9.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 50/1

9.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 50/2

—

uzimajući u obzir članak 325. stavak 5. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir svoje rezolucije o prethodnim godišnjim izvješćima Komisije i Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF),

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije od 31. srpnja 2015. pod nazivom „Zaštita financijskih interesa EU-a – Borba protiv prijevara – Godišnje izvješće za 2014.” (COM(2015)0386) i popratne radne dokumente osoblja (SWD(2015)0151, SWD(2015)0152, SWD(2015)0153, SWD(2015)0154, SWD(2015)0155 i SWD(2015)0156),

—

uzimajući u obzir godišnje izvješće OLAF-a za 2014.,

—

uzimajući u obzir izvješće o radu nadzornog odbora OLAF-a za 2014. godinu,

—

uzimajući u obzir godišnje izvješće Revizorskog suda o izvršenju proračuna za financijsku godinu 2014., zajedno s odgovorima institucija,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 8. listopada 2015. pod naslovom „Zaštita proračuna EU-a do kraja 2014.” (COM(2015)0503),

—

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 16. rujna 2015. pod naslovom „Prijedlozi za borbu protiv korupcije u EU-u: odgovor na zabrinutost poslovnog svijeta i civilnog društva” (CCMI/132),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 3. veljače 2014. pod naslovom „Izvješće EU-a o suzbijanju korupcije” (COM(2014)0038),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 250/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o uspostavljanju programa za promicanje aktivnosti u području zaštite financijskih interesa Europske unije (program „Hercule III”) te stavljanju izvan snage Odluke br. 804/2004/EZ (1),

—

uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 17. srpnja 2013. za uredbu Vijeća o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja (COM(2013)0534),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (2),

—

uzimajući u obzir prijedlog Komisije od 11. srpnja 2012. za direktivu Europskog parlamenta i Vijeća o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima (COM(2012)0363),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (3),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. rujna 2011. o naporima Unije u borbi protiv korupcije (4), svoju izjavu od 18. svibnja 2010. o naporima EU-a u borbi protiv korupcije (5), i Komunikaciju Komisije od 6. lipnja 2011. naslovljenu „Borba protiv korupcije u EU-u” (COM(2011)0308),

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (6),

—

uzimajući u obzir izvješće iz 2015. o poreznom jazu koje je naručila Europska komisija,

—

uzimajući u obzir tematsko izvješće Revizorskog suda o javnoj nabavi u rashodima EU-a za koheziju,

—

uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije u predmetu C-105/14, Taricco i drugi,

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor i mišljenja Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za regionalni razvoj, Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove te Odbora za ustavna pitanja (A8-0026/2016),

A.

budući da države članice i Komisija imaju zajedničku odgovornost za izvršenje otprilike 80 % proračuna Unije; budući da su države članice prvenstveno odgovorne za ubiranje vlastitih sredstava, između ostalog u obliku PDV-a i carinskih pristojbi;

B.

budući da bi razumna javna potrošnja i zaštita financijskih interesa EU-a trebali biti ključni elementi politike EU-a čiji je cilj povećati povjerenje građana osiguravajući da se njihov novac koristi ispravno, učinkovito i djelotvorno; budući da bi takvo dobro financijsko upravljanje trebalo provoditi primjenjujući pristup koji podrazumijeva najučinkovitije trošenje svakog eura;

C.

budući da postizanje dobrih rezultata podrazumijeva redovitu procjenu ulaznih i izlaznih podataka te rezultata i učinaka u revizijama učinkovitosti poslovanja;

D.

budući da raznolikost pravnih i administrativnih sustava u državama članicama predstavlja izazov za uklanjanje nepravilnosti i suzbijanje prijevara te budući da bi Komisija trebala pojačati napore za učinkovitu provedbu borbe protiv prijevara koja bi trebala postići opipljive i prihvatljivije rezultate;

E.

budući da Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) ima odgovornost štititi financijske interese Unije istražujući prijevare, korupciju i ostale nezakonite aktivnosti; budući da je njegov nadzorni odbor osnovan kako bi učvrstio i jamčio neovisnost OLAF-a redovitim praćenjem provedbe njegove istražne uloge; budući da, konkretno, nadzorni odbor prati razvoj događaja koji se odnosi na primjenu postupovnih jamstava i trajanje istraga s obzirom na informacije o kojima izvještava glavni direktor u skladu s člankom 7. stavkom 8. Uredbe (EU, Euratom) br. 883/2013;

F.

budući da korupcija utječe na sve države članice i da, prema prvom izvješću Komisije o antikorupcijskoj politici Europske unije koje je objavljeno u veljači 2014., za gospodarstvo EU-a predstavlja trošak od oko 120 milijardi EUR godišnje;

G.

budući da se uz pomoć korupcije mogu financirati aktivnosti mreža organiziranog kriminala ili terorističkih mreža u Europi; budući da se korupcijom također potkopava povjerenje građana u institucije i demokratske procese;

H.

budući da se, uz civilizacijsku pretpostavku koja se temelji na etičkim načelima svojstvenim vladavini prava, borbom protiv prijevare i korupcije doprinosi globalnoj gospodarskoj konkurentnosti Unije;

1.

prima na znanje izvješće Komisije naslovljeno „Zaštita financijskih interesa Europske unije – borba protiv prijevara – Godišnje izvješće za 2014.”; traži od Komisije da u svojim godišnjim izvješćima o zaštiti financijskih interesa EU-a (izvješća o PIF-u) pravovremeno odgovori na zahtjeve Parlamenta;

2.

napominje da je ukupan iznos svih prijavljenih nepravilnosti oko 3,24 milijarde EUR; ističe da je 2014. ukupan financijski učinak prijavljenih nepravilnosti koje se smatraju prijevarom i onih koje se ne smatraju prijevarom veći za 36 % u odnosu na 2013., dok je broj takvih nepravilnosti porastao za 48 %; ističe da se 2,27 milijarde EUR prijavljenih nepravilnosti odnosi na rashode, što čini 1,8 % ukupnih plaćanja;

3.

naglašava da je od 16 473 nepravilnosti prijavljenih Komisiji 2014. kod njih 1 649 bilo riječ o prijevarama u ukupnom iznosu od otprilike 538,2 milijuna EUR; napominje da aktivnosti koje se smatraju prijevarom i koje se odnose na rashode uključuju 363 milijuna EUR, što je 0,26 % ukupnih plaćanja, a da one koje se odnose na prihode uključuju 176,2 milijuna EUR, što je 0,88 % ukupnog iznosa tradicionalnih vlastitih sredstava prikupljenih 2014.;

4.

naglašava da je 2014. ukupan financijski učinak prijavljenih nepravilnosti koje se ne smatraju prijevarom veći za 47 % u odnosu na 2013., dok se broj takvih nepravilnosti smanjio za 5 %; također napominje da su nepravilnosti koje se ne smatraju prijevarom vezane uz rashode odnosile na 1,54 % ukupnih plaćanja, a da su nepravilnosti vezane uz prihode odnosile na 3,66 % tradicionalnih vlastitih sredstava prikupljenih u 2014.;

5.

poziva Komisiju da preuzme punu odgovornost za povrat sredstava nepropisno isplaćenih iz proračuna EU-a, kao za i bolje prikupljanje vlastitih sredstava, i da uspostavi jedinstvena načela izvješćivanja u svim državama članicama u svrhu prikupljanja odgovarajućih, usporedivih i točnih podataka;

6.

naglašava da su nepravilnosti koje se ne smatraju prijevarom često povezane s nedostatnim poznavanjem složenih pravila i uvjeta; smatra da će se broj takvih nepravilnosti smanjiti kad države članice i Komisija pojednostave pravila; smatra da je za borbu protiv nepravilnosti, uključujući i prijevare, potrebna dobra obaviještenost svih institucionalnih tijela na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini te dobra obaviještenost javnosti; napominje da je uspostava kulture suzbijanja prijevara od presudne važnosti u svim institucijama i tijelima uključenim u korištenje fondovima te poziva države članice na poticanje razmjene dobrih praksi;

7.

podsjeća na to da države članice trenutačno provode fiskalnu konsolidaciju i štednju u cilju povećanja održivosti financijskog stanja te čvrsto vjeruje da sva dostupna sredstva treba ulagati u države članice kako bi se poticao održivi gospodarski rast; vjeruje da se moraju poduzeti svi potrebni koraci kako bi se spriječile i zaustavile bilo kakve prijevare u području trgovinske politike i odobrenih sredstava povezanih s tom politikom, pri čemu valja upotrijebiti sve relevantne instrumente politika (primjerice, kaznene istrage, razvoj pouzdanih modela analize te napori u ispravljanju nedostataka i neuspjeha koji se odnose na manjkavosti politike Komisije); poziva države članice da ulože dodatne napore kako bi se zajamčilo da se sredstva iz proračuna EU-a ispravno upotrebljavaju za projekte kojima se pridonosi rastu i zapošljavanju u Europi te za povrat carinskog duga nakon otkrića prijevara; ističe, općenito govoreći, da borba protiv nedozvoljene trgovine i nezakonitih financijskih tokova treba ostati jedan od prioriteta kako za EU tako i za države članice;

8.

pozdravlja to što je Komisija donijela višegodišnju strategiju za borbu protiv prijevara koja će poslužiti da se isprave znatna odstupanja u broju nepravilnosti koje prijavljuje svaka država članica;

9.

sa zabrinutošću primjećuje da je 2014. iznos tradicionalnih vlastitih sredstava povezanih s prijevarama bio 191 % veći nego 2013. te da je 2014. iznos povezan s nepravilnostima koje se ne smatraju prijevarom bio 146 % veći nego prethodne godine;

10.

izražava zabrinutost da prosječna stopa povrata tradicionalnih vlastitih sredstava po državi članici za nepravilnosti koje se smatraju prijevarom i one koje se ne smatraju prijevarom za 2014. iznosi 24 %, što je najniža stopa ikad zabilježena; poziva države članice da ubrzaju zahtjev za povratom sredstava, a one koje moraju ostvariti najveći povrat poziva da poboljšaju postupak povrata;

11.

izražava zabrinutost zbog poreznog jaza i procijenjenih gubitaka u naplati PDV-a koji su 2013. iznosili 168 milijardi EUR; naglašava činjenicu da je u 13 od 26 ispitanih država članica u 2014. prosječni procijenjeni gubitak PDV-a premašio 15,2 %; naglašava da Komisija nema pristup informacijama koje su razmijenile države članice u cilju sprječavanja i borbe protiv takozvanih „kružnih prijevara”; poziva države članice da sudjeluju u svim područjima aktivnosti Eurofisca radi olakšavanja razmjene informacija u cilju borbe protiv prijevara; ističe da je Komisija nadležna za kontrolu i praćenje mjera koje provode države članice; poziva Komisiju da u potpunosti iskoristi svoje izvršne ovlasti kako bi nadzirala države članice i pomogla im u borbi protiv prijevara povezanih s PDV-om i izbjegavanjem plaćanja poreza; prima na znanje da se Komisija od 2013. koristi mehanizmom za brzo djelovanje u svrhu rješavanja brojnih i naglih prijevara povezanih s PDV-om;

12.

potiče Komisiju da razvije mehanizam koji bi motivirao poduzeća da redovito plaćaju poreze, umjesto da ga izbjegavaju;

13.

napominje sve veći broj koordinacijskih centara koje podupiru Eurojust i Europol; pozdravlja rezultate prekograničnih operacija Vertigo 2 i 3 te učinkovitu suradnju između policije i pravosudnih tijela u Njemačkoj, Poljskoj, Nizozemskoj, Ujedinjenoj Kraljevini, Belgiji, Španjolskoj, Češkoj i Švicarskoj koja je dovela do neutralizacije zločinačkih mreža odgovornih za prijevare u vrijednosti od 320 milijuna EUR poreznih prihoda, uključujući PDV;

14.

izražava zabrinutost oko carinskih inspekcija i prikupljanja carinskih pristojbi koje su jedan od izvora vlastitih sredstava u okviru proračuna EU-a; naglašava da su carinska tijela država članica ta koja provode inspekcije radi provjere pridržavaju li se uvoznici pravila o carinama i uvozu te naglašava da je Revizorski sud utvrdio da se kvaliteta tih inspekcija razlikuje među državama članicama; poziva Komisiju da ažurira Vodič za reviziju carina iz 2014. radi uklanjanja nedostataka koje je utvrdio Revizorski sud, kao što su pitanja oko postupanja s uvozom koji je carinjen u drugoj državi članici;

15.

sa zabrinutošću primjećuje da se broj nepravilnosti povezanih s rashodima koje su prijavljene kao prijevare 2014. smanjio za samo 4 % nakon što je 2013. porastao za 76 %; poziva nadležna tijela da poduzmu sve neophodne mjere kako bi se smanjio broj nepravilnosti koje se smatraju prijevarom, no ne pod cijenu žrtvovanja standarda kontrole;

16.

izražava zabrinutost zbog stalnog povećanja nepravilnosti koje se ne smatraju prijevarom, i u broju slučajeva i u iznosima, pri korištenju sredstvima EU-a kojima se direktno upravlja; iznenađen je da se 2014. broj nepravilnosti koje se smatraju prijevarom učetverostručio u odnosu na prethodnu godinu i traži od Komisije detaljna pojašnjenja u tom pogledu i poduzimanje nužnih mjera kako bi se suzbio taj trend;

17.

zabrinut je zbog činjenice da je 2014. u sektoru ruralnog razvoja bio najveći broj prijavljenih nepravilnosti koje se smatraju prijevarom, što je najveće povećanje u odnosu na 2013.; naglašava da je oko 71 % od ukupnog broja nepravilnosti koje se smatraju prijevarom u području prirodnih resursa (poljoprivreda, ruralni razvoj i ribarstvo) otkriveno u Mađarskoj, Italiji, Poljskoj i Rumunjskoj;

18.

prima na znanje da je stopa povrata država članica za Europski fond za jamstva u poljoprivredi (EAGF) ispod ukupnog prosjeka i da je do kraja 2014. ostvaren povrat za manje od polovicu nepravilnosti otkrivenih 2009.; ističe znatne razlike u sposobnosti država članica da ostvare povrat nezakonito isplaćenih sredstava otkrivenih u okviru zajedničke poljoprivredne politike i potiče Bugarsku, Francusku, Grčku i Slovačku da znatno poboljšaju svoje rezultate; prima na znanje da mehanizam poravnavanja (pravilo 50/50) daje jaki poticaj državama članicama da što prije od korisnika Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) zatraže povrat nezakonito isplaćenih sredstava u okviru tog fonda; izražava žaljenje što je 2013. bila treća godina za redom u kojoj je zabilježen rast broja slučajeva nepravilnosti koje se smatraju prijevarom koje se odnose na EFJP te četvrta uzastopna godina u kojoj je zabilježen rast broja prijavljenih slučajeva nepravilnosti koje se smatraju prijevarom koje se odnose na ruralni razvoj; naglašava potrebu za bržim povratom sredstava;

19.

napominje da se stopa nepravilnosti iz 2014. u vezi sa zajedničkom ribarstvenom politikom nakon jednogodišnjeg skoka 2013. vratila na razinu sličnu onoj iz 2012.; primjećuje da je najčešće otkrivena nepravilnost tijekom razdoblja između 2010. i 2014. bila „neprihvatljivost mjere/projekta za primanje pomoći”, dok je druga po redu bila „kršenje pravila javne nabave”;

20.

napominje da se za programsko razdoblje kohezijske politike 2007. – 2013. broj nepravilnosti koje su prijavljene kao prijevare 2014. smanjio za 5 % u odnosu na 2013., s 306 prijavljenih slučajeva; ozbiljno je zabrinut jer se iznos koji se odnosi na nepravilnosti koje se smatraju prijevarom 2014. povećao za više od 115 milijuna EUR (76 %) u odnosu na 2013., što je uglavnom uzrokovano naglim povećanjem (660 %) iznosa u okviru Kohezijskog fonda; primjećuje da od 74 slučaja utvrđenih prijevara u pogledu kohezijske politike između 2008. i 2014., 61 (82 %) slučaj prijavile su tri države članice – Njemačka (42 slučaja), Poljska (11 slučaja) i Slovenija (8 slučaja); izražava zabrinutost što je za to razdoblje u 14 država članica utvrđen postotak prijevara od 0 %, što može potaknuti sumnju u učinkovitost njihovog sustava kontrole;

21.

Nadalje, zabrinut je zbog činjenice da se ukupno vrijeme od pojave nepravilnosti, otkrivanja i konačnog izvješćivanja Komisije o tim nepravilnostima u području kohezije povećalo na tri godine i četiri mjeseca; podsjeća da nakon otkrivanja nepravilnosti započinju daljnji postupci (nalozi za povrat, istrage OLAF-a itd.); poziva Komisiju da surađuje s državama članicama na poboljšanju učinkovitosti otkrivanja i izvješćivanja;

22.

pozdravlja opće smanjenje broja prijavljenih nepravilnosti u području pretpristupne pomoći; žali zbog toga što je od 2010. trend nepravilnosti u okviru instrumenta pretpristupne pomoći u stalnom porastu, i u pogledu iznosa i u pogledu broja slučajeva, s time da Turska najviše pridonosi tom negativnom trendu te poziva Komisiju da učini sve što je u njezinoj moći da popravi stanje, posebno u kontekstu predstojećih napora da se poveća suradnja između EU-a i Turske;

23.

sa zabrinutošću napominje da je unatoč brojnim pozivima Parlamenta na uspostavljanje jedinstvenih načela izvješćivanja u svim državama članicama situacija i dalje nezadovoljavajuća i da još postoje znatne razlike u broju nepravilnosti koje se smatraju prijevarom i onih koje se ne smatraju prijevarom, a koje prijavljuju države članice; smatra da se zbog tog problema stvara iskrivljena slika stvarne situacije u pogledu razine kršenja i zaštite financijskih interesa EU-a; snažno potiče Komisiju da uloži ozbiljne napore u rješavanje problema različitih pristupa država članica otkrivanju nepravilnosti te problema neujednačenih tumačenja u primjeni pravnoga okvira EU-a;

24.

pozdravlja to što se Komisija obvezala da će dvaput godišnje objavljivati izvješća EU-a o suzbijanju korupcije te sa zanimanjem iščekuje čitanje idućeg izvješća početkom 2016.; traži od Komisije da doda poglavlje o uspješnosti institucija EU-a u borbi protiv korupcije uz provođenje dodatne analize provedenih politika na razini institucija EU-a kako bi se utvrdili svojstveni kritični faktori, područja podložna opasnostima i rizični faktori koji mogu dovesti do korupcije;

25.

poziva Komisiju da uskladi okvir za izvješćivanje o „sumnjama na prijevaru” i da ustanovi pravila o izvješćivanju o svim sudskim mjerama poduzetima u državama članicama u vezi s potencijalnom zlouporabom sredstava EU-a, pri čemu će biti nužno da se pri izvješćivanju konkretno navedu sudske mjere poduzete na temelju preporuka OLAF-a o pokretanju sudskih postupaka;

26.

poziva Komisiju da na temelju zahtjeva iz Štokholmskog programa izradi sustav jasnih pokazatelja i lako primjenjivih jedinstvenih kriterija za mjerenje razine korupcije u državama članicama i za ocjenjivanje politika država članica za borbu protiv korupcije; zabrinut je za pouzdanost i kvalitetu podataka iz država članica; stoga poziva Komisiju da blisko surađuje s državama članicama kako bi se jamčila sveobuhvatnost, točnost i pouzdanost podataka koji se šalju, imajući na umu cilj cjelovite provedbe programa jedinstvene revizije; poziva Komisiju da izradi indeks korupcije za kategorizaciju država članica;

27.

poziva Komisiju da u sklopu godišnjeg ocjenjivanja rezultata ostvarenih u borbi protiv korupcije državama članicama pruži precizne smjernice o tome kako da se omogući postupno i kontinuirano ispunjenje obveza koje je svaka država članica preuzela u vezi s borbom protiv korupcije;

28.

ponovno poziva Komisiju da ubrzano promiče zakonodavstvo o minimalnoj razini zaštite zviždača u Europskoj uniji; poziva europske institucije da izmijene Pravilnik o osoblju kako bi se zajamčilo da se njime od dužnosnika ne traži da samo formalno prijavljuju nepravilnosti, nego da se njime također utvrđuje odgovarajuća zaštita za zviždače; poziva europske institucije koje to dosad nisu učinile i druga tijela da bez odgode provedu članak 22. točku (c) Pravilnika o osoblju; odlučno poziva sve institucije EU-a da donesu interna pravila o prijavljivanju nepravilnosti kada to čine zaposlenici i njihovim obvezama, s naglaskom na zaštitu zviždača; smatra da bi ta pravila trebalo izričito proširiti na zviždače koji otkriju prijevaru u vezi s međunarodnim sporazumima, uključujući trgovinske sporazume;

29.

ističe važnost pristupa informacijama i transparentnosti lobiranja te korištenja sredstvima EU-a kako bi se pružila potpora radu nezavisnih organizacija u tom području;

30.

vjeruje da bi se razina transparentnosti mogla povisiti stvaranjem „zakonodavnog otiska” za lobiranje u EU-u s ciljem prebacivanja s dobrovoljnog na obvezni registar EU-a za sve aktivnosti lobiranja u svakoj od institucija EU-a;

31.

snažno potiče Komisiju da nastavi sa strogom politikom u pogledu prekida i obustave plaćanja u skladu s relevantnom pravnom osnovom; pozdravlja činjenicu da je Komisija donijela novu odluku o mehanizmu ranog upozorenja; sa zanimanjem iščekuje izradu sveobuhvatnoga sustava ranog otkrivanja i isključenja koji će predložiti Komisija; poziva Komisiju da bolje informira države članice i lokalna tijela vlasti o provedbi svoje politike imajući u vidu da politički razlozi ne bi smjeli potkopavati taj proces;

32.

stoga poziva na to da se članak 325. UFEU-a primjenjuje transverzalno u politikama EU-a te da se na prijevare ne reagira nakon što su već počinjene, nego da ih se i sprječava; traži da se poštuje članak 325. UFEU-a, a posebno njegov stavak 5. o godišnjim izvješćima, koja su trebala biti podnesena prije jedne godine; posebno poziva na to da se pojednostavni način na koji se subvencije EU-a koriste u okviru kohezijske politike; poziva na to da se slijede dogovoreni postupci i da se ratificiraju sporazumi o borbi protiv prijevara na regionalnoj i međunarodnoj razini sklopljeni između Unije i trećih zemalja i organizacija; poziva na to da se donesu mjere koje će se nadovezati na preporuke o akcijskom planu iz Rezolucije Europskog parlamenta od 23. listopada 2013. o organiziranom kriminalu, korupciji i pranju novca: preporuke za radnje i inicijative koje treba poduzeti (7), osobito u vezi s preporukom iz stavka 130. o vidljivosti mjera koje su države članice poduzele za borbu protiv prijevara i organiziranog kriminala i stavka 131. o općem akcijskom planu za razdoblje 2014. – 2019. za iskorjenjivanje organiziranog kriminala, korupcije i pranja novca – točke od (i.) do (xxi.); poziva na to da se iznesu prvi rezultati provedbe Direktive o krivotvorenju valuta; nadalje poziva na to da se pruži više informacija o antikorupcijskim mehanizmima OLAF-a i o koordinaciji država članica u okviru postupaka za povrat sredstava stečenih prijevarom;

33.

poziva EU da podnese zahtjev za članstvo u Skupini država protiv korupcije (GRECO) pri Vijeću Europe;

34.

pozdravlja činjenicu da je 2014. na snazi bilo 48 sporazuma kojima se uređivalo pružanje uzajamne administrativne pomoći i kojima je obuhvaćena 71 država, a još ih je 49 u pregovorima, zajedno s glavnim trgovinskim partnerima kao što su SAD i Japan, te traži da Parlament u svakom trenutku bude upoznat s tijekom pregovora; naglašava da se u cilju zaštite financijskih interesa EU-a i učinkovite borbe protiv prijevara prije svega treba pobrinuti da se zakonodavstvo primjenjuje te da sve strane poštuju mjerodavne međunarodne sporazume, što se odnosi i na mjerodavne klauzule o sankcijama u slučaju prijevare ili korupcije; potiče Komisiju da nastavi surađivati s drugim zemljama kad je riječ o mjerama protiv prijevara te da sklopi nove sporazume o administrativnoj suradnji; poziva Komisiju da i dalje u sve međunarodne sporazume EU-a uvršćuje odredbe o prijevari i korupciji kako bi otvorila put kvalitetnijoj suradnji u borbi protiv organiziranog kriminala, nedopuštene trgovine i drugih oblika nezakonite trgovine;

35.

pozdravlja ključnu ulogu koju je program makrofinancijske pomoći EU-a imao u poticanju najbližih trgovinskih partnera EU-a na reforme; zahtijeva da Komisija nastavi izvještavati Parlament i države članice kako bi se zajamčilo da se prilikom trošenja sredstava u potpunosti poštuje temeljna uredba, i to na način usklađen s regionalnom kohezijom i promicanjem regionalne stabilnosti, čime se ograničava rizik od zloupotrebe pozajmljenih sredstava; zahtijeva dugoročnu procjenu učinka programâ makrofinancijske pomoći na borbu protiv korupcije i prijevara u državama primateljicama;

