i strateški jača. ZZI-ovi omogućavaju da se partneri svjetske klase ujedine u nove konfiguracije, optimalno koriste postojeće resurse i razviju nove i po potrebi otvorene inovacijske modele, pristupe novim poslovnim prilikama preko novih vrijednosnih lanaca s većim rizikom i većim izazovima. Štoviše, iako diljem država članica postoji mnogo centara izvrsnosti, pojedinačno često ne dosežu kritičnu masu potrebnu za globalnu konkurentnost. Kolokacijski centri ZZI-ova jakim lokalnim akterima nude mogućnost za tijesno prekogranično povezivanje s drugim izvrsnim partnerima, omogućavajući im pritom da djeluju i da su priznati na svjetskoj razini.

Povećanje učinka ulaganja na obrazovanje, istraživanja i inovacije i testiranje novih načina upravljanja inovacijama: EIT djeluje kao katalizator inovacija koji dodaje vrijednost postojećoj istraživačkoj bazi pospješujući preuzimanje i iskorištavanje tehnologija i rezultata istraživanja te prenoseći rezultate istraživanja u obrazovanje. Inovacijske aktivnosti posljedično doprinose usklađivanju i povećanju ulaganja u istraživanja te postizanju veće usmjerenosti obrazovanja i stručnog osposobljavanja na potrebe poduzeća. U tu svrhu EIT je opremljen znatnim stupnjem prilagodljivosti za testiranje novih inovacijskih modela koji omogućavaju stvarno razlikovanje pri upravljanju ZZI-ova i financiranju modela te brzo prilagođavanje na bolje iskorištavanje novih mogućnosti.

Razvijanje talenata preko granica i poticanje poduzetništva povezivanjem u trokutu znanja: EIT potiče inovacije u kojima su ljudi glavni akteri i u središte svojih nastojanja stavlja studente, istraživače i poduzetnike. Predviđa nove putanje karijera i mogućnosti mobilnosti među sveučilištima i privatnim sektorom te inovativne projekte za stručni razvoj. Očekuje se da će oznaka EIT-a koja je dodijeljena inovativnim magistarskim i doktorskim programima doprinijeti stvaranju međunarodno priznate oznake izvrsnosti koja će pomoći u privlačenju nadarenih iz Europe i inozemstva. Poduzetništvo se potiče preko nove generacije studenata svjetskog ranga, uključujući studente doktorskog studija, koji imaju znanje i stavove potrebne za pretvaranje ideja u nove poslovne prilike. Ti studenti imaju ključnu ulogu u integraciji trokuta znanja.

Pametno financiranje na temelju financijske poluge, udruženo s pristupom usmjerenim na rezultate i poduzeća: EIT osigurava do 25 % proračuna za ZZI-ove i dobiva 75 % financijskih sredstava od različitih partnera iz javnog, privatnog i trećeg sektora, što samo po sebi predstavlja poduzetnički pristup i pri čemu se stvara znatan učinak financijske poluge okupljanjem velikih ulaganja i usmjeravanjem različitih javnih i privatnih izvora prema zajednički dogovorenim strategijama. ZZI-ovi će donijeti unutarnje odredbe kako bi se izbjeglo dvostruko financiranje aktivnosti na nacionalnoj razini i razini EIT-a.

Štoviše, usredotočujući se i na tržišni i na društveni učinak EIT slijedi pristup koji je usmjeren na rezultate. ZZI-ovi djeluju u skladu s poslovnom logikom na temelju godišnjih poslovnih planova, uključujući ambiciozan portfelj aktivnosti od obrazovanja do osnivanja poduzeća, s jasnim ciljevima, konačnim rezultatima i ključnim pokazateljima uspješnosti (KPU-ovi) kojima se mjere.

1.3.   Sinergije i komplementarnost s drugim inicijativama za politike i financiranje

Međusobne veze istraživanja, inovacija i visokog obrazovanja sve su priznatije u okviru inicijativa i programa Unije. Na europskoj, nacionalnoj i regionalnoj razini postoji velik potencijal za aktivnosti koje se međusobno osnažuju. Na razini Unije strateški okvir koji pruža Okvirni program za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) dodatno će osigurati potpunu iskorištenost tih sinergija.

EIT će snažno doprinijeti ciljevima utvrđenim u programu Obzor 2020., osobito suočavanjem s društvenim izazovima na način koji upotpunjava druge inicijative u tim područjima. U okviru programa Obzor 2020. EIT će biti dijelom cilja „društvenih izazova”, ali će slijedeći pristup neprekidne interakcije među ciljevima također doprinijeti cilju „vodećeg položaja u industriji”, potičući istraživanja koja su usmjerena na rezultate i potičući osnivanje brzo rastućih inovativnih MSP-ova. Konačno, doprinijet će stvaranju „izvrsne znanstvene baze” poticanjem prekogranične mobilnosti – disciplina, sektora i zemalja – i uključivanjem kulture poduzetništva i preuzimanja rizika u inovativne poslijediplomske stupnjeve obrazovanja.

EIT će time znatno doprinijeti promicanju okvirnih uvjeta potrebnih za iskorištavanje inovativnog potencijala istraživanja u Uniji i za promicanje uspostave Europskog istraživačkog prostora (ERA).

Štoviše, EIT unosi opsežnu i nužnu dimenziju obrazovanja u politiku istraživanja i inovacija Unije. Preko inovativnog, poduzetničkog obrazovanja ima važnu ulogu poveznika među okvirom za istraživanja i inovacije i obrazovnim politikama i programima te osigurava dugoročnu predanost potrebnu za postizanje trajnih promjena u visokom obrazovanju. EIT osobito kroz nove, transdisciplinarne i međudisciplinarne stupnjeve izobrazbe s oznakom EIT-a, koje dodjeljuju visoka učilišta sudionici u skladu s nacionalnim pravilima i postupcima akreditacije, vodi zajedničke napore prema obrazovanju za inovacije s jasnom vezom sa širim europskim programom za modernizaciju visokih učilišta, čime promiče europski prostor visokog obrazovanja.

Osim toga, postoje mogućnosti za uzajamno jačanje interakcije s kohezijskom politikom Unije preko povezivanja lokalnih i globalnih inovacijskih aspekata. Kolokacijski centri osiguravaju prekograničnu suradnju i imaju dobre mogućnosti za iskorištavanje različitih shema financiranja iz svojih regija. Kolokacijski centri imaju glavnu ulogu u jačanju lokalno-globalne povezivosti ZZI-ova kao cjeline, uključujući blisku suradnju s regionalnim vlastima, osobito onima koje sudjeluju u osmišljavanju i provođenju regionalnih strategija za inovacije za potrebe pametne specijalizacije. Nadalje, mogle bi se ojačati poveznice među ZZI-ovima i lokalnim organizacijama klastera kako bi se povećalo sudjelovanje MSP-ova u aktivnostima ZZI-ova. Iako se mogućnosti za sinergiju razlikuju ovisno o tematskom području ZZI-ja, za neke inicijative i neke programe na razini Unije čini se osobito izglednim da će osigurati korist iz suradnje i koordinacije. S obzirom na to da se sam koncept EIT/ZZI-ovi temelji na dodavanju vrijednosti postojećoj europskoj izvrsnosti, sadašnji i budući ZZI-ovi automatski će nastojati istražiti te sinergije u najvećoj mogućoj mjeri. Od ZZI-ova se očekuje da dodaju vrijednost inicijativama koje mogu postojati u odgovarajućim područjima, uključujući zajedničke programske inicijative, europska partnerstva za inovacije i javno-privatna partnerstva.

Zajedničke programske inicijative, ključni instrument za smanjenje rascjepkanosti u području istraživanja, trebale bi osigurati jezgru paneuropske istraživačke baze ZZI-ja, gdje je to prikladno. ZZI-ovi pak mogu ubrzati i potaknuti iskorištavanje izvrsnih javnih istraživanja udruženih u okviru zajedničkih programskih inicijativa te tako smanjiti rascjepkanost u području inovacija. Zajedničke tehnološke inicijative i nedavno uspostavljena javna i privatna partnerstva osiguravaju platforme za promociju istraživanja velikog opsega usmjerenih na industriju te poboljšavaju razvoj glavnih tehnologija. ZZI-ovi mogu pomoći u iskorištavanju tih velikih ulaganja u istraživanja kako bi se ubrzali prijenos tehnologije i komercijalizacija te kako bi se pomoću poduzetničkih talenata razvili novi projekti unutar postojećih poduzeća. Svojim pristupom koji se temelji na trokutu znanja EIT će nadopunjavati ulaganja Europskoga istraživačkog vijeća (ERC) u pionirske istraživačke djelatnosti svjetskog ranga obuhvaćajući čitav inovacijski lanac, od ideje do primjene i iskorištavanja, te će osigurati dodatne mogućnosti u području inovacija i usvajanja poduzetničkih znanja i vještina za istraživače u okviru programa „Marie Sklodowska-Curie” i za studente u okviru programa „Erasmus +” kako bi se pospješio razvoj europskog istraživačkog prostora i europskog prostora visokog obrazovanja.

Buduća europska partnerstva za inovacije osiguravat će opće okvire za olakšavanje usklađivanja i pametnih sinergija među istraživačkim i inovacijskim instrumentima i politikama usmjerenima na ponudu i potražnju. ZZI-ovi mogu doprinijeti europskim partnerstvima za inovacije svojim decentraliziranim karakterom i praktičnim iskustvima, a osobito razvojem potrebnoga ljudskog kapitala, obrazovanjem ključnih aktera kao što su poduzetnici i istraživači te određivanjem okvirnih uvjeta i najbolje prakse s obzirom na politička, regulatorna ili standardizacijska pitanja u svojem sektoru.

U praksi će se otvoriti različite mogućnosti za sinergije, ovisno o ZZI-ju i o izazovu. Danas se na razini ZZI-ja razvijaju veze s drugim inicijativama koje se razlikuju s obzirom na posebnosti svakog ZZI-ja i njegovo tematsko područje. EIT bi osim toga trebao pospješiti sinergije i interakciju ZZI-ova među različitim segmentima programa Obzor 2020. i s drugim relevantnim inicijativama uzimajući propisno u obzir rizik preklapanja.

Primjeri sinergija među ZZI-ovima i drugim inicijativama u praksi (od rujna 2011.)

EIT ICT Labs povezuje se i blisko surađuje s budućim internetskim javno-privatnim partnerstvom, zajedničkom tehnološkom inicijativom Artemis i inicijativama EUREKA kao što su ITEA2 (Informacijska tehnologija za europski napredak) i partnerstvo Povjerenje u digitalni život. Primjenjujući ZZI-ove „katalizatore” kao što su Inovacijski radar, Pospješivač patenata i Prijenos tehnologije tijekom životnog ciklusa istraživačkih projekata koje financira Unija, EIT ICT Labs povećava svoj utjecaj na tržište. Nudeći pristup svojim kolokacijskim centrima može povećati mobilnost ljudi i ideja diljem Europe.

KIC InnoEnergy doprinosi provođenju Europskoga strateškog nacrta za energetsku tehnologiju (plan SET) između ostalog svojim sudjelovanjem u platformi SETIS za praćenje i evidentiranje tehnologija te svojim doprinosom Europskim industrijskim inicijativima. Trenutno također surađuje sa Zajedničkim istraživačkim centrom Komisije (ZIC) za simulacijske sposobnosti pri oblikovanju scenarija.

ClimateKIC aktivno osigurava sinergije sa zajedničkim programskim inicijativama u području jer će se program inovacija i provedbeni plan ZZI-ja dijelom temeljiti na zajedničkom strateškom programu utvrđenom u zajedničkoj programskoj inicijativi za klimu (klimatske usluge i prilagodba klimatskim promjenama). Regionalne inovacijske i provedbene zajednice u okviru ZZI-ja za klimu (ClimateKIC) osiguravaju izvoran paneuropski regionalni inovacijski model koji regije upotrebljava kao testna područja koja povezuju razvoj upravljačke sposobnosti i regionalnih prednosti s globalnim izazovima.

2.   Jačanje uloge EIT-a nakon 2013.: Prioriteti

2.1.   Poticanje rasta, utjecaja i održivosti preko EIT-a

Iskustva iz faze osnivanja

Proces osnivanja prvih ZZI-ova uključivao je znatnu mjeru „učenja kroz praksu”. Pokazao je da su ZZI-ovi novi koncepti i da su sve strane uključene u proces podcijenile izazov pravnog organiziranja ZZI-ja i oblikovanja ugovornih odnosa sa ZZI-ovima i njihovim partnerima. Nedostatak svijesti o primjerenosti različitih oblika pravne osobe nije pomogao olakšati proces osnivanja. Dok treba sačuvati pristup odozdo prema gore, koji svakom ZZI-ju daje dovoljno prostora da organizira svoja partnerstva, potrebno je osigurati daljnje upute i potporu za utvrđivanje odgovarajućih pravnih oblika organiziranja. Osim toga, ne bi se smio podcijeniti izazov spajanja različitih akademskih i poslovnih kultura u jednu pravnu osobu; stoga je važno dijeliti zajedničke vrijednosti i na razini ZZI-ja i na razini EIT-a. Nadalje, ZZI-ovi su institucijske inovacije velikog opsega i nijedan ZZI nije jednak drugome u pogledu svojih karakteristika kao što su veličina i organizacija. To nudi bogatu paletu inovacijskih modela, no opće usklađivanje i praćenje ZZI-ova stoga je zahtjevnije.

U budućnosti bi EIT trebao dati jasnije smjernice nakon procesa izbora kako bi se osiguralo da svaki ZZI ima jednaka bitna strateška obilježja, pri čemu bi ZZI-ovi imali mogućnost različitih pristupa u području organizacije, rada i financiranja ZZI-ova.

EIT bi trebao smanjiti administrativni teret i prenositi najbolje prakse i iskustva postojećih ZZI-ova novim ZZI-ovima. Konačno, sadašnji ukupan broj od tri ZZI-ova još ne osigurava kritičnu masu potrebnu kako bi EIT razvio svoj puni potencijal kao vodeći inovacijski institut.

Nadalje, EIT mora biti više od „zbroja svojih dijelova” i moraju se promicati aktivnosti među ZZI-ovima.

EIT treba dugoročno razvijati jasan identitet i marku EIT poznatu u cijelom svijetu. Razvoj jake marke EIT može uključivati mjere za stvaranje snažne poslovne i međuljudske mreže oko zajednice EIT-a (studenti, bivši studenti, nastavnici, poduzetnici, stručnjaci itd.) i organizaciju konferencija i događaja kojima se pospješuje identitet i prepoznatljivost.

EIT kao ulagač u trokut znanja

Na temelju ovih iskustava EIT želi učvrstiti i dalje razviti svoju ulogu „ulagača” koji podupire postojeće centre izvrsnosti u području istraživanja, poduzetništva i visokog obrazovanja u Europi te im omogućava da se udruže i preko ZZI-ova potiče njihovu međusobnu dugoročnu sistematičnu suradnju.

Pristup „EIT kao ulagač” označava usredotočenost na prepoznavanje najboljih strateških mogućnosti i izbor portfelja partnerstava svjetskog ranga - to su ZZI-ovi - koja će te mogućnosti iskoristiti. Kao dio tog pristupa EIT dodjeljuje godišnja sredstva ZZI-ovima na temelju njihove dotadašnje uspješnosti i predloženih aktivnosti u njihovome poslovnom planu u skladu s jasnim i transparentnim postupkom. Pri procjeni poslovnih planova pomoći će vanjski, neovisni stručnjaci. S obzirom na to EIT ne bi samo trebao utvrditi opće smjerove i vizije, već mora podupirati ZZI-ove na odgovarajući način i pratiti njihovu uspješnost. Istovremeno se ZZI-ovima daje znatan stupanj slobode u određivanju vlastitog programa, unutarnjih strategija i organizacije te u provođenju vlastitih aktivnosti i mobilizaciji potrebnih talenata i sredstava.

Prinosi ulaganja EIT-a u ZZI-ove mjerit će se u materijalnoj koristi za europsko gospodarstvo i društvo u širem smislu, kao što su osnivanje novih poduzeća, stvaranje novih proizvoda i usluga na postojećim i budućim tržištima, bolje osposobljeni poduzetnici, nove i privlačnije mogućnosti zaposlenja te privlačenje i zadržavanje nadarenih iz Unije i inozemstva.

To zahtijeva uspostavljanje stabilnog sustava za praćenje i ocjenjivanje za EIT koji se usredotočuje na postignuća, rezultate i stvaranje gospodarskog i društvenog učinka u usporedbi s najboljim međunarodnim praksama. Uspostavljanje uravnoteženog sustava za praćenje kako bi se ocijenili učinak EIT-a preko ZZI-ova, uspješnost EIT-a kao organizacije i doprinos EIT-a programu Obzor 2020. prioriteti su koji idu u tom smjeru.

Važan element u tom pogledu također je razvoj, zajedno sa ZZI-ovima, pravog „korporativnog identiteta” EIT-a na temelju niza zajedničkih vrijednosti. Iako svi ZZI-ovi i njihovi pojedinačni partneri imaju vlastite korporativne identitete i vrijednosti, svima su im zajedničke vrijednosti koje združuju zajednice EIT/ZZI-ovi. To su: izvrsnost u trokutu znanja; visoko osposobljeni i poduzetni ljudi; dugoročna prekogranična, međudisciplinarna i međusektorska suradnja; i usredotočenost na društveni i gospodarski učinak. Takav će identitet također poboljšati vanjsku prepoznatljivost i ugled EIT-a i ZZI-ova.

2.1.1.   Konsolidiranje i poticanje rasta i učinka postojećih ZZI-ova

EIT će aktivno podupirati prva tri ZZI-ova kako bi poboljšao njihov potencijal i učinak i njihov doprinos ciljevima programa Obzor 2020. Tijekom vremena ZZI-ovi će proširiti svoj prvotni portfelj aktivnosti kako bi iskoristili nove tržišne ili društvene mogućnosti i prilagodili se promjenama u globalnom okruženju. Kako bi podržao taj razvoj, EIT će otvoreno i transparentno, u bliskoj suradnji sa svakim pojedinačnim ZZI-om savjetovati i određivati strategije sufinanciranja po mjeri koje istovremeno podupiru strateške aktivnosti iz perspektive EIT-a.

ZZI-ovi bi trebali ostati dinamična partnerstva i stoga biti otvoreni za nove partnere iz cijele Europe na temelju izvrsnosti, ali i jednako tako po potrebi prekinuti postojeća partnerstva. ZZI-ovi bi trebali iskoristiti nove izvore postojeće i potencijalne izvrsnosti kad time nastaje dodana vrijednost, i to sudjelovanjem novih partnera u postojećim kolokacijskim centrima, boljim radom među kolokacijskim centrima unutar svakog ZZI-ja ili čak osnivanjem novoga kolokacijskog centra, pri čemu njihova partnerstva sa ZZI-ovima moraju ostati usredotočena, stabilna i upravljiva.

Za postizanje najveće uspješnosti ZZI-ova jednako je važna dobra ravnoteža između suradnje i konkurentnosti. EIT će poticati ZZI-ove na sudjelovanje među ZZI-ovima u područjima koja nude velik potencijal za sinergije, npr. preko zajedničkih programa za profesionalni razvoj, zajedničkih istraživačkih aktivnosti, magistarskih ili doktorskih programa ili mobilnosti među ZZI-ovima koja se događa među sveučilištima i poduzećima. EIT će istovremeno osigurati poticaje za određeni stupanj konkurentnosti kako bi potaknuo ZZI-ove da ostanu usredotočeni na rezultate i učinak i poduzmu odgovarajuće mjere u slučaju slabih rezultata.

ZZI-ovi se ne oslanjaju samo na postojeću izvrsnu istraživačku bazu svojih partnera, već su i vodeći u promicanju i provedbi obrazovne misije EIT-a. Cilj je obrazovati nadarene ljude i opremiti ih vještinama, znanjem i stavom, uključujući poduzetništvom, koji su potrebni u globalnoj ekonomiji i društvu znanja. U tu svrhu EIT između ostalog aktivno potiče obrazovne programe s oznakom EIT-a praćenjem njihove kvalitete i dosljedne primjene u svim ZZI-ovima. U tom nastojanju u znatnoj će se mjeri koristiti ocjenama kolega i stručnjaka te uspostaviti dijalog s nacionalnim i međunarodnim tijelima i tijelima za jamstvo kvalitete. To će poboljšati nacionalno i međunarodno priznavanje i ugled kvalifikacija s oznakom EIT-a, povećati njihovu globalnu privlačnost i pospješiti zapošljivost diplomanata, osiguravajući istovremeno platformu za suradnju na međunarodnoj razini. U budućnosti će se ZZI-ove poticati da prošire svoje obrazovne aktivnosti izvan poslijediplomskog obrazovanja na veći izbor različitih načina studiranja, kako bi se time pobrinuli za širi raspon inovativnih aktivnosti profesionalnog razvoja, uključujući obrazovanje za vodeće funkcije, programe osposobljavanja po mjeri, tečajeve stručnog osposobljavanja i ljetne škole kao i pripravničke staževe u ZZI-ima i njihovim partnerima.

Kako bi povećali učinak svojih obrazovnih aktivnosti i doprli do šire publike, ZZI-ovi mogu na eksperimentalnoj osnovi predvidjeti oblikovanje modula učenja na daljinu i e-učenja za dodiplomske programe ili pakete namijenjene školskom obrazovanju.

EIT će:

poticati ZZI-ove da razviju širi raspon obrazovnih aktivnosti i aktivnosti za osposobljavanje, da pružaju savjete o njima i da podignu svijest o njihovom postojanju.

postupno uspostaviti konkurentne mehanizme za reviziju dodjele postotka sredstava ZZI-ovima koji će se temeljiti na poslovnim planovima i rezultatima ZZI-ova i kojima će se uzeti u obzir činjenica da ZZI-ovi rastu različitom brzinom.

potaknuti ZZI-ove da razviju zajedničke aktivnosti u vezi s horizontalnim pitanjima.

uspostaviti sustav stručnog ocjenjivanja za kvalifikacije s oznakom EIT-a i sudjelovati u dijalogu s nacionalnim i međunarodnim tijelima za jamstvo kvalitete radi promicanja dosljednog pristupa.

2.1.2.   Stvaranje novih ZZI-ova

Kako bi poboljšao učinak i dao poticaj za inovacije u novim područjima društvenih izazova, EIT će postepeno proširiti svoj portfelj ZZI-ova. Slijedeći postupan pristup razvoju pri uspostavljanju novih ZZI-ova EIT će osigurati da se iskustva iz prijašnjih etapa posve uzmu u obzir, i da se ZZI-ovi osnivaju samo u područjima u kojima postoje jasan inovacijski potencijal i vrhunska izvrsnost na kojima je moguće graditi. U razdoblju 2014. - 2020. stoga će novi ZZI-ovi biti uspostavljeni u tri kruga. Poziv za dva nova ZZI-ja objavit će se 2014., daljnji poziv za dva ZZI-ja 2016. i konačno poziv za jedan ZZI 2018., a ovisno o pozitivnom ishodu revizije EIT-a predviđene u članku 32. stavku 2. Uredbe (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (2), što će dovesti do portfelja od osam ZZI-ova u razdoblju 2014. - 2020. (što odgovara osnivanju 34-45 kolokacijskih centara u Uniji). Postupak odabira ZZI-ova u velikoj se mjeri temelji na pozitivnim rezultatima iskustava iz postupka za prvu etapu ZZI-ova i opsežnoj vanjskoj ocjeni EIT-a i postojećih ZZI-ova, uključujući procjenu gospodarskog i društvenog učinka ZZI-ova i doprinosa EIT-a jačanju inovacijskog kapaciteta Unije i država članica, kao i po potrebi na rezultatima ocjene programa Obzor 2020.

Novi ZZI-ovi uspostavit će se u područjima koja nude stvaran potencijal za inovacije. Time EIT u potpunosti doprinosi ciljevima šireg programa politike Unije, a osobito ciljevima programa Obzor 2020. koji definira brojne velike društvene izazove te osposobljavanje i industrijske tehnologije. Cilj je uspostaviti ZZI-ove u tematskim područjima kojima se zbog njihove veličine i složenosti može pristupiti samo multidisciplinarno, prelazeći granice i ulazeći u različite sektore. Prije odabira tematskih područja stoga se mora pažljivo provjeriti može li jedan ZZI postići stvarnu dodanu vrijednost i imati pozitivan učinak na gospodarstvo i društvo.

Europska komisija provela je tu provjeru u okviru procesa čija je namjena objektivna procjena potencijala tematskih područja budućih ZZI-ova. Jedno polazište bio je nacrt SIP-a koji je Upravni odbor EIT-a predao Komisiji u lipnju 2011. Istovremeno je razvijen niz stabilnih kriterija kako bi se omogućila objektivna procjena inovacijskog potencijala svake buduće teme. Valjanost tih kriterija provjerena je sa širom inovacijskom skupinom iz čitavog trokuta znanja pomoću otvorenog javnog savjetovanja. Rezultat tog procesa sljedeći je popis kriterija:

suočavati se s važnim gospodarskim i društvenim izazovima s kojima se Europa susreće i podupirati ciljeve strategije Europa 2020.;

uskladiti se i koordinirati s relevantnim politikama Unije i postojećim inicijativama u okviru programa Obzor 2020. i Erasmus+;

mobilizirati ulaganja i dugoročni angažman poslovnog sektora; imati postojeće tržište za svoje proizvode ili biti sposoban stvarati nova;

stvarati održiv i sistematičan učinak mjeren u novim obrazovanim poduzetnim osobama, novim tehnologijama, novim poduzećima i novim visoko kvalificiranim poslovima;

udružiti kritičnu masu dionika svjetskog ranga u području istraživanja, obrazovanja i inovacija diljem cijele Europe koji se inače ne bi udružili, uključujući suradnju s partnerima izvan Europe;

zahtijevati transdisciplinarne pristupe i poticati visoka učilišta na razvoj novih vrsta obrazovanja preko granica disciplina;

premostiti velike inovacijske razlike kao što je europski paradoks, tj. fenomen da Europa u nekim područjima ima jaku istraživačku bazu, ali slabu inovacijsku uspješnost.

Procjena tematskih područja koja je predložena u nacrtu EIT-a kao i od strane šire zajednice dionika jasno je pokazala određeni stupanj razlike s obzirom na mogući učinak koji bi ponudilo uspostavljanje ZZI-ja. Stoga su neke teme potpuno odbačene, a neke su iznova definirane kako bi bolje odgovorile na posebnosti europskog i globalnog konteksta u tom području.

Sljedeća tematska područja definirana su kao područja u kojima uspostava novih ZZI-ova ima najveći potencijal za dodavanje vrijednosti postojećim aktivnostima i osiguranje stvarnog poticaja inovacijama:

Inovacije za zdrav život i aktivno starenje

Sirovine – održivo istraživanje, vađenje, prerada, recikliranje i supstitucija

Hrana za budućnost – održiv opskrbni lanac od izvora do potrošača

Dodana vrijednost u proizvodnji

Urbana mobilnost

Više pojedinosti o pojedinačnim tematskim područjima dostupno je u informativnim člancima na kraju dokumenta. (3).

Na temelju tih tematskih područja EIT će moći samostalno organizirati postupak odabira budućih ZZI-ova. Uspjeh budućih natječaja za odabir ZZI-ova u velikoj će mjeri ovisiti o jasnim smjernicama koje se odnose na očekivanja i zahtjeve te o vremenskom okviru koji će kandidatima za ZZI omogućiti da se prije podnošenja prijedloga pravno i financijski dobro organiziraju. ZZI-ovi će se birati pomoću podrobnih kriterija utvrđenih u Uredbi o EIT-u koji će se temeljiti na vanjskim načelima izvrsnosti i inovacijske važnosti. Svaki izabrani ZZI morat će pokazati na koji će način ostvariti najveći učinak u dotičnom području i dokazati održivost svoje strategije.

S obzirom na potrebu postupnog pristupa pri uspostavi novih ZZI-ova, odabir tema za tri kruga odabira temeljio se na zrelosti područja, potencijalnom društvenom i gospodarskom učinku i mogućnostima za sinergije s drugim inicijativama. Teme za krug 2014. su:

Inovacije za zdrav život i aktivno starenje

Sirovine – održivo istraživanje, vađenje, prerada, recikliranje i supstitucija

Teme za krug 2016. su:

Hrana za budućnost – održiv opskrbni lanac od izvora do potrošača

Dodana vrijednost u proizvodnji

Tema za krug 2018. je:

Urbana mobilnost

EIT će

pripremiti postupak odabira za svaki krug ZZI-ova koji kandidatima za ZZI ostavlja dovoljno vremena za pripremu prijedloga.

objaviti pozive za pet novih ZZI-ova na sljedeći način: poziv za dva nova ZZI-ja u 2014. na temu Zdravog života i aktivnog starenja te na temu Sirovina; poziv za dva nova ZZI-ja u 2016. na temu Hrane za budućnost i Dodane vrijednosti u proizvodnji i poziv za jedan novi ZZI u 2018. na temu Urbane mobilnosti.

poduzeti sve potrebno da osigura da se što više potencijalnih zainteresiranih strana upozna s budućim postupcima odabira ZZI-ova.

osigurati da okvirni uvjeti budućih postupaka odabira ZZI-ova omoguće optimalan rezultat, osobito pružajući jasno usmjerenje s obzirom na zahtjeve i postupke te dajući predlagateljima dovoljno vremena da organiziraju partnerstvo.

2.2.   Povećanje učinka EIT-a

Poticanje inovacija diljem Unije

U početnom razdoblju EIT je svoja nastojanja uglavnom usredotočio na uspostavu ZZI-ova. Jasan je cilj EIT-a doduše ojačati postojeće centre izvrsnosti, ali će jednako tako morati osigurati prednosti za područja Unije koja ne sudjeluju izravno u ZZI-ovima. Stoga je od izuzetne važnosti za EIT da aktivno promiče širenje najboljih praksi za integraciju trokuta znanja kako bi razvio zajedničku kulturu razmjene inovacija i znanja.

EIT u budućnosti mora djelovati na tome da iskustva ZZI-ja postanu razumljiva i ponovljiva te ih ugraditi u kulturu koja može biti uzor u Europi i izvan nje. Prepoznavanjem, analiziranjem i razmjenom najboljih praksi te novim modelima ZZI-ova za upravljanje i financiranje EIT pokušava osigurati da se znanje stvoreno unutar EIT-a i njegovih ZZI-ova širi i iskorištava za dobrobit ljudi i institucija, uključujući one koji ne sudjeluju izravno u ZZI-ovima.

EIT će također nastojati povećati svoju prepoznatljivost u Uniji. Kako bi se osigurao dostatan pristup informacijama o radu i opsegu djelatnosti EIT-a i ZZI-ova, trebalo bi se koristiti svim relevantnim sredstvima i načinima komuniciranja.

EIT može imati odlučujuću ulogu u spajanju različitih pristupa koje primjenjuju ZZI-ovi te pri postizanju njihove prenosivosti na područja na kojima je inovacijski kapacitet slab i koja inače sigurno ne bi mogla profitirati od iskustava koja je sakupio EIT. Takav opseg osigurat će promicanje razvoja inovacijskog kapaciteta u tim područjima pomoću prednosti iz iskustva EIT-a. Ova aktivnost može ostvariti velike prinose ako se temelji na radu ZZI-ova.

Uvođenjem Regionalnog programa za inovacije (RPI) usmjerenog na partnerstva među visokim učilištima, istraživačkim organizacijama, poduzećima i drugim dioničkim organizacijama stvorit će se poseban mehanizam za širenje dobrih praksi i proširivanje sudjelovanja u aktivnostima ZZI-ja.

Takav program sudionicima izvan ZZI-ova neće samo pružiti mogućnost da steknu znanje iz ZZI-ova i uspostave interakciju s njima, već i poticaje da potpuno iskoriste znanje i iskustva stečena u područjima izvan ZZI-ova i da pritom povećaju inovacijski kapacitet diljem Unije. Sudionici Regionalnog programa za inovacije morat će osim toga pokazati jasnu tematsku usklađenost pozivajući se na relevantne regionalne inovacijske planove i posebno strategije pametne specijalizacije kako bi se postigao strateški učinak.

Program će provoditi ZZI-ovi na dobrovoljnoj osnovi uz odgovarajuću potporu EIT-a. Sudionici će se odabrati u otvorenom i transparentnom postupku kojim upravljaju ZZI-ovi.

Aktivnostima koje se poduzimaju u okviru RPI-ja upravljaju ZZI-ovi. One mogu uključivati strukturirane aktivnosti namijenjene mobilnosti kojima se osigurava da nadareni izvan ZZI-ova - studenti, istraživači, nastavno osoblje i poduzetnici bilo koje dobi i spola te na svim razinama profesionalnog razvoja - dobiju mogućnost sudjelovati u aktivnostima ZZI-ova.

Dok će se sudionici regionalnog programa za inovacije uglavnom koristiti drugim izvorima financiranja kao što su nacionalno financiranje, strukturni fondovi i vlastita sredstva kako bi osigurali sudjelovanje u RPI-ju, EIT može dati poticaj za provedbu RPI-ja od strane ZZI-ova financirajući strukturirane aktivnosti namijenjene mobilnosti u okviru svog programa aktivnosti širenja i informiranja.

Glavni pokretači učenja na razini EIT-a mogu biti: izvrsna istraživanja usmjerena na inovacije kojima se stvaraju nova poduzeća i novi poslovni modeli, uključujući mogućnost aktivnijeg sudjelovanja MSP-ova i javnih ustanova u inovacijama, upravljanje portfeljima intelektualnog vlasništva i novim pristupima razmjeni intelektualnog vlasništva, poduzetništvo i novi integrirani oblici multidisciplinarnog obrazovanja; inovativni upravljački i financijski modeli koji se temelje na konceptu otvorenih inovacija ili uključuju javna tijela. To će pomoći EIT-u da bude uzor i djeluje kao središnja točka u europskom inovacijskom području te postane međunarodno priznata inovacijska institucija svjetskog ranga.

Poticanje i privlačenje nadarenih

Nadareni ljudi u središtu su uspješne inovacije. Jedna je od najvažnijih uloga EIT-a dati nadarenim ljudima mogućnost da u potpunosti iskoriste svoj potencijal i stvoriti okoline u kojima mogu uspjeti. EIT takve okoline stvara pomoću ZZI-ova, ali ih mora nadopuniti strategijama za privlačenje i uključivanje vrhunskih talenata izvan ZZI-ova.

Osim toga, EIT mora imati jasnu ulogu u privlačenju nadarenih izvan Unije. Stvarajući jaku marku i strateške odnose s ključnim partnerima širom svijeta EIT može doprinijeti privlačnosti partnera unutar ZZI-ova. EIT bi trebao u bliskoj suradnji sa ZZI-ovima razviti jaku međunarodnu strategiju kojom bi prepoznao i povezao relevantne sugovornike i potencijalne partnere. U tom smislu EIT i ZZI-ovi bi trebali u potpunosti iskoristiti postojeće inicijative Unije u tom području, kao što su programi Unije za istraživanje, obrazovanje, osposobljavanje i za mlade, uključujući program „Erasmus+”, aktivnosti „Marie Skłodowska-Curie” i druge inicijative mobilnosti na razini Unije. Osim toga, EIT može podupirati razmjenu znanja, mentorstvo i povezivanje u mreže poticanjem, između ostalog, uspostavljanja mreže bivših studenata EIT-a.

EIT će svoje napore da promovira nadarene ljude i genijalne ideje nadopuniti drugim mjerama kao što su organizacija natjecanja za ideje ili dodjela inovacijskih nagrada, bilo na vlastitu inicijativu ili u suradnji s vodećim svjetskim partnerima.

EIT će

poticati sudjelovanje u aktivnostima informiranja i posebno pružati podršku po potrebi ZZI-ima u vezi s regionalnim programom za inovacije.

uspostaviti/prilagoditi alat koji se temelji na webu kako bi osigurao platformu za razmjenu znanja i povezivanje u mreže oko EIT-a.

uspostaviti i podupirati funkcionalnu i jaku mrežu diplomanata iz obrazovnih aktivnosti i aktivnosti osposobljavanja u okviru EIT-a/ZZI-ja („bivši studenti EIT-a”).

omogućiti sistematičan pristup šire inovacijske zajednice u Uniji i izvan nje do iskustava i uspjeha u okviru ZZI-ova. To može uključiti razvoj riznica otvorenih programa iz obrazovnih aktivnosti i aktivnosti osposobljavanja u okviru EIT-a i ZZI-ova.

osigurati znatno sudjelovanje privatnog sektora, uključujući MSP-ove, u trokutu znanja.

2.3.   Novi mehanizmi ostvarivanja ciljeva i praćenje usmjereno na rezultate

Pojednostavljenje provedeno na odgovoran i pouzdan način nužno je za ostvarivanje učinkovitih rezultata EIT-a te promicanje novih saznanja u području inovacija, kao i uključenost poslovne zajednice. EIT nije još u potpunosti iscrpio sve svoje mogućnosti kako bi se to postiglo.

Kao „ulagač” u ZZI-ove, EIT pojednostavljenje smatra dinamičnim postupkom koji čini sastavni dio njegova djelovanja i uloge pomagača ZZI-ovima. U tu svrhu EIT će nastojati prilagoditi, unaprijediti i organizirati svoje postupke praćenja, izvještavanja i financiranja te će neprestano tragati za pojednostavljenim metodama koje ZZI-ovima mogu pomoći da se nose s novim izazovima te da ojačaju svoj utjecaj.

ZZI-ovi će poslužiti kao odlična platforma za testiranje novih metoda financiranja i upravljanja inovacijama. Kroz eksperimentiranje i iskustvo ZZI-ova, EIT će predstaviti plan pojednostavljenja ključnih područja poput ugovornih sporazuma, pojednostavljenog izvještavanja te paušalnih iznosa i stopa s ciljem smanjivanja administrativnog tereta ZZI-ova.

Na temelju vlastitog plana pojednostavljenja EIT-a Komisija će pomno nadgledati sposobnost EIT-a da sklapa najjednostavnije moguće sporazume i načela za financiranje i upravljanje aktivnostima ZZI-ova. Tako dobivena saznanja – uključujući i neuspjele pokušaje – dijelit će se s budućim ZZI-ovima te programima i shemama Unije u okviru programa Obzor 2020.

Komisija iskazuje sve veću potporu EIT-u u ostvarivanju pouzdanog, stabilnog i na rezultate usmjerenog sustava za praćenje. Ovim sustavom za praćenje osigurat će se pouzdanost EIT-a i ZZI-ova, kvaliteta dobivenih saznanja, doprinos prioritetima programa Obzor 2020. te istovremeno omogućiti dovoljna fleksibilnost rada ZZI-ova te otvorenost novim idejama i partnerima. To će EIT-u omogućiti da razvije znatne kapacitete za prikupljanje i analizu podataka iz ZZI-ova, uključujući izvore financiranja za uspoređivanje učinkovitosti EIT-a s obzirom na postavljene ciljeve te usporedbu EIT-a i ZZI-ova s primjerima najbolje prakse na europskoj i svjetskoj razini.

Sustav će biti osmišljen na fleksibilan način i po potrebi prilagođen rastućem portfelju aktivnosti EIT-a i ZZI-ova. Nakon preporuke dane u neovisnoj vanjskoj evaluaciji i glavnim odredbama o praćenju u okviru programa Obzor 2020., Komisija je u suradnji s EIT-om i ZZI-ovima predložila uspostavu učinkovitog sustava praćenja uspješnosti za EIT kojim bi se razmotrile četiri razine aktivnosti:

razina programa Obzor 2020.: redovito praćenje doprinosa EIT-a i ZZI-ova postizanju ciljeva u okviru programa Obzor 2020.

razina EIT-a: procjena uspješnosti EIT-a kao djelotvornog i učinkovitog tijela Unije; to će se mjeriti kroz potporu pruženu ZZI-ovima, intenzitet i širinu njegovih aktivnosti informiranja, širenja dobrih praksi i međunarodnih aktivnosti te sposobnost EIT-a da uvede pojednostavljene metode.

razina međudjelovanja ZZI-ova: praćenje doprinosa svih ZZI-ova postizanju strateških ciljeva EIT-a očitovanih u namjenskom instrumentu poput barometra EIT-a.

razina pojedinačnog ZZI-ja: praćenje uspješnosti pojedinačnog ZZI-ja na temelju pojedinačnih ciljeva i ključnih pokazatelja uspješnosti (KPU-ovi) kako je to predviđeno u pojedinačnim planovima poslovanja ZZI-ja. Svaki ZZI ima svoj model i tržište poslovanja te stoga i različite industrijske KPU-ove koji su od iznimne važnosti za uspješno poslovanje svakog ZZI-ja.

EIT će

razviti plan pojednostavljenja, uključujući mjerila za procjenu napretka, te izvijestiti Komisiju o napretku njegove provedbe u godišnjem izvješću o radu; osigurati da se države i inicijative Unije upoznaju s novim modelima pojednostavljenja.

u suradnji s Komisijom i ZZI-ovima uspostaviti opsežan sustav za praćenje: doprinosa EIT-a programu Obzor 2020., utjecaja EIT-a ostvarenog kroz vlastite aktivnosti i kroz aktivnosti ZZI-ja te rezultata ZZI-ja. EIT će izvještavati o svim svojim aktivnostima praćenja u svom godišnjem izvješću o radu koje šalje Europskom parlamentu i Vijeću.

3.   Učinkovito donošenje odluka i radni aranžmani

Struktura upravljanja u EIT-u kombinacija je pristupa ZZI-ovima o upravljanju odozdo prema gore i strateških smjernica EIT-a. Stoga donošenje odluka na razini EIT-a mora biti okrenuto k strateškom predviđanju izgleda, potpomognuto učinkovitim provedbenim mehanizmima i stalnim sudjelovanjem dionika trokuta znanja iz cijele Europe.

Upravljački model EIT-a dokazao je svoju pravu vrijednost. Međutim, iskustvo iz početnog razdoblja upućuje na to da su potrebni daljnji napori kako bi se unaprijedila učinkovitost provedbenih mehanizama i mehanizama donošenja odluka EIT-a. Veza između Upravnog odbora EIT-a nadležnog za strateške odluke i sjedišta EIT-a nadležnog za provedbu odluka mora biti jasnije definirana i organizirana. U sjedištu EIT-a trebat će se definirati kritična područja u kojima bi EIT trebao pružiti potporu ZZI-ovima na način da se ostvari adekvatna ravnoteža između pružanja potpore i praćenja. Upravni odbor mora bolje osigurati da se u strateškim odlukama vodi računa o iskustvima prikupljenima iz ZZI-ova i šire inovacijske zajednice. Naposljetku, EIT bi i dalje trebao odgovarati Vijeću i državama članicama.

3.1.   Organizacija i razjašnjenje postupka donošenja odluka u EIT-u

Upravni odbor EIT-a postavlja strateške ciljeve i okvirne uvjete za ZZI-ove, a njegovi članovi povezuju EIT s raznim zajednicama dionika u njihovom području rada. U skladu s pristupom EIT-a usmjerenim na poduzeća, donošenje odluka treba biti učinkovitije, brže i jasnije.

Odlučujući čimbenici u tom pogledu su veličina i sastav Upravnog odbora te postupci koje donosi. Načelo nezavisnih članova u kombinaciji s ograničenim brojem izabranih članova predstavnika zajednice ZZI-ova pokazalo je svoju važnost te omogućava prikupljanje stručnog znanja unutar trokuta znanja. Međutim, početni model od 18 izabranih članova te, u posljednje vrijeme, dodatna četiri predstavnika ZZI-ja pokazao je svoja ograničenja. Manji broj članova u odboru znači učinkovitije donošenje odluka i smanjenje općih administrativnih troškova.

Daljnja učinkovitost se u konačnici može postići ako se Upravni odbor EIT-a ponovno okrene svojoj temeljnoj dužnosti pružanja strateškog vodstva. Štoviše, povezanost s ostalim inicijativama Unije bit će osnažena kroz pojačano savjetovanje s Europskom komisijom na temu Trogodišnjeg programa rada EIT-a. Informacije o EIT-u i ZZI-ovima iz Trogodišnjeg programa rada EIT-a omogućit će procjenu i osigurati usklađenost s ostalim dijelovima programa Obzor 2020. te drugim politikama i instrumentima Unije. Sve su ove promjene sadržane u izmijenjenoj Uredbi (EZ) br. 294/2008.

Odluke Upravnog odbora EIT-a provodi sjedište EIT-a pod vodstvom direktora koji je odgovoran za postupke EIT-a. Na taj način sjedište odražava usmjerenost EIT-a i njegovih ZZI-ova na rezultate i pokretačka je snaga u pojednostavljenju postupaka. Sjedište EIT-a istovremeno razvija kapacitete za sustavni primitak saznanja iz ZZI-ova i njihovu objavu za dobrobit šire inovacijske zajednice. S vremenom će sjedište EIT-a postati bogata riznica najboljih praksi te istinski partner u znanju onima koji stvaraju politike.

Kako privući i zadržati talentirani i visoko obrazovani kadar, izazov je za sjedište EIT-a. Kako bi u sjedište EIT-a privukli najtalentiranije i najsposobnije ljude, definirat će se jasna strategija ljudskih resursa koja uključuje ne samo izravno zapošljavanje već i privremeni premještaj te privremenu suradnju promičući redovite razmjene zaposlenika i stažista s odličnim inovacijskim, istraživačkim i obrazovnim institucijama iz Unije i ostatka svijeta.

EIT će

osigurati da se EIT kroz dobro razrađenu strategiju ljudskih resursa koja uključuje stalnu suradnju unutarnjih i vanjskih stručnjaka te kroz unutarnje postupke upravljanja razvije u referentnu instituciju u području inovacijskog upravljanja.

poduzeti konkretne mjere za daljnje promicanje kulture otvorenosti i transparentnosti.

3.2.   Ulaganje u ZZI-ove: odnosi između EIT-a i ZZI-ova

Suradnja između EIT-a i ZZI-ova ne omogućava samo uspješan rad ZZI-ova već je glavni čimbenik zajedničkog procesa učenja koji omogućava EIT-u da nastavi ostvarivati svoju ulogu kao testna platforma za nove inovacijske modele. Kako bi se pružili adekvatni okvirni uvjeti za ZZI-ove, EIT mora pružiti jasne i dosljedne smjernice u svim fazama procesa, a da one istovremeno ne budu suviše normativne. Smjernice bi posebno trebale obuhvaćati upravljanje ZZI-om te način uključivanja glavnih i ostalih partnera. Suradnja između sjedišta EIT-a i ZZI-ova treba biti sustavna i redovita te jasna i transparentna te se treba temeljiti na povjerenju kako bi se postigla najveća moguća učinkovitost. Tome bi trebali pridonijeti i ugovorni odnosi između EIT-a i ZZI-ova, kao i organizacijski mehanizmi sjedišta EIT-a.

Odmičući se od puke administrativne uloge, sjedište EIT-a provest će optimizaciju svog djelovanja kako bi ZZI-ove usmjerio k ostvarenju maksimalne uspješnosti te dobre rezultate učinio dostupnima široj publici. Veća učinkovitost ostvaruje se pružanjem centraliziranih usluga i funkcija umjesto pružanja istih na razini pojedinačnog ZZI-ja. Iako svi ZZI-ovi rade na posebnim temama, neki elementi su horizontalne prirode i upravo u tom području EIT može ostvariti svoju opipljivu dodanu vrijednost. Takve funkcije pružanja znanja mogu poglavito biti povezane s činjenicom da sjedište EIT-a postaje posrednik u pružanju informacija i spretan sugovornik u, na primjer, poticanju međusobne razmjene na razini ZZI-ova te uzajamnog učenja, istovremeno pospješujući odnose s institucijama Unije i drugim važnim organizacijama poput Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) ili u vezi s posebnim horizontalnim pitanjima kao što su savjetovanje o intelektualnom vlasništvu, tehnologija ili prijenos znanja, uspoređivanje s najboljim međunarodnim praksama ili provođenje studija s predviđanjima kako bi se utvrdilo buduće usmjerenje EIT-a i ZZI-ova. EIT i ZZI-ovi bi trebali zajedno odlučiti u kojim se područjima te teme mogu najučinkovitije obraditi. U tu svrhu od iznimne je važnosti da EIT i ZZI-ovi uspostave održive mehanizme za sustavnu suradnju u području horizontalnih pitanja.

EIT će

pružiti jasne i dosljedne smjernice u vezi s očekivanjima, obvezama i odgovornostima tijekom svih faza ZZI-ova.

u bliskoj suradnji sa ZZI-ovima stvoriti kapacitete unutar sjedišta EIT-a kako bi se pospješila uzajamna razmjena i učenje na razini ZZI-ova.

ZZI-ovima pružiti određeni broj usluga u vezi s horizontalnim pitanjima u kojima se može ostvariti veća učinkovitost te će u tu svrhu također provesti druge zajedničke politike.

dati smjernice u vezi s povezivanjem i suradnjom s partnerima koji ne mogu postati punopravni ulagači i partneri ZZI-ja.

3.3.   Suradnja s dionicima

Aktivna razmjena i zajedničko učenje bi uz ostale inicijative trebale biti u središtu napora EIT-a u testiranju novih inovacijskih modela. EIT stoga treba iskoristiti postojeće najbolje prakse i mišljenja vanjskih stručnjaka kako bi postao referentno tijelo kojem teži. Neophodno je da Upravni odbor donosi odluke na temelju saznanja i potreba inovacijskih aktera na terenu te u kontekstu šireg europskog okvira. Prihvaćanjem kulture otvorenosti i vanjskog angažmana EIT može aktivno utjecati na to da društvo u cijelosti prihvati i počne koristiti nove inovacije.

U tu će se svrhu EIT izravno povezati s državama članicama i drugim dionicima iz inovacijskog lanca stvarajući tako povoljne učinke za obje strane. Kako bi se takav dijalog i razmjena učinili sistematičnijima, osnivanje Foruma dionika EIT-a kojim bi se okupila šira zajednica dionika u raspravu o horizontalnim pitanjima mogao bi biti prikladan način za olakšavanje obostrane interaktivne komunikacije.

Među dionicima će biti predstavnici nacionalnih i regionalnih vlasti, organizirane interesne skupine i pojedinačni subjekti iz poslovnog svijeta, visokog obrazovanja te istraživačkih klaster organizacija kao i druge zainteresirane strane iz trokuta znanja.

U okviru Foruma dionika predstavnici država članica sastaju se u posebnom sastavu kako bi zajamčili prikladnu komunikaciju i protok informacija s EIT-om, bili obaviješteni o postignućima, davali savjete EIT-u i ZZI-ovima te s njima dijelili iskustva. Posebnim sastavom predstavnika država članica u okviru Foruma dionika također se osiguravaju odgovarajuće sinergije i komplementarnost između aktivnosti EIT-a i ZZI-ova i nacionalnih programa i inicijativa, uključujući moguće nacionalno sufinanciranje aktivnosti ZZI-ova. Osnivanje Foruma dionika uključeno je u izmijenjenu Uredbu (EZ) br. 294/2008.

Osim toga, aktivnim savjetovanjem s ostalim institucijama Unije, poglavito s relevantnim službama Komisije, u ranoj fazi procesa maksimalno će se povećati uzajamno učenje i sinergija s ostalim inicijativama Unije.

EIT će

uspostaviti redovan Forum dionika i njegov poseban sastav predstavnika država članica kako bi se pospješilo uzajamno učenje i suradnja sa širom inovacijskom zajednicom iz čitavog trokuta znanja, uključujući tijela nacionalne i regionalne vlasti. U tom kontekstu web-platforma može potpomoći daljnje poticanje suradnje među sudionicima.

sistematičnije surađivati s postojećim sveučilišnim udrugama, poslovnim i istraživačkim organizacijama te klaster organizacijama kao platformama za razmjenu znanja i širenje rezultata.

uspostaviti mehanizam, kao što je godišnji sastanak EIT-a, ZZI-ova i relevantnih službi Europske komisije, kako bi se pospješila sinergija između EIT-a i ZZI-ova s jedne strane te drugih inicijativa Unije s druge strane.

4.   Procjena financijskih potreba i izvora financiranja 2014. – 2020.

4.1.   Konsolidacija pametnog modela financiranja za ZZI-ove

EIT je osmislio originalan model financiranja koji se temelji na zajedničkim snagama i izvorima postojećih izvrsnih organizacija; financiranje EIT-a funkcionira kao katalizator za pojačavanje i objedinjavanje dodatnih financijskih sredstava od različitih partnera iz javnog i privatnog sektora. Na temelju ovoga EIT u prosjeku financira 25 % ukupnih sredstava potrebnih za ZZI, dok bi se preostali dio od najmanje 75 % ukupnog proračuna za ZZI-ove trebao financirati iz izvora koji nisu povezani s EIT-om. To uključuje vlastite prihode i sredstva partnera ZZI-ja no isto tako i javno financiranje na nacionalnoj i regionalnoj razini te razini Unije, poglavito – sadašnje i buduće – strukturne fondove te okvirni program za istraživanje i inovacije. U potonjem slučaju, ZZI-ovi se (ili neki od njegovih partnera) prijavljuju za financiranje u skladu s odgovarajućim pravilima programa te pod istim uvjetima kao i ostali kandidati. Doprinos partnera ZZI-ja ne iziskuje klasično sufinanciranje, već služi kao preduvjet za minimalno sudjelovanje postojećih organizacija i njihovih financijskih obveza prema ZZI-ju. Ovaj pristup odozdo prema gore jamči veliki angažman partnera ZZI-ja, poticanje ulaganja te strukturnih i organizacijskih promjena među partnerima ZZI-ja i šire.

Iskustvo prvih ZZI-ova pokazalo je da industrija financijski sudjeluje u ostvarivanju poslovnih planova ZZI-ja te da dio proračuna ZZI-ja koji dolazi od industrijskih partnera iznosi od 20 % do 30 % ukupnog godišnjeg proračuna ZZI-ja.

Sredstva iz EIT-a predviđena su samo za „aktivnosti ZZI-ja s dodanom vrijednošću”, pogotovo aktivnosti kojima se ostvaruje integracija trokuta znanja (visoko obrazovanje, istraživanje i inovacije) i politika i partnera unutar ZZI-ja i među njima, u skladu s ciljevima i prioritetima utvrđenima u poslovnim planovima ZZI-ja. To posebice uključuje osnovno i primijenjeno istraživanje, inovacije, obrazovanje, poduzetništvo te projekte osnivanja poduzeća ZZI-ova koji podižu razinu ulaganja u postojeće aktivnosti (npr. postojeće istraživačke projekte). Administracija, upravljanje i usklađivanje aktivnosti ZZI-ja također bi trebali biti obuhvaćeni doprinosom EIT-a.

ZZI-ovi prolazi kroz razne razvojne faze od kojih svaka ima različit proračun prije nego se proces ustali. U samom početku je sposobnost preuzimanja ZZI-ja uglavnom ograničena no u sljedećih se nekoliko godina znatno razvije.

Nakon početne faze uspostave koja traje dvije godine, proračuni ZZI-ova trebali bi bitno rasti i ZZI-ovi bi trebali moći prikupiti znatna nova sredstva od postojećih i novih partnera u pretežno kratkom roku. Kako bi raspolagali dovoljnom količinom sredstava da ostvare utjecaj na europskoj razini, proračuni ZZI-ja će tijekom razdoblja ustaljenog rada iznositi između 250 i 450 milijuna eura, ovisno o strateškom, partnerskom i tržišnom potencijalu svakog pojedinog ZZI-ja.

Kako ZZI-ovi neće biti u potpunosti financijski neovisni od EIT-a tijekom prvih godina rada, savjetovat će ih se da postanu održivi srednjoročno gledano; tj. da postupno smanje ovisnost o sredstvima EIT-a u svrhu daljnjeg ojačavanja i širenja. Sredstvima iz EIT-a i dalje će se financirati određene aktivnosti ZZI-ja s dodanom vrijednošću, koje EIT-u kao ulagaču u njih donose znatnu dobit poput obrazovanja, osnivanja poduzeća, kolokacije, informiranja i širenja.

Bespovratna sredstva trenutačno su gotovo jedini oblik financiranja ZZI-ova od strane EIT-a. U sljedećem višegodišnjem financijskom okviru (MFF 2014. – 2020.) predviđa se uspostava novih financijskih mehanizama kroz vlasničke i kreditne instrumente. U ulozi „ulagača” u ZZI-ove, EIT će pomno pratiti razvoj tih mehanizama te će podupirati pristup ZZI-ovima istima ne bi li ih u potpunosti iskoristili, te će istovremeno po potrebi olakšavati i koordinirati pristup.

4.2.   Proračunske potrebe EIT-a

Proračunske potrebe EIT-a za razdoblje od 2014. do 2020. iznose 2 711,4 milijuna eura i utemeljene su na tri glavne komponente: potrebnim troškovima za usklađivanje postojeća tri ZZI-ova, postepenom razvoju prema novim ZZI-ovima u 2014., 2016. i 2018., aktivnostima širenja i informiranja te administrativnim troškovima.

Oko 1 695 milijuna eura (62,5 % ukupnog proračuna EIT-a) predviđeno je za financiranje ZZI-ova iz 2009. koji već radi ustaljenim tempom; 542 milijuna eura (20 %) predviđeno je za drugi krug ZZI-ova, 249 milijuna eura (9,2 %) za treći krug i 35 milijunaeura (1,3 %) za posljednji krug.

Stoga predviđeni proračun EIT-a za ZZI-ove u razdoblju od 2014. do 2020. iznosi 2,5 milijarde eura (93 % ukupnog proračuna EIT-a za razdoblje od 2014. do 2020.). Očekuje se da će ZZI-ovi jakim učinkom financijske poluge prikupiti novih 7,5 milijardi euraiz drugih javnih i privatnih izvora.

EIT će također sudjelovati u raznim aktivnostima širenja i informiranja, uključujući pružanje potpore strukturiranoj mobilnosti u okviru RPI-ja, što će značajno unaprijediti utjecaj njegovih aktivnosti u Europi. Štoviše, razne horizontalne službe za potporu i praćenje pridonijet će dodanoj vrijednosti i učinkovitosti ZZI-ja. Pri provođenju i razvoju tih aktivnosti EIT će morati slijediti strategiju kojom se cilja na visoki omjer učinkovitosti, t.j. postizanje najvećeg mogućeg učinka kroz upotrebu neobvezujućih mehanizama. Oko 125 milijuna eura (4,6 %) proračuna EIT-a potrebno je za provedbu tih aktivnosti.

Ako EIT planira prvi ponuditi nove otvorene inovacijske modele i modele za pojednostavljenje, to bi se trebalo odražavati u njegovu pristupu administraciji. Sjedište EIT-a treba biti neunosna organizacija koja prati strateški pristup iskorištavanja mišljenja stručnjaka kad god je to potrebno, a da pritom ne stvara nepotrebno teške i trajne strukture. Troškovi administrativnih izdataka, plaćanja potrebnog osoblja te administrativni, infrastrukturni i operativni troškovi vremenom ne bi trebali premašiti 2,4 % proračuna EIT-a. Dio administrativnih troškova pokriva zemlja domaćin, Mađarska, stavljanjem na raspolaganje besplatnog uredskog prostora do kraja 2030., kao i godišnjim doprinosima od 1,5 milijuna euraza kadrovske troškove do kraja 2015. Na temelju ovoga bi administrativni troškovi za razdoblje od 2014. do 2020. trebali iznositi približno 65 milijuna eura.

Grafikon 3.:   Raščlamba proračunskih potreba

Image 8L3472013HR110120131211HR0001.0002241241Zajednička izjavaEuropskog parlamenta, Vijeća i Europske komisije o MEĐUINSTITUCIONALNOM ODBORU ZA GALILEO (GIP)1.S obzirom na važnost, jedinstvenost i složenost europskih programa GNSS-a, vlasništvo Unije nad sustavima koje proizlazi iz programa, puno financiranje programa iz proračuna Unije za razdoblje 2014.-2020., Europski parlament, Vijeće i Europska komisija priznaju potrebu za bliskom suradnjom tih triju institucija.2.Međuinstitucionalni odbor za Galileo (GIP) sastajat će se s ciljem da svakoj instituciji olakša izvršavanje njezine odgovornosti. U tu svrhu ustanovit će se GIP koji će pozorno pratiti sljedeće:(a)napredak u provedbi europskih programa GNSS-a, a posebno s obzirom na provedbu javne nabave i ugovornih sporazuma, posebno s Europskom svemirskom agencijom, ESA-om;(b)međunarodne sporazume s trećim zemljama ne dovodeći u pitanje odredbe iz članka 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije;(c)pripremu tržišta za satelitsku navigaciju;(d)učinkovitost sporazuma o upravljanju;(e)godišnji pregled radnog programa.3.U skladu s postojećim pravilima GIP poštuje potrebu za diskrecijom, posebno u pogledu komercijalne povjerljivosti i osjetljive prirode određenih podataka.4.Komisija će uzimati u obzir stajališta GIP-a.5.GIP će činiti sedmero predstavnika od kojih su:troje iz Vijeća,troje iz Europskog parlamenta,jedan iz Komisije,i sastajat će se redovito (načelno četiri puta godišnje).6.GIP nema utjecaja na ustanovljene odgovornosti niti međuinstitucionalne odnose.L3472013HR18510120131211HR0009.000420812081Izjave KomisijeMaksimalni iznos koji može primiti integrirani projektKomisija pridaje veliku važnost pravednoj raspodjeli sredstava među različitim integriranim projektima kako bi financirala što je moguće više integriranih projekata i zajamčila ravnomjernu raspodjelu projekata u svim državama članicama. U tom će kontekstu Komisija, tijekom pregleda nacrta programa rada s članovima Odbora LIFE, predložiti maksimalni iznos koji se može odobriti za integrirani projekt. Taj će se prijedlog uključiti u metodu odabira projekata koja se treba donijeti u okviru višegodišnjeg programa rada.Financiranje bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima (PZP)Komisija pridaje veliku važnost zaštiti okoliša i bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima, kao što svjedoči prijedlog Odluke o prekomorskom pridruživanju, koji uključuje te sektore u područjima suradnje između Europske unije i prekomorskih zemalja i područja te predstavlja različite aktivnosti koje bi Europska unija mogla financirati na tom temelju.Pripremna akcija BEST urodila je plodom: prekomorske zemlje i područja priključili su se inicijativi, što je dalo konkretne rezultate za bioraznolikost i usluge ekosustava. Kako se akcija BEST bliži kraju, Komisija pozitivno gleda na njezino produljenje na temelju jednog od novih instrumenata, u ovom slučaju putem programa globalnih javnih dobara i izazova, u okviru instrumenta razvojne suradnje.Toj mogućnosti financiranja bioraznolikosti u prekomorskim zemljama i područjima dodat će se one koje nudi članak 6. programa LIFE za razdoblje 2014. - 2020.L3472013HR25910120131217HR0015.000228012801Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u te članka 4. Uredbe o Kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primaju na znanje jamstvo Komisije zakonodavnom tijelu EU-a da zajednički pokazatelji učinka za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu, a koji će biti uvršteni u prilog svakoj od navedenih uredbi, predstavljaju ishod dugotrajnog postupka pripreme u kojem su sudjelovali stručnjaci za ocjenjivanje iz Komisije i iz država članica te da se za navedene pokazatelje načelno očekuje da će ostati stabilni.L3472013HR28110120131217HR0016.000328812881Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u te članka 4. Uredbe o Kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primaju na znanje jamstvo Komisije zakonodavnom tijelu EU-a da zajednički pokazatelji učinka za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu, a koji će biti uvršteni u prilog svakoj od navedenih uredbi, predstavljaju ishod dugotrajnog postupka pripreme u kojem su sudjelovali stručnjaci za ocjenjivanje iz Komisije i iz država članica te da se za navedene pokazatelje načelno očekuje da će ostati stabilni.L3472013HR28910120131217HR0017.000330213021Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o primjeni članka 6. Uredbe o EFRR-u, članka 15. Uredbe o ETS-u i članka 4. Uredbe o kohezijskom fonduEuropski parlament i Vijeće primjećuju jamstvo koje je Komisija dala zakonodavnom tijelu EU-a da su zajednički pokazatelji ostvarenja za Uredbu o EFRR-u, Uredbu o ETS-u i Uredbu o Kohezijskom fondu koji se trebaju uvrstiti u prilog svakoj uredbi rezultat dugog pripremnog postupka koji je uključivao stručnjake za ocjenjivanje iz Komisije i država članica te se očekuje da će oni, u načelu, ostati stabilni.L3472013HR30310120131217HR0018.000231713171Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o podizanju svijesti te člancima 4. i 4.a Uredbe o EGTS-uEuropski parlament, Vijeće i Komisija suglasni su da će poduzeti usklađenije napore za podizanje svijesti među institucijama i državama članicama te unutar njih kako bi se poboljšala vidljivost mogućnosti korištenja EGTS-ova kao neobaveznog instrumenta koji je na raspolaganju za teritorijalnu suradnju u svim područjima politike EU-a.U tom smislu Europski parlament, Vijeće i Komisija posebno pozivaju države članice da poduzmu odgovarajuće radnje koordinacije i komunikacije među nacionalnim tijelima i između tijela različitih država članica kako bi se osigurali jasni, učinkoviti i transparentni postupci odobravanja novih EGTS-ova unutar utvrđenih rokova.L3472013HR30310120131217HR0018.000331813181Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o o članku 1. stavku 9. Uredbe o EGTS-uEuropski parlament, Vijeće i Komisija suglasni su da će države članice, kada primjenjuju izmijenjen članak 9. stavak 2. točku i. Uredbe (EU) br. 1082/2006, pri ocjeni pravila koja će se primjenjivati na osoblje EGTS-a predloženih u nacrtu konvencije nastojati razmotriti različite dostupne mogućnosti zapošljavanja koje EGTS treba odabrati prema privatnom ili javnom pravu.Ako ugovori o radu za osoblje EGTS-a podliježu privatnom pravu, države članice također će uzeti u obzir relevantno pravo Unije, kao što je Uredba (EZ) br. 593/2008 EP-a i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I), te povezanu sudsku praksu drugih država članica zastupljenih u EGTS-u.Europski parlament, Vijeće i Komisija shvaćaju nadalje da se, ako ugovori o radu za osoblje EGTS-a podliježu javnom pravu, primjenjuju pravila nacionalnoga javnog prava države članice u kojoj se nalazi dotično tijelo EGTS-a. Međutim, pravila nacionalnoga javnog prava države članice u kojoj je EGTS registriran mogu se primjenjivati na osoblje EGTS-a koje je već bilo podložno tim pravilima prije nego što je postalo osoblje EGTS-a.L3472013HR30310120131217HR0018.000431913191Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o ulozi Odbora regija u okviru platforme EGTS-aEuropski parlament, Vijeće i Komisija primaju na znanje važan rad Odbora regija u okviru platforme EGTS-a koju nadgleda te potiču Odbor regija da i dalje prati aktivnosti postojećih EGTS-ova i onih koji su u postupku osnivanja, organizira razmjenu najboljih praksi i utvrdi zajednička pitanja.L3472013HR32010120131217HR0019.001546614661Zajednička izjava Vijeća i Komisije o članku 67.Vijeće i Komisija suglasni su da članak 67. stavak 4., kojim se izuzima primjena pojednostavljenih troškova kako je određeno u članku 67. stavku 1. točkama od (b) do (d) ako se operacija ili projekt koji je dio operacije provodi isključivo putem postupaka javne nabave, ne isključuje provedbu operacije putem postupaka javne nabave koja dovodi do plaćanja od korisnika ugovaratelju na temelju prethodno definiranih jediničnih troškova. Vijeće i Komisija suglasni su da troškovi koje je korisnik utvrdio i platio na temelju tih jediničnih troškova ustanovljenih putem postupaka javne nabave predstavljaju stvarne troškove koje je korisnik zapravo generirao i platio na temelju članka 67. stavka 1. točke (a).L3472013HR32010120131217HR0019.001646714671Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o reviziji Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s preraspodjelom odobrenih sredstavaEuropski parlament, Vijeće i Komisija dogovorili su se da će u reviziju Financijske uredbe, kojom se usklađuje Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća s Višegodišnjim financijskim okvirom 2014. – 2020., uključiti odredbe potrebne za primjenu mjera za dodjeljivanje pričuve na osnovi postignutih rezultata te u vezi s provedbom financijskih instrumenata na temelju članka 39. (inicijativa MSP) na temelju Uredbe o utvrđivanju zajedničkih odredaba za europske strukturne i investicijske fondove s obzirom na preraspodjelu:i.odobrenih sredstava koja su dodijeljena programima u vezi s pričuvom na osnovi postignutih rezultata i koja su morala biti opozvana zbog toga što prioriteti u okviru tih programa nisu postigli svoje privremene ciljeve iii.odobrenih sredstava koja su dodijeljena u vezi s programima iz članka 39. stavka 4. točke (b) i koja su morala biti opozvana zbog toga što je sudjelovanje države članice u financijskom instrumentu moralo biti prekinuto.L3472013HR32010120131217HR0019.001746814681Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o članku 1.Ako su dodatna opravdana odstupanja od zajedničkih pravila potrebna kako bi se u obzir uzele posebnosti EFPR-a i EPFRR-a, Europski parlament, Vijeće i Europska komisija obvezuju se da će dopustiti ta odstupanja tako da će s dužnom pažnjom izvršiti potrebne promjene Uredbe o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove.L3472013HR32010120131217HR0019.001846914691Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o izuzeću bilo kakvog retroaktivnog učinka u vezi s primjenom članka 5. stavka 3.Europski parlament i Vijeće suglasni su da:u pogledu primjene članka 14. stavka 2., članka 15. stavka 1. točke (c) te članka 26. stavka 2. Uredbe o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove, aktivnosti koje poduzimaju države članice kako bi uključile partnere iz članka 5. stavka 1. u izradu sporazuma o partnerstvu i programa iz članka 5. stavka 2. obuhvaćaju sve praktične aktivnosti koje države članice poduzimaju bez obzira na to kad su poduzete te aktivnosti koje su države članice poduzele prije stupanja na snagu navedene Uredbe i prije dana stupanja na snagu delegiranog akta o europskom kodeksu ponašanja donesenog u skladu s člankom 5. stavkom 3. iste Uredbe, tijekom pripremnih faza izrade programa države članice, pod uvjetom da se ostvare ciljevi načela partnerstva utvrđeni tom Uredbom. U tom će kontekstu države članice, u skladu sa svojim nacionalnim i regionalnim nadležnostima, odlučiti o sadržaju predloženog sporazuma o partnerstvu i predloženih nacrta programa u skladu s relevantnim odredbama navedene Uredbe i pravilima za pojedine fondove;delegirani akt o europskom kodeksu ponašanja, donesen u skladu s člankom 5. stavkom 3., ni pod kojim uvjetima neće imati ni izravan ni neizravan retroaktivni učinak, posebno u pogledu postupka odobravanja sporazuma o partnerstvu i programa, budući da zakonodavno tijelo EU-a ne namjerava Komisiji dodijeliti nikakve ovlasti koje bi joj omogućile da odbije odobravanje sporazuma o partnerstvu i programa isključivo na temelju bilo kakvog kršenja europskog kodeksa ponašanja, donesenog u skladu s člankom 5. stavkom 3.;Europski parlament i Vijeće pozivaju Komisiju da im stavi na raspolaganje nacrt teksta delegiranog akta koji će biti donesen na temelju članka 5. stavka 3. što je prije moguće, a najkasnije na dan kad Vijeće usvoji politički dogovor o Uredbi o zajedničkim odredbama za europske strukturne i investicijske fondove ili na dan glasovanja o nacrtu izvješća o toj Uredbi na plenarnoj sjednici Europskog parlamenta, ovisno o tome koji se od ta dva događaja prije održi.L3472013HR54910120131217HR0022.000460716071Zajednička izjava Europskog parlamenta i Vijeća o višestrukoj sukladnostiVijeće i Europski parlament pozivaju Komisiju na praćenje prijenosa i provedbe Direktive 2000/60/EZ od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području politike voda i Direktive 2009/128/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u postizanju održive upotrebe pesticida od strane država članica te da, prema potrebi, kada u svim državama članicama navedene Direktive budu provedene i kada se utvrde sve obveze izravno primjenjive na poljoprivrednike, podnese zakonski prijedlog o izmjeni ove uredbe s ciljem uključivanja relevantnih dijelova navedenih Direktiva u sustav višestruke sukladnosti.

ZZI-ovi 2009.

ZZI-ovi 2014.

ZZI-ovi 2016.

ZZI-ovi 2018.

Širenje i informiranje

Admin.

Tijekom sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira EIT će se financirati poglavito doprinosima iz programa Obzor 2020. predviđenom svotom od 2 711,4 milijuna eura

Informativni članak 1:   Inovacije za zdrav život i aktivno starenje

1.   IZAZOV

Zdravlje, demografske promjene i blagostanje identificirani su kao glavni društveni izazovi koji će se rješavati u okviru programa Obzor 2020. Sveobuhvatni ciljevi bilo koje mjere za rješavanje toga izazova trebali bi biti poboljšanje kvalitete života europskih građana svih dobnih skupina te održavanje gospodarske održivosti zdravstvenog sustava i sustava socijalne skrbi unatoč sve većim troškovima, sve manjim ljudskim resursima te očekivanjima građana da će im biti pružena najbolja moguća skrb.

Izazovi povezani sa sektorima zdravstvene i socijalne skrbi brojni su i međusobno su usko povezani. U njih se ubrajaju kronične bolesti (bolesti srca i krvnih žila, raka, šećerne bolesti), pretilost i debljina, infektivne bolesti (HIV/AIDS, tuberkuloza) i neurodegenerativne bolesti (kojih je sve više s porastom broja starog stanovništva), socijalna isključenost, smanjeno blagostanje, povećane ovisnosti pacijenata o formalnoj i neformalnoj skrbi, višestrukoj izloženosti okolišnim čimbenicima s nepoznatim dugoročnim posljedicama po zdravlje. Osim toga prepreke u primjeni, iskorištavanju i uvođenju novih otkrića, proizvoda i usluga sprečavaju učinkoviti odgovor na te izazove.

Odgovor na te izazove određen je u okviru programa Obzor 2020. kao „osiguravanje boljeg zdravstvenog stanja, kvalitete života i općeg blagostanja za sve poticanjem istraživačkih i inovacijskih aktivnosti. Te aktivnosti bit će usredotočene na održavanje i promicanje zdravlja tijekom cijelog života te na prevenciju bolesti; na povećanje naše sposobnosti da izliječimo, liječimo i upravljamo bolešću i invaliditetom; na potporu aktivnom starenju; i na davanje doprinosa stvaranju održivog i učinkovitog sektora zdravstvene skrbi, uključujući lokalnih i regionalnih službi te prilagodbi gradova i njihovih sadržaja stanovništvu koje stari.”

2.   VAŽNOST I UČINAK

ZZI u području inovacija za zdrav život i aktivno starenje pomoći će u ostvarivanju prioriteta programa Obzor 2020., to jest onih koji su određeni kontekstom o socijalnim promjenama „Zdravlje, demografske promjene i blagostanje”.

Ovo je tematsko područje s gledišta društvene i javne politike vrlo važno. Pitanja o zdravom životu i aktivnom starenju utječu na gotovo sva područja našeg života i društva te često zahtijevaju donošenje regulatornih mjera. Sektor zdravstvene i socijalne skrbi isto je vrlo važan iz društveno-gospodarske perspektive jer je to jedan od sektora u koji se ulaže najviše novca (javnog i privatnog) (4); sektor ne nudi samo mogućnosti za gospodarske i tehnološke inovacije, već ima i visok potencijal za socijalne inovacije. Stanovništvo koje stari izazov je za javne službe i zahtijeva primjerice razvoj i poboljšanje lokalnih službi i urbanu prilagodbu.

Društveno-gospodarska važnost može se još više naglasiti činjenicom da Europi koristi jak farmaceutski sektor i dobro razvijeni sustavi zdravstvene i socijalne skrbi koji zapošljavaju milijune ljudi u cijeloj Uniji. Taj je sektor također jedan od najvećih visokotehnoloških proizvođačkih sektora u Uniji. Potencijal za rast u tim područjima vrlo je visok zato što društvo koje stari podrazumijeva povećanje ukupne potražnje za skrbi i proizvodima te uslugama za samostalan život.

U obzir treba uzeti i druge sektore, kao što je turizam. Stanovništvo koje stari u velikoj mjeri čini generacija koja je navikla i koja je i dalje spremna putovati, koja zahtjeva visoku kvalitetu te zato ima sve veću potrebu za dostupnim uslugama (prijevoz, hoteli, zabava itd.). Dostupnije turističke usluge mogu potaknuti konkurentnost cijelog sektora i promicati daljnje socijalno uključivanje stanovništva koje stari.

Ništa manje važno, Unija u tom području uživa pogodnosti istraživanja i obrazovanja koji su na svjetskoj razini. U mnogim državama članicama postoje visokokvalitetne istraživačke infrastrukture i institucije koje osiguravaju privlačan temelj za uključivanje industrije u planirane aktivnosti EIT-a.

Izazovi povezani sa zdravim životom vrijede u cijeloj Europi. Odgovori koje može pružiti ZZI zahtijevaju snažnu suradnju između izvrsnih multidisciplinarnih i višesektorskih timova sa sudionicima iz svih sektora trokuta znanja (visoko obrazovanje, istraživanje i inovacije). Dodana vrijednost ZZI-ja u tom tematskom području bila bi povezivanje aktivnosti u okviru inovacija i visokog obrazovanja s već postojećom izvrsnom istraživačkom bazom. Time će se poseban naglasak staviti na kurikulum visokog obrazovanja, razvoj novih vještina (potrebnih npr. u području razvoja tehnologije ili brige za starije osobe), jačanje poduzetničkog aspekta kako bi se potaknuo razvoj vrlo poduzetne radne snage u tom području, potaknuo razvoj novih proizvoda i usluga te ojačali postojeći ili čak stvorili novi vrijednosni lanci.

Primjeri potencijalnih proizvoda i usluga koji bi mogli nastati u okviru ZZI-ja premašuju tehnološku upotrebu (kao što je upotreba u svrhu obrade, kodificiranja, standardiziranja i tumačenja podataka u područjima kao što su rak i bolesti srca i krvnih žila; ili oruđa za procjenu rizika i za rano otkrivanje) i mogli bi pokrenuti društvene inovacije s novim konceptima, koji primjerice poboljšavaju upravljanje načinom života i prehranu, potiču aktivan i samostalan život u okolišu naklonjenom starijim osobama ili koji održavaju gospodarski održive sustave skrbi.

Usredotočenjem na sustavne aspekte europskog zdravstvenog sustava i sustava socijalne skrbi te na potporu aktivnom starenju, ZZI u tom bi tematskom području također uključio jaču suradnju između velikih i manjih, specijaliziranijih poduzeća kako bi se postigao veći protok znanja. Osim toga posebna dodana vrijednost, koju bi ZZI osigurao u tom području, mogla bi biti sklapanje inovativnih partnerstava na lokalnoj razini, što je posebno važno u uslužnom sektoru.

Zbog svog sveobuhvatnog pristupa trokutu znanja ZZI za zdrav život i aktivno starenje osigurao bi ključni doprinos rješavanju „europskog paradoksa”: dodavanjem vrijednosti na izvrsnu poziciju Unije u području znanstvenog istraživanja te preoblikovanjem te prednosti u inovativne proizvode i usluge te nove poslovne mogućnosti i tržišta.

Glavni rizici povezani s uspjehom ZZI-ja u tom tematskom području uglavnom ovise o nužnim regulatornim okvirnim uvjetima u okviru inovacija i politike, koji bi mogli zahtijevati neke prilagodbe koje ne predstavljaju izravni cilj ZZI-ova (5). Zato se ZZI-ovi u tim područjima trebaju povezati s tekućim inovacijskim aktivnostima i političkim aktivnostima na nacionalnoj razini i na razini Unije (vidi sljedeći odjeljak).

3.   SINERGIJA I KOMPLEMENTARNOST S POSTOJEĆIM INICIJATIVAMA

Pitanja povezana sa zdravljem i aktivnim starenjem snažno se podupiru u okviru mnogih inicijativa Unije. Te inicijative osim zdravstvenog sektora obuhvaćaju širok raspon područja politike poput gospodarstva, sigurnosti i okoliša. Zato neizravno doprinose ciljevima Europe 2020. kao što su istraživanje, razvoj i inovacije, zapošljavanje i socijalno uključivanje.

ZZI u području inovacija za zdrav život i aktivno starenje usko će surađivati s pilot projektom europskog partnerstva za inovacije za aktivno i zdravo starenje. U obzir će uzeti konkretne mjere predstavljene u strateškom inovacijskom planu europskog partnerstva za inovacije te će doprinositi ostvarenju ciljeva. Time će postići komplementarno djelovanje s ključnim akterima u području obrazovanja i izobrazbe, ali i osiguravanja jedinstvene strukturirane mreže stručnjaka, kompetentnih da identificiraju okvirne uvjete i najbolju praksu s obzirom na politička, regulatorna ili standardizacijska pitanja, koja izravno utječu na sektor. U kontekstu europskog partnerstva za inovacije, ZZI u tom području može doprinijeti vodećoj tržišnoj inicijativi, eZdravlje, čiji je cilj poticanje tržišta na inovativna rješenja eZdravlja usredotočivanjem na instrumente politike (standardizaciju, sustave izdavanja potvrda te javnu nabavu).

Usklađivanje će također biti poticano zajedničkom programskom inicijativom kako bi se ojačao razvoj istraživanja u području Alzheimerove bolesti i neurodegenerativnih bolesti te zajedničkom programskom inicijativom „Više godina, bolji život” – potencijal i izazovi povezani s demografskim promjenama i zajedničkom programskom inicijativom „Zdrava prehrana za zdrav život”. ZZI u tom području ubrzat će i potaknuti iskorištavanje izvrsnih javnih istraživanja udruženih u okviru tih zajedničkih programskih inicijativa te tako smanjiti rascjepkanost u području inovacija.

ZZI će također u velikoj mjeri kao temelj uzimati i koristiti glavne rezultate istraživanja zajedničke tehnološke inicijative u području inovativnih lijekova i brojnih istraživačkih projekata okvirnog programa koji se bave tim područjem (poput zdravstvenog istraživačkog programa ili istraživačkih aktivnosti IKT-a u području zdravlja i starenja) kako bi uz pomoć vrhunskih poduzetničkih talenata potaknula prijenos i komercijalizacije tehnologije Isto tako, usklađivat će se s radom zajedničkog programa Život potpomognut okolinom i Programa za konkurentnost i inovacije.

Konačno, ZZI u ovom području nadopunjavao bi te aktivnosti jer bi bio usredotočen na transdisciplinarne aktivnosti u okviru trokuta znanja s jakim naglaskom na inovativne proizvode i usluge te na poduzetničko obrazovanje.

4.   ZAKLJUČAK

ZZI koji se usredotočuje na šire pitanje inovacije za zdrav život i aktivno starenje zadovoljava kriterije koji su predloženi za izbor tematskih područja ZZI-ja:

Rješava važan gospodarski i društveni izazov (cjeloživotno zdravlje i blagostanje za sve, uz zadržavanje gospodarski održivih sustava skrbi) i pridonosi ostvarivanju strategije Europa 2020. i njezinih ciljeva u području zapošljavanja, inovacija, obrazovanja i socijalne uključenosti.

Taj je ZZI usredotočen na iste prioritete određene u okviru programa Obzor 2020. te nadopunjuje ostale aktivnosti Unije u području zdravlja i socijalne skrbi, posebice s odgovarajućim zajedničkim programskim inicijativama i europskim partnerstvom za inovacije za aktivno i zdravo starenje.

Može se nadovezati na snažnu istraživačku bazu i jak industrijski sektor, koji će privući ZZI. Sposoban je potaknuti investiranje i dugoročan angažman poslovnog sektora te nudi prilike za različite nove proizvode i usluge.

Suočit će se s europskim paradoksom jer će iskoristiti jaku istraživačku bazu Unije i otkriti nove inovativne pristupe za poboljšanje kvalitete života europskih građana i održavanje gospodarske održivosti zdravlja i sustava socijalne skrbi.

Stvara održiv i sustavan učinak, mjeren u novim obrazovanim poduzetnim osobama, novim tehnologijama i novim poduzećima. Poticat će nov tehnološki razvoj i društvene inovacije.

Njegov je cilj prevladati visoku razinu rascjepkanosti cijelog zdravstvenog sektora i sektora socijalne skrbi te će okupiti kritičnu masu izvrsnih dionika u području istraživanja, inovacija, obrazovanja i osposobljavanja u cijelom sektoru.

Koristi sustavan pristup i zato zahtijeva transdisciplinarni rad koji uključuje različita područja znanja poput medicine, biologije, psihologije, gospodarstva, sociologije, demografije i IKT-a.

Informativni članak 2.:   Sirovine (6) – održivo istraživanje, vađenje, prerada, recikliranje i supstitucija

1.   IZAZOV

Moderno je društvo u potpunosti ovisno o pristupu sirovinama. Pristup sirovinama ključan je za učinkovito funkcioniranje gospodarstva Unije. Međutim, tri čimbenika koja čine smanjivanje ograničenih prirodnih resursa, neprekidni rast stanovništva i brzorastuća razina potrošnje u zemljama u razvoju uzrokuju stalno povećanje potražnje za sirovinama i prirodnim resursima planeta. Ti su čimbenici jedni od onih koje se smatra odgovornima za predviđeni porast potrošnje prirodnih resursa u sljedećim desetljećima.

Kao što je naglašeno u okviru Plana učinkovitog korištenja resursa i programa Obzor 2020. naš bi cilj trebao biti osiguravanje dostupnosti, raspoloživosti i održivog korištenja sirovina potrebnih za europsko gospodarstvo i naše blagostanje, istovremeno ostvarujući učinkovito raspolaganje resursima u okviru gospodarstva koje zadovoljava potrebe sve većeg broja stanovništva unutar ekoloških granica planeta s ograničenim količinama resursa.

2.   VAŽNOST I UČINAK

Ovo je tematsko područje vrlo važno u smislu gospodarskog i društvenog učinka. Sirovine su temelj svjetskog gospodarstva i kvalitete života; povećanje učinkovitosti resursa imat će glavnu ulogu u osiguranju rasta i broja radnih mjesta u Europi. Otvorit će važne gospodarske mogućnosti, poboljšati produktivnost, smanjiti troškove i potaknuti konkurentnost.

Iako Unija ima tradiciju izvrsnosti u istraživanju i u njoj postoje različiti centri izvrsnosti, puno više bi se moglo učiniti za iskorištavanje te činjenice unutar ovog prioritetnog područja. ZZI bi bio posebno prikladan za to.

Usklađen s ostalim aktivnostima Unije, ZZI u ovom području trebao bi se usredotočiti na poticanje stvaranja centara znanja i središta stručnog znanja povezanih s akademskim, tehničkim i praktičnim obrazovanjem i istraživanjem u području održivog rudarstva tj. površinske, podzemne, eksploatacije u dubokom moru, urbane eksploatacije i eksploatacije na odlagalištima otpada, upravljanja materijalima, tehnologija recikliranja, upravljanja proizvodima na kraju njihova životnog vijeka, supstitucije materijala, otvorene trgovine sirovinama te globalnog upravljanja sirovinama. Time bi djelovao kao posrednik i klirinška kuća za europske centre izvrsnosti u ovim povezanim tematskim područjima te bi upravljao istraživačkim programom od strateške važnosti za industriju Unije. Zbog toga, a i da se poveća učinak mjera i izbjegne podvostručenje djelovanja Unije, uključujući europsko partnerstvo za inovacije u području sirovina, ZZI će osigurati nužne dopune u području ljudskog kapitala (tj. osposobljavanje, obrazovanje) za tehnološko inovativne pilot mjere (npr. ogledna postrojenja) za održivo istraživanje kopna i mora, vađenje i preradu, učinkovito korištenje resursa, prikupljanje, recikliranje, ponovnu uporabu i supstituciju.

Istovremeno bi mogao uključiti ciljeve kako bi postao tehnološki pionir stvaranjem pilot projekata i demonstriranjem inovativnih procesa i rješenja, koja primjerice uključuju korištenje gospodarski privlačnih i održivih alternativnih materijala, uključujući materijale na biološkoj osnovi od strateške važnosti za EU. To bi posljedično moglo pokrenuti širenje postojećih te stvaranje novih tržišta, pogotovo u područjima održivog istraživanja, vađenja i prerade, upravljanja materijalima pri kojem se učinkovito gospodari resursima, tehnologija recikliranja i supstitucije materijala. Bit će nužno procijeniti učinak i razviti inovativne, ekonomične mjere prilagodbe i prevencije rizika za osobito osjetljiva staništa poput Arktika.

ZZI će u tom području biti vrlo važan za prevladavanje prepreke koju predstavlja nedostatak tehnologije. Potrebne su tehnološke inovacije da bi se razvio skup komplementarnih tehnologija kojima bi se mogao promijeniti oblik tradicionalnih lanaca vrijednosti u području ruda i sirovina. To područje zahtijeva dodatan napor kako bi se razvili novi procesi te optimiziralo i komercijaliziralo postojeće znanje u tom području. Poduzetnički duh ZZI-ja bio bi osobito prikladan za rješavanje tog problema.

Još jedna dodana vrijednost ZZI-ja u području sirovina je njegov doprinos rješavanju ograničenih mogućnosti umrežavanja u sektoru. Zapravo, različita narav raznih uključenih područja istraživanja znači da su ograničene mogućnosti upoznavanja s istraživačima unutar različitih tematskih područja, kao i profitiranja od međusobne razmjene ideja i suradnje nužne da bi se potaknulo rješenja koja su troškovno učinkovita, ekološki prihvatljiva i koja uključuju nisku razinu ugljika. Umrežavanje duž cijelog vrijednosnog lanca, u okviru ZZI-ja unutar kojeg su okupljeni dionici iz sve tri grane trokuta znanja, doprinijelo bi prevladavanju ove slabosti. Time će se omogućiti unaprjeđenje tehnologije, znanja i prijenosa znanja te će se istraživačima, studentima i poduzetnicima osigurati znanja i vještine nužne za ostvarivanje inovativnih rješenja i pretvaranje istih u nove poslovne prilike.

3.   SINERGIJA I KOMPLEMENTARNOST S POSTOJEĆIM INICIJATIVAMA

Unija je ovo prioritetno područje ubrojila među najveće izazove. ZZI bi doprinio programu Obzor 2020., pogotovo u okviru društvenih promjena povezanih s održivom nabavom sirovina i učinkovitosti korištenja resursa. Doprinio bi predloženom europskom partnerstvu za inovacije u području sirovina. Europska partnerstva za inovacije u području sirovina osiguravat će opće okvire za olakšavanje usklađivanja i sinergija među postojećim istraživačkim i inovacijskim instrumentima i politikama u tom području usmjerenima na ponudu i potražnju. Time će se obuhvatiti djelovanja usredotočena na tehnologiju, ali i identificiranje okvirnih uvjeta i najboljih praksi s obzirom na politička, regulatorna ili standardizacijska pitanja koja utječu na inovacije u danom sektoru ili izazovu. ZZI bi u tom području osigurao dopune u obrazovanju ključnih aktera, kao i jedinstveno strukturiranu mrežu stručnjaka. Pružio bi čvrst temelj za potporu drugim mjerama povezanim s inovacijama koje će se provoditi u okviru europskog partnerstva za inovacije i za čiji su uspjeh apsolutno potrebni ljudski resursi.

Također će biti primjeren za podupiranje europskog partnerstva za inovacije u identificiranju okvirnih uvjeta i najboljih praksi s obzirom na politička, regulatorna ili standardizacijska pitanja koja utječu na sektor. ZZI bi također morao u velikoj mjeri kao temelj uzimati te koristiti rezultate brojnih istraživačkih projekata u okviru 7. okvirnog programa koji se bave tim područjem, a pogotovo projekata koji se financiraju u okviru nanoznanosti, nanotehnologija, materijala i novih proizvodnih tehnologija te okoliša.

Na sličan bi se način nadovezivao na tržišne replikacije ekoinovacijskih projekata u okviru Programa za konkurentnost i inovacije (CIP), unutar kojeg je recikliranje materijala bilo jedno od prioritetnih područja. To će se iskustvo nastaviti primjenjivati u okviru programa Obzor 2020., pogotovo u kontekstu društvenih izazova u koje se ubrajaju klimatska politika, okoliš, učinkovita upotreba resursa i sirovine.

Osim toga, za kritične sirovine koje se nazivaju rijetke zemlje trebaju se stvoriti sinergije s europskom mrežom znanja o rijetkim zemljama.

ZZI u ovom području tražio bi komplementarnost i sinergije s tim aktivnostima i trebao bi biti usredotočen na transdisciplinarne aktivnosti u okviru trokuta znanja s jakim naglaskom na inovativne proizvode i usluge te na poduzetničko obrazovanje.

4.   ZAKLJUČAK

ZZI u ovom području najprimjereniji je za suočavanje s gore opisanim izazovima. Također zadovoljava kriterije predložene za izbor tematskih područja ZZI-ja u okviru SIP-a:

Rješava glavne gospodarske i društvene izazove s kojima se suočava Europa (potrebu za razvojem inovativnih rješenja za istraživanje, vađenje, preradu, uporabu i ponovnu uporabu, upravljanje sirovinama na kraju njihova životnog vijeka te recikliranje sirovina koji su troškovno isplativi, ekološki prihvatljivi i koji imaju nisku razinu ugljika) i pridonosi ostvarenju strategije Europa 2020. i njezinih ciljeva u području klime i energije, zapošljavanja, inovacija i obrazovanja.

Ovaj je ZZI usredotočen na iste prioritete određene u okviru programa Obzor 2020. te nadopunjuje ostale aktivnosti Unije u području sirovina, posebice s europskim partnerstvom za sirovine.

Sposoban je pokrenuti investiranje iz poslovnog sektora te ponuditi mogućnosti raznim novim proizvodima i uslugama, pogotovo u područjima održivog vađenja i prerade, upravljanja materijalima, tehnologija recikliranja i supstitucije materijala.

Stvara održiv i sustavan učinak, mjeren u novim obrazovanim poduzetnim osobama, novim tehnologijama i novim poduzećima. Ulažući napore u ostvarivanje cilja održivosti cijelog životnog vijeka proizvoda u prvom redu otvara mogućnosti za stvaranje društvene vrijednosti: tako što na učinkovitiji način koristi sirovine te unapređuje učinkovitost recikliranja i recikliranja sirovina.

Uključuje jaku obrazovnu komponentu koja nije prisutna u drugim inicijativama te će okupiti kritičnu masu izvrsnih dionika u području istraživanja i inovacija.

Zahtijeva transdiciplinarni rad koji uključuje različita područja znanja, poput geologije, ekonomije, okolišnih znanosti, kemije, mehanike i brojnih područja industrije (građevinarstvo, automobilska, avionska i svemirska industrija, strojevi i oprema te energije iz obnovljivih izvora).

Suočit će se s europskim paradoksom jer Europa u tom području računa s jakom istraživačkom bazom i slabim inovacijskim učinkom. Nudi mogućnosti inovacije u održivom rudarstvu i upravljanju materijalima. Supstitucija i recikliranje mogu promicati daljnje promjene u sektoru te povećati ulagačke aktivnosti stvaranjem novih proizvoda, usluga i pristupa lanca opskrbe.

Informativni članak 3.:   Hrana za budućnost – održiv opskrbni lanac od izvora do potrošača

1.   IZAZOV

Svjetski se lanac opskrbe hranom suočava sa složenim nizom izazova.

U pitanju potražnje situaciju obilježava rast svjetske populacije i sve viši životni standard (posebno u zemljama ubrzanog razvoja) koji stvara potražnju za raznolikijom, visokokvalitetnom prehranom koja zahtijeva dodatnu proizvodnju hrane. UN je tako predvidio da će potražnja za hranom porasti za oko 70 % do 2050 (7). U isto vrijeme brzo širenje sektora za bioenergiju dodatno naglašava potražnju za nusproizvodima nastalim tijekom prehrambene proizvodnje.

U pitanju ponude, svjetske klimatske promjene pojačat će pritisak na proizvodnju i ponudu hrane. Uz to, veliki je broj sustava proizvodnje hrane u svijetu neodrživ. Bez promjena, svjetski će prehrambeni sustav nastaviti narušavati okoliš i ugrožavati svjetske kapacitete proizvodnje hrane u budućnosti.

Ove se probleme osobito treba sagledati u vezi sa stavovima, brigama i ponašanjem potrošača s obzirom na to da je proizvodnja usmjerena na potrošače i tržišta. Tijekom zadnja dva desetljeća dramatično se povećala složenost potrošnje hrane. Potrošači traže pristupačne, raznolike, visokokvalitetne i praktične prehrambene proizvode koji odgovaraju njihovom ukusu i potrebama. Zabrinutost oko različitih pitanja, od sigurnosti hrane i zaštite okoliša do etičkih pitanja poput pravedne trgovine ili dobrobiti životinja, stalno se povećava te uslijed toga potrošačke skupine sve više zahtijevaju političko djelovanje. Konačno, prehrambene navike (uključujući i rasipanje hrane) mogu imati snažan utjecaj na zdravlje i blagostanje potrošača, kao i na primarnu proizvodnju i okoliš.

Program Obzor 2020. bavi se ovim složenim pitanjem i utvrđuje izazove povezane s ovim sektorom: „Izazov je osigurati zalihe sigurne i visokokvalitetne hrane i proizvoda dobivenih od bioloških sirovina te osigurati održivo upravljanje biološkim resursima, doprinoseći i ruralnom i obalnom razvoju te konkurentnosti europskih industrija temeljenih na biološkim sirovinama, istovremeno čuvajući kopnene i morske ekosustave, smanjujući ovisnost o fosilnim resursima, ublažavajući i prilagođavajući se klimatskim promjenama te potičući proizvodnju bez otpada i učinkovitu uporabu resursa.”

2.   VAŽNOST I UČINAK

ZZI o održivom lancu opskrbe pomoći će ostvariti prioritete u okviru programa Obzor 2020., pogotovo one utvrđene u kontekstu društvenog izazova „Sigurnost hrane, održiva poljoprivreda i bioekonomija”.

To je tematsko područje vrlo važno u smislu gospodarskog i društvenog učinka. Pitanja o sigurnosti hrane utječu na gotovo sva područja našeg gospodarstva i društva te često zahtijevaju donošenje regulatornih mjera.

Industrija hrane najveći je proizvodni sektor u Europi i ima temeljnu ulogu u širem gospodarskom razvoju Europe. Unatoč svojoj važnosti konkurentnost europske industrije hrane i pića dovedena je u pitanje. Tijekom zadnjeg desetljeća, europski udio u svjetskom tržištu smanjen je s 25 % na 21 % zbog konkurencije iz gospodarstava u razvoju poput onog Kine, Indije i Brazila. U sve većoj nemogućnosti da se natječe u pitanju samog troška, europska industrija hrane mora biti sposobna dodati vrijednost stvarajući zdravije i održivije proizvode uz pomoć učinkovitije upotrebe resursa ako želi preokrenuti taj pad.

Potrebno je poduzeti mjere kako bi se osigurao svjetski prehrambeni sustav koji je otporan na klimatske promjene i održiv, istovremeno zadovoljavajući sve veću potražnju za hranom u okviru dostupne zemlje i sve manjih ribljih stokova, štiteći prirodni okoliš i čuvajući ljudsko zdravlje.

ZZI u ovom području usredotočit će se na lanac opskrbe hranom. Ta usredotočenost posebno je prikladna za holistički pristup ZZI-ja. Sastoji se od ulaganja resursa na samom početku lanca (gnojiva, itd.), u proizvodnju hrane, preradu, pakiranje i distribuciju; te završava s potrošačima koji bi mogli biti od posebne važnosti za ZZI (u vidu smanjenja rasipanja hrane, zdrave prehrane itd.). Cilj je osigurati učinkovitiji i djelotvorniji sustav lanca opskrbe hranom, istovremeno pospješujući održivost i mogućnost praćenja u svim dijelovima toga lanca.

Razmatranjem pitanja lanca opskrbe hranom uz pomoć ZZI-ja omogućit će se ne samo rješavanje određenih velikih gospodarskih i značajnih društvenih izazova s kojima se Europa suočava, već i pokretanje ulaganja i dugoročnog angažmana poslovnog sektora u uvođenje novih i inovativnih tehnologija, postupaka i znanja kako bi se povećala održiva proizvodnja hrane, prerada, pakiranje i distribucija te kako bi se smanjilo rasipanje i promicala bolja prehrana. Zbog svojeg sveobuhvatnog pristupa, ZZI za ovo područje moći će utjecati na pristup industrije kako bi se bolje usredotočila na inovacije usmjerene na potrošača i na taj način pospješila zdravlje potrošača i kvalitetu života. To će biti u skladu s potencijalom novih poslovnih modela i tržišnih strategija koje se usredotočuju na potrebe potrošača i trendove, grade na povećanoj svijesti o prehrambenom lancu te imaju potencijal ostvariti inovacije i tehnološke mogućnosti u skladu s interesima potrošača te tako stvoriti nove poslovne mogućnosti.

ZZI u ovom području bit će vrlo važan kako bi se prebrodila visoka razina rascjepkanosti cijelog lanca opskrbe hranom. Okupit će kritičnu masu izvrsnih dionika u području istraživanja, inovacija, obrazovanja i osposobljavanja u cijelom lancu. Svi su dijelovi lanca (primarni sektor, proizvodnja hrane, prerađivači hrane, trgovci, kanali prehrambenih usluga i ništa manje važan potrošač) međusobno neodvojivo povezani u vidu osmišljavanja budućih inovacija. ZZI će pružiti nužan sistemski i transdisciplinarni pristup za rješavanje ovih pitanja.

Važna dodana vrijednost ZZI-ja u tom području će biti njegova uloga u rješavanju trenutne nestašice vještina i ljudskih resursa. Trenutno se vjerojatno čak polovica europskih proizvodnih industrija hrane i pića suočava s nestašicom znanstvenog i kvalificiranog osoblja. To je prepreka inovaciji u tom sektoru. ZZI će riješiti ovaj problem integracijom obrazovanja s drugim sektorima trokuta znanja. Istodobno će nuditi mogućnost stimuliranja novih obrazovanih poduzetnih osoba sposobnih da razviju nove inovativne tehnologije i poduzeća. Ovaj fokus na poslovanje bi bio posebno značajan u prehrambenom sektoru koji obilježava veliki broj MSP-ova.

Glavni rizici povezani s uspjehom ZZI-ja za ovu temu većinom su vezani uz nužne popratne inovacijske okvirne uvjete kojima se ZZI-ovi izravno ne bave. Za povećanje održivosti duž lanca opskrbe hranom neke promjene u regulaciji mogle bi biti potrebne kako bi se, na primjer, internalizirali troškovi proizvodnje hrane. Zato se ZZI-ovi u tim područjima trebaju povezati s tekućim inovacijskim aktivnostima i političkim aktivnostima na nacionalnoj razini i razini Unije (vidi sljedeći odjeljak).

3.   SINERGIJA I KOMPLEMENTARNOST S POSTOJEĆIM INICIJATIVAMA

Unija je u potpunosti angažirana u tom području. ZZI bi doprinio rješavanju društvenog izazova utvrđenog u okviru programa Obzor 2020. „Sigurnost hrane, održiva poljoprivreda i šumarstvo, morsko i pomorsko istraživanje te istraživanje unutarnjih voda i bioekonomija”. Posebno bi surađivao s predloženim europskim partnerstvom za inovacije „Poljoprivredna produktivnost i održivost”. Dok će potonji staviti naglasak na izgradnju poveznica između vrhunskog istraživanja i praktičnih inovacija, ZZI bi posebno stvorio komplementarnost obrazovanjem ključnih aktera poput poduzetnika i potrošača. Bit će potrebna i koordinacija sa zajedničkom programskom inicijativom „Poljoprivreda, sigurnost hrane i klimatske promjene” u kojoj će se iskoristiti nacionalni istraživački napori kako bi se integrirala prilagodba, ublažavanje i sigurnost hrane u sektorima poljoprivrede, šumarstva i upotrebe zemljišta.

Europski fond za pomorstvo i ribarstvo promicat će ekološku i društvenu održivost ribarstva i akvakulture, tako ističući potrebu za tehničkim razvojem te novim poduzetničkim vještinama na tim poljima te pružajući mogućnosti sinergije u skladu s razvitkom ponašanja potrošača. Koordinacija će jednako tako biti moguća s nedavno pokrenutom zajedničkom programskom inicijativom „Zdrava hrana za zdrav život” i „Povezivanje klimatskih istraživanja u Europi” te s europskim tehnološkim platformama u povezanim područjima (posebice s platformom Hrana za život) ili brojnim projektima u sklopu Sedmog okvirnog programa. Na sličan bi se način nadovezao na tržišne replikacije ekoinovacijskih projekata u okviru Programa za konkurentnost i inovacije (CIP), unutar kojeg su hrana i piće bili jedno od prioritetnih područja. To će se iskustvo nastaviti primjenjivati u okviru programa Obzor 2020., pogotovo u kontekstu društvenih izazova u koje se ubrajaju klimatska politika, okoliš, učinkovita upotreba resursa i sirovine.

ZZI u ovom području nadopunjavao bi te aktivnosti jer bi bio usredotočen na transdisciplinarne aktivnosti u okviru trokuta znanja s jakim naglaskom na inovativne proizvode i usluge, na poduzetničko obrazovanje i na pitanja potrošača.

4.   ZAKLJUČAK

ZZI koji se usredotočuje na lanac opskrbe hranom najprimjereniji je za rješavanje gore opisanih izazova. Također zadovoljava kriterije predložene za izbor tematskih područja ZZI-ja:

Bavi se velikim gospodarskim i društvenim izazovom (potrebom da se osigura otporan i održiv prehrambeni sustav istovremeno zadovoljavajući sve veću potražnju za hranom unutar okvira dostupne zemlje, štiteći prirodno okruženje i čuvajući ljudsko zdravlje), te doprinosi ostvarenju strategije Europa 2020. i njezinih ciljeva u području klime i energije, zapošljavanja, inovacija i obrazovanja.

Taj je ZZI usredotočen na iste prioritete određene u okviru programa Obzor 2020. te nadopunjuje ostale aktivnosti Unije u prehrambenom sektoru, posebice europsko partnerstvo za inovacije „Poljoprivredna produktivnost i održivost”.

U mogućnosti je pokrenuti ulaganja i dugoročni angažman poslovnog sektora te nudi mogućnosti za razvoj raznih novih proizvoda i usluga, pogotovo uvođenjem novih i inovativnih tehnologija, postupaka i znanja kako bi se povećala održiva proizvodnja hrane, prerada, pakiranje i distribucija te kako bi se smanjilo rasipanje, promicala bolja prehrana i zdravije stanovništvo.

Stvara održiv i sustavan učinak, mjeren u novim obrazovanim poduzetnim osobama, novim tehnologijama i novim poduzećima. Poticat će novi tehnološki razvoj i učinkovitije i održivije proizvodne sustave.

Cilja na prevladavanje visoke razine rascjepkanosti cijelog lanca opskrbe hranom i zalaže se za mogućnost praćenja; te će okupiti kritičnu masu izvrsnih dionika u području istraživanja, inovacija, obrazovanja i osposobljavanja u cijelom lancu.

Stoga zahtijeva transdisciplinarni rad koji uključuje različita područja znanja poput agronomije, ekologije, biologije, kemije, prehrane i socioekonomije.

Bavit će se europskim paradoksom, s obzirom na to da će pronaći nove inovativne pristupe kako bi osigurao održiviji i učinkovitiji lanac opskrbe te kako bi poboljšao sigurnost hrane.

Informativni članak 4:   Dodana vrijednost u proizvodnji

1.   IZAZOV

Jedan od glavnih izazova utvrđenih u Europskom programu inovacija, koji je potrebno razmotriti i u okviru programa Obzor 2020., je konkurentnost država članica Unije na svjetskom tržištu. Jedan od sektora u kojem je problem osobito hitan je proizvodnja.

Proizvodnja u europskim zemljama pod znatnim je opterećenjem: povećano tržišno natjecanje s drugim razvijenim gospodarstvima, jeftina proizvodnja u zemljama u razvoju i nestašica sirovina stvaraju pritisak na europska proizvodna poduzeća. Uz to postoje i daljnji čimbenici koji potiču promjene u proizvodnom sektoru: nove tržišne i društvene potrebe, brz napredak znanosti i tehnologije, ekološki zahtjevi i zahtjevi održivosti.

Jedno od mogućih rješenja ovih izazova je razvoj „proizvodne industrije visoke (ili dodane) vrijednosti”. Ovaj koncept utvrđuje integrirani sustav koji uključuje cijeli ciklus proizvodnje, distribucije i postupanja s dobrima i proizvodima/uslugama na kraju njihova životnog ciklusa primjenjujući sustav inovacija usmjeren na potrošača/korisnika. Umjesto da se prvenstveno natječu u pitanju troškova, proizvođači s dodanom vrijednošću radije ostvaruju vrijednost inovacijom proizvoda/usluge, uspostavljanjem izvrsnosti postupka, postizanjem visoke prepoznatljivost marke i/ili svojim doprinosom održivom društvu.

Proizvodni sektor od znatne je gospodarske, društvene i ekološke važnosti. U 2010. godini proizvodni je sektor bio zaslužan za 15,4 % BDP-a Unije i više od 33 milijuna radnih mjesta. Ta se brojka povećava na 37 % ako se uključi i proizvodnja energije, graditeljstvo te vezane poslovne usluge. Proizvodnja je istovremeno bila zaslužna za oko 25 % otpada, 23 % stakleničkih plinova i 26 % dušikovih oksida nastalih u Europi.

Imajući to na umu, potpuno je jasno da opći ciljevi u području proizvodnje moraju biti povećanje konkurentnosti Europe na svjetskom tržištu te razvoj održivijih i ekološki prihvatljivijih proizvodnih postupaka.

2.   VAŽNOST I UČINAK

ZZI o dodanoj vrijednosti proizvodnje pomoći će ostvariti prioritete u okviru programa Obzor 2020. u pitanju napredne proizvodnje i obrade te njegov posebni cilj „preobrazbe današnjih industrijskih oblika proizvodnje u smjeru tehnologija proizvodnje i obrade koje su temeljene na znanstvenim spoznajama, održive, s niskim razinama emisije ugljika i višesektorske, kako bi se ostvarili inovativni proizvodi, postupci i usluge”.

Moći će pokrenuti ulaganja i dugoročni angažman poslovnog sektora te širiti i stvarati nova tržišta. Mogao bi osobito imati funkciju podupiranja mjera utvrđenih u Strateškom istraživačkom programu Europske tehnološke platforme (ETP) „Manufuture” koje čine:

ekološki dizajn;

razvoj proizvoda i usluga s dodanom vrijednosti;

razvoj novih poslovnih modela;

razvoj naprednih proizvodnih inženjerskih postupaka;

razvoj novih proizvodnih znanosti i tehnologija;

preobrazba postojećih istraživačkih i obrazovnih infrastruktura kako bi podržale proizvodnju svjetskog ranga.

Uz potporu razvoja novih proizvoda, usluga, poslovnih modela i proizvodnih postupaka, naglasak bi trebao biti na održivosti i ekološkoj inovaciji, uz smanjenje neučinkovite upotrebe resursa i energije, maksimalno jačajući pozitivne ekološke učinke, ali i doprinoseći jačanju pozitivnih gospodarskih i društvenih učinaka. Takav će čisti pristup konkretno uključivati energetski i materijalno učinkovite postupke i uređaje, upotrebu obnovljivih izvora energije i/ili upotrebu pametnog upravljanja energijom, vodeći tako do značajnog smanjenja količine otpada i emisija. Doprinoseći razvoju i uvođenju održivije i konkurentnije proizvodnje koja ujedno učinkovitije iskorištava resurse, ZZI bi bio u mogućnosti potaknuti promjenu u industriji i ponašanju potrošača te stvoriti sistemski učinak.

ZZI o dodanoj vrijednosti u proizvodnji također bi mogao imati i jako važnu ulogu i utjecaj na regionalnoj razini: poticanje suradnje i stvaranja međusobno povezanih regionalnih klastera s lokalnim prijenosima i suradnjom te razvijanje stručnosti i izvrsnosti u vrhunskim proizvodnim tehnologijama bili bi ključni zadaci ZZI-ja na regionalnoj razini. Sukladno s tim, posebnu bi se pažnju moglo posvetiti onim regijama koje su jače pogođene smanjenjem proizvodnog kapaciteta, kao i MSP-ovima.

Jedan od glavnih izazova u postizanju gore navedenih ciljeva je dostupnost visoko kvalificirane radne snage koja je dovoljno kvalitetna i brojna. ZZI će stoga imati vrlo važnu ulogu u preoblikovanju obrazovnog prostora u tom području. Stvarajući uže veze između potražitelja vještina i obrazovnih djelatnika, ZZI bi promicao zajedničke poslijediplomske stupnjeve obrazovanja, poslijediplomsko stručno osposobljavanje i industrijske tečajeve temeljene na stvarnom životu.

Izgradnja kapaciteta također će biti središnji element ZZI-ja o dodanoj vrijednosti u proizvodnji. To se ne odnosi samo na ponudu visoko kvalificirane radne snage već i na mogućnost uspostavljanja ZZI-ja kao foruma za suradnju i promicanje interdisciplinarnih vještina i stručnosti te posebice za kombinaciju više ključnih tehnologija kao što predlaže skupina na visokoj razini o ključnim tehnologijama (8).

ZZI u ovom području imat će potencijal spojiti različite sudionike i dionike u tom vrlo transdisciplinarnom sektoru, uključujući ključne početne i daljnje dijelove vrijednosnog lanca. To uključuje prerađivačke industrije (npr. čelika ili kemikalija) koje su izravno povezane s vrijednosnim lancem za dodanu vrijednost u proizvodnji.

3.   SINERGIJA I KOMPLEMENTARNOST S POSTOJEĆIM INICIJATIVAMA

ZZI poput gore opisanog bio bi komplementaran brojnim drugim inicijativama Unije, kao i onima na razini država članica i industrijskih udruženja.

Uz već spomenuti ETP „Manufuture“ mogao bi uspostaviti veze i s ETP-om o pametnim sustavima integracije i zajedničkom tehnološkom inicijativom (JTI) u području ugrađenih računalnih sustava. Javno-privatno partnerstvo o tvornicama budućnosti i druga partnerstva koja će se možda pokrenuti u okviru programa Obzor 2020. za ovo tematsko područje te brojni projekti okvirnih programa također bi bili prirodni partneri za suradnju. ZZI bi uzeo u obzir prioritetna istraživanja i planove djelovanja utvrđene u okviru ETP-a te istraživanja provedena u sklopu projekata zajedničke tehnološke inicijative, javno-privatnog partnerstva i okvirnih programa u tom području.

Na sličan bi se način nadovezao na tržišnu replikaciju ekoinovacijskih projekata u okviru Programa za konkurentnost i inovacije (CIP), gdje je razvijeno iskustvo u području održive proizvodnje. To će se iskustvo nastaviti primjenjivati u okviru programa Obzor 2020., pogotovo u kontekstu društvenih izazova u koje se ubrajaju klimatska politika, okoliš, učinkovita upotreba resursa i sirovine. Mogu se razmotriti i sinergije s pilot programom Provjera ekoloških tehnologija (ETV) kojem je cilj promicanje visokovrijednosnih ekoloških tehnologija na način da treće strane provjeravaju njihove rezultate.

ZZI o dodanoj vrijednosti u proizvodnji mogao bi biti i poveznica za učinke sinergije s Europskim istraživačkim vijećem za tehnologiju koje preporučuje Skupina na visokoj razini za ključne tehnologije zbog promicanja izvrsnosti u tehnološkom istraživanju i inovaciji.

ZZI u ovom području nadopunjavao bi te aktivnosti jer bi bio usredotočen na transdisciplinarne aktivnosti u okviru trokuta znanja s jakim naglaskom na inovativne proizvode i usluge te na poduzetničko obrazovanje.

4.   ZAKLJUČAK

ZZI koji je usredotočen na povezivanje svih dionika koji se bave proizvodnjom i koji stavlja naglasak na preoblikovanje obrazovnog programa u tom području bio bi primjeren za suočavanje s gore navedenim izazovima. Također zadovoljava kriterije predložene za izbor tematskih područja ZZI-ja u okviru SIP-a:

Bavi se velikim gospodarskim i važnim društvenim izazovom s kojim se Europa suočava (kako bi se povećala konkurentnost država članica na svjetskom tržištu i doprinijelo razvoju održivijih i ekološki prihvatljivijih proizvodnih postupaka) te doprinosi ostvarenju strategije Europa 2020. o pametnom i održivom rastu.

Taj je ZZI usredotočen na prioritete određene u okviru programa Obzor 2020. te nadopunjuje ostale aktivnosti Unije u tom području.

ZZI može graditi na čvrstom industrijskom sektoru koji će privući.

Nudi mogućnosti za mnogobrojne nove proizvode, usluge i poslovne modele, te će nadasve biti primjeren za rješavanje hitne potrebe za kvalificiranim ljudima u tom sektoru.

Koristi sistemski pristup i stoga zahtijeva transdisciplinaran rad i razvoj novog obrazovanja preko granica disciplina.

Okupit će kritičnu masu izvrsnih dionika u području istraživanja, inovacija, obrazovanja i osposobljavanja u cijelom lancu, koji se inače ne bi povezali.

Bavit će se europskim paradoksom, s obzirom na to da će iskoristiti snažnu istraživačku bazu Unije i pronaći nove inovativne pristupe kako bi osigurao da proizvodni sektor bude konkurentniji, održiviji i učinkovitiji u pogledu iskorištavanja resursa.

Informativni članak 5.:   Urbana mobilnost

1.   IZAZOV

Tematsko područje pametnog, zelenog integriranog prometa prepoznato je kao jedan od glavnih društvenih izazova koji će se rješavati u okviru programa Obzor 2020. Bijela knjiga o prometu iz 2011. daje dodatnu važnost djelovanju u tom području u idućem desetljeću. Urbana mobilnost posebno je zahtjevna zadaća. Obrađuje više tematskih područja poput prometa (uključujući nove koncepte mobilnosti, organizaciju prometa, logistiku, zaštitu i sigurnost prometnih sustava), pitanja zaštite okoliša (smanjenja stakleničkih plinova, onečišćenja zraka i buke), urbanističkog planiranja (novih koncepata za približavanje rada i života) te ima znatan utjecaj na gospodarskoj i na društvenoj razini (otvaranje novih poduzeća, zapošljavanje, socijalna uključenost, stanovanje i lokacijske strategije). Opći cilj poboljšanje je kvalitete života građana Europe koji u sve većem broju žive u velikim urbanim konglomeracijama u kojima se stvara većina europskih gospodarskih rezultata (9).

Održiva urbana mobilnost može se postići samo ako se dogode važni proboji u inovacijama kojima se postižu ekološki prihvatljivija, uključivija, sigurnija i pametnija rješenja. Ako se to ne postigne, dugoročno gledano, doći će do stvaranja visokih društvenih, ekoloških i gospodarskih troškova. Međutim, građani bi trebali prihvatiti nove inovativne koncepte mobilnosti, posebice kada je riječ o zamijeni individualnih prijevoznih sredstva za javni prijevoz i zajedničku upotrebu prijevoznih sredstva. Postizanje promjena u ponašanju bez negativnog utjecaja na kvalitetu života i na troškove življenja u urbanim sredinama bit će jedan od najvećih izazova koji se trebaju svladati u tom području.

2.   VAŽNOST I UČINAK

Glavni cilj ZZI-ja u području urbane mobilnosti bit će osiguravanje ekološki prihvatljivijeg, uključivijeg, sigurnijeg i pametnijeg sustava urbane mobilnosti.

Ovo je tematsko područje vrlo važno s gledišta socijalne i javne politike. Također je vrlo važno iz društveno-gospodarske perspektive jer uključuje važne gospodarske sektore s obzirom na BDP i zapošljavanje, kao što su automobilski i građevinski sektor. Urbana je mobilnost, osim toga, povezana sa strategijama zaštite okoliša i u cijelosti je uključena u politike u području socijalne uključenosti, lokacije, stanovanja te urbanističkog planiranja.

ZZI u području urbane mobilnosti usklađen je kako s prioritetima definiranima u okviru programa Obzor 2020. tako i s ciljevima strategije Europa 2020. usmjerenim k postizanju pametnijeg, održivijeg, niskougljičnog i uključivog urbanističkog razvoja. ZZI u tom tematskom području mogao bi doprinijeti svim ciljevima strategije Europa 2020., primjerice promicanjem ekološki učinkovitih rješenja, inteligentnih sustava IKT-a za upravljanje prometom i osiguravanja učinkovitijih i pristupačnijih usluga prijevoza.

Zapravo, budući da je urbana mobilnost po svojoj prirodi sustavna, ZZI u tom području mogao bi ponuditi mnogo mogućnosti za inovacije duž inovacijskog lanca, poput razvoja multimodalnih prometnih sustava i pametnijih i održivijih prometnih rješenja.

ZZI u području urbane mobilnosti nadovezuje se na snažnu tehnološku i industrijsku bazu te nudi potencijal za stvaranje novih proizvoda i usluga (10), pogotovo u područjima održivog planiranja i ekološke industrije.

Nadalje, razvoju modela inovativne urbane mobilnosti pogodovat će snažna politička pozornost i potpora tom tematskom prioritetu. Ti inovativni urbani modeli mogu osim toga imati globalni učinak ako ih se prenese kao najbolje prakse na brzorastuće urbane konglomeracije u ostalim dijelovima svijeta, posebno u Africi, Aziji i Latinskoj Americi.

ZZI u ovom području stavit će planiranje urbane mobilnosti i gradskog prometa u širi kontekst održivog urbanističkog planiranja i prostornog razvoja na lokalnoj i regionalnoj razini. ZZI bi tako imao prednost djelovanja u višedisciplinarnom i međusektorskom području te pridonošenja prevladavanju trenutačnih razina organizacijske rascjepkanosti s kojom se sektor suočava. Stvorio bi mogućnost uspostavljanja uže suradnje između tijela javne vlasti (uglavnom na lokalnoj i regionalnoj razini), lokalnih udruga i privatnog sektora (kao što su voditelji projekta i akteri u području infrastrukture), instituta za istraživanja i sveučilišta (uključujući tako trokut znanja).

Povezivanje partnera svjetskog ranga u nove konfiguracije dat će ZZI-ju u području urbane mobilnosti mogućnost optimiziranja postojećih resursa i iskorištavanja poslovnih prilika nastalih u okviru novih vrijednosnih lanaca.

ZZI u području urbane mobilnosti usredotočit će se na aktivnosti inovacijskog trokuta koje mogu koristiti dodatnu potporu Unije, posebno u okviru djelovanja EIT-a. Zapravo, glavna dodana vrijednost ZZI-ja u tom području bit će njegova uloga u uključivanju tri sastavnice trokuta znanja te sustavne promjene koje će uvesti u zajednički rad aktera u području inovacija. Isto tako usredotočenost ZZI-ja na inovacije usmjerene k ljudima, čime se u središte napora ZZI-ja stavlja studente, istraživače i poduzetnike, bit će od temeljne važnosti za rješavanje gore opisanih izazova. Stoga će se snažan naglasak staviti na obrazovanje/osposobljavanje, poduzetništvo i korištenje rezultata, npr. razvojem vještina i znanja stručnjaka za gradski promet u lokalnim i regionalnim upravama (cjeloživotno učenje / programi razmjene osoblja / stručno usavršavanje), predlaganjem posebnih programa visokog obrazovanja u području urbane mobilnosti (ljetne škole / programi razmjene), uspješnim uvođenjem inovativnih prometnih koncepata na tržište (potpora sveučilišta i istraživačkih institucija poduzećima nastalim odvajanjem iz matičnih te za novoosnovana poduzeća, itd.).

Osim toga kolokacijski koncept mogao bi se ojačati unutar ZZI-ja koji je usredotočen na to tematsko područje jer ono ima, razumije se, snažnu lokalnu i regionalnu dimenziju.

3.   SINERGIJA I KOMPLEMENTARNOST S POSTOJEĆIM INICIJATIVAMA

Pitanja povezana s mobilnosti snažno se podupiru u okviru mnogih inicijativa Unije. Unija je u potpunosti angažirana u tom području.

Veze s ostalim aktivnostima Unije postoje i bit će ojačane. ZZI u području urbane mobilnosti u obzir će uzeti aktivnosti razvijene u okviru akcijskog plana za urbanu mobilnost i akcijskog plana za pametni prometni sustav.

Posebno će surađivati s planiranim europskim inicijativama u području pametnih gradova i zajednica, koje obuhvaćaju energetsku učinkovitost, IKT i gradski prijevoz.

ZZI-jem bi se posebno postiglo komplementarno djelovanje s ključnim akterima, ali i osiguravanje strukturirane mreže stručnjaka, kompetentnih da identificiraju okvirne uvjete i najbolju praksu s obzirom na politička, regulatorna ili standardizacijska pitanja koja izravno utječu na sektor.

Također je potrebno usklađivanje sa zajedničkom programskom inicijativom „Urbana Europa”, koja će ujediniti napore u području nacionalnih istraživanja u cilju preoblikovanja urbanih područja u inovacijske i tehnološke centre, ostvarivanja ekološki prihvatljivih i pametnih gradskih i međugradskih logističkih prometnih sustava, smanjivanja ekoloških otisaka i povećavanja klimatske neutralnosti. ZZI u tom području ubrzat će i potaknuti iskorištavanje izvrsnih javnih istraživanja udruženih u okviru tih zajedničkih programskih inicijativa te tako smanjiti rascjepkanost u području inovacija.

Inicijativa CIVITAS kojom se podupire demonstracijske i istraživačke projekte za provođenje inovativnih mjera u čistom gradskom prometu i Europska industrijska inicijativa u području pametnih gradova i općina, čiji je cilj održivija i učinkovitija proizvodnja i korištenje energije u gradovima bit će također prirodni partneri ZZI-ja u području urbane mobilnosti.

ZZI u ovom području mogao bi uspostaviti veze s europskim tehnološkim platformama i javno-privatnim partnerstvom u području europskih ekoloških automobila te s brojnim projektima u sklopu okvirnih programa u tom području. ZZI bi u obzir uzeo prioritetna istraživanja i akcijske planove utvrđene u okviru ETP-ova te istraživanja koje je dosad provedeno u sklopu javno-privatnog partnerstva i projekata okvirnih programa u cilju ojačavanja i ubrzavanja preuzimanja te korištenja rezultata tih istraživanja.

Komplementarnosti će se težiti i kroz djelovanje Europskog saveza mobilnosti i industrija mobilnosti. Europski savez mobilnosti i industrija mobilnosi sufinancira se u okviru Programa za konkurentnost i inovacije te je usmjeren na povezivanje tvoraca regionalnih i nacionalnih politika koji podupiru inovativna rješenja u području mobilnosti i industrija mobilnosti u cilju poticanja veće i jače potpore inovativnim uslugama MSP-ova u okviru tih industrija.

Također će se nadovezati na program „Inteligentna energija ‒ Europa”, tržišnim replikacijama u području ekoinovacija i s uslugama koje se temelje na IKT-u i pilot-projektima za pametnu urbanu mobilnost u okviru Programa za konkurentnost i inovacije (CIP).

ZZI u ovom području nadopunjavao bi te aktivnosti jer bi bio usredotočen na transdisciplinarne aktivnosti u okviru trokuta znanja s jakim naglaskom na inovativne proizvode i usluge te na poduzetničko obrazovanje.

ZZI koji je usredotočen na urbanu mobilnost nadopunjavao bi neke od posebnih aktivnosti koje se provode u okviru već postojeća dva ZZI-a. Konkretno, radi se o aktivnostima ZZI-ja o klimi („ClimateKIC”) na temu prelaska na otporne gradove s niskim emisijama ugljika te aktivnostima informacijskog i komunikacijskog društva budućnosti („EIT ICT Labs”) u okviru ciljnih područja inteligentnih prometnih sustava i digitalnih gradova budućnosti. ZZI u području urbane mobilnosti preuzet će rad obavljen u okviru ovih ZZI-ova te će ga staviti u širi kontekst ekološki prihvatljivijeg, uključivijeg, sigurnijeg i pametnijeg sustava urbane mobilnosti.

4.   ZAKLJUČAK

ZZI u području urbane mobilnosti najprimjereniji je za suočavanje s gore opisanim izazovima. Također zadovoljava kriterije predložene za izbor tematskih područja ZZI-ja:

Rješava glavne gospodarske i društvene izazove (kako bi za dobrobit građana, gospodarstva i društva stvorio europski prometni sustav koji je učinkovit u korištenju resursa, ekološki prihvatljiv, siguran i homogen) i doprinosi ostvarenju plana strategije Europa 2020 i njezinih ciljeva u području klime i energije, zapošljavanja, inovacije i obrazovanja.

Taj je ZZI usredotočen na prioritete određene u okviru programa Obzor 2020. te nadopunjuje ostale aktivnosti Unije u području prometa, okoliša i energije.

Jačanjem poduzetničkog duha integrira nove tehnologije s novim vrijednosnim lancima te podupire pretvaranje akademskih istraživanja u proizvode i usluge.

Bavit će se, dakle, europskim paradoksom, s obzirom na to da će iskoristiti snažnu istraživačku bazu Unije i pronaći nove inovativne pristupe kako bi osigurao zeleniji, sigurniji i pametniji sustav urbane mobilnosti.

Spojit će kritičnu masu izvrsnih dionika u području istraživanja, inovacija, obrazovanja i osposobljavanja, koji se inače ne bi udružili.

Koristi međusektorski pristup te zato povezuje različite razine odgovornosti od privatnih subjekata do javne uprave i građana pojedinaca, posebno na lokalnoj razini.

Zahtijeva transdisciplinarni rad koji uključuje različita područja znanja, kao i razvoj novih načina obrazovanja koji prelaze granice pojedinih disciplina.


(1)  Uredba (EZ) br. 294/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2008. o osnivanju Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (SL L 97, 9.4.2008., str. 1).

(2)  Uredba (EU) br. 1291/2013 od 11. prosinca 2013. Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.), (Vidjeti str. 104 ovoga Službenog lista).

(3)  Informativni članci daju sažetak provedene analize važnosti i dodane vrijednosti stvaranja ZZI-ova na predloženim tematskim područjima. Navode okvirne informacije o radu ZZI-a na specifičnom području, ali ne propisuju aktivnosti i metode rada budućih ZZI-ova.

(4)  Potrošnja na zdravstvo razlikuje se od zemlje do zemlje. Udio u BDP-u kreće se od 1,1 % do 9,7 % te od 4 % do preko 18 % ukupne javne potrošnje. Sektori povezani sa zdravstvom imaju visok istraživačko-razvojni intenzitet: farmaceutski proizvodi i biotehnologija daleko premašuju sve ostale sektore (15,9 %); oprema i usluge u zdravstvenom sektoru također zauzimaju visoku poziciju (6,8 %).

(5)  Na primjer što se tiče pristupa pacijenata visokokvalitetnim lijekovima, on se odgađa zbog pravnih propisa za odobravanje novih lijekova na tržištu, pri čemu je više vremena predviđeno za ispitivanja i postupak dodjele dozvole te za određivanje cijena i načina povrata troškova.

(6)  U ovom će se informativnom članku koristiti uža definicija „neenergetskih sirovina, nepoljoprivrednih sirovina” kako bi se smanjilo moguće preklapanje s postojećim ZZI-ovima u području klimatskih promjena i energije, kao i s budućim prioritetnim područjima ZZI-a, poput hrane.

(7)  Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO). 2009. Svjetska poljoprivreda u susret 2050.

(8)  http://ec.europa.eu/enterprise/sectors/ict/files/kets/hlg_report_final_en.pdf

(9)  Više od 70 % Europljana živi u urbanim područjima, koja čine više od 25 % teritorija Unije. Oko 85 % BDP-a Unije proizvedeno je u urbanim područjima. Očekuje se da će stupanj urbanizacije u Europi narasti na otprilike 83 % do 2050.

(10)  Nekoliko primjera novih potencijalnih tržišta: nove putničke usluge, održavanje i upravljanje prometnim kretanjima i zastojima na cesti; nove aplikacije u vozilima; imerzivne komunikacijske usluge za potporu komunikaciji i izbjegavanje putovanja (JRC 65426 EN).


20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/924


ODLUKA br. 1313/2013/EU EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 17. prosinca 2013.

o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 196.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (1)

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

S obzirom na značajan porast broja i ozbiljnosti prirodnih katastrofa i katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem posljednjih godina te u situaciji u kojoj je vjerojatno da će buduće katastrofe biti ekstremnije i složenije s dalekosežnim i dugoročnijim posljedicama, uzrokovane osobito klimatskim promjenama i potencijalnim međudjelovanjem više prirodnih i tehnoloških opasnosti, integrirani pristup upravljanju katastrofama sve je važniji. Europska unija bi trebala promicati solidarnost te bi trebala podupirati, dopuniti i olakšati koordinaciju djelovanja država članica u području civilne zaštite s ciljem poboljšanja učinkovitosti sustava za prevenciju, pripremu i odgovor na prirodne katastrofe i katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem.

(2)

Mehanizam Zajednice za civilnu zaštitu uspostavljen je Odlukom Vijeća 2001/792/EZ, Euratom (2), preinačenom Odlukom Vijeća 2007/779/EZ, Euratom (3). Financiranje tog mehanizma osigurano je Odlukom Vijeća 2007/162/EZ, Euratom (4), kojom je uspostavljen financijski instrument za civilnu zaštitu („Financijski instrument”). Njome se predviđa financijska pomoć Unije koju treba pružiti kao doprinos unapređenju učinkovitosti odgovora na hitne situacije većih razmjera te jačanju mjera prevencije i pripravnosti za sve vrste hitnih situacija, uključujući nastavak primjene mjera prethodno donesenih u okviru Odluke Vijeća 1999/847/EZ (5). Financijski instrument prestaje važiti 31. prosinca 2013.

(3)

Zaštita koju treba osigurati u okviru Mehanizma Unije za civilnu zaštitu („Mehanizam Unije”) ponajprije bi trebala obuhvatiti stanovništvo, ali također i zaštitu okoliša i imovine, uključujući kulturnu baštinu, od svih vrsta prirodnih katastrofa i katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem, uključujući ekološke katastrofe, zagađenje mora i hitne zdravstvene situacije, do kojih dolazi unutar ili izvan Unije. U okviru Mehanizma Unije moguće je zatražiti civilnu zaštitu i drugu vrstu pomoći u hitnim situacijama u slučaju bilo koje od navedenih katastrofa kao nadopunu kapaciteta za odgovor u pogođenoj zemlji. U odnosu na katastrofe uzrokovane terorističkim djelovanjem, nuklearnim ili radiološkim nesrećama, Mehanizam Unije trebao bi obuhvatiti samo radnje pripravnosti i odgovora u području civilne zaštite.

(4)

Mehanizam Unije također bi trebao doprinijeti provedbi članka 222. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), prema potrebi stavljajući na raspolaganje svoje resurse i kapacitete.

(5)

Mehanizam Unije predstavlja vidljiv izraz europske solidarnosti osiguravanjem praktičnog i pravodobnog doprinosa prevenciji katastrofa i pripravnosti za njih te odgovora na katastrofe i na neposrednu opasnost od katastrofa ne dovodeći u pitanje relevantna vodeća načela i dogovore u području civilne zaštite. Ova Odluka stoga ne bi trebala utjecati na recipročna prava i obveze država članica u okviru bilateralnih i multilateralnih ugovora koji se odnose na pitanja koja obuhvaća ova Odluka, niti na odgovornost država članica za zaštitu stanovništva, okoliša i imovine na svojem državnom području.

(6)

Mehanizam Unije trebao bi uzeti u obzir mjerodavno pravo Unije i međunarodne obveze te iskoristiti sinergije s mjerodavnim inicijativama Unije, kao što su Europski program za praćenje Zemlje (Copernicus), Europski program za zaštitu kritične infrastrukture (EPCIP) te Zajedničko okruženje za razmjenu informacija (CISE).

(7)

Uloga regionalnih i lokalnih tijela u upravljanju katastrofama vrlo je važna. Regionalna i lokalna tijela stoga trebaju biti na prikladan način uključena u aktivnosti koje se provode na temelju ove Odluke u skladu s nacionalnim strukturama država članica.

(8)

Prevencija je od ključnog značaja za zaštitu od katastrofa te zahtijeva daljnje djelovanje, na koje se poziva u Zaključcima Vijeća od 30. studenoga 2009. i Rezoluciji Europskog parlamenta od 21. rujna 2010. o Komunikaciji Komisije pod nazivom „Pristup Zajednice prevenciji prirodnih katastrofa i katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem”. Mehanizam Unije također bi trebao uključiti opći okvir politike za djelovanje Unije u području prevencije rizika od katastrofa koji za cilj ima postizanje više razine zaštite i otpornosti na katastrofe prevencijom ili smanjenjem njihovih učinaka te poticanjem kulture prevencije, pri čemu se posebno uzimaju u obzir moguće posljedice klimatskih promjena i potreba za prikladnim mjerama prilagodbe. Iz te perspektive, procjene rizika, planiranje upravljanja rizicima, procjena sposobnosti upravljanja rizicima koju provodi svaka država članica na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini, prema potrebi uključujući druge mjerodavne službe, pregled rizika pripremljen na razini Unije te stručne provjere temeljni su za osiguravanje integriranog pristupa upravljanju katastrofama, povezujući djelovanja u području prevencije, pripravnosti i odgovora. Mehanizam Unije stoga bi trebao uključivati opći okvir za razmjenu informacija o rizicima i sposobnostima upravljanja rizicima, ne dovodeći u pitanje članak 346. UFEU-a, kojim se jamči da nijedna država članica nije obvezna davati informacije ako smatra da bi njihovo otkrivanje bilo suprotno osnovnim interesima njezine sigurnosti.

(9)

Doprinoseći daljnjem razvoju i boljoj integraciji transnacionalnih sustava za otkrivanje i rano upozoravanje i uzbunjivanje od europskog interesa, Unija bi trebala pomoći državama članicama u minimiziranju vremena potrebnog za odgovor na katastrofe i uzbunjivanje građana Unije. Takvi sustavi trebali bi uzeti u obzir postojeće i buduće informacijske izvore i sustave te ih nadograđivati, istodobno potičući relevantne nove tehnologije.

(10)

Mehanizam Unije trebao bi uključivati opći okvir politike usmjeren na stalno poboljšanje razine pripravnosti sustavâ civilne zaštite, službi, njihova osoblja te stanovništva unutar Unije. To bi trebalo uključivati program vježbi, program naučenih lekcija, kao i programe osposobljavanja i mrežu osposobljavanja, na razini Unije i na razini država članica, za prevenciju katastrofa, pripravnost za katastrofe i odgovor na njih, na koje se poziva u Zaključcima Vijeća od 27. studenoga 2008. o europskom uređenju osposobljavanja u području upravljanja katastrofama.

(11)

Razvoj intervencijskih modula pomoći civilne zaštite, koji obuhvaćaju resurse jedne ili više država članica čiji je cilj potpuna interoperabilnost, trebalo bi podržavati s ciljem jačanja suradnje u području civilne zaštite i daljnjeg razvoja koordiniranog zajedničkog brzog odgovora država članica. Module bi trebalo organizirati na razini država članica te bi trebali podlijegati njihovom zapovjedništvu i kontroli.

(12)

Mehanizam Unije trebao bi olakšati mobilizaciju i koordinaciju intervencija pomoći. Mehanizam Unije trebao bi se temeljiti na strukturi Unije koja se sastoji od Koordinacijskog centra za odgovor na hitne situacije (ERCC), Europskog kapaciteta za odgovor na hitne situacije (EERC) u obliku prethodno namijenjenih dobrovoljno udruženih kapaciteta država članica, osposobljenih stručnjaka, Zajedničkog komunikacijskog i informacijskog sustava za hitne situacije (CECIS) kojim bi upravljala Komisija te kontaktnih točaka u državama članicama. Mehanizam Unije trebao bi osigurati okvir za prikupljanje potvrđenih informacija o situaciji, za njihovo širenje državama članicama te za razmjenu lekcija naučenih iz intervencija.

(13)

Kako bi se unaprijedilo planiranje operacija odgovora na katastrofe u okviru Mehanizma Unije te poboljšala dostupnost ključnih kapaciteta, nužno je razvijati EERC u obliku prethodno namijenjenih dobrovoljno udruženih kapaciteta država članica, kao i strukturni postupak za identifikaciju mogućih nedostataka kapaciteta.

(14)

U pogledu intervencija pružanja pomoći u odgovoru na katastrofe izvan Unije, Mehanizam Unije trebao bi olakšati djelovanja i pružiti potporu djelovanjima koja poduzimaju države članice i Unija u cjelini s ciljem promicanja dosljednosti u međunarodnim naporima u području civilne zaštite. Ujedinjeni narodi, u slučajevima kada su nazočni, imaju opću koordinacijsku ulogu za operacije pružanja pomoći u trećim zemljama. Pomoć koja se pruža u okviru Mehanizma Unije trebala bi se koordinirati s Ujedinjenim narodima i drugim relevantnim međunarodnim dionicima kako bi se maksimalno iskoristili dostupni resursi te izbjeglo nepotrebno udvostručenje napora. Pojačana koordinacija pomoći civilne zaštite kroz Mehanizam Unije preduvjet je potpore cjelokupnoj koordinaciji te osiguranja cjelovitog doprinosa Unije cjelokupnim aktivnostima pružanja pomoći. Kod katastrofa kod kojih se pomoć pruža i u okviru Mehanizma Unije i Uredbe Vijeća (EZ) br. 1257/96 (6), Komisija bi trebala osigurati učinkovitost, koherentnost i uzajamno nadopunjavanje svih aktivnosti odgovora Unije, poštujući Europski konsenzus o humanitarnoj pomoći (7).

(15)

Raspoloživost i dostupnost odgovarajućih prijevoznih sredstava treba poboljšati kako bi se podupirao razvoj sposobnosti brzog odgovora na razini Unije. Unija bi trebala pružati potporu i dopunjavati napore država članica olakšavajući koordinaciju i udruživanje prijevoznih sredstava i doprinoseći, ako je potrebno, financiranju dodatnih prijevoznih sredstava, podložno određenim kriterijima i uzimajući u obzir postojeće sustave.

(16)

Intervencije pomoći trebale bi se temeljiti na potražnji i podlijegati potpunoj koordinaciji na terenu kako bi se postigla maksimalna učinkovitost i osigurao pristup pogođenom stanovništvu. Komisija bi trebala pružiti odgovarajuću logističku potporu za upućene timove stručnjaka.

(17)

Mehanizam Unije također se može koristiti za potporu civilne zaštite konzularnoj pomoći građanima Unije u slučaju katastrofa u trećim zemljama ako to zatraže konzularna tijela dotičnih država članica. Dotične države članice trebale bi, kad je god to moguće, koordinirati takve zahtjeve jedne s drugima i s bilo kojim drugim relevantnim dionicima kako bi se osigurala optimalna uporaba Mehanizma Unije i izbjegle praktične poteškoće na terenu. Zahtjev za takvu potporu mogla bi uputiti, na primjer, „vodeća država” ili država članica koja koordinira pomoć za sve građane Unije. Koncept „vodeće države” trebalo bi tumačiti u skladu sa smjernicama Europske unije o provedbi koncepta „vodeće države za konzularna pitanja” (8). Ova se Odluka primjenjuje ne dovodeći u pitanje pravila Unije o konzularnoj zaštiti građana Unije u inozemstvu.

(18)

Pri planiranju operacija odgovora, također je korisno povezati se s relevantnim nevladinim organizacijama i drugim relevantnim subjektima kako bi se utvrdili svi dodatni kapaciteti za odgovor koje bi oni u slučaju katastrofa mogli staviti na raspolaganje putem nadležnih tijela država članica.

(19)

Uporaba vojnih sredstava pod civilnim vodstvom u krajnjoj nuždi može predstavljati važan doprinos odgovoru na katastrofe. Ako se uporaba vojnih kapaciteta za potporu operacijama civilne zaštite smatra opravdanom, suradnja s vojskom trebala bi slijediti modalitete, postupke i kriterije koje je utvrdilo Vijeće ili njegova nadležna tijela za stavljanje na raspolaganje Mehanizmu Unije vojnih kapaciteta potrebnih za civilnu zaštitu te biti usklađena s mjerodavnim međunarodnim smjernicama.

(20)

Kada pomoć u okviru Mehanizma Unije doprinosi humanitarnom odgovoru Unije, posebice u složenim hitnim situacijama, djelovanja koja primaju financijsku pomoć u okviru ove Odluke trebala bi biti u skladu s humanitarnim načelima i načelima uporabe civilne zaštite i vojnih resursa utvrđenima u Europskom konsenzusu o humanitarnoj pomoći.

(21)

Trebalo bi omogućiti sudjelovanje zemalja Europskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA) koje su članice Europskoga gospodarskog prostora (EGP), zemalja pristupnica, zemalja kandidatkinja te potencijalnih kandidata. Zemlje kandidatkinje i potencijalni kandidati koji ne sudjeluju u Mehanizmu Unije, kao i zemlje koje su dio Europske politike susjedstva, također bi trebali ostvariti korist od određenih djelovanja koja se financiraju u okviru ove Odluke.

(22)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Odluke, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u odnosu na interakciju ERCC-a s kontaktnim točkama država članica i operativne postupke za odgovor na katastrofe unutar i izvan Unije; komponente CECIS-a i organizaciju razmjene informacija putem CECIS-a; postupke za raspoređivanje timova stručnjaka; utvrđivanje modula, drugih kapaciteta za odgovor i stručnjaka; operativne zahtjeve za funkcioniranje i interoperabilnost modula; ciljeve kapaciteta, zahtjeve kvalitete i interoperabilnosti i postupak certifikacije i registracije nužan za funkcioniranje EERC-a, kao i financijske aranžmane; utvrđivanje i uklanjanje nedostataka EERC-a; organizaciju programa osposobljavanja, okvir vježbi i program naučenih lekcija; organizaciju potpore za prijevoz pomoći. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (9).

(23)

Za donošenje provedbenih akata predviđenih u ovoj Odluci trebalo bi koristiti postupak ispitivanja.

(24)

Ovom se Odlukom, dopuštajući učinkovitija djelovanja zbog opsega i komplementarnosti, jača suradnja između Unije i država članica te olakšava suradnja u području civilne zaštite. Ako katastrofa preoptereti kapacitete za odgovor države članice, ta država članica može odlučiti obratiti se Mehanizmu Unije da dopuni vlastite resurse civilne zaštite i druge resurse za odgovor na katastrofe.

(25)

S obzirom na to da ciljeve ove Odluke ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega ili učinaka mogu na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Odluka ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(26)

Ova Odluka ne utječe na djelovanja obuhvaćena budućim zakonodavnim aktom Unije o uspostavi instrumenta za stabilnost, mjere zaštite javnog zdravlja donesene na temelju pravnih akata Unije o programima djelovanja Unije u području zdravstva, niti na mjere za sigurnost potrošača donesene u skladu s budućim zakonodavnim aktom Unije o programu za potrošače za razdoblje 2014. - 2020..

(27)

Radi dosljednosti, iz područja primjene ove Odluke isključena su djelovanja koja su obuhvaćena Odlukom Vijeća 2007/124/EZ, Euratom (10) i budućim zakonodavnim aktom Unije o uspostavi instrumenta za financijsku potporu za policijsku suradnju, sprečavanje i suzbijanje kriminala te upravljanje krizama, kao dijela Fonda za unutarnju sigurnost, ili koja su povezana s održavanjem javnog reda i mira te očuvanjem unutarnje sigurnosti. Ova se Odluka ne primjenjuje na aktivnosti obuhvaćene Uredbom (EZ) br. 1257/96.

(28)

Odredbe ove Odluke ne dovode u pitanje donošenje pravno obvezujućih akata na temelju Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, u kojima su utvrđene specifične hitne mjere u slučaju nuklearnih ili radioloških katastrofa.

(29)

Ova Odluka obuhvaća djelovanja u području prevencije zagađenja mora, pripravnosti za zagađenje mora i odgovora na njega, uz izuzetak djelovanja obuhvaćenih Uredbom (EZ) br. 1406/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (11).

(30)

Kako bi Komisija osigurala provedbu ove Odluke, Komisija može financirati aktivnosti povezane s pripremom, praćenjem, nadzorom, revizijom i evaluacijom, potrebne za upravljanje Mehanizmom Unije i postizanje njegovih ciljeva.

(31)

Nadoknada troškova te dodjela ugovora o javnoj nabavi i bespovratnih sredstava u okviru ove Odluke trebali bi se provoditi u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (12). Zbog posebne naravi djelovanja u području civilne zaštite, primjereno je predvidjeti da se bespovratna sredstva mogu dodijeliti pravnim osobama koje podliježu bilo privatnom bilo javnom pravu. Također je važno da se poštuju pravila Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, osobito u vezi s načelima ekonomičnosti, učinkovitosti i djelotvornosti, utvrđenima u toj uredbi.

(32)

Financijske interese Unije trebalo bi štititi proporcionalnim mjerama tijekom cijelog ciklusa rashoda, uključujući sprečavanje, otkrivanje i ispitivanje nepravilnosti, povrat izgubljenih, pogrešno uplaćenih i nepravilno upotrijebljenih sredstava te, prema potrebi, administrativne i financijske sankcije u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.

(33)

Ovom Odlukom utvrđuje se financijska omotnica za cijelo trajanje Mehanizma Unije, koja predstavlja primarni referentni iznos, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (13), za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka. Taj referentni iznos dijelom se financira iz naslova 3. „Sigurnost i građanstvo”, a dijelom iz naslova 4. „Globalna Europa” višegodišnjeg financijskog okvira 2014. - 2020.

(34)

Financijska omotnica za provedbu ove Odluke trebala bi se raspodijeliti u skladu s postocima utvrđenima u Prilogu I.

(35)

Kako bi se preispitala raspodjela financijske omotnice za provedbu ove Odluke do 30. lipnja 2017., u svjetlu rezultata privremene evaluacije, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a. Hitni postupak bi se trebao primjenjivati ako je u bilo kojem trenutku potrebno trenutačno preispitivanje proračunskih sredstava koja su na raspolaganju za djelovanja u području odgovora. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(36)

Ova Odluka trebala bi se primjenjivati od 1. siječnja 2014. jer je povezana s višegodišnjim financijskim okvirom 2014. - 2020.,

DONIJELI SU OVU ODLUKU:

POGLAVLJE I.

OPĆI I POSEBNI CILJEVI, PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Opći cilj i predmet

1.   Mehanizam Unije za civilnu zaštitu („Mehanizam Unije”), usmjeren je na jačanje suradnje između Unije i država članica i olakšavanje koordinacije u području civilne zaštite kako bi se poboljšala učinkovitost sustavâ za prevenciju, pripremu i odgovor na prirodne katastrofe i katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem.

2.   Zaštita koja se osigurava Mehanizmom Unije ponajprije obuhvaća zaštitu stanovništva, ali također i okoliša i imovine, uključujući kulturnu baštinu, od svih vrsta prirodnih katastrofa i katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem, uključujući posljedice terorističkog djelovanja, tehnoloških, radioloških ili ekoloških katastrofa, zagađenja mora i hitnih zdravstvenih situacija, do kojih dolazi unutar ili izvan Unije. U slučaju posljedica terorističkog djelovanja ili radioloških katastrofa, Mehanizam Unije može obuhvaćati samo djelovanja u području pripravnosti i odgovora.

3.   Mehanizmom Unije promiče se solidarnost između država članica putem praktične suradnje i koordinacije, ne dovodeći u pitanje primarnu odgovornost država članica da na svojem državnom području od katastrofa zaštite stanovništvo, okoliš i imovinu, uključujući kulturnu baštinu, te da svojim sustavima upravljanja katastrofama osiguraju dostatne kapacitete kako bi im se omogućilo da na primjeren i dosljedan način odgovore na katastrofe vrste i razmjera koji se razumno mogu očekivati i za koje se moguće pripremiti.

4.   Ovom Odlukom utvrđuju se opća pravila za Mehanizam Unije i pravila za pružanje financijske pomoći u okviru Mehanizma Unije.

5.   Mehanizam Unije ne utječe na obveze koje proizlaze iz postojećih relevantnih pravnih akata Unije, iz Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju ili iz postojećih međunarodnih sporazuma.

6.   Ova se Odluka ne primjenjuje na djelovanja koja se provode u okviru Uredbe (EZ) br. 1257/96, Uredbe (EZ) br. 1406/2002, Uredbe (EZ) br. 1717/2006, Odluke br. 1082/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća (14) ili zakonodavstva Unije o programima djelovanja iz područja zdravstva, unutarnjih poslova i pravosuđa.

Članak 2.

Područje primjene

1.   Ova Odluka primjenjuje se na suradnju u području civilne zaštite. Ta suradnja uključuje:

(a)

djelovanja u području prevencije i pripravnosti unutar Unije i, u mjeri u kojoj se to tiče članka 5. stavka 2., članka 13. stavka 2. i članka 28., također i izvan Unije; i

(b)

djelovanja u svrhu pomoći pri odgovoru na izravne nepovoljne posljedice katastrofe unutar ili izvan Unije, uključujući u zemljama iz članka 28. stavka 1., nakon zahtjeva za pomoć putem Mehanizma Unije.

2.   U ovoj se Odluci uzimaju u obzir posebne potrebe izoliranih, najudaljenijih i drugih regija ili otoka Unije što se tiče prevencije katastrofa, pripravnosti za katastrofe i odgovora na njih, kao i posebne potrebe prekomorskih zemalja i područja što se tiče odgovora na katastrofe.

Članak 3.

Posebni ciljevi

1.   Mehanizmom Unije podupire se, dopunjuje i olakšava koordinacija djelovanja država članica s ciljem postizanja sljedećih zajedničkih posebnih ciljeva:

(a)

postizanje visoke razine zaštite od katastrofa prevencijom ili smanjenjem njihovih potencijalnih učinaka, poticanjem kulture prevencije i poboljšanjem suradnje između službi civilne zaštite i drugih mjerodavnih službi;

(b)

poboljšanje pripravnosti na razini država članica i na razini Unije za odgovor na katastrofe;

(c)

olakšavanje brzog i učinkovitog odgovora u slučaju katastrofa ili neposredne opasnosti od katastrofa; i

(d)

podizanje svijesti javnosti i pripravnosti za katastrofe.

2.   Pokazatelji se prema potrebi upotrebljavaju za praćenje, evaluaciju i preispitivanje primjene ove Odluke. Ti su pokazatelji sljedeći:

(a)

napredak u provedbi okvira za prevenciju katastrofa, koji se mjeri brojem država članica koje su Komisiji podnijele sažetak svojih procjena rizika i procjenu svojih sposobnosti upravljanja rizicima, kako je navedeno u članku 6.;

(b)

napredak u podizanju razine spremnosti za katastrofe, koji se mjeri količinom kapaciteta za odgovor uključenih u dobrovoljno udružena sredstva u odnosu na ciljeve kapaciteta iz članka 11. i broj modula registriranih u CECIS-u;

(c)

napredak u poboljšanju odgovora na katastrofe, koji se mjeri brzinom intervencija u okviru Mehanizma Unije te opsegom u kojem pomoć doprinosi potrebama na terenu; i

(d)

napredak u podizanju svijesti javnosti i pripravnosti za katastrofe, koji se mjeri razinom svijesti građana Unije o rizicima u njihovoj regiji.

Članak 4.

Definicije

Za potrebe ove Odluke primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„katastrofa” znači svaka situacija koja ima ili može imati ozbiljne učinke na ljude, okoliš ili imovinu, uključujući kulturnu baštinu;

2.

„odgovor“ znači svako djelovanje poduzeto na temelju zahtjeva za pomoć u okviru Mehanizma Unije u slučaju neposredne opasnosti od katastrofe, tijekom katastrofe ili nakon nje, radi uklanjanja njezinih neposrednih štetnih posljedica;

3

„pripravnost” znači stanje spremnosti i sposobnosti ljudskih i materijalnih sredstava, struktura, zajednica i organizacija koje im omogućuje osiguravanje učinkovitog i brzog odgovora na katastrofu, postignuto kao rezultat unaprijed poduzetog djelovanja;

4.

„prevencija” znači svako djelovanje usmjereno na smanjenje rizika ili ublažavanje nepovoljnih posljedica katastrofe za ljude, okoliš i imovinu, uključujući kulturnu baštinu;

5.

„rano upozoravanje” znači pravovremeno i učinkovito pružanje informacija koje omogućuju poduzimanje djelovanja za izbjegavanje ili smanjivanje rizika i nepovoljnih učinaka katastrofe te za olakšavanje pripravnosti za učinkovit odgovor;

6.

„modul” znači samodostatna i autonomna, prethodno definirana organizacija sposobnosti država članica potaknuta zadaćom i potrebama, ili mobilna operativna skupina država članica koja predstavlja kombinaciju ljudskih i materijalnih sredstava koja je moguće opisati u smislu kapaciteta za intervenciju ili prema zadaći/zadaćama koje može izvršiti;

7.

„procjena rizika” znači cjelokupni međusektorski proces utvrđivanja, analize i evaluacije rizika izvršen na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini;

8.

„sposobnost upravljanja rizicima“ znači sposobnost države članice ili njezinih regija da rizike (učinke i vjerojatnost katastrofe), utvrđene u njezinim procjenama rizika, smanje, da im se prilagode ili da ih ublaže, na razine koje su prihvatljive u toj državi članici. Sposobnost upravljanja rizicima procjenjuje se s obzirom na tehnički, financijski i administrativni kapacitet za provođenje:

(a)

odgovarajućih procjena rizika;

(b)

odgovarajućeg planiranja upravljanja rizicima za prevenciju i pripravnost; i

(c)

odgovarajućih mjera prevencije rizika i pripravnosti;

9.

„potpora države domaćina” znači svako djelovanje u fazama pripravnosti i odgovora koje poduzima zemlja koja prima ili šalje pomoć, ili Komisija, radi uklanjanja predvidljivih prepreka međunarodnoj pomoći koja se nudi putem Mehanizma Unije. Uključuje potporu država članica za olakšavanje tranzita te pomoći kroz njihovo državno područje;

10.

„kapacitet za odgovor” znači pomoć koja se na zahtjev može pružiti putem Mehanizma Unije;

11.

„logistička podrška” znači ključna oprema ili usluge potrebne timovima stručnjaka iz članka 17. stavka 1. za obavljanje njihovih zadaća, između ostaloga komunikacija, privremeni smještaj, hrana ili prijevoz unutar zemlje.

POGLAVLJE II.

PREVENCIJA

Članak 5.

Djelovanja u području prevencije

1.   Za ostvarivanje ciljeva prevencije i provođenje djelovanja u području prevencije Komisija je dužna:

(a)

poduzeti mjere za poboljšanje baze znanja o rizicima od katastrofa i olakšavati razmjenu znanja, najboljih praksi i informacija, uključujući među državama članicama koje imaju zajedničke rizike;

(b)

davati podršku i promicati aktivnost država članica u procjeni i prikazu rizika putem razmjene dobre prakse te olakšavati pristup posebnom znanju i stručnosti koji se odnose na pitanja od zajedničkog interesa;

(c)

uspostaviti i redovno ažurirati međusektorski pregled i prikaz rizika od prirodnih katastrofa i rizika od katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem s kojima se Unija može suočiti, upotrebljavajući koherentni pristup kroz različita područja politika koje mogu riješiti ili utjecati na prevenciju katastrofa i propisno uzimajući u obzir moguće utjecaje klimatskih promjena;

(d)

poticati razmjenu dobre prakse o pripremi nacionalnih sustava civilne zaštite za suočavanje s utjecajem klimatskih promjena;

(e)

promicati i podupirati razvoj i provedbu aktivnosti država članica u upravljanju rizicima putem razmjene dobre prakse te olakšavati pristup posebnom znanju i stručnosti koji se odnose na pitanja od zajedničkog interesa;

(f)

prikupljati i širiti informacije koje su države članice stavile na raspolaganje; organizirati razmjenu iskustava o procjeni sposobnosti upravljanja rizicima; izraditi, zajedno s državama članicama i do 22. prosinca 2014., smjernice o sadržaju, metodologiji i strukturi tih procjena; i olakšavati razmjenu dobre prakse koja se odnosi na planiranje prevencije i pripravnosti, uključujući i putem dobrovoljnih stručnih provjera;

(g)

u skladu s rokovima iz članka 6. točke (c), periodično izvješćivati Europski parlament i Vijeće o napretku postignutom u provedbi članka 6.;

(h)

promicati uporabu različitih fondova Unije koji mogu podupirati održivu prevenciju katastrofa te poticati države članice i regije da iskoriste te mogućnosti financiranja;

(i)

naglašavati važnost prevencije rizika te podupirati države članice u podizanju svijesti, informiranju javnosti i obrazovanju;

(j)

promicati mjere prevencije u državama članicama i trećim zemljama iz članka 28. putem razmjene dobre prakse te olakšavati pristup posebnom znanju i stručnosti koji se odnose na pitanja od zajedničkog interesa; i

(k)

u bliskom savjetovanju s državama članicama, poduzimati dodatno potporno i komplementarno djelovanje u području prevencije, potrebno za postizanje cilja navedenog u članku 3. stavku 1. točki (a).

2.   Na zahtjev države članice, treće zemlje ili Ujedinjenih naroda ili njihovih agencija, Komisija može uputiti tim stručnjaka na teren u svrhu pružanja savjeta o mjerama prevencije.

Članak 6.

Upravljanje rizicima

S ciljem promicanja učinkovitog i koherentnog pristupa prevenciji katastrofa i pripravnosti za katastrofe putem razmjene neosjetljivih informacija, to jest informacija čije objavljivanje ne bi bilo u suprotnosti s bitnim interesima sigurnosti država članica, i najbolje prakse unutar Mehanizma Unije, države članice dužne su:

(a)

izraditi procjene rizika na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini te Komisiji podnijeti sažetak relevantnih elemenata tih procjena do 22. prosinca 2015., a nakon toga svake tri godine;

(b)

izraditi i usavršiti svoje planove upravljanja rizicima od katastrofa na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini;

(c)

Komisiji podnijeti procjenu svoje sposobnosti upravljanja rizicima na nacionalnoj ili odgovarajućoj podnacionalnoj razini svake tri godine nakon dovršetka relevantnih smjernica iz članka 5. stavka 1. točke (da) te uvijek kada dođe do važnih promjena; i

(d)

sudjelovati, na dobrovoljnoj osnovi, u stručnim provjerama procjene sposobnosti upravljanja rizicima.

POGLAVLJE III.

PRIPRAVNOST

Članak 7.

Koordinacijski centar za odgovor na hitne situacije

Uspostavlja se Koordinacijski centar za odgovor na hitne situacije (ERCC). ERCC osigurava operativni kapacitet 24 sata dnevno 7 dana u tjednu te je na raspolaganju državama članicama i Komisiji za ostvarivanje ciljeva Mehanizma Unije.

Članak 8.