36.

ponavlja svoj poziv revizorskim sudovima pojedinačnih država članica da objave nacionalna izvješća o trošenju sredstava EU-a;

37.

poziva Komisiju i države članice da na svojim razinama razvijaju međusobno povezane baze podataka o nepravilnostima u području kohezijske politike, uključujući nepravilnosti proizašle iz javne nabave, jer takve baze podataka mogu poslužiti kao temelj za smislenu i sveobuhvatnu analizu učestalosti, ozbiljnosti i uzroka nepravilnosti te analizu iznosa na koje se odnose nepravilnosti koje se smatraju prijevarama; ističe potrebu da se države članice pobrinu da na odgovarajući način i pravodobno Komisiji pružaju točne i usporedive podatke bez nerazmjernog porasta administrativnog opterećenja;

38.

ističe složenu prirodu tih nepravilnosti; smatra da Komisija i države članice moraju poduzeti odlučne mjere protiv nepravilnosti koje se smatraju prijevarama; vjeruje da bi nepravilnosti koje se ne smatraju prijevarama trebalo rješavati s pomoću administrativnih mjera te posebno preko transparentnijih i jednostavnijih zahtjeva, veće tehničke pomoći Komisije državama članicama i poboljšanim razmjenama dobrih praksi i izvučenih pouka; smatra da se metodologija izračuna stopa pogrešaka mora uskladiti na razini EU-a i država članica;

39.

pozdravlja činjenicu da se ex ante i ex post kontrolama Zajednice otkriva sve više slučajeva nepravilnosti te stoga smatra da te kontrole treba dodatno promicati;

40.

pozivna nadležna tijela vlasti u državama članicama da bolje izvršavaju kontrole i da se koriste svim dostupnim informacijama kako bi se izbjegle pogreške i nepravilna plaćanja u kojima se rabe sredstva EU-a;

41.

potiče Komisiju da dodatno ojača svoju nadzornu ulogu provođenjem revizija, kontrola i inspekcije, plana popravnih mjera i ranih pismenih opomena; poziva države članice da pojačaju svoje napore i iskoriste svoj potencijal za otkrivanje i ispravljanje pogrešaka prije zahtijevanja povrata sredstava od Komisije; u tom pogledu ističe posebnu vrijednost preventivnih mjera u sprječavanju isplata, čime se uklanja potreba za dodatnim mjerama za nadoknadu zloupotrijebljenih sredstava;

42.

ponavlja svoj poziv Komisiji da izradi sustav razmjene informacija među nadležnim tijelima kako bi se omogućila unakrsna provjera računovodstvenih stavki u dvjema državama članicama ili u više njih kako bi se spriječila transnacionalna prijevara u odnosu na strukturne i investicijske fondove, čime se jamči transverzalan pristup zaštiti financijskih interesa EU-a;

43.

pozdravlja činjenicu da su 2014. sve službe Komisije pripremile i provele svoje strategije za borbu protiv prijevara; poziva agencije EU-a, izvršne agencije i zajednička poduzeća da učine isto; ističe ulogu koordinacijskih službi za borbu protiv prijevara u njihovu suzbijanju; pozdravlja donošenje nacionalnih strategija za borbu protiv prijevara u Bugarskoj, Grčkoj, Hrvatskoj, Malti i Slovačkoj te poziva države članice na koje se to odnosi da što prije podnesu svoje nacionalne strategije za borbu protiv prijevara; poziva Komisiju da pomno prati provedbu tih strategija;

44.

povrh toga želi da države članice prisnije surađuju s Komisijom kada je riječ o načinu upravljanja sredstvima; traži da se zaposlenicima u tijelima vlasti koja upravljaju sredstvima, a osobito osoblju službi za borbu protiv prijevara, pruži temeljita obuka kako bi mogli izraditi vlastite nacionalne strategije za borbu protiv prijevara;

45.

pozdravlja pozitivne rezultate prvog godišnjeg pregleda programa „Hercule III”; izražava zabrinutost da dio proračuna namijenjen za taj program možda neće biti dovoljan; traži dodatne informacije koje se temelje na rezultatima, posebno o doprinosu 55 konferencija i obuka djelotvornosti mjera koje su države članice poduzele u borbi protiv prijevara, korupcije i svih drugih nezakonitih aktivnosti koje utječu na financijske interese EU-a;

46.

ponovno ističe da se člankom 325. stavkom 2. UFEU-a zahtijeva da „radi suzbijanja prijevara koje utječu na financijske interese Unije države članice poduzimaju iste mjere koje poduzimaju radi suzbijanja prijevara koje su usmjerene protiv njihovih vlastitih financijskih interesa”; mišljenja je da se u EU-u ta odredba ne poštuje; smatra da bi Komisija trebala osmisliti horizontalnu politiku za borbu protiv prijevara i korupcije; ističe da i Komisija snosi odgovornost za učinkovito trošenje sredstava te stoga poziva Komisiju da uvede interne zahtjeve u pogledu učinkovitosti;

47.

smatra da je u fazama izrade programa i kontrole potrebno veće sudjelovanje građana EU-a posredstvom lako dostupnih informatičkih alata, posebno kad se financira važna infrastruktura; poziva Komisiju da razmotri ideju participativne izrade proračuna kako bi građani sudjelovali u praćenju trošenja sredstava EU-a te da uspostavi lako dostupan elektronički sustav za prijavljivanje slučajeva prijevare;

48.

napominje da definiranje, klasificiranje, otkrivanje i prijavljivanje nepravilnosti i dalje nije ujednačeno među državama članicama, a ni unutar njih, prije svega zbog razlika u definiranju nepravilnosti; smatra da je potrebno daljnje usklađivanje i u tom kontekstu pozdravlja Delegiranu uredbu Komisije od 8. srpnja 2015. o prijavljivanju nepravilnosti kojom se dopunjuje Uredba o zajedničkim odredbama; poziva Komisiju i države članice da uspostave usklađene strategije za rješavanje problema nepravilnosti i borbu protiv prijevara u kohezijskoj politici; ističe preventivne i korektivne mjere Komisije za izbjegavanje nepravilnosti koje se smatraju prijevarama, među ostalim i 193 prekida plaćanja u okviru kohezijske politike;

49.

podsjeća da se Uredbom o zajedničkim odredbama od upravljačkih tijela zahtijeva uspostava djelotvornih i razmjernih mjera za suzbijanje prijevara koje bi trebale biti dio nacionalnih strategija za borbu protiv prijevara; poziva Komisiju da snažnije preventivno djeluje; s time u vezi pozdravlja uspostavu sustava za rano otkrivanje rizika te posebno poziva na jačanje tehničkih i administrativnih kapaciteta upravljačkih tijela kako bi se zajamčili čvršći sustavi kontrole kojima se mogu smanjiti rizici od prijevara te poboljšati kapaciteti za njihovo otkrivanje, među ostalim i u slabije razvijenim regijama, bez nametanja nepotrebnog financijskog i administrativnog opterećenja; naglašava da bi preventivne mjere trebale obuhvaćati stalnu obuku i podršku za osoblje nadležnih tijela odgovorno za upravljanje i kontroliranje sredstava, kao i razmjenu informacija i najboljih praksi; podsjeća na ključnu ulogu lokalnih i regionalnih tijela i partnera u borbi protiv prijevara, jamčenju transparentnosti i sprečavanju sukoba interesa;

50.

cijeni odluku Komisije o provođenju procjene sredinom razdoblja 2018. godine kako bi se ustanovilo sprečavaju li se prijevare novom regulatornom strukturom kohezijske politike i smanjuju li se rizici od pojave nepravilnosti, uključujući i prijevare, te sa zanimanjem iščekuje detaljne informacije o utjecaju novih pravila na sustave upravljanja i kontrole, i u pogledu rizika od nepravilnosti i prijevare i u pogledu opće provedbe politike;

51.

poziva Komisiju i Revizorski sud da omoguće transparentnost revizijskih podataka objavljivanjem detaljnijih informacija o državama članicama koje su polučile najbolje i najlošije rezultate u svakom od područja i sektora politike kako bi akteri mogli odrediti u kojim je područjima pomoć najviše potrebna i pripremiti mjere s tim u skladu;

52.

pozdravlja izjavu Komisije u njezinu godišnjem izvješću za 2014. o zaštiti financijskih interesa EU-a (Izvješće o PIF-u) da bi se i Direktivom o zaštiti financijskih interesa i Uredbom o uspostavi Ureda europskog javnog tužitelja „dopunio i učvrstio pravni okvir i znatno ojačala borba protiv prijevara”; ponovno ističe svoje stajalište da je prijeko potrebno što prije donijeti Direktivu o zaštiti financijskih interesa u čije bi područje primjene bio uvršten i PDV te kojom bi se jasno definirala povreda financijskih interesa, minimalna pravila za najduže zatvorske kazne te minimalna pravila o zastari; podsjeća na slučaj Taricco u kojem Sud svraća pozornost na činjenicu da je prijevara u vezi s PDV-om doista uvrštena u definiciju prijevare u pogledu zaštite financijskih interesa s Konvencije o zaštiti financijskih interesa iz 1995.;

53.

naglašava da brzo treba donijeti i Uredbu o uspostavi Ureda europskog javnog tužitelja i traži od Vijeća da navede svoje razloge za odgađanje pregovora;

54.

napominje da je razina nepravilnosti prouzročenih nepoštovanjem pravila o javnoj nabavi i dalje visoka; poziva države članice da što brže u svoje zakonodavstvo prenesu Direktivu 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi (8), kojom se e-nabava proglašava obveznom i kojom se uvode obveze praćenja i izvješćivanja u cilju ograničavanja prijevara u nabavi i drugih ozbiljnih nepravilnosti; poziva Komisiju da objavljivanje sve dokumentacije koja se odnosi na korisnike, a posebno na podizvođače, odredi kao obvezu;

55.

traži od Komisije da primjenjuje isključivo mjere koje se odnose na diskreciju i isključenje u pogledu javne nabave, s odgovarajućim provjerama podobnosti koje bi se provodile u svakoj situaciji i da primjenjuje kriterije za isključenje kako bi u slučaju svakog sukoba interesa isključila poduzeća, što je od ključne važnosti za zaštitu vjerodostojnosti institucija;

56.

ističe da je nepoštovanje pravila o javnoj nabavi dovelo do znatnog broja pogrešaka u programskom razdoblju 2007. – 2013., među ostalima izbjegavanje javne nabave podjelom ugovora na manje javne natječaje kako bi se izbjeglo probijanje gornjih granica i upotreba neodgovarajućih postupaka; ističe da je nove direktive o javnoj nabavi potrebno provesti do travnja 2016.; naglašava da je za smanjenje broja nepravilnosti potrebno da države članice pravilno provedu direktive; stoga poziva Komisiju da izradi smjernice za pravilnu provedbu direktiva; poziva Komisiju da pomno prati provedbu tih direktiva; vjeruje da bi se postupak javne nabave mogao poboljšati postavljanjem uvjeta ex ante; ističe da su potrebna transparentna i pristupačna pravila;

57.

izražava zabrinutost zbog nedostatka potpune transparentnosti u pogledu financiranja velikih infrastrukturnih projekata; poziva Komisiju da razmotri donošenje prijedloga prema kojem bi objavljivanje svih financijskih izvještaja i projekata koji se odnose na velike javne radove bilo obvezno, uključujući i dokumentaciju o podizvođačima;

58.

poziva Komisiju da objavi svu dokumentaciju koja se odnosi na projekt brze željeznice Lyon – Torino i njegovo financiranje;

59.

poziva Komisiju da sastavi bazu podataka o nepravilnostima koja može služiti kao temelj za smislenu i sveobuhvatnu analizu učestalosti, ozbiljnosti i uzroka pogrešaka u javnoj nabavi; poziva mjerodavna tijela u državama članicama da sastave i analiziraju vlastite baze podataka o nepravilnostima, uključujući one proizišle iz javne nabave, te da surađuju s Komisijom kako bi te podatke pružili u obliku i u vremenskom roku koji će olakšati posao Komisije;

60.

dovodi u pitanje činjenicu da se sve veći broj ozbiljnih pogrešaka počinjenih u kontekstu postupaka javne nabave ne smatra prijevarnima te od Komisije traži da bude posebno oprezna u tom smislu, ne samo vođenjem dijaloga s državama članicama radi bolje primjene postojećih i novih direktiva o javnoj nabavi, nego i prosljeđivanjem relevantnih slučajeva OLAF-u na daljnje razmatranje;

61.

ističe da u hitnim situacijama, kao što je upotreba sredstava za izbjeglice, često ima izuzeća iz uobičajenih postupaka javne nabave koja uključuju izravan pristup sredstvima; žali što je zbog tog razloga često bilo slučajeva zlouporabe; poziva Komisiju da djelotvornije nadzire primjenu takvih izuzeća i proširenu praksu podjele ugovora o javnoj nabavi kako se ne bi probile gornje granice, čime se izbjegavaju redovni postupci javne nabave;

62.

napominje da u tematskom izvješću br. 10/2015 naslovljenom „Potrebno je uložiti više napora u rješavanje problema u vezi s javnom nabavom u rashodima EU-a za koheziju” Revizorski sud analizira postupke povezane s javnom nabavom; napominje da zbog neusklađenosti s pravilima o javnoj nabavi dolazi do pogrešaka koje mogu dovesti do kašnjenja u provedbi i financijskih ispravaka; poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za potpuno poštovanje ex ante uvjeta u pogledu djelotvorne provedbe zakona o javnoj nabavi do kraja 2016.; poziva države članice da se pobrinu za odgovarajući i brz prijenos paketa direktiva o javnoj nabavi iz 2014. u nacionalno zakonodavstvo;

63.

snažno potiče države članice i Komisiju da u potpunosti iskoriste mogućnosti informatičkih alata u javnoj nabavi, uključujući alate za e-javnu nabavu, razmjenu dobrih praksi i preventivno utvrđivanje razine rizika; uviđa vrijednost internetskog alata Arachne za upozoravanje na prijevare koji je Komisija razvila u cilju utvrđivanja najriskantnijih projekata na temelju niza pokazatelja rizika te poziva države članice da ga upotrebljavaju;

64.

naglašava da je važno služiti kao primjer i sa zadovoljstvom dočekuje međuinstitucijski pristup izradi proračuna koja se temelji na rezultatima; poziva Komisiju da uvede fazu planiranja, provedbe i kontrole višegodišnjeg financijskog okvira u skladu s načelom izrade proračuna temeljene na rezultatima;

65.

napominje da je važno poduzeti dodatne i trajne mjere kako bi se izbjegle nepravilnosti koje se smatraju prijevarama, no ponavlja i svoj poziv za donošenje nove metodologije usmjerene na uspješnost, a ne na formalističku evaluaciju programa, u skladu s načelom o proračunu EU-a usmjerenom na rezultate; poziva Komisiju da ojača svoje aktivnosti u pogledu primjene pokazatelja učinkovitosti i djelotvornosti u svim svojim programima, a ne da se usredotoči samo na stopu pogrešaka; nadalje poziva Komisiju da ne radi samo na trima glavnim kategorijama – ekonomičnosti, učinkovitosti i djelotvornosti – nego da se počne koncentrirati i na novi tercet (ekologija, jednakost i etika);

66.

traži obvezno uključivanje ex ante procjena ekološke, gospodarske i socijalne dodane vrijednosti u postupku izbora projekata za financiranje, unutar i izvan Europske unije, te objavljivanje i potpunu dostupnost rezultata tih procjena i korištenih pokazatelja;

67.

napominje da je izvješćivanje o uspješnosti još slabo te da postoji potreba da se redovno ocjenjuju ulazni parametri (financijski, ljudski, materijalni, organizacijski i regulatorni resursi potrebni za provođenje programa), učinci (postignuća programa), rezultati (neposredne posljedice programa) i utjecaji (dugoročne promjene u društvu);

68.

pozdravlja uspostavljanje mreže nacionalnih kontaktnih točki u državama članicama i uvrštenje antikorupcijskih ciljeva u postupak gospodarskog upravljanja u okviru Europskog semestra;

69.

snažno potiče Komisiju da smjesta objavi svoju procjenu svih sporazuma s duhanskim poduzećima kako bi se ustanovila njihova uspješnost u borbi protiv prijevara i krivotvorenja, koji utječu na financijske interese EU-a, te da ocijeni treba li te sporazume produžiti;

70.

ističe ulogu Revizorskog suda, vrhovnih revizijskih institucija, Komisije i upravljačkih tijela u kontroliranju pravilnosti i uspješnosti javne potrošnje; poziva Revizorski sud i Komisiju da dodatno poboljšaju suradnju s vrhovnim revizijskim institucijama u državama članicama kako bi se proširio opseg i udio revidiranih sredstava i projekata;

71.

zabrinut je zbog zaključka Europskog ombundsmana (9) da, osim Glavne uprave za zdravlje i sigurnost hrane, Komisija „ne primjenjuje u potpunosti pravila i smjernice Svjetske zdravstvene organizacije UN-a o transparentnosti i lobiranju duhanske industrije”; smatra da su stoga ugrožene vjerodostojnost i ozbiljnost Komisije;

72.

potiče sve relevantne institucije EU-a na provedbu članka 5. stavka 3. Okvirne konvencije Svjetske zdravstvene organizacije o kontroli duhana u skladu s preporukama sadržanim u smjernicama te konvencije; poziva Komisiju da odmah objavi svoju ocjenu sporazuma s duhanskim poduzećima i procjenu učinka provedbe Okvirne konvencije o kontroli duhana; poziva Komisiju da osigura potpunu transparentnost u pogledu sporazuma o duhanu i njihovog mogućeg obnavljanja te potiče države članice da redovito izvještavaju o rashodima u okviru sredstava dobivenih kao rezultat tih sporazuma;

73.

pozdravlja uspješne ishode brojnih zajedničkih carinskih operacija, uz suradnju OLAF-a i država članica s raznim službama trećih zemalja u okviru kojih je između ostalog zaplijenjeno 1,2 milijuna krivotvorenih dobara, uključujući parfeme, rezervne automobilske dijelove, elektroničke uređaje i 130 milijuna cigareta; naglašava da krijumčarenje visoko oporezovane robe prouzročuje znatne gubitke u prihodima za proračune EU-a i njegovih država članica te da izravni gubici u carinskim prihodima prouzročeni krijumčarenjem cigareta prema procjenama iznose više od 10 milijardi EUR godišnje; ističe da se nedopuštenim trgovanjem krivotvorenom robom nanosi šteta prihodima EU-a i njegovih država članica te europskim trgovačkim društvima;

74.

iznimno je zabrinut zbog porasta krijumčarenja, nedopuštene trgovine i drugih oblika nezakonite trgovine koji ne samo da utječu na carinske pristojbe država članica, a time i na proračun EU-a, nego su i blisko povezani s organiziranim međunarodnim kriminalom, prijetnja su za potrošače te imaju negativne posljedice na funkcioniranje jedinstvenog tržišta, što ugrožava pružanje jednakih uvjeta za sva konkurentska poduzeća, osobito mala i srednja poduzeća; stoga traži bolju koordinaciju između OLAF-a, carinskih tijela i tijela za nadzor tržišta ne samo kako bi se riješili ti problemi već i kako bi se suzbila trgovina proizvodima kojima se krše zakoni o intelektualnom vlasništvu u EU-u;

75.

naglašava važnost razlikovanja zakonitih generičkih lijekova od krivotvorenih lijekova predstavljenih s namjerom prijevare kako ne bi dolazilo do zastoja u proizvodnji i zakonitoj trgovini generičkim lijekovima te ponovno poziva sve države članice koje su potpisale Protokol UN-a o suzbijanju nezakonite trgovine duhanskim proizvodima, ali ga nisu i ratificirale, da što prije dovrše postupak ratifikacije;

76.

zapaža ulogu OLAF-a u raznim zajedničkim carinskim operacijama kad je riječ o sprečavanju gubitaka u proračunu EU-a te traži od OLAF-a da u svoja iduća godišnja izvješća uvrsti više informacija i konkretnih brojki o svojem doprinosu zaštiti prihodovne strane proračuna EU-a;

77.

pozdravlja godišnji međuinstitucijski sastanak između Vijeća, Komisije, Parlamenta, OLAF-a i njegova nadzornog odbora; ustraje u tome da se u predsjedništvu moraju izmjenjivati tri Europske institucije; poziva Komisiju da podrži inicijativu Parlamenta i potiče Vijeće da ponovno razmotri svoje negativno stajalište o tom pitanju;

78.

ponavlja poziv iz Godišnjeg izvješća o zaštiti financijskih interesa EU-a za 2013. (10) na brzo rješavanje preostalih pitanja između OLAF-a i njegova nadzornog odbora; ponavlja da ni OLAF ni njegov nadzorni odbor ne mogu učinkovito ispuniti svoje zakonske obveze u uvjetima njihove trenutačne ograničene suradnje; sa zabrinutošću primjećuje nedovoljan napredak i stoga smatra da je trenutačna situacija neprihvatljiva; poziva Komisiju da u potpunosti obavlja svoju ulogu i da aktivno radi na dugotrajnom rješenju koje će odmah primijeniti;

79.

smatra da bi nadzorni odbor trebao, u pogledu dosljednosti sa svojim mandatom, zapošljavati nezavisno osoblje koje bi bilo odvojeno od uprave OLAF-a i imati financijsku autonomiju; poziva OLAF da nadzornom odboru pruži pristup dokumentima koje nadzorni odbor smatra potrebnima za ispunjavanje svoje zadaće u skladu sa svojim ovlastima; snažno potiče Komisiju da podnese prijedlog za izmjenu Uredbe o OLAF-u s tim u skladu;

80.

napominje da se podaci o prijevarama koje je prikupio OLAF ne podudaraju s podacima iz javnih i privatnih izvora u državama članicama (Izvješće OLAF-a za 2014.) te da je uspjeh u potražnji povrata sredstava koju je OLAF preporučio državama članicama izrazito neujednačen; poziva Komisiju da podrži inicijative za povećanje stope povrata u slučajevima prijevara;

81.

snažno potiče Komisiju da se pobrine za potpunu transparentnost u pogledu svih zahtjeva državnih tužitelja za ukidanje imuniteta zaposlenika OLAF-a, uključujući i njegova glavnoga direktora;

82.

pozdravlja dokazanu učinkovitost istraga OLAF-a o podrijetlu robe kad je riječ o prihvatljivosti povlaštenih tarifnih mjera i poziva države članice da uzmu u obzir te zaključke te da poduzmu sve potrebne i prikladne mjere u skladu s odredbama carinskog zakonodavstva EU-a; poziva Komisiju da u cilju sprečavanja gubitaka u proračunu EU-a koji proizlaze iz uvoza robe za koju ne vrijedi povlašteno tarifno postupanje u okviru sporazuma o povlaštenoj trgovini, nastavi provjeravati poboljšavaju li države članice učinkovitost svojih sustava upravljanja rizikom i nadzornih strategija na temelju priopćenja o uzajamnoj pomoći; nadalje, traži od Komisije da nastavi ispunjavati svoju obvezu provođenja ex post evaluacija sporazuma o povlaštenoj trgovini sa značajnim gospodarskim, društvenim i ekološkim utjecajem, što se odnosi i na sustav u okviru kojeg države korisnice podnose periodične izvještaje o upravljanju povlaštenim podrijetlom i nadzoru nad njime;

83.

ističe da je sveobuhvatan progon kaznenih dijela, uključujući prijevare, korupciju, pranje novca, organizirani kriminal povezan s tim kaznenim djelima i druge ilegalne aktivnosti koje utječu na financijske interese EU-a, nužan preduvjet za učinkovito funkcioniranje EU-a; naglašava da je preporuke OLAF-a potrebno sustavno pratiti daljnjim mjerama; smatra da bi za mjere koje bi uslijedile nakon tih preporuka bilo potrebno da OLAF ima postupovna prava u nacionalnim zakonodavstvima kako bi se osiguralo da se te preporuke poštuju i da ih nacionalna tijela uzimaju u obzir;

84.

poziva Komisiju da objasni glavne razloge zbog kojih države članice ne poduzimaju daljnje mjere u odnosu na navodne slučajeve prijevara koje utječu na financijske interese EU-a, a na koje ih je OLAF upozorio;

85.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te Sudu Europske unije, Europskom revizorskom sudu, Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF) i nadzornom odboru OLAF-a.