Opća djelovanja Komisije u području pripravnosti

Komisija provodi sljedeća djelovanja u području pripravnosti:

(a)

upravlja ERCC-om;

(b)

upravlja zajedničkim komunikacijskim i informacijskim sustavom za hitne situacije (CECIS) kako bi se omogućila komunikacija i razmjena informacija između ERCC-a i kontaktnih točaka država članica;

(c)

doprinosi razvoju i boljoj integraciji transnacionalnih sustava za otkrivanje i rano upozoravanje i uzbunjivanje koji su od europskog interesa, kako bi se omogućio brzi odgovor i promicala međupovezanost između nacionalnih sustava za rano upozoravanje i uzbunjivanje te njihova povezanost s ERCC-om i CECIS-om. Ti sustavi uzimaju u obzir i temelje se na postojećim i budućim izvorima i sustavima za informiranje, praćenje i otkrivanje;

(d)

uspostavlja i upravlja mogućnošću mobiliziranja i razmještaja timova stručnjaka odgovornih za:

i.

procjenu potreba koje se mogu rješavati u okviru Mehanizma Unije u državi koja zahtijeva pomoć,

ii.

olakšavanje, ako je potrebno, koordinacije pomoći pri odgovoru na katastrofu na terenu i komunikacije s nadležnim tijelma države koja zahtijeva pomoć,

iii.

pružanje potpore državi koja zahtijeva pomoć u obliku stručnog znanja o djelovanjima u području prevencije, pripravnosti ili odgovora;

(e)

uspostavlja i održava sposobnost pružanja logističke podrške za te timove stručnjaka;

(f)

razvija i održava mrežu osposobljenih stručnjaka država članica, koji mogu biti na raspolaganju u kratkom roku za pomoć u zadaćama ERCC-a u vezi s praćenjem, obavješćivanjem i olakšavanjem koordinacije;

(g)

olakšava koordinaciju prethodnog razmještaja kapaciteta država članica za odgovor na katastrofe unutar Unije;

(h)

podupire napore za poboljšanje interoperabilnosti modula i ostalih kapaciteta za odgovor, uzimajući u obzir najbolju praksu na razini država članica i međunarodnoj razini;

(i)

u okviru svojih nadležnosti, poduzima potrebne mjere za olakšavanje potpore države domaćina, uključujući izradu i ažuriranje, zajedno s državama članicama, smjernica o potpori države domaćina, na temelju operativnog iskustva;

(j)

podupire stvaranje programa procjene dobrovoljnih stručnih provjera za strategije pripravnosti država članica, na temelju prethodno definiranih kriterija kojima će se omogućiti da preporuke budu osmišljene tako da se ojača razina pripravnosti Unije; i

(k)

u bliskom savjetovanju s državama članicama, poduzima dodatno potporno i komplementarno djelovanje u području pripravnosti, potrebno za postizanje cilja navedenog u članku 3. stavku 1. točki (b).

Članak 9.

Opća djelovanja država članica u području pripravnosti

1.   Države članice rade, na dobrovoljnoj osnovi, na razvoju modula, osobito u svrhu zadovoljenja prioritetnih potreba intervencije ili potpore u okviru Mehanizma Unije.

Države članice unaprijed utvrđuju module druge kapacitete za odgovor i stručnjake u okviru svojih nadležnih službi, posebno u okviru svoje civilne zaštite ili drugih službi za hitne situacije, koji bi mogli biti stavljeni na raspolaganje za intervencije na zahtjev putem Mehanizma Unije. Države članice uzimaju u obzir da sastav modula ili drugi kapaciteti za odgovor mogu ovisiti o vrsti katastrofe te o konkretnim potrebama povezanima s katastrofom.

2.   Moduli se sastoje od resursa jedne ili više država članica i:

(a)

mogu obavljati prethodno utvrđene zadaće u područjima odgovora u skladu s uspostavljenim međunarodnim smjernicama te stoga mogu:

i.

biti razmješteni u vrlo kratkom roku nakon zahtjeva za pomoć putem ERCC-a; i

ii.

funkcionirati na samodostatan način i autonomno u zadanom razdoblju;

(b)

interoperabilni su s drugim modulima;

(c)

provode osposobljavanje i vježbe s ciljem ispunjenja zahtjeva interoperabilnosti;

(d)

raspoređeni su pod nadležnost osobe koja je odgovorna za djelovanje modula; i

(e)

mogu surađivati s drugim tijelima Unije i/ili međunarodnim institucijama, posebno Ujedinjenim narodima, prema potrebi.

3.   Države članice na dobrovoljnoj osnovi unaprijed utvrđuju stručnjake koje je moguće uputiti kao članove timova stručnjaka, kako se navodi u članku 7. točki (d).

4.   Države članice razmatraju pružanje, prema potrebi, drugih kapaciteta za odgovor, koje bi nadležne službe mogle staviti na raspolaganje ili bi ih mogle osigurati nevladine organizacije i drugi relevantni subjekti.

Drugi kapaciteti za odgovor mogu sadržavati resurse iz jedne ili više država članica i prema potrebi:

(a)

mogu obavljati zadaće u područjima odgovora u skladu s uspostavljenim međunarodnim smjernicama te stoga mogu:

i.

biti razmješteni u vrlo kratkom roku nakon zahtjeva za pomoć putem ERCC-a; i

ii.

funkcionirati na samodostatan način i autonomno, prema potrebi, u zadanom razdoblju;

(b)

mogu surađivati s drugim tijelima Unije i/ili međunarodnim institucijama, posebno Ujedinjenim narodima, prema potrebi.

5.   Države članice mogu, podložno odgovarajućim sigurnosnim mjerama, pružiti informacije o relevantnim vojnim kapacitetima, kao što su prijevoz i logistička ili medicinska potpora, koji bi se mogli koristiti u krajnjoj nuždi kao dio pomoći kroz Mehanizam Unije.

6.   Države članice Komisiji pružaju relevantne informacije o stručnjacima, modulima i drugim kapacitetima za odgovor koje stavljaju na raspolaganje za pomoć putem Mehanizma Unije kako je navedeno u stavcima od 1. do 4. te ažuriraju te informacije, prema potrebi.

7.   Države članice određuju kontaktne točke, kako je navedeno u članku 7. točki (b), te o tome obavješćuju Komisiju.

8.   Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere pripravnosti za olakšavanje potpore države domaćina

9.   Države članice, uz potporu Komisije, u skladu s člankom 23., poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi se osigurao pravovremen prijevoz pomoći koju nude.

Članak 10.

Planiranje operacija

1.   Komisija i države članice rade zajedno kako bi se poboljšalo planiranje operacija odgovora na katastrofe u okviru Mehanizma Unije, uključujući putem izrade-scenarija za odgovor na katastrofe, prikaza razmještaja sredstava i izrade planova za raspoređivanje kapaciteta za odgovor.

2.   Komisija i države članice utvrđuju i promiču sinergije između pomoći civilne zaštite i humanitarne pomoći koju pružaju Unija i države članice tijekom planiranja operacija odgovora na humanitarne krize izvan Unije.

Članak 11.

Europski kapacitet za odgovor na hitne situacije

1.   Uspostavlja se Europski kapacitet za odgovor na hitne situacije (EERC). Sastoji se od prethodno namijenjenih dobrovoljno udruženih kapaciteta za odgovor država članica te uključuje module, druge kapacitete za odgovor i stručnjake.

2.   Na temelju utvrđenih rizika, Komisija utvrđuje vrste i broj ključnih kapaciteta za odgovor potrebnih za EERC („ciljevi kapaciteta”).

3.   Komisija utvrđuje zahtjeve u pogledu kvalitete kapaciteta za odgovor koje države članice namjenjuju EERC-u. Zahtjevi kvalitete temelje se na uspostavljenim međunarodnim normama, ako takve norme već postoje. Države članice odgovorne su za osiguravanje kvalitete svojih kapaciteta za odgovor.

4.   Komisija utvrđuje i upravlja postupkom certifikacije i registracije kapaciteta za odgovor koje države članice stave na raspolaganje EERC-u.

5.   Države članice dobrovoljno utvrđuju i registriraju kapacitete za odgovor koje namijene za EERC. Registraciju višenacionalnih modula koje osiguraju dvije ili više država članica zajednički provode sve uključene države članice.

6.   Kapaciteti za odgovor koje države članice stave na raspolaganje EERC-u ostaju dostupni za nacionalne potrebe u svakom trenutku.

7.   Kapaciteti za odgovor koje države članice stave na raspolaganje EERC-u dostupni su za operacije odgovora u okviru Mehanizma Unije nakon zahtjeva za pomoć putem ERCC-a. Konačnu odluku o njihovom raspoređivanju donose države članice koje su registrirale dotični kapacitet za odgovor. Kada domaće hitne situacije, viša sila ili, u iznimnim slučajevima, ozbiljni razlozi spriječe državu članicu da u određenoj situaciji katastrofe stavi na raspolaganje te kapacitete za odgovor, ta država članica što je prije moguće o tome obavješćuje Komisiju upućujući na ovaj članak.

8.   U slučaju raspoređivanja, kapaciteti za odgovor država članica ostaju pod njihovim zapovjedništvom i kontrolom i mogu biti povučeni, uz savjetovanje s Komisijom, kada domaće hitne situacije, viša sila ili, u iznimnim slučajevima, ozbiljni razlozi spriječe državu članicu da drži na raspolaganju svoje kapacitete za odgovor. Komisija putem ERCC-a, prema potrebi, omogućuje koordinaciju među različitim kapacitetima za odgovor, u skladu s člancima 15. i 16.

9.   Države članice i Komisija osiguravaju odgovarajuću svijest javnosti o intervencijama koje uključuju EERC.

Članak 12.

Postupanje s nedostacima kapaciteta za odgovor

1.   Komisija prati napredak u postizanju ciljeva kapaciteta određenih u skladu s člankom 11. stavkom 2. i utvrđuje potencijalno značajne nedostatke kapaciteta za odgovor u EERC-u.

2.   Ako se utvrde potencijalno značajni nedostaci, Komisija ispituje jesu li potrebni kapaciteti dostupni državama članicama izvan EERC-a.

3.   Komisija potiče države članice da riješe, bilo pojedinačno ili putem konzorcija država članica koje zajedno surađuju u području zajedničkih rizika, eventualne strateške nedostatke kapaciteta koji su utvrđeni u skladu sa stavkom 2. Komisija može podržati države članice u tim aktivnostima u skladu s člankom 20., člankom 21. stavkom 1. točkama (i) i (j) te člankom 21. stavkom 2.

4.   Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće svake dvije godine o napretku postignutom u ostvarivanju ciljeva kapaciteta te preostalim nedostacima u EERC-u.

Članak 13.

Osposobljavanje, vježbe, naučene lekcije i širenje znanja

1.   Komisija u okviru Mehanizma Unije izvršava sljedeće zadaće u području osposobljavanja, vježbi, naučenih lekcija i širenja znanja:

(a)

uspostava i upravljanje programom osposobljavanja za osoblje civilne zaštite i osoblje uključeno u upravljanje hitnim situacijama o prevenciji katastrofa, pripravnosti za katastrofe i odgovoru na njih. Program uključuje zajedničke tečajeve i sustav razmjene stručnjaka, pri čemu pojedinci mogu biti sekondirani u druge države članice.

Cilj programa osposobljavanja je poboljšati koordinaciju, kompatibilnost i komplementarnost između kapaciteta navedenih u člancima 9. i 11. te povećati osposobljenost stručnjaka navedenih u članku 8. točkama (d) i (f);

(b)

uspostava i upravljanje mrežom osposobljavanja otvorenom centrima osposobljavanja za osoblje civilne zaštite i osoblje uključeno u upravljanje hitnim situacijama, kao i ostale dionike i institucije o prevenciji katastrofa, pripravnosti za katastrofe i odgovoru na njih.

Cilj mreže osposobljavanja je:

i.

poboljšanje svih faza upravljanja katastrofama, uzimajući u obzir prilagođavanje klimatskim promjenama i njihovo ublažavanje;

ii.

stvaranje sinergija među njezinim članovima putem razmjene iskustava i najbolje prakse, relevantnog istraživanja, naučenih lekcija, tečajeva i radionica, vježbi i pilot projekata; i

iii.

izrada smjernica za osposobljavanje u području civilne zaštite u Uniji i na međunarodnoj razini, uključujući osposobljavanje o prevenciji katastrofa, pripravnosti za katastrofe i na njih;

(c)

izrada strateškog okvira kojim se postavljaju ciljevi i uloga vježbi te dugoročnog sveobuhvatnog plana u kojem se navode prioriteti vježbi, kao i uspostava i upravljanje programom vježbi.

(d)

uspostava i upravljanje programom lekcija naučenih iz djelovanja u području civilne zaštite koja su se provodila u okviru Mehanizma Unije, uključujući aspekte iz cjelokupnog ciklusa upravljanja katastrofama, kako bi se osigurala široka osnova za procese učenja i stjecanje znanja. Program uključuje:

i.

praćenje, analizu i evaluaciju svih relevantnih djelovanja u području civilne zaštite u okviru Mehanizma Unije;

ii.

promicanje provedbe naučenih lekcija kako bi se stvorio temelj na osnovi iskustva za oblikovanje djelovanja unutar ciklusa upravljanja katastrofama; i

iii.

izradu metoda i alata za prikupljanje, analizu, promicanje i provedbu naučenih lekcija.

Taj program također uključuje, prema potrebi, lekcije naučene iz intervencija izvan Unije u odnosu na iskorištavanje poveznica i sinergija između pomoći pružene u okviru Mehanizma Unije i humanitarnog odgovora;

(e)

izrada smjernica o širenju znanja i provedbi različitih zadaća iz točaka od (a) do (d) na razini država članica; i

(f)

poticanje i promicanje uvođenja i korištenja relevantnih novih tehnologija u svrhu Mehanizma Unije.

2.   Prilikom izvršavanja zadaća iz stavka 1., Komisija posebno uzima u obzir potrebu i interes države članice koja je suočena s rizikom od katastrofe slične prirode.

3.   Na zahtjev države članice, treće zemlje ili Ujedinjenih naroda ili njihovih agencija, Komisija može uputiti tim stručnjaka na teren u svrhu pružanja savjeta o mjerama pripravnosti.

POGLAVLJE IV.

ODGOVOR

Članak 14.

Obavijest o katastrofama unutar Unije

1.   U slučaju katastrofe ili neposredne opasnosti od katastrofe unutar Unije, koja uzrokuje ili može uzrokovati prekogranične posljedice ili utječe ili može utjecati na druge države članice, država članica u kojoj je katastrofa izbila ili je vjerojatno da će izbiti, bez odlaganja obavješćuje države članice koje potencijalno mogu biti pogođene i, kada posljedice mogu biti značajne, Komisiju.

Prvi se podstavak ne primjenjuje ako je obveza obavješćivanja već bila obuhvaćena u skladu s drugim zakonodavstvom Unije, Ugovorom o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju ili u skladu s postojećim međunarodnim sporazumima.

2.   U slučaju katastrofe ili neposredne opasnosti od katastrofe unutar Unije, koja će vjerojatno rezultirati zahtjevom za pomoć jedne ili više država članica, država članica u kojoj je katastrofa izbila ili je vjerojatno da će izbiti bez odlaganja obavješćuje Komisiju da se može očekivati mogući zahtjev za pomoć kroz ERCC, kako bi se Komisiji omogućilo, ako je potrebno, da obavijesti druge države članice i pokrene svoje nadležne službe.

3.   Obavijesti iz stavaka 1. i 2. prema potrebi se upućuju kroz CECIS.

Članak 15.

Odgovor na katastrofe unutar Unije

1.   Kada katastrofa izbije unutar Unije ili postoji neposredna opasnost od njezina izbijanja, pogođena država članica može uputiti zahtjev za pomoć putem ERCC-a. Zahtjev mora biti što je moguće precizniji.

2.   U iznimnim situacijama povećanog rizika država članica također može zatražiti pomoć u obliku privremenog prethodnog razmještaja kapaciteta za odgovor.

3.   Po primitku zahtjeva za pomoć Komisija prema potrebi i bez odlaganja:

(a)

prosljeđuje zahtjev kontaktnim točkama drugih država članica;

(b)

prikuplja potvrđene informacije o situaciji, u vezi s pogođenom državom članicom, i prosljeđuje ih državama članicama;

(c)

daje preporuke, uz savjetovanje s državom članicom koja je uputila zahtjev, za pružanje pomoći putem Mehanizma Unije, na temelju potreba na terenu i eventualnih relevantnih prethodno izrađenih planova, kako je navedeno u članku 10. stavku 1., poziva države članice da razmjeste specifične kapacitete i olakšava koordinaciju potrebne pomoći; i

(d)

poduzima dodatno djelovanje da olakša koordinaciju odgovora.

4.   Svaka država članica kojoj je upućen zahtjev za pomoć putem Mehanizma Unije žurno utvrđuje je li u mogućnosti pružiti traženu pomoć te obavješćuje državu članicu koja je uputila zahtjev o svojoj odluci kroz CECIS, navodeći opseg, uvjete, i gdje je to primjenjivo, troškove pomoći koje je u mogućnosti pružiti. ERCC obavješćuje države članice.

5.   Država članica koja upućuje zahtjev odgovorna je za usmjeravanje intervencija pomoći. Tijela države članice koja upućuje zahtjev utvrđuju smjernice i, ako je potrebno, definiraju ograničenja zadaća povjerenih modulima ili drugim kapacitetima za odgovor. Pojedinosti izvršenja navedenih zadaća prepuštaju se ovlaštenoj osobi koju imenuje država članica koja pruža pomoć. Država članica koja upućuje zahtjev također može zatražiti raspoređivanje tima stručnjaka za potporu svojoj procjeni, olakšavanje koordinacije na terenu između timova država članica ili pružanje tehničkog savjetovanja.

6.   Država članica koja upućuje zahtjev poduzima odgovarajuće mjere kako bi se olakšala potpora države domaćina pomoći koja stiže.

7.   Uloga Komisije iz ovog članka ne utječe na nadležnosti i odgovornosti država članica za vlastite timove, module i druge kapacitete potpore, uključujući vojne kapacitete. Osobito, potpora koju nudi Komisija ne uključuje izdavanje zapovijedi i kontrolu timova, modula i drugih oblika potpore država članica, koji se raspoređuju dobrovoljno, u skladu s koordinacijom na razini stožera i na terenu.

Članak 16.

Promicanje dosljednosti u odgovoru na katastrofe izvan Unije

1.   Kada katastrofa izbije izvan Unije ili postoji neposredna opasnost od njezina izbijanja, pogođena zemlja može uputiti zahtjev za pomoć putem ERCC-a. Pomoć se također može zatražiti putem ili od strane Ujedinjenih naroda i njegovih agencija ili relevantnih međunarodnih organizacija.

2.   Intervencije iz ovog članka mogu se provesti ili kao autonomna intervencija pružanja pomoći ili kao doprinos intervenciji koju vodi neka međunarodna organizacija. Koordinacija Unije mora biti u potpunosti integrirana u cjelokupni sustav koordinacije koji osigurava Ured Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA) te poštovati njegovu vodeću ulogu.

3.   Komisija podupire dosljednost u dostavi pomoći kroz sljedeća djelovanja:

(a)

održavanje dijaloga s kontaktnim točkama država članica kako bi se osigurao učinkovit i koherentan doprinos odgovora Unije na katastrofu putem Mehanizma Unije cjelokupnom pothvatu pružanja pomoći, osobito:

i.

obavješćivanjem država članica bez odlaganja o cjelovitim zahtjevima za pomoć;

ii.

potporom zajedničkoj ocjeni situacije i potreba, pružanjem tehničkih savjeta i/ili olakšavanjem koordinacije pružanja pomoći na terenu kroz nazočnost tima stručnjaka civilne zaštite na terenu;

iii.

razmjenom relevantnih ocjena i analizâ sa svim relevantnim dionicima;

iv.

pružanjem pregleda pomoći koju nude države članice i drugi dionici;

v.

savjetovanjem o vrsti zatražene pomoći kako bi se osiguralo da je pružena pomoć u skladu s ocjenama potreba; i

vi.

pomaganjem u prevladavanju svih praktičnih poteškoća u dostavi pomoći u područjima kao što su tranzit i carina;

(b)

trenutačno davanje preporuka, kada je moguće u suradnji s pogođenom zemljom, utemeljenih na potrebama na terenu i eventualnih relevantnih prethodno izrađenih planova, pozivajući države članice da rasporede posebne kapacitete te olakšavajući koordinaciju zatražene pomoći;

(c)

povezivanje s pogođenom zemljom u vezi s tehničkim detaljima, kao što su konkretne potrebe za pomoći, prihvaćanje ponuda i praktični dogovori za lokalni prihvat i raspodjelu pomoći;

(d)

povezivanje s OCHA-om ili podrška OCHA-e te suradnja s drugim relevantnim dionicima koji doprinose cjelokupnom pothvatu pružanja pomoći kako bi se postigao maksimalan učinak sinergija, pronašle komplementarnosti i izbjeglo udvostručavanje i nedostaci; i

(e)

povezivanje sa svim relevantnim dionicima, osobito u završnoj fazi intervencije pomoći u okviru Mehanizma Unije, kako bi se olakšala nesmetana primopredaja.

4.   Ne dovodeći u pitanje ulogu Komisije, kako je utvrđena u stavku 3., i poštujući potrebu za izravnim operativnim odgovorom kroz Mehanizam Unije, Komisija po pokretanju Mehanizma Unije obavješćuje Europsku službu za vanjsko djelovanje kako bi se omogućila dosljednost između operacije civilne zaštite i sveukupnih odnosa Unije s pogođenom zemljom. Komisija u potpunosti obavješćuje države članice u skladu sa stavkom 3.

5.   Na terenu se, prema potrebi, osigurava veza s delegacijom Unije kako bi potonja olakšala kontakte s vladom pogođene zemlje. Ako je potrebno, delegacija Unije pruža logističku potporu timovima stručnjaka civilne zaštite iz stavka 3. točke (a) podtočke ii.

6.   Svaka država članica kojoj je putem Mehanizma Unije upućen zahtjev za pomoć žurno utvrđuje je li u mogućnosti pružiti traženu pomoć te o svojoj odluci obavješćuje ERCC putem CECIS-a, navodeći opseg i uvjete pružanja pomoći koje je u mogućnosti pružiti. ERCC obavješćuje države članice.

7.   Mehanizam Unije također se može koristiti za pružanje potpore civilne zaštite konzularnoj pomoći građanima Unije u slučaju katastrofa u trećim zemljama ako to zatraže konzularna tijela dotičnih država članica.

8.   Na temelju zahtjeva za pomoć Komisija može poduzeti potrebno dodatno djelovanje s ciljem podrške i nadopune kako bi se osigurala dosljednost u pružanju pomoći.

9.   Koordinacija putem Mehanizma Unije ne utječe na bilateralne kontakte između država članica i pogođene zemlje niti na suradnju između država članica i Ujedinjenih naroda ili drugih relevantnih međunarodnih organizacija. Takvi bilateralni kontakti također se mogu koristiti za doprinos koordinaciji putem Mehanizma Unije.

10.   Uloga Komisije iz ovog članka ne utječe na nadležnosti i odgovornosti država članica za vlastite timove, module i druge vrste potpore, uključujući vojne kapacitete. Osobito, potpora koju nudi Komisija ne uključuje zapovjedništvo i kontrolu timova, modula i drugih oblika potpore država članica, koji se raspoređuju dobrovoljno, u skladu s koordinacijom na razini stožera i na terenu.

11.   Traže se sinergije s drugim instrumentima Unije, osobito djelovanjima koja se financiraju na temelju Uredbe (EZ) br. 1257/96. Komisija osigurava koordinaciju između instrumenata i prema potrebi osigurava da djelovanja država članica u području civilne zaštite koja doprinose širem humanitarnom odgovoru budu što je više moguće financirana na temelju ove Odluke.

12.   Kad god je Mehanizam Unije aktiviran, države članice koje pružaju pomoć u slučaju katastrofe u potpunosti obavješćuju ERCC o svojim aktivnostima.

13.   Timovi i moduli država članica koji sudjeluju na terenu u intervenciji kroz Mehanizam Unije održavaju bliske veze s ERCC-om i timovima stručnjaka na terenu, kako se navodi u stavku 3. točki (a) podtočki ii.

Članak 17.

Podrška na terenu

1.   Komisija može odabrati, imenovati i uputiti tim stručnjaka koji se sastoji od stručnjaka koje nude države članice:

(a)

u slučaju katastrofe izvan Unije, kako je navedeno u članku 16. stavku 3.;

(b)

u slučaju katastrofe unutar Unije, kako je navedeno u članku 15. stavku 5.;

(c)

na zahtjev za stručnost u području prevencije, u skladu s člankom 5. stavkom 2.; ili

(d)

na zahtjev za stručnost u području pripravnosti, u skladu s člankom 13. stavkom 3.

Stručnjaci iz Komisije i drugih službi Unije mogu biti integrirani u tim s ciljem pružanja podrške timu i olakšavanja uspostave veze s ERCC-om. Stručnjaci koje je uputio OCHA ili druga međunarodna organizacija mogu biti integrirani u tim s ciljem jačanja suradnje i olakšavanja zajedničkih ocjena.

2.   Postupak za odabir i imenovanje stručnjaka je sljedeći:

(a)

države članice imenuju stručnjake, za koje su nadležne, a koje je moguće rasporediti kao članove timova stručnjaka;

(b)

Komisija odabire stručnjake i voditelja tih timova na temelju njihove stručnosti i iskustva, uključujući razinu završenog osposobljavanja u okviru Mehanizma Unije, prethodno iskustvo sudjelovanja u misijama u okviru Mehanizma Unije te u drugim vrstama međunarodnog humanitarnog rada. Odabir se također mora temeljiti na drugim kriterijima, uključujući jezične vještine, kako bi se osiguralo da tim kao cjelina posjeduje vještine potrebne u određenoj situaciji; i

(c)

Komisija imenuje stručnjake/voditelje tima za misiju u dogovoru s državom članicom koja ih imenuje.

3.   Kada se upućuju, timovi stručnjaka olakšavaju koordinaciju između intervencijskih timova država članica i uspostavljaju vezu s nadležnim tijelima države koja upućuje zahtjev, kako je određeno u članku 8. točki (d). ERCC održava blizak kontakt s timovima stručnjaka te im osigurava vodstvo i logističku potporu.

Članak 18.

Prijevoz i oprema

1.   U slučaju katastrofe, unutar ili izvan Unije, Komisija može podržati države članice u dobivanju pristupa opremi ili prijevoznim sredstvima:

(a)

pružanjem i razmjenom informacija o opremi i prijevoznim sredstviima koje države članice mogu dati na raspolaganje radi olakšavanja udruživanja takve opreme ili prijevoznih sredstava;

(b)

pružanjem pomoći državama članicama u utvrđivanju i omogućavanju pristupa prijevoznim sredstviima koji mogu biti raspoloživi iz drugih izvora, uključujući komercijalno tržište; ili

(c)

pružanjem pomoći državama članicama u utvrđivanju opreme koja može biti raspoloživa iz drugih izvora, uključujući komercijalno tržište.

2.   Komisija može dopuniti prijevozna sredstva koja osiguravaju države članice pružanjem dodatnih prijevoznih sredstava potrebnih za brz odgovor na katastrofe.

POGLAVLJE V.

FINANCIJSKE ODREDBE

Članak 19.

Proračunska sredstva

1.   Financijska omotnica za provedbu Mehanizma Unije za razdoblje od 2014. do 2020. iznosi 368 428 000 EUR u tekućim cijenama.

Iznos od 223 776 000 EUR u tekućim cijenama proizlazi iz naslova 3. „Sigurnost i građanstvo” financijskog okvira, a 144 652 000 EUR u tekućim cijenama iz naslova 4. „Globalna Europa”.

Godišnja odobrena sredstva odobravaju Europski parlament i Vijeće u granicama višegodišnjeg financijskog okvira.

2.   Odobrena sredstva koja proizlaze iz nadoknade sredstava koju su korisnici izvršili za djelovanja u području odgovora na katastrofe predstavljaju namjenske prihode u smislu članka 18. stavka 2. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.

3.   Alokacija financijskih sredstava iz stavka 1. također može obuhvaćati troškove koji se odnose na aktivnosti pripreme, praćenja, nadzora, revizije i evaluacije, potrebne za upravljanje Mehanizmom Unije i ostvarivanje njegovih ciljeva.

Takvi troškovi mogu osobito obuhvaćati studije, sastanke stručnjaka, informacijsko-komunikacijska djelovanja, uključujući institucionalno priopćivanje političkih prioriteta Unije, u mjeri u kojoj su povezani s općim ciljevima Mehanizma Unije, troškove povezane s mrežama informacijske tehnologije usmjerenima na obradu i razmjenu informacija, uključujući njihovo međusobno povezivanje s postojećim ili budućim sustavima izrađenima za promicanje međusektorske razmjene podataka i povezanu opremu, zajedno sa svim drugim troškovima tehničke i administrativne pomoći koje ima Komisija za upravljanje programom.

4.   Financijska omotnica iz stavka 1 dodjeljuje se, tijekom razdoblja 2014. - 2020., u skladu s postocima i načelima utvrđenima u Prilogu I.

5.   Komisija preispituje raspodjelu navedenu u Prilogu I. s obzirom na ishod privremene evaluacije iz članka 34. stavka 2. točke (a). Prema potrebi i s obzirom na rezultate te evaluacije, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 30., kako bi se svaki pojedini iznos iz Priloga I. prilagodio za više od 8 postotnih bodova i do 16 postotnih bodova. Ti delegirani akti donose se do 30. lipnja 2017.

6.   Ako, u slučaju nužnog preispitivanja proračunskih sredstava koja su na raspolaganju za djelovanja u području odgovora, to zahtijevaju krajnje hitni razlozi, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte radi prilagodbe svakog pojedinog iznosa iz Priloga I. za više od 8 postotnih bodova i do 16 postotnih bodova, unutar raspoloživih proračunskih alokacija i u skladu s postupkom predviđenim u članku 31.

Članak 20.

Opća prihvatljiva djelovanja

Sljedeća opća djelovanja prihvatljiva su za financijsku pomoć za unapređenje prevencije katastrofa, pripravnosti za katastrofe i učinkovitog odgovora na njih:

(a)

studije, istraživanja, modeli i izrada scenarija za olakšavanje razmjene znanja, najbolje prakse i informacija;

(b)

osposobljavanje, vježbe, radionice, razmjena osoblja i stručnjaka, stvaranje mreža, pokazni projekti i prijenos tehnologije;

(c)

praćenje, procjena i evaluacija;

(d)

javno informiranje, obrazovanje i razvijanje svijesti i povezana djelovanja u vezi sa širenjem informacija, kako bi se građani uključili u prevenciju i smanjivanje učinaka katastrofa u Uniji i kako bi se građanima Unije omogućila djelotvornija i održivija zaštita;

(e)

uspostava i provedba programa naučenih lekcija iz intervencija i vježbi u kontekstu Mehanizma Unije, uključujući i o područjima koja se odnose na prevenciju i pripravnost; i

(f)

komunikacijska djelovanja i mjere za podizanje svijesti o radu civilne zaštite država članica i Unije u područjima prevencije katastrofa, pripravnosti za katastrofe i odgovora na njih.

Članak 21.

Prihvatljiva djelovanja u području prevencije i pripravnosti

1.   Sljedeća djelovanja u području prevencije i pripravnosti prihvatljiva su za financijsku pomoć:

(a)

sufinanciranje projekata, studija, radionica, istraživanja i sličnih djelovanja i aktivnosti iz članka 5.;

(b)

sufinanciranje stručnih provjera iz članka 6. točke (d) i članka 8. točke (j);

(c)

održavanje funkcija koje pruža ERCC u skladu s člankom 8. točkom (a);

(d)

priprema za mobilizaciju i raspoređivanje timova stručnjaka iz članka 8. točke (d) i članka 17. te razvoj i održavanje kapaciteta brzog razmještaja kroz mrežu osposobljenih stručnjaka država članica iz članka 8. točke (f);

(e)

uspostava i održavanje CECIS-a i sredstava za omogućavanje komunikacije i razmjenu informacija između ERCC-a i kontaktnih točaka država članica te drugih sudionika u kontekstu Mehanizma Unije;

(f)

doprinos razvoju transnacionalnih sustava za otkrivanje, rano upozoravanje i uzbunjivanje koji su od europskog interesa kako bi se omogućio brzi odgovor i promicala međupovezanost nacionalnih sustava za rano upozoravanje i uzbunjivanje te njihova povezanost s ERCC-om i CECIS-om. Ti sustavi uzimaju u obzir i temelje se na postojećim i budućim izvorima i sustavima informiranja, praćenja i otkrivanja;

(g)

planiranje operacija odgovora u okviru Mehanizma Unije, u skladu s člankom 10.;

(h)

podrška djelovanjima u području pripravnosti opisanima u članku 13.;

(i)

razvoj EERC-a, kako je navedeno u članku 11., u skladu sa stavkom 2. ovog članka.

(j)

utvrđivanje nedostataka u EERC-u u skladu s člankom 12. i pružanje potpore državama članicama u rješavanju tih nedostataka putem sufinanciranja novih kapaciteta za odgovor, do najviše 20 % prihvatljivih troškova, pod uvjetom:

i.

da su procjene rizika potvrdile potrebu za novim kapacitetima;

ii.

da postupak utvrđivanja nedostataka utvrđen u članku 12. pokazuje da ti kapaciteti nisu dostupni državama članicama;

iii.

da su te kapacitete razvile države članice, individualno ili putem konzorcija;

iv.

da su ti kapaciteti namijenjeni za dobrovoljno udružena sredstva za razdoblje od najmanje dvije godine; i

v.

da je takvo sufinanciranje tih kapaciteta isplativo.

Prednost se, prema potrebi, daje konzorciju država članica koje surađuju na zajedničkom riziku;

(k)

osiguravanje dostupnosti logističke podrške timovima stručnjaka iz članka 17. stavka 1.;

(l)

olakšavanje koordinacije prethodnog razmještaja kapaciteta država članica za odgovor na katastrofe unutar Unije u skladu s člankom 8. točkom (g);

(m)

potpora pružanju savjeta o mjerama za prevenciju i pripravnost kroz raspoređivanje tima stručnjaka na terenu, na zahtjev države članice, treće zemlje, Ujedinjenih naroda ili njihovih agencija, kako je navedeno u članku 5. stavku 2. i članku 13. stavku 3.

2.   Prihvatljivost za financijsku pomoć za djelovanje iz stavka 1. točke (i) ograničuje se na:

(a)

troškove na razini Unije za osnivanje i upravljanje EERC-om i povezanih procesa utvrđenih u članku 11.;

(b)

troškove obveznih tečajeva, vježbi i radionica neophodnih za certificikaciju kapaciteta za odgovor država članica za potrebe EERC-a („troškovi certifikacije”). Troškovi certifikacije mogu sadržavati jedinične troškove ili paušalne iznose određene prema vrsti kapaciteta, pokrivajući do 100 % prihvatljivih troškova;

(c)

jednokratne troškove koji su potrebni za nadogradnju kapaciteta za odgovor država članica od njihove isključivo nacionalne upotrebe do stanja spremnosti i raspoloživosti koje omogućuje da budu razmješteni u sastavu EERC-a, u skladu sa zahtjevima kvalitete dobrovoljno udruženih sredstava i preporukama izrađenima u procesu certifikacije („troškovi prilagodbe”). Ti troškovi prilagodbe mogu uključivati troškove koji se odnose na interoperabilnost modula i drugih kapaciteta za odgovor, autonomiju, samodostatnost, prevozivost, troškove pakiranja i slične troškove, kao i troškove osnivanja višenacionalnih kapaciteta za odgovor (na primjer radionice, osposobljavanje, razvoj zajedničkih metodologija, standarda, postupaka i sličnih aktivnosti), pod uvjetom da se ti troškovi posebno odnose na sudjelovanje kapaciteta u dobrovoljno udruženim sredsvima. Oni ne obuhvaćaju troškove opreme ili ljudskih resursa potrebnih za prvotnu uspostavu kapaciteta za odgovor ili tekuće održavanje ili tekuće troškove. Ti troškovi prilagodbe mogu sadržavati jedinične troškove ili paušalne iznose određene prema vrsti kapaciteta, pokrivajući do 100 % prihvatljivih troškova, pod uvjetom da to ne prelazi 30 % prosječnog troška razvoja kapaciteta; i

(d)

troškove uspostave i upravljanja okvirnim ugovorima, okvirnim sporazumima o partnerstvu ili sličnim dogovorima radi rješavanja privremenih nedostataka u iznimnim katastrofama, uzimajući u obzir pristup koji uključuje više opasnosti.

Financiranje u okviru točke (d) ovog stavka:

i.

može pokrivati troškove ili naknade potrebne za oblikovanje, pripremu, pregovaranje, sklapanje i upravljanje ugovorima ili dogovorima, kao i troškove razvoja standardnih operativnih postupaka i vježbi kako bi se osiguralo učinkovito korištenje imovine. Takvo financiranje također može obuhvaćati najviše 40 % troškova potrebnih za osiguranje brzog pristupa tim sredstvima;

ii.

ne pokriva troškove kupnje ili razvoja novih kapaciteta za odgovor, niti trošak korištenja tih dodatnih kapaciteta u slučaju katastrofe. Troškove korištenja tih dodatnih kapaciteta u slučaju katastrofe snose države članice koje traže pomoć;

iii.

ne prelazi 10 % financijske omotnice utvrđene u članku 19. stavku 1. U slučaju da se gornja granica od 10 % dosegne prije završetka programskog razdoblja i kada je potrebno da se osigura odgovarajuće funkcioniranje Mehanizma Unije, ta se gornja granica od 10 % provedbenim aktima može premašiti za najviše 5 postotnih bodova. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 33. stavka 2.;

Članak 22.

Prihvatljiva djelovanja u području odgovora

Sljedeća djelovanja u području odgovora prihvatljiva su za financijsku pomoć:

(a)

upućivanje timova stručnjaka iz članka 17. stavka 1. zajedno s logističkom podrškom i raspoređivanjem stručnjaka iz članka 8. točaka (d) i (e);

(b)

u slučaju katastrofe, pružanje podrške državama članicama u dobivanju pristupa opremi i prijevoznim sredstvima, kako je određeno u članku 23.; i

(c)

na temelju zahtjeva za pomoć, poduzimanje dodatnog potpornog i komplementarnog djelovanja potrebnog kako bi se na najučinkovitiji način olakšala koordinacija odgovora.

Članak 23.

Prihvatljiva djelovanja povezana s opremom i prijevoznim sredstvima

1.   Sljedeća djelovanja prihvatljiva su za financijsku pomoć s ciljem omogućavanja pristupa opremi i prijevoznim sredstvima u okviru Mehanizma Unije:

(a)

pružanje i razmjena informacija o opremi i prijevoznim sredstvima koje države članice odluče staviti na raspolaganje radi olakšavanja udruživanja takve opreme ili prijevoznih sredstava;

(b)

pružanje pomoći državama članicama u utvrđivanju prijevoznih sredstava koja mogu biti raspoloživa iz drugih izvora, uključujući komercijalno tržište, te u omogućavanju njihova pristupa tim resursima;

(c)

pružanje pomoći državama članicama u utvrđivanju opreme koja može biti raspoloživa iz drugih izvora, uključujući komercijalno tržište;

(d)

financiranje prijevoznih sredstava potrebnih za osiguravanje brzog odgovora na katastrofe. Takva djelovanja prihvatljiva su za financijsku potporu samo ako su ispunjeni sljedeći kriteriji:

i.

zahtjev za pomoć upućen je u okviru Mehanizma Unije, u skladu s člancima 15. i 16.;

ii.

dodatna prijevozna sredstva potrebna su za osiguravanje učinkovitosti odgovora na katastrofe u okviru Mehanizma Unije;

iii.

pomoć odgovara potrebama koje je utvrdio ERCC te se dostavlja u skladu s preporukama o tehničkim specifikacijama, kvaliteti, rokovima i modalitetima dostave koje izdaje ERCC;

iv.

pomoć je prihvatila zemlja koja je uputila zahtjev, neposredno ili preko Ujedinjenih naroda ili njihovih agencija, ili relevantnih međunarodnih organizacija, u okviru Mehanizma Unije; i

v.

u slučaju katastrofa u trećim zemljama, pomoć nadopunjuje bilo koji cjelokupni humanitarni odgovor Unije.

2.   Iznos financijske potpore Unije za prijevozna sredstva ne smije premašiti 55 % ukupnog prihvatljivog troška.

3.   Financijska potpora Unije za prijevoz može pored toga pokrivati najviše 85 % ukupnog prihvatljivog troška u sljedećim situacijama:

(a)

troškovi se odnose na prijevoz kapaciteta prethodno namijenjenih za dobrovoljno udružena sredstva u skladu s člankom 11.; ili

(b)

pomoć je potrebna za rješavanje kritične potrebe, a pomoć nije, ili nije u dovoljnoj mjeri, dostupna u dobrovoljno udruženim sredstvima.

4.   Financijska pomoć Unije za prijevozna sredstva može pored toga pokrivati najviše 100 % ukupnog prihvatljivog troška opisanog u točkama i., ii. i iii. ako je to potrebno radi operativne učinkovitosti udruživanja pomoći država članica te ako se troškovi odnose na jedno od sljedećeg:

i.

kratkoročni najam skladišnih kapaciteta radi privremene pohrane pomoći država članica s ciljem olakšavanja njihova koordiniranog prijevoza;

ii.

prepakiranje pomoći država članica kako bi se maksimalno iskoristili raspoloživi prijevozni kapaciteti ili ispunili određeni operativni zahtjevi; ili

iii.

lokalni prijevoz udružene pomoći s ciljem osiguravanja koordinirane isporuke na konačno odredište u zemlji koja upućuje zahtjev.

Financijska pomoć Unije prema ovom stavku ne smije prelaziti 75 000 EUR u tekućim cijenama za svako aktiviranje Mehanizma Unije. U iznimnim slučajevima, ta se gornja granica može premašiti provedbenim aktima. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 33. stavka 2.

5.   U slučaju kada se nekoliko država članica udruži u provedbi prijevoznih operacija, jedna država članica može preuzeti inicijativu i uputiti zahtjev za financijsku potporu Unije za cijelu operaciju.

6.   Kada država članica zatraži od Komisije ugovaranje prijevoznih usluga, Komisija traži djelomičnu nadoknadu troškova, u skladu sa stopama financiranja utvrđenima u stavcima 2., 3. i 4.

7.   Sljedeći troškovi prihvatljivi su za financijsku potporu Unije za prijevozna sredstva prema ovom članku: svi troškovi koji se odnose na kretanje prijevoznih sredstava, uključujući troškove svih usluga, naknade, logističke troškove i troškove rukovanja, troškove goriva i eventualne troškove smještaja, kao i druge neizravne troškove poput poreza i davanja općenito te troškova tranzita.

Članak 24.

Korisnici

Bespovratna sredstva koja se dodjeljuju u okviru ove Odluke mogu se dodijeliti pravnim osobama koje podliježu bilo privatnom, bilo javnom pravu.

Članak 25

Vrste financijskih intervencija i provedbeni postupci

1.   Komisija provodi financijsku pomoć Unije u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.

2.   Financijska pomoć na temelju ove Odluke može biti u svakom od oblika iz Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012, osobito u obliku bespovratnih sredstava, nadoknada, javne nabave ili doprinosa u uzajamne fondove.

3.   Radi provedbe ove Odluke, Komisija provedbenim aktima donosi godišnje programe rada, osim za djelovanja obuhvaćena odgovorom na katastrofe iz poglavlja IV., koja nije moguće unaprijed predvidjeti. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 33. stavka 2. Godišnjim programima rada utvrđuju se postavljeni ciljevi, očekivani rezultati, metoda provedbe i njihov ukupan iznos. Oni također sadrže opis djelovanja koja treba financirati, naznaku iznosa raspoređenog za svako djelovanje i indikativne rokove provedbe. U vezi s financijskom pomoći iz članka 28. stavka 2., godišnji programi rada opisuju djelovanja predviđena za zemlje navedene u tim programima.

Članak 26.

Komplementarnost i usklađenost djelovanja Unije

1.   Djelovanja za koja se dodjeljuje financijska pomoć u okviru ove Odluke ne primaju pomoć iz drugih financijskih instrumenata Unije.

Komisija osigurava da joj podnositelji zahtjeva za financijsku pomoć u okviru ove Odluke i korisnici takve pomoći dostave informacije o financijskoj pomoći primljenoj iz drugih izvora, uključujući glavni proračun Unije, te o tekućim zahtjevima za takvu pomoć.

2.   Traže se sinergije i komplementarnost s drugim instrumentima Unije. Kada se radi o odgovoru na humanitarne krize u trećim zemljama, Komisija osigurava komplementarnost i usklađenost djelovanja koja se financiraju u okviru ove Odluke i djelovanja koja se financiraju u okviru Uredbe (EZ) br. 1257/96.

3.   Kada pomoć u okviru Mehanizma Unije doprinosi humanitarnom odgovoru Unije, osobito u složenim hitnim situacijama, djelovanja koje primaju financijsku pomoć u okviru ove Odluke temelje se na utvrđenim potrebama i u skladu su s humanitarnim načelima, kao i načelima uporabe civilne zaštite i vojnih resursa, utvrđenima u Europskom konsenzusu o humanitarnoj pomoći.

Članak 27.

Zaštita financijskih interesa Unije

1.   Komisija poduzima odgovarajuće mjere kojima se osigurava zaštita financijskih interesa Unije pri provedbi djelovanja koja se financiraju u okviru ove Odluke primjenom mjera prevencije prijevare, korupcije i svih drugih protuzakonitih aktivnosti, pomoću učinkovitih provjera te, ukoliko se utvrde nepravilnosti, povratom pogrešno isplaćenih iznosa te, gdje je to primjereno, učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim administrativnim i financijskim sankcijama.

2.   Komisija ili njezini predstavnici te Revizorski sud ovlašteni su za provedbu revizije, na temelju dokumenata i na terenu, svih korisnika bespovratnih sredstava, ugovaratelja i podugovaratelja koji su primili sredstva Unije u okviru ove Odluke.

3.   Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može provoditi istrage, uključujući provjere i inspekcije na licu mjesta, u skladu s odredbama i postupcima utvrđenima Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (15) i Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (16) s ciljem utvrđivanja je li došlo do prijevare, korupcije ili druge nezakonite aktivnosti koja šteti financijskim interesima Unije u vezi sa sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava ili odlukom o dodjeli bespovratnih sredstava ili ugovorom koji se financiraju u okviru ove Odluke.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1., 2. i 3., sporazumi o suradnji s trećim zemljama i s međunarodnim organizacijama, ugovori, sporazumi o dodjeli bespovratnih sredstava i odluke o dodjeli bespovratnih sredstava, koji su rezultat provedbe ove Odluke, sadrže odredbe kojima se izričito ovlašćuju Komisija, Revizorski sud i OLAF za provedbu takvih revizija i istraga u skladu s njihovim nadležnostima.

POGLAVLJE VI.

OPĆE ODREDBE

Članak 28.

Treće zemlje i međunarodne organizacije

1.   Mehanizam Unije otvoren je za sudjelovanje:

(a)

zemljama Europskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA) koje su članice Europskoga gospodarskog prostora (EGP), u skladu s uvjetima utvrđenima u Sporazumu o EGP-u, i drugim europskim zemljama kada to predviđaju sporazumi i postupci;

(b)

zemljama pristupnicama, zemljama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatima u skladu s općim načelima i općim uvjetima sudjelovanja tih zemalja u programima Unije uspostavljenima u okvirnim sporazumima i odlukama Vijeća o pridruživanju ili sličnim dogovorima;

2.   Financijska pomoć iz članka 20. i članka 21. stavka 1. točaka (a), (b), (f) i (h) također se može dodijeliti zemljama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatima koji ne sudjeluju u Mehanizmu Unije, kao i zemljama obuhvaćenima Europskom politikom susjedstva, u mjeri u kojoj ta financijska pomoć dopunjuje financiranje raspoloživo u okviru budućeg zakonodavnog akta Unije o uspostavi Instrumenta pretpristupne pomoći (IPA II) i budućeg zakonodavnog akta Unije o uspostavi Europskog instrumenta za susjedstvo.

3.   Međunarodne ili regionalne organizacije mogu surađivati u aktivnostima u okviru Mehanizma Unije ako to dopuštaju relevantni bilateralni ili multilateralni sporazumi između tih organizacija i Unije.

Članak 29.

Nadležna tijela

Za potrebe primjene ove Odluke, države članice imenuju nadležna tijela i o tome na odgovarajući način obavješćuju Komisiju.

Članak 30.

Izvršavanje ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 19. stavaka 5. i 6. dodjeljuje se Komisiji do 31. prosinca 2020.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 19. stavaka 5. i 6. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 19. stavka 5. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 31.

Hitni postupak

1.   Delegirani akti doneseni prema ovom članku stupaju na snagu bez odlaganja i primjenjuju se sve dok se ne uloži prigovor u skladu sa stavkom 2. U obavijesti Europskom parlamentu i Vijeću o delegiranom aktu navode se razlozi za primjenu hitnog postupka.

2.   Europski parlament ili Vijeće mogu uložiti prigovor na delegirani akt u skladu s postupkom iz članka 30. stavka 5. U tom slučaju, Komisija bez odlaganja stavlja akt izvan snage nakon priopćenja odluke Europskog parlamenta ili Vijeća o ulaganju prigovora.

Članak 32.

Provedbeni akti

1.   Komisija donosi provedbene akte o sljedećim predmetima:

(a)

suradnji ERCC-a s kontaktnim točkama država članica, kako je predviđeno člankom 8. točkom (b), člankom 15. stavkom 3. i člankom 16. stavkom 3. točkom (a); i operativnim postupcima za odgovor na katastrofe unutar Unije, kako je predviđeno člankom 15. kao i izvan Unije, kako je predviđeno člankom 16. uključujući utvrđivanje relevantnih međunarodnih organizacija;

(b)

komponentama CECIS-a, kao i organiziranju razmjene informacija preko CECIS-a, kako je predviđeno člankom 8. točkom (b);

(c)

procesu rapoređivanja timova stručnjaka, kako je predviđeno člankom 17.;

(d)

utvrđivanju modula, drugih kapaciteta za odgovor i stručnjaka, kako je predviđeno člankom 9. stavkom 1.;

(e)

operativnim zahtjevima za funkcioniranje i interoperabilnost modula, kako je predviđeno člankom 9. stavkom 2., uključujući njihove zadaće, kapacitete, glavne komponente, samodostatnost i raspoređivanje;

(f)

ciljevima kapaciteta, zahtjevima u pogledu kvalitete i interoperabilnosti te postupku certifikacije i registracije koji su potrebni za funkcioniranje EERC-a, kako je predviđeno člankom 11., kao i financijskim aranžmanima, kako je predviđeno člankom 21. stavkom 2.;

(g)

prepoznavanju i uklanjanju nedostataka EERC-a, kako je predviđeno člankom 12.;

(h)

organizaciji programa osposobljavanja, okvira vježbi i programa naučenih lekcija, kako je predviđeno člankom 13.; i

(i)

organizaciji potpore za prijevoz pomoći, kako je predviđeno člancima 18. i 23.

2.   Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 33. stavka 2.

Članak 33.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011. Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 34.

Evaluacija

1.   Nad djelovanjima koja primaju financijsku pomoć provodi se redovito praćenje s ciljem praćenja njihove provedbe.

2.   Komisija ocjenjuje primjenu ove Odluke te Europskom parlamentu i Vijeću podnosi:

(a)

privremeno evaluacijsko izvješće o postignutim rezultatima te o kvalitativnim i kvantitativnim aspektima provedbe ove Odluke, najkasnije 30. lipnja 2017.;

(b)

priopćenje o kontinuiranoj provedbi ove Odluke najkasnije 31. prosinca 2018.; i

(c)

ex post evaluacijsko izvješće najkasnije 31. prosinca 2021.

U slučaju potrebe, uz privremeno evaluacijsko izvješće i priopćenje iz točke (a) odnosno (b) prilažu se prijedlozi izmjena ove Odluke.

Poglavlje VII.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 35.

Prijelazna odredba

1.   Djelovanjima koja su započela prije 1. siječnja 2014. na temelju Odluke 2007/162/EZ, Euratom nastavlja se upravljati, ako je relevantno, u skladu s navedenom odlukom.

2.   Države članice na nacionalnoj razini osiguravaju neometani prijelaz s djelovanja koja se provode u kontekstu Financijskog instrumenta na djelovanja koja treba provesti na temelju odredbi iz ove Odluke.

Članak 36.

Stavljanje izvan snage

Odluka 2007/162/EZ, Euratom i Odluka 2007/779/EZ, Euratom stavljaju se izvan snage. Upućivanja na odluke stavljene izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Odluku i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu II. ovoj Odluci.

Članak 37.

Stupanje na snagu

Ova Odluka stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije. Primjenjuje se od 1. siječnja 2014.

Članak 38.

Adresati

Ova je Odluka upućena državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. prosinca 2013.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

L. LINKEVIČIUS


(1)  SL C 277, 13.9.2012., str. 164.

(2)  Odluka Vijeća 2001/792/EZ, Euratom od 23. listopada 2001. o uspostavi mehanizma Zajednice za omogućavanje jačanja suradnje u akcijama pružanja pomoći civilne zaštite (SL L 297, 15.11.2001., str. 7.)

(3)  Odluka Vijeća 2007/779/EZ, Euratom od 8. studenoga 2007. o uspostavi Mehanizma Zajednice za civilnu zaštitu (SL L 314, 1.12.2007., str. 9.).

(4)  Odluka Vijeća 2007/162/EZ, Euratom od 5. ožujka 2007. o uspostavi financijskog instrumenta za civilnu zaštitu (SL L 71, 10.3.2007., str. 9.).

(5)  Odluka Vijeća 1999/847/EZ od 9. prosinca 1999. o programu djelovanja Zajednice u području civilne zaštite (SL L 327, 21.12.1999., str. 53.).

(6)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1257/96 od 20. lipnja 1996. o humanitarnoj pomoći (SL L 163, 2.7.1996., str. 1.).

(7)  Zajednička izjava Vijeća i predstavnika vlada država članica koji su sastali u okviru Vijeća, Europskog parlamenta i Europske komisije (SL C 25, 30.1.2008., str. 1.).

(8)  SL C 317, 12.12.2008., str. 6.

(9)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.)

(10)  Odluka Vijeća 2007/124/EZ od 12. veljače 2007. o utvrđivanju posebnog programa „Sprečavanje, pripravnost i upravljanje posljedicama terorizma i drugih rizika povezanih sa sigurnošću” kao dijela Općeg programa sigurnosti i zaštite sloboda za razdoblje od 2007. do 2013. (SL L 58. 24.2.2007., str. 1.).

(11)  Uredba (EZ) br. 1406/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2002. o osnivanju Europske agencije za pomorsku sigurnost (SL L 208, 5.8.2002., str. 1.).

(12)  Uredba (EZ, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Europske unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(13)  SL C 373, 20.12.2013, str. 1

(14)  Odluka br. 1082/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju i stavljanju izvan snage Odluke br. 2119/98/EZ (SL L 293, 5.11.2013. str., 1.).

(15)  Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).

(16)  Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).


PRILOG I.

Postoci za alokaciju financijske omotnice za provedbuMehanizma Unije iz članka 19. stavka 1.

Prevencija

:

20 % +/- 8 postotnih bodova

Pripravnost

:

50 % +/- 8 postotnih bodova

Odgovor

:

30 % +/- 8 postotnih bodova

Načela

Pri provedbi ove Odluke Komisija daje prednost djelovanjima za koja se ovom Odlukom određuje rok unutar razdoblja koje prethodi isteku tog roka, s ciljem poštovanja predmetnog roka.


PRILOG II.

Korelacijska tablica

Odluka Vijeća 2007/162 EZ, Euratom

Odluka Vijeća 2007/779 EZ, Euratom

Ova Odluka

Članak 1. stavak 1.

 

Članak 1. stavak 2.

 

Članak 1. stavak 4.

Članak 1. stavak 3.

 

Članak 1. stavak 4.

Članak 1. stavak 2.

Članak 2. stavak 2.

 

Članak 1.stavak 1.

 

Članak 1. stavak 2. prvi podstavak

Članak 1. stavak 2.

 

Članak 1. stavak 2. drugi podstavak

Članak 1. stavak 5.

Članak 2. stavak 1.

 

Članak 2. stavak 1. točka (a)

Članak 2. stavak 2.

 

Članak 2. stavak 1. točka (b)

Članak 2. stavak 3.

 

Članak 1. stavak 6.

 

Članak 2. točka 1.

 

Članak 2. točka 2.

Članak 13. stavak 1. točka (a)

 

Članak 2. točka 3.

Članak 20. točka (b)

 

Članak 2. točka 4.

Članak 8. točka (d)

 

Članak 2. točka 5.

Članak 7. i članak 8. točka (a)

 

Članak 2. točka 6.

Članak 8. točka (b)

 

Članak 2. točka 7.

Članak 8. točka (c)

 

Članak 2. točka 8.

Članak 18. stavak 1.

 

Članak 2. točka 9.

Članak 18. stavak 2.

 

Članak 2. točka 10.

Članak 16. stavak 7.

 

Članak 2. točka 11.

Članak 3.

Članak 3.

Članak 4.

Članak 4. stavak 1.

 

Članak 20. i članak 21.

Članak 4. stavak 2. točka (a)

 

Članak 22. točka (a)

Članak 4. stavak 2. točka (b)

 

Članak 22. točka (b) i članak 23. stavak 1. točke (a), (b) i (c)

Članak 4. stavak 2. točka (c)

 

Članak 23. stavak 1. točka (d)

Članak 4. stavak 3.

 

Članak 23. stavci 2. i 4.

Članak 4. stavak 4.

 

Članak 32. stavak 1. točka (i)

 

Članak 4. stavak 1.

Članak 9. stavak 1.

 

Članak 4. stavak 2.

Članak 9. stavak 3.

 

Članak 4. stavak 3.

Članak 9. stavci 1. i 2.

 

Članak 4. stavak 4.

Članak 9. stavak 4.

 

Članak 4. stavak 5.

Članak 9. stavak 5.

 

Članak 4. stavak 6.

Članak 9. stavak 6.

 

Članak 4. stavak 7.

Članak 9. stavak 9.

 

Članak 4. stavak 8.

Članak 9. stavak 7.

Članak 5.

 

Članak 24.

 

Članak 5. točka 1.

Članak 8. točka (a)

 

Članak 5. točka 2.

Članak 8. točka (b)

 

Članak 5. točka 3.

Članak 8. točka (c)

 

Članak 5. točka 4.

Članak 8. točka (d)

 

Članak 5. točka 5.

Članak 13. stavak 1. točka (a)

 

Članak 5. točka 6.

 

Članak 5. točka 7.

Članak 13. stavak 1. točka (d)

 

Članak 5. točka 8.

Članak 13. stavak 1. točka (f)

 

Članak 5. točka 9.

Članak 18.

 

Članak 5. točka 10.

Članak 8. točka (e)

 

Članak 5. točka 11.

Članak 8. točka (g)

Članak 6. stavak 1.

 

Članak 25. stavak 1.

Članak 6. stavak 2.

 

Članak 25. stavak 2.

Članak 6. stavak 3.

 

Članak 25. stavak 3. treća i četvrta rečenica

Članak 6. stavak 4.

 

Članak 6. stavak 5.

 

Članak 25. stavak 3. prva i druga rečenica

Članak 6. stavak 6.

 

 

Članak 6.

Članak 14.

Članak 7.

 

Članak 28. stavak 1.

 

Članak 7. stavak 1.

Članak 15. stavak 1.

 

Članak 7. stavak 2.

Članak 15. stavak 3.

 

Članak 7. stavak 2. točka (a)

Članak 15. stavak 3. točka (a)

 

Članak 7. stavak 2. točka (c)

Članak 15. stavak 3. točka (b)

 

Članak 7. stavak 2. točka (b)

Članak 15. stavak 3. točka (c)

 

Članak 7. stavak 3. prva i treća rečenica

Članak 15. stavak 4. i članak 16. stavak 16.

 

Članak 7. stavak 4.

Članak 15. stavak 5.

 

Članak 7. stavak 5.

 

Članak 7. stavak 6.

Članak 17. stavak 3. prva rečenica

Članak 8.

 

Članak 26.

 

Članak 8. stavak 1. prvi podstavak

Članak 16. stavak 1.

 

Članak 8. stavak 1. drugi podstavak

Članak 16. stavak 2. prva rečenica

 

Članak 8. stavak 1. treći podstavak

 

Članak 8. stavak 1. četvrti podstavak

 

Članak 8. stavak 2.

Članak 16. stavak 4.

 

Članak 8. stavak 3.

 

Članak 8. stavak 4. točka (a)

Članak 16. stavak 3. točka (a)

 

Članak 8. stavak 4. točka (b)

Članak 16. stavak 3. točka (c)

 

Članak 8. stavak 4. točka (c)

Članak 16. stavak 3. točka (d)

 

Članak 8. stavak 4. točka (d)

Članak 16. stavak 3. točka (e)

 

Članak 8. stavak 5.

Članak 16. stavak 8.

 

Članak 8. stavak 6. prvi podstavak

Članak 17. stavak 1. i članak 17. stavak 2. točka (b)

 

Članak 8. stavak 6. drugi podstavak

Članak 17. stavak 3. druga rečenica

 

Članak 8. stavak 7. prvi podstavak

 

Članak 8. stavak 7. drugi podstavak

Članak 16. stavak 2. druga rečenica

 

Članak 8. stavak 7. treći podstavak

Članak 16. stavak 9.

 

Članak 8. stavak 7. četvrti podstavak

Članak 16. stavak 11.

 

Članak 8. stavak 7. peti podstavak

 

Članak 8. stavak 8.

Članak 16. stavak 10.

 

Članak 8. stavak 9. točka (a)

Članak 16. stavak 12.

 

Članak 8. stavak 9. točka (b)

Članak 16. stavak 13.

Članak 9.

 

Članak 16. stavak 2.

 

Članak 9.

Članak 18.

Članak 10.

 

Članak 19. stavak 3.

 

Članak 10.

Članak 28.

Članak 11.

 

 

Članak 11.

Članak 29.

Članak 12. stavak 1.

 

Članak 27. stavak 1.

Članak 12. stavak 2.

 

Članak 12. stavak 3.

 

Članak 12. stavak 4.

 

Članak 12. stavak 5.

 

 

Članak 12. stavak 1.

Članak 32. stavak 1. točka (e)

 

Članak 12. stavak 2.

Članak 32. stavak 1. točka (a)

 

Članak 12. stavak 3.

Članak 32. stavak 1. točka (b)

 

Članak 12. stavak 4.

Članak 32. stavak 1. točka (c)

 

Članak 12. stavak 5.

Članak 32. stavak 1. točka (h)

 

Članak 12. stavak 6.

Članak 32. stavak 1. točka (d)

 

Članak 12. stavak 7.

 

Članak 12. stavak 8.

 

Članak 12. stavak 9.

Članak 32. stavak 1. drugi dio točke (a)

Članak 13.

Članak 13.

Članak 33.

Članak 14.

 

Članak 19.

Članak 15.

Članak 14.

Članak 34.

 

Članak 15.

Članak 36.

Članak 16.

 

Članak 37. druga rečenica

Članak 17.

Članak 16.

Članak 38.


II. Nezakonodavni akti

UREDBE

20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/948


UREDBA VIJEĆA (EURATOM) br. 1314/2013

od 16. prosinca 2013.

o programu za istraživanja i osposobljavanje Europske zajednice za atomsku energiju (2014. – 2018.) koji nadopunjuje Okvirni program za istraživanja i inovacije Obzor 2020.

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegov članak 7. prvi stavak,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

budući da:

(1)

Jedan od ciljeva Europske zajednice za atomsku energiju („Zajednica”) jest doprinos povišenju životnog standarda u državama članicama uključujući, između ostalog promicanjem i olakšavanjem nuklearnih istraživanja u državama članicama te njihovim upotpunjivanjem provođenjem programa Zajednice za istraživanja i osposobljavanje.

(2)

Nuklearna istraživanja mogu doprinijeti društvenom i ekonomskom blagostanju i okolišnoj održivosti poboljšanjem nuklearne zaštite i sigurnosti te zaštite od zračenja. Jednako je važan potencijalni doprinos nuklearnih istraživanja dugoročnoj dekarbonizaciji energetskog sustava na siguran, učinkovit i zaštićen način.

(3)

Podupirući nuklearna istraživanja, program Zajednice za istraživanja i osposobljavanje za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2018. („program Euratoma”) doprinijet će postizanju ciljeva Okvirnog programa za istraživanje i inovacije Obzor 2020. (Okvirni program Obzor 2020.) osnovanog Uredbom (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (2) i olakšati provedbu strategije Europa 2020. te stvaranje i djelovanje Europskog istraživačkog prostora.

(4)

Bez obzira na potencijalni učinak nuklearne energije na opskrbu energijom i ekonomski razvoj, ozbiljne nuklearne nesreće mogu ugroziti ljudsko zdravlje. Stoga bi u programu Euratoma najveću moguću pozornost trebalo obratiti nuklearnoj zaštiti i, prema potrebi, sigurnosnim aspektima kojima se bavi Zajednički istraživački centar („JRC”).

(5)

Europski strateški plan za energetsku tehnologiju („plan SET”), utvrđen u zaključcima sa sastanka Vijeća 28. veljače 2008. u Bruxellesu, ubrzava razvoj portfelja tehnologija s niskom razinom emisije ugljika. Na sastanku 4. veljače 2011. Europsko vijeće se složilo da će Unija i njezine države članice promicati ulaganja u obnovljive izvore te sigurne i održive tehnologije s niskom razinom emisije ugljika i usredotočiti se na provođenje tehnoloških prioriteta koji su određeni u planu SET. Svaka država članica slobodna je odabrati vrstu tehnologije koju će podupirati.

(6)

S obzirom na to da sve države članice imaju nuklearna postrojenja ili se koriste radioaktivnim materijalima, osobito u medicinske svrhe, Vijeće je u svojim zaključcima sa sastanka u Bruxellesu 1. i 2. prosinca 2008. prepoznalo trajnu potrebu za vještinama u nuklearnom području, posebno kroz odgovarajuće obrazovanje i osposobljavanje povezano s istraživanjima te koordinirano na razini Zajednice.

(7)

Iako svaka država članica treba izabrati hoće li se koristiti nuklearnom energijom, priznaje se i da nuklearna energija ima različitu ulogu u različitim državama članicama.

(8)

Potpisivanjem Sporazuma o osnivanju Međunarodne organizacije za energiju fuzije ITER za zajedničku provedbu projekta ITER (3) Zajednica se obvezala na sudjelovanje u izgradnji projekta ITER (ITER) i njegovu budućem iskorištavanju. Doprinosom Unije upravlja se kroz „Europsko zajedničko poduzeće za ITER i razvoj energije fuzije (Fuzija za energiju)” osnovano Odlukom Vijeća 2007/198/Euratom (4). Aktivnosti tog zajedničkog poduzeća, uključujući ITER, treba urediti zasebnim zakonodavnim aktom.

(9)

Kako bi fuzija postala vjerodostojna mogućnost za komercijalnu proizvodnju energije, najprije je potrebno uspješno i pravovremeno završiti izgradnju ITER-a i on mora početi s djelovanjem. Zatim je potrebno odrediti ambicioznu, ali realističnu strategiju za proizvodnju električne energije do 2050. Ostvarenje tih ciljeva zahtijeva preusmjeravanje europskog fuzijskog programa prema zajedničkom programu aktivnosti kojima se provodi ta strategija. Kako bi se osigurala postignuća aktualnih aktivnosti na istraživanju fuzije, kao i dugoročna posvećenost i suradnja između dionika u području fuzije, trebalo bi osigurati kontinuitet potpore Zajednice. Trebalo bi staviti jači naglasak ponajprije na aktivnosti koje su potpora ITER-u, ali i na razvoj prema demonstracijskom reaktoru, uključujući prema potrebi veće sudjelovanje privatnog sektora. Takva bi se racionalizacija i refokusiranje trebali postići bez ugrožavanja vodeće uloge Europe u znanstvenoj zajednici koja se bavi fuzijom.

(10)

JRC bi trebao nastaviti pružati nezavisnu znanstvenu i tehnološku potporu, usmjerenu korisniku, za stvaranje, razvoj, provedbu i praćenje politika Zajednice, posebno u području istraživanja i osposobljavanja u vezi s nuklearnom sigurnošću i zaštitom. Kako bi se optimizirali ljudski resursi i osiguralo da nema dupliciranja istraživanja u Uniji, trebale bi se analizirati sve nove aktivnosti koje provodi JRC kako bi se provjerila njihova dosljednost s aktivnostima koje već postoje u državama članicama. Sigurnosni aspekti Okvirnog programa Obzor 2020. trebali bi se ograničiti na izravna djelovanja JRC-a.

(11)

JRC bi trebao nastaviti stvarati dodatne resurse putem konkurentnih aktivnosti, uključujući sudjelovanje u neizravnim djelovanjima programa Euratoma, aktivnosti trećih strana i, u manjoj mjeri, iskorištavanje intelektualnog vlasništva.

(12)

U interesu svih država članica, uloga Unije je razvoj okvira za podršku zajedničkim vrhunskim istraživanjima, stvaranju znanja i očuvanju znanja o tehnologijama nuklearne fisije, uz poseban naglasak na sigurnost, zaštitu, zaštitu od zračenja i neširenje nuklearnog oružja. To zahtijeva nezavisne znanstvene dokaze, čemu JRC može znatno doprinijeti. To je prepoznato u Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija od 6 listopada 2010., pod nazivom „Vodeća inicijativa strategije Europa 2020 - Unija inovacija”, u kojoj je Komisija navela svoju namjeru ojačavanja znanstvenih dokaza za izradu politike putem JRC-a. JRC predlaže odgovor na taj izazov stavljanjem naglaska svojih istraživanja u području nuklearne zaštite i sigurnosti na prioritete politike Unije.

(13)

S ciljem produbljivanja odnosa između znanosti i društva te jačanja povjerenja javnosti u znanost, program Euratoma trebao bi zastupati upućenu angažiranost građana i civilnog društva u pogledu pitanja istraživanja i inovacija promicanjem znanstvenog obrazovanja, tako da znanstveno znanje učini dostupnijim, razvojem odgovornih planova istraživanja i inovacija koji ispunjavaju interese i očekivanja građana i civilnog društva te omogućavanjem njihovog sudjelovanja u aktivnostima u okviru programa Euratoma.

(14)

Provedba programa Euratoma trebala bi odgovarati na dinamične prilike i potrebe u vezi sa znanošću i tehnologijom, industrijom, politikama i društvom. Kao takvi, planovi bi se trebali utvrđivati u bliskoj vezi sa dionicima iz svih sektora, a za nove razvoje događaja trebala bi se omogućiti dovoljna fleksibilnost. Tijekom programa Euratoma mogli bi se tražiti vanjski savjeti, uz istovremeno korištenje relevantnih struktura poput europskih tehnoloških platformi.

(15)

U ishodima rasprava na simpoziju o „prednostima i ograničenjima istraživanja o nuklearnoj fisiji za gospodarstvo s niskom razinom emisije ugljika” koje je pripremila interdisciplinarna studija koja, između ostalih, uključuje stručnjake s područja energetike, ekonomske znanosti i društvenih znanosti, a koji su suorganizirali Komisija i Europski gospodarski i socijalni odbor u Bruxellesu 26. i 27. veljače 2013., prepoznata je potreba za nastavkom nuklearnog istraživanja na europskoj razini.

(16)

Program Euratoma trebao bi doprinijeti privlačnosti istraživačke profesije u Uniji. Odgovarajuća pozornost trebala bi se posvetiti Europskoj povelji za istraživače i Kodeksu ponašanja pri zapošljavanju istraživača (5), zajedno s drugim relevantnim referentnim okvirima definiranima u kontekstu Europskog istraživačkog prostora, uz poštovanje njihove dobrovoljne prirode.

(17)

Aktivnosti koje se razvijaju u okviru programa Euratoma trebale bi imati za cilj promicanje ravnopravnosti između žena i muškaraca u istraživanjima i inovacijama, baveći se posebno temeljnim uzrocima spolne neravnoteže, iskorištavanjem punog potencijala žena i muškaraca istraživača te integriranjem dimenzije spola u sadržaj projekata kako bi se poboljšala kvaliteta istraživanja i stimulirala ulaganja. Te bi aktivnosti također trebale imati za cilj provedbu načela povezanih s ravnopravnošću žena i muškaraca kako je utvrđeno u člancima 2. i 3. Ugovora o Europskoj uniji i članku 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

(18)

Istraživačke i inovacijske aktivnosti koje podupire program Euratoma trebale bi poštovati temeljna etička načela. Trebala bi se, prema potrebi, uzimati u obzir mišljenja o pitanjima energetike Europske skupine za etiku u znanosti i novim tehnologijama. Pri provedbi istraživačkih aktivnosti također bi trebalo uzeti u obzir članak 13. UFEU-a te smanjiti uporabu životinja u svrhu istraživanja i ispitivanja s ciljem konačnog ukidanja uporabe životinja. Sve aktivnosti trebale bi se izvršavati uz osiguranje visoke razine zaštite ljudskog zdravlja.

(19)

Bolji učinak također bi se trebao postići kombiniranjem programa Euratoma i sredstava iz privatnog sektora u okviru javno-privatnih partnerstava u ključnim područjima gdje bi istraživanja i inovacije mogli doprinijeti ciljevima bolje konkurentnosti Unije. Posebna pozornost trebala bi se obratiti uključivanju malih i srednjih poduzeća.

(20)

Program Euratoma trebao bi promicati suradnju, posebno u području sigurnosti, s trećim zemljama na temelju zajedničkih interesa i uzajamne koristi, pogotovo u promicanju stalnog poboljšanja nuklearne zaštite.

(21)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za sva poduzeća aktivna na unutarnjem tržištu, financiranje koje osigurava program Euratoma trebalo bi biti osmišljeno u skladu s pravilima o državnim potporama kako bi se osigurala učinkovitost javne potrošnje i spriječilo narušavanje tržišta poput istiskivanja privatnog financiranja, stvaranja neučinkovitih tržišnih struktura ili očuvanja neučinkovitih poduzeća.

(22)

Europsko vijeće u svojim je zaključcima od 4. veljače 2011. prepoznalo potrebu za novim pristupom kontroli i upravljanju rizicima u financiranju istraživanja Unije, tražeći novu ravnotežu između povjerenja i kontrole te između preuzimanja rizika i izbjegavanja rizika. Europski parlament, u svojoj Rezoluciji od 11. studenoga 2010. o pojednostavljenju provedbe istraživačkih okvirnih programa (6), pozvao je na pragmatski pomak prema administrativnom i financijskom pojednostavljenju i naveo da bi upravljanje financiranjem istraživanja Unije trebalo biti više zasnovano na povjerenju i otporno na rizike u odnosu na sudionike.

(23)

Financijski interesi Unije trebali bi se štititi proporcionalnim mjerama kroz ciklus rashoda, uključujući sprečavanje, otkrivanje i istraživanje nepravilnosti, povrat sredstava koja su izgubljena, pogrešno plaćena ili nepravilno korištena i, prema potrebi, sankcije. Revidirana strategija kontrole, micanje fokusa s minimiziranja stope pogrešaka prema kontroli zasnovanoj na riziku i otkrivanju prijevara trebali bi smanjiti teret kontrole za sudionike.

(24)

Važno je osigurati dobro financijsko upravljanje programom Euratoma i njegovu provedbu na najučinkovitiji i najpristupačniji način, istodobno osiguravajući pravnu sigurnost i njegovu dostupnost svim sudionicima. Potrebno je osigurati usklađenost s relevantnim odredbama Uredbe (EU, EUratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća („Financijska uredba”) (7) i sa zahtjevima za pojednostavljenje i bolje pravno uređenje.

(25)

Kako bi se osigurala najučinkovitija moguća provedba te jednostavan pristup za sve sudionike putem pojednostavljenih postupaka te kako bi se ostvario usklađen, sveobuhvatan i transparentan okvir za sudionike, sudjelovanje u programu Euratoma i širenje rezultata istraživanja trebali bi podlijegati pravilima koja se primjenjuju na Okvirni program Obzor 2020., kako su navedena u Uredbi (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, uz određene prilagodbe ili iznimke.

(26)

Važno je nastaviti olakšavati korištenje intelektualnog vlasništva koje stvaraju sudionici uz zaštitu legitimnih interesa drugih sudionika i Zajednice u skladu s poglavljem 2. Ugovora.

(27)

Jamstveni fondovi za sudionike kojima upravlja Komisija i koji su osnovani u skladu s Uredbom Vijeća (Euratom) br. 1908/2006. (8) i Uredbom Vijeća (Euratom) br. 139/2012 (9) pokazali su se kao važan zaštitni mehanizam koji ublažava rizike povezane s iznosima koji su dospjeli, a nisu isplaćeni od strane sudionika koji ne ispunjavaju obveze. Jamstveni fond za sudionike osnovan u skladu s Uredbom (EU) br. 1290/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (10) također bi trebao obuhvaćati djelovanja u okviru Uredbe (Euratom) br. 1908/2006, Uredbe (Euratom) br. 139/2012i ove Uredbe.

(28)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu neizravnih djelovanja u okviru programa Euratoma, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji za donošenje programa rada i odluke o odobrenju financiranja neizravnih djelovanja. Te provedbene ovlasti trebale bi se izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (11).

(29)

Za ostvarivanje ciljeva programa Euratoma u relevantnim područjima potrebna je podrška za međusektorske aktivnosti, u okviru programa Euratoma i zajedno s aktivnostima Okvirnog programa Obzor 2020.

(30)

Za učinkovito upravljanje uspješnošću, uključujući evaluaciju i praćenje, potrebno je razviti posebne pokazatelje uspješnosti koji se mogu mjeriti tijekom vremena, koji su realistični i odražavaju logiku intervencije te su relevantni za odgovarajuću hijerarhiju ciljeva i aktivnosti. Trebalo bi uvesti odgovarajuće koordinacijske mehanizme između provedbe i praćenja programa Euratoma, s jedne strane, te praćenja napretka, postignuća i funkcioniranja Europskog istraživačkog prostora, s druge strane.

(31)

S Vijećem guvernera JRC-a, osnovanim Odlukom Komisije 96/282/Euratom (12), provedeno je savjetovanje je u vezi sa znanstvenim i tehnološkim sadržajem izravnih djelovanja JRC-a.

(32)

Zbog pravne sigurnosti, Odluku Vijeća od 16. prosinca 1980. o osnivanju Savjetodavnog odbora za fuzijski program (13), Odluku Vijeća 84/338/Euratom, EZUČ, EEZ (14), Odluku Vijeća 2006/970/Euratom (15), Odluku Vijeća 2006/976/Euratom (16), Odluku Vijeća 2006/977/Euratom (17), Uredbu (Euratom) br. 1908/2006, Odluku Vijeća 2012/93/Euratom (18), Uredbu (Euratom) br. 139/2012, Odluku Vijeća 2012/94/Euratom (19) i Odluku Vijeća 2012/95 /Euratom (20) trebalo bi staviti izvan snage.

(33)

Komisija se savjetovala sa Znanstvenim i tehničkim odborom Euratoma,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

GLAVA I.

OSNIVANJE

Članak 1.

Osnivanje

Ovom Uredbom osniva se program za istraživanja i osposobljavanje Europske zajednice za atomsku energiju za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2018. („program Euratoma”) te se utvrđuju pravila za sudjelovanje u tom programu, uključujući sudjelovanje u programima tijela za financiranje koja upravljaju sredstvima koja se odobravaju u skladu s ovom Uredbom i aktivnostima koje se zajednički provode u skladu s ovom Uredbom i u skladu s Okvirnim programom za istraživanja i inovacije Obzor 2020. („Okvirni program Obzor 2020.”) utvrđenim Uredbom (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„istraživačke i inovacijske aktivnosti” znači čitav spektar aktivnosti istraživanja, tehnološkog razvoja, demonstracije i inovacija, uključujući promicanje suradnje s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, širenje i optimalizaciju rezultata i stimuliranje osposobljavanja i mobilnosti istraživača u Europskoj zajednici za atomsku energiju (dalje u tekstu „Zajednica”);

(b)

„izravna djelovanja” znači istraživačke i inovacijske aktivnosti koje Komisija poduzima putem Zajedničkog istraživačkog centra („JRC”);

(c)

„neizravna djelovanja” znači istraživačke i inovacijske aktivnosti za koje Unija ili Zajednica (dalje u tekstu „Unija”) pružaju financijsku potporu i koje poduzimaju sudionici;

(d)

„javno-privatno partnerstvo” znači partnerstvo gdje se partneri iz privatnog sektora, Zajednica i, prema potrebi, drugi partneri kao što su tijela javnog sektora obvezuju zajednički podupirati razvoj i provedbu programa ili aktivnosti za istraživanja i inovacije;

(e)

„javno-javno partnerstvo” znači partnerstvo gdje se tijela iz javnog sektora ili tijela s djelovanjem u sektoru javnih usluga na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj ili međunarodnoj razini sa Zajednicom obvezuju zajednički podupirati razvoj i provedbu programa ili aktivnosti za istraživanja i inovacije.

Članak 3.

Ciljevi

1.   Opći cilj programa Euratoma je provođenje aktivnosti nuklearnog istraživanja i osposobljavanja s naglaskom na stalno poboljšanje nuklearne zaštite, sigurnosti i zaštite od zračenja, pogotovo potencijalni doprinos dugoročnoj dekarbonizaciji energetskog sustava na siguran, učinkovit i zaštićen način. Opći cilj provodi se kroz aktivnosti navedene u Prilogu I. u obliku izravnih i neizravnih djelovanja kojima se nastoje ostvariti posebni ciljevi navedeni u stavcima 2. i 3. ovog članka.

2.   Neizravna djelovanja programa Euratoma imaju sljedeće posebne ciljeve:

(a)

potpora sigurnosti nuklearnih sustava;

(b)

doprinos razvoju sigurnih, dugoročnih rješenja za upravljanje konačnim nuklearnim otpadom, uključujući konačno geološko odlaganje, kao i razdiobu i transmutaciju;

(c)

potpora razvoju i održivosti nuklearnog stručnog znanja i izvrsnosti u Uniji;

(d)

potpora zaštiti od zračenja i razvoju primjene zračenja u medicini, uključujući, među ostalim, sigurnu i osiguranu zalihu i korištenje radioizotopa;

(e)

pomak prema dokazivanju izvedivosti fuzije kao izvora energije korištenjem postojećih i budućih fuzijskih objekata;

(f)

postavljanje temelja za buduće fuzijske elektrane razvojem materijala, tehnologija i konceptualnog dizajna;

(g)

promicanje inovacija i industrijske konkurentnosti;

(h)

osiguranje raspoloživosti i korištenja istraživačkih infrastruktura paneuropskog značaja.

3.   Izravna djelovanja programa Euratoma imaju sljedeće posebne ciljeve:

(a)

poboljšanje nuklearne zaštite, uključujući: zaštitu nuklearnih reaktora i goriva, zbrinjavanje otpada, uključujući konačno geološko odlaganje kao i razdiobu i transmutaciju; stavljanje izvan pogona i pripravnost na izvanredna stanja;

(b)

poboljšanje nuklearne sigurnosti, uključujući: zaštitne mjere, neširenje nuklearnog oružja, borbu protiv nezakonitog trgovanja i nuklearnu forenziku;

(c)

podizanje izvrsnosti u nuklearnoj znanstvenoj bazi za standardizaciju;

(d)

poticanje upravljanja znanjem, obrazovanja i osposobljavanja;

(e)

podrška politici Unije o nuklearnoj sigurnosti i zaštiti.