9.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 50/15

—

uzimajući u obzir članak 2. i drugi podstavak članka 3. stavka 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članak 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir članak 23. Povelje o temeljnim pravima Europske unije,

—

uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,

—

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) iz 1979. godine,

—

uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje koje su 15. rujna 1995. usvojene na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama, kasnije zaključne dokumente koji su usvojeni na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda Peking + 5 (2000.), Peking + 10 (2005.) i Peking + 15 (2010.) i zaključni dokument revizijske konferencije Peking + 20,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. svibnja 2015. o rodu u okviru razvoja,

—

uzimajući u obzir zajednički radni dokument službi od 21. rujna 2015. naslovljen „Rodna jednakost i jačanje položaja žena: vanjskim odnosima EU-a u razdoblju 2016. – 2020. do preobrazbe života djevojčica i žena” (SWD(2015)0182) i zaključke Vijeća od 26. listopada 2015. o Akcijskom planu za ravnopravnost spolova 2016. – 2020.,

—

uzimajući u obzir članak 3. Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, u kojem se „rod” definira na sljedeći način: „društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce”,

—

uzimajući u obzir Europski pakt za rodnu jednakost (2011. – 2020.) koji je Europsko vijeće usvojilo u ožujku 2011.,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 5. ožujka 2010. naslovljenu „Veća predanost jednakosti žena i muškaraca: Ženska povelja” (COM(2010)0078),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 21. rujna 2010. pod nazivom „Strategija za jednakost žena i muškaraca 2010. – 2015.” (COM(2010)0491),

—

uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije naslovljen „Strateška suradnja za rodnu jednakost za razdoblje 2016. – 2019.” (SWD(2015)0278),

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije o istraživanju naslovljeno „Ocjena dobrih i loših strana Strategije za jednakost žena i muškaraca 2010. – 2015.”,

—

uzimajući u obzir Strategiju za ravnopravnost spolova Vijeća Europe od 2014. do 2017.,

—

uzimajući u obzir studiju Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE) naslovljenu „Unaprjeđenje položaja žena u donošenju političkih odluka – kako naprijed” („Advancing women in political decision-making – Way forward”) objavljenu 2015. godine,

—

uzimajući u obzir zaključke i preporuke izvješća EIGE-a objavljenog 2011. pod naslovom „Rodno osviješteni parlamenti: globalni pregled dobrih praksi”,

—

uzimajući u obzir svoje rezolucije od 10. veljače 2010. o jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2009. godine (1), od 8. ožujka 2011. o jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2010. godine (2), od 13. ožujka 2012. o jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2011. godine (3), te od 10. ožujka 2015. o napretku u području jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2013. (4),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2003. o rodno osviještenoj politici u Europskom parlamentu (5),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 18. siječnja 2007. o rodno osviještenoj politici u radu odborâ (6),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. travnja 2009. o rodno osviještenoj politici u radu svojih odbora i izaslanstava (7),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. svibnja 2009. o rodno osviještenoj politici u vanjskim poslovima EU-a i izgradnji mira/država (8),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2012. o ženama u donošenju političkih odluka – kvaliteta i jednakost (9),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 9. lipnja 2015. o Strategiji EU-a za jednakost žena i muškaraca nakon 2015. (10),

—

uzimajući u obzir Rezoluciju Europskog parlamenta od 3. veljače 2016. o novoj strategiji za prava žena i jednakost spolova u Europi nakon 2015 (11).

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 21. veljače 1996. naslovljenu „Uključivanje jednakih mogućnosti za žene i muškarce u sve politike i aktivnosti Zajednice” (COM(1996)0067) u kojoj se Zajednica obvezuje na „promicanje jednakosti između žena i muškaraca u svim svojim aktivnostima i politikama na svim razinama”, čime je zapravo definirano načelo integriranja rodne jednakosti,

—

uzimajući u obzir studiju „Ocjena Strategije za jednakost žena i muškaraca za razdoblje 2010. – 2015. kao doprinos ostvarivanju ciljeva Pekinške platforme za djelovanje” („Evaluation of the Strategy for Equality between women and men 2010-2015 as a contribution to achieve the goals of the Beijing Platform for Action”) koju je 2014. objavio Resorni odjel C Europskog parlamenta,

—

uzimajući u obzir studiju „Rodno osviještena politika u odborima i izaslanstvima Europskog parlamenta” („Gender Mainstreaming in Committees and Delegations of the European Parliament”) koju je 2014. objavio Resorni odjel C Europskog parlamenta,

—

uzimajući u obzir studiju „Proračun EU-a za rodnu jednakost” („The EU Budget for Gender Equality”) koju je 2015. objavio Resorni odjel D Europskog parlamenta,

—

uzimajući u obzir memorandum naslovljen „Smjernice za razvoj politika rodne jednakosti i jačanja položaja žena” („Guidance on the development of gender equality and the empowerment of women policies”) koji je u svibnju 2014. objavilo tijelo UN-a za žene UN Women,

—

uzimajući u obzir rad naslovljen „Je li napredak u rodnoj jednakosti u EU-u zapravo promašen?” („Advances in EU Gender Equality: Missing the mark?”) koji je 2014. objavila Mreža instituta za europsku politiku (EPIN),

—

uzimajući u obzir Godišnje izvješće o ljudskim resursima za 2014. koji je objavila Glavna uprava Europskog parlamenta za kadrovske poslove,

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0034/2016),

A.

budući da je u članku 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) rodno osviještena politika utvrđena kao horizontalno načelo i da je u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) načelo rodne jednakosti utvrđeno kao jedna od vrijednosti Unije;

B.

budući da Povelja o temeljnim pravima sadrži konkretne odredbe o horizontalnom načelu rodne jednakosti, a da je u članku 6. UEU-a potvrđeno da Povelja ima istu pravnu snagu kao Ugovori;

C.

budući da je ostvarivanje rodne jednakosti ključno za zaštitu ljudskih prava, funkcioniranje demokracije, poštovanje vladavine prava te gospodarski rast, socijalnu uključenost i održivost;

D.

budući da napredak u ostvarivanju rodne jednakosti u EU-u stagnira i da se ovim ritmom ta jednakost još dugo neće ostvariti;

E.

budući da se u Strateškoj suradnji za rodnu jednakost za razdoblje 2016. – 2019. Komisija obvezala na nastavak provođenja rodno osviještene politike, između ostalog i mjerama ocjenjivanja i praćenja; budući da je Komisija svoj strateški angažman za rodnu jednakost u razdoblju nakon 2015. smanjila na razinu dokumenta radnih službi;

F.

budući da je ostvarenje rodne jednakosti do 2030. peti cilj održivog razvoja;

G.

budući da rodno osviještena politika znači „uključivanje rodne perspektive u sve aspekte politike EU-a, tj. u pripremu, nacrt, provedbu, praćenje i ocjenjivanje politika, u pravne mjere te u programe potrošnje, radi ostvarivanja jednakosti žena i muškaraca” (12);

H.

budući da rodno osviještena politika mora obuhvaćati prava, perspektive i dobrobit pripadnika zajednice LGBTIQ te osoba svih rodnih identiteta;

I.

budući da bi rodno osviještena politika trebala biti proaktivno i reaktivno sredstvo za ostvarivanje rodne jednakosti;

J.

budući da rodno osviještena politika nije cilj politike sam po sebi, već ključno sredstvo za ostvarivanje rodne jednakosti, uvijek u kombinaciji s drugim konkretnim mjerama i politikama usmjerenim na promicanje rodne jednakosti;

K.

budući da je jedna od nadležnosti nadležnog odbora pridonijeti provedbi i daljnjem razvoju rodno osviještene politike u svim područjima politika;

L.

budući da većina parlamentarnih odbora u osnovi pridaje važnost rodno osviještenoj politici (npr. u svojem zakonodavnom radu, u svojim službenim odnosima s Odborom za prava žena i jednakost spolova i pri izradi akcijskih planova o jednakosti), dok neki odbori uopće ne pokazuju zanimanje za to pitanje ili pokazuju slabo zanimanje;

M.

budući da je nadležni odbor u prethodnom mandatu usvojio praksu, koju i dalje provodi, davanja ciljanih doprinosa izvješćima ostalih odbora s pomoću „amandmana povezanih s rodno osviještenom politikom”; budući da je, prema studiji objavljenoj 2014. godine (13), 85 % amandmana povezanih s rodno osviještenom politikom podnesenih od srpnja 2011. do veljače 2013. uvršteno u završna izvješća koja su usvojili vodeći odbori; budući da su za ažuriranu ocjenu stanja rodno osviještene politike u Parlamentu potrebni daljnji podaci za razdoblje nakon veljače 2013.;

N.

budući da nakon usvajanja Rezolucije iz 2003. o rodno osviještenoj politici svaki parlamentarni odbor imenuje jednog člana kao odgovornu osobu za rodno osviještenu politiku i na taj način uspostavlja „mrežu za rodno osviještenu politiku”; budući da je u kasnijim rezolucijama o ovoj temi pozivano na postojani razvoj te mreže i na uspostavu slične mreže u međuparlamentarnim izaslanstvima; budući da se rad mreže održava uz potporu mreže zaposlenih u tajništvima odbora;

O.

budući da su članovi mreže ispunili upitnik kako bi se ocijenilo aktualno stanje rodno osviještene politike u njihovim resorima;

P.

budući da je uz višegodišnji financijski okvir (VFO) priložena zajednička izjava triju institucija koje su se dogovorile da će „godišnji proračunski postupci koji se primjenjuju za VFO za razdoblje 2014. – 2020. prema potrebi uključiti rodno osjetljive elemente, uzimajući u obzir načine na koje ukupni financijski okvir Unije doprinosi povećanoj rodnoj jednakosti (i osigurava načelo rodne osviještenosti)”; budući da, unatoč tomu, treba ojačati praktične napore za daljnju provedbu rodno osviještene politike i jačanje položaja žena, s obzirom na to da se postojeće politike slabo provode i da su za rodna pitanja dodijeljena nedovoljna proračunska sredstva;

Q.

budući da nijedna institucija Europske unije nije dosljedno primjenjivala izradu proračuna kojom se poštuje načelo rodne jednakosti;

R.

budući da je Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE) osnovan kako bi doprinio promicanju rodne jednakosti i ojačao ga, a to podrazumijeva i rodno osviještenu politiku u svim politikama EU-a i u pripadajućim nacionalnim politikama; budući da je EIGE osmislio Platformu za rodno osviještenu politiku i Glosar i tezaurus rodno osviještene politike kako bi se donositeljima odluka, osoblju u institucijama EU-a i vladinim tijelima pomoglo u uključivanju rodne perspektive u njihov rad;

S.

budući da rodno osviještena politika obuhvaća i integraciju rodne perspektive u sadržaj raznih politika i rješavanje pitanja zastupljenosti žena i muškaraca te osoba svih rodnih identiteta u pojedinim područjima politika; budući da obje dimenzije treba uzeti u obzir u svim fazama procesa donošenja politika;

T.

budući da bi sve unutarnje i vanjske politike EU-a trebale biti takve da od njih jednake koristi imaju i djevojčice i dječaci, i žene i muškarci, kao i svi ostali rodni identiteti;

U.

budući da se provedba rodno osviještene politike nalazi među glavnim slabim točkama koje je Komisija utvrdila u svojoj ocjeni strategije za rodnu jednakost za razdoblje 2010. – 2015.;

V.

budući da parlament koji uzima u obzir načelo rodne jednakosti može imati ključnu ulogu u ispravljanju rodne neravnoteže, promičući ravnopravno gospodarsko, društveno i političko sudjelovanje žena i muškaraca te šireći okvir rodno osviještene politike;

W.

budući da su izobrazbe o rodno osviještenoj politici namijenjene zastupnicima u Europskom parlamentu i osoblju Parlamenta, a posebno rukovodećem osoblju, ključne za promicanje rodne perspektive u svim resornim područjima i svim fazama osmišljavanja politike;

X.

budući da zbog nedostatnih financijskih sredstava i ljudskih resursa nije moguće zajamčiti stvarni napredak rodno osviještene politike u radu Parlamenta;

Y.

budući da je sustavno i periodično prikupljanje statističkih i drugih podataka iskazanih po spolu u procjenama utjecaja politike i postupku donošenja politike neophodno za analizu napretka rodne jednakosti; budući da treba provesti više kvalitativnih istraživanja unutar Parlamenta kako bi se utvrdili važnost instrumenata rodno osviještene politike i njihov učinak na rezultate politika, rezolucije i zakonodavne tekstove;

Z.

budući da je zastupljenost žena na položajima na kojima se donose odluke na političkoj i administrativnoj razini, među ostalim i u klubovima zastupnika u Parlamentu, i dalje niska; budući da žene uglavnom vode odbore koji nisu usko povezani s dodjelom sredstava i donošenjem odluka u području gospodarstva; budući da za poboljšanje kvalitete donesenih odluka Parlament mora osigurati da su položaji na kojima se donose odluke ravnomjerno raspoređeni s obzirom na rod; budući da se muškarci moraju posvetiti promicanju rodne jednakosti u svim područjima i na svim razinama, a muške zastupnike u Europskom parlamentu treba potaknuti da se u svom radu angažiraju oko rodno osviještene politike;

AA.

budući da Parlament ima uspostavljenu organizacijsku strukturu za promicanje rodno osviještene politike u svojim aktivnostima te da ta struktura mora biti bolje koordinirana, ojačana i proširena novom političkom i administrativnom voljom kako bi se postigla viša razina rodne osviještenosti;

AB.

budući da je u vezi s rodno osviještenom politikom potrebna veća međuinstitucijska suradnja Parlamenta, Vijeća i Komisije kako bi se zajamčilo da se rodne perspektive mogu uključiti u sve faze političkog ciklusa, što bi olakšalo i rad Parlamenta na rodno osviještenoj politici;

AC.

budući da je doprinos vanjskih dionika, kao što su organizacije civilnog društva, skupine lokalnih zajednica za prava žena i rodnu jednakost, međunarodne institucije, akademska zajednica i nacionalni parlamenti, važan za poboljšanje postupaka Parlamenta u pogledu rodno osviještene politike i poticanje uzajamnih razmjena radi promicanja najboljih praksi;

AD.

budući da je u Rezoluciji Parlamenta o rodno osviještenoj politici usvojenoj 2007. pozvano na to da se svake dvije godine ocjenjuje rodno osviještena politika u radu Parlamenta;

1.

smatra da bi, kako bi se rodna perspektiva uključila u politički proces, trebalo uzeti u obzir različite aspekte: sadržaj politike i rodnu zastupljenost u administraciji i pri donošenju odluka; također napominje da su jasni podaci o učincima politike ključni za stalno poboljšanje rodne jednakosti;

2.

napominje da su u organizacijskoj strukturi Parlamenta različita tijela zadužena za razvoj i provedbu rodno osviještene politike, i na političkoj razini i na profesionalnoj razini:

3.

izražava žaljenje zbog toga što se aktivnosti tih tijela odgovornih za rodno osviještenu politiku ne koordiniraju ili ne integriraju unutar Parlamenta ili s drugim institucijama (ne postoji međuinstitucijski mehanizam za suradnju u vezi s provođenjem rodno osviještene politike); obvezuje se na uspostavu djelotvorne suradnje svih dionika u ovom institucijskom okviru na temelju konkretnih mehanizama kao što su praćenje i povratne informacije o uspješnosti;

4.

ponavlja svoju posvećenost redovnom usvajanju i provođenju plana mjera rodno osviještene politike u Parlamentu s općim ciljem poticanja rodne jednakosti djelotvornim uključivanjem rodne perspektive u politike i aktivnosti, što obuhvaća i strukture u kojima se donose odluke i administraciju;

5.

poziva na kontinuirani razvoj mreže za rodno osviještenu politiku, koja predstavlja odbore, ali i međuparlamentarna izaslanstva, i njezino potpuno uključivanje u redovno praćenje stanja rodno osviještene politike u svim resorima; prima na znanje potrebu za većim i aktivnijim sudjelovanjem zastupnika u Europskom parlamentu koji su članovi te mreže i poziva da se u cilju većeg sudjelovanja u mrežu uključe i zamjenici zastupnika u Europskom parlamentu, kao što je to slučaj s odborima i izaslanstvima;

6.

ističe da je prema spomenutoj studiji iz 2014. o ovom pitanju najučinkovitije sredstvo za uvrštavanje perspektive rodne jednakosti u politički proces primjena procedura koje uključuju suradnju s drugim odborima; naglašava potrebu da ostali odbori podrže rad na rodno osviještenoj politici i da je primijene u svojim aktivnostima;

7.

poziva nadležne službe da i dalje rade na konkretnim mjerama za poticanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života; izražava žaljenje zbog toga što su, kad je riječ o dužnosnicima Europskog parlamenta, žene većinom u funkcijskoj skupini asistenata (AST); poziva na provođenje godišnje analize stanja rodne jednakosti u Parlamentu na temelju podataka iskazanih po spolu za sve zaposlene na svim razinama i za sva politička tijela, što podrazumijeva i parlamentarne asistente, te na to da izvješće o tome bude dostupno javnosti;

8.

poziva na rješavanje strukturnih prepreka te na stvaranje okružja koje će ženama omogućiti preuzimanje položaja na kojima se donose odluke na svim razinama, poput mjera za usklađivanje poslovnog i privatnog života te mjera pozitivnog djelovanja, kojima će se broj pripadnika odnosno pripadnica podzastupljenog roda moći povećati na položajima na kojima prevladavaju žene ili muškarci; poziva političke stranke da preuzmu odgovornost u poticanju sudjelovanja žena s obzirom na to da te stranke imaju moć regrutiranja, odabira i imenovanja kandidata;

9.

izražava žaljenje zbog činjenice da ciljevi u pogledu rodne ravnoteže na razini srednjeg i višeg rukovodećeg kadra koje je Predsjedništvo usvojilo 2006. (izvješće Kaufmann) nisu ostvareni u predviđenom roku do 2009. godine, a to još uvijek nisu ni danas; napominje da je te ciljeve Skupina na visokoj razini za rodnu jednakost i raznolikost redovito potvrđivala za godine koje su slijedile; potiče na donošenje djelotvornih, korektivnih i dalekosežnih mjera kako bi se ti ciljevi rodne jednakosti ostvarili u najkraćem mogućem roku;

10.

napominje da je Skupina na visokoj razini za rodnu jednakost i raznolikost odgovorna za usvajanje akcijskog plana za poticanje jednakosti i raznolikosti u Parlamentu i za to da se pobrine za njegovu provedbu; poziva Skupinu na visokoj razini da uz potporu nadležnih službi podnese sveobuhvatan plan za rodnu jednakost u kojem će navesti kako povećati zastupljenost žena na srednjim i višim rukovodećim položajima na 40 % do 2020. godine; poziva Glavnu upravu za kadrovske poslove i klubove zastupnika da razmotre predlaganje i žene i muškarca za načelnike odjela kad je neki od tih položaja slobodan;

11.

predlaže da, kad se uvede ta funkcija, stalni izvjestitelj za rodno osviještenu politiku surađuje sa Skupinom na visokoj razini kako bi se osiguralo da su ostvareni ciljevi rodno osviještene politike za tajništvo i osoblje Parlamenta;

12.

poziva klubove zastupnika da razmotre predlaganje i žene i muškarca za položaj predsjednika odbora i klubova zastupnika;

13.

napominje da je poželjna jednaka zastupljenost rodova u svakom odboru, u mjeri u kojoj to okolnosti dopuštaju; poziva klubove zastupnika da razmotre mogućnost imenovanja zastupnika u Europskom parlamentu iz podzastupljenog roda u svaki odbor i to na koordinirani način; poziva klubove zastupnika da imenuju jednak broj zastupnika i zastupnica u Europskom parlamentu kao članove i zamjenske članove u Odboru za prava žena i jednakost spolova kako bi se potaknulo sudjelovanje muškaraca u politici o rodnoj jednakosti;

14.

ističe da su se amandmani povezani s rodno osviještenom politikom pokazali učinkovitijima od mišljenja jer su sažetiji, mogu se brže podnositi i odnose se na ključna, konkretna i ograničena pitanja; ponavlja svoj poziv nadležnom odboru da mogućnost podnošenja amandmana povezanih s rodno osviještenom politikom uvrsti u Poslovnik, uzimajući u obzir specifičnu ulogu Odbora za prava žena i jednakost spolova u rodno osviještenoj politici kao horizontalnom načelu; poziva na tješnju suradnju među odborima te učinkovitu koordinaciju između mreže za rodno osviještenu politiku i nadležnog odbora i na političkoj i na administrativnoj razini u cilju uključivanja bitne rodne dimenzije u izvješća; ističe važnost uloge koju članovi mreže u svakom odboru imaju pri olakšavanju djelotvornog doprinosa nadležnog odbora preko amandmana povezanih s rodno osviještenom politikom i mišljenja te poziva na djelotvornu koordinaciju između nadležnih članova Odbora za prava žena i jednakost spolova te članova mreže tijekom postupka donošenja amandmana povezanih s rodno osviještenom politikom; ponovno ističe potrebu za uskom suradnjom između nadležnog odbora i vodećih odbora u vezi s amandmanima povezanima s rodno osviještenom politikom i mišljenjima kako bi se zajamčilo optimalno sastavljanje rasporeda i planiranje u cilju djelotvornog doprinosa izvješću vodećeg odbora;

15.

žali zbog toga što, unatoč međuinstitucijskoj izjavi o jamčenju rodno osviještene politike priloženoj VFO-u, dosad nisu poduzete mjere u vezi s izradom proračuna kojim se poštuje načelo rodne jednakosti; s tim u vezi ističe potrebu da se pomno prati kako se primjenjuju načela iz te zajedničke izjave u pogledu godišnjih proračunskih postupaka i traži da se nadležnom odboru da službena uloga u postupku preispitivanja VFO-a;

16.

ističe da je izrada rodno osjetljiva proračuna u obliku planiranja, programiranja i izrade proračuna kojima se doprinosi promicanju rodne jednakosti i ostvarenju prava žena jedan od ključnih instrumenata koje tvorci politika koriste kako bi riješili problem rodnog jaza; žali zbog toga što je postupak izrade proračuna kojim se poštuje načelo rodne jednakosti pokazao da rodna perspektiva ni izbliza nije uvedena u sve politike, na svim razinama i u svakoj fazi procesa donošenja politike; napominje da je u tom kontekstu osobito ključna izgradnja unutarnjih kapaciteta u vezi s izradom rodno osjetljiva proračuna kako bi se povećala nadzorna uloga Europskog parlamenta u tim pitanjima; napominje da implikacije odluka o rashodima i prihodima imaju izuzetno različit učinak na žene i muškarce te naglašava da bi zastupnici iz nadležnih odbora trebali voditi računa o tim različitim učincima pri izradi proračuna; ističe da se izradom rodno osjetljiva proračuna promiču odgovornost i transparentnost u pogledu predanosti Parlamenta rodnoj jednakosti;

17.

prima na znanje da se Komisija obvezala da će nastaviti provoditi rodno osviještenu politiku uvrštavanjem aspekata rodne jednakosti u procjene utjecaja i ocjenjivanja u skladu s načelima bolje regulative te da razmatra mogućnost objavljivanja izvješća o rodno osviještenoj politici u Komisiji 2017. godine;

18.

ponovno potvrđuje potrebu za dodjelom dostatnih sredstava, među ostalim i na razini Parlamenta, radi izrade procjena utjecaja politika na spolove i rodno utemeljene analize; poziva Komisiju da provodi sustavnu procjenu utjecaja na spolove za svaki novi zakonodavni prijedlog ili prijedlog politike na osnovi svoje poboljšane procjene novih zakonodavnih prijedloga o temeljnim pravima te kako bi se zajamčilo da EU poštuje prava žena; ističe da se u sklopu takvih analiza i metoda prikupljanja podataka moraju uzimati u obzir iskustva osoba koje pripadaju zajednici LGBTIQ; naglašava da je potrebno poticati odbore da iskoriste interno stručno znanje i vanjsko stručno znanje drugih institucija i tijela iz javnog ili privatnog sektora aktivnih u promicanju rodno osviještene politike;

19.

poziva EIGE da redovito dostavlja informacije svim odborima kako bi istaknuo rodnu perspektivu u svim sektorima donošenja politike te stavio na raspolaganje podatke i instrumente koje je razvio u okviru šireg postupka izgradnje kapaciteta i koji su, među ostalim, namijenjeni osoblju i parlamentarnim asistentima, kao što je platforma za rodno osviještenu politiku; poziva Službu za istraživanja da provodi redovito detaljno kvalitativno i kvantitativno istraživanje o napretku rodno osviještene politike u Parlamentu i funkcioniranju organizacijske strukture koja je za nju namijenjena;

20.