Vijeće guvernera JRC-a analizira svaku novu dodjelu aktivnosti JRC-u kako bi provjerilo njihovu dosljednost s postojećim aktivnostima u državama članicama.

4.   Program Euratoma provodi se tako da se osigura da su prioriteti i aktivnosti koji se podupiru značajni za potrebe koje se mijenjaju i da se uzme u obzir dinamična priroda znanosti, tehnologije, inovacija, kreiranja politike, tržišta i društva, s ciljem optimiziranja ljudskih i financijskih resursa i radi izbjegavanja dupliciranja nuklearnog istraživanja i razvoja u Uniji.

5.   U okviru posebnih ciljeva iz stavaka 2. i 3., mogu se uzeti u obzir nove i nepredviđene potrebe koje nastaju tijekom razdoblja provedbe programa Euratoma. To može, ako je valjano opravdano, uključivati odgovore na novonastale prilike, krize i prijetnje, na potrebe povezane s razvojem novih politika Unije i na upravljanje djelovanjima predviđenima za potporu u okviru budućih programa.

Članak 4.

Proračun

1.   Financijska omotnica za provedbu programa Euratoma je 1 603 329 000 EUR. Taj se iznos raspodjeljuje na sljedeći način:

(a)

neizravna djelovanja za program istraživanja i razvoja fuzije 728 232 000 EUR;

(b)

neizravna djelovanja za nuklearnu fisiju, sigurnost i zaštitu od zračenja 315 535 000 EUR;

(c)

izravna djelovanja 559 562 000 EUR.

Za provedbu neizravnih djelovanja programa Euratoma, administrativni izdaci Komisije dosižu do prosječno 7 % tijekom trajanja programa Euratoma i najviše 6 % u 2018.

2.   Financijska omotnica programa Euratoma može pokrivati troškove koji se odnose na aktivnosti pripreme, praćenja, kontrole, revizije i evaluacije koje su potrebne za upravljanje tim programom i za postizanje njegovih ciljeva, posebno studije i sastanci stručnjaka, u mjeri u kojoj su povezani s općim ciljevima ove Uredbe, troškove povezane s mrežama informacijske tehnologije koje su usredotočene na obradu i razmjenu informacija, zajedno s ostalim troškovima tehničke i administrativne potpore koje ostvaruje Komisija za upravljanje programom Euratoma. Troškovi stalnih djelovanja koja se ponavljaju kao što kontrola, revizija i mreže informacijske tehnologije pokrit će se u granicama administrativnih izdataka Komisije koje su navedene u stavku 1.

3.   Prema potrebi i ako je valjano opravdano, moguće je unijeti odobrena sredstva u proračun nakon 2018. za pokrivanje troškova tehničke i administrativne pomoći kako bi se omogućilo upravljanje djelovanjima koja nisu završena do 31. prosinca 2018.

4.   Ako izravna djelovanja doprinose inicijativama koje uspostavljaju subjekti kojima je Komisija povjerila provedbu zadataka u skladu s člankom 6. stavkom 2. i člankom 15., takav doprinos ne smatra se dijelom financijskog doprinosa koji se dodjeljuje tim inicijativama.

5.   Proračunske obveze mogu se podijeliti na godišnje obroke. Komisija svake godine dodjeljuje godišnje obroke, uzimajući u obzir napredak djelovanja koja primaju financijsku potporu, procijenjene potrebe i proračun koji je na raspolaganju.

Članak 5.

Pridruživanje trećih zemalja

1.   Program Euratoma otvoren je za pridruživanje:

(a)

zemljama pristupnicama, zemljama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatima u skladu s općim načelima i općim uvjetima za sudjelovanje tih zemalja u programima Unije koji su uspostavljeni u odgovarajućim okvirnim sporazumima i odlukama vijeća za pridruživanje ili sličnim sporazumima;

(b)

članicama Europskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA) ili zemljama ili područjima obuhvaćenima Europskom politikom susjedstva koji ispunjavaju sve sljedeće kriterije:

i.

dobar kapacitet za znanost, tehnologiju i inovacije;

ii.

dobri rezultati sudjelovanja u programima Unije za istraživanja i inovacije;

iii.

pošteno i pravedno postupanje s pravima intelektualnog vlasništva.

(c)

zemljama ili područjima povezanima sa Sedmim okvirnim programom Euratoma.

2.   Posebni uvjeti u vezi sa sudjelovanjem pridruženih zemalja u programu Euratoma, uključujući financijski doprinos, na temelju bruto domaćeg proizvoda pridružene zemlje, određuju se međunarodnim sporazumima između Unije i pridruženih zemalja.

GLAVA II.

PROVEDBA

POGLAVLJE I.

Provedba, upravljanje i oblici potpore

Članak 6.

Upravljanje i oblici potpore Zajednice

1.   Program Euratoma provodi se kroz neizravna djelovanja koristeći jedan ili više oblika financiranja koji su predviđeni u Financijskoj uredbi, osobito bespovratna sredstva, nagrade, nabavu i financijske instrumente. Potpora Zajednice također obuhvaća izravna djelovanja u obliku istraživačkih i inovacijskih aktivnosti koje poduzima JRC.

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 10. Ugovora, Komisija može povjeriti dio provedbe programa Euratoma tijelima za financiranje iz članku 58. stavka 1. točke ©. Financijske uredbe.

Komisija također može povjeriti provedbu neizravnih djelovanja u okviru programa Euratoma tijelima koja su stvorena na temelju Okvirnog programa Obzor 2020. ili su u njemu navedena.

3.   Komisija provedbenim aktima, u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 12. stavka 3., donosi odluku o odobrenju financiranja neizravnih djelovanja.

Članak 7.

Pravila za sudjelovanje i širenje rezultata istraživanja

1.   Podložno stavcima 2. i 3. ovog članka, sudjelovanje nekog pravnog subjekta u neizravnim djelovanjima koja se poduzimaju u okviru programa Euratoma uređeno je pravilima utvrđenima u Uredbi (EU) br. 1290/2013 Europskog parlamenta i Vijeća.

2.   Za potrebe programa Euratoma, „sigurnosna pravila” iz članka 43. stavka 2. prvog podstavka Uredbe (EU) br. 1290/2013 uključuju interese obrane država članica u smislu članka 24. Ugovora.

Odstupajući od članka 41. stavka 3. prvog podstavka Uredbe (EU) br. 1290/2013, Komisija ili tijelo za financiranje mogu se, što se tiče rezultata koje su ostvarili sudionici koji su primili financijsku potporu Zajednice, protiviti prijenosu vlasništva ili davanju isključive i neisključive licencije trećim stranama s poslovnim nastanom u trećoj zemlji koja nije pridružena programu Euratoma ako smatra da to davanje ili taj prijenos nije u skladu s interesima razvijanja konkurentnosti gospodarstva Unije ili nije u skladu s etičkim načelima ili sigurnosnim zahtjevima. „Sigurnosni zahtjevi” uključuju interese obrane država članica u smislu članka 24. Ugovora.

Odstupajući od članka 46. stavka 1. prvog podstavka Uredbe (EU) br. 1290/2013, Zajednica i njezina zajednička poduzeća, u svrhu razvoja, provedbe i praćenja politika i programa Zajednice ili obveza preuzetih kroz međunarodnu suradnju s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, uživaju prava pristupa rezultatima sudionika koji su primili financijski doprinos Zajednice. Takva prava pristupa uključuju pravo ovlašćivanja trećih strana za korištenje rezultata u javnoj nabavi i pravo na davanje podlicencija i ograničena su na nekomercijalnu i nekonkurentnu upotrebu te se dodjeljuju besplatno.

3.   Jamstveni fond za sudionike uspostavljen sukladno Uredbi (EU) br. 1290/2013 zamjenjuje i nasljeđuje jamstvene fondove za sudionike uspostavljene sukladno Uredbi (Euratom) br. 1908/2006 i Uredbi (Euratom) br. 139/2012.

Svi iznosi iz jamstvenih fondova za sudionike uspostavljenih sukladno uredbama (Euratom) br. 1908/2006 i (Euratom) br. 139/2012 od 31. prosinca 2013. prenose se u jamstveni fond za sudionike uspostavljen sukladno Uredbi (EU) br. 1290/2013. Sudionici u djelovanjima prema Odluci 2012/93/Euratom koji potpisuju sporazume o dodjeli bespovratnih sredstava nakon 31. prosinca 2013. daju doprinose u jamstveni fond za sudionike.

Članak 8.

Međusektorske aktivnosti

1.   Kako bi se postigli ciljevi programa Euratoma i kako bi se riješili izazovi koji su zajednički programu Euratoma i Okvirnom programu Obzor 2020., aktivnosti koje obuhvaćaju više neizravnih djelovanja koja su navedena u Prilogu I. i/ili one koje provode Posebni program Okvirnog programa Obzor 2020., kako je uspostavljen Odlukom Vijeća2013/743/EU (21) mogu koristiti financijski doprinos Unije.

2.   Financijski doprinos iz stavka 1. ovog članka može se kombinirati iz financijskih doprinosa za neizravna djelovanja navedenih u članku 4. ove Uredbe i u članku 6. Uredbe (EU) br. 1291/2013 i provoditi kroz jedinstveni program financiranja.

Članak 9.

Ravnopravnost spolova

Program Euratoma osigurava učinkovito promicanje ravnopravnosti spolova i dimenzije spola u području istraživanja i inovacija.

Članak 10.

Etička načela

1.   Sve istraživačke i inovacijske aktivnosti koje se provode u okviru programa Euratoma moraju biti u skladu s etičkim načelima i relevantnim nacionalnim zakonodavstvom, zakonodavstvom Unije i međunarodnim zakonodavstvom, uključujući Povelju Europske unije o temeljnim pravima i Europsku konvenciju o ljudskim pravima i njene dopunske protokole.

Posebna pozornost obraća se na načelo proporcionalnosti, pravo na privatnost, pravo na zaštitu osobnih podataka, pravo na fizički i psihički integritet osobe, pravo na nediskriminaciju i potrebu za osiguranjem visokih razina zaštite ljudskog zdravlja.

2.   Istraživačke i inovacijske aktivnosti koje se provode u okviru programa Euratoma usredotočene su isključivo na primjenu u civilnom području.

Članak 11.

Programi rada

1.   Komisija provedbenim aktima, u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 12. stavka 3., donosi programe rada za provedbu neizravnih djelovanja. Ti programi rada omogućuju pristupe „odozdo prema gore” koji se na inovativan način bave ciljevima.

Programi rada određuju ključne elemente za provedbu djelovanja u skladu s Financijskom uredbom, uključujući njihove detaljne ciljeve, povezano financiranje i vremenski raspored, kao i višegodišnji pristup i strateška usmjerenja za sljedeće godine provedbe.

2.   U slučaju izravnih djelovanja, Komisija, u skladu s Odlukom 96/282/Euratom, izrađuje višegodišnji program rada, potanko određujući ciljeve te znanstvene i tehnološke prioritete navedene u Prilogu I. kao i vremenski raspored za provedbu.

Taj višegodišnji program rada uzima u obzir i relevantne istraživačke aktivnosti koje provode države članice, pridružene zemlje te europske i međunarodne organizacije. On se ažurira prema potrebi.

3.   Programi rada iz stavaka 1. i 2. uzimaju u obzir stanje u znanosti, tehnologiji i inovacijama na nacionalnoj razini, razini Unije i međunarodnoj razini te relevantne razvoje događaja u politici, na tržištu i u društvu. Programi rada ažuriraju se prema potrebi.

4.   Programi rada iz stavaka 1. i 2. sadržavaju odjeljak koji određuje međusektorske aktivnosti kako je navedeno u članku 8.

Članak 12.

Postupak odbora

1.   Komisiji pomaže Odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Odbor (22) se sastaje u dvjema različitim konfiguracijama koje se bave aspektima programa Euratoma povezanima s fisijom odnosno fuzijom.

3.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se postupak ispitivanja u skladu s člankom 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

4.   Ako se mišljenje odbora mora dobiti na temelju pisanog postupka, navedeni postupak završava bez rezultata kada to u roku za davanje mišljenja odluči predsjednik odbora ili kada to zahtijeva obična većina članova odbora.

Članak 13.

Komisija redovito obavješćuje Odbor iz stavka 12. o ukupnom napretku u provedbi programa Euratoma te mu pruža pravodobne informacije o svim neizravnim djelovanjima koja se predlažu ili financiraju u okviru programa Euratoma.

Članak 14.

Vanjski savjeti i društveni angažman

1.   Za provedbu programa Euratoma uzimaju se u obzir savjeti i doprinosi koje pružaju, prema potrebi:

(a)

Znanstveni i tehnički odbor Euratoma u skladu s člankom 134. Ugovora;

(b)

neovisne savjetodavne skupine stručnjaka na visokoj razini koje uspostavlja Komisija;

(c)

dijaloške strukture kreirane prema međunarodnim sporazumima u području znanosti i tehnologija;

(d)

aktivnosti usmjerene budućnosti;

(e)

ciljna javna savjetovanja (uključujući, prema potrebi, regionalna i nacionalna tijela i dionike); i

(f)

transparentni i interaktivni procesi koji osiguravaju podršku odgovornom istraživanju i inovacijama.

2.   U potpunosti se vodi računa i o istraživačkim i inovacijskim planovima uspostavljenima kroz, među ostalim, europske tehnološke platforme, inicijative za zajedničku izradu programa i europska partnerstva za inovacije.

POGLAVLJE II.

Posebna polja djelovanja

Članak 15.

Mala i srednja poduzeća

Posebna pozornost obraća se na osiguravanje odgovarajućeg sudjelovanja i učinak inovacija na mala i srednja poduzeća (MSP-ovi) te privatni sektor općenito u programu Euratoma. Kvantitativne i kvalitativne ocjene sudjelovanja MSP-ova provode se u okviru aktivnosti evaluacije i praćenja.

Članak 16.

Javno-privatna i javno-javna partnerstva

U svrhu postizanja ciljeva navedenih u članku 3., posebne aktivnosti programa Euratoma mogu se provoditi kroz:

(a)

zajednička poduzeća osnovana na temelju poglavlja 5. Ugovora;

(b)

javno-javna partnerstva na temelju programa financiranja „Djelovanja sufinanciranja programa”;

(c)

ugovorna javno-privatna partnerstva, kako je navedeno u članku 25. Uredbe (EU) br. 1291/2013.

Članak 17.

Međunarodna suradnja s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama

1.   Subjekti s poslovnim nastanom u trećim zemljama i međunarodne organizacije prihvatljivi su za sudjelovanje u neizravnim djelovanjima programa Euratoma u skladu s uvjetima određenima u Uredbi (EU) br. 1290/2013. Iznimke od općeg načela u tom smislu navedene su u članku 7. ove Uredbe. Program Euratoma promiče međunarodnu suradnju s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama s ciljem:

(a)

jačanja izvrsnosti i privlačnosti Unije u istraživanju i inovacijama kao i njezine gospodarske i industrijske konkurentnosti;

(b)

učinkovitog suočavanja sa zajedničkim društvenim izazovima;

(c)

podrške ciljevima vanjske i razvojne politike Unije uz dopunu vanjskih i razvojnih programa. Traži se sinergija s drugim politikama Unije.

2.   Ciljana djelovanja sa svrhom promicanja suradnje s određenim trećim zemljama ili skupinama trećih zemalja provode se na temelju strateškog pristupa, kao i zajedničkog interesa, prioriteta i uzajamne koristi, uzimajući u obzir njihove znanstvene i tehnološke mogućnosti i tržišne prilike te očekivani učinak.

Trebalo bi poticati uzajamni pristup programima trećih zemalja. Kako bi se maksimalno povećao učinak, promiče se suradnja i sinergija s inicijativama država članica i pridruženih zemalja. Priroda suradnje može se razlikovati ovisno o određenim zemljama partnerima.

Prioriteti suradnje uzimaju u obzir razvoje događaja u prilikama politike Unije za suradnju s trećim zemljama te pošten i pravedan tretman prava intelektualnog vlasništva.

Članak 18.

Informiranje, komunikacija, iskorištavanje i širenje

1.   U okviru provedbe programa Euratoma, aktivnosti širenja i komunikacije smatraju se sastavnim dijelom djelovanja koja podržava program Euratoma.

2.   Aktivnosti komunikacije mogu uključivati:

(a)

inicijative čiji je cilj poboljšanje razumijevanja i olakšanje pristupa financiranju u okviru programa Euratoma, posebno za one regije ili vrste sudionika s relativno niskom razinom sudjelovanja;

(b)

ciljanu potporu projektima i konzorcijima kako bi im se omogućio pristup potrebnim vještinama za optimiziranje komunikacije, iskorištavanja i širenja rezultata;

(c)

inicijative za poticanje dijaloga i debata s javnošću o pitanjima u vezi sa znanošću, tehnologijom i inovacijama te iskorištavanje društvenih medija i drugih inovativnih tehnologija i metodologija;

(d)

priopćivanje političkih prioriteta Unije pod uvjetom da su povezani s ciljevima ove Uredbe; Komisija posebno pruža pravodobne i iscrpne informacije državama članicama.

3.   Podložno Ugovoru i relevantnom zakonodavstvu Unije, aktivnosti širenja mogu uključivati:

(a)

djelovanja koja povezuju rezultate iz niza projekata, uključujući one koji mogu biti financirani iz drugih izvora, kako bi se osigurale pristupačne baze podataka i izvješća koja sažimaju ključne nalaze;

(b)

širenje rezultata usmjereno na kreatore politike, uključujući tijela za standardizaciju, kako bi se promicala upotreba rezultata relevantnih za politiku od strane odgovarajućih tijela na međunarodnoj razini, razini Unije, nacionalnoj i regionalnoj razini.

POGLAVLJE III.

Kontrola

Članak 19.

Kontrola i revizija

1.   Kontrolni sustav uspostavljen za provedbu ove Uredbe oblikuje se tako da pruža dostatno jamstvo postizanja prikladnog upravljanja rizicima koji se odnose na djelotvornosti i učinkovitost operacija kao i zakonitost i pravilnost osnovnih transakcija, uzimajući u obzir višegodišnji karakter programâ kao i prirodu dotičnih plaćanja.

2.   Kontrolni sustav osigurava prikladnu ravnotežu između povjerenja i kontrole, uzimajući u obzir administrativne i druge troškove kontrola na svim razinama, osobito za sudionike, u svrhu ostvarenja ciljeva programa Euratoma te kako bi se privukli najbolji istraživači i najinovativnija poduzeća.

3.   Kao dio kontrolnog sustava, revizijska strategija za izdatke u neizravnim djelovanjima u okviru programa Euratoma temelji se na financijskoj reviziji reprezentativnog uzorka troškova kroz cijeli program. Taj se reprezentativni uzorak dopunjuje odabirom koji se temelji na procjeni rizika povezanih s izdacima.

Revizije izdataka nastalih iz neizravnih djelovanja u okviru programa Euratoma provode se na koherentan način u skladu s načelima gospodarstva, učinkovitosti i djelotvornosti kako bi se revizijski teret za sudionike sveo na najmanju moguću mjeru.

Članak 20.

Zaštita financijskih interesa Unije

1.   Komisija poduzima odgovarajuće mjere kojima osigurava da se tijekom provedbe djelovanja financiranih u okviru ove Uredbe financijski interesi Unije štite primjenom preventivnih mjera protiv prijevara, korupcije i ostalih nezakonitih aktivnosti, učinkovitim provjerama te, ako se uoče nepravilnosti, povratom pogrešno plaćenih iznosa te, prema potrebi, učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim administrativnim i financijskim sankcijama.

2.   Komisija ili njezini predstavnici i Revizorski sud ovlašteni su provoditi reviziju, na temelju dokumenata i na terenu, svih korisnika bespovratnih sredstava, ugovaratelja i podugovaratelja koji su primili sredstva Unije na temelju ove Uredbe.

Ne dovodeći u pitanje stavak 3., Komisija može provoditi revizije i do dvije godine nakon završnog plaćanja.

3.   Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može provoditi istrage, uključujući provjere i inspekcije na terenu, u skladu s odredbama i postupcima utvrđenima u Uredbi (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (23) i Uredbi Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (24) s ciljem utvrđivanja slučajeva prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti koja ugrožava financijske interese Unije u vezi sa sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava ili odlukom o dodjeli bespovratnih sredstava ili ugovorom financiranim u okviru programa Euratoma.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1., 2. i 3., sporazumi o suradnji s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, ugovori, sporazumi o dodjeli bespovratnih sredstava i odluke o dodjeli bespovratnih sredstava koji proizlaze iz provedbe ove Uredbe sadrže odredbe kojima se Komisiji, Revizorskom sudu i OLAF-u daje izričita ovlast za provođenje takvih revizija i istraga, u skladu s njihovim nadležnostima.

POGLAVLJE IV.

Praćenje i evaluacija

Članak 21.

Praćenje

1.   Komisija godišnje prati provedu programa Euratom, uključujući napredak i postignuća. Komisija dostavlja Odboru iz članka 12. informacije u tom smislu.

2.   Komisija izvješćuje i objavljuje rezultate praćenja iz stavka 1.

Članak 22.

Evaluacija

1.   Evaluacije se provode pravovremeno kako bi se njihovi rezultati uzeli u obzir tijekom postupka odlučivanja.

Do 31. svibnja 2017. i uzimajući u obzir ex post evaluaciju Sedmog okvirnog programa Euratoma uspostavljenog Odlukom 2006/970/Euratom i Okvirnog programa Euratom (2012. - 2013.) uspostavljenog Odlukom 2012/93/Euratom koja se mora dovršiti do kraja 2015., Komisija uz pomoć neovisnih stručnjaka, odabranih na temelju transparentnog procesa, provodi privremenu evaluaciju programa Euratoma u vezi s ostvarenjem, na razini rezultata i napretka prema učincima, ciljeva i daljnje važnosti svih mjera, učinkovitosti i korištenja sredstava, mogućnosti za daljnje pojednostavljenje i europske dodane vrijednosti. Evaluacija također uzima u obzir doprinos mjera prioritetima Unije za pametan, održiv i uključiv rast, rezultate dugoročnog učinka prethodnih mjera i razinu sinergije i uzajamnog djelovanja s drugim programima Unije za financiranje, uključujući strukturne fondove.

Komisija do 31. prosinca 2022., uz pomoć neovisnih stručnjaka odabranih na temelju transparentnog procesa, provodi ex post evaluaciju programa Euratoma. Ta evaluacija obuhvaća obrazloženja, provedbu i dostignuća kao i dugoročne učinke i održivost mjera, a njihovi se rezultati uzimaju u obzir tijekom odlučivanja o mogućem produljenju, izmjeni ili suspenziji sljedeće mjere.

2.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1., izravna i neizravna djelovanja programa Euratoma podliježu zasebnim evaluacijama.

3.   Evaluacije iz stavaka 1. i 2. ocjenjuju napredak prema ciljevima navedenima u članku 3., uzimajući u obzir relevantne pokazatelje uspješnosti definirane u Prilogu II.

4.   Države članice Komisiji pružaju podatke i informacije potrebne za praćenje i evaluaciju dotičnih mjera, ako je to prikladno i ako su dostupni.

5.   Zaključke evaluacija navedenih iz stavaka 1. i 2., zajedno sa svojim primjedbama, Komisija dostavlja Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru.

GLAVA III.

ZAVRŠNE I PRIJELAZNE ODREDBE

Članak 23.

Stavljanje izvan snage i prijelazne odredbe

1.   Odluka Vijeća od 16. prosinca 1980. o osnivanju Savjetodavnog odbora za fuzijski program, Odluka 84/338/Euratom, EZUČ, EEZ, Odluka 2006/970/Euratom, Odluka 2006/976/Euratom, Odluka 2006/977/Euratom, Uredba (Euratom) br. 1908/2006, Odluka 2012/93/Euratom, Uredba (Euratom) br. 139/2012, Odluka 2012/94/Euratom i Odluka 2012/95/Euratom stavljaju se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

2.   Aktivnosti koje imaju korist od financijskih doprinosa Zajednice u okviru programa osnovanih odlukama navedenima u stavku 1. i povezanih financijskih obveza i dalje se uređuju pravilima koja su primjenjiva na te programe sve do njihovog završetka.

3.   Dodjela financijskih sredstava iz članka 4. može obuhvatiti i troškove tehničke i administrativne pomoći potrebne za osiguranje prijelaza između programa Euratoma i mjera donesenih u okviru Odluke 2012/93/Euratom, Odluke 2012/94/Euratom i Odluke 2012/95/Euratom.

4.   Kako bi se osigurao kontinuitet potpore Zajednice za istraživanja fuzije, izdaci nastali od 1. siječnja 2014. za korisnike djelovanja sufinanciranja programa iz Priloga I. točke (i) prihvatljivi su za potporu Zajednice.

Članak 24.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 16. prosinca 2013.

Za Vijeće

Predsjednik

V. JUKNA


(1)  SL C 181, 21.6.2012., str. 111.

(2)  Uredba (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ (Vidi stranicu 104 ovog Službenog lista).

(3)  SL L 358, 16.12.2006., str. 62.

(4)  Odluka Vijeća 2007/198/Euratom od 27. ožujka 2007. o osnivanju Europskog zajedničkog poduzeća za ITER i razvoj energije fuzije i davanju povlastica tom poduzeću (SL L 90, 30.3.2007., str. 58.).

(5)  Preporuka Komisije od 11 ožujka 2005. o Europskoj povelji za istraživače i Kodeksu ponašanja pri zapošljavanju istraživača (SL L 75, 22.3.2005., str. 67.).

(6)  SL C 74E, 13.3.2012, str. 34.

(7)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primje. njuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(8)  Uredba Vijeća (Euratom) br. 1908/2006. od 19. prosinca 2006. o utvrđivanju pravila za sudjelovanje poduzeća, istraživačkih centara i sveučilišta u aktivnostima u okviru Sedmog okvirnog programa Europske zajednice za atomsku energiju te za širenje rezultata istraživanja (2007. - 2011.) (SL L 400, 30.12.2006., str. 1.).

(9)  Uredba Vijeća (Euratom) br. 139/2012 od 19. prosinca 2011. o utvrđivanju pravila za sudjelovanje poduzeća, istraživačkih centara i sveučilišta u neizravnim djelovanjima iz Okvirnog programa Europske zajednice za atomsku energiju te za širenje rezultata istraživanja (2012. - 2013.) (SL L 47, 18.2.2012., str. 1.).

(10)  Uredba (EU) br. 1290/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za sudjelovanje u Okvirnom programu za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i širenje njegovih rezultata te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1906/2006 (Vidi stranicu 81 ovog Službenog lista).

(11)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(12)  Odluka Komisije 96/282/Euratom od 10. travnja 1996. o preustroju Zajedničkog istraživačkog centra (SL L 107, 15.11.1996., str. 12.).

(13)  Dokument Vijeća 4151/81 (ATO 103) od 8.1.1981., nije objavljen u Službenom listu.

(14)  Odluka Vijeća 84/338/Euratom, EZUČ, EEZ od 29. lipnja 1984. o strukturama i postupcima za upravljanje i koordinaciju istraživačkih, razvojnih i demonstracijskih aktivnosti Zajednice (SL L 177, 4.7.1984., str. 25.).

(15)  Odluka Vijeća 2006/970/Euratom od 18. prosinca 2006. o Sedmom okvirnom programu Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom) za aktivnosti u području nuklearnih istraživanja i osposobljavanja (2007. – 2011.) (SL L 400, 30.12.2006., str. 60.).

(16)  Odluka Vijeća 2006/976/Euratom od 19. prosinca 2006. o posebnom programu za provedbu Sedmog okvirnog programa Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom) za aktivnosti u području nuklearnih istraživanja i osposobljavanja (2007. – 2011.) (SL L 400, 30.12.2006., str. 404.).

(17)  Odluka Vijeća 2006/977/Euratom od 19. prosinca 2006. o posebnom programu koji se provodi putem izravnih djelovanja Zajedničkog istraživačkog centra u okviru Sedmog okvirnog programa Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom) za aktivnosti u području nuklearnih istraživanja i osposobljavanja (2007. – 2011.) (SL L 400, 30.12.2006., str. 434.).

(18)  Odluka Vijeća 2012/93/Euratom od 19. prosinca 2011. o Okvirnom programu Europske zajednice za atomsku energiju za aktivnosti u području nuklearnih istraživanja i osposobljavanja (2012. – 2013.) (SL L 47, 18.2.2012., str. 25).

(19)  Odluka Vijeća 2012/94/Euratom od 19. prosinca 2011. o posebnom programu za provedbu Okvirnog programa Europske zajednice za atomsku energiju za aktivnosti u području nuklearnih istraživanja i osposobljavanja (2012. – 2013.) putem neizravnih djelovanja (SL L 47, 18.2.2012., str. 33.).

(20)  Odluka Vijeća 2012/95/Euratom od 19. prosinca 2011. o posebnom programu za provedbu Okvirnog programa Europske zajednice za atomsku energiju za aktivnosti u području nuklearnih istraživanja i osposobljavanja (2012. – 2013.) putem izravnih djelovanja Zajedničkog istraživačkog centra (SL L 47, 18.2.2012., str. 40.).

(21)  Odluka Vijeća 2013/743/EU 3. prosinca 2013. o uspostavi Posebnog programa za provedbu Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. - 2020.) (Vidi stranicu 965 ovog Službenog lista).

(22)  S ciljem olakšavanja provedbe programa Euratoma, za svaki sastanak programskog odbora, kako je definirano u dnevnom redu, Komisija će u skladu s utvrđenim smjernicama nadoknaditi troškove za jednog predstavnika po državi članici, kao i za jednog stručnjaka/savjetnika po državi članici za one točke dnevnog reda za koje neka država članica zahtijeva posebnu stručnost.

(23)  Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).

(24)  Uredbe Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenog 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).


PRILOG I.

AKTIVNOSTI

Obrazloženje za program Euratoma - utiranje puta za 2020.

Ostvarivanjem ciljeva navedenih u članku 3. program Euratoma učvrstit će ishode u okviru triju prioriteta Okvirnog programa Obzor 2020., to jest izvrsna znanost, vodeći položaj industrije i društveni izazovi.

Nuklearna energija predstavlja element u raspravi o borbi protiv klimatskih promjena i smanjenju ovisnosti Europe o uvezenoj energiji. U širem kontekstu pronalaženja održive energetske strukture za budućnost, program Euratoma svojim će istraživačkim aktivnostima također doprinijeti raspravi o koristima i ograničenjima energije nuklearne fisije za gospodarstvo s niskom razinom emisije ugljika. Osiguravajući stalno poboljšanje nuklearne zaštite, naprednija nuklearna tehnologija mogla bi pružiti mogućnost znatnih poboljšanja u učinkovitosti i korištenju resursa, uz stvaranje manje otpada nego sadašnje tehnologije. Aspektima nuklearne zaštite obratit će se najveća moguća pozornost.

Program Euratoma osnažit će istraživački i inovacijski okvir u nuklearnom području te koordinirati istraživačke napore država članica, time izbjegavajući duplikaciju, uz zadržavanje kritične mase u ključnim područjima i osiguranje da se javno financiranje koristi na optimalan način. Međutim, ta koordinacija neće sprečavati države članice da imaju programe za zadovoljavanje nacionalnih potreba.

Strategija za razvoj fuzije kao vjerodostojne mogućnosti za komercijalnu proizvodnju energije bez ugljika slijedit će smjernice s etapama prema cilju proizvodnje električne energije do 2050. U svrhu provedbe te strategije mora se provesti restrukturiranje aktivnosti povezanih s fuzijom u Uniji, uključujući vođenje, financiranje i upravljanje, kako bi se osigurao prijenos naglaska s čistog istraživanja na projektiranje, izgradnju i upravljanje budućim objektima kao što su ITER, DEMO i šire. To će zahtijevati blisku suradnju između čitave fuzijske zajednice u Uniji, Komisije i nacionalnih agencija za financiranje.

Kako bi se održalo stručno znanje Unije potrebno za ostvarivanje tih ciljeva, program Euratoma nadalje mora proširiti svoju ulogu u osposobljavanju osnivanjem ustanova za osposobljavanje od paneuropskog interesa koje će isporučivati posebne programe. Time će se nastaviti promicati Europski istraživački prostor i daljnja integracija država članica i pridruženih zemalja.

Aktivnosti potrebne za postizanje ciljeva programa

Neizravna djelovanja

Kako bi se osiguralo da neizravna djelovanja programa Euratoma uzajamno učvršćuju istraživačke napore država članica i privatnog sektora, prioriteti programa rada trebaju se zasnivati na primjerenim doprinosima nacionalnih javnih tijela i dionika u području nuklearnih istraživanja grupiranih u tijela ili okvire poput tehnoloških platformi i tehničkih foruma za nuklearne sustave i sigurnost, zbrinjavanje konačnog otpada i zaštitu od zračenja/rizika male doze, ili neku drugu relevantnu organizaciju ili forum dionika u nuklearnom području.

(a)   Potpora sigurnosti nuklearnih sustava (društveni izazovi, izvrsna znanost, vodeći položaj industrije)

U skladu s općim ciljem, potpora zajedničkim istraživačkim aktivnostima u vezi sa sigurnim djelovanjem i stavljanjem izvan pogona sustava reaktora (uključujući objekte za gorivni ciklus) koji se koriste u Uniji ili, u mjeri potrebnoj u svrhu održavanja širokog stručnog znanja o nuklearnoj sigurnosti u Uniji, onih tipova reaktora koji bi se mogli koristiti u budućnosti, s isključivim naglaskom na aspekte sigurnosti, uključujući sve aspekte gorivnog ciklusa poput razdiobe ili transmutacije.

(b)   Doprinos razvoju sigurnih, dugoročnih rješenja za zbrinjavanje konačnog nuklearnog otpada, uključujući konačno geološko odlaganje kao i razdiobu i transmutaciju (izvrsna znanost; društveni izazovi)

Zajedničke i/ili koordinirane istraživačke aktivnosti o preostalim ključnim aspektima geološkog odlaganja istrošenog goriva i dugoživućeg radioaktivnog otpada uz, prema potrebi, demonstraciju tehnologija i sigurnosti. Te aktivnosti trebaju podupirati razvoj zajedničkog pogleda Unije na glavna pitanja povezana sa zbrinjavanjem otpada od istjecanja goriva do odlaganja.

Istraživačke aktivnosti povezane s upravljanjem drugih radioaktivnih otpadnih tokova za koje trenutačno ne postoje industrijski razvijeni procesi.

(c)   Potpora razvoju i održivosti nuklearnog stručnog znanja i izvrsnosti u Uniji (izvrsna znanost)

Promicanje zajedničkih aktivnosti osposobljavanja i mobilnosti između istraživačkih centara i industrije te između različitih država članica i pridruženih zemalja, kao i potpora održavanju multidisciplinskih nuklearnih kompetencija kako bi se zajamčila raspoloživost odgovarajuće kvalificiranih istraživača, inženjera i zaposlenika u nuklearnom sektoru u Uniji na duži rok.

(d)   Potpora zaštiti od zračenja i razvoju primjena zračenja u medicini, uključujući, među ostalim, sigurnu i osiguranu zalihu i korištenje radioizotopa (izvrsna znanost; društveni izazovi)

Zajedničke i/ili koordinirane istraživačke aktivnosti, posebno one u vezi s rizicima niskih doza od izloženosti u industriji, medicini ili okolišu, o upravljanju hitnim stanjima u vezi s nesrećama koje uključuju zračenje i o radioekologiji, kako bi se pružila paneuropska, znanstvena i tehnološka osnova za čvrst, pravedan i društveno prihvatljiv sustav zaštite.

Istraživačke aktivnosti na primjeni ionizirajućeg zračenja u medicini i rješavanje aspekata sigurnosti rada u zaštiti od zračenja i njihovo korištenje.

(e)   Pomak prema dokazivanju izvedivosti fuzije kao izvora energije korištenjem postojećih i budućih fuzijskih objekata (vodeći položaj industrije; društveni izazovi)

Potpora zajedničkim istraživačkim aktivnostima koje provode članovi Europskog sporazuma o razvoju fuzije i sva tijela iz stavka (i) u svrhu osiguranja brzog početka funkcioniranja ITER-a na visokoj razini, uključujući upotrebu relevantnih objekata (uključujući JET, Joint European Torus), integriranog modeliranja korištenjem, između ostalog, vrlo sofisticiranih računala te aktivnosti osposobljavanja za pripremu sljedeće generacije istraživača i inženjera.

(f)   Postavljanje temelja za buduće fuzijske elektrane razvojem materijala, tehnologija i konceptualnog dizajna (vodeći položaj industrije; društveni izazovi)

Potpora zajedničkim aktivnostima koje provode članovi Europskog sporazuma o razvoju fuzije i sva tijela iz stavka (i) u svrhu razvoja i kvalificiranja materijala za elektranu za demonstraciju što zahtijeva, između ostalog, pripremni rad za odgovarajući objekt za testiranje materijala i pregovore u vezi sa sudjelovanjem Unije u prikladnom međunarodnom okviru za taj objekt. Takav razvoj i kvalifikacije trebaju iskoristiti sve raspoložive razine eksperimentalnih, računalnih i teoretskih kapaciteta.

Potpora zajedničkim istraživačkim aktivnostima koje provode članovi Europskog sporazuma o razvoju fuzije i sva tijela iz stavka (i) koje će se baviti pitanjima funkcioniranja reaktora te će razvijati i prikazivati sve relevantne tehnologije za fuzijsku elektranu za demonstraciju. Te aktivnosti uključuju pripremu čitavih konceptualnih dizajna elektrane za demonstraciju i istraživanje potencijala stelaratora kao tehnologije elektrane.

(g)   Promicanje konkurentnosti u inovaciji i industriji (vodeći položaj industrije)

Provedba ili potpora upravljanja znanjem i prijenosa tehnologije iz istraživanja koje je sufinancirano programom Euratoma u industriju koja iskorištava sve inovativne aspekte istraživanja.

Promicanje inovacija kroz, između ostalog, otvoreni pristup znanstvenim publikacijama, bazama podataka za upravljanje znanjem i njegovo širenje te promicanje tehnoloških tema u obrazovnim programima.

Dugoročno, program Euratoma treba podržavati pripremu i razvoj konkurentnog industrijskog sektora nuklearne fuzije, uz olakšavanje uključivanja privatnog sektora i MSP-ova prema potrebi, posebno kroz provedbu tehnološkog plana za fuzijsku elektranu uz aktivno industrijsko uključenje u projekte dizajna i razvoja.

(h)   Osiguravanje raspoloživosti i korištenja istraživačkih infrastruktura paneuropskog značaja (izvrsna znanost)

Aktivnosti koje podržavaju izgradnju, obnavljanje, korištenje i kontinuiranu raspoloživost ključnih istraživačkih infrastruktura u okviru programa Euratomam, kao i odgovarajući pristup tim infrastruktura i suradnju među njima.

(i)   Europski fuzijski program

Bespovratna sredstva (djelovanja sufinanciranja programa) dodjeljuju se pravnim subjektima koje osnuju ili odrede države članice i sve treće zemlje pridružene programu Euratoma koji će razviti zajednički program aktivnosti kojima se provodi plan za cilj proizvodnje električne energije do 2050. Ta bespovratna sredstva mogu uključivati resurse u naravi od Zajednice, poput korištenja objekata JET-a u znanstvene i tehničke svrhe, u skladu s člankom 10. Ugovora, ili upućivanje osoblja Komisije.

Izravna djelovanja JRC-a

Prioriteti za izravna djelovanja određuju se putem savjetovanja s Glavnim upravama Komisije u području određene politike i s Vijećem guvernera JRC-a.

Cilj nuklearnih aktivnosti JRC-a mora biti podrška provedbi direktiva Vijeća 2009/71/Euratom (1) i 2011/70/Euratom (2). kao i zaključaka Vijeća koji daju prioritet najvišim standardima u nuklearnoj sigurnosti kako u Uniji, tako i na međunarodnoj razini.

JRC posebno mora doprinositi istraživanju nuklearne sigurnosti koja je potrebna za sigurnu, osiguranu i miroljubivu uporabu nuklearne energije i druge ne-fisijske primjene. JRC će pružiti znanstvenu podlogu za relevantne politike Unije i, prema potrebi, reagirati u granicama svoje misije i ovlasti na nuklearne događaje, nesreće i nezgode. U tom smislu JRC će provoditi istraživanja i ocjenjivanja, pružati reference i standarde te organizirati posebno osposobljavanje i obrazovanje. Prema potrebi će se tražiti sinergije s ostalim međusektorskim aktivnostima s ciljem optimiziranja ljudskih i financijskih resursa te izbjegavanja dupliciranja nuklearnih istraživanja i razvoja u Europskoj uniji. Aktivnosti JRC-a u tim područjima provodit će se uzimajući u obzir relevantne inicijative na regionalnoj razini, razini država članica ili Europske unije, s ciljem oblikovanja Europskog istraživačkog prostora.

(a)   Poboljšanje nuklearne zaštite, uključujući: zaštitu nuklearnih reaktora i goriva, zbrinjavanje otpada, uključujući konačno geološko odlaganje kao i razdiobu i transmutaciju; stavljanje izvan pogona i pripravnost na izvanredna stanja

JRC će doprinositi razvoju sredstava i metoda za postizanje standarda visoke sigurnosti za nuklearna postrojenja i gorivne cikluse značajne za Europu. Ta će sredstva i metode obuhvaćati:

(1)

oblikovanje analiza ozbiljnih nesreća i metodologije za ocjenu operativnih faktora sigurnosti nuklearnih pogona; potporu osnivanju zajedničkog europskog pristupa evaluaciji naprednih gorivnih ciklusa i dizajna; proučavanje i širenje lekcija naučenih iz operativnog iskustva. JRC će i dalje provoditi svoj projekt "European Clearinghouse on NPP Operational Experience Feedback" kako bi usmjerio svoje aktivnosti na izazove nuklearne sigurnosti nakon katastrofe u Fukushimi, pozivajući se na nadležnosti država članica u tom području.

(2)

minimiziranje znanstvenih nesigurnosti u predviđanju dugoročnog ponašanja nuklearnog otpada i disperzije radionuklida u okolišu; i ključne aspekte istraživanja o stavljanju nuklearnih postrojenja izvan pogona.

(3)

razmjenu s relevantnim dionicima za jačanje sposobnosti Unije za odgovor na nuklearne nesreće i nezgode istraživanjem sustava upozoravanja i modela za radiološku disperziju u zraku te mobilizacijom resursa i stručnog znanja za analizu i modeliranje nuklearnih nesreća.

(b)   Poboljšanje nuklearne sigurnosti, uključujući: zaštitne mjere, neširenje nuklearnog oružja, borbu protiv nezakonitog trgovanja i nuklearnu forenziku

Na područje neširenja nuklearnog oružja mora se obratiti najveća moguća pozornost. JRC će:

(1)

razvijati napredne metodologije i metode otkrivanja/provjere i tehnologije za potporu zaštitnim mjerama Zajednice i za jačanje međunarodnih zaštitnih mjera;

(2)

razvijati i primjenjivati napredne metode i tehnologiju za sprečavanje, otkrivanje i odgovor na nuklearne i radioaktivne nesreće, uključujući određivanje tehnologije za otkrivanje i razvoj metoda i tehnika nuklearne forenzike za borbu protiv nezakonitog trgovanja u sinergijama s globalnim okvirom CBRN (kemijski, biološki, radiološki, nuklearni);

(3)

podupirati provedbu Ugovora o neširenju nuklearnog oružja i strategije povezane s Unijom kroz studije analiza i naknadno praćenje tehničkog napretka režima kontrole izvoza u svrhu podrške relevantnim službama Komisije i Unije.

(c)   Podizanje izvrsnosti u nuklearnoj znanstvenoj bazi za standardizaciju

JRC će nadalje razvijati znanstvenu osnovu za nuklearnu sigurnost i zaštitu. Naglasak će biti stavljen na istraživanje o temeljnim značajkama i ponašanju aktinida, strukturalnih i nuklearnih materijala. Kao potpora standardizaciji Unije, JRC će osigurati najsuvremenije nuklearne standarde, referentne podatke i mjere, uključujući razvoj i provedbu relevantnih baza i alata za ocjenjivanje. JRC će podupirati daljnji razvoj primjena u medicini, to jest novih terapija liječenja karcinoma na osnovi alfa ozračivanja.

(d)   Poticanje upravljanja znanjem, obrazovanja i osposobljavanja

JRC mora redovito sudjelovati u novim razvojima u istraživanju i instrumentaciji, propisima o sigurnosti i okolišu. U tom smislu, mora se provoditi kontinuirani investicijski plan za znanstvene infrastrukture.

Kako bi Unija očuvala vodeći položaj u području nuklearne sigurnosti i zaštite, JRC mora razviti alate za upravljanje znanjem, pratiti trendove Unije u području ljudskih resursa kroz Opservatorij ljudskih resursa u nuklearnom području te isporučiti posebne programe osposobljavanja i obrazovanja koji pokrivaju i aspekte stavljanja izvan pogona.

(e)   Potpora politici Unije u području nuklearne sigurnosti i zaštite

JRC mora poticati svoju kompetenciju i izvrsnost kako bi osigurao nezavisne znanstvene i tehničke dokaze koji bi mogli biti potrebni za podršku politici Unije u području nuklearne sigurnosti i zaštite.

Kao provedbeno tijelo Euratoma za Međunarodni forum za razvoj reaktora IV. generacije (GIF), JRC će nastaviti koordinirati doprinos Zajednice GIF-u. JRC će slijediti i dodatno razvijati međunarodnu suradnju u istraživanju s ključnim zemljama partnerima i međunarodnim organizacijama (IAEA, OECD/NEA) u svrhu promicanja politika Unije o nuklearnoj sigurnosti i zaštiti.

Međusektorske aktivnosti u okviru programa Euratoma

Kako bi postigao svoje opće ciljeve, program Euratoma će podržavati dopunske aktivnosti (izravne i neizravne, koordinaciju i stimuliranje zajedničke izrade programa) koje osiguravaju sinergiju istraživačkih napora u rješavanju zajedničkih izazova (kao što su materijali, tehnologija rashladnih sredstava, referentni nuklearni podaci, modeliranje i simulacija, udaljeno upravljanje, zbrinjavanje otpada, zaštita od zračenja).

Međusektorske aktivnosti i sučelja s Okvirnim programom za istraživanja i inovacije Obzor 2020.

Kako bi se ostvarili ciljevi programa Euratoma, odgovarajuće poveznice i sučelja, poput zajedničkih poziva, osigurat će se Posebnim programom Okvirnog programa Obzor 2020.

Program Euratoma može doprinijeti dužničkom instrumentu i vlasničkom instrumentu razvijenima u sklopu Okvirnog programa Obzor 2020. koji će se proširiti kako bi obuhvatili ciljeve iz članka 3.

Međunarodna suradnja s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama

Mora se nastaviti međunarodna suradnja u području nuklearnih istraživanja i inovacija, utemeljena na zajedničkim ciljevima i uzajamnom povjerenju, s ciljem postizanja jasnih i značajnih pogodnosti za Uniju i njezino okruženje. Kao doprinos ostvarivanju posebnih ciljeva navedenih u članku 3., Zajednica će nastojati učvrstiti znanstveno i tehničko stručno znanje Unije kroz sporazume o međunarodnoj suradnji te promicati pristup nuklearne industrije Unije novim tržištima u nastajanju.

Aktivnosti međunarodne suradnje promicat će se kroz multilateralne okvire (kao što su IAEA, OECD, ITER, GIF), kao i postojećom ili novom bilateralnom suradnjom sa zemljama koje imaju snažne baze istraživanja i razvoja te industrijske baze i istraživačke objekte koji su u fazi funkcioniranja, dizajna ili izgradnje.


(1)  Direktiva Vijeća 2009/71/Euratom od 25. lipnja 2009. o uspostavi okvira Zajednice za nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja (SL L 172, 2.7.2009., str. 18.).

(2)  Direktiva Vijeća 2011/70/Euratom od 19. srpnja 2011. o uspostavi okvira Zajednice za odgovorno i sigurno zbrinjavanje istrošenoga goriva i radioaktivnog otpada (SL L 199, 19.7.2011., str. 1.).


PRILOG II.

POKAZATELJI USPJEŠNOSTI

U ovom se Prilogu navodi, za svaki posebni cilj programa Euratoma, više pokazatelja uspješnosti za ocjenu rezultata i učinaka koji se mogu poboljšati tijekom provedbe programa Euratoma.

1.   Pokazatelji za neizravna djelovanja

(a)

Potpora zaštiti nuklearnih sustava

Broj projekata (zajednička istraživačka i/ili koordinirana djelovanja) za koje je vjerojatno da će dovesti do dokazivog poboljšanja u provođenju nuklearne zaštite u Europi.

(b)

Doprinos razvoju sigurnih, dugoročnih rješenja za zbrinjavanje konačnog nuklearnog otpada, uključujući konačno geološko odlaganje, kao i razdiobu i transmutaciju

Broj projekata koji doprinose razvoju sigurnih, dugoročnih rješenja za zbrinjavanje konačnog nuklearnog otpada.

(c)

Potpora razvoju i održivosti nuklearnog stručnog znanja i izvrsnosti u Uniji

Osposobljavanje kroz istraživanje – broj studenata na doktorskom studiju i postdoktorskih istraživača koje podupiru fisijski projekti Euratoma.

Broj stipendista i stažista u fuzijskom programu Euratoma.

(d)

Potpora zaštiti od zračenja i razvoju primjene zračenja u medicini, uključujući, među ostalim, sigurnu i osiguranu zalihu i korištenje radioizotopa

Broj projekata za koje je vjerojatno da će imati dokazivi učinak na regulatornu praksu u vezi sa zaštitom od zračenja i na razvijanje primjene zračenja u medicini.

(e)

Pomak prema dokazivanju izvedivosti fuzije kao izvora energije korištenjem postojećih i budućih fuzijskih objekata

Broj publikacija u utjecajnim časopisima koje pregledavaju stručnjaci.

(f)

Postavljanje temelja za buduće fuzijske elektrane razvojem materijala, tehnologija i konceptualnog dizajna

Postotak prekretnica u smjernicama fuzije koje su određene za razdoblje 2014. – 2018. i koje je program Euratoma ostvario.

(g)

Promicanje inovacija i industrijske konkurentnosti

Broj supsidijarnih poduzeća iz istraživanja fuzije u okviru programa Euratoma.

Patentne prijave nastale i patenti dodijeljeni na osnovi istraživačkih aktivnosti koje podupire program Euratoma.

(h)

Osiguravanje raspoloživosti i korištenja istraživačkih infrastruktura paneuropskog značaja

Broj istraživača koji imaju pristup istraživačkim infrastrukturama pomoću potpore programa Euratoma.

2.   Pokazatelji za izravna djelovanja

(a)

Pokazatelj učinka za potporu politike JRC-a

Broj pojavljivanja opipljivih posebnih učinaka na politike Unije kao rezultat potpore tehnološke i znanstvene politike koju pruža JRC.

(b)

Pokazatelj znanstvene produktivnosti JRC-a

Broj publikacija pregledanih od strane stručnjaka.

Pokazatelji iz točaka (a) i (b) mogu biti prikazani u skladu sa sljedećim ciljevima Zajednice u području izravnih djelovanja:

poboljšanje nuklearne sigurnosti, uključujući: sigurnost nuklearnih reaktora i goriva, zbrinjavanje otpada, uključujući konačno geološko odlaganje kao i razdiobu i transmutaciju; stavljanje izvan pogona i pripravnost na izvanredna stanja;

poboljšanje nuklearne zaštite, uključujući: zaštitne mjere, neširenje nuklearnog oružja, borbu protiv nezakonitog trgovanja i nuklearnu forenziku;

podizanje izvrsnosti u nuklearnoj znanstvenoj bazi za standardizaciju;

poticanje upravljanja znanjem, obrazovanja i osposobljavanja;

potpora politici Unije u području nuklearne sigurnosti i zaštite.


ODLUKE

20.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/965


ODLUKA VIJEĆA

od 3. prosinca 2013.

o osnivanju Posebnog programa za provedbu Okvirnog programa za istraživanje i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i stavljanju izvan snage odluka 2006/971/EZ, 2006/972/EZ, 2006/973/EZ, 2006/974/EZ i 2006/975/EZ

(Tekst značajan za EGP)

(2013/743/EU)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 182. stavak 4.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s posebnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)

U skladu s člankom 182. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (TFEU), Okvirni program za istraživanja i inovacije 2014. – 2020. (Obzor 2020.) osnovanim Uredbom (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. (3) treba provesti putem posebnog programa koji utvrđuje posebne ciljeve i pravila za njegovu provedbu, određuje njegovo trajanje te predviđa sredstva koja se smatraju potrebnima.

(2)

Opći cilj programa Obzor 2020. trebao bi se temeljiti na tri prioriteta, posvećena ostvarivanju izvrsne znanosti („Izvrsna znanost”), stvaranju vodećeg položaja industrije („Vodeći položaj industrije”) i rješavanju društvenih izazova („Društveni izazovi”). Opći cilj trebao bi se također temeljiti na posebnim ciljevima „Širenje izvrsnosti i sudjelovanja” te „Znanost s društvom i za društvo”. Ti bi se prioriteti i posebni ciljevi trebali provesti putem posebnog programa koji određuje po jedan dio za svaki od tri prioriteta, jedan dio za poseban cilj „Širenje izvrsnosti i sudjelovanja”, jedan dio za poseban cilj „Znanost s društvom i za društvo” i jedan dio za nenuklearne izravne aktivnosti Zajedničkog istraživačkog centra (JRC).

(3)

Svi prioriteti i posebni ciljevi programa Obzor 2020. trebali bi uključivati međunarodnu dimenziju. Aktivnosti međunarodne suradnje trebale bi ostati barem na razini Sedmog okvirnog programa Europske zajednice za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007. – 2013.).(„Sedmi okvirni program”), usvojenog Odlukom br. 1982/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4).

(4)

Dok Uredba (EU) br. 1291/2013 utvrđuje opći cilj programa Obzor 2020., prioritete i osnovne odrednice posebnih ciljeva i aktivnosti koje treba provesti, posebni program trebao bi definirati posebne ciljeve i osnovne odrednice aktivnosti koje su posebne za svaki dio. Odredbe o provedbi utvrđene u Uredbi br. 1291/2103 u cijelosti se primjenjuju na taj posebni program, uključujući one koje se odnose na etička načela.

(5)

Svaki bi dio trebao dopunjavati druge dijelove posebnog programa i provoditi se u skladu s njima.

(6)

Postoji velika potreba za jačanjem, produbljivanjem i širenjem izvrsnosti znanstvene baze Unije i za osiguravanjem ponude istraživanja i nadarenih istraživača na svjetskoj razini, kako bi se osigurala dugoročna konkurentnost i blagostanje Europe. Prioritet „Izvrsna znanost” trebao bi poduprijeti aktivnosti Europskog istraživačkog vijeća (ERC) u području „pionirskog istraživanja”, budućih i novih tehnologija, aktivnosti Marie Skłodowska-Curie i europskih istraživačkih infrastruktura. Te aktivnosti trebale bi biti usmjerene prema jačanju sposobnosti u dugoročnom razdoblju, s jakom usmjerenošću na sljedeću generaciju znanosti, sustava i istraživača, te na osiguravanje potpore za nove talente iz cijele Unije i iz pridruženih zemalja. Aktivnosti Unije u potporu izvrsnoj znanosti trebale bi pomoći konsolidirati Europski istraživački prostor (ERA) i učiniti znanstveni sustav Unije konkurentnijim i privlačnijim na globalnoj razini.

(7)

Istraživačke aktivnosti koje se provode u sklopu prioriteta „Izvrsna znanost” trebalo bi odrediti prema potrebama i mogućnostima znanosti. Program istraživanja trebao bi se odrediti u bliskoj suradnji sa znanstvenom zajednicom. Istraživanje bi se trebalo financirati na temelju izvrsnosti.

(8)

ERC bi trebao zamijeniti i naslijediti ERC osnovan Odlukom Komisije 2007/134/EZ (5). Trebalo bi djelovati u skladu s utvrđenim načelima znanstvene izvrsnosti, samostalnosti, učinkovitosti i transparentnosti.

(9)

Kako bi se zadržao i povećao vodeći položaj Unije u industriji, potrebno je hitno poticati istraživanja i razvoj u privatnom sektoru i ulaganja u inovacije, promicati istraživanja i inovacije usmjerene na potrebe poslovanja te ubrzati razvoj novih tehnologija koje će u budućnosti potpomoći poslovanje i gospodarski rast. Prioritet „Vodeći položaj industrije”, trebao bi poticati ulaganja u izvrsna istraživanja i inovacije u ključnim tehnologijama razvoja i ostalim industrijskim tehnologijama, pospješiti pristup rizičnom financiranju za inovativna poduzeća i projekte, te osigurati Uniji široku potporu za inovacije u mikropoduzećima, malim i srednjim poduzećima (MSP-ovi).

(10)

Istraživanja svemira i inovacije u području svemira, što je zajednička nadležnost Unije, trebalo bi uključiti kao sastavnicu u prioritetu „Vodeći položaj industrije” kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri iskoristio znanstveni, gospodarski i društveni učinak i kako bi se osigurala djelotvorna i troškovno učinkovita provedba.

(11)

Za rješavanje glavnih društvenih izazova utvrđenih u strategiji Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast (strategija Europa 2020.) potrebna su velika ulaganja u istraživanja i inovacije kako bi se razvila i uvela nova i napredna rješenja koja imaju potrebne razmjere i područje primjene. Ti izazovi također predstavljaju velike gospodarske mogućnosti za inovativna poduzeća i stoga doprinose konkurentnosti Unije i zapošljavanju u Uniji.

(12)

Prioritet, „Društveni izazovi”, trebao bi povećati učinkovitost istraživanja i inovacija u odgovoru na najvažnije društvene izazove podupiranjem izvrsnih istraživačkih i inovacijskih aktivnosti. Te aktivnosti trebale bi se provoditi korištenjem pristupa temeljenog na izazovima koji objedinjuje resurse i znanje u različitim područjima, tehnologijama i disciplinama. Istraživanja u području društvenih i humanističkih znanosti važan su element za rješavanje svih navedenih izazova. Aktivnosti bi trebale obuhvatiti cijeli raspon istraživanja i inovacija, uključujući aktivnosti povezane s inovacijama, kao što su pokusno izvođenje, demonstriranje, testiranje, kao i potpora javnoj nabavi, prednormativna istraživanja i utvrđivanje normi te uvođenje inovacija na tržište. Aktivnosti bi, prema potrebi, trebale izravno podupirati odgovarajuće nadležnosti sektorskih politika na razini Unije. Svi izazovi trebali bi doprinijeti krajnjem cilju održivog razvoja.

(13)

Trebala bi postojati odgovarajuća ravnoteža između malenih i velikih projekata u okviru prioriteta „Društveni izazovi” te posebnog cilja „Vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama”.

(14)

Poseban cilj „Širenje izvrsnosti i jačeg sudjelovanja” u potpunosti koristi potencijal europskog kvalificiranog kadra i osigurava maksimalno uvećanje koristi od gospodarstva koje se temelji na inovacijama te njihovu raspodjelu diljem Unije u skladu s načelom izvrsnosti.

(15)

Poseban cilj „Znanost s društvom i za društvo” gradi učinkovitu suradnju između znanosti i društva, zapošljava novi kvalificirani kadar za znanost i upotpunjuje znanstvenu izvrsnost s društvenom osviještenosti i odgovornosti.

(16)

Kao sastavni dio programa Obzor 2020., JRC bi trebao nastaviti s pružanjem neovisne znanstvene i tehnološke potpore usmjerene prema korisniku, za stvaranje, razvoj, provedbu i praćenje politika Unije. U svrhu ostvarenja svoje misije, JRC bi trebao obavljati istraživanja najviše kvalitete. Pri izvođenju izravnih aktivnosti u skladu sa svojom misijom, JRC bi trebao staviti osobit naglasak na područja od najvećeg interesa za Uniju, naime, pametan, uključiv i održiv rast i naslove „Sigurnost i građanstvo” te „Globalna Europa”.

(17)

Izravne aktivnosti JRC-a trebale bi se provoditi fleksibilno, učinkovito i transparentno, uzimajući u obzir relevantne potrebe korisnika JRC-a i potrebe politika Unije te poštujući cilj zaštite financijskih interesa Unije. Ako je potrebno, istraživačke aktivnosti koje se provode u okviru ovog programa trebale bi se prilagoditi tim potrebama te znanstvenim i tehnološkim postignućima s ciljem postizanja znanstvene izvrsnosti.

(18)

JRC bi trebao nastaviti stvarati dodatne resurse putem konkurentnih aktivnosti koje uključuju sudjelovanje u neizravnim aktivnostima iz programa Obzor 2020., rad trećih strana i, u manjoj mjeri, iskorištavanje intelektualnog vlasništva.

(19)

Posebni program trebao bi dopuniti aktivnosti izvršene u državama članicama, kao i druge aktivnosti Unije, neophodne za ukupne strateške napore za provedbu strategije Europa 2020.

(20)

Temeljem Odluke Vijeća 2001/822/EZ (6), pravne osobe prekomorskih zemalja i područja mogu sudjelovati u programu Obzor 2020. pod određenim uvjetima koji su u njemu navedeni.

(21)

Kako bi se osiguralo da posebni uvjeti za korištenje instrumenata financiranja odražavaju tržišne uvjete, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. TFEU-a za usklađivanje ili daljnje definiranje posebnih uvjeta korištenja instrumenata financiranja. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Vijeću šalju na vrijeme i na primjeren način.

(22)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ovog posebnog programa, provedbene ovlasti za donošenje programa rada za provedbu posebnog programa trebalo bi dodijeliti Komisiji.

(23)

Provedbene ovlasti povezane s programima rada za prioritete „Izvrsna znanost”, „Vodeći položaj industrije” i „Društveni izazovi” te za posebne ciljeve „Širenje izvrsnosti i sudjelovanja” i „Znanost s društvom i za društvo” trebale bi se izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća o (7).

(24)

Vijeće guvernera JRC-a, osnovano Odlukom Komisije 96/282/Euratom o (8), upitano je za savjet u vezi sa znanstvenim i tehnološkim sadržajem posebnog programa o izravnim nenuklearnim aktivnostima JRC-a.

(25)

Iz razloga pravne sigurnosti i jasnoće, Odluku Vijeća 2006/971/EZ (9), Odluku Vijeća 2006/972/EZ (10), Odluku Vijeća 2006/973/EZ (11), Odluku Vijeća 2006/974/EZ (12), kao i Odluku Vijeća 2006/975/EZ (13), trebalo bi staviti van snage,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

NASLOV I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Ovom Odlukom uspostavlja se poseban program kojim se provodi Uredba (EU) br. 1291/2013 i određuju posebni ciljevi za potporu Unije istraživačkim i inovacijskim aktivnostima kako je utvrđeno u članku 1. te Uredbe, kao i pravila provedbe.

Članak 2.

Uspostava posebnog programa

1.   Ovim se uspostavlja posebni program za uvođenje Okvirnog programa za istraživanje i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) („posebni program”) za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

2.   U skladu s člankom 5. stavcima 2., 3. i 4. Uredbe (EU) br. 1291/2013, posebni program sastoji se od sljedećih dijelova:

(a)

dijela I. „Izvrsna znanost”;

(b)

dijela II. „Vodeći položaj industrije”;

(c)

dijela III. „Društveni izazovi”;

(d)

dijela IV. „Širenje izvrsnosti i sudjelovanja”;

(e)

dijela V. „Znanost s društvom i za društvo”;

(f)

dijela VI. „Ne-nuklearne aktivnosti Zajedničkog istraživačkog centra (JRC)”.

Članak 3.

Posebni ciljevi

1.   Dio I. „Izvrsna znanost” ojačava izvrsnost europskih istraživanja u skladu s prioritetom „Izvrsna znanost” utvrđenim u članku 5. stavku 2. točki (a) Uredbe (EU) br. 1291/2013 [Obzor 2020.] ostvarivanjem sljedećih posebnih ciljeva:

(a)

jačanja „pionirskih” istraživanja aktivnostima Europskog istraživačkog vijeća (ERC) („Europsko istraživačko vijeća (ERC)”);

(b)

jačanja istraživanja u budućim tehnologijama i tehnologijama u nastajanju („Buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju (FET)”);

(c)

jačanja vještina, razvoja izobrazbe i karijere, posredstvom aktivnosti Marie Skłodowska-Curie („Aktivnosti Marie Skłodowska-Curie”);

(d)

jačanja europskih istraživačkih infrastruktura, uključujući e-infrastrukture („Istraživačke infrastrukture”).

Osnovne odrednice aktivnosti za te posebne ciljeve navedene su u dijelu I. Priloga I.

2.   Dio II. „Vodeći položaj industrije” ojačava vodeći položaj industrije i konkurentnost u skladu s prioritetom „vodeći položaj industrije” utvrđenim u članku 5. stavku 2. točki (b) Uredbe (EU) br. 1291/2013 ostvarivanjem sljedećih posebnih ciljeva:

(a)

poticanja vodećeg položaja industrije Europe posredstvom istraživanja, tehnološkog razvoja, demonstracija i inovacija u sljedećim tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama(„Vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama”):

i.

informacijskim i komunikacijskim tehnologijama („ICT”);

ii.

nanotehnologijama;

iii

naprednim materijalima;

iv.

biotehnologiji;

v.

naprednoj proizvodnji i preradi;

vi.

svemiru;

(b)

jačanja pristupa rizičnom financiranju za ulaganja u istraživanja i inovacije („Pristup rizičnom financiranju”);

(c)

povećanja inovacija u MSP-ovima („Inovacije u malim i srednjim poduzećima”).

Osnovne odrednice aktivnosti za te posebne ciljeve navedene su u dijelu II. Priloga I.

Moraju postojati posebni uvjeti za korištenje instrumenata za financiranje prema posebnom cilju u točki (b) prvog podstavka. Ti su uvjeti utvrđeni u dijelu II. odjeljku 2. Priloga I.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 10. za mijenjanje udjela u ulaganju iz vlasničkog instrumenta programa Obzor 2020. u ukupnom ulaganju EU-a u fazi širenja i rasta, u odnosu na financijske instrumente iz dijela II. odjeljka 2. Priloga 1.

3.   Dio III. „Društveni izazovi” doprinose prioritetu „Društveni izazovi” utvrđenom u članku 5. stavku 2. točki (c) Uredbe (EU) br. 1291/2013 ostvarivanjem aktivnosti istraživanja, tehnološkog razvoja, demonstracija i inovacija koje doprinose sljedećim posebnim ciljevima:

(a)

poboljšanje cjeloživotnog zdravlja i dobrobiti za sve („Zdravlje, demografske promjene i kvaliteta života”);

(b)

osiguranje dovoljno zaliha sigurne, zdrave hrane visoke kvalitete i drugih proizvoda biotehnologije razvijanjem produktivnih, održivih i resursno učinkovitih sustava primarne proizvodnje, unapređenje s njima povezanih usluga ekosustava i oporavak biološke raznolikosti zajedno s konkurentnim lancima opskrbe, prerade i stavljanja na tržište s niskom razinom emisije ugljika („Sigurnost hrane, održiva poljoprivreda i šumarstvo, istraživanje mora i pomorstva i kopnenih voda i bioekonomija”);

(c)

ostvarenje prijelaza prema pouzdanom, dostupnom, javno prihvaćenom, održivom i konkurentnom energetskom sustavu, s ciljem smanjenja ovisnosti o fosilnom gorivu pred sve većim pomanjkanjem resursa, povećanim energetskim potrebama i klimatskim promjenama („Sigurna, čista i učinkovita energija”);

(d)

ostvarenje europskog prometnog sustava koji je resursno učinkovit, povoljan za okoliš-i klimu, siguran i koji besprijekorno funkcionira na korist svih građana, gospodarstva i društva („Pametan, zelen i integriran promet”);

(e)

ostvarenje resursno učinkovitog gospodarstva, učinkovitog i u odnosu na vodu, otpornog na klimatske i društvene promjene, zaštita i održivo upravljanje prirodnim resursima i ekosustavima, i održiva opskrba i korištenje sirovina kako bi se zadovoljile potrebe sve brojnijeg svjetskog stanovništva unutar održivih ograničenja prirodnih resursa planeta i eko-sustava („Klimatska aktivnost, okoliš, učinkovitost resursa i sirovine”);

(f)

unapređenje boljeg razumijevanja Europe, pružanje rješenjâ i potpore uključivih, inovativnih i promišljenih europskih društava u situaciji dosad neviđenih preobrazbi i sve većih globalnih međuovisnosti („Europa u svijetu koji se mijenja - uključiva, inovativna i promišljena društva”);

(g)

unapređenje sigurnih europskih društava u situaciji dosad neviđenih preobrazbi i sve većih globalnih međuovisnosti i prijetnji, uz jačanje europske kulture slobode i pravde („Sigurna društva - zaštita slobode i sigurnosti Europe i njezinih građana”).

Osnovne odrednice aktivnosti za te posebne ciljeve navedene su u dijelu III. Priloga I.

4.   Dio IV. „Širenje izvrsnosti i jačanje sudjelovanja” doprinosi posebnom cilju „Širenje izvrsnosti i sudjelovanja” utvrđenom u članku 5. Stavku 3. Uredbe (EU) br. 1291/2013 potpunim korištenjem potencijala europskog kvalificiranog kadra i osiguravanjem maksimalnog uvećanja koristi od gospodarstva koje se temelji na inovacijama te njihovu raspodjelu diljem Unije u skladu s načelom izvrsnosti.

Osnovne odrednice aktivnosti za te posebne ciljeve navedene su u dijelu III. Priloga I.

5.   Dio V. „Znanost s društvom i za društvo” doprinosi posebnom cilju „Znanost s društvom i za društvo” utvrđenom u članku 5. Stavku 3. Uredbe (EU) br. 1291/2103 građenjem učinkovite suradnje između znanosti i društva, zapošljavanjem novog kvalificiranog kadra za znanost i upotpunjavanjem znanstvene izvrsnosti s društvenom osviještenošću i odgovornošću.

Osnovne odrednice aktivnosti za te posebne ciljeve navedene su u dijelu V. Priloga I.

6.   Dio VI. „Nenuklearne aktivnosti Zajedničkog istraživačkog centra” doprinose svim prioritetima utvrđenim u članku 5. stavku 2. Uredbe (EU) br. 1291/2013 s posebnim ciljem pružanja znanstvene i tehničke podrške politikama Unije usmjerenim na korisnika.

Osnovne odrednice aktivnosti za taj poseban cilj navedene su u dijelu VI. Priloga I.

7.   Posebni program ocijenit će se u vezi s rezultatima i učinkom koji će se mjeriti prema pokazateljima uspješnosti.

Dodatne pojedinosti o ključnim pokazateljima uspješnosti utvrđene su u Prilogu II.

Članak 4.

Proračun

1.   U skladu s člankom 6. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1291/2013, financijska omotnica za provedbu posebnog programa iznosi 74 316,9 milijuna EUR.

2.   Iznos iz stavka 1. ovog članka dijeli se između šest dijelova utvrđenih u članku 2. ga stavku 2. ove Odluke, u skladu s člankom 6. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1291/2013. Okvirna proračunska raspodjela za posebne ciljeve utvrđene u članku 3. ove Odluke i najveći ukupni iznos doprinosa za aktivnosti JRC-a utvrđeni su u Prilogu II. Uredbi (EU) br. 1291/2013.

3.   Na administrativne izdatke Komisije potrošit će se najviše 5 % iznosa navedenih u članku 6. stavku 2. Uredbe (EU) br. 1291/2013 za dijelove od I. do V. posebnog programa. Komisija je dužna osigurati da se tijekom programa njezini administrativni troškovi smanje te nastoji postići cilj od 4,6 % ili manje u godini 2020. Ove brojke podložne su reviziji u sklopu privremene ocjene programa Obzor 2020., kako je utvrđeno u članku 32. stavku 3. Uredbe (EU) br. 1291/2013.

4.   Prema potrebi moguće je unijeti odobrena sredstva u proračun nakon 2020. za pokrivanje tehničkih i administrativnih troškova kako bi se omogućilo upravljanje aktivnostima koje se ne završe do 31. prosinca 2020.

GLAVA II.

PROVEDBA

Članak 5.

Programi rada

1.   Poseban program provodit će se prema programima rada.

2.   Komisija donosi zajedničke ili posebne programe rada za provedbu dijela od I. do V. posebnog programa iz članka 2. stavka 2. točaka od (a) do (e), osim za provedbu mjera u sklopu posebnog cilja „Europsko istraživačko vijeće (ERC)” iz članka 3. stavka 1. točke (a). Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 10. stavka 4.

3.   Komisija donosi putem provedbenog akta, u skladu s postupkom savjetovanja iz članka 10. stavka 3., programe rada za provedbu mjera u okviru posebnog cilja „Europsko istraživačko vijeće (ERC)” iz članka 3. stavka 1. točke (a), kako je utvrdilo Znanstveno vijeće u članku 7. stavku 2. točki (b) putem provedbenog akta, u skladu s savjetodavnim postupkom iz članka 10. stavka 3. Komisija će odstupiti od programa rada što ga je utvrdilo Znanstveno vijeće samo kad smatra da on nije u skladu s odredbama ove Odluke. U tom slučaju Komisija donosi program rada pomoću provedbenog akta u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 10. stavka 4. Komisija propisno obrazlaže ovu mjeru.

4.   Komisija donosi poseban višegodišnji program rada, putem provedbenog akta, za dio VI. posebnog programa iz članka 2. stavka 2. točke (f).

Taj program rada uzima u obzir mišljenje što ga podnese Vijeće guvernera JRC-a iz Odluke 96/282/Euratom.

5.   Programi rada moraju uzeti u obzir stanje u znanosti, tehnologiji i inovacijama na nacionalnoj razini, razini Unije i međunarodnoj razini te relevantne razvoje događaja u politici, na tržištu i u društvu. Oni sadrže informacije, ako je potrebno, o koordinaciji s aktivnostima u području istraživanja i inovacija koje provode države članice (uključujući njihove regije), uključujući područja u kojima postoje zajedničke inicijative za donošenje programa. Programi rada ažuriraju se prema potrebi.

6.   Programi rada za provedbu dijelova od I. do V. iz članka 2. stavka 2. točaka od (a) do (e) ove Odluke utvrđuju postavljene ciljeve, očekivane rezultate, metodu provedbe i njihov ukupan iznos, uključujući, prema potrebi, okvirne informacije o iznosu rashoda povezanih s klimatskim promjenama. Oni također sadrže opis mjera koje će se financirati, naznaku iznosa dodijeljenog za svaku mjeru, okvirni raspored provedbe kao i višegodišnji pristup i strateške orijentacije za sljedeće godine provedbe. Uključuju bespovratna sredstva za prioritete, kriterije za odabir i dodjelu i relativni ponder određenih kriterija za dodjelu te maksimalnu stopu financiranja ukupnih opravdanih troškova. Navode također sve dodatne obveze iskorištavanja i širenja za sudionike, u skladu s člankom 43. Uredbe (EU) br. 1290/2013 (14) Europskog parlamenta i Vijeća. Programi rada omogućuju strateške pristupe „odozgo prema dolje” i „odozdo prema gore”, po potrebi, koji na inovativne načine pristupaju ciljevima.

Osim toga, ti programi rada sadrže odjeljak koji utvrđuje međusektorska pitanja iz članka 14. i iz podnaslova „Međusektorska pitanja i mjere potpore u programu Obzor 2020.”u Prilogu I. Uredbi (EU) br. 1291/2013, koje se pojavljuju u dva ili više posebnih ciljeva unutar istog prioriteta ili unutar dvaju ili više prioriteta. Te aktivnosti provode se integrirano.

7.   Komisija donosi putem provedbenog akta, u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 10. stavka 4., sljedeće mjere:

(a)

odluku o odobrenju mjera financiranja neizravnih aktivnosti ako je procijenjeni iznos doprinosa Unije u okviru posebnog programa jednak ili viši od 2,5 milijuna EUR za mjere u okviru posebnog cilja „Europsko istraživačko vijeće (ERC)” iz članka 3. stavka 1. točke (a) Ove odluke i uz iznimku aktivnosti koje se financiraju u okviru pilota „Brži put do inovacija” iz članka 24 Uredbe (EU) 1291/2013;

(b)

odluku o odobravanju financiranja mjera uključujući korištenje ljudskih embrija i njihovih matičnih stanica i mjera u okviru posebnog cilja „Sigurna društva - zaštita slobode i sigurnosti Europe i njezinih građana” iz članka 3. stavka 3. točke (g).

(c)

odluku o odobrenju mjera financiranja ako je procijenjeni iznos doprinosa Unije u okviru posebnog programa jednak ili viši od 0,6 milijuna EUR za mjere u okviru posebnog cilja „Europa u svijetu koji se mijenja - uključiva, inovativna i promišljena društva” iz članka 3. stavka 3. točke (f) i za mjere „Širenje izvrsnosti i sudjelovanja” i „Znanost s društvom i za društvo” iz članka 3., stavaka 4. odnosno 5.

(d)

sastavljanje referentnih uvjeta za ocjene iz članka 32. Uredbe (EU) br. 1291/2013.

Članak 6.

Europsko istraživačko vijeće

1.   Komisija osniva Europsko istraživačko vijeće („ERC”), koje je sredstvo za provedbu mjera u okviru dijela I. „Izvrsna znanost” koje su povezane s posebnim ciljem Europsko istraživačko vijeće („ERC”) iz članka 3. stavka 1. točke (a) ove Odluke. ERC nasljeđuje ERC uspostavljen Odlukom 2007/134/EZ.

2.   ERC se sastoji od neovisnog Znanstvenog vijeća iz članka 7. i posebne provedbene strukture iz članka 8.

3.   ERC ima predsjednika koji se bira iz redova viših znanstvenika s međunarodnim ugledom.

Predsjednika imenuje Komisija nakon transparentnog postupka zapošljavanja u koji je uključen, za tu svrhu osnovan, poseban nezavisni odbor, a mandat je ograničen na četiri godine i može se jednom produljiti. Postupak zapošljavanja i odabrani kandidat moraju imati odobrenje Znanstvenog vijeća.

Predsjednik predsjedava Znanstvenim vijećem i osigurava njegov vodeći položaj i vezu s posebnom provedbenom strukturom, te ga zastupa u znanstvenom svijetu.

4.   ERC djeluje u skladu s načelima znanstvene izvrsnosti, samostalnosti, učinkovitosti, djelotvornosti, transparentnosti i odgovornosti. Osigurava kontinuitet s aktivnostima ERC-a, koje se provode prema Odluci 2006/972/EZ.

5.   Aktivnosti ERC-a podupiru istraživanja koja u svim područjima provode pojedinačni i transnacionalni timovi koji se natječu na europskoj razini. Bespovratna sredstva za pionirske istraživačke projekte ERC-a dodjeljuju se isključivo prema kriteriju izvrsnosti.

6.   Komisija postupa kao jamac samostalnosti i integriteta ERC-a i osigurava pravilno izvođenje povjerenih mu zadaća.

Komisija osigurava provedbu aktivnosti ERC-a u skladu s načelima utvrđenima u stavku 4. ovog članka, kao i s cjelokupnom strategijom za ERC iz članka 7. stavka 2. točke (a) koju je utvrdilo Znanstveno vijeće.

Članak 7.

Znanstveno vijeće

1.   Znanstveno vijeće sastoji se od najuglednijih znanstvenika, inženjera i stručnjaka, s primjerenim stručnim znanjem, žena i muškaraca iz različitih dobnih skupina, što će osigurati raznolika istraživačka područja, koji djeluju u svoje osobno ime, neovisno o vanjskim interesima.

Članove Znanstvenog vijeća imenuje Komisija u skladu s neovisnim i transparentnim postupkom imenovanja dogovorenim sa Znanstvenim vijećem, a koji uključuje savjetovanje sa znanstvenom zajednicom i izvještavanje Europskom parlamentu i Vijeću.

Imenovanje je ograničeno na razdoblje od četiri godine, uz mogućnost ponovnog imenovanja još jednom na temelju sustava rotacije, čime se osigurava neprekidan rad Znanstvenog vijeća.

2.   Znanstveno vijeće utvrđuje:

(a)

cjelovitu strategiju ERC-a;

(b)

program rada za provedbu aktivnosti ERC-a;

(c)

metode i postupke za stručni pregled i ocjenu prijedloga na temelju kojih će se donijeti prijedlozi za financiranje;

(d)

svoje stajalište o svim pitanjima koja sa znanstvenog stajališta mogu poboljšati dostignuća i učinak ERC-a te kvalitetu provedenih istraživanja;

(e)

kodeks ponašanja koji se, inter alia, odnosi na sprečavanje sukoba interesa.

Komisija odstupa od stajališta koje utvrdi Znanstveno vijeće u skladu s prvim podstavkom, točkama (a), (c), (d) i (e) samo kada smatra da se nisu poštovale odredbe ove Odluke. U tom slučaju Komisija donosi mjere za održavanje kontinuiteta provedbe posebnog programa i postizanje njegovih ciljeva, utvrđujući točke odstupanja od stajališta Znanstvenog vijeća i obrazlaže ih.

3.   Znanstveno vijeće djeluje u skladu sa svojim ovlastima utvrđenim u odjeljku 1.1., dijela I. Priloga I.

4.   Znanstveno vijeće postupa isključivo u interesu ostvarivanja posebnog cilja „Europsko istraživačko vijeće (ERC)” iz članka 3. stavka 1. točke (a) prema načelima utvrđenima u članku 6. stavku 4. Vijeće djeluje pošteno i čestito i obavlja svoj posao učinkovito i uz najveću moguću transparentnost.

Članak 8.

Posebna provedbena struktura

1.   Posebna provedbena struktura odgovorna je za administrativnu provedbu i izvršenje programa, kako je opisano u odjeljku I. točki 1.2 Priloga I. Ona podupire Znanstveno vijeće u obavljanju svih njegovih zadaća.

2.   Komisija osigurava da dodijeljena provedbena struktura strogo, učinkovito te uz neophodnu prilagodljivost slijedi samo ciljeve i zahtjeve ERC-a.

GLAVA III.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 9.

Praćenje i informacije o provedbi

1.   Komisija svake godine prati i izvješćuje o provedbi programa Obzor 2020. u skladu s člankom 31. Uredbe (EU) br. 1291/2013 i Prilogom III. ovoj Odluci.

2.   Komisija redovito izvješćuje Odbor iz članka 10. o ukupnom napretku provedbe neizravnih mjera posebnog programa kako bi Odbor mogao rano dati odgovarajući input o pripremi radnih programa, osobito višegodišnjeg pristupa i strateške orijentacije, te mu daje pravovremene podatke o svim mjerama koje se predlažu ili financiraju u okviru programa Obzor 2020., kako se navodi u Prilogu IV.

Članak 10.

Postupak Odbora

1.   Komisiji pomaže odbor (Programski odbor). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Odbor se sastaje u različitim sastavima kako navodi Prilog V., ovisno o predmetu koji je na dnevnom redu.

3.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

4.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

5.   Ako se mišljenje Odbora treba dobiti na temelju pisanog postupka, navedeni postupak završava bez rezultata kada to u roku za davanje mišljenja odluči predsjednik Odbora ili to zahtijeva obična većina članova Odbora.

Članak 11.

Postupak delegiranja

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 3. stavka 2. dodjeljuje se Komisiji za vrijeme trajanja programa Obzor 2020.

3.   Vijeće u svakom trenutku može opozvati delegiranje ovlasti iz članka 3. stavka 2. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga priopćuje Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članka 3. stavka 2. stupa na snagu samo ako Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Vijeću na njega ne uloži nikakav prigovor ili ako je prije isteka tog roka Vijeće obavijestilo Komisiju da neće uložiti prigovor. Taj se rok produljuje se za jedan mjesec na inicijativu Vijeća.

6.   Komisija obavješćuje Europski parlament o donošenju delegiranih akata, ili o bilo kojem prigovoru u vezi s njima, ili o stavljanju izvan snage delegiranja ovlasti od strane Vijeća.

Članak 12.

Odredbe o stavljanju izvan snage i prijelazne odredbe

1.   Odluke 2006/971/EZ, 2006/972/EZ, 2006/973/EZ, 2006/974/EZ i 2006/975/EZ stavljaju se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2014.

2.   Međutim, aktivnosti pokrenute prema Odlukama iz stavka 1. ovog članka i financijske obveze povezane s aktivnostima koje se provode prema tim Odlukama i dalje se uređuju tim Odlukama do njihovog dovršenja. Tamo gdje je to potrebno, sve preostale zadaće Odbora osnovanih Odlukama iz stavka 1. ovog članka poduzima Odbor iz članka 10. ove Odluke.

3.   Dodjela financijskih sredstava za poseban program može obuhvatiti i troškove tehničke i administrativne pomoći koji su potrebni za osiguranje prijelaza između posebnog programa i mjera donesenih u okviru Odluka 2006/971/EZ, 2006/972/EZ, 2006/973/EZ, 2006/974/EZ i 2006/975/EZ.

Članak 13.

Stupanje na snagu

Ova Odluka stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 14.

Adresati

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 3. prosinca 2013.

Za Vijeće

Predsjednik

E. GUSTAS


(1)  SL C 181, 21.6.2012., str. 111.

(2)  SL C 277, 13.9.2012., str. 143.

(3)  Uredba (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11 prosinca 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ (Vidi stranicu 104. ovog Službenog lista).

(4)  Odluka br. 1982/2006/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o Sedmom okvirnom programu Europske zajednice za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007. – 2013.) (SL L 412, 30.12.2006, str. 1)

(5)  Odluka Komisije 2007/134/EZ od 2. veljače 2007. o osnivanju Europskog istraživačkog vijeća Tekst značajan za EGP (SL L 57, 24.2.2007., str. 14.).

(6)  2001/822/EZ: Odluka Vijeća od 27. studenoga 2001. o pridruživanju prekomorskih zemalja i područja Europskoj zajednici („Odluka o prekomorskom pridruživanju”) (SL L 314, 30.11.2001, str. 1).

(7)  Uredba (EZ) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(8)  Odluka Komisije 96/282/Euratom od 10. travnja 1996. o preustroju Zajedničkog istraživačkog centra (SL L 107, 30.4.1996., str. 12.).

(9)  Odluka Vijeća 2006/971/EZ od 19. prosinca 2006. o posebnom programu „Suradnja” za provedbu Sedmog okvirnog programa Europske zajednice za aktivnosti u području istraživanja i tehnološkog razvoja te za demonstracijske aktivnosti (2007. – 2013.) (SL L 400, 30.12.2006, str. 86.).

(10)  2006/972/EZ: Odluka Vijeća od 19. prosinca 2006. o posebnom programu „Ideje” kojim se primjenjuje Sedmi okvirni program Europske zajednice za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007. – 2013.) Tekst značajan za EGP (SL L 400, 30.12.2006, str. 243.).

(11)  2006/973/EZ: Odluka Vijeća od 19. prosinca 2006. o posebnom programu „Ljudi” kojim se primjenjuje Sedmi okvirni program Europske zajednice za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007. – 2013.) (SL L 400, 30.12.2006, str. 272.).

(12)  2006/974/EZ: Odluka Vijeća od 19. prosinca 2006. o posebnom programu „Kapaciteti” za provedbu Sedmog okvirnog programa Europske zajednice za aktivnosti u području istraživanja i tehnološkog razvoja te za demonstracijske aktivnosti (2007.–2013.) (SL L 400, 30.12.2006, str. 299.).

(13)  2006/975/EZ: Odluka Vijeća od 19. prosinca 2006. o posebnom programu koji se provodi kroz izravne aktivnosti Zajedničkog istraživačkog centra u okviru Sedmog okvirnog programa Europske zajednice za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (2007. – 2013.) (SL L 400, 30.12.2006, str. 368.).

(14)  Uredba (EU) br. 1290/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od o utvrđivanju pravila za sudjelovanje u Okvirnom programu za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i širenje njegovih rezultata te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1906/2006 (Vidi stranicu 81. ovog Službenog lista)


PRILOG I.

OSNOVNE ODREDNICE AKTIVNOSTI

Zajednički elementi za neizravne mjere

1.   IZRADA PROGRAMA

1.1.   Općenito

Uredba (EU) br. 1291/2013 utvrđuje niz načela u svrhu unaprjeđenja programskog pristupa kojim aktivnosti na strateški i integrirani način doprinose njegovim ciljevima i kako bi se osigurala snažna komplementarnost s drugim povezanim politikama i programima u cijeloj Uniji.

Neizravne aktivnosti programa Obzor 2020. provodit će se oblicima financiranja utvrđenim u Uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (1), posebice bespovratnim sredstvima, nagradama, nabavi i financijskim instrumentima. Svi oblici financiranja upotrebljavat će se na fleksibilan način u svim općim i posebnim ciljevima programa Obzor 2020., pri čemu će se njihovo korištenje određivati na osnovi potreba i specifičnosti određenog posebnog cilja.

Osobita pozornost obraćat će se osiguravanju uravnoteženog pristupa istraživanju i inovacijama, koji nije ograničen samo na razvijanje novih proizvoda i usluga na temelju znanstvenih i tehnoloških iskoraka, nego koji uključuje i aspekte kao što su korištenje postojećih tehnologija u novim aplikacijama, trajno poboljšavanje, netehničke i društvene inovacije. Samo cjelovit pristup inovacijama može istodobno rješavati društvene izazove i dati poticaj novim konkurentnim poduzećima i industrijama.

Osobito za prioritet „Društveni izazovi” i poseban cilj „Vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama”, naglasak će biti stavljen na istraživačke i inovacijske aktivnosti zajedno s aktivnostima koje se odvijaju blizu krajnjim korisnicima i tržištu, kao što su demonstriranje, pokusno izvođenje ili dokaz–koncepta. To će uključivati i, prema potrebi, aktivnosti kojima se podupiru društvene inovacije, kao i potporu pristupima na strani potražnje kao što su postupci prije-normizacije i pret-komercijalna nabava, nabava inovativnih rješenja, normizacija i ostale mjere usmjerene-prema korisniku kojima se pomaže ubrzati korištenje i širenje inovativnih proizvoda i usluga na tržište. Nadalje, ostavlja se dovoljno prostora za pristupe „odozdo prema gore” kod natječaja, a aktivnosti u radnim programima definiraju se u širem smislu. Osim toga, bit će dovoljno prostora za pristupe odozdo prema gore i otvorene, lagane i brze planove u sklopu svakog od tih izazova i tehnologija kako bi se najboljim europskim istraživačima, poduzetnicima i poduzećima pružila mogućnost da iznađu prijelomna rješenja koja odaberu.

Detaljno utvrđivanje prioriteta tijekom provedbe programa Obzor 2020. uključit će strateški pristup izradi programa istraživanja korištenjem načina upravljanja koji su blisko usklađeni s razvijanjem politike, a ipak prelaze granice tradicionalnih sektorskih politika. Temeljit će se na pouzdanim dokazima, analizama i predviđanjima, pri čemu će se napredak mjeriti prema snažnom nizu pokazatelja uspješnosti. Međusektorski pristup izradi programa i upravljanju omogućit će djelotvornu koordinaciju između svih posebnih ciljeva programa Obzor 2020. i rješavanje njihovih međusektorskih izazova, kao što su održivost, klimatske promjene, društvene i humanističke znanosti ili pomorske znanosti i tehnologije.

Utvrđivanje prioriteta jednako će se temeljiti na širokom nizu inputa i savjeta. To će uključivati, prema potrebi, skupine neovisnih stručnjaka koje su osnovane posebno za savjetovanje u provedbi programa Obzor 2020. ili bilo kojeg njegovog posebnog cilja. Te skupine stručnjaka pokazuju odgovarajuću razinu stručnosti i znanja u obuhvaćenim područjima i iskustvo u raznolikim profesionalnim okruženjima, uključujući industriju i uključivanje civilnog društva. Također će se, prema potrebi, uzeti u obzir savjeti Odbora za Europski istraživački prostor i inovacije (ERAC), ostalih skupina vezanih uz Europski istraživački prostor i skupine za poduzetničku politiku (EPG) o određivanju i izradi strateških prioriteta.

Utvrđivanje prioriteta također može uzeti u obzir programe strateških istraživanja europskih tehnoloških platformi, zajedničkih inicijativa za donošenje programa ili inputa od europskih partnerstava za inovacije. Gdje je to prikladno, javno javna partnerstva i javno privatna partnerstva koja podupire Obzor 2020. također će doprinijeti procesu utvrđivanja prioriteta i provedbi, u skladu s Uredbom (EU) br. 1291/2013. Redovno međusobno djelovanje s krajnjim korisnicima, građanima i organizacijama civilnog društva, putem odgovarajućih tehnologija kao što su konferencije čiji je cilj postizanje konsenzusa, tehnološke ocjene u koje je uključen cijeli niz aktera ili izravno uključivanje u istraživačke i inovacijske procese također će biti kamen temeljac procesa utvrđivanja prioriteta.

Budući da je Obzor 2020. program izrađen za sedam godina, gospodarska i društvena situacija te situacija u vezi s politikom u okviru koje on djeluje može se tijekom njegovog trajanja značajno promijeniti. Program Obzor 2020. treba biti u stanju prilagoditi se tim promjenama. Stoga će u sklopu svakog posebnog cilja postojati mogućnost uključivanja potpore za aktivnosti izvan opisa navedenih u nastavku teksta, gdje je to opravdano u svrhu rješavanja glavnih razvoja događaja, potreba politike ili nepredviđenih događaja.

Aktivnosti u okviru različitih Dijelova i njihovih posebnih ciljeva trebale bi se provoditi na način koji osigurava međusobnu komplementarnost i dosljednost, po potrebi.

1.2.   Pristup rizičnom financiranju

Program Obzor 2020. pomoći će poduzećima i drugim vrstama subjekata u pristupu zajmovima, jamstvima i vlasničkom financiranju posredstvom dvaju instrumenata.

Dužnički instrument osigurat će zajmove pojedinačnim korisnicima za ulaganja u istraživanja i inovacije; (protu)jamstva financijskim posrednicima koji daju zajmove korisnicima; kombinacije zajmova i (protu)jamstava te jamstva i/ili protujamstva za nacionalne, regionalne i lokalne programe financiranja duga. Uključit će dio dužničkog instrumenta za mala i srednja poduzeća namijenjen malim i srednjim poduzećima usmjerenim na istraživanja i inovacije s iznosima zajmova koji dopunjuju financijska sredstva za mala i srednja poduzeća instrumentom za kreditna jamstva u sklopu programa za konkurentnost društava i malih i srednjih poduzeća (COSME) (2014.-2020.).

Vlasnički instrument će osigurati rizični i/ili mezzanine kapital za pojedina poduzeća u ranoj fazi (komponenta za pokretanje). Ovaj instrument imat će i mogućnost ulaganja u fazi širenja i rasta zajedno s vlasničkim instrumentom za rast u sklopu programa COSME, uključujući i ulaganja u fondove fondova.

Ovi će instrumenti biti ključni za posebni cilj „pristup rizičnom financiranju”, ali se mogu, gdje je to relevantno, upotrebljavati u svim ostalim posebnim ciljevima programa Obzor 2020.

Vlasnički instrument i dio dužničkog instrumenta za mala i srednja poduzeća primjenjivat će se kao dio dvaju financijskih instrumenata Unije koji osiguravaju vlasničko i dužničko financiranje za potporu istraživanja i inovacija i rasta malih i srednjih poduzeća, zajedno s vlasničkim i dužničkim instrumentima u sklopu programa COSME.

1.3.   Komunikacija, iskorištavanje i širenje

Ključna dodana vrijednost istraživanja i inovacija financiranih na razini Unije jest mogućnost širenja, iskorištavanja i prenošenja rezultata na cijelom kontinentu kako bi se njihov učinak pojačao. Stoga će Obzor 2020. uključiti, u sklopu svih njegovih posebnih ciljeva, posebnu potporu širenju rezultata (uključujući i širenje rezultata slobodnim pristupom znanstvenim publikacijama), komunikacijskim aktivnostima i aktivnostima dijaloga, s jakim naglaskom na prenošenje rezultata krajnjim korisnicima, građanima, akademskoj zajednici, organizacijama civilnog društva, industriji i donositeljima politika. U tom smislu Obzor 2020. može se koristiti mrežama za prijenos informacija. Komunikacije aktivnosti poduzete u kontekstu programa Obzor 2020. naglasit će činjenicu da su rezultati ostvareni uz potporu sredstva Unije te će također nastojati povećati javnu svijest o važnosti istraživanja i inovacija publikacijama, događanjima, spremištima znanja, bazama podataka, internetskim stranicama ili ciljanom upotrebom društvenih medija.

2.   KOMPLEMENTARNOSTI,MEĐUSEKTORSKA PITANJA I MJERE POTPORE

Program Obzor 2020. strukturiran je oko ciljeva utvrđenih za njegova tri prioriteta: „Izvrsna znanost”, „Vodeći položaj industrije” i „Društveni izazovi”. Posebna će se pozornost obratiti osiguravanju primjerene koordinacije između tih prioriteta i iskorištavanju u cijelosti sinergije ostvarene između svih posebnih ciljeva kako bi se što bolje iskoristio njihov kombinirani učinak na ciljeve politike na višoj razini Unije. Stoga će se ciljevi programa Obzor 2020. provoditi uz jak naglasak na pronalaženje učinkovitih rješenja koja sežu daleko iznad pristupa koji se temelji samo na tradicionalnim znanstvenim i tehnološkim disciplinama i gospodarskim sektorima.

Međusektorska djelovanja promicat će se kroz dio I. „Izvrsna znanost”, dio II. „Vodeći položaj industrije”, dio III.„Društveni izazovi”, dio IV. „Širenje izvrsnosti i jačanje sudjelovanja” i dio V. „Znanost s društvom i za društvo” u svrhu zajedničkog razvijanja novih znanja, tehnologija budućnosti i novih tehnologija, istraživačkih infrastruktura i ključnih kompetencija. Istraživačke infrastrukture također će dobiti potporu za širu upotrebu u društvu, na primjer u javnim službama, u promicanju znanosti, civilne sigurnosti i kulture. Nadalje, utvrđivanje prioriteta tijekom provedbe za izravno djelovanje JRC-a i aktivnosti Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (EIT) bit će primjereno koordinirano s drugim dijelovima programa Obzor 2020.

Nadalje, u mnogim slučajevima za učinkovit doprinos ciljevima strategije Europa 2020 i njezine vodeće inicijative „Unija inovacija” bit će potrebna rješenja koja su interdisciplinarna i stoga su prisutna u više posebnih ciljeva programa Obzora 2020. Program Obzor 2020. uključuje posebne odredbe za davanje poticaja takvim međusektorskim aktivnostima, uključujući one u obliku učinkovitog objedinjavanja proračuna. To uključuje i, na primjer, mogućnost da prioritet ”Društveni izazovi” i poseban cilj „Vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama” iskoriste mogućnosti financijskih instrumenata i namjenskog instrumenta za MSP-ove.

Međusektorsko djelovanje bit će od najveće važnosti u poticanju međudjelovanja između prioriteta „Društveni izazovi” i posebnog cilja „Vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama” potrebnog za ostvarenje velikih tehnoloških iskoraka. Primjeri gdje se takvo međudjelovanje može razviti su: područje e-zdravlja, pametne mreže, pametni prometni sustavi, uključivanje aktivnosti povezanih s klimatskim promjenama, nanomedicina, napredni materijali za laka vozila ili razvoj industrijskih procesa i proizvoda s biološkom osnovom. Stoga će se poticati jaka sinergija između prioriteta „Društveni izazovi” i razvoja generičkih tehnologija razvoja i industrijskih tehnologija. To će se izričito uzeti u obzir pri izradi višegodišnjih strategija i utvrđivanja prioriteta za svaki taj posebni cilj. Za to će biti potrebno da zainteresirane strane koje predstavljaju razna stajališta budu potpuno uključene u provedbu; u mnogim slučajevima također će biti potrebne aktivnosti koje će okupiti financijska sredstva iz posebnog cilja „Vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama” te relevantnih posebnih ciljeva iz prioriteta „Društveni izazovi”.

Osobita pozornost također se obraća na koordinaciju aktivnosti koje se financiraju kroz program Obzor 2020. s aktivnostima iz okvira drugih programa financiranja Unije, kao što su zajednička poljoprivredna politika i zajednička ribarstvena politika, program Life ili program Erasmus+ ili program Zdravlje za rast te vanjski programi Unije i programi financiranja razvoja. To uključuje odgovarajuću koordinaciju s Kohezijskim fondom, u okviru nacionalnih i regionalnih strategija za istraživanje i inovacije za pametnu specijalizaciju u kojem potpora za jačanje kapaciteta za istraživanje i inovacije na regionalnoj razini može djelovati kao „put prema izvrsnosti”, osnivanje regionalnih centara izvrsnosti može pomoći zatvoriti inovacijski jaz u Europi ili potpora velikim demonstracijskim projektima i pokusnim projektima može pomoći u postizanju cilja stvaranja vodećeg položaja industrije u Europi.

A.   Društvene i humanističke znanosti

Istraživanja u području društvenih i humanističkih znanosti u cijelosti će se integrirati u svaki posebni cilj programa Obzor 2020. To će uključivati dovoljno mogućnosti za potporu takvih istraživanja posredstvom posebnih ciljeva „Europsko istraživačko vijeće (ERC)”, „Aktivnosti Marie Skłodowska-Curie” ili i„Istraživačke infrastrukture”.

S tim ciljem, društvene i humanističke znanosti također će biti uključene u glavne tokove kao osnovni element aktivnosti potreban za pojačavanja vodećeg položaja u industriji i rješavanje svih društvenih izazova. Za navedene izazove, to uključuje: razumijevanje odrednica zdravlja i optimizacija učinkovitosti pružanja zdravstvene skrbi; potporu politikama koje osnažuju ruralna područja; istraživanje i očuvanje europskog kulturnog nasljeđa i bogatstva; promicanje odabirâ informiranih potrošača; stvaranje uključujućeg digitalnog ekosustava utemeljenog na znanju i informacijama; čvrsto donošenje odluka o energetskoj politici i osiguravanju europske električne mreže prilagođene potrošačima i prijelazu na održiv energetski sustav; potporu prometnoj politici i predviđanju temeljenima na dokazima; potporu ublažavanju klimatskih promjena i strategiji prilagodbe tim promjenama, inicijative za učinkovitost resursa i mjere usmjerene zelenom i održivom gospodarstvu; i razumijevanje kulturoloških i društveno-gospodarskih aspekata pitanja sigurnosti, rizika i upravljanja (uključujući pravne aspekte i aspekte ljudskih prava).

Dodatno, posebni cilj „Europa u svijetu koji se mijenja”: Uključiva, inovativna i promišljena društva poduprijet će istraživanja u području društvenih i humanističkih znanosti koja će se baviti horizontalnom problematikom kao što je ostvarivanje pametnog i održivog rasta, društvene preobrazbe u europskim društvima, društvene inovacije, inovacije u javnom sektoru ili položaj Europe kao globalnog čimbenika.

B.   Znanost i društvo

Jača se veza i interakcija između znanosti i društva kao i promicanje odgovornog istraživanja i inovacija, znanstvenog obrazovanja, komuniciranja i kulture te se osnažuje povjerenje javnosti u znanost i inovaciju kroz aktivnosti iz programa Obzor 2020. koji podržava informirano sudjelovanje i dijalog s građanima i civilnim društvom u istraživanju i inovaciji.

C.   Rod

Unija ima obvezu promicanja rodne ravnopravnosti u znanosti i inovaciji. U programu Obzor 2020. rodna ravnopravnost rješavat će se kao međusektorsko pitanje kako bi se ispravile neravnoteže između muškaraca i žena, te kako bi se u izradu programa i sadržaj istraživanja i inovacija uključila rodna dimenzija.

D.   MSP-ovi

Program Obzor 2020. potaknut će i poduprijeti povećano i integrirano sudjelovanje MSP-ova u svim posebnim ciljevima.

Povrh uspostave boljih uvjeta za sudjelovanje MSP-ova u programu Obzor 2020., u skladu s člankom 22. Uredbe (EU) br. 1291/2013, posebne mjere utvrđene u okviru posebnog cilja „Inovacije u malim i srednjim poduzećima” (posebnom instrumentu namijenjenom MSP-ovima) primjenjivat će se za posebni cilj „vodeći položaj u razvojnim i industrijskim tehnologijama” i prioritet „Društveni izazovi”. Taj bi integrirani pristup trebao činiti najmanje 20 % njihovih ukupnih proračuna namijenjenih MSP-ovima.

Posebna pozornost mora se obratiti na primjerenu zastupljenost MSP-ova u javno-privatnim partnerstvima iz članka 25. Uredbe (EU) br. 1291/2013.

E.   Brzi program za inovacije (FTI)

FTI znatno smanjuje vrijeme od ideje do tržišta te se od njega očekuje povećanje sudjelovanja industrijei broj novih podnositelja zahtjeva u programu Obzor 2020.

FTI će, kako je određeno u članku 24. Uredbe (EU) br. 1291/2013, podržavati inovacijske aktivnosti u sklopu posebnog cilja „Vodeći položaj u tehnologijama razvoja i industrijskim tehnologijama” i u sklopu prioriteta „Društveni izazovi”, korištenjem pristupa odozdo prema gore, putem poziva koji je stalno otvoren, a „vrijeme do dodjele” ne prelazi šest mjeseci. FTI će doprinijeti inovacijama u Europi, podupirući konkurentnost Unije.

F.   Jačanje sudjelovanja

Istraživački i inovacijski potencijal država članica, usprkos određenim nedavnim približavanjima, ostaje vrlo različit, s velikim razlikama između „vodećih inovatora” i „umjerenih inovatora”. Aktivnosti pomažu u premošćivanju razlika u istraživanjima i inovacijama u Europi, promičući sinergije s europskim strukturnim i investicijskim fondovima (fondovi ESI) kao i posebnim mjerama za poticanje potencijala izvrsnosti u regijama koje postižu slabe rezultate u području istraživanja, razvoja i inovacija (RDI), čime se jača sudjelovanje u programu Obzor 2020. i doprinosi ostvarenju ERA-e.

G.   Međunarodna suradnja

Međunarodna suradnja s partnerima u trećim zemljama nužna je za učinkovito rješavanje mnogih posebnih ciljeva definiranih u programu Obzor 2020., osobito onih koji su povezani s vanjskim i razvojnim politikama Unije i međunarodnim obvezama. Ovo je slučaj sa svim društvenim izazovima koje rješava program Obzor 2020., koji imaju zajedničke karakteristike. Međunarodna suradnja također je ključna za pionirska i temeljna istraživanja kako bi se iskoristile prednosti novih mogućnosti u znanosti i tehnologiji. Stoga je promicanje mobilnosti istraživača i osoblja koje radi na inovacijama u međunarodnim razmjerima ključno za unaprjeđenje te globalne suradnje. Aktivnosti na međunarodnoj razini jednako su važne da bi se povećala konkurentnost europske industrije promicanjem uvođenja i trgovanja novim tehnologijama, na primjer, razvijanjem svjetskih normi i smjernica o interoperabilnosti, te promicanjem prihvaćanja i upotrebe europskih rješenja izvan Europe. Sve međunarodne aktivnosti trebale bi biti popraćene učinkovitim i pravednim prijenosom znanja koje je ključno za inovaciju i rast.

U središtu međunarodne suradnje u sklopu programa Obzor 2020. bit će suradnja s tri najveće skupine zemalja:

(1)

industrijaliziranim gospodarstvima i gospodarstvima u nastajanju;

(2)

zemljama proširenja i susjedstva; i

(3)

zemljama u razvoju.

Gdje je to prikladno, program Obzor 2020. poticat će suradnju na dvoregionalnoj ili multilateralnoj razini. Međunarodna suradnja u području istraživanja i inovacija ključni je aspekt globalnih obveza Unije i ima važnu ulogu u partnerstvu Unije sa zemljama u razvoju, kao što je napredovanje na ostvarenju milenijskih razvojnih ciljeva Ujedinjenih naroda.

Članak 27. Uredbe (EU) br. 1291/2013 utvrđuje opća načela za sudjelovanje pravnih subjekata iz trećih zemalja i međunarodnih organizacija. Budući da istraživanja i inovacije općenito imaju velike koristi od otvorenosti prema trećim zemljama, program Obzor 2020. nastavit će provoditi načelo opće otvorenosti, uz istodobno poticanje recipročnog pristupa programima trećih zemalja. Prema potrebi, a osobito za zaštitu europskih interesa u odnosu na intelektualno vlasništvo, može se primijeniti oprezniji pristup.

Osim toga, provodit će se niz usmjerenih aktivnosti usvajanjem strateškog pristupa međunarodnoj suradnji na temelju zajedničkog interesa, prioritetâ i uzajamne koristi te promicanjem koordinacije i sinergije s aktivnostima država članica. To će uključiti mehanizam za potporu zajedničkim pozivima na podnošenje prijedloga i mogućnost programa sufinanciranja zajedno s trećim zemljama ili s međunarodnim organizacijama. Tražit će se sinergije s drugim politikama Unije

I dalje će se tražiti strateški savjet Strateškog foruma za međunarodnu znanstvenu i tehnološku suradnju (SFIC).

Ne dovodeći u pitanje ostale mogućnosti suradnje, primjeri područja u kojima se može razvijati takva strateška međunarodna suradnja su sljedeći:

(a)

nastavak Partnerstva europskih država i država u razvoju u području kliničkih studija (EDCTP2) u kliničkim istraživanjima za medicinske intervencije protiv HIV-a, malarije i tuberkuloze i zanemarenih bolesti;

(b)

potpora u obliku godišnje pretplate na Human Frontier Science Programme (HFSP) kako bi se omogućilo državama članicama koje nisu članice Skupine G7 da u potpunosti iskoriste financijska sredstva koja osigurava HFSP;

(c)

međunarodni konzorcij za rijetke bolesti, koji okuplja više država članica i trećih zemalja. Cilj je ove inicijative razviti do 2020. dijagnostičke testove za najrjeđe bolesti i 200 novih terapija za rijetke bolesti;

(d)

potpora aktivnostima Međunarodnog foruma biogospodarstva temeljenog na znanju i Radnoj skupini EU-a i SAD-a za istraživanja u biotehnologiji, kao i suradničke veze s relevantnim međunarodnim organizacijama i inicijativama (kao što su globalni savezi za istraživanja o stakleničkim plinovima u poljoprivredi i o zdravlju životinja);

(e)

doprinos multilateralnim procesima i inicijativama, kao što su Međuvladin panel o promjenama klime (IPPC), Međuvladina platforma za bioraznolikost i usluge ekosustava (IPBES) i Grupa za promatranje Zemlje (GEO);

(f)

dijalozi o svemiru između Unije i Sjedinjenih Država i Rusije, dviju najvećih nacija koje putuju u svemir, izuzetno su vrijedni i osnova su za uspostavljanje strateške suradnje u svemirskim partnerstvima;

(g)

provedbena pravila za provođenje aktivnosti suradnje između Europske unije i Sjedinjenih Država u području domovinske sigurnosti/civilne sigurnosti/istraživanja, potpisana 18. studenoga 2010.;

(h)

suradnja sa zemljama u razvoju, uključujući subsaharsku Afriku, u području decentralizirane proizvodnje energije za smanjivanje siromaštva;

(i)

nastavak istraživačke suradnje s Brazilom o novoj generaciji bio-goriva i drugog korištenja biomase.

Nadalje, podupirat će se horizontalne aktivnosti kako bi se omogućio dosljedan i učinkovit razvoj međunarodne suradnje na svim razinama programa Obzor 2020.

H.   Učinkoviti razvoj i promjena klime

Program Obzor 2020. potaknut će i poduprijeti aktivnosti usmjerene na korištenje vodećeg položaja Europe u utrci za razvoj novih postupaka i tehnologija koje promiču održivi razvoj, u širem smislu, i usmjerene su protiv klimatskih promjena. Takav horizontalni pristup, potpuno uključen u sve prioritete programa Obzor 2020., pomoći će EU-u da napreduje u okruženju s niskom razinom emisije ugljika i ograničenih resursa, stvarajući resursno učinkovito, održivo i konkurentno gospodarstvo.

I.   Prijelaz od otkrića na tržišnu primjenu

Mjere premošćivanja unutar programa Obzor 2020. za cilj imaju dovesti do tržišne primjene, korištenja i komercijalizacije ideja kad god je moguće. Mjere bi se trebale temeljiti na opsežnom konceptu inovacija i poticati međusektorske inovacije.

J.   Međusektorske mjere potpore

Potporu međusektorskim pitanjima pružit će niz horizontalnih mjera potpore, uključujući pružanje potpore: jačanju privlačnosti znanstvenih zanimanja, uključujući opća načela Europske povelje za istraživače, kako su određena u Preporuci Komisije od 11. ožujka 2011. (2); jačanju dokazne baze i razvoju i potpori ERA-i (uključujući pet inicijativa ERA-e) i vodećoj inicijativi „Unija inovacija”; priznavanju korisnika i projekata programa Obzor 2020. s najboljim rezultatima u različitim područjima kroz simbolične nagrade; unapređenju okvirnih uvjeta kao potpore vodećoj inicijativi „Unija inovacija”, uključujući načela Preporuke Komisije o upravljanju intelektualnim vlasništvom (3) i istraživanje mogućnosti uspostave instrumenta vrednovanja Europskih prava na intelektualno vlasništvo; i upravljanju i koordinaciji međunarodnih mreža za izvrsne istraživače i inovatore, poput Europske suradnje u znanosti i tehnologiji (COST).

3.   OSTVARIVANJE PARTNERSTVA

Za ostvarenje održivog rasta u Europi potrebno je postići optimalni doprinos javnih i privatnih subjekata. To je ključno za konsolidiranje ERA-e i postizanje uspjeha u „Uniji inovacija”, „Digitalnoj agendi za Europu” i ostalim najznačajnijim inicijativama strategije Europa 2020. Nadalje, za odgovorna istraživanja i inovacije najbolja rješenja trebaju proizaći iz međusobnog djelovanja partnera koji imaju različita gledišta, ali zajedničke interese.

Program Obzor 2020. uključuje područje primjene i jasan skup kriterija za utvrđivanje javno javnih i javno privatnih partnerstava. Javno privatna partnerstva mogu se zasnivati na ugovornom aranžmanu između javnih i privatnih subjekata i u ograničenim slučajevima mogu biti institucionalizirana javno privatna partnerstva (kao što su zajedničke tehnološke inicijative i drugi zajednička poduzeća).

Postojeća javno javna i javno privatna partnerstva mogu primati potporu iz programa Obzor 2020. ako se bave ciljevima programa Obzor 2020., doprinose ostvarenju Europskog istraživačkog prostora, ispunjavaju kriterije programa Obzor 2020. te ako su pokazali da postižu značajan napredak u sklopu Sedmog okvirnog programa.

Inicijative iz okvira članka 185. UFEU-a koje imaju potporu u okviru Šestog okvirnog programa Europske zajednice za istraživanje, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti („Šesti okvirni program”) usvojen Odlukom br. 1513/2002/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) i/ili u okviru Sedmog okvirnog programa za koje se može ostvariti dodatna potpora u sklopu gore navedenih uvjeta uključuju: Partnerstvo europskih država i država u razvoju u području kliničkih studija (EDCTP), zajednički program Podrška okoline za samostalni život (AAL), Program istraživanja i razvoja za Baltičko more (BONUS), program Eurostars i Europski program za istraživanja u mjeriteljstvu (EMRP). Može se osigurati i daljnja potpora za Europski savez za istraživanje energije (EERA) uspostavljenom u sklopu Europskog strateškog energetskog tehnološkog plana (SET plan). Program Obzor 2020. može poduprijeti zajedničke inicijative za donošenje programa putem instrumenata iz članka 26. Uredbe(EU) No 1291/2013, uključujući putem inicijativa iz članka 185. UFEU-a.

Zajednički pothvati uspostavljeni u sklopu Sedmog okvirnog programa prema članku 187. UFEU-a, za koje se može osigurati daljnja potpora prema gore navedenim uvjetima su sljedeći: Inicijativa za inovativne lijekove (IMI), „Clean Sky”, Istraživanje Jedinstvenog europskog neba ATM (SESAR), zajedničko poduzeće Gorive ćelije i vodik (FCH) i zajednička tehnološka inicijativa Elektroničke komponente i sustavi za vodeći položaj Europe (ECSEL).

Ostala javno privatna partnerstva koja dobivaju podršku iz Sedmog okvirnog programa za koja se može osigurati daljnja potpora prema gore navedenim uvjetima su sljedeća: Tvornice budućnosti, Energetski učinkovite zgrade (EeB), Europska inicijativa za zelene automobile, Internet budućnosti. Daljnja potpora može se osigurati i Europskim industrijskim inicijativama (EII) pokrenutima u sklopu SET Plana.

Daljnja javno javna i javno privatna partnerstva mogu se pokrenuti u sklopu programa Obzor 2020. kada zadovoljavaju definirane kriterije.

DIO I.

IZVRSNA ZNANOST

1.   EUROPSKO ISTRAŽIVAČKO VIJEĆE (ERC)

ERC će promicati pionirska istraživanja svjetske razine. Pionirska istraživanja i istraživanja koja prelaze granice trenutačnog poimanja nisu samo od ključne važnosti za gospodarsko blagostanje i društvenu dobrobit, nego su i istinski rizični poduhvati, koji napreduju na novim i izrazito zahtjevnim istraživačkim područjima, bez jasno odvojenih znanstvenih disciplina.

Kako bi se potaknuo velik izravan učinak u obliku napretka u području znanosti, ERC će davati potporu timovima za izvođenje istraživanja u svim područjima osnovnih znanstvenih i tehnoloških istraživanja u okvirima programa Obzor 2020., uključujući tehniku, društvene i humanističke znanosti. Ako je potrebno, u obzir se mogu uzeti posebne ciljane skupine (npr. mladi istraživači/timovi u nastajanju) sukladno ciljevima ERC-a i potrebama učinkovite provedbe. Posebna će se pozornost obratiti novonastalim i brzorastućim područjima u pionirskim područjima znanja te na područjima gdje se preklapa nekoliko disciplina.

Neovisni istraživači bilo koje dobi i roda, uključujući mlade istraživače tijekom prijelaza u samostalnost kao vodeći istraživači koji su se dokazali, iz bilo koje zemlje na svijetu, dobivat će potporu za izvođenje istraživanja u Europi.

ERC daje osobitu prednost pomaganju najboljim mladim istraživačima s odličnim idejama da naprave pomak prema nezavisnosti dajući odgovarajuću potporu u kritičnoj fazi kada osnivaju ili konsolidiraju vlastiti istraživački tim ili program. ERC će i dalje davati odgovarajuće razine potpore afirmiranim istraživačima.

Slijedit će se pristup „istraživanja na poticaj istraživača”. To znači da će ERC podupirati projekte koje će provoditi istraživači s temama po vlastitom odabiru u okviru poziva na podnošenje prijedloga. Prijedlozi će se ocjenjivati samo prema kriteriju izvrsnosti koja se utvrđuje putem recenzije, uzimajući u obzir izvrsnost novih skupina, mlade istraživače, kao i postojeće timove, te uz obraćanje posebne pozornosti prijedlozima koji su izrazito pionirski i uključuju odgovarajuće značajne znanstvene rizike.

ERC će djelovati kao samostalno tijelo za financiranje koje se rukovodi znanošću, a sastoji se od neovisnog Znanstvenog vijeća te ga podupire racionalna i troškovno učinkovita posebna provedbena struktura.

Znanstveno vijeće utvrdit će sveobuhvatnu znanstvenu strategiju i imat će pune ovlasti pri odlučivanju o vrsti istraživanja koje će se financirati.

Znanstveno vijeće će utvrditi program rada kako bi ispunio ciljeve ERC-a temeljene na njegovoj znanstvenoj strategiji, kako je opisano u nastavku teksta. Pokrenut će potrebne inicijative za međunarodnu suradnju u skladu sa svojom znanstvenom strategijom, uključujući promidžbene aktivnosti za povećanje vidljivosti ERC-a za najbolje istraživače iz ostalog dijela svijeta.

Znanstveno vijeće neprekidno će pratiti djelovanje ERC-a i njegove postupke ocjene te razmatrati kako se najbolje mogu postići njegovi širi ciljevi. Izradit će kombinaciju mjera za potporu ERC-a koje budu nužne kako bi se odgovorilo na nove potrebe.

ERC će u vlastitom djelovanju težiti izvrsnosti. Administrativni troškovi i troškovi osoblja za ERC koji se odnose na Znanstveno vijeće i posebnu provedbenu strukturu bit će sukladni s racionalnim i troškovno učinkovitim upravljanjem. Administrativni izdaci ograničit će se na najmanju moguću mjeru, u skladu s osiguravanjem sredstava potrebnih za provedbu visoke kvalitete kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri povećalo financiranje za pionirska istraživanja.

Dodjeljivat će se nagrade ERC-a i bespovratnim sredstvima će se upravljati na transparentan i jednostavan način koji zadržava pozornost na izvrsnosti, potiče inicijativu i kombinira fleksibilnost s pozivanjem na odgovornost. ERC će stalno tražiti nove načine za pojednostavljivanje i poboljšanje svojih postupaka kako bi osiguralo poštovanje tih načela.

S obzirom na jedinstvenu strukturu i ulogu ERC-a kao tijela za financiranje koje se rukovodi znanošću, provedba aktivnosti i upravljanje aktivnostima ERC-a neprekidno će se pregledavati i ocjenjivati, pri čemu će u potpunosti biti uključeno Znanstveno vijeće, kako bi se procijenila njegova postignuća i kako bi se na osnovi iskustva prilagodili i poboljšali postupci i strukture.

1.1.   Znanstveno vijeće

Kako bi obavljalo svoje zadaće kako su utvrđene u članku 7., Znanstveno vijeće će:

(1)

Znanstvena strategija:

utvrditi sveobuhvatnu znanstvenu strategiju za ERC u svjetlu znanstvenih mogućnosti i europskih znanstvenih potreba;

na trajnoj osnovi, u skladu sa znanstvenom strategijom, osigurati uspostavu programa rada i uvođenje potrebnih izmjena, uključujući pozive za podnošenje prijedloga i kriterija te, prema potrebi, definiranje posebnih ciljnih skupina (npr. mladi timovi/novi timovi).

(2)

Znanstveno upravljanje, praćenje i kontrola kvalitete:

prema potrebi, sa znanstvenog gledišta, pod nadzor Znanstvenog vijeća stavljeni su utvrđivanje stajališta o provođenju i upravljanju poziva na podnošenje projektnih prijedloga, kriteriji za ocjenjivanje, postupak stručnog ocjenjivanja uključujući izbor stručnjaka, metode za stručno ocjenjivanje te ocjenjivanje prijedloga i potrebna provedbena pravila i smjernice na temelju kojih se odlučuje o financiranju prijedloga, te utvrđivanje stajališta o svim drugaim pitanjima koja utječu na ostvarenje i učinak aktivnosti ERC-a i kvalitetu provedenih istraživanja, uključujući glavne odredbe uzorka ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava ERC-a;

pratiti kvalitetu djelovanja i ocjenjivati provedbu programa i postignuća te utvrđivati preporuke za korektivne ili buduće aktivnosti.

(3)

Priopćavanje i širenje rezultata istraživanja:

osigurati transparentnost u komuniciranju sa znanstvenom zajednicom, ključnim zainteresiranim stranama i širokom javnošću o aktivnostima i postignućima ERC-a;

redovno izvještavati Komisiju o svojim aktivnostima.

Znanstveno vijeće ima pune ovlasti pri odlučivanju o vrsti istraživanja koje će se financirati i nastupa kao jamac kvalitete aktivnosti iz znanstvene perspektive.

Po potrebi se Znanstveno vijeće savjetuje sa znanstvenom, tehničkom i akademskom zajednicom, regionalnim i nacionalnim agencijama za financiranje istraživanja i drugim zainteresiranim stranama.

Članovi Znanstvenog vijeća će dobiti naknadu za zadaće koje obavljaju u obliku honorara i, prema potrebi, povrat troškova i životnih troškova.

Predsjednik ERC-a boravit će u Bruxellesu tijekom svog mandata i većinu radnog vremena (5) bavit će se djelatnostima ERC-a. On(a) će dobivati naknadu na razini najviših rukovoditelja Komisije.

Znanstveno vijeće iz redova svojih članova bira tri potpredsjednika koji pomažu predsjedniku u zastupanju i u organizaciji rada. Oni također mogu imati titulu potpredsjednika ERC-a.

Trima potpredsjednicima bit će osigurana potpora kako bi se osigurala primjerena administrativna pomoć u njihovim matičnim institutima.

1.2.   Posebna provedbena struktura

Posebna provedbena struktura bit će odgovorna za sve aspekte primjene i provedbe programa, kako je predviđeno programom rada. Posebno će provoditi postupke ocjenjivanja, postupak stručnog ocjenjivanja i odabira u skladu s načelima koja je utvrdilo Znanstveno vijeće te će osigurati financijsko i znanstveno upravljanje bespovratnim sredstvima.

Posebna provedbena struktura podupirat će Znanstveno vijeće u obavljanju svih njegovih zadaća kako je navedeno u tekstu gore, osiguravati pristup potrebnim dokumentima i podacima koje posjeduje, te će obavještavati Znanstveno vijeće o svojim aktivnostima.

U svrhu osiguravanja učinkovite veze s posebnom provedbenom strukturom u vezi sa strateškim i operativnim pitanjima, vodstvo Znanstvenog vijeća i direktor posebne provedbene strukture održavat će redovne sastanke za koordinaciju.

Upravljanje ERC-om provodit će osoblje zaposleno u tu svrhu, uključujući dužnosnike institucija EU-a prema potrebi, i obuhvaćat će samo stvarne administrativne potrebe kako bi se osigurali stabilnost i kontinuitet potrebni za učinkovitu upravu.

1.3.   Uloga Komisije

Kako bi ispunjavala svoje obveze utvrđene člancima 6., 7. i 8., Komisija će:

osiguravati kontinuitet i obnovu Znanstvenog vijeća i osiguravati potporu za stalni Identifikacijski odbor za identificiranje budućih članova Znanstvenog vijeća;

osiguravati kontinuitet posebne provedbene strukture i delegiranje zadaća i odgovornosti Komisiji uzimajući u obzir stajališta Znanstvenog vijeća;

imenovati ravnatelja i stručno osoblje za posebnu provedbenu strukturu, uzimajući u obzir stajališta Znanstvenog vijeća;

osigurati pravodobno donošenje programa rada, stavove u vezi s provedbenom metodologijom i potrebna provedbena pravila dana u Pravilima podnošenja ERC-a i uzorku ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava ERC-a, uzimajući u obzir stajališta Znanstvenog vijeća;

redovno obavješćivati i konzultirati programski odbor o provedbi aktivnosti ERC-a.

2.   BUDUĆE TEHNOLOGIJE I TEHNOLOGIJE U NASTAJANJU

Aktivnosti budućih tehnologija i tehnologija u nastajanju (FET) konkretizirat će različite logike intervencije, od potpuno otvorenih do različitih stupnjeva strukturiranja tema, odbora i financiranja, strukturiranih oko triju dijelova - otvorene buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju, proaktivne buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju i vodeće buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju.

2.1.   Otvorene buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju: poticanje novih ideja

Podupiranje, u ranoj fazi, velikog broja suradničkih istraživačkih projekata vizionarske znanosti i tehnologije visokog rizika nužno je za uspješno istraživanje novih temelja za radikalno nove buduće tehnologije. Budući da je izrazito netematska i nepreskriptivna, ta aktivnost omogućuje nove ideje, gdje god se one pojave i odakle god dolaze, u najširem spektru tema i disciplina i aktivno potiče kreativni način razmišljanja van okvira. Njegovanje takvih krhkih ideja zahtijeva snažan, riziku sklon i u velikoj mjeri interdisciplinarni istraživački pristup, koji dopire znatno izvan striktno tehnoloških okvira. Privlačenje i poticanje sudjelovanja novih subjekata visokog potencijala u istraživanjima i inovacijama, kao što su mladi istraživači i MSP-ovi visoke tehnologije također su važni za stvaranje vodećih znanosti i industrija u budućnosti.

2.2.   Proaktivne buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju: njegovanje novih tema i zajednica

Nova područja i teme trebaju sazreti posredstvom rada usmjerenog prema strukturiranju zajednica u nastajanju i podupiranjem dizajna i razvoja istraživačkih tema koje donose preobražaj. Glavne prednosti tog pristupa koji uvodi strukturu, a ipak je istraživačke prirode jesu nova područja koja još nisu spremna na uključivanje u planove industrijskih istraživanja, te jačanje i strukturiranje istraživačkih zajednica oko njih. On pravi iskorak od suradnje između malog broja istraživača do skupine projekata od kojih se svaki bavi aspektima neke istraživačke teme i razmjenjuje rezultate. To će se provesti u uskoj povezanosti s prioritetima „Društveni izazovi” i „Vodeći položaj industrije”.

2.3.   Vodeće buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju (FET flagships): rad na značajnim interdisciplinarnim znanstvenim i tehnološkim izazovima

Istraživačke inicijative unutar ovog dijela pojavljuju se iz znanosti i tehnologije, velikih su razmjera, multidisciplinarne su i izgrađene oko vizionarskog cilja koji ih objedinjuje. One se bave velikim interdisciplinarnim znanstvenim i tehnološkim izazovima za koje je potrebna suradnja cijelog niza disciplina, zajednica i programa. Znanstveni i tehnološki napredak trebao bi omogućiti snažnu i opsežnu osnovu za buduće tehnološke inovacije i gospodarsku primjenu, kao i nove koristi, potencijalno velikog utjecaja, za društvo. Cjelovita priroda i veličina impliciraju da se oni mogu ostvariti samo suradničkim dugoročnim i održivim naporima.

2.4.   Posebni aspekti provedbe

Savjetodavni odbor za buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju, uključujući znanstvenike i inženjere najvećeg ugleda i stručnosti, osigurat će doprinos zainteresiranih strana o sveukupnoj znanstvenoj strategiji, uključujući definiciju programa rada.

FET će i dalje biti predvođen znanošću i tehnologijom i poduprt jednostavnom i učinkovitom provedbenom strukturom. Donijet će se jednostavni upravni postupci kako bi se zadržala usmjerenost na izvrsnost u tehnološkim inovacijama koje potiču iz znanosti, potakla inicijativa i kombinirala brzina odlučivanja s fleksibilnošću i odgovornošću. Najprimjereniji pristupi će se upotrebljavati za preispitivanje krajobraza istraživanja u FET-u (npr. analiza portfelja) i za uključivanje zajednica zainteresiranih strana (npr. savjetovanja). Cilj će biti trajno poboljšanje i traženje novih načina za pojednostavljivanje i poboljšanje postupaka kako bi se osiguralo poštovanje tih načela. Obavljat će se procjene učinkovitosti i učinka aktivnosti FET-a, koje će dopunjavati one na programskoj razini.

S obzirom na njegovu misiju poticanja znanstveno orijentiranih istraživanja prema budućim tehnologijama, FET nastoji okupiti subjekte iz znanosti, tehnologije i inovacija, prema potrebi uključiti korisnike i koliko god je moguće, iz javnih i privatnih sektora. Stoga bi FET trebao imati aktivnu ulogu katalizatora u poticanju novih načina razmišljanja, nove prakse i novih oblika suradnje.

Otvorene buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju grupiraju aktivnosti za iznalaženje novih ideja koje obećavaju, potpuno se pridržavajući pristupa odozdo prema gore. Visok rizik što ga svaka takva ideja implicira ima protutežu u tome da se mnoge takve ideje istražuju. Učinkovitost u smislu vremena i korištenja resursa, niski oportunitetni trošak za podnositelje prijedloga, kao i neupitna otvorenost prema nekonvencionalnim i interdisciplinarnim idejama ključne su značajke tih aktivnosti. Jednostavni i brzi trajno otvoreni programi podnošenja prijedloga nastojat će pronaći nove visokorizične istraživačke ideje koje obećavaju, te će uključiti smjerove za nove inovacijske subjekte visokog potencijala kao što su mladi istraživači i visoko tehnološki MSP-ovi. Kako bi se nadopunile aktivnosti otvorenih budućih ideja i tehnologija u nastajanju, aktivnosti u okviru prioriteta „Vodeći položaj industrije” i „Društveni izazovi” mogu poticati radikalno novu uporabu znanja i tehnologije.

Aktivnosti proaktivne buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju redovito će otvarati pozive na nekoliko visokorizičnih inovativnih tema visokog potencijala, koje se financiraju na takvoj razini da se može odabrati nekoliko projekata. Te će projekte poduprijeti aktivnosti izgradnje u zajednici koje potiču aktivnosti kao što su zajednička događanja, izrada novih kurikuluma i smjernice za istraživanja. Odabir tema uzet će u obzir izvrsnost u znanstveno orijentiranim istraživanjima prema budućim tehnologijama, potencijal za stvaranje kritične mase i učinak na znanost i tehnologiju.

Ovisno o pozitivnom ishodu pripremnih projekata za buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju (FET preparatory projects), moguće je provesti više opsežnih usmjerenih inicijativa vodećih budućih tehnologija i tehnologija u nastajanju (FET flagships). One bi se trebale zasnivati na otvorenim partnerstvima koja omogućuju dobrovoljno kombiniranje Unije, nacionalnih i privatnih doprinosa, s uravnoteženim upravljanjem koje omogućuje vlasnicima programa da imaju odgovarajući utjecaj, kao i visok stupanj autonomije i fleksibilnosti u provedbi, čime će se omogućiti da vodeće buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju blisko slijede istraživačke smjernice koje imaju široku podršku. Odabir tema koje će se provesti kao pokazni primjeri temeljit će se na znanstvenoj i tehnološkoj izvrsnosti i uzimat će u obzir cilj koji ih objedinjuje, mogući učinak, uključivanje zainteresiranih strana i resursa u okviru kohezivnih istraživačkih smjernica i prema potrebi, potpora zainteresiranih strana i nacionalnih/regionalnih istraživačkih programa. Te se aktivnosti provode uz korištenje postojećih instrumenata financiranja.

Aktivnosti iz tri dijela aktivnosti FET-a nadopunjuju se umrežavanjem i aktivnostima koje inicira zajednica za stvaranje plodne i snažne europske osnove za istraživanja koja potiče znanost prema budućim tehnologijama. One će podupirati budući razvoj događaja FET aktivnosti, poticati raspravu o implikacijama novih tehnologija i ubrzati učinak.

3.   AKTIVNOSTI MARIE SKŁODOWSKA-CURIE

3.1.   Poticanje novih vještina pomoću izvrsne početne izobrazbe istraživača

Europi je potrebna snažna i kreativna osnova ljudskih resursa, mobilna između raznih zemalja i sektora, s pravom kombinacijom vještina za inovacije i preoblikovanje znanja i ideja u proizvode i usluge za gospodarsko blagostanje i društvenu dobrobit.

To će se postići osobito strukturiranjem i poboljšavanjem izvrsnosti u značajnom dijelu kvalitetne početne izobrazbe istraživača na početku karijere i apsolvenata doktorskih studija u svim državama članicama i s njima povezanim zemljama, uključujući, prema potrebi, sudjelovanje trećih zemalja. Osiguravanjem raznolikih vještina za istraživače na početku karijere koje će im omogućiti suočavanje s tekućim i budućim izazovima, sljedeći naraštaj istraživača imat će koristi od povećanih izgleda za karijeru i u javnom i u privatnom sektoru, te time pojačati i privlačnost istraživačkih karijera za mlade ljude.

Ova mjera će se provoditi kroz potporu programima izobrazbe za istraživanja koji će biti odabrani širom Unije na natječajima, provodit će se u partnerstvima sveučilišta, istraživačkih institucija, istraživačkih infrastruktura, poduzeća, MSP-ova i ostalih društveno-gospodarskih skupina u Europi i širom svijeta. Također će se podupirati pojedinačne institucije sposobne osigurati takvo isto okruženje koje obogaćuje. Morat će se osigurati fleksibilnost u provedbi ciljeva kako bi se rješavale različite potrebe. Obično će uspješna partnerstva imati oblik mreža za izobrazbu u istraživanjima koje mogu ponuditi inovativne vrste izobrazbe poput zajedničkih ili višestrukih doktorata ili doktorata u industriji, dok će pojedine institucije obično biti uključene u inovativne doktorske programe. Doktorati u industriji važan su element za poticanje inovativnog duha među istraživačima i stvaranje čvršćih veza između industrije i akademske zajednice. U tom okviru predviđena je potpora za najbolje istraživače na početku karijere iz bilo koje zemlje za njihovo pridruživanje tim izvrsnim programima, koja može uključiti, između ostalog, mentorstvo za prijenos znanja i iskustva.

Ti programi izobrazbe bavit će se razvijanjem i proširenjem osnovnih istraživačkih kompetencija, a istodobno će pružiti istraživačima kreativno razmišljanje, poduzetničku nastrojenost i inovacijske vještine koje će odgovarati budućim potrebama tržišta rada. Programi će isto tako osigurati izobrazbu o prenosivim kompetencijama kao što su timski rad, preuzimanje rizika, upravljanje projektima, normizacija, poduzetništvo, etika, prava intelektualnog vlsništva (IPR), komunikacije i približavanje znanosti društvu u cjelini, koji su ključni za stvaranje, razvijanje, komercijalizaciju i rasprostranjivanje inovacija.

3.2.   Njegovanje izvrsnosti prekograničnom i međusektorskom mobilnošću

Europa mora biti privlačna za najbolje istraživače, europske i one izvan Europe. To će se postići osobito podupiranjem privlačnih mogućnosti za karijeru za iskusne istraživače i u javnom i u privatnom sektoru, te njihovim poticanjem na preseljenje iz jedne zemlje u drugu, iz jednog sektora i discipline u drugu kako bi se pojačao njihov kreativni i inovativni potencijal.

Financijska sredstva davat će se najboljim istraživačima ili onima koji najviše obećavaju, neovisno o njihovoj nacionalnosti, koji žele razvijati svoje vještine trans-nacionalnim ili međunarodnim iskustvom mobilnosti. Oni mogu dobivati potporu u svim različitim fazama svoje karijere, uključujući prve faze, odmah nakon što steknu doktorat ili ekvivalentno iskustvo. Ti istraživači dobivat će financijska sredstva pod uvjetom da se presele iz jedne zemlje u drugu kako bi proširili ili produbili svoje kompetencije na sveučilištima, u istraživačkim institucijama, istraživačkim infrastrukturama, poduzećima, MSP-ovima i drugim društveno-gospodarskim skupinama po svom izboru (npr. organizacijama civilnog društva), radeći na istraživačkim i inovativnim projektima koji odgovaraju njihovim osobnim potrebama i interesima. Oni će se poticati na prelazak iz javnog sektora u privatni ili obratno, podrškom privremenim radnim mjestima. To bi trebalo povećati inovativnost privatnog sektora i promicati međusektorsku mobilnost. Također će se podupirati mogućnosti rada u nepunom radnom vremenu ili honorarno, koji omogućuje kombinirana radna mjesta i u javnom i u privatnom sektoru, kako bi se povećao prijenos znanja između sektora i potaknulo osnivanje novih poduzeća. Takve posebno oblikovane istraživačke mogućnosti pomoći će istraživačima koji obećavaju da postanu potpuno samostalni i olakšati prelaske između javnog i privatnog sektora u njihovim karijerama.

Kako bi se u potpunosti iskoristio postojeći potencijal istraživača, također će se dati potpora mogućnostima za njihovu izobrazbu i stjecanje novih znanja u istraživačkoj instituciji visoke razine u trećoj zemlji, za ponovno započinjanje istraživačke karijere nakon prekida i za ponovnu integraciju istraživača na dugoročnije istraživačko mjesto u Europi, uključujući njihovu matičnu zemlju nakon transnacionalne ili međunarodne mobilnosti, uz obuhvaćanje aspekata povratka i ponovnog uključenja.

3.3.   Poticanje inovacija uzajamnim obogaćivanjem znanja

Društveni izazovi postaju sve globalniji i prekogranični, te je međusektorska suradnja od ključne važnosti za suočavanje s njima. Stoga je razmjena znanja i ideja od istraživanja prema tržištu (i obratno) od najveće važnosti, a može se postići samo povezivanjem ljudi. Promicat će se davanjem podrške fleksibilnim razmjenama osoblja koje radi u istraživanjima i razvoju s visokim vještinama između sektora, zemalja i disciplina.

Europska financijska sredstva podupirat će razmjene osoblja iz područja istraživanja i inovacija s partnerstvima sveučilišta, istraživačkih institucija, istraživačkih infrastruktura, poduzeća, MSP-ova i ostalih društveno-gospodarskih skupina u Europi, kao i između Europe i trećih zemalja kako bi se jačala međunarodna suradnja. Bit će otvorena za osoblje iz područja istraživanja i inovacija na svim stupnjevima karijere, od najnižih (odmah nakon stečene diplome) do najviših (menadžment), uključujući i administrativno i tehničko osoblje.

3.4.   Povećanje strukturnog učinka sufinanciranjem aktivnosti

Poticanje regionalnih, nacionalnih ili međunarodnih programa kako bi se pospješivala izvrsnost i širila najbolja praksa aktivnosti Marie Skłodowska-Curie u smislu mogućnosti za mobilnost u cijeloj Europi za izobrazbu istraživača, razvoj njihove karijere i razmjenu osoblja povećat će brojčani i strukturni učinak aktivnosti Marie Skłodowska-Curie. To će također povećati privlačnost centara izvrsnosti u cijeloj Europi.

To će se postići sufinanciranjem novih ili već postojećih regionalnih, nacionalnih i međunarodnih programa, kako javnih tako i privatnih, kako bi se otvorio put i omogućila međunarodna, međusektorska i interdisciplinarna izobrazba o istraživanjima, kao i prekogranična mobilnost osoblja iz područja istraživanja i inovacija te njihova mobilnost između pojedinih sektora u svim fazama njihovih karijera.

To će omogućiti iskorištavanja sinergije između aktivnosti Unije i onih na regionalnoj i nacionalnoj razini, borbu protiv rascjepkanosti u smislu ciljeva, metoda ocjenjivanja i radnih uvjeta istraživača. U okviru aktivnosti sufinanciranja, snažno će se poticati korištenje ugovora o zapošljavanju.

3.5.   Posebna potpora i mjere politike

Za učinkovito rješavanje izazova bit će od najveće važnosti pratiti napredak. Aktivnosti Marie Skłodowska-Curie podupirat će razvijanje pokazatelja i analizu podataka povezanih s mobilnošću, vještinama karijerama i rodne ravnopravnosti istraživača, kako bi se identificirali nedostaci u tim aktivnostima i povećao njihov učinak. Te će se aktivnosti provoditi u nastojanju na iznalaženju sinergije i bliske koordinacije s aktivnostima za potporu politici za istraživače, njihove poslodavce i financijere koje će se provoditi u sklopu posebnog cilja „Europa u svijetu koji se mijenja - uključiva, inovativna i promišljena društva”. Posebne aktivnosti financirat će se u potporu inicijativama za podizanje svijesti o važnosti karijere istraživača te za širenje rezultata istraživanja i inovacija koji proizlaze iz rada koji podupiru aktivnosti Marie Skłodowska-Curie.

Kako bi se dalje povećavao učinak aktivnosti Marie Skłodowska-Curie, povećat će se umrežavanje između istraživača koji rade na aktivnostima Marie Skłodowska-Curie (sadašnji i prošli) putem strategije usluga za završene studente. One će biti u rasponu od potpore forumu za kontakte i razmjenu informacija između istraživača, čime će se omogućiti istraživanje raznih oblika suradnje i mogućnosti zapošljavanja, do organizacija zajedničkih događanja i uključivanja znanstvenih savjetnika u promidžbene aktivnosti kao ambasadore za aktivnosti Marie Skłodowska-Curie i za ERA-u.

3.6.   Posebni aspekti provedbe

Aktivnosti Marie Skłodowska-Curie bit će otvorene za aktivnosti izobrazbe i razvoja karijere u svim područjima istraživanja i inovacija obuhvaćenima UFEU-om, od osnovnih istraživanja do prenošenja na tržište i inovacijskih usluga. Podnositelji zahtjeva će moći slobodno birati područja istraživanja i inovacija, kao i sektore.

Kako bi se iskoristila svjetska baza znanja, aktivnosti Marie Skłodowska-Curie bit će otvorene osoblju iz područja istraživanja i inovacija, kao sveučilištima, istraživačkim institucijama, istraživačkim infrastrukturama, poduzećima, MSP-ovima i ostalim društveno-gospodarskim skupinama iz svih zemalja, uključujući i treće zemlje, prema uvjetima definiranima u Uredbi (EU) br. 1290/2013.

U svim gore navedenim aktivnostima pozornost će se obratiti poticanju snažnog sudjelovanja poduzeća, osobito MSP-ova, kao i ostalih društveno-gospodarskih skupina radi uspješne provedbe i učinka aktivnosti Marie Skłodowska-Curie. Dugoročna suradnja između visokog školstva, istraživačkih organizacija, javnog i privatnog sektora, uzimajući u obzir zaštitu prava intelektualnog vlasništva, promiču se u svim aktivnostima Marie Skłodowska-Curie.

Aktivnosti Marie Skłodowska-Curie pripremat će se u bliskoj sinergiji s drugim programima koji podupiru ciljeve te politike, uključujući programe Erasmus+ i Zajednice znanja i inovacija EIT-a.

Zadržava se mogućnost, ako se pojavi posebna potreba, da se ciljaju određene aktivnosti u sklopu aktivnosti Marie Skłodowska-Curie povezane s posebnim društvenim izazovima, vrstama istraživanja i inovacijskim institucijama ili geografskim lokacijama kako bi se odgovorilo na razvijanje potreba Europe u smislu vještina, izobrazbe o istraživanjima, razvijanja karijere i razmjene znanja.

Kako bi se osigurala otvorenost za sve izvore nadarenih osoba, osigurat će se opće mjere kojima će se prebroditi svi poremećaji u pristupu bespovratnim sredstvima, na primjer poticanjem jednakih mogućnosti u svim aktivnostima Marie Skłodowska-Curie za istraživače muškog i ženskog spola i sustavnim praćenjem sudjelovanja po kategoriji spola. Osim toga, aktivnosti Marie Skłodowska-Curie pomagat će istraživačima pri uspostavljanju stabilnijeg razvoja karijere te omogućiti postizanje odgovarajuće ravnoteže između profesionalnog i obiteljskog života te kako bi im se olakšao nastavak istraživačke karijere nakon prekida. Preporuča se da svi sudionici koji dobiju sredstva podržavaju i primjenjuju načela Europske povelje za istraživače i Kodeksa ponašanja pri zapošljavanju istraživača kojima se promiče otvoreno zapošljavanje i privlačni radni uvjeti.

Kako bi se i dalje pojačavalo širenje rezultata i uključivanje javnosti, od korisnika aktivnosti Marie Skłodowska-Curie može se tražiti da planiraju odgovarajuće promidžbene aktivnosti namijenjene širokoj javnosti. Taj će se plan procijeniti tijekom procesa ocjenjivanja, kao i tijekom praćenja projekata.

4.   ISTRAŽIVAČKE INFRASTRUKTURE

Cilj aktivnosti e razvoj je izvrsnih europskih istraživačkih infrastruktura za 2020. i dalje, poticanje njihovih inovacijskih potencijala i ljudskih resursa te jačanje europske politike. Ostvarivat će se koordinacija s kohezijskim izvorima financiranja kako bi se osigurala sinergija i koherentan pristup za razvijanje istraživačkih infrastruktura. Poticat će se sinergije s aktivnostima Marie Skłodowska-Curie.

4.1.   Razvijanje europskih istraživačkih infrastruktura za 2020. i dalje

4.1.1.   Razvijanje nove istraživačke infrastrukture na svjetskoj razini

Cilj je olakšati i pomoći pripremu, provedbu, dugoročnu održivost i učinkovito djelovanje istraživačkih infrastruktura utvrđenih na Europskom strateškom forumu o istraživačkim infrastrukturama (ESFRI) i drugih istraživačkih infrastruktura svjetske klase, što će pomoći Europi da odgovori na velike izazove u znanosti, industriji i društvu. Taj će se cilj osobito baviti infrastrukturama koje planiraju uspostaviti, uspostavljaju ili su već uspostavile svoje upravljanje, npr. na osnovi Europskog konzorcija za istraživačku infrastrukturu (ERIC) ili bilo koju ekvivalentnu strukturu na europskoj ili međunarodnoj razini.

Financijska sredstva Unije doprinijet će, prema potrebi:

(a)

pripremnoj fazi budućih infrastruktura (npr. detaljnim građevinskim planovima, pravnim aranžmanima, višegodišnjem planiranju, ranom uključivanju industrije);

(b)

fazi provedbe (npr. radu na istraživanjima i razvoju i inženjeringu zajedno s industrijom i korisnicima, razvoju regionalnih partnerskih ustanova (6) usmjerenih prema uravnoteženijem razvoju ERA-e); i/ili

(c)

operativnoj fazi (npr. pristupu, rukovanju podacima, promidžbenim aktivnostima, izobrazbi i aktivnostima međunarodne suradnje).

Ta će aktivnost također podržati projektne studije za nove istraživačke infrastrukture pristupom odozdo prema gore.

4.1.2.   Integriranje i otvaranje postojećih nacionalnih i regionalnih istraživačkih infrastruktura od europskog interesa

Cilj je otvoriti, po potrebi, ključne nacionalne i regionalne istraživačke infrastrukture svim europskim istraživačima iz akademske zajednice kao i iz industrije, te osigurati optimalno korištenje i zajednički razvoj tih infrastruktura.

Unija će podupirati mreže i klastere koji okupljaju i integriraju, na europskoj razini, ključne nacionalne istraživačke infrastrukture. Financijska sredstva osigurat će se kako bi poduprla osobito transnacionalni i virtualni pristup istraživača i usklađivanje i poboljšanje usluga što ih pružaju infrastrukture.

4.1.3.   Razvoj, uvođenje i primjena e-infrastruktura temeljenih na ICT-u (7)

Cilj je do 2020. ostvariti na svjetskoj razini vodeći potencijal u umrežavanju, računalnim sustavima i znanstvenim podacima jedinstveni i otvoren europski prostor za istraživanje putem interneta u kojem istraživači uživaju vrhunske, neograničene i pouzdane usluge za umrežavanje i računalne sustave, kao i neometan i otvoren pristup okruženjima e-znanosti i globalnim resursima podataka.

Kako bi postigao ovaj cilj, podupirat će se: globalne istraživačke i obrazovne mreže koje pružaju napredne, normizirane i nadogradive usluge između domena na zahtjev; mrežnoj infrastrukturi (GRID) i infrastrukturi oblak tehnologije (cloud) s gotovo neograničenim kapacitetima za računarstvo i obradu podataka; ekosustav superračunarnih objekata, napredak prema računarstvu na razini eksa; infrastruktura za softver i uslužna infrastruktura, npr. za simulaciju i vizualizaciju; uređaji, alati za suradnju u stvarnom vremenu; i interoperabilna, otvorena i pouzdana infrastruktura za znanstvene podatke.

4.2.   Poticanje inovacijskog potencijala istraživačkih infrastruktura i njihovih ljudskih resursa

4.2.1.   Iskorištavanje inovacijskog potencijala istraživačkih infrastruktura

Cilj je poticati inovacije i u same infrastrukture i u industrije poput industrije za dobavljače i korisnike.

U tu svrhu dat će se podrška

(a)

partnerstvima istraživanja i razvoja s industrijom kako bi se razvili kapaciteti Unije i industrijska opskrba u područja visoke tehnike kao što su znanstvena instrumentacija ili ICT;

(b)

pretkomercijalnoj nabavi od strane subjekata istraživačke infrastrukture kako bi se poticale inovacije i kako bi oni rano usvajali ili razvijali najsuvremenije tehnologije;

(c)

poticanju korištenja istraživačkih infrastruktura u industriji, npr. kao eksperimentalni ispitni uređaji ili centri utemeljeni na znanju;

(d)

poticanju integracije istraživačkih infrastruktura u lokalne, regionalne i globalne inovacijske sustave.

Aktivnosti Unije djelovat će i kao poluga za korištenje istraživačkih infrastruktura, osobito e-infrastruktura, za javne usluge, društvene inovacije, kulturu, obrazovanje i izobrazbu.

4.2.2.   Jačanje ljudskog kapitala istraživačkih infrastruktura

Zbog složenosti istraživačkih infrastruktura i radi iskorištavanja njihovog punog potencijala potrebne su primjerene vještine njihovih menadžera, inženjera i tehničara, kao i korisnika.

Financiranje Unije davat će potporu izobrazbi osoblja koje upravlja i vodi istraživačke infrastrukture od paneuropskog interesa, razmjeni osoblja i najboljoj praksi između institucija, kao i odgovarajuću dostupnost ljudskih resursa u ključnim disciplinama, uključujući nastajanje posebnih obrazovnih kurikuluma. Poticat će se sinergije s aktivnostima Marie Skłodowska -Curie.

4.3.   Jačanje politike Europske istraživačke infrastrukture i međunarodne suradnje

4.3.1.   Jačanje europske politike za istraživačke infrastrukture

Ciljevi su iskoristiti sinergiju između nacionalnih inicijativa i inicijativa Unije uspostavljanjem partnerstava između relevantnih donositelja politike, tijela za financiranje ili savjetodavnih grupa (npr. ESFRI-a, Skupine za razmatranje e-infrastruktura (e-IRG), organizacija EIRO foruma, nacionalnih javnih tijela), kako bi se razvijale komplementarnosti i suradnja između istraživačkih infrastruktura i aktivnosti koje provode ostale politike Unije (kao što su regionalna, kohezijska, industrijska, zdravstvena politika, okoliš, politika zapošljavanja ili razvojna politika), te osigurati koordinaciju između različitih izvora financiranja Unije. Aktivnosti Unije također će podupirati pregled, praćenje i ocjenu istraživačkih infrastruktura na razini Unije, kao i relevantna istraživanja o politici i komunikacijske zadaće.

Program Obzor 2020. olakšat će napore država članica u optimizaciji njihovih istraživačkih ustanova dajući potporu ažuriranoj bazi podataka na razini Unije o otvorenim pristupačnim istraživačkim infrastrukturama u Europi.

4.3.2.   Pospješivanje strateške međunarodne suradnje

Cilj je pospješiti razvijanje globalnih istraživačkih infrastruktura, tj. istraživačkih infrastruktura za koje je potrebno financiranje i sporazumi na globalnoj razini. Cilj je također pospješiti suradnju Europskih istraživačkih infrastruktura s njihovim partnerima izvan Europe, pri čemu treba osigurati njihovu globalnu interoperabilnost i dostup, te sklapati međunarodne sporazume o recipročnoj upotrebi, otvorenosti ili sufinanciranju infrastruktura. U tom smislu treba uzeti u obzir preporuke Skupine Carnegie viših dužnosnika za globalne istraživačke infrastrukture. Pozornost će se obratiti i osiguravanju primjerenog sudjelovanja Unije u koordinaciji s međunarodnim tijelima kao što su Ujedinjeni narodi (UN) ili Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD).

4.4.   Posebni aspekti provedbe

Tijekom provedbe održat će se savjetovanja s neovisnom skupinom stručnjaka, kao i sa zainteresiranim stranama i savjetodavnim tijelima, kao što su ESFRI i e-IRG.

Provedba će slijediti trodijelni pristup: odozdo prema gore, pri čemu točan sadržaj i partnerstvo projekata nisu poznati; ciljani, pri čemu su posebne istraživačke infrastrukture i/ili zajednice na koje se odnosi jasno utvrđeni; i preko imenovanih korisnika, na primjer, kada se doprinos operativnim troškovima daje (konzorciju koji se sastoji od) jednog ili više upravitelja infrastrukture.

Ciljevi aktivnosti određenih u odjeljcima 4.2. i 4.3. ostvaruju se posebnim mjerama kao i, prema potrebi, u okviru mjera nastalih na temelju odjeljka 4.1.

DIO II.

VODEĆI POLOŽAJ INDUSTRIJE

1.   VODEĆI POLOŽAJ U RAZVOJNIM I INDUSTRIJSKIM TEHNOLOGIJAMA

Općenito

Uspješno savladavanje, integracija i primjena tehnologija razvoja u europskoj industriji ključan je faktor u jačanju europske produktivnosti i inovacijskih kapaciteta te osiguravanju da Europa ima napredno, održivo i konkurentno gospodarstvo, vodeći položaj u visokotehnološkim sektorima primjene te sposobnost za razvoj učinkovitih i održivih rješenja za društvene izazove uzimajući u obzir između ostalog, potrebe korisnika. Inovacijske aktivnosti će se kombinirati s aktivnostima istraživanja i razvoja kao integralni dio financiranja.

Cjelovit pristup ključnim tehnologijama razvoja

Važan element posebnog cilja „Vodeći položaj u razvojnim i industrijskim tehnologijama” su ključne tehnologije razvoja (KET), definirane kao mikroelektronika i nanoelektronika, fotonika, nanotehnologija, biotehnologija, napredni materijali i napredni proizvodni sustavi. Mnogi inovativni proizvodi uključuju istodobno nekoliko od tih tehnologija, kao pojedinačne ili integrirane dijelove. Iako svaka tehnologija nudi tehnološke inovacije, združene koristi od više interakcija ključnih tehnologija razvoja i ostalih industrijskih tehnologija razvoja i njihovih kombinacija također mogu dovesti do tehnoloških preokreta. Uključivanje u međusektorske ključne tehnologije razvoja pojačat će konkurentnost i učinak proizvoda, stimulirati rast i radna mjesta i dati nove mogućnosti za rješavanje društvenih izazova. Stoga će se iskoristiti brojna uzajamna djelovanja tih tehnologija. Osigurat će se posebna potpora za velike pokusne i demonstracijske projekte koji će se provesti u raznim okruženjima i uvjetima.

To će obuhvaćati aktivnosti ključnih tehnologija razvoja i međusektorskih ključnih tehnologija razvoja koje združuju i integriraju razne pojedinačne tehnologije, čija je posljedica potvrda tehnologije u industrijskom okruženju do potpunog i potvrđenog sustava, spremnog ili uskoro spremnog za tržište. Preduvjet će biti snažno uključivanje privatnog sektora u takve aktivnosti i pokazivanje kako će rezultati projekta doprinijeti tržišnoj vrijednosti za Uniju; u provedbi bi se stoga moglo koristiti javno privatno partnerstvo. U tom smislu i putem provedbene strukture programa Obzor 2020. razvit će se zajednički program rada za međusektorske aktivnosti ključnih tehnologija razvoja. Uzimajući u obzir potrebe tržišta i zahtjeve društvenih izazova, cilj će biti osiguravanje generičkih sastavnica ključnih tehnologija razvoja (KETs) i višestrukih ključnih tehnologija razvoja za različita područja primjene, uključujući društvene izazove. Dodatno će se tražiti sinergije, prema potrebi, između aktivnosti ključnih tehnologija razvoja i aktivnosti u okviru kohezijske politike u kontekstu nacionalnih i regionalnih strategija istraživanja i inovacija za pametnu specijalizaciju, kao i s EIT-jem, Europskom investicijskom bankom (EIB) te prema potrebi s aktivnostima koje države članice provode u okviru zajedničkih inicijativa za donošenje programa.

Posebni aspekti provedbe

Inovacijske aktivnosti uključivat će spajanje pojedinačnih tehnologija, predstavljanja kapaciteta za izradu i isporuku inovativnih proizvoda, sustava, procesa i usluga; pokusne aktivnosti namijenjene korisnicima i potrošačima u svrhu dokazivanja izvedivosti i dodatne vrijednosti; te tehnološke demonstracije velikih razmjera kojima će se olakšati primjena rezultata istraživanja na tržištu. Odgovarajuća pozornost posvetiti će se malim i srednjim projektima. Dalje, provedba u okviru ovog dijela poticat će uključivanje malih i srednjih istraživačkih timova, doprinoseći također aktivnijem sudjelovanju MSP-ova.

Razne pojedinačne tehnologije će se integrirati, što će rezultirati potvrdom tehnologije u industrijskom okruženju do potpunog i potvrđenog sustava, spremnog za tržište. Preduvjet će biti snažno uključivanje privatnog sektora u takve aktivnosti, uglavnom putem javno privatnih partnerstava.

Aktivnosti na strani potražnje upotpunjavati će tehnološki zamah inicijativa u istraživanjima i razvoju. Te aktivnosti uključuju najbolje moguće iskorištavanje javne nabave u području inovacija; razvoj prikladnih tehničkih normi i tehničkih aktivnosti kao potpore normizaciji i regulaciji; privatnu potražnju i uključivanje korisnika kako bi se stvorila tržišta pogodnija za inovacije.

Osobito kad se radi o nanotehnologiji i biotehnologiji, angažman sa zainteresiranim stranama i širokom javnošću bit će usmjeren na osvješćivanje o koristima i rizicima. Sigurnosna procjena i upravljanje sveukupnim rizicima u primjeni tih tehnologija sustavno će se rješavati. Prema potrebi, društvene i humanističke znanosti doprinijet će da se u obzir uzmu potrebe, sklonosti i prihvaćanje korisnika kao i osiguravanje društvenog angažmana i obaviještenog izbora potrošača.

Aktivnosti iz ovog posebnog cilja nadopunjuju potporu istraživanjima i inovacijama za ključne tehnologije razvoja, koju nacionalna ili regionalna tijela mogu omogućiti u sklopu fondova kohezijske politike u okviru strategija za pametnu specijalizaciju.

Ovaj poseban cilj, kao dio financiranja mjera, također podupire aktivnosti prijenosa tehnologije (na nacionalnoj i regionalnoj razini), uključujući razvoj međunarodnih i regionalnih inovacijskih klastera za promicanje učinkovitije povezanosti između sveučilišta i industrije.

Strateške inicijative za međunarodnu suradnju nastojat će se ostvarivati u područjima od uzajamnog interesa i koristi s vodećim partnerskim zemljama. Od osobitog su, ali ne isključivog, interesa za tehnologije razvoja i industrijske tehnologije:

pristup znanstvenoj i tehnološkoj stručnosti svjetske razine;

razvijanje globalnih normi;

uklanjanje uskih grla u industrijskom iskorištavanju, suradnja na području istraživanja i razvoja i uvjeta trgovine;

sigurnost proizvoda koji se zasnivaju na nanotehnologiji i biotehnologiji i dugoročni učinak njihovog korištenja;

izrada materijala i metoda za smanjene potrošnje energije i resursa;

suradničke međunarodne inicijative koje se rukovode industrijom unutar zajednice proizvodnje;

interoperabilnost sustava.

1.1.   Informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT)

Velik broj odrednica aktivnosti bit će usmjeren na izazove vodećeg položaja ICT-a u industriji i tehnologiji uzduž cijelog vrijednosnog lanca i obuhvaćati planove za generička istraživanja i inovacije ICT-a, uključujući ponajviše:

1.1.1.   Novu generaciju komponenata i sustava: Inženjering naprednih ugrađenih komponenata i sustava koji su energetski i resursno učinkoviti

Cilj je zadržati i ojačati vodeći položaj Europe u tehnologijama povezanima s naprednim, ugrađenim, energetski i resursno učinkovitim te snažnim komponentama i sustavima. On također uključuje mikro-nano-bio sustave, organsku elektroniku, integracije velikih područja, popratne tehnologije za Internet stvari (IoT) (8), uključujući platforme za potporu pružanja naprednih usluga, senzore, inteligentne integrirane sustave, ugrađene i raspoređene sustave, sustave sustava i inženjering složenih sustava.

1.1.2.   Računala sljedeće generacije: Napredni i sigurni računalni sustavi i tehnologije, uključujući računarstvo u oblaku

Cilj je poduprijeti europska sredstva u arhitekturi procesora i sustava, tehnologije međusobnog povezivanja i lokalizacije podataka, računarstvo u oblaku (cloud computing), paralelno računarstvo, modeliranje i simulacijski softver za sve tržišne segmente, uključujući aplikacije za inženjering (poput kvantifikacije nesigurnosti, analize rizika i odlučivanje u inženjeringu).