žali što EIGE trenutno nema dovoljna financijska sredstva da bi mogao provesti sve što se od njega traži te stoga naglašava da je potrebno osigurati da će se proračun instituta izmijeniti u skladu s njegovim širokim mandatom;

21.

primjećuje da je u odgovorima na upitnike o stanju rodno osviještene politike u parlamentarnim odborima istaknuto da su određeni instrumenti učinkoviti u procesu integracije rodne perspektive u rad odbora, a među njima su:

te čvrsto preporučuje daljnji razvoj tih instrumenata i njihovu primjenu u radu Parlamenta;

22.

podsjeća da ocjenjivanja i programi u okviru rodno osviještene politike također zahtijevaju provođenje djelotvornih daljnjih mjera kako bi se osigurala učinkovitost svih mjera i riješili mogući problemi; naglašava da je važno provesti korektivne mjere gdje je to potrebno i osmisliti rodno osviještenu politiku ako se nakon njihove provedbe ne vidi napredak;

23.

preporučuje Glavnoj upravi Parlamenta za komunikaciju da u svoje izvještavanje o donošenju politika Parlamenta uključi jaču rodnu perspektivu;

24.

izražava punu podršku osmišljavanju ciljane i redovne izobrazbe o rodno osviještenoj politici, koja će raspolagati s dovoljno resursa te će biti prilagođena posebnim potrebama Parlamenta i namijenjena cjelokupnom osoblju Parlamenta koje radi u resornim područjima, uz pružanje opširnije izobrazbe za osoblje na srednjim i višim rukovodećim položajima, posebno za načelnike odjela; poziva na to da izobrazba o rodno osviještenoj politici bude raspoloživa zastupnicima u Europskom parlamentu, parlamentarnim asistentima i osoblju klubova zastupnika; poziva na organizaciju izobrazbe o rukovođenju namijenjene ženama te na to da se ženama pruži mogućnost da iskušaju vodeće položaje; preporučuje da u izobrazbe budu uključene i informacije o višestrukim i međupodručnim oblicima diskriminacije; ističe potrebu da se zajamči da su sve službe Parlamenta svjesne svojih odgovornosti u provedbi rodno osviještene politike, uključujući one koje su zadužene za ljudske resurse, sigurnost i objekte; predlaže uvođenje specifičnih smjernica o ljudskim resursima kojima će se djelotvorno provesti rodno osviještena politika kako bi se poboljšala dobrobit cjelokupnog osoblja na radnom mjestu, uključujući osobe koje pripadaju zajednici LGBTIQ;

25.

ponovno poziva na ispunjavanje preuzete obveze podnošenja dvogodišnjeg izvješća o rodno osviještenoj politici u radu Parlamenta; svjestan je uloge mreže za rodno osviještenu politiku u procjeni aktualnog stanja rodno osviještene politike u svim područjima i preporučuje da upitnik koji služi kao osnova za navedeno izvješće postane metoda godišnjeg praćenja;

26.

primjećuje da su u odgovorima na upitnike članovi te mreže općenito naveli da su u njihovim resorima u okviru raznih aktivnosti, kao što su izvješća, amandmani o rodnoj jednakosti, studije, saslušanja, službena putovanja i razmjene gledišta, uzete u obzir specifične potrebe u pogledu spola;

27.

pozdravlja konkretne inicijative u ovom području koje je usvojilo nekoliko parlamentarnih odbora; žali zbog toga što velika većina odbora nije donijela akcijski plan u pogledu rodne jednakosti u svojem radu niti je o njemu raspravljala; naglašava da je važno da nadležna tijela surađuju sa svim odborima i izaslanstvima u cilju dijeljenja najboljih praksi, među ostalim i uz pomoć mreže za rodno osviještenu politiku, te da uspostave jasan postupak koji će svi odbori i izaslanstva slijediti pri usvajanju akcijskog plana za rodnu jednakost, a koji će se uvrstiti u Poslovnik; preporučuje da svake dvije godine svaki odbor održi saslušanje o rodnoj osviještenosti u svojem političkom području, koje bi trebalo biti usporedno sa sastavljanjem izvješća o rodno osviještenoj politici;

28.

ističe potrebu da se detaljno ocijeni funkcioniranje mreže za rodno osviještenu politiku te pronađu načini da se zajamči izravnije sudjelovanje njezinih članova i njihova veća senzibiliziranost; preporučuje da članovi i zamjenski članovi mreže za rodno osviještenu politiku budu predani načelu rodne jednakosti, ali ističe da nije nužno da budu članovi Odbora za prava žena i jednakost spolova, upravo kako bi već broj zastupnika u Europskom parlamentu radio na rodno osviještenoj politici; preporučuje redovite kontakte i razmjenu informacija između nadležnog odbora i mreže;

29.

preporučuje da mrežom za rodno osviještenu politiku zajedno predsjedaju nadležni odbor i još jedan član mreže koji se imenuje u skladu s načelom rotacije iz različitih odbora kako bi se pokazalo da su rodno osviještenom politikom obuhvaćeni svi odbori;

30.

smatra da treba osnovati unutarnje nadzorno tijelo kako bi se pratilo i naknadno ocijenilo provedbu instrumenata i mjera; poziva na utvrđivanje konkretnog opisa poslova osoblja nadležnog za rodno osviještenu politiku u odborima; poziva nadležna tijela da svake dvije godine ocijene napredak rodno osviještene politike u odborima i izaslanstvima;

31.

smatra da će čvršći međuinstitucijski odnosi poboljšati rodnu ravnotežu u donošenju politika EU-a; primjećuje da još nije uspostavljena strukturirana suradnja u pogledu rodno osviještene politike s ostalim institucijskim partnerima kao što su Komisija, Vijeće i Europski institut za jednakost spolova; poziva Komisiju da predloži odgovarajući okvir za uspostavu međuinstitucijske suradnje u pogledu rodno osviještene politike, i da u to područje uključi i ostale dionike;

32.

poziva Komisiju da kao odgovor na rezultate javnog savjetovanja i stajališta Parlamenta i Vijeća odmah usvoji komunikaciju o novoj strategiji za jednakost spolova i prava žena za razdoblje nakon 2015. u kojoj će se nastojati riješiti pitanja rodne jednakosti u skladu s međunarodnim programom;

33.

preporučuje da Europski ombudsman Skupini Parlamenta na visokoj razini za rodnu jednakost i raznolikost jednom godišnje dostavlja podatke o pritužbama povezanima s nepravilnostima u pogledu rodne jednakosti u Parlamentu, poštujući Odluku Europskog parlamenta o propisima i općim uvjetima koji uređuju obnašanje dužnosti Europskog ombudsmana;

34.

smatra da će se razmjenom najboljih praksi s drugim organizacijama ojačati izgradnja kapaciteta Parlamenta i učinkovitost u provedbi rodno osviještene politike; poziva da se razmjena najboljih praksi organizira na svim razinama s ostalim institucijama i organizacijama kao što su tijelo UN-a za žene UN Women, Vijeće Europe, institucije EU-a i dionici koji sudjeluju u promicanju rodne jednakosti, a to su npr. tijela nadležna za rodnu jednakost, socijalni partneri i nevladine organizacije; potiče sudjelovanje u posebnim programima izgradnje kapaciteta koje organiziraju druge međunarodne organizacije te dobivanje njihove potpore za organiziranje programa u području rodno osviještene politike prilagođenih potrebama;

35.

traži da Glavna uprava za kadrovske poslove razmjenjuje najbolje prakse u pogledu rodne jednakosti i raznolikosti te tehničku pomoć s, na primjer, američkim Kongresom i nacionalnim tijelima za jednakost u području promicanja podzastupljenih rasnih i etničkih manjinskih zajednica u postupcima za kratkoročno zapošljavanje i natječajima EPSO-a; poziva da fokus bude na stažistima i da se osmisle inicijative i programi namijenjeni promicanju stažiranja za mlade, posebno za žene, iz podzastupljenih rasnih i etničkih manjinskih skupina;

36.

ističe potrebu za otvorenim i stalnim dijalogom s nacionalnim parlamentima kako bi se uspostavile redovite razmjene gledišta, razmijenile nove tehnike i izvijestilo o procjenama utjecaja politike u cilju promicanja zajedničkog pristupa i daljnjeg razvijanja najboljih praksi za postizanje napretka u pogledu rodno osviještene politike; preporučuje organiziranje redovitih međuparlamentarnih sastanaka o rodno osviještenoj politici;

37.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i vladama država članica.

9.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 50/25

—

uzimajući u obzir članak 2. i drugi podstavak članka 3. stavka 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

—

uzimajući u obzir članak 8. i članak 78. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir članak 23. Povelje o temeljnim pravima Europske unije,

—

uzimajući u obzir Konvenciju o statusu izbjeglica iz 1951. i njezin Protokol iz 1967. godine,

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,

—

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) iz 1979. i Opću preporuku br. 32 Odbora CEDAW-a za uklanjanje diskriminacije žena o rodnim dimenzijama izbjegličkog statusa, azila, nacionalnosti i apatridnosti žena od 14. studenog 2014.,

—

uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji (Istanbulska konvencija),

—

uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje koje su usvojene 15. rujna 1995. na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama i zaključne dokumente koji su iz njih proizašli, a koji su usvojeni na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda: Peking + 5, Peking + 10, Peking + 15 i Peking + 20,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 13. svibnja 2015. naslovljenu „Europski migracijski program” (COM(2015)0240),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 27. svibnja 2015. naslovljenu „Akcijski plan EU-a protiv krijumčarenja migranata (2015.-2020.)” (COM(2015)0285),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća o migracijama od 12. listopada 2015., a posebno u njima iskazanu predanost ljudskim pravima žena, djevojaka i djevojčica,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2001/220/PUP,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite,

—

uzimajući u obzir prijedlog Komisije za Uredbu Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zajedničkog popisa EU-a sigurnih zemalja porijekla za potrebe Direktive 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite i o izmjeni Direktive 2013/32/EU (COM(2015)0452),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 862/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o statistici Zajednice o migracijama i međunarodnoj zaštiti,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o uvođenju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 26. listopada 2015. o Akcijskom planu za ravnopravnost spolova 2016. – 2020.,

—

uzimajući u obzir zajednički radni dokument službi Komisije i Visokog predstavnika Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 25. ožujka 2015. naslovljenu „Provedba Europske politike susjedstva 2014.” (SWD(2015)0076),

—

uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1325 i 1820 o ženama, miru i sigurnosti,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 2. prosinca 2015. o Posebnom izvješću Europskog ombudsmana o istrazi na vlastitu inicijativu OI/5/2012/BEH-MHZ koja se odnosi na Frontex (1),

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0024/2016),

A.

budući da zbog trenutačnih sukoba, regionalne nestabilnosti i kršenja ljudskih prava, uključujući rodno uvjetovano nasilje i silovanje kao ratno oružje, dosad neviđeni i sve veći broj muškaraca, žena i djece traži međunarodnu zaštitu u Europskoj uniji;

B.

budući da diljem Europske unije postoji visok stupanj rodne neravnopravnosti tražitelja azila; budući da žene u prosjeku čine trećinu osoba koje traže azil; budući da je od početka 2015. do mjeseca studenog iste godine preko Sredozemlja na europske obale pristiglo oko 900 000 osoba, a da od ukupnog broja žene i djeca čine otprilike 38 %; budući da je visoki povjerenik Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) izvijestio da od siječnja 2016. od ljudi koji dolaze u Grčku u potrazi za azilom u Europskoj uniji žene i djeca čine 55 %; budući da je već previše ljudi izgubilo život na tim putovanjima nade i da je među njima mnogo žena;

C.

budući da su žene i osobe iz skupine LGBTI izvrgnute posebnim oblicima progona na temelju roda, koji u većini slučajeva i dalje nisu prepoznati u postupku azila;

D.

budući da Rezolucija 1325 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o ženama, miru i sigurnosti nije postigla svoj glavni cilj da zaštiti žene i u znatnoj mjeri poveća njihovo sudjelovanje u političkim procesima i procesima odlučivanja;

E.

budući da se prema podacima UNHCR-a procjenjuje da svake godine 20 000 žena, djevojaka i djevojčica iz zemalja u kojima se provodi genitalno sakaćenje žena zatraži azil u državama članicama EU-a; budući da znatan broj žena koje podnose zahtjev za azil to čine zbog straha od genitalnog sakaćenja;

F.

budući da UNHCR procjenjuje da su od podnositeljica zahtjeva za azil u EU-u koje dolaze iz zemalja u kojima se provodi genitalno sakaćenje žena njih 71 % žrtve genitalnog sakaćenja žena; budući da je na temelju presuda Europskog suda za ljudska prava obustavljeno protjerivanje djevojaka i djevojčica za koje postoji opasnost da budu podvrgnute genitalnom sakaćenju s obzirom na to da su izložene riziku da pretrpe nepopravljivu štetu za svoje fizičko i psihičko zdravlje;

G.

budući da je ženama, djevojkama i djevojčicama koje traže azil potrebna posebna zaštita i da one imaju drukčije probleme od muškaraca zbog čega je nužno osigurati da se u provedbi svih politika i postupaka azila, među ostalim i u ocjeni zahtjeva za azil, u obzir uzme rodno pitanje i da se o njima odlučuje na pojedinačnoj osnovi; budući da podnositeljice zahtjeva za azil koji su povezani s nasiljem treba zaštititi od sekundarne viktimizacije tijekom postupka azila;

H.

budući da su postupak integracije i prava žena, djevojaka i djevojčica ugroženi kad im pravni status ovisi o supružniku;

I.

budući da se relevantni akti koji čine zajednički europski sustav azila moraju prenijeti i provesti u skladu sa Ženevskom konvencijom o statusu izbjeglica i drugim relevantnim instrumentima;

J.

budući da se postupanje prema ženama, djevojkama i djevojčicama koje traže azil uvelike razlikuje od jedne do druge države članice i da još uvijek postoje znatni nedostaci;

K.

budući da su žene izbjeglice i tražiteljice azila često predmet višestruke diskriminacije i najviše izložene seksualnom nasilju i rodno uvjetovanom nasilju u zemljama podrijetla, tijekom tranzita i na odredištu; budući da su osobito ranjive žene, djevojke i djevojčice bez pratnje, žene glave obitelji i trudnice, osobe s invaliditetom i osobe starije životne dobi;

L.

budući da se žene izbjeglice ne moraju suočavati samo s prijetnjama svojoj osobnoj sigurnosti (dugotrajna i opasna putovanja prema egzilu, uznemiravanje, ravnodušnost službenih tijela i često spolno uznemiravanje i nasilje, pa čak i nakon što stignu na prividno sigurno mjesto i s posljedičnom društvenom stigmatizacijom) do koje to često dovodi, već se moraju brinuti i za fizičku sigurnost, blagostanje i preživljavanje svojih obitelji;

M.

budući da mnoge izbjeglice koje su pristigle u Europu žive u improviziranim uvjetima u kampovima ili na ulici te su žene, djevojke i djevojčice posebno ranjive;

N.

budući da kriminalne mreže iskorištavaju nedostatak sigurnog prolaza u EU za tražitelje azila i izbjeglice te regionalnu nestabilnost i sukob, kao i činjenicu da su žene, djevojke i djevojčice koje pokušavaju pobjeći u osjetljivom položaju, a kako bi ih uključili u trgovinu ljudima i seksualno iskorištavali;

O.

budući da su žene koje su žrtve nasilja i trgovine ljudima izloženije riziku od spolno prenosivih bolesti;

P.

budući da je Ured UNHCR-a prijavio slučajeve nasilja i zlostavljanja, uključujući seksualno nasilje, nad ženama i djecom izbjeglicama, tijekom njihova putovanja, ali i u prenapučenim prihvatnim centrima u EU-u;

Q.

budući da žene, djevojke i djevojčice koje traže utočište u EU-u često bježe od režima koji su opresivni prema ženama, ne priznaju ravnopravnost žena i muškaraca, toleriraju nasilje nad ženama, zlostavljanje te dječje, rane i prisilne brakove;

R.

budući da vrlo često unutar centara za prihvat ne postoje prikladni prostori u kojima bi se majke koje su u njima smještene mogle brinuti za djecu te da strukture za pravnu pomoć ne pružaju odgovarajuću podršku u pogledu informiranja i pomoći u traženju članova obitelji;

S.

budući da najosnovnije potrebe za sprečavanje rodno uvjetovanog nasilja, a to su odvojene kupaonice, tuševi i spavaonice za žene, nisu zadovoljene u prihvatnim i tranzitnim centrima diljem Europske unije;

T.

budući da su djevojke i djevojčice koje bježe pred sukobom i progonom suočene s povišenim rizikom od sklapanja dječjeg, ranog i prisilnog braka, silovanja, seksualnog i fizičkog nasilja te prostitucije;

U.

budući da su žene i djeca odvajanjem od članova obitelji, što podrazumijeva i slučajeve zadržavanja, izloženi većim rizicima;

V.

budući da se spajanje obitelji, iako se radi o temeljnom ljudskom pravu, sustavno odgađa, pa čak i uskraćuje, te budući da su žene i djeca glavne žrtve odgađanja izvršenja ili kršenja tog prava;

W.

budući da su žene često prisiljene prihvatiti poslove na crno i u ponižavajućim uvjetima samo da ostanu u zemlji u koju su pristigle;

X.

budući da je u okviru Pekinške platforme za djelovanje istaknuta potreba za većim sudjelovanjem žena u rješavanju sukoba na razinama donošenja odluka te potreba da se žene koje su izbjeglice, raseljene ili migrantice na odgovarajući način uključe u donošenje odluka koje se na njih odnose;

Y.

budući da se jednim od ciljeva održivog razvoja, ciljem broj 5, namjerava postići jednakost spolova i poboljšati životne uvjete žena do 2030. godine;

1.

smatra da se za osobe koje bježe pred sukobom i progonom moraju organizirati sigurni i zakoniti putovi prema EU-u kako bi se poboljšala sigurnost i zaštita žena, djevojaka i djevojčica izbjeglica te da u obzir treba uzeti i rodno pitanje; posebno naglašava da više država članica treba sudjelovati u programima EU-a za ponovno naseljavanje; mišljenja je da se zakonima i politikama o nezakonitoj migraciji ne bi smjelo onemogućiti pristup postupcima azila u EU-u; naglašava da je pravo na azil sadržano u članku 18. Povelje o temeljnim pravima Europske unije;

2.

naglašava da je hitno potrebno odmah otvoriti sigurne i legalne putove za tražitelje azila kako bi se osujetile krijumčarske mreže te kako bi se ženama, djeci, starijim osobama i osobama s invaliditetom još više omogućilo traženje utočišta, a da pritom svoje živote ne dovode u opasnost; veoma je zabrinut zbog smrtnih slučajeva, vraćanja i teških kršenja ljudskih prava na vanjskim granicama EU-a; smatra da odgovornosti, troškove i koristi moraju dijeliti svih 28 država članica, a ne samo zemlje prvog ulaska; izražava žaljenje zbog nedostatka solidarnosti među državama članicama;

3.

ističe da je važno da se žene izbjeglice popisuju individualno i da dobivaju odgovarajuću dokumentaciju koja će im osigurati osobnu sigurnost, slobodu kretanja i pristup osnovnoj skrbi, u skladu sa zahtjevima UNHCR-a;

4.

naglašava da koordinacijski odbori i svako drugo tijelo koje zastupa izbjeglice, bez obzira na to je li riječ o gradskim ili ruralnim područjima, te u izbjegličkim kampovima, pa čak i u zonama povratka, moraju voditi računa o rodnoj jednakosti kako bi se osiguralo poštovanje prava i potreba žena izbjeglica i tražiteljica azila;

5.

ponovno poziva države članice i Europsku uniju da potpišu i ratificiraju Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama (Istanbulska konvencija);

6.

poziva države članice da zajedno s EU-om zajamče specijalističko savjetovanje u slučaju traume i psihosocijalnu njegu za žene koje su pretrpjele rodno uvjetovano nasilje, uz izravnu suradnju žena koje su kvalificirane i specijalizirane za to područje, a koje će biti dostupno u svim fazama postupka azila;

7.

izražava duboku zabrinutost zbog saznanja prema kojima se žene i djeca upuštaju u seksualne odnose kako bi preživjeli i platili krijumčarima nastavak puta prema EU-u gdje mogu zatražiti azil; ponovo naglašava da su sigurni i zakoniti putovi prema Europi ključni za učinkovito sprečavanje takvih situacija;

8.

potiče Europsku uniju da primijeni rodno osjetljivu perspektivu prilikom uspostavljanja mehanizma za podnošenje pritužbi u sklopu ureda službenika Frontexa za temeljna prava kako bi se pozabavila kršenjem ljudskih prava koje su počinili Frontex, države članice i službenici trećih zemalja prilikom suradnje s Frontexom, u skladu s Rezolucijom Parlamenta od 2. prosinca 2015. o Posebnom izvješću Europskog ombudsmana o istrazi na vlastitu inicijativu OI/5/2012/BEH-MHZ koja se odnosi na Frontex;

9.

poziva na donošenje ciljanih mjera kojima se jamči potpuna integracija žena izbjeglica i tražiteljica azila te sprečava svaki oblik iskorištavanja, zlostavljanja, nasilja i trgovine ljudima;

10.

ističe da pri oblikovanju, provedbi i evaluaciji svih mjera i politika EU-a o migraciji i azilu treba uzeti u obzir rodne aspekte;

11.

poziva da se u okviru opsežnih reformi migracijske politike i politike azila na razini EU-a usvoje nove i sveobuhvatne smjernice kojima se u obzir uzima rodna perspektiva, a u sklopu kojih se u potpunosti vodi računa o društvenim, kulturnim i političkim dimenzijama progona i koje uključuju mjere prihvata i integracije;

12.

naglašava da žene mogu trpjeti rodno uvjetovan progon čak i u zemljama koje se smatraju sigurnima, dok osobe iz skupine LGBTI također mogu trpjeti zlostavljanje pa imaju opravdano pravo podnošenja zahtjeva za zaštitu; poziva sve države članice da usvoje postupke azila i potrude se osmisliti programe osposobljavanja osjetljive na potrebe žena višestruko marginaliziranih identiteta, uključujući žena iz skupine LGBTI; potiče sve države članice na borbu protiv štetnih stereotipa o ponašanju i osobinama LGBTI žena i da na njihove zahtjeve za azil u potpunosti primjenjuju Povelju o temeljnim pravima Europske unije; naglašava da su u svim državama članicama potrebni prihvatni centri u kojima će se uzeti u obzir potrebe LGBTI osoba; naglašava da je nasilje nad osobama iz skupine LGBTI u prihvatnim centrima uobičajeno;

13.

naglašava da rodno utemeljeni oblici nasilja i diskriminacije koji uključuju, ali se ne ograničavaju na silovanje i seksualno nasilje, genitalno sakaćenje žena, prisilni brak, nasilje u obitelji, takozvane zločine iz časti i rodnu diskriminaciju uz potporu države predstavljaju progon i trebali bi biti valjani razlozi za traženje azila u Europskoj uniji, što bi trebale odražavati i nove smjernice kojima se u obzir uzima rodna perspektiva;

14.

poziva Komisiju na prikupljanje iscrpnih statističkih podataka o migracijama i međunarodnoj zaštiti kako bi se u njih uključilo više kategorija podataka iskazanih po spolu, posebno u pogledu faza u postupku azila nakon što je podnesen prvi zahtjev;

15.

poziva Komisiju da izradi smjernice o tumačenju glede genitalnog sakaćenja žena koje u potpunosti uzimaju u obzir smjernice UNHCR-a o ženama koje su žrtve rodnog progona i smjernice o genitalnom sakaćenju žena te u kojima se jasno navode obveze država članica, s posebnim osvrtom na utvrđivanje osjetljivih tražiteljica azila i komunikaciju s njima; naglašava da žene žrtve genitalnog sakaćenja mogu imati poteškoće u izražavanju svojih trauma uzrokovanih genitalnim sakaćenjem; poziva države članice da u skladu s Istanbulskom konvencijom (čl. 60.) donesu mjere kojima će se osigurati da svi oblici nasilja nad ženama, uključujući genitalno sakaćenje, budu priznati kao oblik progona, čime će njegove žrtve moći dobiti zaštitu koju pruža Konvencija o statusu izbjeglica iz 1951. godine;

16.

poziva države članice da zajamče usklađenost postupka azila na granicama sa smjernicama UNHCR-a o međunarodnoj zaštiti, posebice u pogledu rodno uvjetovanog progona, te sa smjernicama UNHCR-a o zahtjevima za stjecanje statusa izbjeglice na osnovi spolne orijentacije i/ili rodnog identiteta, u kojima se jasno navode obveze država članica;

17.

poziva Komisiju da, s obzirom na izloženo stanje, razmisli o boljem financiranju i širem području primjene programa Daphne i Odysseus i da ocijeni mogućnost da ti programi budu prilagođeni trenutačnoj situaciji kako bi se zaštitile žene izbjeglice;

18.

prima na znanje prijedlog Komisije da uspostavi zajednički popis sigurnih država porijekla koji će vrijediti za cijelu Europsku uniju; zahtijeva da se poduzmu sve odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da je ovaj pristup usklađen sa zabranom prisilnog udaljenja ili vraćanja i da se njime ne narušavaju prava žena, djece i ostalih ugroženih skupina; poziva na postupanje ovisno o rodu; smatra da nikakav popis sigurnih zemalja porijekla ni u kojem slučaju ne smije rezultirati manje povoljnim postupovnim tretmanom žena čiji se zahtjevi za azil temelje na strahu od rodno uvjetovanog nasilja ili na pretrpljenom rodno uvjetovanom nasilju; ističe potrebu izbjegavanja brzopletih odluka u kojima se ne pridaje odgovarajuća pažnja opasnostima, pa čak i onoj smrtnoj, kojima su izložene žene žrtve rodnog nasilja ako im zahtjev bude odbijen i moraju se vratiti u svoju zemlju;

19.

poziva sve države članice na objektivniji i rodno osjetljiv pristup prilikom ocjenjivanja vjerodostojnosti te na poboljšanje osposobljavanja u tom području za donositelje odluka kako bi ono uključivalo i rodnu dimenziju; naglašava da ocjena vjerodostojnosti nikad ne može biti potpuno točna te se ne bi smjela upotrebljavati kao jedina osnova za negativnu odluku o azilu; preporučuje da se u ocjeni zahtjeva za azil koje su podnijele žene uzimaju u obzir kulturni, socijalni i psihološki profili, uključujući kulturnu pozadinu, obrazovanje, traumu, strah, sram i/ili kulturne nejednakosti između muškaraca i žena;