1.1.3.   Internet budućnosti: Softver, hardver, infrastrukture, tehnologije i usluge

Cilj je ojačati konkurentnost europske industrije u razvijanju, ovladavanju i oblikovanju Interneta sljedeće generacije koji će postupno zamijeniti i nadvladati sadašnji web, mreže fiksne i mobilne telefonije i servisne infrastrukture, te omogućiti međusobnu povezanost trilijuna uređaja (IoT) između mnogobrojnih operatora i domena koje će promijeniti način na koji komuniciramo, pristupamo znanju i njime se koristimo. To obuhvaća istraživanja i inovacije u području mreža, softvera, postupaka i usluga, internetske sigurnosti, privatnosti, pouzdanosti i povjerenja, bežične (9) komunikacije i svih optičkih mreža, interaktivne multimedije s računalnom simulacijom stvarnosti i u području povezanih poduzeća budućnosti.

1.1.4.   Upravljanje tehnologijama sadržaja i informacijama: ICT za digitalne sadržaje te za kulturne i kreativne industrije

Cilj je ojačati poziciju Europe kao dobavljača proizvoda i usluga koje se temelje na pojedinačnoj i poslovnoj kreativnosti. To će se napraviti tako da se osigura stručnjacima i građanima nove alate za stvaranje, korištenje i očuvanje svih oblika digitalnog sadržaja na bilo kojem jeziku i izrade modeli, analizira i vizualizira golema količina podataka (big data), uključujući povezane podatke. To uključuje nove tehnologije za umjetnost, jezik, učenje, interakciju, digitalno očuvanje, dizajn weba, pristup sadržaju, analizu i medije; i inteligentne i prilagodljive sustave za upravljanje informacijama koji se temelje na naprednom pronalaženju podataka, strojno učenje, statističku analizu i vizualne tehnologije računarstva.

1.1.5.   Napredna sučelja i robote: robotiku i pametne prostore

Cilj je ojačati vodeći položaj Europe u znanosti i industriji u industrijskoj i uslužnoj robotici, kognitivnim sustavima i sustavima komunikacije, naprednim sučeljima i pametnim prostorima, kao i osjećajnim strojevima, na temelju povećanja uspješnosti u računarstvu i umrežavanju te napredak u sposobnosti izrade i izgradnje sustava koji mogu učiti, sami se sklopiti, prilagođavati se i reagirati ili koji optimiziraju interakcije između ljudi i strojeva. Prema potrebi, razvijene sustave i najnoviji napredak trebalo bi potvrditi u stvarnom okruženju.

1.1.6.   Mikroelektroniku i nanoelektroniku te fotoniku: Ključne tehnologije razvoja koje se odnose na mikroeletroniku i nanoelektroniku te fotoniku obuhvaćaju i kvantne tehnologije

Cilj je iskoristiti prednost izvrsnosti Europe u ovim ključnim tehnologijama razvoja i poduprijeti i dodatno pojačati konkurentnost i tržišno vodstvo njezine industrije. Aktivnosti će također uključiti istraživanja i inovacije u području projektiranja, naprednih procesa, pokusnih provedbi za tvorničku izradu, povezanih proizvodnih tehnologija i demonstracijskih aktivnosti radi potvrde tehnološkog napretka i inovativnih poslovnih modela kao i naglašavanja tehnologija sljedeće generacije koje će ispitati napretke u kvantnoj fizici.

Tih šest najvažnijih odrednica aktivnosti trebale bi obuhvatiti cijeli raspon potreba uzimajući u obzir konkurentnost europske industrije na globalnoj razini. One bi uključivale vodeći položaj industrije u generičkim rješenjima, proizvodima i uslugama koji se temelje na ICT-u i koji su potrebni za rješavanje najvećih društvenih izazova, kao i planove za istraživanje i inovacije ICT-a usmjerene na primjenu, koji će se podržati zajedno s relevantnim društvenim izazovom. S obzirom na sve veći napredak tehnologije u svim područjima života, interakcija ljudi i tehnologije bit će važna u tom pogledu, i dio gore navedenih ICT istraživanja usmjerenih na primjenu. Istraživanje koja su usmjerena na korisnika doprinijet će razvoju konkurentnih rješenja.

Ovih šest glavnih odrednica aktivnosti uključuju i istraživačke infrastrukture specifične za ICT, kao što su živi laboratoriji za eksperimente i infrastrukture za osnovne ključne tehnologije razvoja te njihovu integraciju u napredne proizvode i inovativne pametne sustave, uključujući opremu, alate, usluge podrške, sterilne prostorije i pristup ljevaonicama za izradu prototipova.

To bi se trebalo provesti tako da se osigura komplementarnost i dosljednost s posebnim ciljem „Istraživačke infrastrukture” u okviru prioriteta „Izvrsna znanost”.

Aktivnosti će poduprijeti istraživanje i razvoj ICT sustava, potpuno poštujući temeljna prava i slobode fizičkih osoba te osobito njihovo pravo na privatnost.

1.2.   Nanotehnologije

1.2.1.   Razvoj nanomaterijala, nanouređaja i nanosustava sljedeće generacije

Razvoj i integracija znanja o fenomenima iz područja nanotehnologija na raskrižju različitih znanstvenih disciplina, namijenjen potpuno novim proizvodima koji omogućuju održiva rješenja u širokom rasponu sektora.

1.2.2.   Osiguravanje sigurnog i održivog razvoja i primjene nanotehnologija

Unaprjeđivanje znanstvenih spoznaja o mogućem utjecaju nanotehnologija na zdravlje ili na okoliš za proaktivno, na znanosti utemeljeno upravljanje nanotehnologijama, i osiguravanje provjerenih znanstvenih alata, metoda i platformi za opasnost, izlaganje i procjena rizika i upravljanje njime tijekom cijelog vijeka trajanja nanotehnologija i nanosustava.

1.2.3.   Razvoj društvene dimenzije nanotehnologije

Rješavanje ljudskih i fizičkih potreba u primjeni nanotehnologije i usmjerenost na upravljanje nanotehnologijom na korist društva i okoliša, uključujući komunikacijske strategije kojima se osigurava društveni angažman.

1.2.4.   Učinkovita i održiva sinteza i proizvodnja nanomaterijala, komponenata i sustava

Usredotočenost na nove fleksibilne, nadogradive i ponovljive postupke, inteligentnu integraciju novih i postojećih procesa, uključujući tehnološku konvergenciju poput nanobiotehnologije, kao i postupno povećanje kojim se omogućuje održiva visokoprecizna proizvodnja velikog obujma i fleksibilna i višenamjenska postrojenja koja osiguravaju učinkovit prijenos znanja u industrijske inovacije.

1.2.5.   Razvoj i normizacija tehnika za poboljšanje kapaciteta, metoda mjerenja i opreme

Usredotočenost na tehnologije koje podupiru razvoj, potpora razvoju i uvođenju na tržište sigurnih složenih nanomaterijala i nanosustava, uključujući nanometrologiju, karakterizaciju i manipulaciju stvari na nanorazini, izradu modela, dizajn u računarstvu i napredni inženjering na atomskoj razini.

1.3.   Napredni materijali

1.3.1.   Međusektorske i razvojne tehnologije materijala

Istraživanja o materijalima prema dizajnu, funkcionalnim materijalima, višenamjenskim materijalima s većim udjelom znanja, novim funkcijama i boljim radnim osobinama, kao što su samopopravljajući ili biokompatibilni materijali, samosklopivi materijali, novi magnetski materijali i strukturni materijali, za inovacije u svim industrijskim sektorima, osobito za tržišta visoke vrijednosti uključujući kreativne industrije.

1.3.2.   Razvoj i transformacija materijala

Istraživanje i razvoj za osiguranje učinkovitog, sigurnog i održivog razvoja i povećavanje kako bi se omogućilo da industrijska proizvodnja budućih proizvoda koji se temelje na dizajnu krene prema upravljanju materijalima „bez otpadaka” u Europi, npr. u metalnoj, kemijskoj ili biotehnološkoj industriji i kako bi se poboljšalo razumijevanje mehanizama koji utječu na razgradnju materijala (korištenje, korozija i mehanička pouzdanost).

1.3.3.   Upravljanje komponentama materijala

Istraživanje i razvoj za nove i inovativne tehnike za materijale, komponente i sustave, spajanje, adheziju, separaciju, sastavljanje, samosastavljanje i rastavljanje, raspadanje i razgradnju komponenti materijala i upravljanje troškovima životnog vijeka i učinak na okoliš kroz novo korištenje tehnologije naprednih materijala.

1.3.4.   Materijali za održivu, resursno učinkovitu industriju s niskom emisijom

Razvoj novih proizvoda i primjena, poslovni modeli i odgovorno ponašanje potrošača koji povećavaju korištenje obnovljivih izvora za održivu primjenu, smanjuju energetsku potražnju u cijelom životnom vijeku proizvoda i olakšavaju proizvodnju s malom emisijom ugljika, kao i jačanje procesa, recikliranje, uklanjanje onečišćenja, materijali za pohranu energije i materijali s potencijalom za visoku dodanu vrijednost od otpada i ponovne prerade.

1.3.5.   Materijali za kreativne industrije, uključujući nasljeđe

Primjena dizajna i razvoja konvergentnih tehnologija kako bi se stvorile nove poslovne mogućnosti, uključujući zaštitu i obnovu europskog nasljeđa i materijala s povijesnom ili kulturnom vrijednošću, kao i novih materijala.

1.3.6.   Mjeriteljstvo, karakterizacija, normizacija i kontrola kvalitete

Promicanje tehnologija kao što su karakterizacija, nerazarajuće ocjenjivanje, stalno ocjenjivanje i praćenje i predviđajuće modeliranje radnih značajki za napredak u znanosti o materijalima i inženjeringu materijala.

1.3.7.   Optimizacija korištenja materijala

Istraživanje i razvoj kako bi se ispitala zamjena i alternative korištenju materijala, uključujući rješavanje pitanja sirovina preko posebno oblikovanih materijala ili zamjene rijetkih, ključnih ili opasnih materijala i pristupi inovativnog poslovnog modela te određivanje ključnih resursa.

1.4.   Biotehnologija

1.4.1.   Poticanje vrhunskih biotehnologija kao budućeg pokretača inovacija

Cilj je postaviti temelje za europsku industriju da bi se ostalo u prvim redovima inovacija, i u srednjoročnom i u dugoročnom razdoblju. On obuhvaća razvijanje područja novih tehnologija kao što su sintetička biologija, bioinformatika i sistemska biologija, kao i iskorištavanje konvergencije s drugim razvojnim tehnologijama kao što su nanotehnologija (npr. bionanotehnologija), ICT (npr. bioelektronika) i inženjerska tehnologija. Ta i druga vrhunska područja zaslužuju odgovarajuće mjere u smislu istraživanja i razvoja kako bi se olakšao učinkovit prijenos i provedba u novim primjenama.

1.4.2.   Industrijski proizvodi i procesi koji se temelje na biotehnologiji

Cilj je dvostruk: s jedne strane, omogućavanje europskoj industriji (npr. kemijskoj, zdravstvenoj, rudarstvu, energetici, industriji celuloze i papira, proizvodima od drva i vlakana, tekstilnoj industriji, industriji škroba i prerade hrane) da razvije nove proizvode i procese uz ispunjavanje zahtjeva industrije i društva i po mogućnosti uz korištenje metoda proizvodnje koje su prihvatljive za okoliš i održive; te konkurentnim i naprednijim alternativama temeljenim na biotehnologiji da zamijene već uspostavljene; s druge strane, iskorištavanje potencijala biotehnologije za otkrivanje, praćenje, sprečavanje i uklanjanje onečišćenja. On uključuje istraživanja i inovacije o novim enzimima s poboljšanim funkcijama biokatalizatora u području enzimskih i metaboličkih putova, dizajn bioprocesa na industrijskoj razini, integraciju bioprocesa u postupke industrijske proizvodnje, naprednu fermentaciju, postupke u biokemijskom inženjeringu kao što su stvaranje biomolekula i obrada biosintetičkih proizvoda (up- and down-stream processing) i stjecanje uvida u dinamiku mikrobnih zajednica. Također će obuhvatiti izradu prototipova za ocjenu tehnološko-gospodarske izvedivosti kao i održivosti razvijenih proizvoda i procesa.

1.4.3.   Inovativne i konkurentne platformske tehnologije

Cilj je razviti platformske tehnologije (npr. genomiku, metagenomiku, proteomiku, metabolomiku, molekularne alate, sustave izražavanja, platforme za fenotipizaciju i platforme koje se temelje na stanicama) kako bi se unaprijedio vodeći položaj i konkurentska prednost u velikom broju gospodarskih sektora s gospodarskim učinkom. Uključuje aspekte kao što su podupiranje razvoja bioresursa s optimalnim svojstvima i primjene izvan konvencionalnih alternativa; omogućavanje istraživanja, razumijevanja i iskorištavanja na održiv način kopnene i morske bioraznolikosti za nove primjene, bioproizvode i postupke; te održavanje razvoja rješenja zdravstvene skrbi zasnovanih na biotehnologiji (npr. dijagnostike, bioloških pripravaka i biomedicinskih uređaja).

1.5.   Napredna proizvodnja i prerada

1.5.1.   Tehnologije za tvornice budućnosti

Promicanje održivog, industrijskog rasta olakšavanjem strateškog pomaka u Europi od proizvodnje temeljene na troškovima prema pristupu koji se temelji na stvaranju proizvoda visoke dodane vrijednosti i pametne proizvodnje i visoke učinkovitosti u integriranom sustavu koji se temelji na ICT-u. Za to je potrebno rješavati izazov veće proizvodnje uz istodobnu potrošnju manje materijala, korištenjem manje energenata i stvaranjem manje otpada i onečišćenja s ciljem visoke ekološke učinkovitosti. Fokus će biti na razvijanju i integraciji adaptivnih proizvodnih sustava budućnosti, s osobitim naglaskom na potrebe europskih MSP-ova, kako bi se ostvarili napredni i održivi sustavi i procesi proizvodnje. Pažnja se usmjerava i na metodologije za poboljšanje fleksibilne, sigurne i pametne proizvodnje ako se odgovarajuće razine automatizacije koriste za povoljno radno okruženje.

1.5.2.   Tehnologije koje omogućuju energetski učinkovite sustave i energetski učinkovite zgrade s malim utjecajem na okoliš

Smanjenje potrošnje energije i emisije CO2 razvojem i primjenom tehnologija i sustava održive gradnje, provedbom i repliciranjem mjera za povećanu upotrebu energetski učinkovitih sustava i materijala u novim, renoviranim i preinačenim zgradama. Razmatranja životnog vijeka i sve veća važnost koncepata projektiraj-izgradi-upravljaj bit će ključni čimbenici u rješavanju izazova prijelaza prema zgradama koje gotovo uopće ne troše energiju u Europi do 2020. i ostvarenje energetski učinkovitih područja uključivanjem u široku zajednicu zainteresiranih strana.

1.5.3.   Održive tehnologije s učinkovitim korištenjem resursa i niskom emisijom ugljika u industrijama prerade s velikom potrošnjom energije

Povećanje konkurentnosti industrija prerade, kao što su kemijska, cementna industrija, industrija celuloze i papira, stakla, minerala ili neželjeznih metala i čelika značajnim poboljšavanjem resursne i energetske učinkovitosti i smanjenjem učinka takvih industrijskih aktivnosti na okoliš. Usmjerit će se na razvoj i potvrđivanje razvojnih tehnologija za inovativne tvari, materijale i tehnološka rješenja za niskougljične proizvode i procese i usluge koji troše manje energije kroz cijeli vrijednosni lanac, kao i na usvajanje tehnologija i tehnika s izuzetno niskom emisijom ugljika kako bi se postigla posebna smanjenja intenziteta stakleničkih plinova.

1.5.4.   Novi održivi poslovni modeli

Međusektorska suradnja u konceptima i metodologijama za „na znanju utemeljenu”, specijaliziranu proizvodnju može potaknuti učenje u organizacijama, kreativnost i inovacije usredotočene na poslovne modele u prilagođenim pristupima koji se mogu prilagođavati zahtjevima globaliziranih vrijednosnih lanaca i mreža, tržištima koja se mijenjaju, kao i novim budućim industrijama. To uključuje rješavanje održivih poslovnih modela pokrivajući cijeli životni vijek proizvoda i postupaka.

1.6.   Svemir

U području istraživanja svemira, na razini Unije će se provoditi mjere povezane s aktivnostima država članica i Europske svemirske agencije (ESA) za istraživanje svemira, s ciljem stvaranja komplementarnosti između različitih subjekata.

1.6.1.   Omogućavanje europske konkurentnosti, neovisnosti i inovacija u europskom svemirskom području

Cilj je zadržati vodeću svjetsku ulogu u svemiru očuvanjem i daljnjim razvijanjem isplative i konkurentne inovativne svemirske industrije (uključujući MSP-ove) i znanstvene zajednice te pospješivanjem inovacija koje se temelje na svemiru.

1.6.1.1.   Očuvanje i daljnji razvoj konkurentne, održive i poduzetničke svemirske industrije i istraživačke zajednice i jačanje europske neovisnosti u svemirskim sustavima

Europa ima vodeću ulogu u istraživanju svemira i razvoju svemirskih tehnologija te stalno razvija vlastitu operativnu svemirsku infrastrukturu (npr. program Galileo, program Copernicus). U stvari, europska industrija se dokazala kao izvoznik prvoklasnih satelita i ostalih tehnologija koje su povezane sa svemirom. No, ovaj položaj ugrožava konkurencija iz ostalih velikih svemirskih sila. Cilj ove mjere je razvoj istraživačke baze osiguravanjem kontinuiteta u programima za istraživanje svemira, na primjer putem serije manjih i češćih demonstracijskih projekata u svemiru. To će omogućiti Europi da razvije vlastitu industrijsku bazu i svemirsku zajednicu istraživanja i tehnološkog napretka (RTD), čime će doprinijeti najsuvremenijem napretku i svojoj neovisnosti o uvozu ključnih tehnologija.

Kako bi se optimizirala ulaganja i razvio pristup tržištu, trebalo bi poduprijeti normizaciju.

1.6.1.2.   Poticati inovaciju između svemirskog i nesvemirskog sektora

Mnogi izazovi u svemirskim tehnologijama mogu se usporediti sa izazovima na Zemlji, na primjer u području aeronautike, energetike, okoliša, telekomunikacija i ICT-a, istraživanja prirodnih resursa, robotike, naprednih materijala, sigurnosti i zdravlja. Ove zajedničke karakteristike nude mogućnost, pogotovo malim i srednjim poduzećima, za zajedničko razvijanje tehnologija u ranoj fazi širom svemirske i nesvemirske zajednice, uključujući nesvemirske industrije, što potencijalno može rezultirati revolucionarnim inovacijama koje se mogu ostvariti brže nego u supsidijarnim poduzećima u kasnijoj fazi. Iskorištavanje postojeće europske svemirske infrastrukture trebalo bi se stimulirati poticanjem razvoja inovativnih proizvoda i usluga koje se temelje na daljinskom istraživanju, geopozicioniranju ili ostalim podacima dobivenim preko satelita. Europa bi također, putem dobro usmjerenih mjera, trebala pojačati početni razvoj poduzetničkog svemirskog sektora, prema potrebi, dobro usmjerenim mjerama, uključujući potporu inicijativama za prijenos svemirske tehnologije.

1.6.2.   Omogućavanje napretka u svemirskim tehnologijama

Cilj je razviti napredne i razvojne svemirske tehnologije i operativne koncepte od ideje do demonstracije u svemiru.

Mogućnost pristupanja svemiru i razvoja, održavanja i upravljanja europskim ili međunarodnim svemirskim sustavima u Zemljinoj orbiti i izvan nje ključni su za budućnost europskog društva. Za potrebne kapacitete trebalo bi ulagati u istraživanje i inovacije raznih svemirskih tehnologija (npr. za lansere i ostala vozila, satelite, robotiku, instrumente i senzore) te u operativne koncepte od ideje do demonstracije u svemiru. Europa je trenutačno jedna od tri vodeće svemirske sile uglavnom na temelju investicija država članica preko ESA-e i nacionalnih programa, ali u usporedbi s razinom ulaganja u svemirsko istraživanje u razvoj u Sjedinjenim Državama (tj. oko 20 % ukupnog NASA-inog proračuna), europski fokus u buduće svemirske tehnologije i aplikacije treba ojačati duž čitavog lanca:

(a)

istraživanja na području niske razine tehnološke spremnosti koja se često oslanjaju na ključne tehnologije razvoja s potencijalom generiranja prijelomnih tehnologija koje se mogu primijeniti na Zemlji;

(b)

poboljšanja postojećih tehnologija, npr. putem minijaturizacije, bolje energetske učinkovitosti i veće osjetljivosti senzora;

(c)

demonstriranja i potvrđivanja novih tehnologija i koncepata u svemirskom i analognom zemaljskom okruženju;

(d)

konteksta misija, npr. analize svemirskog okruženja, zemaljskih postaja, zaštite svemirskih sustava i infrastruktura od oštećenja ili razaranja od sudara sa krhotinama ili drugim predmetima iz svemira, kao i od učinaka svemirskih vremenskih fenomena uključujući Sunčeve baklje (svemirska situacijska osviještenost, SSO) čime se potiče inovativna infrastruktura za prikupljanje i prijenos i pohranjivanje podataka i uzoraka;

(e)

komunikacije preko satelita, napredne navigacije i tehnologija daljinskog istraživanja koje obuhvaćaju istraživanje koje je ključno za buduće generacije svemirskih sustava Unije (npr. Galileo i Copernicus).

1.6.3.   Omogućavanje iskorištavanja podataka o svemiru

Cilj je osiguranje šireg korištenja podataka o svemiru iz postojećih, arhiviranih i budućih europskih misija u znanstvenom, javnom i komercijalnom području.

Svemirski sustavi stvaraju informacije do kojih se često ne može doći ni na jedan drugi način. Bez obzira na vrhunske europske misije, brojke iz publikacija pokazuju da se podaci europskih misija ne koriste toliko često kao podaci američkih misija. Moglo bi se postići znatno veće korištenje podataka od europskih satelita (znanstvenih, javnih ili komercijalnih) ako bi se uložio dodatni napor za obradu, pohranu, potvrdu, normizaciju i održivu dostupnost podataka europskih misija o svemiru, kao i za potporu razvoju novih proizvoda i usluga iz informacija dobivenih iz tih podataka i, po potrebi, u kombinaciji s podacima prikupljenim na Zemlji. Inovacije u prikupljanju i obradi podataka, stapanju i širenju podataka i interoperabilnost, osobito primicanje pristupa i razmjene zemaljskih znanstvenih podataka i metapodataka, također preko inovativnih, računalno podržanih oblika suradnje mogu osigurati veći povrat ulaganja u svemirsku infrastrukturu i doprinijeti rješavanju društvenih izazova. Za učinkovito korištenje podataka o svemiru u svim područjima ključni su čimbenici umjeravanje i potvrđivanje podataka o svemiru (za pojedinačne instrumente, između instrumenata i misija te prema in-situ predmetima) te je potrebno unaprijediti normizaciju podataka iz svemira i referentne okvire.

Pristup podacima i iskorištavanje svemirskih misija su pitanja koja iziskuju globalnu koordinaciju. Usklađeni pristupi i najbolja praksa za podatke dobivene promatranjem Zemlje djelomično se postižu u suradnji s međuvladinom organizacijom Grupa za promatranje Zemlje (GEO) s ciljem održavanja Globalnog sustava svih sustava motrenja Zemlje (GEOSS), a u kojem sudjeluje Unija, točnije u potpunosti koristeći program Copernicus. Podržat će se brzo uvođenje tih inovacija uz odgovarajuće postupke primjene i odlučivanja. To uključuje i korištenje podataka za daljnja znanstvena istraživanja.

1.6.4.   Omogućavanje europskog istraživanja za potporu međunarodnim partnerstvima za svemir

Cilj je potpora doprinosu europskog istraživanja i inovacija dugoročnim međunarodnim svemirskim partnerstvima.

Iako podaci o svemiru stvaraju značajnu lokalnu korist, poduzeća koja se bave svemirom ponajprije su globalnog karaktera. To je pogotovo jasno kod kozmičkih prijetnji Zemlji i svemirskim sustavima. Procjenjuje se da gubitak satelita zbog svemirskog vremena i krhotina košta oko 100 milijuna EUR godišnje. Jednako globalni su razni svemirski i istraživački projekti. Razvoj vrhunske svemirske tehnologije sve se više odvija u sklopu takvih međunarodnih partnerstava, što znači da je pristup takvim međunarodnim projektima značajan faktor uspjeha europskih istraživača i industrije. Doprinos Unije takvim globalnim svemirskim naporima treba se definirati u dugoročnom strateškom programu (10 godina i više), usklađenom s prioritetima svemirske politike Unije i u koordinaciji s državama članicama i unutarnjim europskim partnerima kao što je ESA i nacionalne svemirske agencije i, gdje je prikladno, s međunarodnim partnerima i svemirskim agencijama nacija koje putuju u svemir.

1.6.5.   Posebni aspekti provedbe

Prioriteti provedbe svemirskih istraživanja i inovacija u sklopu programa Obzor 2020. u skladu su s prioritetima svemirske politike Unije kako ih je definiralo Vijeće za svemir i Komunikacija Komisije od 4. travnja 2011. naslovljena „Ususret svemirskoj strategiji Europske unije koja je od koristi njezinim građanima”. Provedba će se, po potrebi, temeljiti na programima strateškog istraživanja koji su razvijeni savjetujući se s državama članicama i nacionalnim svemirskim agencijama, ESA-om, zainteresiranim stranama iz europske svemirske industrije (uključujući MSP-ove), akademskom zajednicom, tehnološkim institutima i savjetodavnom skupinom za svemir. Što se tiče sudjelovanja u međunarodnim poduhvatima, definirat će se istraživački i inovacijski plan u suradnji s europskim zainteresiranim stranama i međunarodnim partnerima (npr. NASA, ROSCOSMOS i JAXA).

Primjena svemirskih tehnologija podržava se, ako je potrebno kroz odgovarajuće posebne ciljeve prioriteta „Društveni izazovi”.

2.   PRISTUP RIZIČNOM FINANCIRANJU

Program Obzor 2020. uspostavit će dva instrumenta („Vlasnički instrument” i „Dužnički instrument”) koji se sastoje od različitih komponenata. Vlasnički instrument i komponenta dužničkog instrumenta za mala i srednja poduzeća primjenjivat će se u međuovisnosti s COSME, kao dio dvaju financijskih instrumenata Unije-a koji osiguravaju vlasničko i dužničko financiranje za potporu istraživanja i inovacija i rasta malih i srednjih poduzeća.

Vlasnički instrument i dužnički instrument mogu po potrebi dopustiti udruživanje sredstava sa državama članicama ili regijama koje su voljne pružiti dio Europskih strukturnih i investicijskih fondova koji su im dodijeljeni, u skladu s Uredbom (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (10).

Umjesto davanja na primjer zajmova, jamstava ili vlasništva itd. izravno krajnjim korisnicima, Komisija će delegirati financijskim institucijama pružanje potpore putem, pogotovo, podjele rizika, depozitnih jamstava i ulaganja vlasničkog i kvazi-vlasničkog kapitala.

2.1.   Dužnički instrument

Dužnički instrument osigurat će zajmove pojedinačnim korisnicima za ulaganja u istraživanja i inovacije; (protu)jamstva financijskim posrednicima koji pružaju zajmove korisnicima; kombinacije zajmova i (protu)jamstava te jamstva i/ili protujamstva za nacionalne ili regionalne programe financiranja duga. Dužnički instrument poduzet će aktivnosti za proširenje dospijeća te će podržavati namjenski instrument za MSP-e, podložno razini potražnje (vidi dio II. odjeljak 3., „Inovacija u MSP-ima”). Odredbe dužničkog instrumenta mogu se objediniti, uz mogući dodatak bespovratnih sredstava (uključujući jednokratna plaćanja), s odredbama vlasničkog instrumenta u jedan ili više integriranih programa. Također su mogući i zajmovi pod povoljnim uvjetima, konvertibilni zajmovi, podređeni zajmovi, sudionički zajmovi, leasing zajmovi i sekuritizacija.

Osim osiguravanja zajmova i jamstava na tržišno usmjerenoj osnovi prema redoslijedu podnošenja zahtjeva, dužnički instrument bit će usmjeren, u sklopu niza odjeljaka, na pojedine politike i sektore. Namjenska izdvajanja iz proračuna za ovu svrhu mogu, po potrebi, biti iz:

(a)

drugih dijelova programa Obzor 2020., uglavnom dijela III. „Društveni izazovi”;

(b)

drugih okvira, programa i proračunskih linija iz općeg proračuna Unije;

(c)

određenih regija i država članica koje žele doprinijeti s resursima iz sredstava kohezijske politike; i

(d)

određenih subjekata (npr. zajedničke tehnološke inicijative) ili inicijativa.

Takva proračunska izdvajanja mogu se dodijeliti ili nadograditi tijekom čitavog trajanja programa Obzor 2020.

Podjela rizika i drugi parametri mogu se razlikovati unutar odjeljaka politike ili sektora, pod uvjetom da njihove vrijednosti ili stanja udovoljavaju zajedničkim pravilima za dužničke instrumente. Nadalje, odjeljci mogu imati posebne komunikacijske strategije unutar ukupne promotivne kampanje za dužnički instrument. Osim toga, mogu se koristiti specijalizirani posrednici na nacionalnoj razini ako je potrebno posebno stručno znanje za procjenu mogućih zajmova u području određenog odjeljka.

Komponenta dužničkog instrumenta za mala i srednja poduzeća usmjerit će se na mala i srednja poduzeća usmjerena na istraživanja i inovacije te na srednje kapitalizirana poduzeća sa zajmovima od preko 150 000 EUR, čime se financijska sredstva za MSP-ove nadopunjuju instrumentom za kreditna jamstva u sklopu programa COSME. Komponenta dužničkog instrumenta za MSP-ove obuhvaća i zajmove ispod 150 000 EUR za MSP-ove usmjerene na istraživanja i inovacije i srednje kapitalizirana poduzeća.

Očekuje se da potpora dužničkog instrumenta -definirana kao ukupni iznos (tj. financiranje Unije plus doprinosi iz ostalih financijskih institucija) podijeljena s financijskim doprinosom Unije -bude u rasponu od prosječno 1,5 do 6,5, ovisno o vrsti aktivnosti (dotična razina rizika, ciljani korisnici te posebni financijski dužnički instrument). Očekuje se da multiplikacijski učinak -definiran kao zbroj ulaganja podržanih korisnika podijeljen sa financijskim doprinosom Unije -bude između 5 i 20, što ponovo ovisi o vrsti aktivnosti.

2.2.   Vlasnički instrument

Vlasnički instrument usredotočit će se na fondove početnog kapitala te javne i privatne fondove fondova koji osiguravaju rizični kapital i/ili mezaninski kapital za pojedinačna poduzeća iz portfelja. Ta poduzeća, osim toga, mogu tražiti financiranje duga od strane financijskih posrednika koji provode dužnički instrument. Dodatno, vlasnički instrument također će istražiti mogućnosti potpore poslovnim anđelima i drugim potencijalnim izvorima vlasničkog financiranja. Ovo bi moglo uključiti i potporu u fazi trećeg stupnja instrumenta za MSP-ove ovisno o razini ponude, kao i prijenosu tehnologije (uključujući prijenos rezultata istraživanja i izuma koji proizlaze iz sfere javnog istraživanja za sektor proizvodnje, na primjer preko dokaza koncepta).

Ovaj instrument imat će i mogućnost ulaganja u fazi širenja i rasta zajedno s vlasničkim instrumentom za rast (EFG) u sklopu programa COSME (što uključuje ulaganja u fondove fondova sa širokom bazom ulagača te privatne institucionalne i strateške ulagače kao i nacionalne javne i polujavne financijske institucije). U posljednjem slučaju, ulaganja iz vlasničkog instrumenta programa Obzor 2020. ne smiju premašiti 20 % ukupnog ulaganja Unije, osim u slučajevima sredstava u više faza, kada se sredstva iz EFG-a i vlasničkog instrumenta programa Obzor 2020. pružaju na proporcionalnoj osnovi, ovisno o politici ulaganja sredstava. Poput EFG-a, vlasnički instrument dužan je izbjegavati otkup poduzeća ili zamjenski kapital koji je namijenjen demontiranju kupljenog poduzeća. Komisija može odlučiti izmijeniti prag od 20 % s obzirom na promijenjene tržišne uvjete.

Vlasnički financijski instrument Unije za istraživanje, inovacije i rast MSP-ova iz prvog stavka odjeljka 2. trebao bi biti odgovarajuće veličine i obujma kako bi podupirao, integriranim pristupom, inovativna poduzeća iz najranije faze u rastu i širenju.

Investicijski parametri odredit će se tako da posebni ciljevi politike, uključujući usmjerenost na posebne skupine potencijalnih korisnika, mogu postići uz očuvanje pristupa ovog instrumenta koji je usmjeren na tržište i potražnju.

Vlasnički instrument mogu podržati proračunska izdvajanja iz:

(a)

drugih dijelova programa Obzor 2020.;

(b)

drugi okviri, programi i proračunske linije iz općeg proračuna Unije;

(c)

određene regije i države članice; te

(d)

posebni subjekti ili inicijative.

Očekuje se da potpora vlasničkog instrumenta - definirana kao ukupna sredstva (tj. financiranje Unije plus doprinosi iz ostalih financijskih institucija) podijeljena s financijskim doprinosom Unije - bude oko 6, ovisno o posebnostima tržišta s očekivanim multiplikacijskim učinkom, što se definira kao zbroj ulaganja podržanih korisnika podijeljen s financijskim doprinosom Unije - prosječno 18.

2.3.   Posebni aspekti provedbe

Provedba ova dva instrumenta delegirat će se Grupi Europske investicijske banke (EIB, i Europski investicijski fond (EIF)) i/ili drugim financijskim institucijama kojima se, u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012, može povjeriti provedba financijskih instrumenata. Njihovo oblikovanje i provedba bit će usklađeni s općim odredbama financijskih instrumenata navedenim u toj Uredbi i s konkretnijim operativnim uvjetima koji biti navedeni u Komisijinim smjernicama. Korištenje financijskih instrumenata mora imati jasnu europsku dodanu vrijednost i trebalo bi djelovati kao potpora i dodatak nacionalnim instrumentima.

Financijski posrednici koje su odabrali subjekti kojima je povjerena provedba financijskih instrumenata na temelju članka 139. stavka 4. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 na temelju otvorenih, transparentnih, proporcionalnih i nediskriminirajućih postupaka, mogu uključiti privatne financijske institucije kao i državne i dijelom državne financijske institucije, nacionalne i regionalne javne banke kao i nacionalne i regionalne investicijske banke.

Njihovi elementi mogu se objediniti, uz mogući dodatak bespovratnih sredstava (uključujući jednokratna plaćanja), u jedan ili više integriranih programa koji podržavaju određene kategorije korisnika ili projekte posebne namjene, kao što su mala i srednja poduzeća i srednje kapitalizirana poduzeća s potencijalom za rast ili opsežna demonstracija inovativnih tehnologija.

Njihovu provedbu podupirat će skup pripadajućih mjera. One mogu uključiti tehničku pomoć za financijske posrednike koji su uključeni u procjenu prihvatljivosti zahtjeva za zajam ili vrijednosti intelektualne imovine; programe za spremnost za ulaganja koji pokrivaju mala i srednja poduzeća koja su u inkubatoru ili su treneri i mentori te koji potiču njihovu interakciju s potencijalnim investitorima; mjere za podizanje svijesti poduzeća rizičnog kapitala i poslovnih anđela o potencijalu za rast inovativnih malih i srednjih poduzeća koja su uključena u programe financiranja Unije; programe za privlačenje privatnih investitora koji bi poduprli rast inovativnih malih i srednjih poduzeća i srednje kapitaliziranih poduzeća; mjere za poboljšanje prekograničnog i višedržavnog vlasničkog i dužničkog financiranja; programe za poticanje filantropskih zaklada i pojedinaca na podržavanje istraživanja i inovacija te programe za poticanje korporativnih pothvata i aktivnosti obiteljskih ureda i poslovnih anđela.

U vezi s pripremom i provedbom tih aktivnosti mogu se konzultirati tijela poput regionalnih vlasti, udruženja MSP-ova, gospodarskih komora i relevantnih financijskih posrednika prema potrebi.

Komplementarnost će se osigurati instrumentima programa COSME.

3.   INOVACIJE U MALIM I SREDNJIM PODUZEĆIMA

3.1.   Usmjeravanje potpore za mala i srednja poduzeća, posebice kroz namjenski instrument

MSP-ovi će se podupirati u sklopu čitavog programa Obzor 2020. U tu svrhu uspostavit će se bolji uvjeti za MSP-ove za sudjelovanje u programu Obzor 2020. Dodatno, namjenski instrument za MSP-ove namijenjen je svim vrstama inovativnih MSP-ova koji pokazuju velike ambicije za razvoj, rast i internacionalizaciju. Osigurat će se za sve vrste inovacija, uključujući ne-tehnološke inovacije, društvene i inovacije usluga, pod uvjetom da svaka aktivnost ima jasnu europsku dodanu vrijednost. Cilj je pomoći u popunjavanju praznine u financiranju za visokorizična istraživanja i inovacije u ranoj fazi, stimulirati revolucionarne inovacije i pospješiti komercijalizaciju rezultata istraživanja u privatnom sektoru.

Svi posebni ciljevi prioriteta ”Društveni izazovi” i „Vodeći položaj u razvojnim i industrijskim tehnologijama” primjenjuju namjenski instrument za MSP-ove i dodjeljuju mu odgovarajuća financijska sredstva kako bi se postigao minimalni cilj od 20 % ukupnih kombiniranih proračuna za sve posebne ciljeve prioriteta „Društveni izazovi” i posebni cilj „Vodeći položaj u razvojnim i industrijskim tehnologijama” koji je posvećen MSP-ovima.

Samo mala i srednja poduzeća moći će se prijaviti za financiranje i potporu. Ona mogu stvoriti suradnju prema svojim potrebama, uključujući za podugovaranje istraživanja i razvojni rad. Projekti moraju biti od očitog interesa i potencijalne koristi MSP-ovima i imati jasnu europsku dimenziju.

Instrument za mala i srednja poduzeća pokrivat će sva područja znanosti, tehnologije i inovacija prema pristupu „odozdo prema gore” unutar određenog društvenog izazova ili razvojne tehnologije tako da ostavi dovoljno prostora za financiranje svih vrste obećavajućih ideja, uglavnom za međusektorske i interdisciplinarne projekte.

Instrument za MSP-ove djelovat će pod jednim centraliziranim sustavom upravljanja, rasterećenim upravnim režimom i jedinstvenom ulaznom točkom. Provodi se prvenstveno na način „odozdo prema gore” kroz stalno otvoreni poziv.

Instrument za MSP-ove osigurat će pojednostavljenu potporu u više faza. Njegove tri faze pokrivat će cijeli inovacijski ciklus. Prijelaz iz jedne faze u drugu bit će neometan, pod uvjetom da se tijekom prethodne faze dokaže da je određeni projekt za MSP-ove vrijedan daljnjeg financiranja. Podnositelji zahtjeva nisu obvezni pokriti sve tri faze. U isto vrijeme svim će MSP-ovima biti otvorena svaka faza:

1. faza: Koncept i procjena izvedivosti:

MSP-ovi će dobiti sredstva za istraživanje znanstvene ili tehničke izvedivosti i komercijalnog potencijala nove ideje (dokaz koncepta) kako bi razvili inovacijski projekt. U slučaju pozitivnog rezultata procjene u kojoj je važan element veza između teme projekta i potreba potencijalnog korisnika/kupca, dopušta se financiranje u sljedećoj fazi odnosno fazama.

2. faza: Istraživanje i razvoj, demonstriranje, tržišna replikacija:

S dužnom pažnjom posvećenom inovacijskom kuponskom konceptu, istraživanje i razvoj podržavat će se s posebnim naglaskom na aktivnosti demonstriranja (testiranje, prototip, studije povećanja, dizajn, pokusno izvođenje inovativnih procesa, proizvoda i usluga, potvrđivanje, provjera učinkovitosti, itd.) i tržišnu replikaciju potičući uključivanje krajnjih korisnika ili potencijalnih klijenata. Inovacijskim kuponima poticat će se sudjelovanje mladih poduzetnika.

3. faza: Komercijalizacija:

U ovoj fazi neće biti izravnog financiranja osim aktivnosti potpore, ali njen je cilj olakšati pristup privatnom kapitalu i okruženjima za razvoj inovacija. Previđa se poreznost s financijskim instrumentima (vidi dio II., odjeljak 2. „Pristup rizičnom financiranju”), npr. davanjem prioriteta malim i srednjim poduzećima koja su uspješno dovršila 1. fazu i/ili 2. fazu unutar namjenskog iznosa financijskih resursa. Mala i srednja poduzeća imat će koristi i od mjera potpore kao što su umrežavanje, osposobljavanje, treniranje i savjetovanje. Osim toga, ova faza može se povezati sa mjerama za promicanje pretkomercijalne nabave i nabave inovativnih rješenja.

Ujednačeno promoviranje, provedba i praćenje instrumenta za MSP-ove u sklopu čitavog programa Obzor 2020. osigurat će jednostavni pristup za MSP-ove. Oslanjanjem na postojeće mreže potpore za mala i srednja poduzeća, poput Europske poduzetničke mreže i ostalih pružatelja inovativnih usluga uspostavit će se program mentorstva za MSP-ove korisnike kako bi ubrzao utjecaj pružene potpore. Dodatno, istražit će se poveznice s odgovarajućim nacionalnim i/ili regionalnim posrednicima u cilju osiguravanja učinkovite provedbe programa mentorstva.

Uspostavit će se posebno tijelo sastavljeno od zainteresiranih strana i stručnjaka za inovacije i istraživanja koja provode MSP-ovi s ciljem poticanja i praćenja konkretnih mjera za MSP-ove u programu Obzor 2020.

3.2.   Posebna potpora

3.2.1.   Potpora za mala i srednja poduzeća s većim istraživačkim kapacitetima

Posebna mjera promicat će transnacionalne tržišno usmjerene inovacije MSP-ova koji se bave istraživanjima i razvojem. Ona je namijenjena MSP-ovima s većim istraživačkim kapacitetima u svim sektorima visoke tehnologije koji trebaju pokazati sposobnost za komercijalno iskorištavanje rezultata projekta.

Mjera će obuhvaćati sva područja znanosti i tehnologije kroz pristup „odozdo prema gore” kako bi bila u skladu s potrebom MSP-ova koji provode istraživanje i razvoj.

Mjera će se provoditi na temelju inicijative iz članka 185. UFEU-a koja se razvija na zajedničkom programu Eurostars i preusmjerava ga u skladu s njegovom privremenom ocjenom.

3.2.2.   Pospješivanje inovacijskih kapaciteta MSP-ova

Podupirat će se transnacionalne aktivnosti koje pomažu pri provedbi i dopuni posebnih mjera za MSP-ove u sklopu programa Obzor 2020., uglavnom kako bi se pospješili inovacijski kapaciteti MSP-ova. Aktivnosti mogu uključivati podizanje razine svijesti, informiranje i širenje informacija, aktivnosti vezane uz osposobljavanje i mobilnost, umrežavanje i razmjenu najbolje prakse, mehanizme i usluge za potporu visokokvalitetnim inovacijama s velikom dodatnom vrijednosti Unije za MSP-ove (npr. upravljanje intelektualnim vlasništvom i inovacijama, prijenos znanja, inovativno korištenje ICT-a i e-vještina u MSP-ovima) kao i pomoć malim i srednjim poduzećima u njihovom povezivanju s istraživačkim i inovacijskim partnerima u cijeloj Uniji, što im omogućava da povežu tehnologiju (spin in) i razviju svoj inovacijski kapacitet. Posredničke organizacije koje predstavljaju skupine inovativnih MSP-ova pozvat će se na provođenje međusektorskih i međuregionalnih inovacijskih aktivnosti s MSP-ovima koji imaju kompetencije koje se uzajamno ojačavaju kako bi se razvili novi industrijski vrijednosni lanci.

Te aktivnosti usklađuju se sa sličnim nacionalnim mjerama po potrebi. Predviđa se bliska suradnja s mrežom nacionalnih kontaktnih točaka. Tražit će se sinergije s kohezijskom politikom Unije u kontekstu nacionalnih i regionalnih inovacijskih strategija za pametnu specijalizaciju.

Predviđa se čvršća veza s Europskom poduzetničkom mrežom (EEN) (u sklopu programa COSME) koja osigurava usklađenost s nacionalnim kontaktnim točkama. Potpora bi mogla varirati od poboljšanih informacijskih i savjetodavnih usluga kroz aktivnosti mentorstva, treniranja i traženja partnera za MSP-ove koji žele razviti prekogranične inovacijske projekte do pružanja usluga potpore inovacijama. To će konsolidirati pristup Europske poduzetničke mreže „sve na jednom mjestu” za podršku MSP-ovima, uz snažnu regionalnu i lokalnu prisutnost te mreže.

3.2.3.   Podupiranje tržišno usmjerenih inovacija

Ove će aktivnosti poduprijeti transnacionalne tržišno usmjerene inovacije s ciljem jačanja inovacijskih kapaciteta MSP-ova unapređenjem okvirnih uvjeta za inovacije kao i rješavanjem konkretnih zapreka koje sprečavaju razvoj inovativnih MSP-ova s potencijalom za brzi rast. Podupirat će se specijalizirana podrška inovacijama (npr. za iskorištavanje intelektualnog vlasništva, mrežu dobavljača, potporu uredima za prijenos tehnologije, strateški dizajn) i preispitivanja javnih politika za inovacije.

DIO III.

DRUŠTVENI IZAZOVI

1.   ZDRAVLJE, DEMOGRAFSKE PROMJENE I KVALITETA ŽIVOTA

Učinkovito promicanje zdravlja, utemeljeno na čvrstim dokazima, sprečava bolesti, doprinosi dobrobiti i troškovno je učinkovito. Promicanje zdravlja, aktivno starenje, dobrobit i prevencija bolesti ovisi također o razumijevanju odrednica zdravlja, o učinkovitim preventivnim sredstvima kao što su cjepiva, o učinkovitom nadziranju zdravlja i bolesti i učinkovitim programima probira.

Uspješni napori u pogledu sprečavanja, ranog otkrivanja, upravljanja, liječenja i izlječenja bolesti, invalidnosti i smanjene funkcionalnosti potpomognuti su temeljnim razumijevanjem njihovih uzroka, procesa i učinaka, kao i čimbenika na kojima se temelji dobro zdravlje i dobrobit. Bolje razumijevanje zdravlja i bolesti zahtijevat će bliske veze s temeljnim, kliničkim, epidemiološkim i društveno-gospodarskim istraživanjem. Učinkovita razmjena podataka i povezivanje tih podataka sa konkretnim, velikim kohortnim studijama također su od ključne važnosti, kao i pretvaranje rezultata istraživanja u kliničku praksu, osobito kroz izvođenje kliničkih ispitivanja.

Društveni je izazov prilagoditi se, zbog društva koje stari, budućim potrebama sektora zdravstva i skrbi. Ako želimo održavati učinkovito zdravstvo i skrb za sve starosne skupine, potrebno je uložiti napore kako bi se poboljšalo i ubrzalo donošenje odluka o prevenciji i pružanju liječenja, utvrditi i podupirati širenje najbolje prakse u sektorima zdravlja i skrbi, podići razinu svijesti te podupirati cjelovitu skrb. Bolje razumijevanje procesa starenja i prevencija bolesti povezanih sa starenjem temelj su da europski građani i dalje ostanu zdravi i aktivni tijekom života. Od slične važnosti je široko uvođenje tehnoloških, organizacijskih i socijalnih inovacija koje pomažu starijim osobama, osobama s kroničnim bolestima i osobama s invaliditetom da ostanu aktivne i neovisne. To će doprinijeti povećanju i produženju njihove fizičke, društvene i mentalne dobrobiti.

Ovaj poseban cilj kroz odgovarajuće bi aktivnosti trebao biti namijenjen kroničnim situacijama i bolestima uključujući, ali ne ograničavajući se na: kardiovaskularne bolesti, rak, bolesti metabolizma i faktore rizika uključujući dijabetes, kroničnu bol, neurološke, neurodegenerativne, mentalne bolesti i ovisnosti, rijetke bolesti, prekomjernu težinu i debljinu, autoimune bolesti, reumatske i mišićno-koštane poremećaje i različite bolesti koje utječu na razne organe kao i akutne bolesti i razna funkcionalna ograničenja. Isto tako, trebale bi se razmotriti zarazne bolesti uključujući, ali ne ograničavajući se na HIV/SIDU, tuberkulozu, malariju, zanemarene bolesti i bolesti povezane sa siromaštvom te bolesti koje prenose životinje, epidemije u nastajanju, zarazne bolesti koje se ponovno pojavljuju (uključujući bolesti povezane s vodom za piće) kao i prijetnju povećanja antimikrobne otpornosti i profesionalnih bolesti i bolesti povezanih s radnim mjestom.

Trebalo bi razviti personaliziranu medicinu koja bi odgovarala preventivnim i terapeutskim pristupima na traženja pacijenata i trebala bi biti potkrijepljena ranim otkrivanjem bolesti.

Sve te aktivnosti poduzet će se na način koji osigurava potporu tijekom cijelog ciklusa istraživanja i inovacija, jačanje konkurentnosti europske industrije i razvoj novih tržišnih prilika. Potpora će se dati translacijskim pristupima koji integriraju više koraka inovacijskog procesa u industriji zdravstvene skrbi.

Konkretne aktivnosti navedene su niže u tekstu.

1.1.   Razumijevanje zdravlja, dobrobiti i bolesti

1.1.1.   Razumijevanje odrednica zdravlja, pospješivanje promicanja zdravlja i prevencije bolesti

Potrebno je bolje razumijevanje odrednica zdravlja radi pružanja dokaza za učinkovito promicanje zdravlja i prevenciju bolesti, što će također omogućiti razvoj sveobuhvatnih pokazatelja za zdravlje i dobrobit u Uniji na temelju postojećih izvora podataka i sustava indikatora. Proučavat će se čimbenici vezani uz okoliš i ponašanje (uključujući stil života), psihološki, organizacijski, kulturni, društveno-gospodarski, biološki i genetski čimbenici u najširem smislu. Pristupi će uključivati dugoročne kohortne studije i njihove veze s podacima dobivenima iz istraživanja „–omika”, sustava biomedicine uključujući odgovarajuće primjene biologije sustava i drugih metoda.

Osobito će, za bolje razumijevanje okoline kao odrednice zdravlja, biti potreban interdisciplinarni pristup koji između ostalog uključuje molekularno-biološke, epidemiološke i toksikološke pristupe relevantne za ljude i podatke koji iz njih proizlaze kako bi se istražili načini djelovanja raznih kemikalija, kombinirano izlaganje zagađenju i drugim uzročnicima stresa iz okoliša i klime; kako bi se provela integrirana toksikološka testiranja i pronašle alternative testiranju na životinjama. Potrebni su inovativni pristupi procjeni izloženosti korištenjem biomarkera nove generacije koji se temelje na „omikama” i epigenetici, biomonitoringu ljudi, procjeni osobne izloženosti i modeliranja kako bi se razumjela kombinirana, kumulativna i nova izloženost, uz integriranje društvenogospodarskih, kulturnih, profesionalnih, psiholoških i biheviorističkih faktora. Podržat će se poboljšane veze s podacima o okolišu korištenjem naprednih informacijskih sustava.

Na ovaj se način mogu ocijeniti postojeće i planirane politike i programi te se može pružiti potpora politikama. Slično tome, mogu se razviti poboljšane biheviorističke intervencije, prevencija i obrazovni programi, uključujući one koji se odnose na zdravstvenu pismenost na području prehrane, fizičke aktivnosti, cijepljenja i drugih intervencija primarne skrbi.

1.1.2.   Razumijevanje bolesti

Potrebno je bolje razumijevanje zdravlja i bolesti, tijekom cijelog ljudskog života, kako bi se mogle razviti nove i bolje mjere prevencije, dijagnoze, liječenja i mjera rehabilitacije. Interdisciplinarno, osnovno i translacijsko istraživanje patofiziologije bolesti ključno je za bolje razumijevanje svih aspekata procesa bolesti, uključujući ponovnu klasifikaciju normalnog odstupanja i bolesti zasnovanih na molekularnim podacima, kao i za potvrđivanje i korištenje rezultata istraživanja u kliničkim primjenama.

Temeljna istraživanja obuhvatit će i potaknuti razvoj i korištenje novih alata i pristupa za generaciju biomedicinskih podataka i uključit će bio-vizualizaciju, „-omike”, visoku protočnost i pristupe sistemskoj medicini. Te aktivnosti zahtijevat će bliske veze s temeljnim i kliničkim istraživanjima, kao i s dugoročnim povezanim studijama (i pripadajućim istraživačkim područjima), kako je gore opisano. Također, bit će potrebno razvijati bliske veze s istraživačkim i medicinskim infrastrukturama (baze podataka, bio-banke itd.) za potrebe normizacije, pohranjivanja, razmjene i pristupa podacima, što je nužno za maksimalno povećanje korisnosti podataka i za poticanje više inovativnih i djelotvornih načina analize i kombiniranja skupova podataka.

1.1.3.   Poboljšanje nadzora i pripravnosti

Ljudske populacije nalaze se pod prijetnjom novih i nadolazećih zaraznih bolesti, uključujući zoonoze, kao i onih koje su posljedica otpornosti na lijekove za postojeće patogene te druge posredne i neposredne posljedice klimatskih promjena i međunarodnih ljudskih kretanja. Nove ili poboljšane metode nadzora, dijagnoze, mreže za rano upozoravanje, organizacija za pružanje zdravstvenih usluga i kampanja pripravnosti nužne su za modeliranje epidemija i za učinkovite mjere suzbijanja pandemije. Napori za održavanje i unapređivanje potencijala za suzbijanje zaraznih bolesti otpornih na lijekove također su nužni.

1.2.   Sprečavanje bolesti

1.2.1.   Razvoj učinkovitih programa prevencije i probira i poboljšanje procjene predispozicije za bolest

Razvoj programa prevencije i probira ovisi o uočavanju ranih biomarkera (uključujući funkcionalne i bihevioralne) rizika i nastanka bolesti, a njihovo bi oblikovanje trebalo biti određeno međunarodno priznatim kriterijima. Njihovo korištenje ovisi o testiranju i potvrđivanju metoda i programa probira. Trebalo bi stvoriti znanje i razviti metode za utvrđivanje pojedinaca i populacija s klinički relevantnim povećanim rizikom od bolesti. Utvrđivanje pojedinaca i populacija s velikim rizikom od bolesti omogućit će personalizirane, stratificirane i kolektivne strategije za razvoj djelotvorne i povoljne prevencije od bolesti.

1.2.2.   Unapređenje dijagnoze i prognoza

Bolje razumijevanje zdravlja, bolesti i procesa bolesti tijekom života nužno je za razvoj nove i učinkovitije dijagnostike i teranostike. Inovativne i postojeće metode, tehnologije i alati razvit će se s ciljem značajnog poboljšanja ishoda bolesti uz pomoć ranije i točnije dijagnoze i prognoza te uz omogućavanje liječenja koje je dostupno i više prilagođeno pacijentu.

1.2.3.   Razvijanje boljih preventivnih i terapeutskih cjepiva

Potrebna su djelotvornija preventivna cjepiva i terapeutske mjere i cjepiva i programi cijepljena zasnovani na dokazima za šireni raspon bolest, uključujući bolesti povezane sa siromaštvom kao što su HIV/SIDA, tuberkuloza, malarija i zanemarene zarazne bolesti te druge važnije bolesti. To se zasniva na boljem razumijevanju bolesti i procesa bolesti i njihove posljedične epidemije, kao i na kliničkim testiranjima i pripadajućim studijama koje se provode.

1.3.   Liječenje i upravljanje bolestima

1.3.1.   Liječenje bolesti, uključujući razvijanje regenerativne medicine

Postoji potreba za unapređenjem međusektorskih pomoćnih tehnologija za lijekove, bioterapije, cjepiva i druge terapijske pristupe, uključujući transplantaciju, kirurgiju, gensku i staničnu terapiju i nuklearnu medicinu; za povećanjem uspjeha u procesima razvoja lijekova i cjepiva (uključujući alternativne metode koje zamjenjuju klasično testiranje sigurnosti i djelotvornosti, npr. razvoj novih metoda); za razvojem pristupa regenerativne medicine, uključujući pristupe koji se zasnivaju na matičnim stanicama; za razvojem novih biolijekova, uključujući terapijska cjepiva; za razvojem poboljšanih medicinskih i pomoćnih uređaja i sustava; za poboljšanjem palijativnih terapija; za održavanjem i unapređivanjem sposobnosti za suzbijanje bolesti i za pokretanjem medicinskih postupaka koji ovise o raspoloživosti djelotvornih i sigurnih antibakterijskih lijekova; i za razvojem sveobuhvatnih pristupa u liječenju pratećih bolesti svih uzrasta i izbjegavanjem politerapije. Ta poboljšanja olakšat će razvoj novih, djelotvornijih, učinkovitijih, održivih i personaliziranih oblika liječenja bolesti i upravljanja invaliditetom i slabosti, uključujući napredne terapije i stanične terapije za liječenje kroničnih bolesti.

1.3.2.   Prijenos znanja u kliničku praksu i mjere nadogradive inovacije

Klinička ispitivanja su važno sredstvo za prijenos biomedicinskog znanja do primjene na pacijentima te će se za njih kao i za unapređenje njihove prakse osigurati potpora. Primjeri uključuju razvoj boljih metodologija koje omogućavaju usmjeravanje ispitivanja na relevantne populacijske skupine, uključujući i one koje pate od drugih pratećih bolesti i/ili su već prošle liječenje; određivanje komparativne učinkovitosti postupaka i rješenja; i unapređenje korištenja baza podataka i elektronskih zdravstvenih evidencija kao izvora podataka za ispitivanja i prijenos znanja. Poduprijet će se pretklinički i/ili klinički razvoj određenih lijekova za rijetke bolesti. Slično tome, pružit će se potpora prijenosu ostalih oblika postupaka, kao što su oni koji se odnose na neovisan život u okolišima stvarnog svijeta.

1.4.   Aktivno starenje za samoupravljanje zdravljem

1.4.1.   Aktivno starenje i samostalan život i život uz tuđu pomoć

Multidisciplinarna napredna i primijenjena istraživanja i inovacije s društvenogospodarskim, bihevioralnim, gerontološkim, digitalnim i drugim znanostima su nužni za isplativa rješenja prihvatljiva korisniku za aktivan, samostalan život i život uz tuđu pomoć (u kući, na radnom mjestu itd.) za stariju populaciju i osobe s invaliditetom uzimajući u obzir rodne razlike. To se primjenjuje u različitim okruženjima i na tehnologije i sustave i usluge koje unapređuju kvalitetu života i funkcionalnost ljudi, uključujući pokretljivost, pametne individualizirane pomoćne tehnologije, uslužnu i socijalnu robotiku i okoliš potpomognut životnom sredinom. Podržat će se eksperimentalna istraživanja i inovacije za procjenu provedbe i široku pohranu rješenja. Naglašavat će se uključivanje krajnjih korisnika, zajednica korisnika i formalni/neformalni njegovatelji.

1.4.2.   Osobno osvješćivanje i osnaživanje za samoupravljanje zdravljem

Osnaživanje osoba za poboljšanje i upravljanje svojim zdravljem tijekom cijeloga života rezultirat isplativijim sustavima zdravlja i skrbi omogućujući upravljanje kroničnim bolestima izvan institucija i poboljšat će posljedice po zdravlje. To zahtijeva istraživanje društveno-gospodarskih čimbenika i kulturnih vrijednosti, uzoraka ponašanja i društva i društvenih modela, društvenih stavova i aspiracija u odnosu na personalizirane zdravstvene tehnologije, mobilna i/ili prijenosna sredstva, nove dijagnostike, senzore i uređaje za praćenje i personalizirane usluge koje uključuju, ali se ne ograničavaju na alate nanomedicine koji promiču zdrav način života, blagostanje, mentalno zdravlje, samozaštitu, brigu o sebi, poboljšanu profesionalnu interakciju između građana i zdravstvene skrbi, personalizirane programe za upravljanje bolešću i invalidnošću, kako bi se, između ostalog, povećala autonomija pacijenta kao i podrška infrastrukturi znanja. Razvit će se i testirati rješenja uz korištenje otvorenih inovacijskih platformi kao što su veliki demonstratori za inovacije usluga.

1.5.   Metode i podaci

1.5.1.   Poboljšavanje informacija o zdravlju i bolje korištenje zdravstvenih podataka

Poduprijet će se integracija infrastruktura i informacijskih struktura i izvora (uključujući one nastale u povezanim studijama, protokolima, prikupljenim podacima, pokazateljima, zdravstvenim ispitivanjima itd.), kao i normizacija, interoperabilnost, pohranjivanje, razmjena i pristup podacima, kako bi se omogućilo da takvi podaci budu dugoročno održivi i pravilno korišteni. Trebalo bi obratiti pozornost na obradu podataka, upravljanje znanjem, modeliranje, vizualizaciju, ICT sigurnost i pitanja povezana s privatnošću. Posebno je potrebno poboljšati dostupnost informacija i podataka o negativnim rezultatima i štetnim učincima liječenja.

1.5.2.   Unapređenje znanstvenih sredstava i postupaka za podržavanje potreba kreiranja politike i regulatornih potreba

Potrebno je podržavati istraživanje, razvoj, integraciju i korištenje znanstvenih sredstava, postupaka i statistika za brzu, točnu i predviđajuću procjenu sigurnosti, učinkovitosti i kvalitete zdravstvenih intervencija i tehnologija, uključujući nove lijekove, biotehnološke proizvode, napredne oblike terapija i medicinskih uređaja. To je osobito značajno za nova rješenja u područjima koja se odnose na biolijekove, cjepiva, antimikrobna sredstva, staničnu/tkivnu i gensku terapiju, organe i presađivanje, posebnu izradu, bio-banke, nove medicinske uređaje, kombinirane proizvode, postupke dijagnoze/liječenja, genetsko testiranje, interoperabilnost i e-zdravstvo, uključujući i aspekte zaštite privatnosti. Slično tome, potrebna je podrška poboljšanim metodologijama procjene rizika, okvirima sukladnosti, pristupima testiranja i strategijama koje se odnose na zdravlje i okoliš. Također, potrebno je podržavati razvoj relevantnih metoda koje pomažu u procjeni etičkih aspekata gore navedenih područja.

1.5.3.   Upotreba medicine na temelju molekulskog modeliranja (in-silico medicina) za unapređenje upravljanja bolešću i predviđanje

Medicinski sustavi koji se temelje na računalnoj simulaciji koja koristi specifične podatke o pacijentu i koja se oslanja na sustave pristupa sistemske medicine i fiziološkog modeliranja mogu se koristiti za predviđanje predispozicije za bolest, razvitak bolesti i vjerojatnost uspjeha medicinskog liječenja. Simulacija na temelju uzorka može se koristiti za potrebe kliničkih ispitivanja, predvidljivost reakcije na liječenje i za personalizaciju i optimalizaciju liječenja.

1.6.   Pružanje zdravstvene i integrirane skrbi

1.6.1.   Promicanje integrirane skrbi

Podržavanje upravljanja kroničnom bolešću, uključujući pacijente s invalidnošću, van institucija također ovisi o poboljšanoj suradnji između pružatelja zdravstvenih usluga i socijalne ili neformalne skrbi. Istraživanje i inovativne primjene podržat će se za donošenje odluka na osnovi dostavljenih informacija koje se odnose na fizičko i mentalno zdravlje, uključujući psihosocijalne aspekte, i za pružanje dokaza za primjene velikih razmjera i tržišnu upotrebu novih rješenja, uključujući interoperabilne usluge telezdravstva i teleskrbi. Osobito u kontekstu demografskih promjena, također će se podržavati istraživanje i inovacije za poboljšanje organizacije dugoročnog pružanja skrbi kao i inovacije u politici i upravljanju. Uvođenje novih i integriranih rješenja u području skrbi za cilj ima osobno osnaživanje i poboljšanje postojećih sposobnosti kao i koncentriranje na nadoknađivanje nedostataka.

1.6.2.   Optimiziranje djelotvornosti i učinkovitosti sustava pružanja zdravstvene skrbi i smanjivanje nejednakosti preko odlučivanja na temelju spoznaja i razmjenjivanje primjera najbolje prakse, inovativnih tehnologija i postupaka

Potrebno je podržati razvoj sustavnog pristupa procjeni zdravstvene tehnologije i zdravstvene ekonomije, kao i prikupljanje spoznaja i razmjenu primjera najbolje prakse i inovativnih tehnologija i postupaka u sektoru zdravlja i skrbi, uključujući informacijsko-komunikacijske tehnologije i aplikacije e-zdravstva. Podržat će se komparativne analize reforme sustava javnog zdravstva u Europi i trećim zemljama te procjene njihove srednjoročne do dugoročne ekonomije i društvenih učinaka. Podržat će se analize budućih potreba za zdravstvenom radnom snagom, kako u smislu broja tako i potrebnih vještina u odnosu na nove obrasce skrbi. Podržat će se istraživanje nastanka zdravstvenih nejednakosti, njihovog međudjelovanja s drugim ekonomskim i socijalnim nejednakostima te učinka politika čiji je cilj smanjenje tih nejednakosti u Europi i šire. U konačnici, postoji potreba za podržavanjem procjene rješenja za sigurnost pacijenata i kvalitete sustava osiguranja, uključujući ulogu koju imaju pacijenti.

1.7.   Posebni aspekti provedbe

Provedba ovog posebnog cilja uključit će potporu prijenosu znanja i tehnologije i ostalih oblika širenja za aktivnosti sveobuhvatnih pokusnih izvođenja i demonstriranja te normizacije. Na taj će način uvođenje na tržište proizvoda i usluga biti ubrzano i potvrdit će se nadogradiva rješenja za Europu i šire. Takve mjere će poduprijeti europsku industrijsku konkurentnost i uključivanje inovativnih MSP-ova ali će tražiti aktivno uključivanje svih zainteresiranih strana. Tražit će se sinergije s ostalim relevantnim programima i aktivnostima, javnim i privatnim, na razini Unije, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Osobito će se tražiti sinergije s aktivnostima nastalima u kontekstu Programa zdravlje za rast.

Znanstveni panel za zdravlje bit će platforma zainteresiranih strana koja se rukovodi znanošću i koja izrađuje znanstvene inpute u vezi ovog društvenog izazova. Dat će dosljednu znanstvenu fokusiranu analizu uskih grla u istraživanju i inovacijama i mogućnosti u vezi s ovim društvenim izazovom, doprinijeti određivanju njegovih prioriteta u istraživanju i inovacijama, potaknuti znanstveno sudjelovanje u njemu diljem Unije. Kroz aktivnu suradnju s zainteresiranim stranama, pomoći će u izgradnji sposobnosti i potaknuti dijeljenje znanja i jaču suradnju diljem Unije u ovom području.

Može se razmotriti podrška relevantnim zajedničkim inicijativama za donošenje programa (JPI) i relevantnim javno javnim i javno privatnim partnerstvima.

Uspostavit će se i odgovarajuće poveznice s aktivnostima odgovarajućeg Europskog partnerstva za inovacije i odgovarajućim aspektima istraživačkih i inovacijskih programa europskih tehnoloških platformi.

2.   SIGURNOST HRANE, ODRŽIVA POLJOPRIVREDA I ŠUMARSTVO, ISTRAŽIVANJE MORA, POMORSTVA I KOPNENIH VODA TE BIOGOSPODARSTVO

2.1.   Održiva poljoprivreda i šumarstvo

Primjereno znanje, mehanizmi, usluge i inovacije nužni su za podržavanje poljoprivrednih i šumarskih sustava koji su produktivniji, povoljni su za okoliš, učinkovitije koriste resurse, otporniji su i snabdijevaju dovoljne količine hrane, životinjske hrane, biomase i drugih sirovina i pružaju usluge ekosustava, dok u isto vrijeme štite bioraznolikost i podržavaju razvoj uspješnih ruralnih načina življenja. Istraživanje i inovacije pružit će mogućnosti za integraciju agronomskih i ekoloških ciljeva u održivu proizvodnju i na taj način će: povećati produktivnost i resursnu učinkovitost poljoprivrede uključujući učinkovitost korištenja vode; povećati sigurnost proizvodnje životinja i biljaka;smanjiti emisije stakleničkih plinova u poljoprivredi; smanjiti proizvodnju otpada; smanjiti izlučivanje hranjivih i drugih kemijskih tvari iz obradivih površina u kopneni i vodeni okoliš; smanjiti ovisnost o međunarodnom uvozu biljnih proteina u Europu; povećati razinu raznolikosti u primarnim sustavima proizvodnje; i poticati oporavak biološke raznolikosti.

2.1.1.   Povećanje učinkovitosti proizvodnje i suočavanje s klimatskim promjenama te istovremeno osiguravanje održivosti i otpornosti

Aktivnosti će unaprijediti produktivnost, kao i sposobnost prilagodbe biljaka, životinja i proizvodnih sustava da se nose s brzo mijenjajućim ekološkim/klimatskim uvjetima i sa sve oskudnijim prirodnim bogatstvima. Nastale inovacije pomoći će u kretanju prema niskoenergetskom, niskoemisijskom gospodarstvu i gospodarstvu koje proizvodi manje otpada i smanjenju potražnje za prirodnim resursima duž čitavog lanca opskrbe hranom i hranom za životinje. Osim što doprinose sigurnosti hrane, stvorit će se nove mogućnosti za korištenje biomase i poljoprivrednih nusproizvoda za široki raspon neprehrambenih primjena.

Tražit će se multidisciplinarni pristupi za poboljšanje svojstava biljaka, životinja i mikroorganizama, u isto vrijeme osiguravajući učinkovito korištenje resursa (vode, zemlje, tla, hranjivih tvari, energije i ostalih sirovina) i ekološki integritet ruralnih područja. Naglasak će se staviti na integrirane i raznolike proizvodne sustave i agronomske prakse, uključujući korištenje preciznih tehnologija i metoda intenziviranja ekologije za dobrobit kako konvencionalne tako i organske poljoprivrede. Također će se promicati urbano zelenilo, s novim oblicima poljoprivrede, hortikulture i šumarstva u urbanim i periurbanim područjima. Oni se razmatraju rješavanjem novih zahtjeva za karakteristike biljaka, metode uzgoja, tehnologije, marketing i urbano oblikovanje povezano s ljudskim zdravljem i dobrobiti, okolišem i klimatskim promjenama. Genetsko poboljšanje biljaka i životinja za svojstva prilagodbe, zdravlja i produktivnosti zahtijevat će u cijelosti prilagođene konvencionalne i suvremene metode uzgoja, zaštitu i bolje korištenje genskih resursa.

Dužna pozornost posvetit će se upravljanju tlom za povećanje produktivnosti usjeva. Imajući na umu opći cilj osiguravanja proizvodnje hrane koja je sigurna i visoke kvalitete, promicat će se zdravlje biljaka i životinja. Aktivnosti u području zdravlja i zaštite biljaka povećat će znanje i podršku razvoju integriranih strategija povoljnih za okoliš u vezi kontrole štetočina i bolesti i smanjenja gubitka prinosa na razini prije i poslije berbe. U području zdravlja životinja, promicat će se strategije za iskorjenjivanje ili učinkovito upravljanje bolestima uključujući zoonoze i istraživanje antimikrobne otpornosti. Ojačat će se integrirana kontrola bolesti, parazita i štetočina, počevši s boljim razumijevanjem interakcija između domaćina i patogena, do nadzora, dijagnosticiranja i liječenja. Proučavanje učinaka prakse za dobrobit životinja pomoći će u zadovoljenju društvene brige. Gore navedena područja bit će potpomognuta temeljitijim istraživanjima radi rješavanja važnih bioloških pitanja, kao i radi podržavanja razvoja i provedbe politika Unije odgovarajućom ocjenom njihovog gospodarskog i tržišnog potencijala.

2.1.2.   Pružanje usluga ekosustava i javna dobra

Poljoprivreda i šumarstvo jedinstveni su sustavi koji isporučuju komercijalne proizvode, ali i šira društvena javna dobra (uključujući kulturnu i rekreacijsku vrijednost) te značajne ekološke usluge, poput funkcionalne i in-situ bioraznolikosti, oprašivanja, vodnog skladištenja i regulacije, funkcija tla, krajobraza, smanjenja erozije, otpornosti na poplave i suše i daljnjeg vezivanja ugljika / smanjenja emisija stakleničkih plinova. Istraživačke aktivnosti doprinijet će boljem razumijevanju složenih međudjelovanja između sustava primarne proizvodnje i usluga ekosustava te će poduprijeti snabdijevanje tim javnim dobrima i uslugama uz pomoć upravljačkih rješenja, mehanizama podrške odlučivanju i procjene njihove tržišne i netržišne vrijednosti. Konkretna pitanja koja treba razmotriti uključuju određivanje ruralnih i (peri-)urbanih poljoprivrednih/šumskih sustava i obilježja krajobraza koji će vjerojatno postići navedene ciljeve. Promjene u aktivnom upravljanju poljoprivrednim sustavima – uključujući korištenje tehnologija i promjenu praksi – pojačat će učinak slabljenja emisija stakleničkih plinova i sposobnost prilagodbe poljoprivrednog sektora štetnim učincima klimatskih promjena.

2.1.3.   Osnaživanje ruralnih područja, podrška politikama i ruralne inovacije

Razvijanje mogućnosti za ruralne zajednice mobilizirat će se jačanjem njihova kapaciteta za primarnu proizvodnju i pružanje usluga eko-sustava, kao i otvaranjem putova za proizvodnju novih i raznovrsnih proizvoda (uključujući hranu, hranu za životinje, sirovine i energiju) koji ispunjavaju rastuću potražnju za niskougljičnim i kratkolančanim sustavima opskrbe. Društveno-gospodarsko istraživanje te znanstvene i društvene studije, zajedno s razvojem novih ideja i institucionalnih inovacija, nužni su za osiguranje kohezije ruralnih područja i sprečavanje gospodarske i društvene marginalizacije, poticanje raznolikosti gospodarskih aktivnosti (uključujući uslužni sektor), osiguranje prihvatljivih odnosa između ruralnih i urbanih područja, kao i za omogućavanje razmjene znanja, demonstraciju, inovaciju i raspodjelu te poticanje participativnog upravljanja resursima. Također, potrebno je istraživati načine na koji se javna dobra u ruralnim područjima mogu pretvoriti u lokalne/regionalne društveno-gospodarske prednosti. Potrebe za inovacijama utvrđene na regionalnoj i lokalnoj razini dopunit će se međusektorskim istraživačkim aktivnostima na međunarodnoj, međuregionalnoj i europskoj razini. Osiguravajući potrebne analitičke mehanizme, pokazatelje, integrirane obrasce i napredne aktivnosti, istraživački projekti podržavat će tvorce politika i druge sudionike u provedbi, praćenju i ocjeni strategija, politika i zakona, relevantnih ne samo za ruralna područja nego i za biogospodarstvo u cjelini. Mehanizmi i podaci također su potrebni za pravilnu procjenu mogućih razmjena između različitih oblika korištenja resursa (tlo, voda, hranjive tvari, energija i druge sirovine) i biogospodarskih proizvoda. Razmotrit će se društveno-gospodarska i usporedna procjena poljoprivrednih/šumskih sustava i njihovih rezultata održivosti.

2.1.4.   Održivo šumarstvo

Cilj je održivo proizvoditi ekosustave bioproizvoda, usluge (uključujući one povezane s vodom i s ublažavanjem klimatskih promjena) i dovoljno biomase, uzimajući u obzir gospodarske, ekološke i društvene aspekte šumarstva kao i regionalne razlike. Općenito, aktivnosti u sektoru šumarstva nastojat će promicati multifunkcionalne šume koje ostvaruju niz ekoloških, gospodarskih i društvenih prednosti. Aktivnosti će biti usmjerene na daljnji razvoj održivih šumskih sustava koji mogu odgovoriti na društvene izazove i zahtjeve, uključujući potrebe vlasnika šuma, uspostavom multifunkcionalnih pristupa koji usklađuju potrebu za osiguravanjem pametnog, održivog i uključivog rasta, uzimajući u obzir klimatske promjene. Održivi šumski sustavi ključni su za jačanje šumske otpornosti i zaštitu bioraznolikosti te zadovoljavanje povećane potražnje za biomasom. To treba biti istaknuto u istraživanju o zdravlju drveća i o zaštiti šuma te obnovi nakon požara.

2.2.   Održiv i konkurentan poljoprivredno-prehrambeni sektor za sigurnu i zdravu prehranu

Potrebno je razmotriti potrebe potrošača za sigurnom, zdravom, visokokvalitetnom i dostupnom hranom, istovremeno uzimajući u obzir učinke ponašanja u potrošnji i proizvodnje hrane i hrane za životinje na ljudsko zdravlje, okoliš i cjelokupni ekosustav. Razmotrit će se sigurnost i zaštita hrane i hrane za životinje, konkurentnost europske poljoprivredno-prehrambene industrije i održivost proizvodnje hrane, opskrbe i potrošnje, obuhvaćajući cijeli hranidbeni lanac i pripadajuće usluge, bilo konvencionalne ili organske, od primarne proizvodnje do potrošnje. Navedeni pristup doprinijet će postizanju sigurnosti i zaštite hrane za sve stanovnike Europe i iskorjenjivanju gladi u svijetu; smanjenju tereta bolesti povezanih s hranom ili prehranom promičući promjene u smjeru zdrave i održive prehrane kroz educiranje potrošača i inovacije u poljoprivredi i prehrambenoj industriji; smanjenju potrošnje vode i energije u preradi hrane, prijevozu i distribuciji; smanjenju otpada hrane za 50 % do 2030.; te postizanju raznolikosti zdrave, visokokvalitetne i sigurne hrane za sve.

2.2.1.   Informirani izbor potrošača

Razmotrit će se sklonosti, stavovi, potrebe, ponašanje, životni stil i edukacija potrošača kao i kulturna komponenta kvalitete hrane, i unaprijedit će se komunikacija između potrošača i zajednice za istraživanje hranidbenog lanca i njegovih zainteresiranih strana kako bi se poboljšalo javno shvaćanje proizvodnje hrane općenito te omogućio informirani izbor, održiva i zdrava potrošnja i njihov učinak na proizvodnju, uključivi rast i kvalitetu života, osobito ranjivih skupina. Društvene inovacije odgovorit će na društvene izazove, a inovativni predviđajući obrasci i metodologije u znanosti o potrošačima pružit će usporedive podatke i stvoriti osnovu za odgovor na potrebe politika Unije.

2.2.2.   Zdrava i sigurna hrana i prehrana za sve

Razmotrit će se nacionalne potrebe, uravnotežena prehrana i učinak hrane na fiziološke funkcije te na fizičko i mentalno funkcioniranje, kao i poveznice između prehrane, demografskih trendova (poput starenja) i kroničnih bolesti i poremećaja. Utvrdit će se prehrambena rješenja i inovacije koji vode k poboljšanju zdravlja i dobrobiti. Kemijsko i mikrobiološko zagađenje hrane i hrane za životinje, rizici i izloženost, kao i alergeni, bit će analizirani, ocijenjeni, nadzirani, kontrolirani i praćeni u cijelom hranidbenom i vodoopskrbnom lancu od proizvodnje i skladištenja do prerade, pakiranja, distribucije, opskrbe pripremljenom hranom i pripreme kod kuće. Inovacije vezane uz sigurnost hrane, poboljšani alati za ocjenu rizika i odnosa između rizika i koristi te za priopćavanje o rizicima i poboljšani standardi sigurnosti hrane, koje treba provesti u cijelom hranidbenom lancu, dovest će do većeg povjerenja potrošača i zaštite u Europi. Globalno poboljšani standardi sigurnosti hrane također će pomoći u jačanju konkurentnosti europske prehrambene industrije.

2.2.3.   Održiva i konkurentna poljoprivredno-prehrambena industrija

Razmotrit će se potreba za suočavanjem industrije hrane i hrane za životinje s društvenim, okolišnim, klimatskim i gospodarskim promjenama, od lokalnog ka globalnom, na svim razinama proizvodnog lanca hrane i hrane za životinje, uključujući oblikovanje hrane, preradu, pakiranje, kontrolu procesa, smanjenje otpada, vrednovanje nusproizvoda i sigurnu upotrebu ili odlaganje životinjskih nusproizvoda. Stvarat će se inovativne i održive resursno učinkovite tehnologije i procesi, kao i raznoliki, sigurni, zdravi, dostupni i visokokvalitetni proizvodi, koji će biti potkrijepljeni znanstvenim dokazima. To će jačati inovativni potencijal europskog prehrambenog lanca, unaprijediti njegovu konkurentnost, stvarati gospodarski rast i zapošljavanje i omogućiti europskoj prehrambenoj industriji prilagodbu promjenama. Drugi aspekti koje treba razmotriti su sljedivost, logistika i usluge, društveno-gospodarski i kulturni čimbenici, dobrobit životinja i druga etička pitanja, otpornost prehrambenog lanca na okolišne i klimatske rizike, kao i ograničavanje negativnih učinaka aktivnosti prehrambenog lanca i promjena u prehrani i proizvodnih sustava na okoliš.

2.3.   Otkrivanje potencijala vodnih živih resursa

Jedno od glavnih obilježja živih vodnih resursa je obnovljivost i njihovo se održivo iskorištavanje oslanja na potpuno razumijevanje i visoki stupanj kvalitete i produktivnosti vodnih ekosustava. Opći cilj je upravljanje vodnim živim resursima radi maksimalnog povećanja društvenih i gospodarskih prednosti/dobiti iz europskih oceana, mora i kopnenih voda.

To uključuje potrebu za optimiziranjem održivog doprinosa ribarstva i akvakulture sigurnosti hrane u svjetlu globalnog gospodarstva i smanjenjem velike ovisnosti Unije o uvozu morske hrane (približno 60 % ukupne potrošnje morske hrane u Europi ovisi o uvozu, a Unija je najveći uvoznik ribljih proizvoda u svijetu), kao i za povećanjem morskih i pomorskih inovacija pomoću biotehnologija radi poticanja „plavog” rasta. U skladu s važećim političkim okvirima, posebice Integriranom pomorskom politikom i Okvirnom direktivom o morskoj strategiji (11), istraživačke aktivnosti će poduprijeti koncept ekosustava u gospodarenju i iskorištavanju prirodnih bogatstava, istovremeno omogućavajući održivu uporabu pomorskih dobara i usluga, kao i „ozelenjivanje” uključenih sektora.

2.3.1.   Razvoj održivog i okolišno prihvatljivog ribarstva

Nova zajednička ribarstvena politika, Okvirna direktiva o morskoj strategiji i Strategija o bioraznolikosti Unije 2020. traže od europskog ribarstva da bude održivije, konkurentnije i okolišno prihvatljivije. Kretanje u smjeru približavanja ekosustava gospodarenju u ribarstvu zahtijevat će temeljito poznavanje morskih ekosustava. Razvit će se nove spoznaje, mehanizmi i obrasci za bolje razumijevanje onoga što morske sustave čini zdravima i produktivnima i za procjenu, vrednovanje i ublažavanje učinaka ribarstva na morske ekosustave (uključujući otvoreno more). Razvit će se nove strategije i tehnologije iskorištavanja koje pružaju usluge društvu istovremeno održavajući zdrave morske ekosustave. Izmjerit će se društveno-gospodarski učinci mogućnosti gospodarenja. Učinci i prilagodba okolišnim promjenama, uključujući klimatske promjene, također će se istražiti zajedno s novim mehanizmima procjene i upravljanja za borbu protiv rizika i nesigurnosti. Aktivnosti će poduprijeti istraživanje biologije, genetike i dinamike ribljih populacija, uloge ključnih vrsta u ekosustavima, ribarskih aktivnosti i njihovog praćenja, ponašanja ribarskog sektora i prilagodbe novim tržištima (npr. eko-označavanje), uključenosti ribarske industrije u proces odlučivanja. Također će se razmotriti zajedničko korištenje pomorskog prostora s drugim aktivnostima, osobito u priobalju, te njegov društveno-gospodarski učinak.

2.3.2.   Razvoj konkurentne europske i okolišno prihvatljive akvakulture

Održiva akvakultura ima veliki potencijal za razvoj zdravih, sigurnih i konkurentnih proizvoda prilagođenih potrebama i sklonostima potrošača, kao i za usluge zaštite okoliša (biološko obnavljanje okoliša, gospodarenje tlom i vodom, itd.) i proizvodnju energije, no potrebno ju je u potpunosti ostvariti u Europi. Ojačat će se znanje i tehnologije u svim aspektima pripitomljavanja postojećih vrsta i diversifikaciji novih vrsta, istovremeno uzimajući u obzir međudjelovanje akvakulture i vodnih ekosustava kako bi se smanjio učinak akvakulture na okoliš, kao i utjecaji klimatskih promjena i način prilagodbe sektora na te promjene. Nastavak istraživačkih aktivnosti osobito je potreban vezano uz zdravlje i bolesti vodenih organizama iz uzgoja (uključujući mehanizme i metode sprečavanja i ublažavanja), pitanja prehrane (uključujući razvoj alternativnih posebno prilagođenih sastojaka i hrane za akvakulturu), te uz razmnožavanje i uzgoj, koji predstavljaju jednu od glavnih prepreka za održiv razvoj europske akvakulture. Također će se promicati inovacije za održive proizvodne sustave u unutrašnjosti, na priobalju i na moru. Isto tako će se uzeti u obzir posebnosti najudaljenijih europskih regija. Naglasak će se također staviti na razumijevanje društvene i gospodarske dimenzije sektora kako bi se potaknula isplativa i energetski učinkovita proizvodnja koja odgovara zahtjevima tržišta i potrošača i istodobno osigurava konkurentnost i privlačne mogućnosti za ulagače i proizvođače.

2.3.3.   Poticanje morskih i pomorskih inovacija pomoću biotehnologije

Više od 90 % morske bioraznolikosti ostaje neistraženo, nudeći ogroman potencijal za otkrivanje novih vrsta i primjena na području biotehnologija mora za koje se predviđa da će ostvariti 10 % godišnjeg rasta u navedenom sektoru. Podrška će se dati daljnjem istraživanju i iskorištavanju ogromnog potencijala morske bioraznolikosti i vodne biomase za uvođenje na tržište novih inovativnih i održivih postupaka, proizvoda i usluga, s mogućim primjenama u sektorima koji uključuju kemijsku industriju i industriju sirovina, ribarstva i akvakulture te farmaceutsku industriju, industriju opskrbe energijom i kozmetičku industriju.

2.4.   Održive i konkurentne bioindustrije i potpora razvoju europskog biološkog gospodarstva

Opći cilj je ubrzati prijelaz europskih fosilnih industrija na nisko-ugljične, resursno učinkovite i održive industrije. Istraživanje i inovacije osigurat će sredstva za smanjenje ovisnosti Unije o fosilnim gorivima i doprinijet će postizanju ciljeva politike za 2020. u području energetike i klimatskih promjena (10 % prometnih goriva iz obnovljivih izvora i 20 % smanjenja emisija stakleničkih plinova). Procjene zaključuju da se prelaskom na biološke sirovine i biološke oblike prerade može do 2030. godišnje uštedjeti do 2,5 milijardi tona ekvivalenta CO2, znatno povećavajući tržišta za bio-sirovine i nove potrošačke proizvode. Ostvarivanje tih potencijala zahtijeva izgradnju široke baze znanja i razvoj relevantnih (bio)tehnologija, većim se dijelom usmjeravajući na tri osnovna elementa: a) preobrazbu fosilnih procesa pomoću onih koji su resursno i energetski učinkoviti i temeljeni na biotehnologiji; b) uspostavu pouzdanih, održivih i primjerenih opskrbnih lanaca biomase, nusproizvoda i otpadnih tokova te široke mreže biorafinerija diljem Europe; i c) podupiranje razvoja tržišta za bioproizvode i procese, uzimajući u obzir povezane rizike i koristi. Nastojat će se postići sinergija s posebnim ciljem „Vodeći položaj u razvojnim i industrijskim tehnologijama”.

2.4.1.   Poticanje biogospodarstva za bioindustrije

Glavni napredak prema resursno učinkovitim, održivim industrijama s niskom razinom emisije ugljika podupirat će se preko otkrivanja i iskorištavanja kopnenih i vodnih bioloških resursa, istovremeno umanjujući štetne utjecaje na okoliš i vodeni otisak, na primjer uspostavom zatvorenih krugova hranjivih tvari, uključujući između urbanih i ruralnih područja. Potrebno je ispitati moguće kompromise između različitih primjena biomase. Aktivnosti bi trebale biti usmjerene na neprehrambene konkurentne biomase te bi također trebale uzimati u obzir održivost povezanih sustava upotrebe zemljišta. Ciljat će se na razvoj bioproizvoda i biološki aktivnih spojeva za industrije i potrošače s novim kvalitetama, funkcionalnostima i poboljšanom održivošću. Gospodarska vrijednost obnovljivih resursa, biootpad i nusproizvodi maksimalno će se uvećati uz pomoć novih i resursno učinkovitih procesa, uključujući preobrazbu urbanog biootpada u poljoprivredne sirovine.

2.4.2.   Razvoj integriranih biorafinerija

Poduprijet će se aktivnosti za poticanje održivih bioproizvoda, poluproizvoda i bioenergije/biogoriva, pretežno se usmjeravajući na kaskadni pristup koji daje prednost stvaranju proizvoda s visokom dodanom vrijednošću. Razvit će se tehnologije i strategije radi osiguranja opskrbe sirovinama. Unapređenje brojnih vrsta biomase za upotrebu u drugoj i trećoj generaciji biorafinerija, uključujući šume, biootpad i industrijske nusproizode, pomoći će u izbjegavanju dilema hrana/gorivo i podržavanju gospodarskog i okolišno prihvatljivog razvoja ruralnih i obalnih područja u Uniji.

2.4.3.   Podupiranje razvoja tržišta za bioproizvode i procese

Mjere na strani potražnje otvorit će nova tržišta za biotehnološke inovacije. Normizacija i certifikacija na razini Unije i na međunarodnoj razini potrebne su, između ostalog, za određivanje biosadržaja, funkcionalnosti proizvoda i biorazgradivosti. Metodologije i pristupi analizi životnog ciklusa trebaju se dalje razvijati i neprekidno prilagođavati znanstvenim i industrijskim dostignućima. Istraživačke aktivnosti koje podržavaju normizaciju proizvoda i procesa (uključujući usklađivanje međunarodnih normi) i regulatorne aktivnosti u području biotehnologije smatraju se ključnima za podupiranje stvaranja novih tržišta i za ostvarivanje trgovinskih mogućnosti.

2.5.   Međusektorsko morsko i pomorsko istraživanje

Cilj je povećati učinak mora i oceana Unije na društvo i na gospodarski rast pomoću iskorištavanja morskih resursa, kao i uporabe različitih izvora morske energija te širokog opsega različitih uporaba mora. Aktivnosti su usmjerene na međusektorske morske i pomorske znanstvene i tehnološke izazove s ciljem ostvarivanja potencijala mora i oceana u različitim morskim i pomorskim industrijama, uz istovremenu zaštitu okoliša i prilagodbu klimatskim promjenama. Strateški usklađeni pristup morskom i pomorskom istraživanju kroz sve izazove i prioritete programa Obzor 2020. također će poduprijeti provedbu relevantnih politika Unije kako bi se potpomoglo ostvarivanje ključnih ciljeva plavog rasta.

Zahvaljujući multidisciplinarnom karakteru morskog i pomorskog istraživanja, težit će se bliskoj usklađenosti i zajedničkim aktivnostima s ostalim dijelovima programa Obzor 2020., osobito s posebnim ciljem „Klimatska aktivnost, okoliš, učinkovitost resursa i sirovine” prioriteta „Društveni izazov”.

2.5.1.   Učinak klimatskih promjena na morske ekosustave i pomorsko gospodarstvo

Podupiru se aktivnosti usmjerene na bolje trenutno razumijevanje funkcioniranja morskih ekosustava te međudjelovanja između oceana i atmosfere. To će povećati sposobnost ocjene uloge oceana na klimu i učinka klimatskih promjena i acidifikacije oceana na morske ekosustave i obalna područja.

2.5.2.   Razvoj potencijalnih morskih resursa pomoću integriranog pristupa

Poticanje dugoročnog, održivog pomorskog rasta i stvaranje sinergija u svim pomorskim sektorima zahtijeva integrirani pristup. Istraživačke aktivnosti bit će usmjerene na očuvanje morskog okoliša, kao i na učinak pomorskih djelatnosti i proizvoda na nepomorske sektore. To će omogućiti napredak u području ekoloških inovacija, kao što su novi proizvodi, procesi i primjena upravljačkih koncepata, mehanizama i mjera za procjenu i ublažavanje ljudskog pritiska na morski okoliš, kako bi se ostvario pomak prema održivom upravljanju pomorskim djelatnostima.

2.5.3.   Međusektorski koncepti i tehnologije koje omogućuju pomorski rast

Napredak u međusektorskim razvojnim tehnologijama (npr. ICT, elektronika, nanomaterijali, legure, biotehnologije, itd.), kao i nova kretanja i koncepti u inženjeringu nastavit će omogućavati rast. Aktivnosti će omogućiti velike napretke u području morskog i pomorskog istraživanja te promatranja oceana (npr. istraživanje otvorenog mora, sustavi promatranja, senzori, automatizirani sustavi praćenja aktivnosti i nadzora, testovi morske bioraznolikosti, morske geološke opasnosti te uređaji na daljinsko upravljanje). Cilj je smanjiti učinak na morski okoliš (npr. podvodna buka te uvođenje invazivnih vrsta i zagađivača iz mora i s kopna) te smanjiti ugljični otisak ljudskih aktivnosti. Međusektorske razvojne tehnologije podupiru provedbu morskih i pomorskih politika Unije.

2.6.   Posebni aspekti provedbe

Osim glavnih izvora vanjskog savjetovanja, tražit će se posebne konzultacije od Stalnog odbora za istraživanje u poljoprivredi (SCAR) o brojnim pitanjima, uključujući strateške aspekte kroz njegove prognostičke aktivnosti, kao i o usklađivanju istraživanja u poljoprivredi na nacionalnoj razini i razini Unije. Uspostavit će se i odgovarajuće poveznice s aktivnostima odgovarajućeg Europskog partnerstva za inovacije i odgovarajućim aspektima istraživačkih i inovacijskih programa europskih tehnoloških platformi.

Aktivno će se podupirati učinak i stavljanje na raspolaganje rezultata istraživanja kroz posebne mjere komunikacije, razmjenu znanja i uključenost različitih sudionika cijelo vrijeme trajanja projekata. Provedba će obuhvaćati veliki broj aktivnosti, uključujući temeljitu demonstraciju i pokusne aktivnosti. Poticat će se jednostavan i otvoren pristup rezultatima istraživanja i najbolje prakse.

Posebna potpora malim i srednjim poduzećima (MSP) omogućit će povećano sudjelovanje farmi, ribara i drugih oblika MSP-a u aktivnostima istraživanja i demonstriranja. Uzet će se u obzir specifične potrebe sektora primarne proizvodnje za službe potpore inovacijama i vanjske strukture. Provedba će obuhvaćati veliki raspon aktivnosti, uključujući mjere za razmjenu znanja, pri čemu će se aktivno osigurati uključenost poljoprivrednika ili drugih primarnih proizvođača i posrednika s obzirom na istraživačke potrebe krajnjih korisnika. Poticat će se jednostavan i otvoren pristup rezultatima istraživanja i najbolje prakse.

Podrška standardizaciji i regulatornim aspektima koristit će se kao pomoć za ubrzavanje uvođenja novih bioproizvoda i usluga na tržište.

Može se razmotriti podrška relevantnim zajedničkim inicijativama za donošenje programa (JPI) i relevantnim javno javnim i javno privatnim partnerstvima.

Tražit će se sinergije i daljnje angažiranje drugih fondova Unije povezanih s ovim društvenim izazovom, kao što su Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR) i Europski fond za pomorstvo i ribarstvo.

Pokrenut će se napredne aktivnosti u sektorima biogospodarstva, uključujući razvoj baza podataka, pokazatelja i obrazaca koji se bave pitanjima od globalnog, europskog, nacionalnog i regionalnog značaja. Razvit će se europski biogospodarski opservatorij za raspoređivanje i praćenje Unijinih i globalnih istraživačkih i inovacijskih aktivnosti koji će razvijati ključne pokazatelje uspješnosti i pratiti inovacijske politike u biogospodarstvu.

3.   SIGURNA, ČISTA I UČINKOVITA ENERGIJA

3.1.   Smanjenje potrošnje energije i otiska ugljika pomoću pametnog i održivog korištenja

Izvori energije i oblici potrošnje europskih industrija, prometa, građevina, okruga, mjesta i gradova uglavnom su neodrživi, uzrokujući značajne utjecaje na okoliš i klimatske promjene. Upravljanje energijom u stvarnom vremenu za nove i postojeće zgrade s gotovo nultom emisijom ugljika, zgrade s gotovo nultom potrošnjom energije i zgrade s pozitivnom energijom, preinačene zgrade, kao i za aktivne zgrade, visoko učinkovite industrije i masovno preuzimanje energetski učinkovitih pristupa od strane poduzeća, pojedinaca, zajednica, gradova i četvrti zahtijevat će primjenu ne samo tehnoloških dostignuća već i netehnoloških rješenja, poput novih savjetodavnih, financijskih usluga i usluga upravljanja potražnjom, te ulaznih informacija biheviorističkih i društvenih znanosti, istovremeno uzimajući u obzir pitanja javnog prihvaćanja. Na taj način, poboljšana energetska učinkovitost može osigurati jedan od najisplativijih načina za smanjenje potražnje za energijom, što će unaprijediti sigurnost opskrbe energijom, smanjiti utjecaje na okoliš i klimu i potaknuti konkurentnost. Za ostvarenje tih ciljeva značajan je daljnji razvoj obnovljivih izvora energije i povećanje potencijala energetske učinkovitosti.

3.1.1.   Dovođenje tehnologija i usluga na masovno tržište za pametno i učinkovito korištenje energije

Smanjenje potrošnje energije i uklanjanje energetskog otpada, te istovremeno pružanje usluga potrebnih društvu i gospodarstvu, zahtijeva ne samo da se na masovno tržište dovede više učinkovite, cjenovno konkurentnije, okolišno prihvatljive i pametnije opreme, proizvoda i usluga već i integriranje komponenti i uređaja na način da kroz suradnju optimiziraju sveukupnu upotrebu energije građevina, usluga i industrije.

Da bi se osigurala potpuna primjena i potpuna korist za potrošače (uključujući i mogućnost praćenja vlastite potrošnje), energetski učinak tih tehnologija i usluga treba biti prilagođen i podešen prema okruženjima u kojima se te tehnologije primjenjuju. To zahtijeva ne samo istraživanje, razvoj i ispitivanje inovativnih informacijsko-komunikacijskih tehnologija (ICT) i tehnika praćenja i kontrole nego i sveobuhvatne demonstracijske projekte i pretkomercijalne aktivnosti primjene radi osiguranja interoperabilnosti i nadogradivosti. Takvi projekti trebali bi imati za cilj doprinos značajnom smanjenju ili optimizaciji cjelokupne potrošnje energije i energetskih troškova, pomoću razvoja zajedničkih postupaka za prikupljanje, uspoređivanje i analiziranje potrošnje energije i podataka o emisijama kako bi se poboljšala mjerljivost, transparentnost, javna prihvaćenost, planiranje i vidljivost korištenja energije i njezina utjecaja na okoliš. U tim procesima treba osiguravati sigurnost i ugrađenu privatnost kako bi se zaštitile tehnike praćenja i kontrole. Razvoj platformi i njihova primjena u provjeri stabilnosti takvih sustava pomoći će u osiguravanju pouzdanosti.

3.1.2.   Otkrivanje potencijala učinkovitih i obnovljivih sustava za grijanje i hlađenje

Značajan dio energije troši se za potrebe grijanja ili hlađenja diljem Unije te bi razvoj isplativih i učinkovitih tehnologija i tehnika za integraciju sustava, kao što je sposobnost povezivanja mreže sa standardiziranim jezicima i uslugama u ovom području, imao značajan učinak na smanjenje potražnje za energijom. To zahtijeva istraživanje i demonstraciju novih tehnika oblikovanja i sustava te komponenti za industrijsku, komercijalnu i kućnu primjenu, primjerice u decentraliziranoj i gradskoj opskrbi toplom vodom, grijanju prostora i hlađenju. To bi trebalo obuhvatiti različite tehnologije, kao na primjer solarnu, termalnu, geotermalnu, biomasu, dizalice topline, kogeneraciju i obnavljanje energetskog otpada te ispuniti zahtjeve za građevine i gradske četvrti s gotovo nultom potrošnjom energije te potporu pametnim zgradama. Potrebni su daljnji pomaci, osobito u vezi s pohranom termalne energije iz obnovljivih izvora energije, kao i poticanje razvoja i uvođenje učinkovitih kombinacija sustava hibridnog grijanja i hlađenja za centralizirane i decentralizirane primjene.

3.1.3.   Poticanje europskih pametnih gradova i zajednica

Urbana područja su jedan od najvećih potrošača energije u Uniji i emitiraju primjereno tome velike količine stakleničkih plinova, istovremeno proizvodeći značajne količine onečišćivača zraka. Istovremeno, urbana područja su pogođena sve manjom kakvoćom zraka i klimatskim promjenama te moraju razvijati vlastite strategije ublažavanja i prilagodbe. Pronalaženje inovativnih energetskih rješenja (npr. energetska učinkovitost, sustavi opskrbe električnom energijom, grijanje i hlađenje te integriranje obnovljivih izvora u izgrađeni okoliš), integriranih s prometnim sustavima, pametne građevine i urbana planska rješenja, pročišćavanje otpada i vode, kao i rješenja informacijsko-komunikacijske tehnologije za urbani okoliš stoga je ključni čimbenik u prijelazu prema društvu s niskom razinom ugljika. Potrebno je predvidjeti ciljane inicijative koje podržavaju konvergenciju industrijskih vrijednosnih lanaca u sektoru energije, prometa i informacijsko-komunikacijske tehnologije za pametne urbane primjene. U isto vrijeme, potrebno je razviti i ispitati u punom opsegu nove tehnološke, organizacijske, planske i poslovne obrasce, u skladu s potrebama i sredstvima gradova i zajednica te njihovih građana. Istraživanja su isto tako nužna za razumijevanje društvenih, okolišnih, gospodarskih i kulturnih pitanja uključenih u ovu preobrazbu.

3.2.   Jeftina opskrba električnom energijom s niskom razinom emisije ugljika

Električna će energija igrati središnju ulogu u uspostavi okolišno održivog niskougljičnog gospodarstva. Obnovljivi izvori energije u središtu su tog razvoja. Porast proizvodnje niskougljične električne energije prespor je zbog uključenih visokih troškova. Hitno je potrebno pronaći rješenja koja značajno smanjuju troškove, tako da povećani učinak, održivost i javno prihvaćanje ubrzavaju tržišnu uporabu jeftine, pouzdane i niskougljične električne energije. Aktivnosti će se usmjeriti na istraživanje, razvoj i potpuno demonstriranje inovativnih obnovljivih izvora, uključujući energetske sustave koji djeluju u manjem i u mikro opsegu, učinkovite, fleksibilne i elektrane na fosilna goriva s niskom razinom emisije ugljika te na hvatanje i skladištenje ugljika ili na tehnologije ponovne uporabe CO2.

3.2.1.   Razvijanje ukupnog potencijala energije vjetra

Cilj energije vjetra je smanjiti troškove proizvodnje energije na kopnu i na moru za do otprilike 20 % do 2020. u usporedbi s 2010., sve više se premještati na more i omogućiti primjereno integriranje u elektroenergetsku mrežu. U središtu pozornosti bit će razvoj, ispitivanje i demonstriranje sljedeće generacije velikih sustava za pretvaranje energije vjetra (uključujući inovativne sustave skladištenja energije), veća učinkovitost pretvaranja i veće mogućnosti za proizvodne procese na kopnu i na moru (uključujući udaljene lokacije i nepovoljan klimatski okoliš), kao i nove serijske proizvodne procese. Uzet će se u obzir okolišni aspekti i aspekti bioraznolikosti razvoja energije vjetra.

3.2.2.   Razvijanje učinkovitih, pouzdanih i troškovno konkurentnih sustava solarne energije

Trošak solarne energije, koja obuhvaća fotonaponske ćelije (PV) i sunčevu koncentriranu snagu (CSP), trebao bi se prepoloviti do 2020. u usporedbi s 2010., ako se želi značajno povećati njezin udio na tržištu električne energije.

Za fotonaponske ćelije bit će potrebno provesti daljnja istraživanja, između ostalog, o novim konceptima i sustavima, kao i o demonstraciji i ispitivanju masovne proizvodnje s ciljem sveobuhvatne primjene i postizanja integracije fotonaponskih ćelija.

Za sunčevu koncentriranu snagu, u središtu pozornosti bit će razvoj načina povećanja učinkovitosti uz istovremeno smanjivanje troškova i utjecaja na okoliš, omogućavajući postupno povećanje demonstriranih tehnologija kroz izgradnju elektrana, prvih takve vrste. Ispitat će se rješenja za učinkovito kombiniranje proizvodnje solarne električne energije s desalinizacijom vode.

3.2.3.   Razvoj konkurentnih i ekološki sigurnih tehnologija za hvatanje, prijevoz, skladištenje i ponovnu uporabu CO2

Hvatanje i skladištenje ugljika (CCS) ključna je mogućnost koju treba naširoko primjenjivati na komercijalnoj razini i globalno kako bi se odgovorilo na izazov proizvodnje električne energije bez ugljika i niskougljične industrije do 2050. Cilj je dodatne troškove CCS-a u energetskom sektoru za elektrane na ugljen, plin i naftu svesti na najmanju mjeru u usporedbi s istovjetnim elektranama bez CCS-a i industrijskim postrojenjima koji su veliki potrošači energije.

Podrška će se osobito dati demonstraciji cijelog lanca CCS-a za reprezentativni portfelj različitih tehnoloških mogućnosti za hvatanje, prijevoz, skladištenje i ponovnu uporabu. Tome će se pridodati istraživanje za daljnji razvoj navedenih tehnologija i za isporuku konkurentnijih tehnologija hvatanja, poboljšanih komponenti, integriranih sustava i procesa, sigurne geološke pohrane i racionalnih rješenja te javnog prihvaćanja za ponovnu uporabu CO2, kako bi se omogućila komercijalna primjena tehnologija CCS-a za elektrane na fosilna goriva i druge industrije na bazi ugljika koje započinju s radom nakon 2020. Poduprijet će se također tehnologije čistog ugljena kao tehnologije komplementarne CCS-u.

3.2.4.   Razvijanje geotermalnih, hidro, morskih i drugih opcija obnovljive energije

Geotermalna, hidro i morska energija, kao i druge obnovljive energije mogu doprinijeti smanjenju ugljika u europskoj opskrbi energijom, uz istovremeno unapređenje fleksibilnosti za varijabilnu proizvodnju i korištenje energije. Cilj je dodatno razviti i dovesti isplative i održive tehnologije do komercijalne zrelosti, uz omogućavanje sveobuhvatne primjene na razini industrije, uključujući mrežnu integraciju. Napredni geotermalni sustavi tehnologija su koju bi trebalo dodatno istražiti, razviti i demonstrirati posebice u području istraživanja, pokusnog bušenja i proizvodnje toplinske energije. Energije oceana, poput energije plime i oseke, struje ili valova te osmotske snage nude predvidivu energiju s nultom emisijom i također mogu doprinijeti razvoju punog potencijala energije vjetra na moru (kombinacija morskih energija). Istraživačke aktivnosti trebale bi uključiti inovativno laboratorijsko istraživanje o jeftinim i pouzdanim komponentama i sirovinama u visokom stupnju korozije, okoliš s obrastanjem, kao i demonstracije u izmjenjivim uvjetima europskih voda.

3.3.   Alternativna goriva i mobilni izvori energije

Ispunjavanje europskih ciljeva za energiju i smanjenje CO2 također zahtijeva razvoj novih goriva i mobilnih izvora energije. To je osobito značajno za suočavanje s izazovom pametnog, zelenog i integriranog prometa. Vrijednosni lanci za ove tehnologije i alternativna goriva nisu dovoljno razvijeni i moraju se ubrzati do razine demonstracije.

3.3.1.   Učiniti bioenergiju konkurentnom i održivom

Cilj bioenergije je dovesti do komercijalne zrelosti tehnologije budućnosti, odobriti sveobuhvatnu, održivu proizvodnju naprednih biogoriva različitih vrijednosnih lanaca u biorafinerijskom pristupu za kopneni, pomorski i zračni za promet, te visoko učinkovitu kombinaciju topline i snage i zelenog plina iz biomase i otpada, uključujući CCS. Svrha je razviti i demonstrirati tehnologiju za različite bioenergetske staze različitih opsega, uzimajući u obzir različite zemljopisne i klimatske uvjete i logistička ograničenja, uz istovremeno maksimalno smanjivanje negativnih okolišnih i društvenih učinaka povezanih u uporabom zemljišta. Dugoročnije istraživanje poduprijet će razvoj održive bioenergetske industrije nakon 2020. Te će aktivnosti upotpuniti uzvodne (npr. stočna hrana, bioresursi) i nizvodne (npr. integracija u vozne parkove) aktivnosti istraživanja koje se provode u okviru drugih relevantnih posebnih ciljeva prioriteta „Društveni izazovi”.

3.3.2.   Skraćivanje vremena za trgovanje tehnologijama vodika i gorivih ćelija

Gorive ćelije i vodik imaju veliki potencijal za doprinos u suočavanju s energetskim izazovima u Europi. Da bi te tehnologije postale tržišno konkurentne bit će potrebno značajno smanjenje troška. Za ilustraciju, trošak sustava gorivih ćelija za promet morat će se tijekom narednih 10 godina smanjiti za faktor deset. Kako bi se to postiglo, podrška će se pružiti demonstracijama i pretkomercijalnim aktivnostima primjene prijenosnih, nepokretnih i mikro-nepokretnih, prometnih primjena i pripadajućih usluga, kao i dugoročnom istraživanju i razvoju tehnologije za izgradnju konkurentnog lanca gorivih ćelija i održive proizvodnje i infrastrukture vodika u cijeloj Uniji. Potrebna je snažna nacionalna i međunarodna suradnja koja će omogućiti prodore na tržište u dovoljnom opsegu, uključujući razvoj odgovarajućih standarda.

3.3.3.   Nova alternativna goriva

Postoji cijeli niz novih mogućnosti s dugoročnim potencijalom, poput metalnog goriva u prahu, goriva iz fotosintetskih mikroorganizama (u vodenom i kopnenom okruženju) i iz oponašanja umjetnih fotosinteza te solarnih goriva. Ti novi pravci kretanja mogu ponuditi potencijal za učinkovitiju pretvorbu energije i isplativije i održive tehnologije. Podrška će se posebice pružiti dovođenju tih novih i drugih potencijalnih tehnologija iz laboratorija do razine demonstracije s obzirom na pretkomercijalnu demonstraciju do 2020.

3.4.   Jedinstvena, pametna europska elektroenergetska mreža

Elektroenergetske mreže trebaju odgovoriti na tri međusobno povezana izazova kako bi se osigurao elektroenergetski sustav sa sve manje ugljika, a prilagođen potrošačima: stvaranje paneuropskog tržišta; integriranje masovnog povećanja obnovljivih izvora energije; i upravljanje međudjelovanjima između milijuna dobavljača i potrošača (pri čemu će kućanstva biti i jedno i drugo), uključujući vlasnike električnih vozila. Buduće električne mreže igrati će ključnu ulogu u prijelazu na bezugljični energetski sustav, istovremeno omogućavajući potrošačima dodatnu fleksibilnost i isplativost. Glavni je cilj prenijeti i distribuirati oko 35 % (12) električne energije iz raspršenih i koncentriranih obnovljivih izvora energije do 2020.

Snažno integrirani napori u istraživanju i demonstraciji poduprijet će razvoj novih komponenata, tehnologija i postupaka koji će odgovoriti na pojedinosti kako prijenosne i distributivne strane mreže tako i fleksibilnog skladištenja energije.

Moraju se razmotriti sve mogućnosti za uspješnu ravnotežu ponude i potražnje kako bi se emisije i troškovi sveli na najmanju moguću mjeru. Treba razviti nove tehnologije pametne energetske mreže, rezervne i usklađujuće tehnologije koje omogućuju veću fleksibilnost i učinkovitost, uključujući konvencionalne elektrane, komponente nove mreže kako bi se poboljšao kapacitet i kvaliteta prijenosa, kao i pouzdanost mreža. Nove tehnologije elektroenergetskih sustava i infrastruktura dvosmjerne digitalne komunikacije moraju se istražiti i integrirati u elektroenergetsku mrežu te se moraju koristiti kako bi se uspostavila pametna međudjelovanja s ostalim elektroenergetskim mrežama. To će doprinijeti boljem planiranju, praćenju, kontroli i sigurnom radu mreža, uključujući probleme normizacije, u redovnim i izvanrednim uvjetima, kao i upravljanju međudjelovanjima dobavljača i potrošača te prijevozu, gospodarenju i trgovanju energetskim tokovima. Za primjenu buduće infrastrukture, pokazatelji i analiza troškova i koristi trebali bi uzeti u obzir energetske okolnosti na razini sustava. Osim toga, sinergije između pametnih elektroenergetskih i telekomunikacijskih mreža maksimalno će se uvećati kako bi se izbjeglo dupliciranje ulaganja, povećala sigurnost i ubrzalo pokretanje pametnih energetskih usluga.

Novi načini uskladištenja energije (uključujući akumulatore i načine za veliku pohranu, kao što je energija-u-plin) i sustavi vozila pružit će potrebnu fleksibilnost između proizvodnje i potražnje. Poboljšane informacijsko-komunikacijske tehnologije dalje će unaprijediti fleksibilnost potražnje za električnom energijom na način da će potrošačima (industrijskim, komercijalnim i kućanskim) osigurati nužne alate za automatizaciju. Sigurnost, pouzdanost i privatnost također su važna pitanja u ovom kontekstu.

Novi planski, tržišni i regulatorni modeli trebaju pokrenuti sveukupnu učinkovitost i isplativost opskrbnog lanca električne energije te interoperabilnost infrastruktura, kao i nastanak otvorenog i konkurentnog tržišta za pametne mrežne tehnologije, proizvode i usluge. Sveobuhvatni demonstracijski projekti nužni su za ispitivanje i provjeru valjanosti rješenja i procjenu koristi za sustav i za individualne potrošače, prije njihove primjene diljem Europe. To bi trebalo biti popraćeno istraživanjem da bi se razumjelo kako potrošači i poduzeća reagiraju na gospodarske poticaje, promjene ponašanja, usluge informiranja i druge inovativne mogućnosti koje pružaju pametne mreže.

3.5.   Novo znanje i tehnologije

Dugoročno će biti potrebne nove, učinkovitije i troškovno konkurentnije, kao i čiste, sigurne i održive energetske tehnologije. Napredak bi se trebao ubrzati kroz multidisciplinarno istraživanje i zajedničku provedbu paneuropskih istraživačkih programa i objekata svjetske klase radi postizanja znanstvenih otkrića u konceptima povezanim s energijom i razvojnim tehnologijama (npr. nanoznanost, znanost o materijalima, fizika čvrstog stanja, informacijsko-komunikacijske tehnologije, bioznanost, geoznanosti, izračunavanje i svemir). Prema potrebi, također će se podupirati istraživanje i proizvodnja sigurnih i okolišno održivih nekonvencionalnih resursa plina i nafte, kao i razvoj inovacija u budućnosti te tehnologija u nastajanju.

Napredno istraživanje bit će također nužno za pružanje rješenja za prilagodbu energetskih sustava promjenjivim klimatskim uvjetima. Prioriteti se mogu prilagoditi novim znanstvenim i tehnološkim potrebama i mogućnostima ili novouočenim pojavama koje mogu naznačiti buduća kretanja ili rizike za društvo i koje mogu nastati tijekom provedbe programa Obzor 2020.

3.6.   Snažno donošenje odluka i javno djelovanje

Istraživanje energije trebalo bi podržati i biti snažno usklađeno s energetskom politikom. Kako bi se donositeljima odluka osigurale dubinske analize potrebno je opsežno poznavanje i istraživanje usvajanja i uporabe energetskih tehnologija i usluga, infrastrukture, tržišta (uključujući regulatorne okvire) te ponašanja potrošača. Pružit će se podrška, osobito u okviru informacijskog sustava Komisije za plann SET (SETIS), kako bi se razvile snažne i transparentne teorije, mehanizmi, metode, modeli i napredni, perspektivni scenariji za procjenu glavnih gospodarskih i društvenih pitanja povezanih s energijom; za izgradnju baza podataka i scenarija za proširenu Uniju i za ocjenu učinka energije i s energijom povezanih politika na sigurnost opskrbe, okoliš, prirodne resurse, klimatske promjene, društvo i konkurentnost energetske industrije; i za provedbu društveno-gospodarskih istraživačkih aktivnosti, kao i znanosti u društvenim studijama.

Iskorištavanje mogućnosti koje nude mrežne i društvene tehnologije i ponašanje potrošača, uključujući i ranjive potrošače, poput osoba s invaliditetom, i promjene u ponašanju proučavat će se na otvorenim inovacijskim platformama, kao što su živi laboratoriji i veliki demonstratori za inovacije usluga, kao i putem panel istraživanja, istovremeno osiguravajući privatnost.

3.7.   Prihvaćanje energetskih inovacija na tržištu – nadovezivanje na „Inteligentna energija Europe” (IEE)

Inovativno tržišno usvajanje i replicirajuća rješenja ključni su za pravovremeno uvođenje na tržište novih energetskih tehnologija putem isplative provedbe. Osim tehnološki potaknutog istraživanja i demonstracije, to zahtijeva akcije s jasnom dodanom vrijednošću Unije čiji je cilj razvijati, primijeniti, dijeliti i replicirati netehnološke inovacije s visokim faktorom strateške prednosti na održivom energetskom tržištu Unije u okviru svih disciplina i razina upravljanja.

Takve inovacije će se usmjeriti na stvaranje povoljnih tržišnih uvjeta na regulatornoj, administrativnoj i financijskoj razini za niskougljične, obnovljive, energetski učinkovite tehnologije i rješenja. Podrška će se dati mjerama koje olakšavaju provedbu energetske politike, pripremajući teren za uvođenje investicija, podržavajući izgradnju kapaciteta i djelovanje na javno prihvaćanje. Pozornost će također biti posvećena inovaciji za pametnu i održivu uporabu postojećih tehnologija.

Istraživanje i analiza iznova potvrđuju presudnu ulogu ljudskog faktora u uspjehu i neuspjehu politika održive energije. Poticat će se inovativne organizacijske strukture, širenje i razmjena dobre prakse i posebna izobrazba te aktivnosti za izgradnju kapaciteta.

3.8.   Posebni aspekti provedbe

Određivanje prioriteta za provedbu aktivnosti u okviru ovog društvenog izazova vođeno je potrebom za jačanjem energetskog istraživanja i inovacije na europskoj razini. Glavni će cilj biti podrška provedbi programa za istraživanje i inovaciju Strateškog energetsko-tehnološkog plana (plan SET) (13) radi postizanja ciljeva energetske politike i politike klimatskih promjena Unije. Smjernice plana SET i provedbeni planovi stoga će osigurati vrijedne ulazne podatke za izradu programa rada. Struktura upravljanja planom SET koristit će se kao primarna osnova za određivanje strateških prioriteta i usklađivanje Energetskog istraživanja i inovacije diljem Unije.

Netehnološki program bit će vođen energetskom politikom i zakonodavstvom Unije. Podupirat će se poticajno okruženje za masovnu primjenu demonstriranih tehnoloških i uslužnih rješenja, procesa i političkih inicijativa za tehnologije s niskim udjelom ugljika i energetsku učinkovitost diljem Unije. To može uključivati podršku tehničkoj pomoći za razvoj i uvođenje ulaganja u energetsku učinkovitost i obnovljivu energiju.

U području tržišnog usvajanja, aktivnosti se moraju oslanjati na i dalje unapređivati one koje se poduzimaju u okviru programa „Inteligentna energija Europe” (IEE).

Partnerstvo s europskim zainteresiranim stranama bit će značajno za podjelu resursa i provedbu zajedničkih aktivnosti. Može se predvidjeti, na pojedinačnoj osnovi, da će se postojeće Europske industrijske inicijative (EII-jevi) plana SET pretvoriti u formalna javno privatna partnerstva, ako se to bude smatralo prikladnim, radi povećanja razine i dosljednosti financiranja i poticanja zajedničkih istraživačkih i inovacijskih akcija među javnim i privatnim zainteresiranim stranama. Razmotrit će se pružanje podrške, uključujući s državama članicama, savezima vršitelja javnih istraživanja, osobito, Europskom savezu za istraživanje energije (EERA) osnovanom u okviru plana SET radi udruživanja sredstava za javno istraživanje i infrastrukture kako bi se razriješila važna istraživačka područja od europskog interesa. Međunarodne mjere koordinacije podupiru prioritete plana SET sukladno varijabilnom geometrijskom načelu, uzimajući u obzir sposobnosti i posebnosti zemalja. Uspostavit će se i odgovarajuće poveznice s aktivnostima odgovarajućeg Europskog partnerstva za inovacije i odgovarajućim aspektima istraživačkih i inovacijskih programa europskih tehnoloških platformi.

Može se razmotriti podrška relevantnim zajedničkim inicijativama za donošenje programa (JPI) i relevantnim javno javnim i javno privatnim partnerstvima. Aktivnosti će također biti usmjerene na povećanje potpore i promicanja uključenosti malih i srednjih poduzeća.

Informacijski sustav Komisije za plan SET (SETIS) bit će pokrenut za razvijanje, zajedno sa zainteresiranim stranama, ključnih pokazatelja uspješnosti (KPU) radi praćenja napretka provedbe. Ovi KPU-ovi bit će redovito revidirani kako bi uzeo u obzir najnovija kretanja. U širim okvirima, provedbom u okviru ovog društvenog izazova nastojat će se poboljšati usklađivanja relevantnih programa, inicijativa i politika Unije, kao što je kohezijska politika, osobito putem nacionalnih i regionalnih strategija za pametnu specijalizaciju, te shema trgovanja emisijama (ETS), primjerice vezano uz podršku demonstracijskim projektima.

4.   PAMETAN, ZELEN I INTEGRIRAN PROMET

4.1.   Resursno učinkovit promet koji poštuje okoliš

Europa je postavila politički cilj postizanja 60 % smanjenja CO2 do 2050. u odnosu na razinu iz 1990. Njezin je cilj prepoloviti upotrebu automobila na „konvencionalni pogon” u gradovima i ostvariti gradsku logistiku praktički bez CO2 u glavnim urbanim središtima do 2030. Goriva s niskim udjelom ugljika u zračnom prometu trebala bi dostići 40 % do 2050., a emisije CO2 iz brodskih pogonskih goriva trebale bi biti smanjene za 40 % do 2050. (14) u odnosu na razinu iz 2005.

Neophodno je smanjiti ovaj utjecaj na okoliš pomoću ciljanih tehnoloških poboljšanja, imajući na umu da se svaki oblik prijevoza suočava s promjenjivim izazovima i obilježen je posebnim ciklusima integracije tehnologije.

Istraživanje i inovacija značajno će doprinijeti razvoju i usvajanju nužnih rješenja za sve oblike prometa, što će drastično smanjiti emisije iz prometa koje su štetne za okoliš (kao što su CO2, NOx, SOx i buka), sniziti ovisnost prometa o fosilnim gorivima i tako smanjiti utjecaj prometa na bioraznolikost i klimatske promjene te očuvati prirodne resurse.

To će biti ostvareno uz pomoć sljedećih konkretnih aktivnosti:

4.1.1.   Proizvodnja čišćih i tiših zrakoplova, vozila i plovila poboljšat će učinak na okoliš i smanjiti doživljenu buku i vibraciju

Aktivnosti u ovom području usmjerit će se na krajnje proizvode, ali će isto tako obuhvatiti štedljive i ekološke procese oblikovanja i proizvodnje, uzimajući u obzir cijeli proces životnog ciklusa, s time da je mogućnost recikliranja integrirana u fazi oblikovanja. Aktivnosti će također obuhvatiti unapređenje postojećih proizvoda i usluga integriranjem novih tehnologija.

(a)

Razvoj i ubrzavanje usvajanja čišćih i tiših pogonskih tehnologija važno je za smanjivanje ili uklanjanje učinaka na klimu i zdravlje europskih građana, npr. CO2, buka i zagađenje iz prometa. Nužna su nova i inovativna rješenja, temeljena na električnim motorima i akumulatorima, vodiku i gorivim ćelijama, motorima na plinski pogon, naprednim arhitekturama i tehnologijama motora ili na hibridnom pogonu. Tehnološki napredak također će pomoći u poboljšanju učinka na okoliš tradicionalnih i novih pogonskih sustava.

(b)

Istraživanje mogućnosti za upotrebu alternativnih energija niske emisije pomoći će u smanjenju potrošnje fosilnih goriva. To uključuje upotrebu održivih goriva i električne energije iz obnovljivih izvora energije u svim oblicima prometa, uključujući zračni promet, smanjenje potrošnje goriva pomoću iskorištavanja energije ili pomoću mješovite opskrbe energijom i drugih inovativnih rješenja. Tražit će se novi holistički pristupi koji obuhvaćaju vozila, infrastrukturu za skladištenje, opskrbu napajanje i punjenje energije, uključujući sučelja vozilo-mreža i inovativna rješenja za upotrebu alternativnih goriva.

(c)

Poboljšanje cjelokupnih osobina zrakoplova, plovila i vozila smanjenjem njihove težine i snižavanjem njihove aerodinamike, hidrodinamike ili otpora okretanju upotrebom lakših materijala, ekonomičnijih struktura i inovativnog dizajna doprinijet će smanjenju potrošnje goriva.

4.1.2.   Razvijanje pametne opreme, infrastrukture i usluga

To će pomoći u optimiziranju prometa i smanjenju potrošnje resursa. Naglasak će biti na rješenjima za učinkovito planiranje, oblikovanje, uporabu i upravljanje zračnim lukama, lukama, logističkim platformama i infrastrukturom kopnenog prometa, kao i na autonomnim i djelotvornim sustavima održavanja, praćenja i kontrole. Treba donijeti nove politike, poslovne modele, koncepte, tehnologije i IT rješenja kako bi se povećali kapaciteti. Posebna pozornost bit će posvećena klimatskoj otpornosti opreme i infrastrukture, isplativim rješenjima zasnovanima na pristupu životnog ciklusa i širem usvajanju novih sirovina i tehnologija koje omogućavaju učinkovitije i jeftinije održavanje. Pozornost će također biti posvećena dostupnosti, pristupačnosti korisniku i društvenoj uključivosti.

4.1.3.   Poboljšanje prometa i mobilnosti u urbanim područjima

To će koristiti velikom i rastućem udjelu populacije koja živi i radi u gradovima ili ih koristi za usluge i razonodu. Trebaju se razviti i ispitati novi koncepti mobilnosti, organizacija prometa, modeli multimodalne dostupnosti, logistika, osiguranje inovativnih vozila i urbanih javnih usluga te planska rješenja, što će doprinijeti smanjenju zagušenja, onečišćenja zraka i buke i unaprijediti učinkovitost urbanog prometa. Javni i nemotorizirani promet, kao i drugi oblici resursno učinkovitog prometa za putnike i teret trebali bi se razviti kao stvarna alternativa upotrebi privatnih motornih vozila, uz pomoć veće upotrebe inteligentnih prometnih sustava kao i pomoću inovativnog upravljanja ponudom i potražnjom. Poseban naglasak bit će na međudjelovanju prometnog sustava i drugih urbanih sustava.

4.2.   Bolja pokretljivost, manje zagušenje, više sigurnosti i zaštite

Važni ciljevi europske prometne politike usmjereni su na optimizaciju funkcioniranja i učinkovitosti pred rastućim zahtjevima za mobilnost, stvaranje Europe najsigurnijom regijom za zračni i plovni promet i kretanje prema cilju nulte stope smrtno stradalih u cestovnom prometu do 2050. te prepolovljavanje žrtava u cestovnom prometu do 2020. Do 2030., 30 % teretnog cestovnog prometa duljeg od 300 kilometara trebao bi prijeći na željeznički i plovni promet. Besprijekoran, pristupačan, dostupan, korisnički orijentiran i djelotvoran paneuropski prijevoz ljudi i dobara, kao i internalizacija vanjskih troškova, zahtijevaju novo upravljanje europskim multimodalnim prometom, sustav informiranja i plaćanja, kao i djelotvorna sučelja između međumjesnih mreža i mreža urbane mobilnosti.

Bolji europski prometni sustav doprinijet će djelotvornijem korištenju prometa, unaprijedit će kvalitetu života ljudi i poduprijeti zdraviji okoliš.

Istraživanje i inovacije značajno će doprinijeti tim ambicioznim političkim ciljevima kroz aktivnosti u okviru sljedećih posebnih aktivnosti:

4.2.1.   Značajno smanjenje prometnog zagušenja

To se može postići provedbom inteligentnog, multimodalnog i potpunosti intermodalnog prometnog sustava „od vrata do vrata” te izbjegavanjem nepotrebne upotrebe prometa. To znači promicanje veće integracije između oblika prijevoza, optimizaciju transportnih lanaca i bolje integrirane prometne operacije i usluge. Takva inovativna rješenja također će olakšati dostupnost i izbor za putnike, uključujući stariju populaciju i ranjive korisnike, te će osigurati mogućnost smanjenja zagušenja unapređenjem upravljanja nesrećama i razvojem programa optimizacije prometa.

4.2.2.   Značajna poboljšanja mobilnosti ljudi i tereta

To se može postići razvojem, demonstriranjem i rasprostranjenom upotrebom inteligentnih sustava primjene i upravljanja prometom. To uključuje: planiranje i upravljanje analizom potražnje, sustave za informiranje i plaćanje koji su interoperabilni diljem Europe; i punu integraciju protoka informacija, sustava upravljanja, infrastrukturnih mreža i usluga mobilnosti u novi zajednički multimodalni okvir utemeljen na otvorenim platformama. To će također osigurati fleksibilnost i brzi odgovor na krizne događaje i ekstremne vremenske uvjete pomoću multimodalnog preraspoređivanja putovanja i prijevoza. Nove aplikacije za pozicioniranje, navigaciju i određivanje vremena, omogućene kroz satelitske navigacijske sustave Galileo i Europski geostacionarni navigacijski sustav (EGNOS), bit će ključne za postizanje ovog cilja.

(a)

Inovativne tehnologije upravljanja zračnim prometom doprinijet će postupnoj promjeni u sigurnosti i učinkovitosti uz brzo rastuću potražnju, radi postizanja veće točnosti, smanjenja vremena provedenog u postupcima povezanim s putovanjem u zračnim lukama i radi postizanja otpornosti u sustavu zračnog prometa. Provedba i daljnji razvoj „Jedinstvenog europskog neba” bit će podržani istraživačkim i inovacijskim aktivnostima koje osiguravaju rješenja za povećanu automatizaciju i autonomnost upravljanja zračnim prometom i za rad i kontrolu zrakoplova, bolju integraciju zračnih i zemaljskih komponenata, te nova rješenja za učinkovito i neometano postupanje s putnicima i teretom u cjelokupnom prometnom sustavu.

(b)

Za promet vodenim putem, tehnologije poboljšanog i integriranog planiranja i upravljanja doprinijet će nastajanju „Plavog pojasa” u morima oko Europe, poboljšavajući rad luka, kao i prikladnom okviru za unutarnje plovne putove.

(c)

Za željeznicu i cestovnu prometnicu, optimiziranje upravljanja mrežom i interoperabilnost unaprijedit će učinkovitu upotrebu infrastrukture i olakšati prekogranični promet. Razvit će se sveobuhvatno zajedničko upravljanje cestovnim prometom i informacijskim sustavima, oslanjajući se na komunikaciju vozilo-vozilo i vozilo-prometna infrastruktura.

4.2.3.   Razvijanje i primjenjivanje novih oblika prijevoza tereta i logistike

Ovo može ublažiti pritisak na prometni sustav i okoliš i poboljšati sigurnost i kapacitet tereta. Aktivnosti mogu, primjerice, kombinirati vozila visoke učinkovitosti i niskog utjecaja na okoliš s pametnim, sigurnim ugrađenim sustavima temeljenim na infrastrukturi. To bi se trebalo temeljiti na integriranom logističkom pristupu u području prometa. Aktivnosti će također podupirati razvoj vizije e-tereta kompjutoriziranog procesa teretnog prijevoza, pri čemu su protok informacija, usluga i plaćanja povezani s fizičkim prijevozom tereta u svim oblicima prometa.

4.2.4.   Smanjenje stopa prometnih nesreća, smrtnih slučajeva i nastradalih te poboljšanje sigurnosti

To će se postići rješavanjem aspekata svojstvenih organizaciji, upravljanju i praćenju učinka i rizika prometnih sustava i usmjeravanjem na projektiranje, proizvodnju i funkcioniranje zrakoplova, vozila, plovila, infrastrukture i terminala. U središtu pozornosti bit će pasivna i aktivna zaštita, preventivna zaštita i unaprijeđeni procesi automatizacije i izobrazbe radi smanjenja učinka ljudskih pogrešaka. Osmislit će se posebni alati i tehnike s ciljem boljeg predviđanja, procjene i ublažavanja učinka vremena, elementarnih nepogoda i drugih kriznih situacija. Aktivnosti će se također usredotočiti na integraciju sigurnosnih aspekata u planiranju i upravljanju protoka putnika i tereta, na koncepciju zrakoplova, vozila i plovila, na upravljanje prometom i sustavom te na projektiranje prometne infrastrukture i teretnih i putničkih terminala. Inteligentne prometne aplikacije i aplikacije za povezivanje također mogu biti koristan mehanizam za poboljšanu sigurnost. Aktivnosti će također biti usmjerene na poboljšanje sigurnosti svih cestovnih korisnika, posebice onih koji su u najvećoj opasnosti, posebno u urbanim područjima.

4.3.   Globalni vodeći položaj europske prometne industrije

Praćenje napretka u tehnološkom razvoju i poboljšanje konkurentnosti postojećih proizvodnih procesa, istraživanja i inovacije doprinijet će rastu i visoko kvalificiranim poslovima u europskoj prometnoj industriji, ususret rastućem tržišnom natjecanju. U pitanju je daljnji razvoj konkurentnosti velikog gospodarskog sektora koji neposredno predstavlja 6,3 % bruto domaćeg proizvoda(BDP) Unije i zapošljava gotovo 13 milijuna ljudi u Europi. Specifični ciljevi uključuju razvoj nove generacije inovativnih i ekološki prihvatljivih zračnih, plovnih i kopnenih prijevoznih sredstava, osiguravajući održivu proizvodnju inovativnih sustava i opreme te pripremu terena za buduće oblike prometa, radom na novim tehnologijama, idejama i projektima, pametnim sustavima kontrole, učinkovitim razvojnim i proizvodnim procesima, inovativnim uslugama i postupcima certificiranja. Europa ima za cilj postati svjetski lider u učinkovitosti, učinku na okoliš i sigurnosti u svim oblicima prometa te poboljšati svoj vodeći položaj na svjetskim tržištima za krajnje proizvode i za podsustave.

Istraživanje i inovacije usredotočit će se na sljedeće posebne aktivnosti:

4.3.1.   Razvoj nove generacije prijevoznih sredstava kao način za osiguranje tržišnog udjela u budućnosti

To će pomoći unaprijediti europski vodeći položaj u zrakoplovima, brzim vlakovima, konvencionalnom (pri) gradskom željezničkom prometu, cestovnim vozilima, elektromobilnosti, putničkim brodovima za kružna putovanja, trajektima i specijaliziranim brodovima visoke tehnologije i pomorskim platformama. Također će potaknuti konkurentnost europskih industrija u nadolazećim tehnologijama i sustavima i poduprijeti njihovu diverzifikaciju prema novim tržištima, uključujući neprometne sektore. To uključuje razvoj inovativnih sigurnih i ekološki prihvatljivih zrakoplova, vozila i plovila koji uključuju učinkovite pogonske sustave, visok učinak i inteligentne operativne i kontrolne sustave.

4.3.2.   Ugrađeni, pametni kontrolni sustavi

Oni su potrebni za realizaciju viših razina učinka i integracije sustava u promet. Razvit će se odgovarajuća sučelja za komunikaciju između zrakoplova, vozila, plovila i infrastrukture u svim značajnim kombinacijama, uzimajući u obzir učinke elektromagnetskih polja kako bi se definirali zajednički operativni standardi. Ona mogu uključivati dostavu informacija o upravljanju prometom i korisničkih informacija izravno do uređaja u vozilima, koje podržavaju pouzdani prometni podaci u realnom vremenu o stanju na cestama i zastojima na istim uređajima.

4.3.3.   Napredni proizvodni procesi

Oni će omogućiti prilagođavanje korisniku, niže troškove životnog ciklusa i vrijeme razvoja i olakšati normizaciju i certifikaciju zrakoplova, vozila i plovila, kao i njihovih komponenti, opreme i pripadajuće infrastrukture. Aktivnosti u ovom području razvit će brze i isplative tehnike projektiranja i proizvodnje, uključujući montažu, izgradnju, održavanje i recikliranje, pomoću digitalnih alata i automatizacije, te kapacitet za integraciju složenih sustava. To će poticati konkurentne opskrbne lance sposobne za isporuku na tržište u kratkom vremenu sa smanjenim troškovima, bez ugrožavanja operativne sigurnosti i zaštite. Primjena inovativnih materijala u prometu također je prioritet i za okolišne ciljeve i za ciljeve konkurentnosti, kao i za poboljšanu sigurnost i zaštitu.

4.3.4.   Istraživanje potpuno novih prometnih koncepata

Ovo će pomoći unapređenju europske konkurentne prednosti u dugoročnoj perspektivi. Strateško multidisciplinarno istraživanje i aktivnosti dokaza koncepta usmjereni su na inovativna rješenja prometnih sustava. To će uključivati potpuno automatizirane i druge vrste zrakoplova, vozila i plovila s dugoročnim potencijalom te visoku ekološku učinkovitost, kao i nove usluge.

4.4.   Društveno-gospodarsko i biheviorističko istraživanje te napredne aktivnosti za kreiranje politika

Mjere za potporu političke analize i razvoja, uključujući prikupljanje dokaza za razumijevanje ponašanja o prostornim, društveno-gospodarskim i širim društvenim značajkama prometa nužne su za promicanje inovacije i stvaranje zajedničke baze dokaza za suočavanje s izazovima prometa. Aktivnosti će biti usmjerene na razvoj i provedbu europskih politika istraživanja i inovacije za promet i mobilnost, buduće studije i predviđanje tehnologije, te jačanje ERA-e.

Razumijevanje lokalnih i regionalnih posebnosti, ponašanja i percepcija korisnika, društveno prihvaćanje, učinak mjera politike, mobilnost, potrebe i obrasci koji se mijenjaju, razvoj buduće potražnje, poslovni modeli i njihove posljedice od najveće su važnosti za razvoj europskog prometnog sustava. Provodit će se scenarij razvoja uzimajući u obzir društvena kretanja, dokaze o stradalima, ciljeve politike i tehnološko predviđanje u perspektivi za 2050. U pogledu boljeg razumijevanja poveznica između teritorijalnog razvoja, društvene kohezije i europskog prometnog sustava, nužni su jasni obrasci na osnovi kojih se mogu donijeti dobre političke odluke.

Istraživanje će se usmjeriti na načine smanjivanja društvenih i teritorijalnih nejednakosti u pristupu mobilnosti i poboljšanja položaja ranjivih cestovnih korisnika. Gospodarska pitanja moraju se također rješavati, usmjeravajući se na načine internalizacije vanjskih troškova svih oblika prijevoza, kao i na modele oporezivanja i određivanja cijena. Potrebna su buduća istraživanja za procjenu budućih zahtjeva za vještinama i poslovima, razvoja i usvajanja istraživanja i inovacije kao i transnacionalne suradnje.

4.5.   Posebni aspekti provedbe

Aktivnosti će biti organizirane na način da omogućuju, ovisno o potrebi, integrirani pristup i pristup karakterističan za oblik prometa. Bit će potrebna višegodišnja vidljivost i kontinuitet kako bi se uzele u obzir posebnosti svakog oblika prometa i holistička priroda izazova, kao i odgovarajući aspekti programa strateškog istraživanja i inovacija europskih tehnoloških platformi.

Može se razmotriti podrška zajedničkim inicijativama za donošenje programa (JPI) i relevantnim javno javnim i javno privatnim partnerstvima. Uspostavit će se i odgovarajuće poveznice s aktivnostima odgovarajućeg Europskog partnerstva za inovacije. Aktivnosti se također usredotočuju na na povećanje potpore i promicanje uključenosti malih i srednjih poduzeća.

5.   KLIMATSKA AKTIVNOST, OKOLIŠ, UČINKOVITOST RESURSA I SIROVINE

5.1.   Borba protiv klimatskih promjena i prilagodba klimatskim promjenama

Postojeće koncentracije CO2 u atmosferi gotovo su 40 % veće od onih na početku industrijske revolucije i na najvećim su razinama u zadnjih 2 milijuna godina. Staklenički plinovi bez CO2 također doprinose klimatskim promjenama i imaju sve značajniju ulogu. Bez odlučnog djelovanja, promjena klime može svijet koštati najmanje 5 % BDP-a svake godine, a prema nekim scenarijima do 20 %. Za razliku od toga, ranim i djelotvornim mjerama neto troškovi mogli bi se ograničiti na otprilike 1 % BDP-a godišnje. Ispunjavanje cilja od 2°C i izbjegavanje najgorih učinaka klimatskih promjena zahtijevat će od razvijenih zemalja smanjenje emisije stakleničkih plinova za 80 – 95 % do 2050. u usporedbi s razinama iz 1990.

Stoga je cilj ove mjere razviti i procijeniti inovativne, isplative i održive mjere prilagodbe i ublažavanja te strategije usmjeravajući se na stakleničke plinove s CO2 i bez CO2, i areosole te naglašavajući kako tehnološka tako i netehnološka zelena rješenja, kroz prikupljanje dokaza za informirano, rano i učinkovito djelovanje i umrežavanje traženih kompetencija.

Kako bi se to postiglo, istraživanje i inovacije usmjerit će se na sljedeće:

5.1.1.   Poboljšanje razumijevanja klimatskih promjena i osiguravanje pouzdanih klimatskih predviđanja

Bolje razumijevanje uzroka i nastanka klimatskih promjena i točnija klimatska predviđanja ključni su za društvo da bi zaštitilo živote, dobra i infrastrukturu i osiguralo učinkovito donošenje odluka i odgovarajuće mogućnosti ublažavanja i prilagodbe. Nužno je daljnje poboljšanje znanstvene baze znanja o pokretačima klime, procesima, mehanizmima i povratnim informacijama te pragovima povezanim s djelovanjem kopnenih, morskih i polarnih ekosustava i atmosfere. Bolje razumijevanje će također omogućiti točnije utvrđivanje klimatskih promjena te jesu li uzrokovane prirodnim ili antropogenim uzročnicima. Pouzdanija klimatska predviđanja i prognoze pomoću odgovarajućih vremenskih i prostornih ljestvica bit će podržani poboljšanjem mjera i razvojem točnijih scenarija i modela, uključujući u cijelosti vezanih modela zemaljskih sustava, uzimajući u obzir paleoklimatsku povijest.

5.1.2.   Procjena učinaka i osjetljivosti te razvoj inovativnih isplativih mjera prilagodbe, sprečavanje rizika i mjere upravljanja

Znanje o sposobnosti društva, gospodarstva i ekosustava na prilagodbu klimatskim promjenama je nepotpuno. Učinkovite, pravedne i društveno prihvatljive mjere za okoliš, gospodarstvo i društvo otporno na klimu zahtijevaju integriranu analizu sadašnjih i budućih učinaka, osjetljivosti, izloženosti stanovništva, rizika i upravljanja njima, sekundarnih učinaka poput migracije i sukoba, troškova i mogućnosti povezanih s klimatskim promjenama i promjenjivošću, uzimajući u obzir ekstremne događaje i s njima povezane klimatske opasnosti i njihovo ponavljanje. Ta analiza također će se razviti vezano uz nepovoljne učinke klimatskih promjena na bioraznolikost, ekosustave i usluge ekosustava, vodene resurse, infrastrukturu te gospodarska i prirodna dobra. Naglasak će se staviti na najvrednije prirodne ekosustave i izgrađene okoliše, kao i na ključne društvene, kulturne i gospodarske sektore diljem Europe. Aktivnosti će istraživati učinke i rastuće rizike po ljudsko zdravlje koji proizlaze iz klimatskih promjena, klimatskih opasnosti i povećanih koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi. Istraživanje će vrednovati inovativne, nepristrano raspodijeljene i isplative poduzete mjere prilagodbe klimatskim promjenama, uključujući zaštitu i prilagodbu prirodnih bogatstava i ekosustava, kao i povezane učinke, radi informiranja i podrške njihovu razvoju i provedbi na svim razinama i u svim opsezima. To će također uključivati potencijalne učinke, troškove, rizike i koristi opcija geoinženjeringa. Istražit će se složene međusobne veze, sukobi i sinergije prilagodbe i odabira politika za sprečavanje rizika s drugim klimatskim i sektorskim politikama, uključujući učinke na zapošljavanje i životni standard ranjivih skupina.

5.1.3.   Podržavanje politika ublažavanja uključujući studije usmjerene na učinak iz drugih sektorskih politika

Prijelaz Unije na konkurentno, resursno učinkovito gospodarstvo i društvo otporno na klimatske promjene do 2050. zahtijeva izradu učinkovitih i dugoročnih strategija s niskim emisijama i velike pomake u našim potencijalima za inovacije. Istraživanje će procijeniti okolišne i društveno-gospodarske rizike, prilike i učinke mogućnosti za ublažavanje klimatskih promjena. Također će procijeniti učinak iz drugih sektorskih politika. Istraživanje će poduprijeti razvoj i vrednovanje novih klimatsko-energetsko-gospodarskih modela, uzimajući u obzir gospodarske instrumente i značajne popratne troškove, s ciljem testiranja mogućnosti politike ublažavanja i putova tehnologije s niskim ugljikom različitih razmjera i za potrebe ključnih gospodarskih i društvenih sektora u Uniji i na globalnoj razini. Aktivnost će olakšati tehnološke, institucionalne i društveno-gospodarske inovacije poboljšavajući veze između istraživanja i promjene te između poduzetnika, krajnjih korisnika, istraživača, donositelja političkih odluka i znanstvenih institucija.

5.2.   Zaštita okoliša i održivo upravljanje prirodnim resursima, vodom, bioraznolikošću i ekosustavima

Društva su suočena s velikim izazovom uspostave održive ravnoteže između ljudskih potreba i okoliša. Okolišni resursi, uključujući vodu, zrak, biomasu, plodna tla, bioraznolikost i ekosustave te usluge koje pružaju, podupiru funkcioniranje europskog i globalnog gospodarstva i kvalitetu života. Očekuje se da će globalne poslovne prilike povezane s prirodnim resursima dosegnuti više od 2 trilijuna EUR do 2050 (15). Unatoč tome, ekosustavi u Europi i globalno degradiraju se u tolikoj mjeri da ih priroda nije sposobna regenerirati, a okolišni resursi prekomjerno se iskorištavaju i čak uništavaju. Primjerice, 1 000 km2 nekih od najplodnijih tala i dragocjenih ekosustava u Uniji gubi se svake godine, dok je četvrtina slatke vode iscrpljena. Nastavljanje takvog djelovanja nije opcija. Istraživanje mora doprinijeti preokretanju trendova koji su štetni za okoliš i pobrinuti se da ekosustavi nastave osiguravati resurse, dobra i usluge koji su ključni za blagostanje i gospodarski prosperitet te održiv razvoj.

Stoga je cilj ove aktivnosti pružiti znanje i alate za upravljanje i zaštitu prirodnih resursa čime se postiže održiva ravnoteža između ograničenih resursa i sadašnjih i budućih potreba društva i gospodarstva.

Da bi se to postiglo, istraživanje i inovacije usmjerit će se na sljedeće:

5.2.1.   Unapređenje našeg razumijevanja bioraznolikosti i funkcioniranja ekosustava, njihove interakcije s društvenim sustavima i njihove uloge u podržavanju gospodarstva i dobrobiti ljudi.

Djelovanje ljudi može izazvati promjene u okolišu koje su nepovratne i mijenjaju obilježja ekosustava i njihove bioraznolikosti. Od vitalnog je značaja predvidjeti te rizike procjenom, praćenjem i prognoziranjem učinka ljudskih aktivnosti na okoliš, uključujući promjenu korištenja zemlje te promjene okoliša za dobrobit ljudi. Istraživanje o morskim (od obalnih pojaseva do otvorenog mora uključujući održivost morskih resursa), polarnih, slatkovodnih, kopnenih i urbanih ekosustava, uključujući ekosustave ovisne o podzemnim vodama, poboljšat će naše razumijevanje složenih međudjelovanja između prirodnih resursa i društvenih, gospodarskih i ekoloških sustava, uključujući prirodne kritične točke i otpornost, ili krhkost, ljudskih i bioloških sustava. Ispitat će kako bioraznolikost i ekosustavi funkcioniraju i reagiraju na antropogene utjecaje, kako oni mogu biti obnovljeni i kako će to djelovati na gospodarstva i dobrobit ljudi. Također će ispitati rješenja za suočavanje s izazovima resursa u europskom i međunarodnom kontekstu. Doprinijet će politikama i praksi koje osiguravaju djelovanje društvenih i gospodarskih aktivnosti u granicama održivosti i prilagodljivosti ekosustava i bioraznolikosti.

5.2.2.   Razvoj integriranih pristupa za suočavanje s izazovima povezanim s vodom i prijelaz na održivo upravljanje i uporabu vodenih resursa i usluga

Dostupnost i kvaliteta slatke vode postali su globalan problem s dalekosežnim gospodarskim i društvenim posljedicama. Uz sve veću potražnju za različitim i često konfliktnim uporabama (npr. poljoprivreda, industrija, rekreacijske aktivnosti, javne usluge, ekosustavi i održavanje krajobraza, obnova i poboljšanje okoliša), povećanu ranjivost resursa, pogoršanu klimatskim i globalnim promjenama, urbanizacijom, zagađenjem i prekomjernim iskorištavanjem slatkovodnih resursa, održavanje i poboljšanje kvalitete vode i raspoloživost te ublažavanje učinka ljudskih aktivnosti na slatkovodne ekosustave postaje ključni izazov za korisnike vode u različitim sektorima, kao i za vodene ekosustave.

Istraživanje i inovacije usmjerit će se na te pritiske i osigurat će strategije, alate, tehnologije i inovativna rješenja za zadovoljavanje sadašnjih i budućih potreba. Cilj im je razviti odgovarajuće strategije za upravljanje vodom, poboljšati kvalitetu vode, riješiti neravnotežu između potražnje za vodom i dostupnosti ili ponude na različitim razinama i u različitim opsezima, zatvoriti vodeni krug, promicati održivo ponašanje krajnjih korisnika te smanjiti rizike povezane s vodom, istovremeno održavajući integritet, strukturu i funkcioniranje vodenih ekosustava u skladu s prevladavajućim politikama Unije.

5.2.3.   Osiguravanje znanja i alata za djelotvorno donošenje odluka i javno djelovanje

Društveni, gospodarski i upravni sustavi i dalje trebaju rješavati kako trošenje resursa tako i štetu nanesenu ekosustavima. Istraživanje i inovacije poduprijet će političke odluke potrebne za gospodarenje prirodnim resursima i ekosustavima, kako bi se izbjegle narušavajuće klimatske i okolišne promjene ili kako bi se njima prilagodilo te kako bi se promicale promjene institucija, gospodarstva, ponašanja i tehnologije koje osiguravaju održivost. Istraživanje će stoga poduprijeti sustav vrednovanja usluga bioraznolikosti i ekosustava, uključujući razumijevanje zaliha prirodnog kapitala i tijeka usluga ekosustava. Naglasak će biti na ključnim politički relevantnim ekosustavima i uslugama ekosustava, kao što su slatka voda, mora i oceani (uključujući priobalna područja), šume, polarne regije, kvaliteta zraka, bioraznolikost, upotreba zemljišta i tla. Otpornost društava i ekosustava na zagađivače i patogene te na događaje katastrofe, uključujući elementarne nepogode (poput seizmičkih i vulkanskih, poplava i suša) i šumske požare poduprijet će se unapređenjem kapaciteta za prognoziranje, rano upozorenje te procjenu ranjivosti i učinaka, uključujući dimenziju višestrukog rizika. Istraživanje i inovacije na taj će način pružiti podršku politikama okoliša i učinkovitosti resursa te mogućnostima za učinkovitu upravu temeljenu na dokazima unutar sigurnih granica djelovanja. Razvit će se inovativna sredstva za povećanje dosljednosti politike, rješavanje kompromisa i upravljanje suprotstavljenim interesima, te jačanje javne svijesti o rezultatima istraživanja i sudjelovanja građana u odlučivanju.

5.3.   Osiguravanje održive opskrbe ne-energetskim i nepoljoprivrednim sirovinama

Sektori kao što su graditeljstvo, kemijski proizvodi, automobilski, svemirski strojevi i oprema koji imaju mješovitu dodanu vrijednost veću od 1 000 milijardi EUR i omogućavaju zapošljavanje za otprilike 30 milijuna ljudi, svi ovise o dostupnosti sirovina. Unija je neovisna u građevinskim mineralima. Usprkos tome, iako je Unija jedan od najvećih svjetskih proizvođača određenih industrijskih minerala, ona je i dalje neto uvoznik većine njih. Nadalje, Unija uvelike ovisi o uvozu metalnih minerala te je u potpunosti ovisna o uvozu nekih važnih sirovina.

Najnovija kretanja pokazuju da će potražnja za sirovinama biti vođena razvojem novih gospodarstava i brzim širenjem ključnih razvojnih tehnologija. Europa mora zajamčiti održivo gospodarenje i osigurati održivu opskrbu sirovinama iznutra i izvan svojih granica za sve sektore koji ovise o pristupu sirovinama. Ciljevi politike za ključne sirovine navedeni su u Komisijinoj Inicijativi za sirovine (16).

Stoga je cilj ove aktivnosti unapređenje baze znanja o sirovinama i razvoj inovativnih rješenja za isplativo i okolišno prihvatljivo istraživanje, vađenje, preradu, ponovno iskorištavanje, recikliranje i obnavljanje sirovina i njihovu zamjenu ekonomski privlačnim i okolišno održivim alternativama sa slabijim utjecajem na okoliš.

Da bi se to postiglo, istraživanje i inovacije usmjerit će se na sljedeće:

5.3.1.   Unapređenje baze znanja o raspoloživosti sirovina

Unaprijedit će se procjena dugoročne raspoloživosti Unijinih i globalnih resursa, uključujući pristup urbanim rudnicima (odlagališta i rudarski otpad), resursima priobalnog područja i otvorenog mora (npr. rudarska eksploatacija rijetkih zemljanih minerala morskog dna) i s tim povezane neizvjesnosti. To će znanje pomoći društvu u postizanju učinkovitije upotrebe, recikliranja i ponovne upotrebe oskudnih sirovina ili sirovina štetnih za okoliš. Također će pomoći u razvoju globalnih pravila, praksi i normi koje uređuju gospodarski održivo, okolišno pouzdano i društveno prihvatljivo istraživanje resursa, vađenjem i preradom, uključujući praksu u upotrebi zemljišta i pomorskom prostornom planiranju na temelju pristupa ekosustava.

5.3.2.   Promicanje održive opskrbe i upotrebe sirovina, uključujući mineralne resurse iz tla i mora, što obuhvaća istraživanje, vađenje, preradu, ponovno iskorištavanje, recikliranje i obnavljanje

Istraživanje i inovacije potrebni su tijekom cijelog životnog ciklusa sirovina, kako bi se osigurala prihvatljiva, pouzdana i održiva opskrba i gospodarenje sirovinama neophodnim za europske industrije. Razvijanje i primjenjivanje ekonomski održivih, društveno i okolišno prihvatljivih tehnologija istraživanja, vađenja i prerade pospješit će učinkovito korištenje resursa. To će uključivati mineralne resurse iz tla i mora te će se također iskorištavati potencijal urbanih rudnika. Nove i ekonomski održive i resursno učinkovite tehnologije recikliranja i obnavljanja sirovina, poslovni modeli i procesi, uključujući zatvorene kružne procese i sustave također će doprinijeti smanjenju Unijine ovisnosti o opskrbi primarnim sirovinama. To će uključivati potrebu za dugotrajnijim, kvalitetnijim recikliranjem i obnavljanjem te potrebu za drastičnim smanjenjem rasipanja sirovina. Primijenit će se pristup punog životnog ciklusa, od opskrbe raspoloživim sirovinama do kraja vijeka trajanja, s minimalnim zahtjevima za energijom i resursima.

5.3.3.   Pronalaženje alternative za ključne sirovine

U očekivanju mogućeg smanjenja globalne raspoloživosti određenih sirovina, zbog primjerice trgovinskih ograničenja, istraživat će se i razvijati održive zamjene i alternative za ključne sirovine, sa sličnim funkcionalnim obilježjima. To će umanjiti Unijinu ovisnost o primarnim sirovinama i poboljšati utjecaj na okoliš.

5.3.4.   Poboljšanje društvene svijesti i vještina o sirovinama

Neophodan pomak prema autonomnijem i resursno učinkovitijem gospodarstvu zahtijevat će promjene u kulturi, ponašanju te društveno-gospodarske, sustavne i institucionalne promjene. Da bi se riješio rastući problem nedostatka vještina u sektoru sirovina u Uniji, (uključujući europsku rudarsku industriju), poticat će se učinkovitija partnerstva između sveučilišta, geoloških istraživanja, industrije i drugih zainteresiranih strana. Također će biti neophodno podržati razvoj inovativnih zelenih vještina. Osim toga, još uvijek postoji ograničena javna svijest o značaju domaćih sirovina za europsko gospodarstvo. Da bi se olakšale nužne strukturne promjene, istraživanje i inovacije će se usmjeriti na osnaživanje građana, donositelja odluka, stručnih radnika i institucija.

5.4.   Omogućavanje prijelaza prema zelenom gospodarstvu i društvu putem eko-inovacija

Unija ne može napredovati u svijetu sve veće potrošnje resursa, degradacije okoliša i gubitka bioraznolikosti. Odvajanje rasta od upotrebe prirodnih resursa zahtijeva strukturne promjene načina uporabe, ponovne uporabe i gospodarenja tim resursima, istovremeno čuvajući naš okoliš. Eko-inovacije će nam omogućiti da smanjimo pritisak na okoliš, povećamo učinkovitost resursa te dovedemo Uniju na put prema gospodarstvu koje učinkovito koristi resurse i energiju. Eko-inovacije također stvaraju velike mogućnosti za rast i radna mjesta i povećavaju europsku konkurentnost unutar globalnog tržišta za koje se procjenjuje da će narasti do trilijuna eurotržišta nakon 2015 (17). 45 % poduzeća već je uvelo neki oblik eko-inovacije. Procijenjeno je da je oko 4 % eko-inovacija dovelo do više od 40 % smanjenja upotrebe sirovina po jedinici proizvodnje (18), što pokazuje veliki budući potencijal. Međutim, nije neuobičajeno da vrlo obećavajuće i tehnički napredne eko-inovativne tehnologije, procesi, usluge i proizvodi ne dolaze do tržišta zbog izazova pretkomercijalizacije te ne ostvaruju svoj puni okolišni i ekonomski potencijal, budući da privatni investitori smatraju njihovo povećanje i uvođenje na tržište prerizičnima.

Cilj ove aktivnosti je prema tome poticanje svih oblika ekološke inovacije koji omogućuju prijelaz na zeleno gospodarstvo.

Da bi se to postiglo, istraživanje i inovacije usmjerit će se na sljedeće:

5.4.1.   Jačanje eko-inovativnih tehnologija, procesa, usluga i proizvoda uključujući istraživanje načina za smanjenje količine sirovina u proizvodnji i potrošnji, te zaobilaženje prepreka u tom kontekstu i poticanje njihovog tržišnog usvajanja

Podupirat će se svi oblici eko-inovacija, kako inkrementalni tako i radikalni, kombinirajući tehnološke, organizacijske, društvene inovacije i inovacije u ponašanju, poslovanju i politici, te jačanje sudjelovanja civilnog društva. To će poduprijeti kružno gospodarstvo, istovremeno smanjujući utjecaje na okoliš, povećavajući otpornost okoliša i uzimajući u obzir učinak bumeranga na okoliš, a moguće i na druge sektore. To će uključiti korisničke inovacije, poslovne modele, industrijske simbioze, proizvodne-uslužne sustave, oblikovanje proizvoda, puni životni ciklus i pristupe prema načelu od kolijevke do kolijevke, kao i istraživanje načina smanjenja količina sirovina u proizvodnji i potrošnji te zaobilaženje prepreka u tom kontekstu. Razmatrat će se potencijal za prelazak na održivije obrasce potrošnje. Cilj će biti poboljšanje učinkovitosti resursa pomoću smanjenja, u apsolutnom smislu, inputa, otpada i ispuštanja štetnih tvari (npr. onih koje su navedene u Uredbi(EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (19)) uzduž vrijednosnog lanca i poticanje ponovne uporabe, recikliranja i zamjene resursa.

Naglasak će biti stavljen na olakšavanje prelaska od istraživanja do tržišta, što uključuje industriju i posebice nova i inovativna mala i srednja poduzeća, organizacije civilnog društva i krajnje korisnike, od razvoja prototipova i demonstriranja tehničkih, društvenih i okolišnih obilježja, do prve primjene i tržišnog repliciranja eko-inovativnih tehnika, proizvoda, usluga ili praksi koje su relevantne za Uniju. Aktivnosti će doprinijeti uklanjanju prepreka za razvoj i širu primjenu eko-inovacije, stvaranje ili povećanje tržišta za dotična rješenja i poboljšanje konkurentnosti poduzeća Unije, posebice malih i srednjih poduzeća, na svjetskim tržištima. Umrežavanjem eko-inovatora također će se nastojati unaprijediti širenje i iskorištavanje znanja i bolje povezivanje ponude s potražnjom.

5.4.2.   Podupiranje inovativnih politika i društvenih promjena

Potrebne su strukturne i institucionalne promjene kako bi se omogućio prelazak na zeleno gospodarstvo. Istraživanje i inovacija bit će usmjereni na glavne prepreke za društvenu i tržišnu promjenu i imat će za cilj osnaživanje potrošača, poslovnih čelnika i donositelja političkih odluka u usvajanju inovativnog i održivog ponašanja, uz doprinos društvenih i humanističkih znanosti. Razvit će se snažni i transparentni alati, metode i modeli za procjenu i omogućavanje glavnih gospodarskih, društvenih, kulturnih i institucionalnih promjena potrebnih za postizanje promjene obrasca prema zelenom gospodarstvu i društvu. Istraživanje će istražiti kako promicati održive životne stilove i obrasce potrošnje, obuhvaćajući društveno-gospodarsko istraživanje, bihevioralne znanosti, djelovanje korisnika i javno prihvaćanje inovacija, kao i aktivnosti za poboljšanje komunikacije i javne svijesti. Provest će se puna primjena demonstracijskih aktivnosti.