20.

poziva države članice da obrazlože razloge pozitivnih odluka o dodjeli azila kako bi omogućile pristup korisnim podacima o razmatranju rodno uvjetovanog nasilja i osigurale transparentnost razloga na temelju kojih su odobreni zahtjevi za azil u okviru Konvencije;

21.

potiče države članice da zajamče informiranje žena o postupku azila te pravima i posebnim uslugama dostupnim ženama koje podnose zahtjeve za azil; naglašava da je pravo žena da podnesu zahtjev za azil neovisno o njihovu supružniku ključno za osnaživanje žena i načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja; potiče države članice da sve žene obavijeste o pravu na podnošenje individualnog zahtjeva za azil i tako im omoguće da zatraže i zadrže izbjeglički status ili status azilantice neovisno o situaciji ostalih članova svoje obitelji;

22.

poziva države članice da u potpunosti provedu Direktivu 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava i Direktivu 2012/29/EU o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela;

23.

s obzirom na to da su osjetljive skupine osoba poput žena i djece iznimno izložene oblicima fizičkog i psihičkog zlostavljanja na nezakonitim migracijskim putovanjima gdje im se uskraćuju razna prava, smatra da se mora brzo intervenirati na planu humanitarne pomoći kad god postoji sumnja na rodno uvjetovano nasilje;

24.

naglašava da su žene, djevojke i djevojčice posebno izložene opasnosti od iskorištavanja koju provode krijumčari ljudi; stoga poziva države članice da u cilju učinkovite borbe protiv krijumčarenja migranata i trgovine njima pojačaju policijsku i pravosudnu suradnju, među ostalim i s Europolom, Frontexom, Eurojustom i Europskim potpornim uredom za azil (EASO);

25.

naglašava ključnu važnost pružanja skrbi za djecu i skrbi za uzdržavane osobe tijekom pregleda i razgovora u postupku azila kako bi se osigurala poštena mogućnost za podnošenje zahtjeva za azil;

26.

poziva države članice da propisno informiraju žene koje traže azil o njihovim pravima, a posebno o pravu da zatraže da razgovor s njima vodi i prevodi ženska osoba te da imaju pojedinačni razgovor odvojeno od ostalih osoba; poziva države članice da organiziraju sveobuhvatno i obavezno osposobljavanje o seksualnom nasilju, traumama i sjećanju namijenjeno voditeljima razgovora i prevoditeljima; potiče države članice da zajamče poštovanje tih prava; potiče države članice da se pridržavaju članka 15. stavka 3. Direktive o postupcima azila;

27.

sa zabrinutošću napominje da mnogi zaposlenici u EU-u koji rade na zahtjevima za azil nisu upoznati s genitalnim sakaćenjem žena; poziva države članice da na nacionalnoj razini surađuju sa svojim tijelima za azil radi uspostavljanja boljih postupaka kako bi pružili podršku i pomogli ženama, djevojkama i djevojčicama koje su pretrpjele genitalno sakaćenje žena ili im prijeti rizik od njega;

28.

potiče države članice da zajamče ažurirane i dostupne informacije o postupku azila i posebnim pravima za žene koje traže azil;

29.

potiče Komisiju i države članice da zajamče potpun pristup seksualnom i reproduktivnom zdravlju i pripadajućim pravima, uključujući pravo na siguran pobačaj, te da hitno dodijele dodatna sredstva za pružanje zdravstvene skrbi;

30.

potiče Komisiju i države članice da ženama osiguraju zaštitu i pomoć tijekom boravka u izbjegličkim kampovima, na graničnim kontrolama i, naravno, nakon ulaska u EU;

31.

poziva sve države članice da potpišu i ratificiraju Istanbulsku konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te da primijene njezin članak 59. u kojem se jasno navodi da bi stranke trebale poduzeti potrebne mjere za prekid postupaka deportacije i/ili za odobravanje samostalne dozvole boravka nakon raskida braka onim migranticama čiji boravišni status ovisi o supružniku;

32.

poziva da se ženama koje traže azil i migranticama dodijeli pravni status neovisno o statusu supružnika kako bi se izbjeglo njihovo iskorištavanje, smanjila ranjivost i postigla veća ravnopravnost;

33.

naglašava da neprijavljene žene, djevojke i djevojčice migrantice trebaju imati potpuni pristup svojim osnovnim temeljnim pravima te da treba razviti kanale za zakonitu migraciju;

34.

naglašava potrebu da se u okviru postupaka spajanja obitelji zajamče prava pojedinaca ženama, djevojkama i djevojčicama koje se pridružuju svojim obiteljima u EU-u kako ne bi morale ovisiti o potencijalno nasilnom odnosu s muškim članom obitelji u vezi s pristupom zdravstvenim uslugama, obrazovanju ili zaposlenju;

35.

strogo osuđuje uporabu seksualnog nasilja nad ženama kao ratnog oružja; smatra da ženama, djevojkama i djevojčicama migranticama koje su zlostavljane u sukobima treba posvetiti posebnu pažnju i zajamčiti im medicinsku i psihološku pomoć;

36.

pozdravlja razvoj novog modula obuke o rodu, rodnom identitetu i spolnoj orijentaciji EASO-a; poziva na puno uključivanje rodno osviještene politike i načela jednakosti spolova pri izradi proračuna u rad EASO-a kroz kontaktne točke za rodna pitanja i službene kontakte s Europskim institutom za ravnopravnost spolova (EIGE); poziva na informacije o zemlji podrijetla koje uključuju položaj žena, de iure i de facto, uključujući informacije o progonu, ili prijetnji od progona, koji provode nedržavni akteri;

37.

potiče sve države članice da u potpunosti upotrijebe Dublinsku uredbu kako bi osigurale da obitelji mogu biti zajedno i da im zahtjeve za azil obrađuju ista nadležna tijela;

38.

poziva na potpunu obustavu zadržavanja djece u EU-u i na omogućavanje zajedničkog života za roditelje i djecu u prikladnim i prilagođenim objektima dok čekaju na donošenje odluke o azilu;

39.

naglašava da zadržavanje tražitelja azila treba izbjegavati, da se smije primijeniti samo onda kada za to postoji legitimna svrha i nakon što se utvrdi da je potrebno i razmjerno u svakom pojedinom slučaju te da nikad ne može biti opravdano u slučaju osobe mlađe od 18 godina; smatra da poštovanje prava na traženje azila podrazumijeva uspostavljanje humanih prihvatnih uvjeta za tražitelje azila, uključujući sigurno i dostojanstveno postupanje koje uvažava ljudska prava; naglašava potrebu razvoja rješenja koja su alternativa zadržavanju, što podrazumijeva i pristup usredotočen na angažman koji zadovoljava potrebe osjetljivih skupina;

40.

ističe da su mnoge tražiteljice azila i žene izbjeglice doživjele ekstremno nasilje i da zadržavanje može loše utjecati na njihovu traumu; naglašava da je zadržavanje tražitelja azila iz pukih administrativnih razloga kršenje prava na slobodu koje je sadržano u članku 6. Povelje o temeljnim pravima Europske unije; poziva sve države članice da odmah ukinu zadržavanje djece, trudnica i dojilja te žrtava silovanja i seksualnog nasilja i trgovine ljudima te da im osiguraju odgovarajuću psihološku pomoć;

41.

poziva sve države članice da skrate maksimalan rok zadržavanja u prihvatnim centrima prije udaljavanja na rok kraći od onog navedenog u Direktivi o vraćanju; smatra da produljeno razdoblje zadržavanja nerazmjerno škodi osjetljivim skupinama osoba;

42.

poziva da zadržane žene koje traže azil, a koje su bile podvrgnute seksualnom zlostavljanju dobiju odgovarajuće medicinsko savjetovanje i pomoć, među ostalim u slučaju trudnoće, te da im se osigura potrebna opća i psihološka skrb, podrška i pravna pomoć; zahtijeva da Komisija i države članice poduzmu hitne mjere za jamčenje sigurnih, humanih i odgovarajućih uvjeta prihvata, tranzita i zadržavanja s odvojenim smještajnim i sanitarnim objektima za žene i obitelji; ističe da bi jamčenje higijenskih potrepština ženama, djevojkama i djevojčicama trebala biti standardna praksa u programima pomoći;

43.

ističe da će izravno i neizravno uključivanje žena izbjeglica u upravljanje postupcima podjele živežnih namirnica i ostalih proizvoda osigurati da ih odrasle žene, članice domaćinstava, izravno dijele i nadziru, čime će se postići njihova pravedna raspodjela;

44.

poziva Komisiju i države članice da centre za prihvat izbjeglica i tražitelja azila opreme odgovarajućim prostorima prikladnima za skrb o djeci;

45.

poziva države članice da uspostave ili ojačaju mehanizme kontrole u prenapučenim prihvatnim centrima unutar Unije, u kojima nisu nužno na snazi minimalni parametri za smanjenje rodno uvjetovanog nasilja, kako bi se spriječio nastavak zlostavljanja žena i djece i u zemlji dolaska;

46.

naglašava da potrebe osjetljivih osoba, kao što su žene žrtve nasilja i djevojke i djevojčice, posebno one bez pratnje, trebaju biti prioritet u postupcima prihvata;

47.

naglašava važnost opremanja prihvatnih objekata odgovarajućom pravnom službom za žene kako bi im se zajamčila vrijedna podrška u smislu informiranja i traženja članova obitelji;

48.

poziva Komisiju i države članice da poduzmu mjere za sprečavanje prisilnih brakova na koje muškarci primoravaju žene i djevojke nakon što one dobiju izbjeglički status kako bi im zajamčile siguran pristup, a na koji inače ne bi imali pravo;

49.

naglašava hitnu potrebu za provođenjem neovisnih istraga o svim navodima, uključujući seksualnim zlostavljanjima i rodno uvjetovanom nasilju u imigracijskim prihvatnim centrima ili na granicama te za time da se novinarima i odgovarajućim organizacijama civilnog društva odobri pristup;

50.

smatra da su kod zadržavanja žena koje traže azil potrebni objekti i materijali za zadovoljavanje posebnih ženskih higijenskih potreba, da treba poticati angažiranje žena stražara, te da svi članovi osoblja zaduženi za rad s pritvorenim ženama trebaju proći obuku o potrebama s obzirom na rod te o ljudskim pravima žena;

51.

mišljenja je da zadržanim ženama koje traže azil i koje prijave zlostavljanje odmah treba pružiti zaštitu, podršku i savjetovanje, a njihove navode moraju istražiti mjerodavna i neovisna tijela, u potpunosti poštujući načelo povjerljivosti, među ostalim u slučajevima u kojima su žene zadržane zajedno sa svojim supruzima, partnerima ili drugom rodbinom; smatra da pri mjerama zaštite posebno treba uzeti u obzir rizik od odmazde;

52.

poziva Komisiju, države članice i lokalne vlasti na međusobnu suradnju s organizacijama civilnog društva i organizacijama za zaštitu ljudskih prava kako bi se umanjila teška situacija u kojoj se nalaze izbjeglice koje preživljavaju u improviziranim uvjetima, posebno kada je riječ o ranjivim ženama, djevojkama i djevojčicama;

53.

poziva države članice da osmisle i provedu posebne mjere za olakšavanje sudjelovanja žena izbjeglica i tražiteljica azila na tržištu rada te da tim mjerama obuhvate tečajeve jezika, programe opismenjavanja, cjeloživotno učenje i osposobljavanje; poziva Komisiju, države članice i lokalne vlasti da zajamče pravo djevojčica i djevojaka izbjeglica na pristup zakonom propisanom obrazovanju; naglašava važnost informalnog i neformalnog obrazovanja i kulturne razmjene u uključivanju i osnaživanju mladih žena, djevojaka i djevojčica; ističe važnost boljeg pristupa žena izbjeglica visokom obrazovanju; poziva na vjerodostojne i transparentne postupke priznavanja kvalifikacija stečenih u inozemstvu;

54.

poziva Komisiju i države članice da zajamče financiranje i druge resurse organizacijama civilnog društva i organizacijama za zaštitu ljudskih prava koje pružaju pomoć, promiču uključivanje i prate situaciju izbjeglica i tražitelja azila u EU-u, posebno u pogledu rješavanja prepreka i osjetljivosti s kojima se suočavaju žene, djevojke i djevojčice;

55.

poziva države članice i Komisiju da ženama izbjeglicama koje su politički vođe i progonjene su u svojim zemljama podrijetla, osigura da mogu sigurno obavljati svoje političke i društvene aktivnosti u području prava žena i rodne jednakosti u EU-u;

56.

naglašava da je dostupnost kvalitetne dječje skrbi i skrbi za uzdržavane osobe od ključne važnosti za omogućavanje ekonomskog i socijalnog osnaživanja žena izbjeglica;

57.

potiče države članice da osim Fonda za azil, migracije i integraciju iskoriste strukturne i investicijske fondove za promicanje integracije izbjeglica na tržište rada, s posebnim naglaskom na skrb o djeci;

58.

poziva na brže i učinkovitije postupke ponovnog spajanja obitelji i na prikupljanje podataka iskazanih po rodu u pogledu odluka o ponovnom spajanju obitelji; ističe važnost pristupa pravnoj pomoći u predmetima ponovnog spajanja obitelji;

59.

smatra da bi se uzajamnim priznavanjem pozitivnih odluka o azilu pružile bolje mogućnosti za traženje posla, integraciju i ponovno spajanje obitelji;

60.

naglašava da bi zemlje domaćini trebale zajamčiti potpuni pristup pravu na kvalitetno i besplatno javno obrazovanje, usluge zdravstvene skrbi, posebno u pogledu spolnog i reproduktivnog zdravlja i pripadajućih prava, zaposlenje usklađeno s potrebama i sposobnostima žena i djevojaka izbjeglica te stanovanje u skladu s potrebama žena, djevojaka i djevojčica izbjeglica; naglašava da su politike socijalne skrbi ključne za integraciju;

61.

poziva na sveobuhvatne i prikladno financirane programe za rješavanje nezadovoljenih kratkoročnih i dugoročnih zdravstvenih potreba žena izbjeglica, uključujući psihosocijalno savjetovanje i savjetovanje u slučaju traume;

62.

naglašava važnost pozitivne uloge koju socijalna poduzeća i alternativni poslovni modeli, kao što su uzajamna društva i zadruge, mogu igrati u gospodarskom osnaživanju žena izbjeglica i njihovu uključivanju na tržišta rada te u socijalne i kulturne domene;

63.

potiče razmjenu najboljih praksi među državama članicama u pogledu uključivanja organizacija na razini lokalnih zajednica i izravnog sudjelovanja izbjeglica u zastupanju interesa žena izbjeglica i tražiteljica azila pred donositeljima odluka;

64.

smatra da regionalna i lokalna tijela imaju ključnu ulogu u uključivanju žena izbjeglica i tražiteljica azila, posebno u pogledu njihova uključivanja na tržište rada; potiče ta tijela da promiču dijalog i raspravu između žena izbjeglica i domaćih žena;

65.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i UNHCR-u.

9.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 50/35

—

uzimajući u obzir sporazum o borbi protiv krijumčarenja i krivotvorenja i općem oslobađanju od obveza sklopljen između poduzeća Philip Morris International (PMI) i njegovih podružnica te Unije i njezinih država članica od 9. srpnja 2004.,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2014/40/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhanskih i srodnih proizvoda i o stavljanju izvan snage Direktive 2001/37/EZ (1),

—

uzimajući u obzir Okvirnu konvenciju Svjetske zdravstvene organizacije o nadzoru nad duhanom i Protokol o uklanjanju nezakonite trgovine duhanskim proizvodima (protokol WHO FCTC) donesen na petom zasjedanju Konferencije stranaka Okvirne konvencije Svjetske zdravstvene organizacije o nadzoru nad duhanom odlukom FCTC/COP5(1) od 12. studenog 2012.,

—

uzimajući u obzir Komisijin prijedlog odluke Vijeća od 4. svibnja 2015. o sklapanju, u ime Europske unije, Protokola o uklanjanju nezakonite trgovine duhanskim proizvodima uz Okvirnu konvenciju Svjetske zdravstvene organizacije o nadzoru nad duhanom u vezi s onim odredbama Protokola koje su obuhvaćene sadržajem dijela III. glave V. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (COM(2015)0193),

—

uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 24. veljače 2016. naslovljen „Technical assessment of the experience made with the Anti-Contraband and Anti-Counterfeit Agreement and General Release of 9 July 2004 among Philip Morris International and affiliates, the Union and its Member States” („Tehnička procjena iskustava povezanih sa sporazumom o borbi protiv krijumčarenja i krivotvorenja i općem oslobađanju od obveza sklopljenim između poduzeća Philip Morris International i njegovih podružnica te Unije i njezinih država članica i njegovom općom objavom od 9. srpnja 2004.”) (SWD(2016)0044),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. listopada 2007. o implikacijama sporazuma između Zajednice, država članica i poduzeća Philip Morris za jačanje borbe protiv prijevara i krijumčarenja cigareta i za napredak ostvaren u provedbi preporuka Istražnog odbora Europskog parlamenta za provozni sustav Zajednice (2),

—

uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o Duhanskom sporazumu (Sporazumu s poduzećem Philip Morris International) (O-000010/2016 – B8-0109/2016),

—

uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da je zaštita financijskih interesa EU-a jedan od glavnih prioriteta Komisije i da prema opreznim procjenama nezakonita trgovina duhanskim proizvodima, posebno krijumčarenje nedopuštenih i krivotvorenih cigareta, nacionalne proračune i proračun EU-a košta više od 10 milijardi EUR godišnje u izgubljenim državnim prihodima;

B.

budući da je nezakonita trgovina teško kazneno djelo kojim se doprinosi financiranju drugih međunarodnih organiziranih kriminalnih aktivnosti, uključujući trgovinu ljudima, drogom i oružjem, a u nekim slučajevima i financiranju terorističkih skupina;

C.

budući da je središnji cilj Sporazuma s poduzećem PMI smanjiti zastupljenost krijumčarenih proizvoda tog poduzeća na nezakonitom tržištu duhana u EU-u;

D.

budući da sporazum s poduzećem Philip Morris International istječe 9. srpnja 2016.;

E.

budući da Komisija u svojoj tehničkoj procjeni Sporazuma s poduzećem PMI zaključuje da je taj središnji cilj učinkovito ostvaren, ali dovodi u pitanje uzročnu vezu tog rezultata i ističe da smanjenje krijumčarenih proizvoda poduzeća PMI nije dovelo do sveukupnog smanjenja broja nezakonitih proizvoda na tržištu EU-a;

F.

budući da je sporazum s poduzećem PMI rezultirao financijskom koristi za javne prihode u iznosu od oko 1 milijarde USD u godišnjim plaćanjima i 68,2 milijuna EUR u prihodima od pljenidbe, što su među sobom podijelile Komisija (oko 10 %) i države članice (oko 90 %); budući da ne postoje podaci o tome kako su države članice potrošile sredstva koja su uprihodile u okviru tog sporazuma;

G.

budući da su se i pravni okvir i stanje na tržištu nezakonite trgovine duhanom bitno izmijenili od potpisivanja predmetnog sporazuma, posebno u pogledu povećane prisutnosti cigareta nepoznate robne marke namijenjenih nezakonitoj prodaji, takozvanih cheap whites, i razvoja novog područja prodaje tekućeg nikotina za elektroničke cigarete;

H.

budući da se predmeti C-358/14 Poljska protiv Parlamenta i Vijeća, C-477/14 Pillbox 38 (UK) limited i C-547/14 Philip Morris Brands SARL i drugi kojima se osporava Direktiva 2014/40/EU trenutačno nalaze pred Sudom Europske unije te bi ih navedeni proizvođači prvom prilikom trebali povući;

I.

budući da se Komisija obvezala na ratifikaciju protokola WHO FCTC o uklanjanju nezakonite trgovine duhanskim proizvodima, što je važan korak k jačanju pravnog okvira za borbu protiv nezakonite trgovine duhanskim proizvodima; budući da se Komisija obvezala da će pozvati i treće zemlje da ratificiraju Protokol;

J.

budući da krijumčarenje duhana ugrožava politike javnog zdravstva EU-a i da su zbog njega nezakoniti duhanski proizvodi dostupni na mnogim mjestima – pa i mladima – po znatno sniženim nezakonitim cijenama; budući da krivotvorene cigarete nisu samo nezakonito proizvedene i uvezene već sadržavaju nepoznate sastojke te su stoga ozbiljna opasnost za zdravlje;

1.

pozdravlja protokol WHO FCTC o uklanjanju nezakonite trgovine duhanskim proizvodima i poziva na to da se njegova ratifikacije što prije dovrši;

2.

pozdravlja prijedlog Komisije o ratifikaciji Protokola i njezino nastojanje da potakne države članice i treće zemlje da ga ratificiraju; napominje da je Protokol dosad ratificiralo 15 zemalja, uključujući pet država članica EU-a, i da se EU trenutno sprema na ratifikaciju;

3.

snažno potiče Komisiju da što prije ratificira Protokol; međutim, smatra da bi se obnavljanjem sporazuma trećim zemljama odaslala štetna i kontraproduktivna poruka da EU na neprimjeren način surađuje s duhanskom industrijom, iako se takva suradnja u Protokolu izričito zabranjuje;

4.

izražava mišljenje da bi obnavljanje sporazuma s poduzećem PMI moglo biti nespojivo s obvezama EU-a iz članka 5. stavka 3. protokola WHO FCTC, što bi moglo naštetiti ugledu EU-a kao globalnog predvodnika u području nadzora nad duhanskim proizvodima;

5.

ističe da se u smjernicama za provedbu članka 5. stavka 3. protokola WHO FCTC navodi da postoji temeljni i nepomirljivi sukob između interesa duhanske industrije i interesa politike javnog zdravlja;

6.

pozdravlja donošenje Direktive 2014/40/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o proizvodnji, predstavljanju i prodaji duhanskih i srodnih proizvoda i o stavljanju izvan snage Direktive 2001/37/EZ (Direktiva o duhanskim proizvodima); ističe da se u Direktivi o duhanskim proizvodima već nalazi pravni zahtjev za duhanska poduzeća da uvedu i održavaju sustav za praćenje i pronalazak tih proizvoda, koji za cigarete i duhan za motanje mora biti operativan od 20. svibnja 2019., a za ostale duhanske proizvode od 20. svibnja 2024. godine;

7.

naglašava da Komisija mora smjesta poduzeti mjere kako bi se zajamčilo cjelovito prenošenje Direktive o duhanskim proizvodima u nacionalna zakonodavstva svih država članica; napominje da je nekoliko država članica Komisiji neslužbeno naznačilo da je proces prijenosa te direktive dovršen; poziva Komisiju da iznese sve informacije o stanju prijenosa nakon isteka roka 20. svibnja 2016.;

8.

podsjeća na to da je Komisija u svibnju 2015. obećala da će čim to bude moguće dostaviti procjenu sporazuma s poduzećem Philip Morris International; naglašava da je Komisija nekoliko puta odgodila objavljivanje procjene koja je konačno objavljena 24. veljače 2016., jedan dan prije rasprave o tome na plenarnoj sjednici u Parlamentu; čvrsto je uvjeren da je kašnjenje u objavi ozbiljan propust Komisije da ispuni svoje obveze u pogledu transparentnosti spram Parlamenta i građana, zbog kojega se Parlament nije mogao pravodobno izjasniti o tom složenom i osjetljivom pitanju;

9.

prima na znanje procjenu Komisije prema kojoj je sporazum s poduzećem Philip Morris International učinkovito ostvario svoj cilj smanjenja zastupljenosti krijumčarenih proizvoda tog poduzeća na nezakonitom tržištu duhana u EU-u, što se može zaključiti po padu od 85 % u količini originalnih cigareta poduzeća Philip Morris International koje su države članice zaplijenile u razdoblju od 2006. do 2014.; napominje, međutim, da Komisija dovodi u pitanje uzročnu vezu tog rezultata i naglašava činjenicu da smanjenje prokrijumčarenih proizvoda poduzeća Philip Morris International nije dovelo do sveukupnog smanjenja broja nezakonitih proizvoda na tržištu EU-a; napominje da se krijumčarena roba koja se sastoji od krijumčarenih proizvoda velikih proizvođača sve više nadomješta drugim proizvodima, među kojima su i cigarete bez oznake robne marke (tzv. „cheap whites”) koje se obično proizvode u trećim zemljama;

10.

izražava duboku zabrinutost zbog toga što se proračun Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF-a) djelomice financira iz godišnjih plaćanja duhanske industrije, kako se navodi u sporazumima o duhanskim proizvodima, jer bi to moglo dovesti do određenog sukoba interesa;

11.

naglašava da je u trenutku kada je bio sklopljen 2004. sporazum s poduzećem PMI bio inovativno sredstvo borbe protiv nezakonite trgovine duhanom, ali ističe da su se u međuvremenu dogodile znatne promjene u tržišnom i regulatornom okruženju; naglašava da se sporazumom ne obuhvaćaju bitna obilježja postojeće nezakonite trgovine duhanom, ponajprije velik udio trgovine tzv. cheap whites cigaretama; stoga smatra da će svi elementi obuhvaćeni sporazumom s poduzećem Philip Morris International biti uređeni novim pravnim okvirom koji će sačinjavati Direktiva o duhanskim proizvodima i protokol WHO FCTC;

12.

stoga zaključuje da se sporazum s poduzećem Philip Morris International ne bi trebao ni obnavljati ni produživati niti bi se o njemu trebalo ponovno pregovarati; traži od Komisije da ne obnavlja ne produžuje niti da ponovno pregovara o tom sporazumu nakon datuma njegova isteka;

13.

snažno potiče Komisiju da na razini EU-a i prije datuma isteka Sporazuma s poduzećem Philip Morris International donese sve mjere potrebne za praćenje i pronalazak duhanskih proizvoda tog poduzeća i za pokretanje sudskog postupka svaki put kada dođe do ilegalne pljenidbe proizvoda tog proizvođača sve dok sve odredbe Direktive o duhanskim proizvodima ne budu u cijelosti primjenjive kako ne bi bilo regulatorne praznine između isteka Sporazuma s poduzećem Philip Morris International i stupanja na snagu Direktive o duhanskim proizvodima i Okvirne konvencije o nadzoru nad duhanom;

14.

poziva poduzeće Philip Morris International da u okviru trenutačnog sporazuma i dalje primjenjuje odredbe o praćenju i pronalasku te dužnoj pažnji („poznavati svog klijenta”) bez obzira na to hoće li se sporazum produljiti ili ne;

15.

izražava zabrinutost da se ta četiri sporazuma s proizvođačima duhana ne bave pitanjem takozvanih cheap whites; stoga poziva Komisiju da predloži akcijski plan kojim će se utvrditi nove mjere za hitno rješavanje tog problema;

16.

poziva Komisiju da donese novu, dodatnu uredbu kojom će se uvesti neovisan sustav za praćenja i pronalaske i kojim će se odredbe dužne pažnje („poznavati svog klijenta”) primjenjivati na sirovi duhan, filtre i papir kojima se koristi duhanska industrija kao dodatan instrument za borbu protiv krijumčarenih i krivotvorenih proizvoda;

17.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji te vladama i parlamentima država članica te Tajništvu Okvirne konvencije Svjetske zdravstvene organizacije o nadzoru nad duhanom.