5.4.3.   Mjerenje i procjena napretka prema zelenom gospodarstvu

Nužno je razviti snažne pokazatelje na svim odgovarajućim prostornim ljestvicama komplementarnima BDP-u, metode i sustave za podršku i procjenu prelaska na zeleno gospodarstvo i učinkovitosti relevantnih opcija politike. Vođeni pristupom životnog ciklusa, istraživanje i inovacija poboljšat će kvalitetu i raspoloživost podataka, metode mjerenja i sustave značajne za učinkovitost resursa i eko-inovaciju te olakšati razvoj inovativnih kompenzacijskih planova. Društveno-gospodarsko istraživanje omogućit će bolje razumijevanje temeljnih uzroka ponašanja proizvođača i potrošača i tako doprinijeti oblikovanju učinkovitijih instrumenata politike za olakšavanje prelaska na resursno učinkovito gospodarstvo otporno na klimatske promjene. Nadalje, metodologije za procjenu tehnologija i integrirano oblikovanje razvit će se radi podupiranja učinkovitosti resursa i politika eko-inovacije na svim razinama, istovremeno jačajući dosljednost politike i rješavajući kompromise. Rezultati će omogućiti praćenje, procjenu i smanjenje protoka sirovina i energije uključenih u proizvodnju i potrošnju te će omogućiti donositeljima političkih odluka i poduzećima integriranje troškova okoliša i vanjskih troškova u njihova djelovanja i odluke.

5.4.4.   Poticanje učinkovitosti resursa pomoću digitalnih sustava

Inovacije u informacijskim i komunikacijskim tehnologijama mogu predstavljati ključni alat za podupiranje učinkovitosti resursa. Da bi se postigao taj cilj, moderne i inovativne informacijske i komunikacijske tehnologije doprinijet će značajnim pozitivnim učincima u produktivnosti, osobito pomoću automatiziranih procesa, praćenja u realnom vremenu i sustava podrške u odlučivanju. Upotreba informacijske i komunikacijske tehnologije težit će ubrzati postupnu dematerijalizaciju gospodarstva, povećavajući pomak prema digitalnim uslugama i olakšavajući promjene u potrošačkom ponašanju i modelima poslovanja upotrebom informacijskih i komunikacijskih tehnologija budućnosti.

5.5.   Razvijanje sveobuhvatnog i održivog globalnog promatranja okoliša i informacijskih sustava

Sveobuhvatno promatranje okoliša i informacijski sustavi ključni su za osiguranje dostave dugoročnih podataka i informacija nužnih za rješavanje ovog društvenog izazova. Ti će se sustavi koristiti za praćenje, procjenu i predviđanje uvjeta, statusa i trendova klime, prirodnih resursa uključujući sirovine, kopnenih i morskih (od obalnih pojaseva do otvorenog mora) ekosustava i usluga ekosustava, kao i za ocjenjivanje niskih emisija ugljika i ublažavanje klimatskih promjena te politika i opcija prilagodbe u svim sektorima gospodarstva. Informacije i znanje iz tih sustava koristit će se za poticanje pametne upotrebe strateških resursa, za podršku razvoju politika zasnovanih na dokazima, za poticanje novih okolišnih i klimatskih usluga i za razvoj novih mogućnosti na svjetskim tržištima.

Potencijal, tehnologije i podatkovna infrastruktura za promatranje i praćenje Zemlje moraju se izgrađivati na napretku u ICT-u, svemirskim tehnologijama i osposobljenim mrežama, daljinskim promatranjima, novim senzorima in situ, mobilnim uslugama, komunikacijskim mrežama, participativnim alatima mrežnih usluga i poboljšanom infrastrukturom za izračunavanje i oblikovanje, s ciljem trajnog pružanja pravovremene i točne informacije, prognoza i predviđanja. Poticat će se slobodan, otvoren i neograničen pristup interoperabilnim podacima i informacijama, kao i učinkovita i, ako je to potrebno, zaštićena pohrana, upravljanje i stavljanje na raspolaganje rezultata istraživanja. Aktivnosti pomažu u određivanju budućih operativnih aktivnosti programa Copernicus i poboljšanju uporabe podataka iz programa Copernicus za istraživačke aktivnosti.

5.6.   Kulturno nasljeđe

Kulturno nasljeđe je jedinstveno i nezamjenjivo u svom materijalnom obliku, ali i zbog svoje nematerijalne vrijednosti, kulturnog značaja i sadržaja. Ono je glavni pokretač društvene kohezije, identiteta i dobrobiti,i ono daje značajan doprinos održivom rastu i stvaranju radnih mjesta. Međutim, europsko kulturno nasljeđe izloženo je propadanju i oštećivanju, čemu doprinosi sve veća izloženost ljudskom djelovanju (npr. turizam) i ekstremne vremenske pojave koje proizlaze iz klimatskih promjena, kao i drugih elementarnih nepogoda i katastrofa.

Cilj je ove aktivnosti osigurati znanstvena i inovativna rješenja, pomoću strategija, metodologija i tehnologija prilagodbe i ublažavanja, proizvoda i usluga za očuvanje i gospodarenje materijalnim kulturnim nasljeđem u Europi, koje se nalazi u opasnosti zbog klimatskih promjena.

Da bi se to postiglo, multidisciplinarno istraživanje i inovacija usmjerit će se na sljedeće:

5.6.1.   Utvrđivanje razina otpornosti pomoću promatranja, praćenja i modeliranja

Razvit će se nove i poboljšane tehnike procjene, praćenja i modeliranja štete kako bi se unaprijedila znanstvena baza znanja o učinku klimatskih promjena i drugih okolišnih i ljudskih rizičnih faktora na kulturno nasljeđe. Znanje i razumijevanje stečeno uz pomoć scenarija, modela i alata, uključujući analizu percepcije vrijednosti, pomoći će u osiguravanju dobre znanstvene osnove za razvoj strategija, politika i standarda otpornosti unutar dosljednog okvira za procjenu i upravljanje rizicima povezanim s kulturnim nasljeđem.

5.6.2   Osiguravanje boljeg razumijevanja načina na koji zajednice doživljavaju i odgovaraju na klimatske promjene te seizmičke i vulkanske opasnosti

Istraživanjem i inovacijama će se, pomoću integriranih pristupa, razviti resursno učinkovita rješenja za sprečavanje, prilagodbu i ublažavanje, uključujući inovativne metodologije, tehnologije proizvode i usluge za očuvanje kulturnog nasljeđa, kulturnih krajobraza i povijesnih staništa.

5.7.   Posebni aspekti provedbe

Aktivnosti će unaprijediti sudjelovanje Unije i financijski doprinos multilaternalnim procesima i inicijativama, kao što su Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC), Međuvladina platforma o bioraznolikosti i uslugama ekosustava (IPBES) i Grupa za promatranje Zemlje (GEO). Suradnja s drugim značajnim javnim i privatnim financijerima istraživanja, kao i s glavnim istraživačkim mrežama, unaprijedit će globalnu i europsku učinkovitost istraživanja i doprinijeti upravljanju globalnim istraživanjem.

Znanstvena i tehnološka suradnja doprinijet će mehanizmu globalne tehnologije Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (UNFCCC) i pogodovati razvoju tehnologije, inovacijama i transferu u prilog klimatske prilagodbe i ublažavanja stakleničkih plinova.

Nastavljajući se na rezultate Konferencije UN-a Rio+20, istražit će se mehanizam za sustavno prikupljanje, razvrstavanje i analiziranje znanstvenog i tehnološkog znanja o ključnim pitanjima održivog razvoja i zelenog gospodarstva koji će uključiti okvir za mjerenje napretka. To će upotpuniti postojeće znanstvene panele i tijela i zahtijevati zajedničke sinergije.

Istraživačke aktivnosti u okviru ovog društvenog izazova doprinijet će operativnim uslugama programa Copernicus pružajući razvojnu bazu znanja za Copernicus.

Može se razmotriti podrška relevantnim zajedničkim inicijativama za donošenje programa (JPI) i relevantnim javno javnim i javno privatnim partnerstvima.

Uspostavit će se i odgovarajuće poveznice s aktivnostima odgovarajućeg Europskog partnerstva za inovacije i odgovarajućim aspektima istraživačkih i inovacijskih programa europskih tehnoloških platformi.

Posebne mjere osigurat će da rezultate Unijinih istraživanja i inovacija u području klime, učinkovitosti resursa i sirovina nizvodno koriste drugi programi Unije, kao što je LIFE program, europski strukturni i investicijski fondovi i vanjski programi suradnje.

Aktivnosti će se također, između ostalog, nastavljati i unaprijediti one koje su poduzete prema Programu eko-inovacije.

Aktivnosti će također osiguravati: sustavne analize znanstvenog i tehnološkog napretka u Uniji i njezinim glavnim partnerskim zemljama i regijama, rano istraživanje tržišnih mogućnosti za nove okolišne tehnologije i prakse i predviđanja za istraživanje i politiku inovacije.

6.   EUROPA U SVIJETU KOJI SE MIJENJA – UKLJUČIVA, INOVATIVNA I PROMIŠLJENA DRUŠTVA

Ovaj odjeljak uključuje aktivnosti istraživanja i inovacije koje podupiru veću uključivost, inovativnost i promišljenost društva te isto tako i posebne mjere koje podržavaju međusektorska pitanja spomenuta u ovom društvenom izazovu (20).

6.1.   Uključiva društva

Sadašnja kretanja u europskim društvima sa sobom nose mogućnosti za ujedinjeniju Europu ali isto tako i rizike i izazove. Potrebno je razumjeti i predvidjeti te mogućnosti, rizike i izazove kako bi se Europa razvijala s primjerenom solidarnošću i suradnjom na društvenoj, gospodarskoj, političkoj, obrazovnoj i kulturnoj razini, uzimajući u obzir sve povezaniji i međuovisniji svijet.

U tom kontekstu, cilj je shvatiti, analizirati i razviti društvenu, gospodarsku i političku uključivost, kao i uključiva tržišta rada, boriti se protiv siromaštva, marginalizacije, unaprijediti ljudska prava, digitalnu uključivost, jednakost, solidarnost i međukulturnu dinamiku podupirući međusektorsku znanost, interdisciplinarno istraživanje, razvoj pokazatelja, tehnološka dostignuća, organizacijske inovacije, razvoj regionalnih inovacijskih klastera i razvoj novih oblika suradnje i zajedničkog stvaranja. Istraživanje i druge aktivnosti podupiru provedbu strategije Europa 2020, kao i drugih relevantnih politika Unije. Istraživanje u društvenim i humanističkim znanostima može igrati važnu ulogu u tom kontekstu. Određivanje, praćenje, ocjena i razmatranje ciljeva europskih strategija i politika zahtijevat će usmjereno istraživanje koje omogućava donositeljima političkih odluka da analiziraju i procjene utjecaj i učinkovitost predviđenih mjera, osobito onih koje podržavaju društvenu uključenost. U tu svrhu, potpuna društvena uključenost i sudjelovanje moraju obuhvaćati sva područja života i sve uzraste.

Ispunjavat će se sljedeći posebni ciljevi kako bi se shvatilo i poticalo ili provelo:

6.1.1.   Mehanizmi za promicanje pametnog, održivog i uključivog rasta

Europa je razvila posebnu i prilično jedinstvenu mješavinu gospodarskog napretka, društvenih politika usmjerenih na društvenu koheziju na visokoj razini, humanističkih zajedničkih društvenih vrijednosti koje obuhvaćaju demokraciju i vladavinu prava, ljudskih prava, poštovanja i očuvanja raznolikosti, kao i promicanja obrazovanja i znanosti, umjetnosti i humanističkih znanosti, kao temeljni pokretač društvenog i gospodarskog napretka i blagostanja. Neprekidno traganje za gospodarskim rastom nosi brojne važne ljudske, društvene, okolišne i gospodarske troškove. Pametan, održiv i uključiv rast u Europi podrazumijeva značajne promjene u načinu na koji se rast i dobrobit društva definiraju, mjere (uključujući mjerenjem napretka na drugi način, osim uobičajenog korištenja pokazatelja BDP-a), stvaraju i održavaju tijekom vremena.

Istraživanje će analizirati razvoj sudjelovanja građana, održivih životnih stilova, kulturološkog razumijevanja i društveno-gospodarskih obrazaca ponašanja i sustava vrijednosti te način na koji se oni odnose prema predlošcima, politikama te prema funkcioniranju institucija, zajednica, tržišta, poduzeća, upravljanja i sustava uvjerenja u Europi te njihove veze s drugim regijama i gospodarstvima. Razvit će alate za bolju procjenu kontekstualnih i uzajamnih učinaka takvog razvoja, usporedit će javne politike s različitim izazovima diljem Europe te analizirati političke opcije i mehanizme za donošenje odluka u područjima kao što su zapošljavanje, oporezivanje, nejednakosti, siromaštvo, društvena uključivost, obrazovanje i vještine, razvoj zajednice, konkurentnost i Unutarnje tržište, s ciljem razumijevanja novih uvjeta i mogućnosti za veću europsku integraciju te uloge njezinih društvenih, kulturnih, znanstvenih i gospodarskih komponenti i sinergija kao izvora usporedivih prednosti Unije na svjetskoj razini.

Analizirat će se demografske promjene zbog društva koje stari i migracijskih kretanja, u pogledu njihovih utjecaja na rast, tržište rada i kvalitetu života. U tom kontekstu, u svrhu rješavanja izazova budućeg rasta, važno je uzeti u obzir različite komponente znanja, usmjeravajući istraživanje na pitanja učenja, obrazovanja i usavršavanja ili na ulogu i mjesto mladih ljudi u društvu. Istraživanjem će se također razviti bolji alati za procjenu održivosti učinaka različitih gospodarskih politika. Istraživanje će također analizirati kako se nacionalna gospodarstva razvijaju i koji bi oblici upravljanja na europskoj i međunarodnoj razini mogli pomoći u sprečavanju makroekonomske nestabilnosti, novčanih poteškoća, fiskalnog natjecanja, nezaposlenosti i problema zapošljavanja te drugih oblika socijalnih, gospodarskih i financijskih poremećaja. Uzet će se u obzir rastuće međuovisnosti Unije i globalnih gospodarstava, tržišta i financijskih sustava, te nastali izazovi za institucionalan razvoj i javnu upravu. U okviru europske krize javnog duga, naglasak će se također staviti na istraživanje kako bi se utvrdili okvirni uvjeti za stabilne europske financijske i gospodarske sustave.

6.1.2.   Pouzdane organizacije, prakse, usluge i politike potrebne za izgradnju otpornih, uključivih, participativnih, otvorenih i kreativnih društava u Europi, posebno uzimajući u obzir migraciju, integraciju i demografske promjene

Razumijevanje društvenih, kulturnih i političkih preobrazbi u Europi zahtijeva analizu promjenjivih demokratskih praksi i očekivanja, kao i povijesnog razvoja identiteta, raznolikosti, teritorija, religija, kultura, jezika i vrijednosti. To uključuje dobro razumijevanje povijesti europske integracije. Istraživanje će nastojati identificirati načine za prilagodbu i poboljšanje europskih sustava socijalne skrbi, javnih usluga i šire dimenzije politika socijalne zaštite kako bi se postigla kohezija i rodna ravnopravnost, poticala participativna, otvorena i kreativna društva te promicala veća socijalna i ekonomska jednakost i međugeneracijska solidarnost. Istraživanje će analizirati kako društva i politika postaju europskije u širem smislu kroz razvoj identiteta, kultura i sustava vrijednosti, protok ideja i uvjerenja i kombinacije načela i prakse uzajamnosti, zajedničkih obilježja i jednakosti, posebno obraćajući pažnju na promjene u migraciji, integraciji i demografiji. Analizirat će kako ranjive populacije (npr. Romi) mogu u potpunosti sudjelovati u obrazovanju, društvu i demokraciji, osobito stjecanjem različitih vještina i zaštitom ljudskih prava. Stoga će od ključnog značenja biti analiza kako se politički sustavi razvijaju te kako odgovaraju na gore navedene društvene razvoje. Istraživanje će se također baviti razvojem ključnih sustava koji omogućuju temeljne oblike ljudskih i društvenih veza, kao što su obitelj, posao, obrazovanje i zapošljavanje i pomažu u borbi protiv društvenih nejednakosti, isključenosti te siromaštva.

Socijalna kohezija i pravedno i pouzdano pravosuđe, obrazovanje, demokracija, tolerancija i raznolikost čimbenici su koje treba pažljivo razmotriti s ciljem utvrđivanja i boljeg iskorištavanja europskih komparativnih prednosti na svjetskoj razini te osiguravanja poboljšane potpore politici temeljenoj na dokazima. Istraživanje će uzeti u obzir značaj mobilnosti i migracije, uključujući tokove unutar Europe, te demografiju u budućem razvoju europskih politika.

Povrh toga, razumijevanje teškoća i mogućnosti koje proizlaze iz usvajanja ICT-a, na individualnoj i kolektivnoj razini, važno je kako bi se otvorili novi putovi uključive inovacije. S obzirom na rastući društveno-gospodarski značaj digitalne uključenosti, istraživanje i inovativne aktivnosti, promicat će uključiva rješenja ICT-a i učinkovito stjecanje digitalnih vještina za osnaživanje građana i konkurentnu radnu snagu. Naglasak će se dati novim tehnološkim dostignućima koja će omogućiti radikalno poboljšanje u personalizaciji, pristupačnosti korisniku i dostupnosti pomoću boljeg razumijevanja ponašanja i sustava vrijednosti građana, potrošača i korisnika, uključujući osobe s invaliditetom. To će zahtijevati istraživanje „namjernog uključivanja” i inovacijski pristup.

6.1.3.   Uloga Europe kao globalnog čimbenika, posebice što se tiče ljudskih prava i globalne pravde.

Europski nedvojbeni povijesni, politički, društveni i kulturni sustav sve se više suočava s utjecajem globalnih promjena. Kako bi dalje razvijala svoje vanjsko djelovanje u susjedstvu i šire te svoju ulogu globalnog čimbenika, Europa mora poboljšati svoje kapacitete za utvrđivanje, određivanje prioriteta, obrazlaganje, procjenjivanje i promicanje svojih političkih ciljeva u međudjelovanju s drugim svjetskim regijama i društvima radi unapređenja suradnje ili sprečavanja ili rješavanja sukoba. U tom pogledu, također mora poboljšati svoje kapacitete za predviđanje i odgovor na razvoj i učinke globalizacije. To zahtijeva bolje razumijevanje povijesti, kultura i političko-gospodarskih sustava drugih svjetskih regija te učenje iz njih, kao i uloge i utjecaja transnacionalnih čimbenika. Naposljetku, Europa mora djelotvorno doprinositi globalnom upravljanju i globalnoj pravdi u ključnim područjima poput trgovine, razvoja, rada, gospodarske suradnje, okoliša, obrazovanja, rodne ravnopravnosti i ljudskih prava, obrane i sigurnosti. To podrazumijeva potencijal za izgradnju novih kapaciteta, bilo u smislu mehanizama, usluga, sustava i instrumenata analize ili u smislu diplomacije u formalnoj ili neformalnoj međunarodnoj areni s vladinim i nevladinim subjektima.

6.1.4.   Promicanje održivog i uključivog okoliša pomoću inovativnog prostornog i urbanog planiranja i oblikovanja

80 % građana Unije danas živi u gradovima i oko njih pa neodgovarajuće urbano planiranje i oblikovanje mogu stoga imati ogromne posljedice na njihove živote. Shvaćanje načina njihovog funkcioniranja za sve građane, kao i shvaćanje njihova oblikovanja, mogućnosti življenja u njima i njihove privlačnosti za, među ostalim, ulaganja i vještine ključno je za uspjeh Europe u stvaranju rasta, radnih mjesta i održive budućnosti.

Europsko istraživanje i inovacije trebali bi osigurati alate i metode za održivije, otvorenije, inovativnije i uključivije urbano i periurbano planiranje i oblikovanje; bolje razumijevanje dinamike urbanih društava i društvenih promjena te veze između energije, okoliša, prometa i iskorištavanja tla, uključujući međudjelovanje s okolnim ruralnim područjima; bolje razumijevanje oblikovanja i korištenja javnog prostora unutar gradova u kontekstu migracije, kako bi se poboljšala društvena uključivost i razvoj te smanjili urbani rizici i kaznena djela; nove načine smanjenja pritisaka na prirodne resurse i poticanja održivog gospodarskog rasta, uz istodobno poboljšanje kvalitete života europskih urbanih građana; te naprednu viziju društveno-ekološkog prijelaza na novi model urbanog razvoja, jačajući gradove Unije kao sjedišta inovacije i centara stvaranja radnih mjesta i društvene kohezije.

6.2.   Inovativna društva

Udio Unije u proizvodnji globalnog znanja ostaje značaja, no njezin društveno-gospodarski učinak treba maksimizirati. Poduzet će se napori za povećanje učinkovitosti politika istraživanja i inovacije te njihove sinergije i dosljednosti s transnacionalnim politikama. Inovacija će se razmatrati u širem smislu, uključujući sveobuhvatne političke, društvene, korisničke i tržišne inovacije. Uzet će se u obzir iskustvo i inovativna snage kreativnih i kulturnih industrija. Te će aktivnosti poduprijeti ostvarivanje i funkcioniranje ERA-e te osobito vodeće inicijative strategije Europa 2020. „Unija inovacija” i „Digitalna agenda za Europu”.

Ispunjavat će se sljedeći posebni ciljevi:

6.2.1.   Jačanje baze dokaza i potpore Uniji inovacija i ERA-i

Da bi se procijenili i odredili prioriteti u ulaganjima i ojačala Unija inovacija i ERA, poduprijet će se analiza istraživačkih, obrazovnih i inovacijskih politika, sustava i čimbenika u Europi i trećim zemljama, kao i razvoj pokazatelja, podataka i informacijskih struktura. Također će biti potrebne napredne aktivnosti i pilot inicijative, gospodarska i rodna analiza, nadzor politika, uzajamno učenje, mehanizmi i aktivnosti usklađivanja te razvoj metodologija za procjenu utjecaja i vrednovanja, koristeći neposrednu povratnu informaciju zainteresiranih strana, poduzeća, tijela javne vlasti, organizacija civilnog društva i građana. Tu bi analizu trebalo provoditi u skladu sa studijama visokoškolskog obrazovanja u Europi i u trećim zemljama unutar programa „Erasmus+”.

Da bi se osiguralo jedinstveno tržište za istraživanje i inovacije, provodit će se mjere za poticanje ponašanja usklađenog s ERA-om. Podupirat će se aktivnosti na kojima počivaju politike u svezi s kvalitetom istraživačke izobrazbe, mobilnosti i razvojem karijere istraživača, uključujući inicijative za pružanje usluga mobilnosti, otvoreno zapošljavanje, sudjelovanje žena u znanosti, prava istraživača i poveznice s globalnim istraživačkim zajednicama. Pri provođenju tih aktivnosti naglasak će biti na sinergijama i uskoj suradnji s aktivnostima Marie Skłodowska-Curie u okviru prioriteta „Izvrsna znanost”. Podupirat će se institucije koje predstavljaju inovativne koncepte za brzu provedbu načela ERA-e, uključujući Europsku povelju za istraživače i Kodeks ponašanja pri zapošljavanju istraživača, Preporuku Komisije za upravljanje intelektualnim vlasništvom u aktivnostima prijenosa znanja te Kodeks prakse za sveučilišta i ostale javne istraživačke organizacije (21).

U pogledu usklađivanja politika, uspostavit će se instrument za politički savjet kako bi se nacionalnim tijelima stavio na raspolaganje stručan politički savjet pri utvrđivanju Nacionalnih programa reformi te istraživačkih i inovacijskih strategija.

Da bi se provela vodeća inicijativa Unija inovacija potrebno je podupirati tržišne inovacije, otvorene inovacije, inovacije javnog sektora i društvene inovacije, u pogledu unapređenja inovacijskog kapaciteta poduzeća i poticanja europske konkurentnosti. To će zahtijevati poboljšanje cjelokupnih okvirnih uvjeta za inovacije, kao i uklanjanje konkretnih prepreka koje sprečavaju rast inovativnih poduzeća. Podupirat će se snažni mehanizmi za potporu inovacijama (kao što su poboljšano upravljanje klasterima, javno-privatna partnerstva i mrežna suradnja), visoko specijalizirane usluge za pružanje potpore inovacijama (npr. upravljanje/iskorištavanje IPR-a, umrežavanje vlasnika IPR-a i korisnika, upravljanje inovacijama, poduzetničke vještine i mreže dobavljača) i ocjene javnih politika u vezi s inovacijama. Pitanja karakteristična za MSP podupirat će se u okviru posebnog cilja „Inovacije u malim i srednjim poduzećima (MSP)”.

6.2.2.   Istraživanje novih oblika inovacija, s posebnim naglaskom na društvene inovacije i kreativnost, te razumijevanje kako se svi oblici inovacije razvijaju, uspijevaju ili doživljavaju neuspjeh

Društvene inovacije stvaraju nova dobra, usluge, procese i modele koji ispunjavaju društvene potrebe i stvaraju nove društvene odnose. Budući da se sredstva inovacije stalno mijenjaju, potrebno je daljnje istraživanje razvoja svih oblika inovacije, kao i načina na koji inovacija zadovoljava potrebe društva. Važno je razumjeti kako društvena inovacija i kreativnost mogu dovesti do promjene u postojećim strukturama, praksi i politikama te kako se one mogu poticati i pojačati. Važno je ocijeniti učinak on-line platformi koje umrežavaju građane. Podrška će se također pružiti upotrebi oblikovanja u poduzećima, umrežavanju i eksperimentiranju s upotrebom ICT-a za poboljšanje procesa učenja, kao i mrežama društvenih inovatora i društvenih poduzetnika. Istraživanje će se također usmjeriti na procese inovacije te na načine na koji se oni razvijaju, uspijevaju ili ne uspijevaju (uključujući poduzimanje rizika i ulogu različitih regulatornih okruženja).

Od ključne važnosti će biti promicanje inovacije kako bi se poticale učinkovite, otvorene javne usluge usmjerene na građane (npr. e-Uprava). To će zahtijevati multidisciplinarno istraživanje novih tehnologija i sveobuhvatnih inovacija koje se posebice odnose na digitalnu zaštitu osobnih podataka, interoperabilnost, personaliziranu elektroničku identifikaciju, otvorene podatke, dinamička korisnička sučelja, cjeloživotno učenje, i platforme e-učenja, raspoređene sustave učenja, konfiguraciju i integraciju javne usluge usmjerene na građane i inovacije koje pokreću korisnici, uključujući društvene i humanističke znanosti. Takve aktivnosti isto će tako rješavati dinamiku društvene mreže i crowd-sourcinga (korištenja kreativnosti „gomile”) i smart-sourcinga za zajedničku izradu rješenja društvenih problema na osnovi, na primjer, otvorenih skupova podataka. One će pomoći u upravljanju složenim odlučivanjem, osobito u obradi i analizi ogromne količine podataka za zajedničko oblikovanje politika, simulaciji odlučivanja, tehnikama vizualizacije, oblikovanju procesa i participativnih sustava, kao i u analizi promjenjivih odnosa između građana i javnog sektora.

Razvit će se posebne mjere za uključivanje javnog sektora kao posrednika u inovaciji i promjeni na nacionalnoj razini i na razini Unije, posebice pomoću mjera političke podrške i međusektorske inovacije na najširoj zemljopisnoj razini, omogućujući pametnu uporabu ICT-a u javnoj upravi i od strane javne uprave za neometano pružanje javnih usluga za građane i poduzeća.

6.2.3.   Iskorištavanje inovativnog, kreativnog i produktivnog potencijala svih generacija

Aktivnosti će doprinijeti istraživanju mogućnosti Europe za inovacije u smislu novih proizvoda i tehnologija, poboljšanih usluga i novih poduzeća te društvenih modela prilagođenih na demografske strukture društva koje se mijenjaju. Aktivnosti će poboljšati iskorištavanje prednosti potencijala svih generacija, poticanjem razvoja pametnih politika kako bi se ostvarilo aktivno starenje u razvijajućem međugeneracijskom kontekstu te potporom integraciji generacija mladih Europljana u svim područjima društvenog, političkog, kulturnog i gospodarskog života, uzimajući u obzir, između ostalog, percepciju mogućnosti za inovaciju u kontekstu visoke nezaposlenosti u mnogim regijama Unije.

6.2.4.   Promicanje usklađene i učinkovite suradnje s trećim zemljama.

Horizontalne aktivnosti će osigurati strateški razvoj međunarodne suradnje u cijelom programu Obzor 2020. i rješavat će međusektorske političke ciljeve. Aktivnosti za podupiranje bilateralnih, multilateralnih i biregionalnih političkih dijaloga u istraživanju i inovaciji s trećim zemljama, regijama, međunarodnim forumima i organizacijama omogućit će razmjenu politike, uzajamno učenje i određivanje prioriteta, promicat će recipročni pristup programima i pratit će učinak suradnje. Umrežavanje i aktivnosti povezivanja omogućit će optimalno partnerstvo između subjekata istraživanja i inovacije na obje strane i poboljšati kompetencije i kapacitet suradnje u slabije razvijenim trećim zemljama. Aktivnosti će promicati suradnju Unije i nacionalnih politika i programa suradnje, kao i zajedničko djelovanje država članica i pridruženih zemalja s trećim zemljama radi unapređenja njihovog cjelokupnog učinka. U konačnici, „prisutnost” europskog istraživanja i inovacije u trećim zemljama objedinit će se i ojačati, osobito istraživanjem stvaranja europskih virtualnih „kuća znanosti i inovacija”, pružanje usluga europskim organizacijama proširenjem njihove aktivnosti u treće zemlje i otvaranjem istraživačkih centara, zajednički osnovanih s trećim zemljama, za organizacije ili istraživače iz drugih država članica i pridruženih zemalja.

6.3.   Promišljena društva – kulturno nasljeđe i europski identitet

Cilj je doprinijeti razumijevanju europske intelektualne osnove: njezine povijesti i mnogih europskih i neeuropskih utjecaja, kao inspiracija za naše živote danas. Europu obilježavaju različiti narodi (manjine i autohtoni narodi), tradicije i regionalni i nacionalni identiteti, kao i različite razine gospodarskog i društvenog razvoja. Migracija i mobilnost, mediji, industrija i promet doprinose raznolikosti shvaćanja svijeta i stilova života. Tu raznolikost i njezine mogućnosti trebalo bi prepoznati i uzeti u obzir.

Europske zbirke u knjižnicama, uključujući digitalne, arhivima, muzejima, galerijama i ostalim javnim ustanovama sadrže obilje bogate, još neiskorištene dokumentacije i predmeta za proučavanje. Ti arhivski izvori, zajedno s nematerijalnom baštinom, predstavljaju povijest pojedinih država članica, ali i kolektivnu baštinu Unije koja je nastala kroz povijest. Ti bi materijali trebali biti dostupni i putem novih tehnologija, kako bi omogućili istraživačima i građanima pogled u budućnost kroz arhivu prošlosti. Dostupnost i očuvanje kulturnog nasljeđa u tim oblicima danas je potrebno radi vitalnosti boravka u europskim kulturama i među njima te doprinosi održivom gospodarskom rastu.

Aktivnosti će biti usmjerene na sljedeće:

6.3.1.   Proučavanje europskog nasljeđa, sjećanja, identiteta, integracije i kulturnog međudjelovanja i pretvorbi, uključujući njegovo predstavljanje u kulturnim i znanstvenim zbirkama, arhivima i muzejima, radi boljeg informiranja i razumijevanja sadašnjosti pomoću izdašnijih tumačenja prošlosti

Aktivnosti će doprinijeti kritičnoj analizi načina na koji se europsko materijalno i nematerijalno nasljeđe razvija tijekom vremena, uključujući jezik, sjećanja, praksu, ustanove i identitete. One će obuhvaćati studije tumačenja i praksi kulturnih međudjelovanja, integracije i isključenja.

Intenzivniji europski integracijski proces naglasio je da postoji područje šireg europskog identiteta – onog koji dopunjuje ostale vrste identiteta u Europi. Široki opseg dokaza i svjedočanstava o području europskog identiteta može se pronaći u europskim i neeuropskim znanstvenim zbirkama, arhivima, muzejima, knjižnicama i objektima kulturne baštine. Oni nude materijale i dokumente koji osiguravaju veće razumijevanje procesa izgradnje identiteta koji omogućuje promišljanja o društvenim, kulturnim ili čak gospodarskim procesima koji doprinose prošlim, sadašnjim i budućim oblicima europskog identiteta. Cilj je razviti inovacije i upotrebljavati i analizirati predmete i/ili dokumentaciju u kulturnim i znanstvenim zbirkama, arhivima i muzejima kako bi bolje shvatili način na koji je moguće utvrditi i konstruirati europski identitet ili raspravljati o njemu.

Istražit će se pitanje višejezičnosti, prijevoda i širenja ideja diljem Europe te u Europu i izvan nje te način na koji oni čine dio zajedničkog europskog intelektualnog nasljeđa.

6.3.2.   Istraživanje povijesti, književnosti, umjetnosti, filozofije i religije europskih država i regija te kako je sve to utjecalo na suvremenu europsku raznolikost

Kulturna je raznolikost važna značajka koja utemeljuje posebnost Europe i osigurava izvor moći, dinamike i kreativnosti. Aktivnosti će se baviti suvremenom europskom raznolikošću te načinom na koji je povijest oblikovala tu raznolikost, dok će isto tako pomagati u analizi pitanja kako je ta raznolikost korisna za novi međukulturni razvoj ili čak napetosti i sporove. Uloga umjetnosti, medija, krajobraza, književnosti, jezika, filozofije i religije, u odnosu na tu raznolikost, središnja je, budući da oni nude različita tumačenje društvenih, političkih i kulturnih realnosti i utječu na viziju i prakse pojedinaca i društvenih čimbenika.

6.3.3.   Istraživanje uloge Europe u svijetu, uzajamnih utjecaja i veza između svjetskih regija i vanjskih shvaćanja europske kulture

Aktivnosti će se baviti pitanjem složenosti društveno-gospodarskih i kulturnih veza između Europe i drugih svjetskih regija i ocjenjivati mogućnost za poboljšanje međukulturnih razmjena i dijaloga, uzimajući u obzir šira društvena, politička i gospodarska kretanja. Pomoći će u analizi razvoja različitih stajališta u Europi o drugim svjetskim regijama i obratno.

6.4.   Posebni aspekti provedbe

Kako bi se promicala optimalna kombinacija pristupa, uspostavit će se suradnja između ovog društvenog izazova i prioriteta „Vodeći položaj industrije” u obliku međusektorskih mjera usmjerenih na područje međudjelovanja ljudi i tehnologije. Tehnološke inovacije temeljene na ICT-u imat će značajnu ulogu u povećanju produktivnosti i angažiranju kreativnosti građana svih generacija u inovativno društvo.

Provedba u okviru ovog društvenog izazova bit će poduprta i administracijom i koordinacijom međunarodnih mreža za izvrsne istraživače i inovatore, poput COST-a EURAXESS-a, te će stoga doprinijeti ERA-i.

Može se razmotriti podrška relevantnim zajedničkim inicijativama za donošenje programa (JPI) i relevantnim javno javnim i javno privatnim partnerstvima.

Uspostavit će se i odgovarajuće poveznice s aktivnostima odgovarajućeg Europskog partnerstva za inovacije i odgovarajućim aspektima istraživačkih i inovacijskih programa europskih tehnoloških platformi.

Aktivnosti istraživanja i inovacije u okviru ovog društvenog izazova doprinijet će provedbi aktivnosti međunarodne suradnje Unije na području istraživanja i inovacija, boljim strateškim uključivanjem u suradnju na području znanosti, tehnologije i inovacija s glavnim partnerskim trećim zemljama. U tom pogledu, Strateški forum za međunarodnu znanstvenu i tehnološku suradnju (SFIC) nastavit će pružati strateške savjete Vijeću i Komisiji o međunarodnoj dimenziji ERA-e.

7.   SIGURNA DRUŠTVA – ZAŠTITA SLOBODE I SIGURNOSTI EUROPE I NJEZINIH GRAĐANA

Unija, njezini građani i njezini međunarodni partneri suočeni su s nizom sigurnosnih prijetnji i izazova poput kriminala, terorizma i masovnih izvanrednih stanja zbog katastrofa koje je izazvao čovjek ili priroda. Te prijetnje i izazovi mogu se protezati preko granica i usmjeriti se na fizičke ciljeve ili internetske prostore. Napadi na ključnu infrastrukturu, mreže i internetska mjesta tijela javnih vlasti i privatnih osoba ne samo da narušavaju povjerenje građana nego mogu ozbiljno ugroziti ključne sektore kao što su energija, promet, zdravlje, financije ili telekomunikacije.

Da bi se predvidjelo, spriječilo ili upravljalo tim prijetnjama, nužno je razviti i primijeniti inovativne tehnologije, rješenja, alate za predviđanje i znanje, poticati suradnju između poslužitelja i korisnika, pronaći rješenja za civilnu sigurnost, poboljšati konkurentnost europske sigurnosti, industrije i usluga, uključujući ICT, te spriječiti i boriti se protiv zlouporabe osobnih podataka i kršenja ljudskih prava na Internetu i drugdje, istovremeno osiguravajući individualna prava i slobode europskih građana.

Koordinacija i unapređenje sigurnosnog istraživačkog i inovacijskog područja bit će na taj način ključni element i pomoći će rasporediti sadašnje istraživačke napore, uključujući predviđanje, i poboljšati relevantne zakonske uvjete i postupke za koordinaciju, uključujući prednormativne aktivnosti.

Aktivnosti u okviru ovog društvenog izazova usmjerene su isključivo na civilnu primjenu te će se temeljiti na pristupu orijentiranom na zadatak, promicati učinkovitu suradnju krajnjih korisnika, industrije i istraživača te integrirati odgovarajuće društvene dimenzije, istovremeno poštujući etička načela. Podupirat će politike Unije za unutarnju i vanjsku sigurnost, uključujući zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku i njezinu zajedničku sigurnosnu i obrambenu politiku, te poboljšati internetska sigurnost, povjerenje i zaštita osobnih podataka na Jedinstvenom digitalnom tržištu. Te aktivnosti će uključivati usmjerenost na istraživanje i razvoj nove generacije inovativnih rješenja, radom na novim idejama i projektima te interoperabilnim standardima. To će biti ostvareno razvojem inovativnih tehnologija i rješenja koje se odnose na sigurnosne propuste i dovode do smanjenja rizika od sigurnosnih prijetnji.

Ispunjavat će se sljedeći posebni ciljevi:

7.1.   Borba protiv kriminala, nezakonite trgovine i terorizma, uključujući razumijevanje i sprečavanje terorističkih ideja i uvjerenja

Cilj je izbjeći nezgode i ublažiti njihove moguće posljedice. To zahtijeva nove tehnologije i potencijale za borbu protiv kriminala i njegovo sprečavanje (uključujući internetski kriminal), nezakonite trgovine i terorizma (uključujući internetski terorizam), kao i razumijevanje uzroka i učinaka radikalizacije i nasilnog ekstremizma, te sprečavanje terorističkih ideja i uvjerenja te također izbjegavanje prijetnji povezanih sa zračnim prometom.

7.2.   Zaštita i poboljšanje otpornosti ključne infrastrukture, opskrbnih lanaca i načina prijevoza

Nove tehnologije, procesi, metode i namjenske mogućnosti pomoći će u zaštiti ključne infrastrukture (i u urbanim područjima), sustavima i uslugama koje su neophodne za pravilno funkcioniranje društva i gospodarstva (uključujući komunikacije, promet, financije, zdravlje, hranu, vodu, energetiku, logističke i opskrbne lance i okoliš). To će uključivati analiziranje i osiguravanje javnih i privatnih važnih umreženih infrastruktura i usluga protiv svakog oblika prijetnji, uključujući prijetnje povezane sa zračnim prometom. To će isto tako uključivati zaštitu pomorskih prometnih putova.

7.3.   Jačanje sigurnosti pomoću upravljanja granicama

Tehnologije i potencijali također su nužni za unapređenje sustava, opreme, alata, procesa i metoda za brzu identifikaciju radi poboljšanja sigurnosti granica na kopnu, moru i u obalnim područjima te upravljanja, uključujući kontrolu i nadzor, istovremeno koristeći puni potencijal Europskog sustava za nadzor granice (EUROSUR). One će se razviti i ispitati s obzirom na njihovu djelotvornost, sukladnost sa zakonskim i etičkim načelima, proporcionalnost, društvenu prihvatljivost i poštovanje temeljnih prava. Istraživanje će također poduprijeti poboljšanje integriranog upravljanja europskim granicama, uključujući povećanu suradnju sa zemljama kandidatkinjama, potencijalnim kandidatkinjama i zemljama u okviru Europske politike susjedstva.

7.4.   Poboljšanje internetske sigurnosti

Internetska sigurnost preduvjet je za ljude, poduzeća i javne usluge da bi se iskoristile mogućnosti ponuđene na internetu ili nekim drugim dodatnim podatkovnim mrežama i komunikacijskim infrastrukturama. Ona zahtijeva poboljšanu sigurnost za sustave, mreže, pristupne uređaje, računalne programe i usluge, uključujući cloud computing (računalna rješenja u oblaku), istovremeno uzimajući u obzir interoperabilnost višestrukih tehnologija. Podržat će se istraživanje i inovacija kako bi se pomoglo spriječiti, otkriti i upravljati u realnom vremenu internetskim napadima putem višestrukih domena i nadležnosti te zaštititi ključnu infrastrukturu ICT-a. Digitalno društvo je u punom razvoju s neprekidno promjenjivom uporabom i zlouporabom interneta, novim načinima društvene interakcije, novim mobilnim i fiksnim uslugama i pojavom Interneta stvari (IoT). To zahtijeva novi oblik istraživanja koji bi trebao biti potaknut novim aplikacijama, upotrebom i društvenim kretanjima. Poduzet će se brze istraživačke inicijative uključujući proaktivno istraživanje i razvoj radi brze reakcije na novi suvremeni razvoj pouzdanosti i sigurnosti. Posebnu pažnju treba posvetiti zaštiti djece, budući da su ona vrlo osjetljiva na nove oblike internetskog kriminala i zlouporabe.

Ovdje treba djelovati u bliskoj suradnji s područjem ICT-a iz prioriteta „Vodeći položaj industrije”.

7.5.   Jačanje otpornosti Europe na krize i katastrofe

To zahtijeva razvoj namjenskih tehnologija i potencijala za podupiranje različitih oblika upravljanja izvanrednim mjerama u kriznim i izvanrednim situacijama (kao što su civilna zaštita, protupožarna zaštita, zagađenje okoliša, onečišćenje mora, civilna obrana, razvoj infrastrukture za medicinsko informiranje, akcije spašavanja i procese oporavka nakon nesreća) kao i provedbu zakona. Istraživanje će pokriti cijeli lanac upravljanja krizom i društvenu otpornost te poduprijeti uspostavu kapaciteta za europsku hitnu intervenciju.

7.6.   Osiguravanje zaštite osobnih podataka i slobode na Internetu i jačanje društvenog, pravnog i etičkog razumijevanja svih područja sigurnosti, rizika i upravljanja

Zaštita ljudskog prava na tajnost osobnih podataka i u digitalnom će društvu zahtijevati razvoj okvira i tehnologija ugrađene privatnosti radi potpomaganja novih proizvoda i usluga. Razvit će se tehnologije koje korisnicima omogućuju kontrolu njihovih osobnih podataka i njihovu upotrebu od trećih strana, kao i alati za otkrivanje i blokiranje nezakonitog sadržaja i povrede podataka te za zaštitu ljudskih prava na internetu, sprečavajući da se ponašanje ljudi, pojedinačno ili u skupini, ograničava nezakonitim pretraživanjem ili profiliranjem.

Svako novo sigurnosno rješenje i tehnologije trebaju biti prihvatljive društvu, usklađene s pravom Unije ili međunarodnim pravom, trebaju biti djelotvorne i razmjerne u utvrđivanju i rješavanju prijetnje sigurnosti. Stoga je prijeko potrebno bolje razumijevanje društveno-gospodarskih, kulturnih i antropoloških dimenzija sigurnosti, uzroka nesigurnosti, uloge medija i komunikacija te percepcije građana. Razmotrit će se etička i pravna pitanja te zaštita ljudskih vrijednosti i temeljnih prava, kao i pitanja rizika i upravljanja.

7.7.   Unapređenje standardizacije i interoperabilnosti sustava, uključujući u hitnim situacijama

Prednormativne i standardizacijske aktivnosti podupirat će se na svim područjima djelovanja. Obratit će se pozornost na raskorake u standardizaciji te na novu generaciju alata i tehnologija. Aktivnosti u svim područjima djelovanja bavit će se također integracijom i interoperabilnošću sustava i usluga, uključujući aspekte poput komunikacija, raspoređenih arhitektura i ljudskih faktora, uključujući za hitne slučajeve.

7.8.   Potpora vanjsko-sigurnosnoj politici Unije uključujući putem sprečavanja sukoba i uspostavom mira

Zahtijevaju se nove tehnologije, mogućnosti i rješenja radi potpore vanjsko-sigurnosnoj politici Unije u civilnim zadacima, koji obuhvaćaju civilnu zaštitu i humanitarnu pomoć, upravljanje granicama ili mirovne operacije te stabilizaciju nakon krize, uključujući sprečavanje sukoba, uspostavu mira i mirenje. To će zahtijevati istraživanje o rješavanju sukoba i ponovnu uspostavu mira i pravde, o ranom utvrđivanju čimbenika koji dovode do sukoba te učinaka procesa restorativne pravde.

To također zahtijeva promicanje interoperabilnosti između civilnih i vojnih sposobnosti u civilnim zadacima u rasponu od civilne zaštite do humanitarne pomoći, upravljanja granicama ili mirovnim operacijama. To će uključiti tehnološki razvoj u osjetljivom području upotrebe tehnologija dvostruke namjene radi poboljšanja interoperabilnosti između civilne zaštite i vojnih snaga i među snagama za zaštitu civila diljem svijeta, kao i pouzdanost, organizacijske, pravne i etičke aspekte, trgovinska pitanja, zaštitu tajnosti i cjelovitost informacija te sljedivost svih transakcija i obradu.

7.9.   Posebni aspekti provedbe

Budući da će aktivnosti istraživanja i inovacija biti isključivo usmjerene na civilnu primjenu, koordinacija s aktivnostima Europske obrambene agencije (EDA) aktivno će se provoditi radi jačanja suradnje s EDA-om, osobito pomoću već uspostavljene Europske okvirne suradnje (EFC), uz prihvaćanje činjenice da postoje područja s tehnologijama dvostruke namjene. Mehanizmi koordinacije s relevantnim agencijama Unije, poput Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (FRONTEX), Europske agencije za pomorsku sigurnost (EMSA), Europske agencije za mrežnu i informacijsku sigurnost (ENISA) i Europskog policijskog ureda (Europol), također će se dalje jačati radi poboljšanja koordinacije programa i politika Unije u području unutarnje i vanjske sigurnosti te drugih inicijativa Unije.

Uzimajući u obzir osobitu prirodu sigurnosti, uvest će se posebni aranžmani u svezi s programiranjem i upravljanjem, uključujući aranžmane s Odborom iz članka 10. Povjerljive ili na drugi način osjetljive informacije koje se odnose na sigurnost bit će zaštićene i u programima rada mogu se odrediti posebni zahtjevi i kriteriji međunarodne suradnje. To će se također odraziti u aktivnostima programiranja i upravljanja za poseban cilj „Sigurna društva - zaštita slobode i sigurnosti Europe i njezinih građana” (uključujući aspekte komitologije).

DIO IV.

ŠIRENJE IZVRSNOSTI I JAČANJE SUDJELOVANJA

Cilj je potpuno iskoristiti potencijal kvalificiranog europskog kadra i osigurati maksimalno uvećanje koristi od gospodarstva koje se temelji na inovacijama te njihovu raspodjelu diljem Unije u skladu s načelom izvrsnosti.

Postoje značajne razlike diljem Europe u provedbi istraživanja i inovacije koje je nužno rješavati pomoću posebnih mjera. Te će mjere imati za cilj oslobađanje izvrsnosti i inovacija i bit će različite od politika i mjera europskih strukturnih i investicijskih fondova te prema potrebi komplementarne i u sinergiji s njima. One uključuju:

(a)

Udruživanje u timove izvrsnih istraživačkih ustanova i slabije razvijenih regija u pogledu istraživanja, razvoja i inovacija (RDI): Udruživanje ima za cilj stvaranje novih (ili značajno unapređenje postojećih) centara izvrsnosti u državama članicama i regijama koje su slabije razvijene u pogledu RDI-a. Bit će usmjereno na pripremnu fazu za uspostavu ili unapređenje i modernizaciju takvih institucija, uz pomoć procesa udruživanja s vodećom europskom ustanovom u tom području, uključujući potporu razvoju poslovnog plana. Očekuje se obvezivanje regije primateljice ili države članice primateljice (npr. potpora putem europskih strukturnih i investicijskih fondova). Uz uvjet kvalitete poslovnog plana, Komisija može osigurati daljnju financijsku potporu u prvoj uspostave centra.

Razmotrit će se izgradnja veza s inovacijskim klasterima i prepoznavanje izvrsnosti u državama članicama i regijama sa slabije razvijenim RDI-om, uključujući putem kritičke ocjene stručnjaka i dodjeljivanja oznake izvrsnosti onim institucijama koji ispunjavaju međunarodne standarde;

(b)

Partnerstvo (twinning) istraživačkih institucija: Partnerstvo ima za cilj značajno jačanje definiranog područja istraživanja u instituciji u nastajanju putem veza s najmanje dvije međunarodno vodeće institucije u tom definiranom području. Poduprijet će se sveobuhvatan skup mjera koje pomažu tu vezu (npr. razmjena osoblja, stručne posjete, kratkoročne obuke na licu mjesta ili virtualne obuke i radionice; sudjelovanje na konferencijama; organizacija zajedničkih aktivnosti u obliku ljetne škole; širenje informacija i promidžbene aktivnosti);

(c)

Program „ERA Chairs”: Uspostavljanje programa „ERA Chairs” ima za cilj privlačenje istaknutih znanstvenika u institucije s jasnim potencijalom istraživačke izvrsnosti, kako bi pomogli tim institucijama da u potpunosti oslobode taj potencijal i time stvore ravnopravne uvjete za istraživanje i inovacije u ERA-i. To će uključivati institucionalnu podršku za stvaranje konkurentnog istraživačkog okruženja i okvirnih uvjeta nužnih za privlačenje, zadržavanje i razvoj vrhunskih istraživačkih talenata unutar tih institucija. Treba istražiti moguće sinergije s aktivnostima ERC-a;

(d)

Instrument za političku podršku: Ovo će imati za cilj poboljšanje oblikovanja, provedbe i ocjene nacionalnih/regionalnih politika istraživanja i inovacija. Nudit će stručan savjet tijelima javne vlasti na nacionalnoj ili regionalnoj razini na dobrovoljnoj osnovi, koji obuhvaća potrebe za pristupom odgovarajućoj zbirci znanja, iskorištavanjem prednosti koje se temelje na spoznajama međunarodnih stručnjaka, upotrebom najnovijih metodologija i alata te za primanjem individualno prilagođenih savjeta;

(e)

Podupiranje pristupa međunarodnim mrežama za izvrsne istraživače i inovatore koji su nedovoljno uključeni u europske i međunarodne mreže. To će uključiti potporu koja se pruža putem COST-a;

(f)

Jačanje administrativnih i operativnih kapaciteta transnacionalnih mreža Nacionalnih kontaktnih točaka (NKT), uključujući putem obuke, financijske i tehničke pomoći, uz istovremeno poboljšanje okvira za djelovanje Nacionalnih kontaktnih točaka (NCP) i toka informacija između njih i provedbenih tijela programa Obzor 2020., tako da NCP-i mogu pružati bolju potporu potencijalnim sudionicima.

DIO V.

ZNANOST S DRUŠTVOM I ZA DRUŠTVO

Cilj je izgraditi učinkovitu suradnju između znanosti i društva, zaposliti novi kvalificirani kadar za znanost i upotpuniti znanstvenu izvrsnost s društvenom osviještenosti i odgovornosti.

Snaga europskog znanstvenog i tehnološkog sustava ovisi o njegovoj sposobnosti da privuče talente i ideje gdje god se oni nalazili. To se može postići samo ako se uspostavi plodonosan i bogat dijalog te aktivna suradnja između znanosti i društva kako bi se osigurala veća odgovornost znanosti te omogućio razvoj politika korisnijih za građane. Brz napredak u suvremenim znanstvenim istraživanjima i inovacijama doveo je do pojave važnih etičkih, pravnih i društvenih pitanja koja utječu na odnos između znanosti i društva.

Poboljšanje suradnje između znanosti i društva s ciljem širenja društvene i političke potpore znanosti i tehnologiji u svim državama članicama u sve je većoj mjeri ključno pitanje koje je sadašnja gospodarska kriza uvelike pooštrila. Javno ulaganje u znanost zahtijeva mnoštvo društvenih i političkih pobornika koji dijele vrijednosti znanosti, obrazovani su i angažirani u njezinim procesima te su sposobni prepoznati njezine doprinose znanju, društvu i gospodarskom napretku.

Aktivnosti se usmjeravaju na:

(a)

povećanje privlačnosti znanstvenih i tehnoloških karijera za mlade studente i poticanje održive interakcije između škola, znanstvenih institucija, industrije i organizacija civilnog društva;

(b)

promicanje rodne ravnopravnosti posebice podupirući strukturne promjene u organizaciji istraživačkih institucija i u sadržaju i obliku istraživačkih aktivnosti;

(c)

uključivanje društva u pitanja znanosti i inovacija, politika i aktivnosti, kako bi se uzeli u obzir interesi i vrijednosti građana te se povećala kvaliteta, relevantnost, društvena prihvatljivost i održivost rezultata istraživanja i inovacija u različitim područjima aktivnosti, od društvenih inovacija do područja kao što su biotehnologija i nanotehnologija;

(d)

poticanje građana na sudjelovanje u znanosti putem formalne i neformalne znanstvene izobrazbe te promicanje širenja aktivnosti temeljenih na znanosti, posebice u znanstvenim centrima i drugim prikladnim kanalima;

(e)

razvoj dostupnosti i uporabe rezultata javno financiranog istraživanja;

(f)

razvoj upravljanja za napredak odgovornog istraživanja i inovacija od strane svih zainteresiranih strana (istraživača, tijela javne vlasti, industrije i organizacija civilnog društva), osjetljivog na potrebe i zahtjeve društva te promicanje etičkog okvira za istraživanje i inovacije;

(g)

poduzimanje potrebnih i proporcionalnih mjera predostrožnosti u aktivnostima istraživanja i inovacija predviđanjima i procjenjivanjem potencijalnih posljedica na okoliš, zdravlje i sigurnost;

(h)

poboljšanje znanja o znanstvenoj komunikaciji s ciljem poboljšanja kvalitete i učinkovitosti međudjelovanja između znanstvenika, općih medija i javnosti.

DIO VI.

NENUKLEARNE DIREKTNE MJERE ZAJEDNIČKOG ISTRAŽIVAČKOG CENTRA (JRC)

Zajednički istraživački centar doprinosi općem cilju i prioritetima programa Obzor 2020., pružanjem znanstvene i tehničke podrške politikama Unije, prema potrebi u suradnji s relevantnim nacionalnim i regionalnim dionicima u istraživanju. Aktivnosti JRC-a provodit će se uzimajući u obzir odgovarajuće inicijative na razini regije, država članica ili Unije, s ciljem oblikovanja ERA-e.

1.   IZVRSNA ZNANOST

JRC će provesti istraživanje za jačanje baze znanstvenih dokaza za donošenje politika i za ispitivanje novih područja znanosti i tehnologije, uključujući preliminarni istraživački program.

2.   VODEĆI POLOŽAJ INDUSTRIJE

JRC će doprinijeti inovacijama i konkurentnosti pomoću:

(a)

nastavka doprinosa strateškoj orijentaciji i znanstvenom programu relevantnih instrumenata neizravnog istraživanja, kao što je Europsko partnerstvo za inovacije, kao i javno privatna i javno javna partnerstva.

(b)

podrške znanju i prijenosu tehnologije pomoću definiranja odgovarajućih okvira za Prava intelektualnog vlasništva za različite instrumente istraživanja i inovacije te promicanje suradnje u prijenosu znanja i tehnologije između velikih javnih organizacija za istraživanje.

(c)

doprinosa olakšavanju korištenja, standardizacije i potvrde valjanosti svemirskih tehnologija i podataka, osobito s ciljem rješavanja društvenih izazova.

3.   DRUŠTVENI IZAZOVI

3.1.   Zdravlje, demografske promjene i blagostanje

JRC će doprinijeti usklađivanju metoda, normi i prakse u prilog zakonodavstvu Unije s ciljem zdravlja i zaštite potrošača pomoću:

(a)

procjene rizika i mogućnosti novih tehnologija i kemikalija, uključujući nanomaterijale, u hrani, hrani za životinje i potrošačkim proizvodima; razvoja i vrednovanja metoda usklađenog mjerenja, identifikacije i kvantificiranja, integriranih strategija ispitivanja i najsuvremenijih alata za procjenu toksikološkog rizika, uključujući metode alternativne testiranju na životinjama; procjene utjecaja onečišćenja okoliša na zdravlje.

(b)

razvoja i osiguranja kvalitete zdravstvenog testiranja i prakse preventivnih pregleda, uključujući genetsko testiranje i preventivni pregled za rano otkrivanje raka.

3.2.   Sigurnost hrane, održiva poljoprivreda i šumarstvo, istraživanje mora, pomorstva i kopnenih voda te biogospodarstvo

JRC će poduprijeti razvoj, provedbu i praćenje europske poljoprivredne i ribarstvene politike, uključujući sigurnost hrane i razvoj biogospodarstva pomoću:

(a)

uspostave globalnog sustava i mehanizama za prognozu usjeva i praćenje proizvodnje usjeva; podrške za poboljšanje kratkoročnih do srednjoročnih izgleda poljoprivrednih proizvoda, uključujući predviđene učinke klimatskih promjena;

(b)

doprinosa biotehnološkim inovacijama i poboljšanoj resursnoj učinkovitosti da bi se proizvelo „više s manjim” pomoću tehnološko-gospodarskih analiza i modeliranja;

(c)

oblikovanja scenarija za donošenje odluka u poljoprivrednim politikama i analizama učinka politika na makro/regionalnoj/mikro razini; analize učinka „ZPP-a ususret 2020.” (22) o novim gospodarstvima/gospodarstvima u razvoju;

(d)

daljnjeg razvoja metoda za kontrolu i primjenu ribarstva i sljedivost ribe i ribljih proizvoda; razvoja snažnih pokazatelja zdravlja ekosustava i biogospodarskog modeliranja radi boljeg razumijevanja izravnih učinaka (npr. ribarenje) i neizravnih učinaka (klimatske promjene) ljudskih aktivnosti na dinamiku ribljih stokova, pomorski okoliš i njihov društveno-gospodarski učinak.

3.3.   Sigurna, čista i učinkovita energija

JRC će se usmjeriti na klimatske i energetske ciljeve 20-20-20 i na prelazak Unije na konkurentno gospodarstvo s niskim udjelom ugljika do 2050. s istraživanjem o tehnološkim i društveno-gospodarskim aspektima:

(a)

sigurnosti opskrbe energije, osobito u svezi s poveznicama i međuovisnostima s izvaneuropskim sustavima za opskrbu i prijenos energije; raspoređivanja domaćih primarnih i vanjskih izvora energije i infrastruktura o kojima Europa ovisi.

(b)

mreža za prijenos energije/električne energije, osobito modeliranja i simulacije transeuropskih energetskih mreža, analize pametnih/super mrežnih tehnologija i simulacije elektroenergetskih sustava u stvarnom vremenu.

(c)

energetske učinkovitosti, posebice metodologija za praćenje i procjenu postignuća instrumenata politike u vezi s energetskom učinkovitošću, tehnološko-gospodarske analize korištenja energetsko-učinkovitih tehnologija i instrumenata te pametnih mreža.

(d)

tehnologija s niskom emisijom ugljika (uključujući sigurnost nuklearne energije u programu Euroatom), posebice ocjene učinka i prednormativnog istraživanja potencijalnih tehnologija s niskom emisijom ugljika; analize i modeliranja pokretača i prepreka njihovom razvoju i primjeni; procjene obnovljivih izvora i uskih grla, poput ključnih sirovina, u opskrbnom lancu tehnologija s niskom emisijom ugljika; kontinuiranog razvoja Informacijskog sustava za SET-plan (SETIS) i povezanih aktivnosti.

3.4.   Pametan, zelen i integriran promet

JRC će poduprijeti ciljeve za 2050. godinu za konkurentan, pametan, resursno učinkovit i integriran prometni sustav za siguran i pouzdan prijevoz ljudi i dobara pomoću laboratorijskih studija, pristupa modeliranja i praćenja sljedećeg:

(a)

strateških prometnih tehnologija s niskom emisijom ugljika za sve oblike prometa, uključujući elektrifikaciju cestovnog prometa i zrakoplove/plovila/vozila na alternativni pogon, i daljnji razvoj unutarnjeg sustava Komisije za prikupljanje i širenje informacija o relevantnim tehnologijama; raspoloživosti i troškova nefosilnih goriva i energetskih izvora, uključujući učinke elektrificiranog cestovnog prometa na elektroenergetske mreže i proizvodnju električne energije;

(b)

čistih i učinkovitih vozila, osobito definiranja usklađenih postupaka ispitivanja i ocjene inovativnih tehnologija u smislu emisija, učinkovitosti konvencionalnih i alternativnih goriva i sigurnosti; razvoja poboljšanih metodologija za mjerenje emisija i izračun pritisaka na okoliš; koordiniranja i usklađivanja aktivnosti popisivanja i praćenja na europskoj razini;

(c)

pametnih sustava za mobilnost za postizanje sigurne, inteligentne i integrirane mobilnosti, uključujući tehnološko-gospodarsku ocjenu novih prometnih sustava i komponenata, aplikacija za poboljšano upravljanje prometom i doprinos oblikovanju integriranog pristupa prometnim zahtjevima i upravljanju;

(d)

integrirane prometne sigurnosti, osobito osiguravanja alata i usluga za prikupljanje, razmjenu i analiziranje informacija o nezgodama i nesrećama u zračnom prometu, pomorskom i prometnom sektoru; unaprijeđenog sustava za sprečavanje nesreća pomoću analize i osposobljavanja glede sigurnosti u različitim oblicima prometa, doprinoseći uštedama i pozitivnim učincima.

3.5.   Borba protiv klimatskih promjena, okoliš, učinkovitost resursa i sirovine

JRC će doprinijeti ozelenjivanju Europe, sigurnosti opskrbe resursa i globalnom održivom upravljanju prirodnim resursima pomoću:

(a)

omogućavanja pristupa interoperabilnim podacima i informacijama o okolišu pomoću daljnjeg razvoja standarda i pravila interoperabilnosti, geoprostornih alata i inovativnih infrastruktura informacijske i komunikacijske tehnologije, poput Infrastrukture prostornih informacija u Europskoj uniji (INSPIRE) i drugih Unijinih i globalnih inicijativa.

(b)

mjerenja i praćenja ključnih okolišnih varijabli i procjenjivanja stanja i promjena prirodnih resursa daljnjim razvojem pokazatelja i informacijskih sustava doprinoseći tako okolišnim infrastrukturama. Ocjenjivanja usluga ekosustava, uključujući njihovo vrednovanje i utjecaje klimatskih promjena.

(c)

razvoja integriranog okvira za modeliranje za ocjenu održivosti zasnovanu na tematskim modelima, kao što su tlo, upotreba zemljišta, voda, kvaliteta zraka, bioraznolikost, emisije stakleničkih plinova, šumarstvo, poljoprivreda, energija i promet, također rješavajući utjecaje klimatskih promjena i poduzete mjere.

(d)

podrške razvojnim ciljevima politike Unije promicanjem prijenosa tehnologije, praćenjem ključnih resursa (kao što su šume, tla i isporuka hrane) i istraživanjem radi ograničavanja utjecaja klimatskih promjena i utjecaja na okoliš uzrokovanih korištenjem resursa te rješavanjem kompromisa u natjecanju za zemljište između proizvodnje hrane i energije te bioraznolikost.

(e)

integrirane procjene povezane s politikama održive proizvodnje i potrošnje, uključujući sigurnost opskrbe strateških sirovina, učinkovitost resursa, čiste proizvodne procese i tehnologije s niskom emisijom ugljika, razvoj proizvoda i usluga, obrasce potrošnje i trgovinu. daljnjeg razvoja i integracije u analizama politike Procjene životnog ciklusa.

(f)

integrirane analize utjecaja opcija ublažavanja klimatskih promjena i/ili prilagodbe, zasnovane na razvoju kvantitativnog alatnog paketa modela na regionalnoj i globalnoj razini, u rasponu od sektorske do makroekonomske razine.

3.6.   Europa u svijetu koji se mijenja – uključiva, inovativna i promišljena društva

JRC će doprinijeti ciljevima vodeće inicijative „Unija inovacija” i naslova „Globalna Europa” višegodišnjeg financijskog okvira za 2014.-2020. pomoću sljedećih aktivnosti:

(a)

sveobuhvatne analize pokretača i prepreka istraživanju i inovacijama i razvoja platforme za modeliranje za procjenu njihovih mikroekonomskih i makroekonomskih učinaka;

(b)

doprinosa praćenju provedbe Unije inovacija putem bodovne tablice, razvoja pokazatelja itd. i djelovanja sustava javnog informiranja i obavješćivanja za pohranu relevantnih podataka i informacija;

(c)

djelovanja platforme javnog informiranja i obavješćivanja za pružanje pomoći nacionalnim i regionalnim tijelima s pametnom specijalizacijom; kvantitativne ekonomske analize prostornog obrasca gospodarske djelatnosti, osobito rješavanjem gospodarske, društvene i teritorijalne nejednakosti i promjena u obrascu uslijed tehnološkog razvoja;

(d)

ekonometrijskom i makroekonomskom analizom reforme financijskog sustava radi doprinosa održavanju učinkovitog okvira Unije za upravljanje financijskom krizom; nastavkom pružanja metodološke podrške za praćenje proračunskih pozicija država članica u odnosu na Pakt o stabilnosti i rastu;

(e)

praćenja funkcioniranja Europskog istraživačkog prostora i analiziranja pokretača i prepreka za neke od njegovih ključnih čimbenika (poput mobilnosti istraživača i otvaranja nacionalnih programa istraživanja) i predlaganja relevantnih opcija politike; zadržavanja važne uloge u ERA-i kroz umrežavanje, usavršavanje, otvaranje njezinih usluga i baza podataka korisnicima u državama članicama i zemljama kandidatkinjama i pridruženim zemljama;

(f)

razvijanjem kvantitativne ekonomske analize digitalnog gospodarstva; provođenjem istraživanja o utjecaju informacijskih i komunikacijskih tehnologija na ciljeve digitalnog društva; proučavanjem utjecaja osjetljivih sigurnosnih pitanja na živote pojedinaca (Digitalni život).

3.7.   Sigurna društva – zaštita slobode i sigurnosti Europe i njezinih građana

JRC će doprinijeti naslovu „Sigurnost i građanstvo” višegodišnjeg financijskog okvira za 2014.-2020. pomoću sljedećih aktivnosti:

(a)

usmjeravanjem na utvrđivanje i procjenu ranjivosti ključnih infrastruktura (uključujući globalne navigacijske sustave i financijska tržišta); unapređenjem alata za borbu protiv prijevara u općem proračunu Unije i za pomorski nadzor; za ocjenu operativne učinkovitosti tehnologija koje imaju utjecaj na osobni identitet (digitalni identitet);

(b)

jačanjem kapaciteta Unije za smanjenje rizika od katastrofa i upravljanje prirodnim katastrofama i onima koje je izazvao čovjek, osobito razvojem globalnih informacijskih sustava za rano upozoravanje o opasnostima i upravljanje rizicima, koristeći tehnologije za promatranje Zemlje;

(c)

nastavkom osiguravanja alata za procjenu i upravljanje izazovima za globalnu sigurnost, poput terorizma i neširenja oružja (kemijskog, biološkog, radiološkog i nuklearnog (u okviru programa Euroatom)) i prijetnji nastalih kao posljedica društveno-političke nestabilnosti i prenosivih bolesti; nova područja koja se trebaju razmotriti uključuju ranjivost i otpornost prema novim ili hibridnim prijetnjama, npr. pristup sirovinama, piratstvo, oskudnost resursa/tržišno natjecanje i učinci klimatskih promjena na pojavu prirodnih katastrofa.

4.   POSEBNI ASPEKTI PROVEDBE

U skladu s prioritetima naslova „Globalna Europa” višegodišnjeg financijskog okvira za 2014.-2020., JRC će jačati znanstvenu suradnju s ključnim međunarodnim organizacijama i trećim zemljama (npr. tijela UN-a, OECD, Sjedinjene Države, Japan, Rusija, Kina, Brazil i Indija) u područjima sa snažnom globalnom dimenzijom, kao što su klimatske promjene, sigurnost hrane ili nanotehnologije. Ta će suradnja biti blisko usklađena s djelatnostima međunarodne suradnje Unije i država članica.

U svrhu pružanja boljih usluga za donošenje političkih odluka, JRC će dalje razvijati svoj kapacitet za analizu i osiguravanje međusektorskih političkih opcija te za provedbu povezanih procjena učinka. Taj kapacitet će se osobito podupirati jačanjem:

(a)

modeliranja u ključnim područjima (npr. energija i promet, poljoprivreda, klima, okoliš i ekonomija); naglasak će biti na sektorskim i integriranim modelima (za procjene održivosti) i pokrivat će znanstveno-tehničke i gospodarske aspekte.

(b)

naprednih studija koje će pružati analize kretanja i događaja u znanosti, tehnologiji i društvu te kako one mogu djelovati na javne politike, utjecati na inovacije, učvrstiti konkurentnost i održivi rast; to će JRC-u omogućiti da pažnju usmjeri na pitanja koja mogu zahtijevati buduće intervencije politike i da predvidi potrebe potrošača.

JRC će ojačati svoju podršku procesu normizacije i normama kao horizontalne komponente u prilog europske konkurentnosti. Aktivnosti će uključiti prednormativno istraživanje, razvoj referentnih materijala i mjera te usklađivanje metodologija. Utvrđeno je pet žarišnih područja (energija; promet; vodeća inicijativa „Digitalna agenda”; sigurnost i zaštita (uključujući nuklearnu u okviru programa Euroatom); i zaštita potrošača). Nadalje, JRC će nastaviti promicati stavljanje na raspolaganje svojih rezultata i pružati podršku institucijama i tijelima Unije u upravljanju pravima intelektualnog vlasništva.

JRC će uspostaviti kapacitet u bihevioralnim znanostima radi podupiranja razvoja učinkovitijih propisa, nadopunjujući aktivnosti JRC-a u odabranim područjima, poput prehrane, energetske učinkovitosti i politike proizvoda.

Društveno-gospodarsko istraživanje bit će dijelom aktivnosti u relevantnim područjima, kao što su vodeća inicijativa „Digitalna agenda”, održiva proizvodnja i potrošnja ili javno zdravlje.

Da bi ostvario svoju misiju referentnog centra Unije, nastavio igrati značajnu ulogu u ERA-i te da bi ušao na nova područja istraživanja, od ključnog je značaja za JRC da raspolaže najsuvremenijom infrastrukturom. JRC će nastaviti svoj program uređenja i obnove radi osiguranja sukladnosti s važećim propisima vezanim uz okoliš i zaštitu i sigurnost te će ulagati u znanstvenu infrastrukturu, uključujući razvoj platformi za modeliranje, instrumenata za nova područja istraživanja poput genetskog testiranja itd. Takva ulaganja provest će se u skladu sa smjernicama ESFRI-ja i uzet će u obzir postojeće mogućnosti u državama članicama.


(1)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(2)  SL L 75, 22.3.2005., str. 67.

(3)  Preporuka Komisije o upravljanju intelektualnim vlasništvom pri prijenosu znanja i Kodeks prakse za sveučilišta i ostale javne istraživačke organizacije (C(2008) 1329, od 10.4.2008.).

(4)  Odluka br. 1513/2002/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2002. o šestom okvirnom programu Europske zajednice za istraživanje, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti kao doprinosu stvaranju europskog istraživačkog prostora i inovacijama (2002. – 2006.) (SL L 232, 29.8.2002., str. 1.).

(5)  Načelno najmanje 80 %.

(6)  Regionalna partnerska ustanova (RPF) istraživačka je infrastruktura nacionalnog ili regionalnog značaja što se tiče društveno-gospodarskih koristi, izobrazbe i privlačenja istraživača i tehničara, koje je priznata kao partner paneuropskom ESFRI-ju ili drugoj istraživačkoj infrastrukturi svjetske razine. Kvaliteta RPF-a uključujući razinu njegove znanstvene usluge, upravljanja i politike pristupa mora zadovoljiti iste standarde koji se traže za paneuropske istraživačke infrastrukture.

(7)  Budući da sva istraživanja postaju intenzivna u smislu korištenja računala i podataka, pristup vrhunskoj elektroničkoj infrastrukturi posao je ključan za sve istraživače. Na primjer, GÉANT povezuje 40 milijuna korisnika u više od 8 000 institucija u 40 zemalja, dok je Europska mrežna infrastruktura najveća svjetska distribuirana računalna infrastruktura s više od 290 lokacija u 50 zemalja. Neumoran napredak na ICT-u i sve veće potrebe znanosti za računalnu upotrebu i obradu golemih količina podataka predstavljaju velike financijske i organizacijske izazove za osiguravanje besprijekornih usluga za istraživače.

(8)  Internet stvari koordinirat će se kao međusektorsko pitanje.

(9)  Uključujući mreže koje se temelje na svemirskim tehnologijama

(10)  Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (Vidjeti str. 320 ovoga Službenog lista).

(11)  Direktiva 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji) (SL L 164, 25.6.2008, str. 19).

(12)  Radni dokument služba Komisije SEC (2009) 1295 koji je priložen Komunikaciji o „Ulaganju u razvoj niskougljičnih tehnologija (SET-Plan)” (COM(2009) 519 završna verzija).

(13)  COM(2007) 723.

(14)  Komisijina Bijela knjiga o „Planu za jedinstveni europski prometni prostor – put prema konkurentnom prometnom sustavu unutar kojeg se učinkovito gospodari resursima” (COM(2011) 144 završna verzija).

(15)  Predviđanja je izradio PricewaterhouseCoopers za „održive globalne poslovne mogućnosti u prirodnim resursima (uključujući energiju, šumarstvo, hranu i poljoprivrednu, vodu i metale)” i WBCSD (2010) Vizija 2050.: Novi plan poslovanja, Svjetsko poslovno vijeće za održivi razvoj: Ženeva, URL: http://www.wbcsd.org/web/projects/BZrole/Vision2050-FullReport_Final.pdf

(16)  COM(2008) 699 završna verzija.

(17)  „Resorni odjel za ekonomsku i znanstvenu politiku, Eko-inovacije – dovođenje EU-a na put resursno i energetski učinkovitog gospodarstva; Studija i brifinzi” Europskog parlamenta, ožujak 2009.

(18)  Promatračka skupina za eko-inovacije „Izazov eko-inovacija – putovi k resursno učinkovitoj Europi – godišnje izvješće 2010.”, svibanj 2011.

(19)  Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ(SL L 396, 30.12.2006., str. 1.).

(20)  Ne dovodeći u pitanje proračun dodijeljen ovom društvenom izazovu.

(21)  COM (2008) 1329 završna verzija, 10.4.2008.

(22)  COM(2010) 672 završna verzija.


PRILOG II.

POKAZATELJI USPJEŠNOSTI

U sljedećoj tablici prikazani su neki ključni pokazatelji za posebne ciljeve programa Obzor 2020. u svrhu ocjene rezultata i učinaka. Ti se ključni pokazatelji mogu poboljšati tijekom provedbe programa Obzor 2020.

1.   DIO I. PRIORITET „IZVRSNA ZNANOST”

Pokazatelji za posebne ciljeve:

Europsko istraživačko vijeće (ERC)

Udio publikacija iz projekata koje financira ERC, a koji su među prvih 1 % najviše citiranih prema znanstvenom području

Buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju (FET)

Publikacije u časopisima s velikim učinkom, pregledane od strane stručnjaka

Patentni zahtjevi i dodijeljeni patenti u budućim tehnologijama i tehnologijama u nastajanju

Aktivnosti Marie Skłodowska-Curie

Međusektorski i međudržavni protok istraživača, uključujući doktorante

Istraživačke infrastrukture (uključujući e-Infrastrukture)

Broj istraživača koji imaju pristup istraživačkim infrastrukturama unije pomoću potpore Unije

2.   DIO II. PRIORITET „VODEĆI POLOŽAJ INDUSTRIJE”

Pokazatelji za posebne ciljeve:

Vodeći položaj u razvojnim i industrijskim tehnologijama

Patentni zahtjevi i dodijeljeni patenti u različitim razvojnim i industrijskim tehnologijama

Udio sudjelujućih poduzeća koja uvode inovacije koje su nove za poduzeće ili tržište (koji pokriva razdoblje projekta plus tri godine)

Broj zajedničkih javno privatnih publikacija

Pristup rizičnom financiranju

Ukupna ulaganja mobilizirana financiranjem duga i ulaganjima u rizični kapital

Broj financiranih organizacija i iznos upotrijebljenih privatnih sredstava

Inovacije u MSP-ima

Udio sudjelujućih MSP-ova koji uvode inovacije koje su nove za poduzeće ili tržište (koji pokriva razdoblje projekta plus tri godine)

Rast i stvaranje radnih mjesta u sudjelujućim MSP-ima

3.   DIO III. PRIORITET „DRUŠTVENI IZAZOVI”

Pokazatelji za posebne ciljeve:

Za sve društvene izazove:

Publikacije u časopisima s velikim odjekom, pregledane od strane stručnjaka u području različitih društvenih izazova

Patentni zahtjevi i dodijeljeni patenti u području različitih društvenih izazova

Broj prototipova i djelatnosti ispitivanja

Broj zajedničkih javno privatnih publikacija

Nadalje, za svaki od ciljeva, napredak će se ocjenjivati u odnosu na doprinos posebnim ciljevima koji su detaljno navedeni u Prilogu I. Uredbi (EU) br. 104/2013

4.   DIO VI. NENUKLEARNE DIREKTNE MJERE ZAJEDNIČKOG ISTRAŽIVAČKOG CENTRA (JRC)

Pokazatelji za posebne ciljeve:

Broj pojavljivanja materijalnih posebnih učinaka na europske politike kao rezultat tehničke i znanstvene podrške Zajedničkog istraživačkog centra

Broj publikacija pregledanih od strane stručnjaka, u časopisima s velikim odjekom


PRILOG III.

PRAĆENJE

Komisija će pratiti provedbu programa Obzor 2020., a posebno sljedeće:

1.

Doprinos ostvarenju ERA-e

2.

Jačanje sudjelovanja

3.

Sudjelovanje malih i srednjih poduzeća

4.

Društvene i humanističke znanosti

5.

Znanost i društvo

6.

Rod

7.

Međunarodna suradnja

8.

Održivi razvoj i klimatske promjene, uključujući informacije o rashodima povezanim s klimatskim promjenama

9.

Prijelaz s otkrića na tržišnu primjenu

10.

Digitalna agenda

11.

Sudjelovanje privatnog sektora

12.

Financiranje za javno privatno i javno javno partnerstvo

13.

Komunikacija i širenje informacija

14.

Obrasci sudjelovanja neovisnih stručnjaka


PRILOG IV.

Podaci koje treba dostaviti Komisija u skladu s člankom 9. stavkom 2.

1.

Podaci o pojedinačnim projektima koji omogućuju praćenje svakog prijedloga od početka do kraja, a koji posebno obuhvaćaju:

dostavljene prijedloge,

rezultate ocjene svakog prijedloga,

sporazume o dodjeli bespovratnih sredstava,

dovršene projekte.

2.

Informacije o rezultatu svakog poziva na podnošenje prijedloga i o provedbi projekta, a koje osobito obuhvaćaju:

rezultate svakog poziva na podnošenje prijedloga,

ishod pregovora o sporazumima o dodjeli bespovratnih sredstava,

provedbu projekta, uključujući podatke o plaćanju i ishod projekata.

3.

Informacije o provedbi programa, uključujući relevantne informacije na razini Okvirnog programa, određenog programa, svakog posebnog cilja i povezanih tema te JRC-a, kao i o sinergijama s drugim relevantnim programima Unije.

4.

Podaci o izvršenju proračuna programa Obzor 2020., uključujući podatke o preuzetim obvezama i plaćanjima u okviru inicijativa iz članaka 185. i 187.

PRILOG V.

Sastav programskog odbora

Sastavi (1) Programskog odbora u skladu s člankom 10. stavkom 2.:

1.

Strateški sastav: Strateški pregled provedbe cijelog programa, dosljednost u različitim dijelovima programa i međusektorska pitanja, uključujući posebne ciljeve „Širenje izvrsnosti i jačanje sudjelovanja” te „Znanost s društvom i za društvo”.

Dio I. —   Izvrsna znanost:

2.

Europsko istraživačko vijeće (ERC), buduće tehnologije i tehnologije u nastajanju (FET) i aktivnosti Marie Skłodowska-Curie (MSCA)

3.

Istraživačke infrastrukture

Dio II. —   Vodeći položaj industrije:

4.

Informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT)

5.

Nanotehnologije, napredni materijali, biotehnologija, napredna proizvodnja i obrada

6.

Svemir

7.

Mala i srednja poduzeća te pristup rizičnom financiranju

Dio III. —   Društveni izazovi:

8.

Zdravlje, demografske promjene i blagostanje

9.

Sigurnost hrane, održiva poljoprivreda i šumarstvo, istraživanje mora, pomorstva i kopnenih voda te biogospodarstvo

10.

Sigurna, čista i učinkovita energija

11.

Pametan, zelen i integriran promet

12.

Borba protiv klimatskih promjena, okoliš, učinkovitost resursa i sirovine

13.

Europa u svijetu koji se mijenja – uključiva, inovativna i promišljena društva

14.

Sigurna društva – zaštita slobode i sigurnosti Europe i njezinih građana


(1)  U cilju olakšavanja provedbe programa, za svaki sastanak programskog odbora, kako je definirano u dnevnom redu, Komisija će u skladu s utvrđenim smjernicama naknaditi troškove za jednog predstavnika po državi članici, kao i za jednog stručnjaka/savjetnika po državi članici za one točke dnevnoga reda za koje neka država članica zahtijeva posebnu stručnost.