9.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 50/38

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Kazahstanu, uključujući one od 18. travnja 2013. (1), od 15. ožujka 2012. (2), od 22. studenog 2012. s preporukama Europskog parlamenta Vijeću, Komisiji i Europskoj službi za vanjsko djelovanje o pregovorima o Sporazumu o snažnijem partnerstvu i suradnji između EU-a i Kazahstana (3), od 15. prosinca 2011. o provedbi strategije EU-a za središnju Aziju (4) i od 17. rujna 2009. o slučaju Jevgenija Žovtisa u Kazahstanu (5),

—

uzimajući u obzir napomene potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini nakon potpisivanja Sporazuma o snažnijem partnerstvu i suradnji između EU-a i Kazahstana 21. prosinca 2015.,

—

uzimajući u obzir sedmi krug godišnjeg dijaloga između EU-a i Kazahstana o ljudskim pravima održanog 26. studenog 2015. u Astani,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća o strategiji EU-a za srednju Aziju od 22. lipnja 2015.,

—

uzimajući u obzir četvrto izvješće o napretku od 13. siječnja 2015. o provedbi strategije EU-a za srednju Aziju usvojene 2007. godine,

—

uzimajući u obzir izvješće koje je 16. lipnja 2015. predstavio Maina Kiai, posebni izvjestitelj za pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja, nakon svoje misije u Kazahstan,

—

uzimajući u obzir Sporazum o snažnijem partnerstvu i suradnji potpisan 21. prosinca 2015.,

—

uzimajući u obzir članak 19. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima,

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948. godine,

—

uzimajući u obzir članak 20. Ustava Republike Kazahstan,

—

uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da su Europska unija i Kazahstan 21. prosinca 2015. potpisali Sporazum o snažnijem partnerstvu i suradnji kojemu je cilj omogućiti široki okvir za poboljšani politički dijalog i suradnju u području pravosuđa i unutarnjih poslova te mnogih drugih područja; budući da je taj sporazum snažno usmjeren na demokraciju i vladavinu prava, ljudska prava i temeljne slobode, održivi razvoj te suradnju civilnog društva;

B.

budući da je Kazahstan važan međunarodni akter koji ima važnu ulogu u političkom i socijalno-gospodarskom razvoju te stanju sigurnosti cijele regije; budući da je Kazahstan imao pozitivnu ulogu u središnjoj Aziji jer je uložio napore u razvijanje dobrih odnosa sa susjednim zemljama, nastavak regionalne suradnje i mirno rješavanje svih bilateralnih pitanja; budući da je EU-u veoma važno poboljšanje političke, gospodarske i sigurnosne suradnje s regijom središnje Azije uspostavom snažnog, otvorenog i strateškog odnosa između EU-a i Kazahstana;

C.

budući da će Sporazum o snažnijem partnerstvu i suradnji trebati ratificirati parlamenti svih 28 država članica i Europski parlament; budući da se ovim sporazumom neće samo osnažiti politički dijalog između EU-a i Kazahstana te promicati međusobna trgovina i ulaganja, nego se njime stavlja veliki naglasak i na međunarodne obveze; budući da se prima na znanje da je došlo do napretka u pregovorima o Sporazumu o snažnijem partnerstvu i suradnji u pogledu uključenosti civilnog društva uvođenjem mjera za uključivanje civilnog društva u donošenje javnih politika;

D.

budući da se posljednjih godina pogoršalo opće stanje u pogledu slobode izražavanja; budući da su kazahstanske vlasti u prosincu 2015. pritvorile Guzal Baidalinovu, novinarku i vlasnicu internetskog novinskog portala Nakanune.kz, u vezi s kaznenim postupkom zbog optužbe o „namjernom objavljivanju netočnih informacija”; budući da je nakon uhićenja Guzal Baidalinove izražena zabrinutost zbog zlostavljanja pripadnika neovisnih medija u Kazahstanu; budući da je 29. veljače 2016. sud oslobodio novinarku Juliju Kozlovu koja piše za portal Nakanune.kz;

E.

budući da je u tijeku kaznena istraga protiv Sejtkazija Matajeva, voditelja Nacionalnog kluba za tisak i sindikata novinara, koji je optužen za pronevjeru milijuna kazahstanskih tenga u javnim sredstvima; budući da su 22. veljače 2016. pritvoreni Sejtkazij Matajev, koji odbacuje optužbe, i njegov sin Aset Matajev, direktor nezavisne novinske agencije KazTag; budući da je Aset Matajev pušten na slobodu nakon ispitivanja;

F.

budući da je 22. siječnja 2016. sud osudio Ermeka Narimbajeva na tri godine i Serikzhana Mambetalina na dvije godine zatvora, blogere koji su u listopadu 2015. uhićeni pod optužbom o „poticanju nacionalnog razdora”; budući da je bloger Bolatbek Blijalov stavljen u ograničeni kućni pritvor;

G.

budući da su kazahstanske vlasti zatvorile nezavisne i opozicijske medije, uključujući novine Assandi Times, Pravdivaya te ADAM bol i ADAM; budući da su krajem 2012. kazahstanske vlasti tužile nezavisne i opozicijske medije, posebno novine Golos Respubliki i Vzglyad, kao i njihove povezane novine i internetske stranice, te internetske televizijske portale K+ i Stan.TV;

H.

budući da je u listopadu 2014. sud u Almatiju reklamnoj agenciji Havas Worldwide Kazakhstan izrekao kaznu od 34 milijuna KZT;

I.

budući da je Europski instrument za demokraciju i ljudska prava (EIDHR) važan instrument za financiranje čiji je cilj pružanje potpore organizacijama civilnog društva i demokratizacija u državi i regiji;

J.

budući da se prema podacima ILGA-e (međunarodnog udruženja lezbijki, homoseksualaca te biseksualnih, transrodnih i interseksualnih osoba) pripadnici zajednice LGBTI u Kazahstanu suočavaju s pravnim problemima i diskriminacijom kojima ostali građani nisu izloženi; budući da je istospolna seksualna aktivnost muškaraca i žena u Kazahstanu zakonita, ali istospolni parovi i njihova kućanstva nemaju pravo na jednake oblike pravne zaštite na koje imaju pravo vjenčani parovi različitog spola;

K.

budući da će se 20. ožujka 2016. u Kazahstanu održati prijevremeni parlamentarni izbori u okviru kojih treba biti zajamčena sloboda izražavanja u društvu te jednostavna i transparentna registracija političkih stranaka kako bi se ti izbori smatrali slobodnima i pravednima; budući da su, prema završnom izvješću misije za promatranje izbora Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) od 3. travnja 2012., izbori održani 2012. bili obilježeni „znatnim nepravilnostima” (6);

L.

budući da su 1. siječnja 2015. stupili na snagu novi Kazneni zakon, novi Zakon o prekršajima i novi Zakon o kaznenom postupku;

M.

budući da se Kazahstan nalazi na 160. mjestu od 180 zemalja na svjetskom indeksu slobode medija za 2015. koji su objavili Reporteri bez granica;

N.

budući da je EU dosljedno surađivao s Kazahstanom na njegovu putu prema pristupanju Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, što je danas dovelo do završetka pregovora o pristupanju Svjetskoj trgovinskoj organizaciji; budući da je važno da Kazahstan poštuje vladavinu prava i svoje međunarodne obveze te jamči pravnu sigurnost za međunarodna poduzeća koja posluju u državi, zajedno sa zaštitom njihovih ulaganja;

O.

budući da je razvojna suradnja s Kazahstanom usmjerena na jačanje kapaciteta tijela regionalnih i lokalnih vlasti, podržavanje reforme pravosuđa i poboljšanje kapaciteta javnog sektora za uvođenje socijalnih i gospodarskih reformi;

1.

ističe važnost odnosa između EU-a i Kazahstana te jačanja gospodarske i političke suradnje na svim područjima; ističe da je održiv odnos s Kazahstanom veoma važan za EU u pogledu političke i gospodarske suradnje;

2.

izražava zabrinutost zbog odnosa prema medijima i slobodi govora u Kazahstanu; vrlo je zabrinut zbog pritiska na nezavisne medije i zbog mogućih negativnih implikacija novog nacrta zakonodavnog teksta o financiranju organizacija civilnog društva; ističe da je sloboda govora nezavisnih medija, blogera i pojedinačnih građana univerzalna vrijednost o kojoj se ne pregovara;

3.

žali zbog diskriminirajućeg blokiranja novinskih portala, društvenih medija i drugih internetskih stranica iz razloga što sadrže nezakoniti sadržaj te poziva kazahstanske vlasti da zajamče da sve mjere ograničavanja pristupa izvorima na internetu imaju zakonsku osnovu; zabrinut je zbog izmjena Zakona o komunikacijama koje su usvojene 2014. godine;

4.

duboko je zabrinut zbog nepoštovanja i kršenja prava zatvorenika u okviru zatvorskog sustava u Kazahstanu; zabrinut je zbog fizičkog i psihičkog stanja zatvorenika Vladimira Kozlova, Vadima Kuramšina (koji je 2013. dobio međunarodnu nagradu Ludovic Trarieux u području ljudskih prava) i Arona Atabeka, koji su osuđeni zbog političkih razloga, te traži da im se hitno pruži potrebna liječnička njega i da im se omoguće redoviti posjeti, među ostalim članova obitelji, pravnih zastupnika i predstavnika organizacija za ljudska prava i prava zatvorenika;

5.

prima na znanje da je „program od 100 koraka” pokušaj provedbe hitnih reformi u Kazahstanu; poziva Kazahstan da provede Nacionalni mehanizam za sprečavanje mučenja te da otvori raspravu o novom Kaznenom zakonu;

6.

ističe da se produbljeni politički i gospodarski odnosi s EU-om, kako su zamišljeni u okviru potpisanog Sporazuma o snažnijem partnerstvu i suradnji, moraju temeljiti na zajedničkim vrijednostima te biti popraćeni aktivnim i konkretnim naporima Kazahstana u provođenju političkih i demokratskih reformi koje proizlaze iz njegovih međunarodnih obveza;

7.

pozdravlja puštanje na slobodu brojnih pritvorenih aktivista za ljudska i radnička prava koje je uslijedilo nakon posljednjeg dijaloga o ljudskim pravima;

8.

naglašava da se legitimna borba protiv terorizma i ekstremizma ne smije koristiti kao izlika za zabranu djelovanja opozicije, gušenje slobode izražavanja ili neovisnosti pravosuđa;

9.

poziva na reviziju članaka Kaznenog zakona koji se mogu primijeniti za kriminaliziranje zakonitog ponašanja zaštićenog ljudskim pravima, posebno članak 174. o „poticanju socijalnog, nacionalnog, klanskog, rasnog, klasnog ili vjerskog razdora”;

10.

poziva kazahstanske vlasti da ponište presude koje su izrečene blogerima, među ostalim Ermeku Narimbajevu, Serikzhanu Mambetalinu i Bolatbeku Blijalovu; poziva na puštanje na slobodu Guzal Baidalinove; poziva na to da stane na kraj zlostavljanju Sejtkazija i Aseta Matajeva; u tom pogledu ističe da predmeti koji uključuju novinare trebaju biti javni i da ne smije doći do zlostavljanja tijekom postupka;

11.

poziva na puštanje na slobodu opozicijskog čelnika Vladimira Kozlova koji je trenutačno pritvoren pod strogim zatvorskim uvjetima u iščekivanju nezavisne i nepristrane revizije njegova predmeta;

12.

izražava duboko žaljenje zbog Zakona o nevladinim organizacijama kojim se narušava postojanje i neovisnost nevladinih organizacija u Kazahstanu; potiče kazahstanske vlasti da u svim okolnostima zajamče da svi aktivisti za ljudska prava i nevladine organizacije u Kazahstanu mogu provoditi svoje legitimne aktivnosti povezane s ljudskim pravima bez straha od odmazde i bez ikakvih ograničenja;

13.

pozdravlja ambicije Kazahstana da se kao posrednik aktivno uključi u pitanja međunarodne sigurnosti povezana sa širom regijom; potiče kazahstanske vlasti da poštuju međunarodne obveze koje su preuzele, uključujući one povezane s vladavinom prava i neovisnosti pravosuđa;

14.

pozdravlja redovito održavanje dijaloga o ljudskim pravima između EU-a i Kazahstana; ističe važnost dijaloga o ljudskim pravima između vlasti EU-a i Kazahstana; poziva na poboljšanje dijaloga kojim će se potaknuti uspostavljanje foruma na kojem će se problemi moći otvoreno rješavati; ističe da ti dijalozi moraju biti učinkoviti i usmjereni na rezultate;

15.

poziva EU, posebno Europsku službu za vanjsko djelovanje, da pažljivo nadzire razvoj situacije u Kazahstanu, da kazahstanskim vlastima ukaže na probleme kada je to potrebno, da ponudi pomoć te da redovito o tome izvješćuje Parlament; poziva izaslanstvo EU-a u Astani da zadrži aktivnu ulogu u praćenju situacije i da pitanje slobode izražavanja otvori na svim bilateralnim sastancima s Kazahstanom;

16.

potiče kazahstanske vlasti da u potpunosti provedu preporuke OESS-a / Ureda za demokratske institucije i ljudska prava prije sljedećih parlamentarnih izbora te da poduzmu konkretne korake za provedbu preporuka posebnog izvjestitelja UN-a za pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja; podsjeća Kazahstan na njegovu ambiciju da se kandidira za mjesto nestalne članice Vijeća sigurnosti UN-a u razdoblju 2017. – 2018.;

17.

poziva kazahstanske vlasti da se posvete postizanju ciljeva održivog razvoja koji su nedavno usvojeni na međunarodnoj razini;

18.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi potpredsjednici Europske komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju, Vijeću UN-a za ljudska prava te Vladi i parlamentu Kazahstana.

9.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 50/42

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Egiptu, posebno one od 17. prosinca 2015. (1) i 15. siječnja 2015. (2),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća EU-a za vanjske poslove o Egiptu od 21. kolovoza 2013. i 10. veljače 2014.,

—

uzimajući u obzir Sporazum o pridruživanju između EU-a i Egipta,

—

uzimajući u obzir smjernice EU-a o smrtnoj kazni, mučenju, slobodi izražavanja i o borcima za ljudska prava,

—

uzimajući u obzir odgovor koji je 27. listopada 2015. potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku dala na pitanje za pisani odgovor E-010476/2015 u vezi s vojnom potporom koju EU i države članice pružaju Egiptu,

—

uzimajući u obzir egipatski Ustav, a posebno njegove članke 52. (o mučenju) i 93. (o obvezujućoj naravi međunarodnih odredbi na području zaštite ljudskih prava),

—

uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Konvenciju UN-a protiv mučenja, čiji je Egipat potpisnik,

—

uzimajući u obzir izjavu Egipatskog povjerenstva za prava i slobode koje je izjavilo da su državne sigurnosne snage odgovorne za nestanak 1 700 osoba 2015.;

—

uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da je prema dostupnim informacijama Giulio Regeni, 28-godišnji talijanski doktorand sa Sveučilištu u Cambridgeu, nestao 25. siječnja 2016. nakon što je napustio svoj stan u Kairu; budući da je 3. veljače 2016. njegovo tijelo pronađeno pored ceste u predgrađu Kaira;

B.

budući da su egipatske vlasti zatražile da se provede obdukcija prije slanja njegova tijela u Italiju, gdje su talijanski istražitelji proveli svoju obdukciju; budući da rezultati još uvijek nisu objavljeni; budući da su egipatske vlasti izjavile da ništa ne skrivaju u pogledu tog ubojstva, da i njih zanima otkrivanje istine i da su spremne u potpunosti surađivati sa svojim talijanskom kolegama u provođenju istrage koja je u tijeku;

C.

budući da su, prema navodima medija i talijanskog veleposlanika u Kairu, na tijelu g. Regenija bili vidljivi tragovi teškog premlaćivanja i raznih oblika mučenja; budući da je talijanski ministar unutarnjih poslova izjavio da su na tijelu bili prisutni znakovi „nečeg neprirodnog, životinjskog, neprihvatljivog nasilja”;

D.

budući da je g. Regeni u Kairu provodio istraživanje o razvoju neovisnih sindikata u Egiptu u razdoblju nakon Mubaraka i Mursija te da je stupio u kontakt s protivnicima vlade;

E.

budući da je slučaj Giulija Regenija tek jedan u nizu mnogobrojnih slučajeva prisilnog nestanka koji se u Egiptu bilježe od srpnja 2013.; budući da za te nestanke nitko nije bio kazneno gonjen;

F.

budući da sadašnja egipatska vlada provodi kampanju širokih razmjera u sklopu koje proizvoljno pritvara kritičare vlade, uključujući i novinare, borce za ljudska prava i članove političkih i socijalnih pokreta; budući da je od srpnja 2013. prema navodima egipatskih vlasti pritvoreno više od 22 tisuće osoba;

G.

budući da vlasti prijete da će zatvoriti Centar za rehabilitaciju žrtava mučenja i nasilja El Nadim zbog lažnih optužbi za ugrožavanje zdravlja; budući da Centar ima ključnu ulogu u pomaganju žrtvama nasilja i mučenja te da je od iznimne važnosti jer pruža informacije o mučenju, ubijanjima i najgorim oblicima zlostavljanja u pritvoru;

H.

budući da je Egipat dugogodišnji strateški partner Europske unije; budući da bi se angažman EU-a u Egiptu trebao temeljiti na poticajima u skladu s načelom Europske politike susjedstva „više za više” i ovisiti o napretku u reformama demokratskih institucija te napretku u odnosu na vladavinu prava i poštovanje ljudskih prava; budući da je 21. kolovoza 2013. Vijeće za vanjske poslove EU-a potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu zadužilo za reviziju pomoći koju EU pruža Egiptu; budući da je to Vijeće odlučilo da će se suradnja EU-a s Egiptom prilagoditi razvoju događaja na terenu;

I.

budući da se u zaključcima Vijeća za vanjske poslove od 21. kolovoza 2013. navodi da su „države članice postigle dogovor o privremenom povlačenju dozvola za izvoz u Egipat u vezi sa svom opremom koja bi mogla biti upotrijebljena za unutarnju represiju, o ponovnoj ocjeni dozvola za izvoz opreme, koje su obuhvaćene Zajedničkim stajalištem 2008/944/ZVSP te o reviziji svoje sigurnosne pomoći Egiptu”; budući da je Vijeće za vanjske poslove u veljači 2014. ponovilo te zaključke; budući da je potpredsjednica Komisije / Visoka predstavnica u odgovoru koji je 27. listopada 2015. dala na pitanje za pisani odgovor E-010476/2015 potvrdila da ti zaključci predstavljaju „političku obvezu da se Egiptu ne pruža nikakva vojna pomoć”;

J.

budući da su egipatskim Ustavom usvojenim 2014. zaštićena temeljna prava i slobode;

K.

budući da Egiptu prijete teroristički napadi brojnih džihadističkih organizacija koje su aktivne u toj državi, posebno na Sinaju, i koje su povezane s tzv. Islamskom državom i drugim terorističkim organizacijama koje sudjeluju u libijskoj krizi; budući da trenutačni sukobi u Libiji imaju izravan utjecaj na sigurnost Egipta; budući da je Europska unija, a posebno Italija, ozbiljno zabrinuta zbog te krize;

1.

snažno osuđuje činjenicu da je građanin EU-a Giulio Regeni mučen i ubijen pod sumnjivim okolnostima te njegovoj obitelji upućuje izraze iskrene sućuti;

2.

poziva egipatske vlasti da u skladu s međunarodnim obvezama talijanskim vlastima ustupe sve dokumente i informacije potrebne za provođenje brze, transparentne i nepristrane zajedničke istrage u vezi sa slučajem g. Regenija, te da poduzmu sve što je u njihovoj moći kako bi se krivci za taj zločin čim prije priveli pravdi;

3.

s velikom zabrinutošću ističe da slučaj Giulija Regenija nije izolirani incident, već da se dogodio u kontekstu mučenja, smrti u pritvoru i prisilnih nestanaka koji se u Egiptu bilježe tijekom posljednjih godina, čime se očito krši članak 2. Sporazuma o pridruživanju između EU-a i Egipta u kojemu se navodi da se odnosi između EU-a i Egipta trebaju temeljiti na poštovanju demokratskih načela i temeljnih ljudskih prava, kako je utvrđeno u Univerzalnoj povelji o ljudskim pravima, a što je ključni element Sporazuma; stoga poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje i države članice da od egipatskih vlasti zatraže objašnjenje u vezi s rutinskom praksom prisilnih nestanaka i mučenja te da zahtijevaju učinkovitu reformu egipatskog sigurnosnog sustava i pravosuđa;

4.

izrazito je zabrinut zbog neposredne opasnosti da se Centar za rehabilitaciju žrtava nasilja i mučenja El Nadim prisilno zatvori; poziva da se nalog za njegovo administrativno zatvaranje hitno povuče;

5.

zabrinut je zbog stalnog uznemiravanja Egipatskog povjerenstva za prava i slobode zbog njegova navodnog sudjelovanja u kampanji pod nazivom „Zaustavite prisilne nestanke” u Egiptu;

6.

podsjeća egipatske vlasti na njihove nacionalne i međunarodne pravne obaveze i poziva ih da zaštitu i promicanje ljudskih prava postave kao prioritet te da se pobrinu da osobe odgovorne za kršenja ljudskih prava za to odgovaraju; ponovno poziva na trenutačno i bezuvjetno oslobađanje svih osoba pritvorenih i osuđenih samo zbog ostvarivanja svojih prava na slobodu izražavanja i mirno okupljanje, uključujući oslobađanje boraca za ljudska prava, medijskih djelatnika i blogera; poziva egipatske vlasti da osiguraju pravo na pošteno suđenje u skladu s međunarodnim standardima;

7.

k tomu poziva vladu Egipta da domaćim i međunarodnim organizacijama civilnog društva i neovisnim sindikatima zajamči slobodno djelovanje u zemlji bez upletanja vlasti ili zastrašivanja; poziva egipatske vlasti da ukinu zabrane putovanja za brojne vodeće borce za ljudske prava u Egiptu;

8.

nada se da će novi Ustav usvojen 14. i 15. siječnja 2014., a posebno njegovi članci 52., 73. i 93., predstavljati važan korak ka demokratskoj tranziciji te zemlje;

9.

prima na znanje osnivanje nove narodne skupštine i poziva je da hitno revidira represivan Zakon o prosvjedima iz studenoga 2013., koji se koristi za suzbijanje svih oblika miroljubivog protivljenja, kao i Zakon o okupljanju iz 1914.; poziva i na reviziju svih drugih represivnih zakona kojima se krši egipatski Ustav, uključujući Zakon o terorističkim aktivnostima i Zakon o terorističkim skupinama, koji bi se, umjesto da poboljšaju kolektivnu sigurnost, mogli zloupotrebljavati u cilju unutarnje represije; ističe da je u suradnji s egipatskim vlastima spreman razmotriti mogućnost izrade programa za izgradnju kapaciteta za egipatski parlament;

10.

ustraje na tome da samo izgradnja uistinu pluralističkog društva koje poštuje raznolikost stavova i životnih stilova može osigurati dugoročnu stabilnost i sigurnost u Egiptu te poziva egipatske vlasti da se obvežu na dijalog usmjeren na pomirenje kojim bi se ujedinile nenasilne snage, uključujući i nenasilne islamiste, kako bi se u okviru uključivog političkog procesa vratilo povjerenje u politiku i gospodarstvo;

11.

ističe da Europska unija pridaje veliku važnost suradnji s Egiptom kao važnim susjedom i partnerom te da Egipat ima važnu ulogu u jamčenju stabilnosti u regiji; dijeli zabrinutost egipatskog naroda u vezi s gospodarskim, političkim i sigurnosnim problemima s kojima se suočavaju ta zemlja i regija; osuđuje terorističke napade na egipatske civile i vojsku;

12.

poziva EU, a posebno potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu i izaslanstvo EU-a u Kairu da redovito surađuju s borcima za ljudska prava i ostalim disidentima, da pomognu onima kojima prijeti zatvor ili su u zatvoru i da izbliza prate njihova suđenja;

13.

poziva države članice da se u potpunosti pridržavaju zaključaka Vijeća za vanjske poslove EU-a iz kolovoza 2013. u vezi s izvozom vojne tehnologije i opreme te sigurnosnom suradnjom; poziva na privremenu obustavu izvoza nadzorne opreme u slučajevima kada postoje dokazi da bi se ona mogla koristiti za kršenje ljudskih prava; poziva potpredsjednicu Komisije / Visoku predstavnicu da prije razmatranja zaključaka Vijeća za vanjske poslove iz kolovoza 2013. podnese izvještaj o trenutačnoj vojnoj i sigurnosnoj suradnji država članica EU-a s Egiptom te da u uskoj suradnji s Europskim parlamentom izradi plan s konkretnim koracima koje egipatske vlasti moraju poduzeti kako bi znatno popravile stanje na području ljudskih prava i provele sveobuhvatnu reformu pravosuđa;

14.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, parlamentima i vladama država članica, predsjedniku i vladi Arapske Republike Egipta te Afričkom povjerenstvu za ljudska prava i prava naroda.

9.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 50/45

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Demokratskoj Republici Kongu, posebno rezolucije od 9. srpnja 2015. (1) i od 17. prosinca 2015. (2),

—

uzimajući u obzir zajedničku izjavu za medije koju su 16. veljače 2016. dali Afrička unija, Ujedinjeni narodi, Europska unija i Međunarodna organizacija frankofonije o potrebi za uključivim političkim dijalogom u Demokratskoj Republici Kongu te o punoj podršci koju su spremne pružiti kako bi podržale napore kongoanskih aktera da učvrste demokraciju u toj zemlji,

—

uzimajući u obzir lokalnu izjavu EU-a od 19. studenog 2015. nakon započinjanja nacionalnog dijaloga u Demokratskoj Republici Kongu,

—

uzimajući u obzir izjavu predsjednika Vijeća sigurnosti UN-a od 9. studenog 2015. o stanju u Demokratskoj Republici Kongu,

—

uzimajući u obzir lokalnu izjavu EU-a od 21. listopada 2015. o stanju u Demokratskoj Republici Kongu u pogledu ljudskih prava,

—

uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice Europske službe za vanjsko djelovanje od 12. listopada 2015. o ostavci predsjednika izborne komisije u Demokratskoj Republici Kongu,

—

uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a o Demokratskoj Republici Kongu, posebno Rezoluciju br. 2198 (2015) o obnovi režima sankcija protiv Demokratske Republike Kongo i o mandatu stručne skupine te Rezoluciju br. 2211 (2013) kojom je obnovljen mandat MONUSCO-a, Misije UN-a za stabilizaciju u Demokratskoj Republici Kongu,

—

uzimajući u obzir zajedničku izjavu za medije od 2. rujna 2015. skupine međunarodnih izaslanika i predstavnika regije Velikih jezera u Africi o izborima u Demokratskoj Republici Kongu,

—

uzimajući u obzir godišnje izvješće od 27. srpnja 2015. visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava o stanju ljudskih prava i aktivnostima Zajedničkog ureda UN-a za ljudska prava u Demokratskoj Republici Kongu,

—

uzimajući u obzir izjavu potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini od 25. siječnja 2015. koju je dala nakon usvajanja novog izbornog zakona u Demokratskoj Republici Kongu,

—

uzimajući u obzir izvještaj skupine stručnjaka UN-a od 12. siječnja 2015. o Demokratskoj Republici Kongu,

—

uzimajući u obzir deklaracije iz Nairobija iz prosinca 2013.,

—

uzimajući u obzir Okvirni sporazum o miru, sigurnosti i suradnji u Demokratskoj Republici Kongu i regiji potpisan u veljači 2013. u Addis Abebi,

—

uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda iz lipnja 1981.,

—

uzimajući u obzir Afričku povelju o demokraciji, izborima i upravljanju,

—

uzimajući u obzir Ustav Demokratske Republike Konga od 18. veljače 2006.,

—

uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu iz Cotonoua,

—

uzimajući u obzir članak 135. stavak 5. i članak 123. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da bi sljedeći predsjednički i parlamentarni izbori, zakazani za studeni 2016., mogli biti dodatna prilika za demokratski prijenos vlasti;

B.

budući da je Ustavom određeno da predsjednik Demokratske Republike Konga može odslužiti najviše dva mandata;

C.

budući da su politički protivnici predsjednika Josepha Kabilu, koji je na vlasti od 2001., optužili da se koristi administrativnim i tehničkim sredstvima kako bi pokušao odgoditi izbore i ostati na vlasti i nakon isteka mandata te da on još uvijek nije javno izjavio da će po isteku mandata odstupiti s dužnosti; budući da je to dovelo do porasta političke napetosti, nemira i nasilja diljem države;

D.

budući da su izražene sumnje o neovisnosti i nepristranosti Neovisnog nacionalnog izbornog povjerenstva (CENI);

E.

budući da službenici kongoanskih sigurnosnih snaga i obavještajnih službi od siječnja 2015. vrše pritisak na nenasilne aktiviste, političke vođe i ostale osobe koje se protive pokušajima predsjednika Kabile da izmijeni Ustav kako bi ostao na vlasti nakon isteka Ustavom ograničenog razdoblja od dva mandata; budući da skupine boraca za ljudska prava stalno izvješćuju o pogoršanju stanja u pogledu ljudskih prava i slobode izražavanja i okupljanja u Demokratskoj Republici Kongu, među ostalim i o prekomjernoj upotrebi sile protiv mirnih prosvjednika i o povećanju broja politički motiviranih suđenja; budući da je MONUSCO tijekom prošle godine zabilježio preko 260 slučajeva kršenja ljudskih prava povezanih s izborima, većinom usmjerenih protiv političkih protivnika, civilnog društva i novinara; budući da je Zajednički ured UN-a za ljudska prava u Demokratskoj Republici Kongu izjavio da je od početka 2016. zabilježio više od 400 slučajeva kršenja ljudskih prava, uključujući 52 uhićenja;

F.

budući da je u lipnju 2015. predsjednik Kabila najavio pokretanje nacionalnog dijaloga; budući da službene pripreme za takav dijalog još nisu započete jer su dvije najveće oporbene skupine odlučile da u dijalogu neće sudjelovati zbog toga što smatraju da je riječ o taktici odgađanja;

G.

budući da je u rujnu 2015. sedam političara na visokim položajima izbačeno iz vladajuće koalicije Demokratske Republike Konga jer su potpisali pismo kojim se od predsjednika Kabile traži da se ravna prema Ustavu i da ne pokušava ostati na vlasti nakon isteka mandata; budući da su istog mjeseca izbili nasilni sukobi u Kinshasi gdje je nasilno napadnut skup prosvjednika koji su se protivili bilo kakvom pokušaju dobivanja protuustavnog trećeg mandata;

H.

budući da su proizvoljno pritvoreni među ostalima i Fred Bauma i Yves Makwambala, borci za ljudska prava iz pokreta Filimbi („zviždaljka”), obojica uhićeni zbog sudjelovanja na radionici organiziranoj u cilju poticanja mladeži Konga na mirno i odgovorno ispunjavanje građanskih dužnosti te su obojica u zatvoru već 11 mjeseci, i da je Europski parlament već zatražio njihovo oslobođenje u rezoluciji od 9. srpnja 2015.

I.

budući da su vođe obje glavne kongoanske oporbene stranke, nevladine organizacije i prodemokratski pokreti mladih pozvali građane Konga da 16. veljače 2016. ne odu na posao i u škole kako bi se mrtvim gradom (ville morte) obilježilo sjećanje na žrtve ubojstava na prodemokratskom maršu 16. veljače 1992. te kako bi se prosvjedovalo protiv odgađanja organizacije predsjedničkih izbora i navodnog nepoštovanja Ustava od strane vlade;

J.

budući da je osam mladih aktivista i najmanje 30 političkih protivnika uhićeno 16. veljače 2016. ili oko tog datuma zbog povezanosti s tim nacionalnim štrajkom, dok su drugi aktivisti primili SMS poruke prijetnje s nepoznatih telefonskih brojeva te da je ministar zapošljavanja Willy Makiashi zabranio zaposlenicima javnih službi da sudjeluju u štrajku; budući da je šest članova pokreta LUCHA osuđeno na šest mjeseci zatvora; budući da su trgovcima koji su sudjelovali u „Danu mrtvog grada” trgovine zatvorene, a službenici su sankcionirani disciplinskim mjerama;

K.

budući da su Afrička unija, UN, EU i Međunarodna organizacija frankofonije zajedničkom izjavom naglasili važnost dijaloga i nastojanja da se među političkim akterima postigne dogovor kojim će se poštovati demokracija i vladavina prava te da su pozvali sve kongoanske političke aktere da u potpunosti surađuju s posrednicima koje je imenovala međunarodna zajednica;

L.

budući da se situacija pogoršala zbog opstajanja i učvršćivanja nekažnjivosti u Demokratskoj Republici Kongu; budući da je sigurnosno stanje u Demokratskoj Republici Kongu i dalje sve gore, posebno u istočnom dijelu zemlje, zbog nasilja koje je uzrokovalo više od 30 stranih i domaćih naoružanih skupina, te da se stalno prijavljuju slučajevi kršenja ljudskih prava i međunarodnog prava, uključujući ciljane napade na civile, učestalo seksualno nasilje i nasilje na temelju roda, sustavno regrutiranje djece u naoružane skupine i njihovo zlostavljanje te izvansudska pogubljenja;

M.

budući da se u Demokratskoj Republici Kongu nedavno pogoršalo i stanje u pogledu slobode medija; budući da su službenici vlade onemogućili slobodu govora zatvaranjem medijskih kanala (posebno onih koje su prenosili poruke o prosvjedima), prekidom mogućnosti slanja SMS poruka i isključivanjem interneta; budući da je u veljači 2016. vlada zabranila dva privatna televizijska kanala u Lubumbashiju; budući da je u prošlogodišnjem godišnjem izvješću iz studenog 2015. organizacija Novinari u opasnosti (Journalists in Danger), partnerska organizacija Reportera bez granica, zabilježila 72 slučaja napada na novinare i medije u Demokratskoj Republici Kongu te otkrila podatak da su 60 % slučajeva kršenja slobode tiska počinili agenti vojnih i sigurnosnih službi, Nacionalna obavještajna agencija (ANR) ili policija; budući da je emitiranje programa Međunarodnog francuskog radija prekinuto tijekom prosvjeda na „Dan mrtvog grada”;

N.

budući da se Nacionalnim okvirnim programom za razdoblje 2014. – 2020. za Demokratsku Republiku Kongo, koji je financiran s više od 620 milijuna eura iz 11. Europskog razvojnog fonda, prednost daje jačanju upravljanja i vladavine prava, uključujući reforme pravosuđa, policije i vojske;

1.

poziva vlasti Demokratske Republike Konga da se hitno počnu pridržavati Ustava i da zajamče pravovremeno održavanje izbora do kraja 2016. u skladu s Afričkom poveljom o demokraciji, izborima i upravljanju te okruženje kojim se potiču transparentni, vjerodostojni i uključivi izbori; naglašava da će uspješno održavanje izbora biti od ključne važnosti za dugoročnu stabilnost i razvoj zemlje;

2.

izražava duboku zabrinutost zbog pogoršanja stanja u pogledu sigurnosti i ljudskih prava u Demokratskoj Republici Kongu, posebno zbog kontinuiranog izvještavanja o porastu političkog nasilja i oštrih ograničenja i zastrašivanja s kojima se suočavaju borci za ljudska prava, politički protivnici i novinari pred održavanje predstojećeg izbornog ciklusa; inzistira na tome da je odgovornost vlade spriječiti produbljivanje trenutačne političke krize i eskalaciju nasilja te da ona mora poštovati, štititi i promicati građanska i politička prava svojih građana;

3.

snažno osuđuje svaku uporabu sile protiv mirnih i nenaoružanih prosvjednika; podsjeća da je sloboda izražavanja, udruživanja i okupljanja temelj dinamičkog političkog i demokratskog života; snažno osuđuje sve veće ograničavanje demokratskog prostora i ciljanu represiju članova oporbe i civilnog društva te medijskih radnika; poziva na hitno i bezuvjetno oslobođenje svih političkih zatvorenika, uključujući Yvesa Makwambalu, Freda Baumu i druge aktiviste i pristaše organizacija Filimbi i LUCHA te borca za ljudska prava Christophera Ngoyija;

4.

smatra da je borba protiv nekažnjivosti preduvjet za ponovno uspostavljanje mira u Demokratskoj Republici Kongu; zahtijeva da Vlada Demokratske Republike Kongo zajedno s međunarodnim partnerima pokrene potpunu, temeljitu i transparentnu istragu o slučajevima kršenja ljudskih prava tijekom prosvjeda povezanih s izborima, s ciljem da utvrdi sve nezakonite činove i slučajeve uskraćivanja prava ili sloboda; traži da se poduzmu mjere kojima će se zajamčiti da se počinitelji kršenja ljudskih prava, ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i seksualnog nasilja nad ženama te osobe odgovorne za regrutiranje djece u vojsku prijave, identificiraju, kazneno gone i kazne u skladu s nacionalnim i međunarodnim kaznenim pravom;

5.

poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu i države članice da u potpunosti iskoriste sve političke instrumente, uključujući preporuke iz završnog izvješća misije EU-a za promatranje izbora iz 2011. i izvješća misije u svrhu praćenja iz 2014. te da na najvišoj razini izvrše politički pritisak kojim će spriječiti širenje izbornog nasilja u Demokratskoj Republici Kongu i svaku daljnju destabilizaciju regije Velikih jezera;

6.

prima na znanje volju EU-a i međunarodne zajednice da podrže kongoanski izborni postupak pod uvjetom da se objavi valjani izborni kalendar i da se poštuju ustavne odredbe; smatra da bi se ta podrška trebala usmjeriti na registraciju birača, obuku i sigurnost izbora; inzistira na tome da narav i količina potpore EU-a izbornom postupku u Demokratskoj Republici Kongu mora ovisiti o ostvarenom napretku u području provedbe preporuka misija za promatranje izbora iz 2011. i 2014., posebno kad je riječ o neovisnosti CENI-ja, reviziji popisa birača, proračunskim zahtjevima i poštovanju ustavnih rokova;

7.

poziva kongoanske vlasti da što prije ratificiraju Afričku povelju o demokraciji, izborima i upravljanju;

8.

naglašava ključnu ulogu Afričke unije u sprječavanju političke krize u središnjoj Africi i poziva njezine članice, a posebno Južnu Afriku, da se angažiraju oko toga da se poštuje Ustav Demokratske Republike Konga; snažno potiče EU da iskoristi sva svoja diplomatska i ekonomska sredstva, pa i predstojeće potpisivanje sporazuma o ekonomskom partnerstvu, kako bi se ostvario taj cilj;

9.

podsjeća da je potpuno sudjelovanje oporbe, neovisnog civilnog društva i izbornih stručnjaka u CENI-ju važan čimbenik za legitimizaciju izbornog postupka; podsjeća da bi CENI trebao biti nepristrana institucija; ističe da bi vlasti trebale CENI-ju dodijeliti financijska sredstva potrebna za cjelovit i transparentan izborni postupak;

10.

poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da intenzivira dijalog s vlastima Demokratske Republike Konga u skladu s člankom 8. Sporazuma iz Cotonoua kako bi se dobila konačna pojašnjenja o izbornom postupku; podsjeća na obveze koje je Demokratska Republika Kongo preuzela u okviru Sporazuma iz Cotonoua u vezi s poštovanjem demokracije, vladavine prava i načela ljudskih prava, u koja se ubrajaju sloboda izražavanja i sloboda medija, dobro upravljanje i transparentnost političkih funkcija; potiče Vladu Demokratske Republike Kongo da poštuje te odredbe u skladu s člankom 11. točkom (b) te člancima 96. i 97. Sporazuma iz Cotonoua i, ako se to ne ostvari, traži od Komisije da pokrene odgovarajući postupak u skladu s člancima 8., 9. i 96. Sporazuma iz Cotonoua;

11.

poziva EU da razmotri mogućnost nametanja ciljanih sankcija za osobe odgovorne za nasilne mjere u Demokratskoj Republici Kongu, uključujući i zabrane putovanja i zamrzavanje imovine, kako bi pomogla u sprečavanju daljnjeg nasilja;

12.

potiče Delegaciju EU-a da prati razvoj događaja i da upotrijebi sve primjerene alate i instrumente, uključujući Europski instrument za demokraciju i ljudska prava, kako bi podržalo borce za ljudska prava i prodemokratske pokrete;

13.

poziva na ponovno slanje posebnog izvjestitelja UN-a o stanju ljudskih prava u Demokratsku Republiku Kongo;

14.

podsjeća da su mir i sigurnost preduvjeti za uspješne izbore; s tim u vezi skreće pozornost na obnovu mandata MONUSCO-a i poziva na ojačavanje njegovih nadležnosti u području zaštite civila u kontekstu izbora;

15.

ponavlja da je duboko zabrinut zbog alarmantnog humanitarnog stanja u Demokratskoj Republici Kongu do kojeg su prije svega doveli nasilni oružani sukobi u istočnim pokrajinama zemlje; poziva EU i njegove države članice da nastave pružati pomoć narodu Demokratske Republike Kongo kako bi se poboljšali životni uvjeti najugroženijih skupina stanovništva i riješile posljedice raseljavanja, nesigurnosti opskrbe hranom, epidemija i elementarnih nepogoda;

16.

osuđuje činove seksualnog nasilja koje se nastavlja u istočnom Kongu; napominje da su kongoanske vlasti posljednjih mjeseci održale 20 suđenja za seksualno nasilje u istočnom Kongu na kojima je osuđeno 19 vojnih časnika te da u tom pogledu treba učiniti još mnogo više; snažno potiče kongoanske vlasti da nastave borbu protiv nekažnjivosti istraživanjem slučajeva seksualnog nasilja i kaznenim progonom počinitelja;

17.

pozdravlja odluku kongoanskih vlasti da revidira slučajeve usvajanja koji su od 25. rujna 2013. bili blokirani; prima na znanje rad kongoanskog Međuministarskog odbora na povremenom izdavanju dozvola za izlazak iz zemlje usvojenoj djeci; poziva Međuministarski odbor da mirno nastavi s marljivim i dosljednim radom; poziva Delegaciju EU-a i države članice da pomno prate situaciju;

18.

poziva Afričku uniju i EU da zajamče trajni politički dijalog među zemljama regije Velikih jezera kako bi se spriječila svaka daljnja destabilizacija;

19.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije / Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, Afričkoj uniji, predsjedniku, premijeru i parlamentu Demokratske Republike Konga, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Vijeću UN-a za ljudska prava te Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP-a i EU-a.

9.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 50/50

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 2. srpnja 2014. naslovljenu „Prema rastućem gospodarstvu temeljenom na podacima” (COM(2014)0442),

—

uzimajući u obzir pitanje Komisiji o Komunikaciji „Prema rastućem gospodarstvu temeljenom na podacima” (O-000021/2016 – B8-0116/2016),

—

uzimajući u obzir prijedlog rezolucije Odbor za industriju, istraživanje i energiju,

—

uzimajući u obzir članak 8. Povelje o temeljnim pravima Europske unije i članak 16. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. prosinca 2013. o ostvarivanju potencijala računalstva u oblaku u Europi (1),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 6. svibnja 2015. naslovljenu „Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu” (COM(2015)0192),

—

uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da IDC (International Data Corporation) u svojoj prognozi za tehnologije velikih podataka i usluge previđa da će od 2013. do 2017. stopa rasta na tržištu velikih podataka biti šest puta veća nego na cjelokupnom tržištu IKT-a te će iznositi ukupno 50 milijardi EUR, što bi prema javno-privatnom partnerstvu Big Data Value moglo rezultirati otvaranjem 3,75 milijuna novih radnih mjesta do 2017.;

B.

budući da obujam podataka raste nezabilježenom brzinom i da će do 2020. postojati 16 trilijuna gigabajta podataka, što je godišnja stopa rasta od 236 % u stvaranju podataka;

C.

budući da odluke donesene zahvaljujući znanju dobivenom iz sustava velikih podataka mogu rezultirati primjetnim povećanjem produktivnosti i konkurentnosti, a prednosti tih sustava doprinijet će dodatnom godišnjem rastu BDP-a od 1,9 % do 2020.;

D.

budući da je razvoj sustava velikih podataka integralni dio novog digitalnog tržišta i njime bi se trebao zajamčiti razvoj inovativnih i kompetitivnih poslovnih modela u skladu s okvirom EU-a za zaštitu podataka jer veliki podaci sa sobom mogu nositi velike rizike i izazove, posebno kada je riječ o temeljnim pravima (uključujući privatnost i zaštitu podataka);

E.

budući da gospodarstvo temeljeno na podacima može biti prilika za rast i nova radna mjesta, i to zahvaljujući, između ostalog, novim poslovnim modelima i uslugama koje će se uvesti te većoj produktivnosti; budući da se mora postići dobra ravnoteža kako bi se osmislio prikladan okvir za gospodarski rast, a njegovim djelotvornim praćenjem, ocjenjivanjem i odgovarajućim mjerama zadržalo povjerenje i promicala prava potrošača, ako zatreba i zakonodavnim mjerama;

F.

budući da sustavi velikih podataka otvaraju nove mogućnosti za potrošače (u smislu pogodnosti, učinkovitosti i ušteda), poduzeća (industrija 4.0) i uprave (e-uprava), pa i kada je riječ o stanovanju (pametni gradovi), znanosti, medicini (m-zdravstvo), pružanju odgovora na katastrofe i suzbijanju kriminaliteta;

1.

očekuje da koristi gospodarstva temeljenog na podacima utječu na društvo i sve vrste poduzeća u lancu vrijednosti na nacionalnoj i europskoj razini; stvaranje gospodarstva temeljenog na podacima vidi kao glavni element strategije jedinstvenog digitalnog tržišta i cijeni njegov potencijal u pružanju podrške Europi da ponovno bude konkurentna u tehnološko naprednim sektorima te da ubrza gospodarski oporavak Europe te ulaganja u rast i inovacije u svim sektorima, a to se može postići samo ako postoji odgovarajuće poslovno okruženje i sredstva za pokretanje digitalne transformacije, i pod uvjetom da te tehnologije budu usklađene s pravnim okvirom EU-a za zaštitu podataka kako bi se rješavali i s njima povezani rizici i izazovi, posebno u pogledu temeljnih prava, privatnosti i zaštite privatnosti podataka;

2.

ističe da gospodarstvo temeljeno na podacima iziskuje napredne vještine i da će se, prema očekivanjima, u budućnosti u Europi u njemu otvoriti brojna radna mjesta;

3.

prepoznaje socijalne i ekonomske koristi povezane s integriranim korištenjem podacima u svim sektorima europskog gospodarstva i područjima europskog istraživanja te naglašava važnost transparentnosti u pogledu vrijednosti i uporabe tih podataka, pravila upravljanja njima i načina na koji su prikupljeni i obrađeni; naglašava da bi pojedinci trebali imati ažurirana, konkretna prava na pristup informacijama o obradi podataka; u tom kontekstu ističe potrebu za prikupljanjem točnih statističkih podataka o razini osviještenosti građana, poduzeća i javnih uprava o tome; naglašava da je digitalizacija gospodarstva važna pokretačka sila u razvoju sustava velikih podataka te traži da se u svrhu poticanja rasta gospodarstva temeljenog na podacima usvoji horizontalan pristup;

4.

smatra da su veliki podaci vrijedna imovina za poduzeća, čija bi se vrijednost mogla uvelike povećati razvojem inovativnih i pametnih rješenja na temelju kojih bi se podaci u njihovu vlasništvu mogli integrirali u otvorene podatke (open data); traži da se pokrenu inicijative u svrhu podizanja razine osviještenosti među malim i srednjim poduzećima o vrijednosti njihovih podataka i načinima na koje se mogu koristiti u razvoju novih poslovnih modela radi poticanja rasta i promicanja malih i srednjih poduzeća kao glavnih igrača kada je riječ o velikim podacima;

5.

ističe da je obrada određenih vrsta podataka, posebno osobnih podataka, obuhvaćena zakonodavstvom EU-a o zaštiti podataka; u tom pogledu traži da se smjesta usvoji paket o zaštiti podataka;

6.

ističe da zaštita podataka i mogućnosti koje proizlaze iz integrirane uporabe podataka nisu međusobno isključive jer pametno korištenje tim mogućnostima može ići ukorak sa zaštitom podataka; smatra da bi zadobivanje povjerenja u te tehnologije trebalo biti u samom središtu javne politike i poslovnih modela jer manjak povjerenja može nanijeti golemu štetu rastu i inovacijama u digitalnom sektoru; smatra da postoji krajnja potreba za dugovječnim i uniformiranim pravnim okvirom za zaštitu podataka kako bi se poticalo rast i inovacije te uviđa otvorenu i globalnu narav interneta; prepoznaje da je zakonodavstvo o zaštiti podataka tehnološki neutralno i da se njime već uređuju aktivnosti u okviru sustava velikih podataka u EU-u te ga se stoga treba u cijelosti pridržavati; snažno potiče na to da se u javne politike o generiranju i obradi podataka ugrade odredbe o privatnosti podataka i da u okviru tih politika te odredbe o privatnosti budu zadane i da se pritom iskoristi svaka prilika za poticanje razvoja potencijala sustava velikih podataka;

7.

smatra da je od ključne važnosti razraditi regulatorni okvir za rješavanje ekonomskih, tehnoloških, socijalnih i kulturnih izazova koje sa sobom nosi gospodarstvo temeljeno na podacima, poput pristupa podacima i nadzora nad njima, a posebno kada je riječ o javnim podacima; smatra da su sigurnost i zaštita podataka osnovno polazište za gospodarstvo temeljeno na podacima i rast; ističe da je postizanje sinergije između sustava velikih podataka, zaštite podataka, sigurnosti podataka i otvorenih podataka preduvjet za novi digitalni početak u Europi; traži da se pristupi rješavanju sljedećih izazova: vlasništvo podataka, posjed, upravljanje, pristup i sigurnost, interoperabilnost, ograničavanje podataka i njihovo pohranjivanje, ograničenja pri uporabi i ponovnoj uporabi podataka u Europi, prepreke inovacijama u intelektualnom kapitalu, pristup i infrastruktura, transparentnost pravila o prijenosu podataka, prekogranični mehanizmi, a prema potrebi stvaranje i širenje otvorenih podataka i pristup otvorenim podacima kao i njihova dostupnost javnim upravama i pružateljima usluga;

8.

prima na znanje da uspjeh gospodarstva temeljenog na podacima ovisi o širem ekosustavu IKT-a, kojim su između ostalog obuhvaćeni internet stvari za prikupljanje podataka, širokopojasne brze mreže za njihov prijenos i računalstvo u oblaku za obradu te stručna radna snaga, pristup podacima i interoperabilnost; ističe da taj sektor iziskuje golema ulaganja u razvoj računalstva u oblaku, super računalstvo i širokopojasni internet velike brzine, a to su preduvjeti za uspješno digitalno gospodarstvo; poziva na donošenje boljeg regulatornog okvira i stvaranje boljeg okruženja za privatni i javni sektor; podsjeća na to da ulaganja privatnog sektora u mrežnu infrastrukturu trebaju i dalje biti od presudne važnosti; u vezi s time potiče Komisiju i države članice da pozitivnim regulatornim okvirom stimuliraju ulaganja u mrežnu infrastrukturu i da nastave pružati podršku širokopojasnoj infrastrukturi u okviru postojećih programa kao što su Instrument za povezivanje Europe, Europski fond za strateška ulaganja (EFSI) i kohezijski fond, ali samo u područjima u kojima je ustanovljeno nefunkcioniranje tržišta;

9.

izražava zabrinutost da bi digitalni jaz, nedovoljna ulaganja te izostanak tehničke standardizacije i dugovječnog zakonodavstva o zaštiti podataka mogli dovesti do toga da Europa tehnološki i gospodarski kaska za drugima u razvoju gospodarstva temeljenog na podacima;

10.

uviđa važnost interoperabilnosti i zajedničkih standarda za davanje zamaha konkurentnosti u sektoru informacijsko-komunikacijske tehnologije (IKT) i aktivne uloge Komisije u davanju ovlasti tijelima za standardizaciju; traži od Komisije da donese strategiju za razvoj standarda za sustave velikih podataka radi utvrđivanja standardizacijskih praznina u europskoj industriji velikih podataka, pa i u sektorima malih i srednjih poduzeća i europskim sektorima od ključne važnosti; podržava razvoj tržišnih i tržišno relevantnih standarda koji su doneseni na dobrovoljnoj osnovi, tehnološki neutralni, transparentni i međunarodno kompatibilni;

11.

smatra da se programom ISA2 nudi mogućnost za razvoj standarda interoperabilnosti za upravljanje sustavima velikih podataka u javnim upravama i u njihovu radu s poslovnim subjektima i građanima;

12.

pozdravlja prijedlog Komisije o tome da se izradi inicijativa za slobodan protok podataka; pozdravlja najavu o europskoj inicijativi za slobodan protok podataka čija je svrha ukloniti postojeće prepreke uspostavi jedinstvenog tržišta podataka; poziva Komisiju da sastavi opsežan i transparentan pregled stvaranja gospodarstva temeljenog na podacima ne bi li se time anticipirale buduće tehnologije i dokinule prepreke inovativnosti u Europi; traži da se u toj inicijativi povede računa o sljedećim izazovima: sigurnost podataka, interoperabilnost, vlasništvo, ograničenja i pohrana podataka, ograničenja koja se odnose na uporabu i ponovnu uporabu podataka u Europi, pravila o transparentnom prijenosu podataka, prekogranični mehanizmi i otvorena razmjena podataka među administracijama, poduzećima i u civilnom društvu;

13.

napominje da uspjeh sustava velikih podataka ovisi o širem ekosustavu IKT-a, pa i o internetu stvari za prikupljanje podataka, širokopojasnim mrežama za njihov prijenos i računalstvu u oblaku za njihovu obradu;

14.

smatra da institucije EU-a moraju potpomognuti postupke za dodjeljivanje bespovratnih sredstava te povećati sredstva za istraživanja i inovacije u pogledu integrirane uporabe podataka, digitalnih inovacija i tržišnih razvoja u područjima za koje je utvrđeno da donose dodanu vrijednost za građane, društvo i gospodarstvo i u kojima se uspješno potiče komercijalizacija inovativnih proizvoda i usluga; u vezi s time smatra da se mora izraditi zajednički srednjoročni i dugoročni europski plan za države članice i EU i da ga je nužno uklopiti u stabilan okvir kojim će se stvoriti uvjeti za e-istraživanje; smatra da slobodni softver može odigrati važnu ulogu u tom pogledu;

15.

uviđa da su inicijative Komisije za stvaranje javno-privatnih partnerstava koja se zasnivaju na razvoju gospodarstva temeljenog na podacima oblici suradnje između javnog i privatnog sektora koji su presudni za utvrđivanje prepreka razvoju nužnih tehnologija; uviđa da su se Komisija i europska industrija podataka obvezale da će uložiti 2,5 milijarde EUR u javno-privatna partnerstva radi jačanja podatkovnog sektora i promicanja Europe na čelo globalne podatkovne utrke, i pritom u cijelosti iskoristiti potencijal digitalne ekonomije; ističe da je pristup portalima otvorenih podataka i e-infrastrukturi za istraživanje jedan od načina da se uklone prepreke s kojima bi mogli biti suočeni istraživači i mala i srednja poduzeća u najudaljenijim regijama;

16.

pozdravlja stvaranje inovativnih područja koja karakterizira koncentracija, koja se može povećati, poduzeća i kvalifikacija, čime se omogućuje eksperimentiranje s podatkovnim tehnologijama u inovativnim klasterima u kojima nastaju ekosustavi i projekti međusektorskih industrijskih platformi čiji je cilj da se međusobno povežu realno i digitalno gospodarstvo; ističe da ti prostori trebaju poslužiti kao poslovni inkubatori u kojima bi se poduzetnicima trebalo pokazivati na koji se način uporaba tih podataka može pretočiti u poslovne mogućnosti te da bi trebali poslužiti za davanje podrške rastu i internacionalizaciji malih i srednjih poduzeća i inovativnih novoosnovanih poduzeća; poziva na to da se radi poticanja inovacija u sklopu sustava velikih podataka sklope tješnja partnerstva između poduzeća, sveučilišta i istraživačkih centara; u tom kontekstu ističe ulaganja u inicijative kao što su Velika koalicija za digitalna radna mjesta (Grand Coalition for Digital Jobs) i Europski tjedan e-vještina (European e-Skills Week);

17.

potiče Komisiju i države članice da uspostave moderni regulatorni okvir otporan na promjene u budućnosti kojim se potiču i podupiru ulaganja u mrežnu infrastrukturu neophodnu za buduće zahtjeve digitalnog povezanog gospodarstva, da usvoje politike koje će omogućiti procvat interneta stvari i da osiguraju adekvatne kapacitete i brzine podataka širenjem mobilne tehnologije i poticanjem širenja IPv6;

18.

ističe da je potrebna veća koordinacija radi primjene otvorenosti prema usvajanju standarda i interoperabilnosti u sustavima i platformama za suradnju;

19.

poziva Komisiju da usvoji mjere kojima će se ukloniti prekomjerne prepreke u inovativnim sektorima, da potakne ulaganja u istraživanje i razvoj te europsku normizaciju i da počne rješavati aktualni problem povreda standardnih nužnih patenata; smatra da je neophodno pobrinuti se za odgovarajuću ravnotežu između onih koji ulažu u istraživanje i inovacije radi razvoja tih patenata i onih koji te patente upotrebljavaju za svoje potrebe; naglašava da su standardni nužni patenti važan element normizacije, a za brojna europska poduzeća u području IKT-a i sastavnica njihova poslovnog modela; poziva na uvođenje mjera za očuvanje visokokvalitetnog sustava normizacije koji može privući najbolje tehnološke doprinose, pružiti interoperabilne i inovativne digitalne usluge i aplikacije i zajamčiti sporazume o licenciranju patenata na pravičnoj i razumnoj osnovi bez diskriminacije (FRAND); međutim, smatra da je nužno uložiti dodatne napore da se olakša pristup osobama s invaliditetom i da im se uklone digitalne barijere;

20.

smatra da bi se, kako bi se ostvarila najveća korist od inovacija u području velikih podataka, utvrđivanje mogućnosti za ubrzavanje ulaska na tržište, posebno za mala i srednja poduzeća, trebalo voditi načelom „odgovorne inovativnosti” iz programa Obzor 2020.;

21.

traži od Komisije da se pobrine za ulaganja u infrastrukturu i dugovječan razvoj usluga u oblaku u Europi tako što će poboljšati pravnu sigurnost u pogledu obveza i odgovornosti svih strana, zajamčiti ispunjavanje zajedničkih sigurnosnih mjera i mjera za zaštitu podataka, omogućiti prelazak podataka preko granice i ojačati dobro poslovno okruženje za razvoj učinkovitog, otvorenog i globalnog tržišta;

22.

smatra da veliki podaci imaju potencijal jačanja ekonomske produktivnosti i poboljšanja potrošačkih i javnih usluga; priznaje da veliki podaci mogu osigurati veće poslovne mogućnosti i povećati dostupnost znanja i kapitala pod uvjetom da vlade i dionici konstruktivno surađuju; međutim, ističe da postojeće rascjepkano jedinstveno tržište ugrožava razvoj gospodarstva temeljenog na podacima, velikih podataka, računalstva u oblaku, interneta stvari i ostalih tehnologija temeljenih na podacima;

23.

vjeruje da su glavne tehnološke prepreke za razvoj gospodarstva temeljenog na podacima nedostatak interoperabilnosti i okvira za zajedničko sučelje kako bi se olakšala podatkovna komunikacija između senzora i uređaja, kao i komunikacija između virtualnog i fizičkog svijeta, nedovoljna dostupnost otvorenih podataka i nepostojanje tržišnih uvjeta kojima se poduzetnicima omogućuje inoviranje i rast; traži od Komisije da ubrza zajednička istraživanja za rješavanje tih problema;

24.

traži od Komisije da ubrza i potiče zajednička istraživanja o stvaranju okvira za zajedničko sučelje kako bi se smanjili dvostruki standardi i zajamčila tehnička i semantička interoperabilnost radi poštovanja postupka utvrđivanja standarda koji se zasniva na potrebama potrošača i poslovnog sektora;

25.

pozdravlja najavu o europskoj inicijativi za slobodan protok podataka čija je svrha ukloniti postojeće prepreke uspostavi jedinstvenog tržišta podataka;

26.

poziva na stvaranje regulatornog okruženja otpornog na promjene u budućnosti koje se prilagođava ovom sektoru koji se po svojoj prirodi stalno mijenja, okruženja koje je tehnološki neutralno, kojim se potiče osnivanje novih dinamičnih poduzeća i ulazak novih subjekata na tržište, stvaraju jednaki uvjeti i pravično tržišno nadmetanje, ali i izbjegava pretjerano regulatorno opterećenje te osigurava puno poštovanje normi za zaštitu podataka i privatnosti; u tom kontekstu pozdravlja planove Komisije da se revidira Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama; napominje da bi se regulatorne mjere trebale zasnivati na tržištu; smatra da bi jednaki uvjeti na tržištu trebali podrazumijevati da svi subjekti, mali i veliki, mogu ulagati, inovirati i nadmetati se u korist europskih krajnjih korisnika u smislu izbora i dostupnosti;

27.

ističe važnost otvorenih podataka kao visokokvalitetne sirovine za razvoj informacijskih usluga i proizvoda s dodanom vrijednošću; ističe da bi podaci koje generiraju javne institucije i europski programi istraživanja koji se financiraju javnim sredstvima u okviru programa kao što su Copernicus ili Galileo trebali biti dostupni europskim građanima kroz model otvorenog pristupa, ali da bi njima pristup trebali imati i javne uprave i privatna poduzeća kako bi mogli poboljšati kvalitetu usluga poštujući pritom važeće propise o zaštiti intelektualnog vlasništva;

28.

napominje da bi trebalo biti dostupno više podataka radi konkurentnijeg i inovativnijeg gospodarstva temeljnog na podacima, te da bi internetske platforme zbog toga trebalo potaknuti da svoje skupove podataka objavljuju kao otvorene podatke u anonimnom i agregiranom obliku, u skladu s propisima o zaštiti podataka;

29.

smatra da je potrebno uložiti veći napor u pogledu anonimizacije i pseudonimizacije podataka kao preduvjeta za kreativno inoviranje s podacima i veliki korak za smanjenje prepreka za ulazak na tržište novoosnovanih poduzeća i malih i srednjih poduzeća; smatra da će tehnologije velikih podataka, uključujući analize tekstova i podataka, biti važan faktor u stjecanju dodane vrijednosti iz otvorenih skupova podataka; međutim, ističe da je potrebna jasna distinkcija između obrade osobnih podataka i drugih vrsta podataka, te da je potrebno razviti tehnološka rješenja u kojima je zaštita privatnosti njihov neizostavni dio;

30.

naglašava da pružatelji usluga sustava velikih podataka pri obradi osobnih podataka u cijelosti moraju poštovati sva načela utvrđena zakonodavstvom EU-a o zaštiti podataka kao što su pravičnost, zakonitost, ograničenje svrhe, pravna osnova obrade, pristanak, razmjernost, točnost i ograničeno vrijeme čuvanja podataka; u tom smislu podsjeća na mišljenje europskog nadzornika za zaštitu podataka o privatnosti i konkurentnosti u doba velikih podataka;

31.

prepoznaje potrebu za razvojem čvrste baze pružatelja usluga kako bi se promicale koristi i prednosti integriranog korištenja podataka za gospodarstvo i društvo, a među malim i srednjim poduzećima pojačalo povjerenje u tehnologije povezane s velikim podacima; prepoznaje potrebu da se potakne široka primjena usluga velikih podataka radi povećanja učinkovitosti u raznim gospodarskim granama i podupiranja novih pružatelja usluga; traži da se osnuju punktovi koji funkcioniraju prema načelu „sve na jednom mjestu” da bi se malim i srednjim poduzećima pomoglo u boljem korištenju vlastitih i javnih podataka uz poštovanje zakonodavstva Europske unije o zaštiti podataka;

32.

žali zbog činjenice da mnoge ideje i prilike propadaju ili se realiziraju izvan Europe zbog problema prilagodljivosti, uzrokovanih preprekama poput administrativnih opterećenja i dostupnosti financiranja, a sve to negativno utječe na europsku konkurentnost; traži da se olakša stjecanje privatnog kapitala davanjem odgovarajućih poticaja, što podrazumijeva i napore za rješavanje problema izazvanih različitim nacionalnim, upravnim, regulatornim i poreznim pravilima; poziva na poticanje razvoja ekosustava koji povezuju javne i privatne institucije koje dobavljaju tehnologiju i infrastrukturu dok novoosnovana poduzeća daju ideje za primjenu;

33.

podsjeća da samo 1,7 % poduzeća u potpunosti iskorištava napredne digitalne tehnologije unatoč koristima koje digitalna sredstva mogu imati u svim sektorima gospodarstva; stoga potiče Komisiju i države članice da pokrenu strategiju za digitalno poduzetništvo;

34.

potiče Komisiju i države članice da osnuju europske centre za digitalnu ekonomiju koji bi uključivali upotrebu velikih podataka i drugih podatkovnih tehnologija od strane poduzetnika, malih i srednjih poduzeća i inovativnih poduzeća te obuhvatili istraživače i šire gospodarstvo; poziva Komisiju i države članice da promiču uspostavu inovativnih prostora i klastera kako bi se pomoglo razvijanju vještina, stvaranju kompetitivne prednosti u području intelektualnog kapitala i boljem razumijevanju perspektiva i ograničenja tehnologije velikih podataka;

35.

traži od EU-a i država članica da poboljšaju svoje koordinirane napore u školama i obrazovnim ustanovama da informacijsko-komunikacijske tehnologije postanu atraktivno područje obrazovanja, posebno za žene, djevojke i djevojčice, te smatra da bi ti napori trebali uključivati mjere za jačanje poduzetničkog duha i olakšavanje poduzetništva povezanog s velikim podacima osnivanjem novoosnovanih poduzeća u tom sektoru, čime bi se stvorile nove mogućnosti zapošljavanja; ističe važnost multidisciplinarnog pristupa osposobljavanju stručnjaka i timskog rada;

36.

traži pokretanje inicijativa i preporučivanje modela financiranja kojima se potiču cjeloživotno učenje i prilagođene mjere za sve, što uključuje i starije osobe, te kojima se olakšava pristup obrazovanju kako bi se stručnjacima omogućilo širenje znanja o informacijsko-komunikacijskim tehnologijama i obradi podataka, a radi povećanja broja stručnjaka s digitalnim vještinama; poziva na to da se digitalnoj transformaciji poslovanja da veća važnost u stalnom obrazovanju te da se osmisle programi e-vođenja; ističe potrebu za olakšavanjem kretanja kvalificirane radne snage širom EU-a i mjera za rješavanje nedostatka kvalificirane radne snage, što podrazumijeva i konkretne mjere za privlačenje talentiranih osoba;

37.

podržava inicijative da se programiranje i predmeti povezani s obradom podataka uvrste u nacionalne kurikule; ističe višestruke koristi slobodnih softvera u obrazovanju i poziva na to da se posebna pozornost posveti tome da se novim kurikulima djeca motiviraju da otkrivaju vlastite talente i sudjeluju u znanosti o podacima i programiranju;

38.

smatra da bi Europska unija i države članice trebale pojačati napore u sprečavanju odljeva mozgova visokoobrazovanih i visokokvalificiranih stručnjaka u razna područja izvan Europe;

39.

traži podršku razvoju korisničkog sučelja kako bi se običnim krajnjim korisnicima u malim i srednjim poduzećima omogućio razvoj novih poslovnih modela koji se zasnivaju na podacima;

40.

poziva na poticanje inicijativa za povećavanje osviještenosti i poticanje javne rasprave u državama članicama i na europskoj i međunarodnoj razini o koristima i vrijednostima digitalnih tehnologija, posebno kad je riječ o skupinama koje njima još uvijek nemaju pristupa ili s njima nisu dovoljno upoznate; poziva na inicijative kojima se daje moć građanima u pogledu upotrebe i vrednovanja vlastitih podataka, posebno kad je riječ o razvoju inovativnih novih usluga, kao i inicijative za podizanje svijesti o koristima i vrijednosti velikih podataka za društvo;

41.

ističe da analiza velikih podataka ima potencijal da znatno ubrza razvoj inovativnih javnih usluga zasnovanih na upotrebi otvorenih podataka tijela vlasti i ponovnoj upotrebi informacija iz javnog sektora; stoga pozdravlja mogućnosti koje digitalna infrastruktura i integrirana upotreba podataka ima za povećanje sudjelovanja i uključivanja javnosti kroz različite oblike e-upravljanja i e-demokracije;

42.

potiče Komisiju i države članice da ubrzaju mjere za razvoj e-upravljanja; posebno priznaje vrijednost interneta stvari i poziva Komisiju da okvir jedinstvenog digitalnog tržišta uskladi s postojećim ciljevima iz programa Europa 2020.; također ističe potrebu da se u cijelosti istraže prednosti ekonomije dijeljenja i participacija civilnog društva i građana;

43.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

9.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 50/57

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Eritreji, osobito one od 7. veljače 2002. (1), 18. studenog 2004. (2) i 15. rujna 2011. (3) o stanju ljudskih prava u toj zemlji, uključujući i slučaj Dawita Isaaka,

—

uzimajući u obzir rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 751 (1992), 1882 (2009), 1907 (2009), 2023 (2011) i 2244 (2015), kojima je embargo na oružje za Eritreju produžen do 15. studenog 2016., te izvješće Skupine za praćenje Somalije i Eritreje od 19. listopada 2015.,

—

uzimajući u obzir izvješće koje je posebna izvjestiteljica o stanju ljudskih prava u Eritreji Sheila B. Keetharuth 19. lipnja 2015. podnijela Vijeću za ljudska prava,

—

uzimajući u obzir Sporazum o partnerstvu između AKP-a i EU-a (Sporazum iz Cotonoua), kako je izmijenjen 2005. i 2010. godine, čija je potpisnica Eritreja,

—

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2010/127/ZVSP od 1. ožujka 2010. o mjerama ograničavanja protiv Eritreje (4), koja je izmijenjena Odlukom Vijeća 2010/414/ZVSP od 26. srpnja 2010. (5) te ponovno izmijenjena Odlukom Vijeća 2012/632/ZVSP od 15. listopada 2012. (6),

—

uzimajući u obzir zaključke nadzorne radne skupine A Odbora za razvoj Europskog parlamenta od 11. studenog 2015.,

—

uzimajući u obzir izjavu glasnogovornice Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) od 18. rujna 2014. o političkim zatvorenicima u Eritreji,

—

uzimajući u obzir izvješće ESVD-a o partnerstvu između Eritreje i Europske unije iz 2015.,

—

uzimajući u obzir izvješće tijela UN-a za jednakost spolova i osnaživanje žena (UN Women) o vladi Države Eritreje iz lipnja 2014.,

—

uzimajući u obzir Nacionalni okvirni program za Eritreju u sklopu 11. Europskog razvojnog fonda od 3. veljače 2016.,

—

uzimajući u obzir izjavu za medije Istražnog odbora UN-a za ljudska prava u Eritreji od 8. lipnja 2015.,

—

uzimajući u obzir Konvenciju protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja,

—

uzimajući u obzir izjave supredsjednika Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a od 23. studenog 2011. i 25. lipnja 2013. o stanju ljudskih prava u Eritreji,

—

uzimajući u obzir svoju raspravu od 27. svibnja 2015. o razvojnoj pomoći EU-a Eritreji u svjetlu dokumentiranih kršenja ljudskih prava,

—

uzimajući u obzir Ustav Eritreje usvojen 1997. godine, kojim se jamče građanske slobode, među kojima i sloboda vjeroispovijesti,

—

uzimajući u obzir Konvenciju Međunarodne organizacije rada br. 29 o prisilnom radu, Konvenciju br. 105 o ukidanju prisilnog rada i Konvenciju br. 87 o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje,

—

uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima naroda iz 1981.,

—

uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966.,

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

—

uzimajući u obzir članak 123. stavke 2. i 4. Poslovnika,

A.

budući da EU podupire Eritreju od proglašenja njezine nezavisnosti od Etiopije 1993. godine; budući da vlada Eritreje onemogućuje ispunjenje prvobitnog obećanja o demokraciji i vladavini prava nakon proglašenja nezavisnosti pod izgovorom nacionalne obrane i služenja državi; budući da predsjednički izbori planirani za 1997. nikad nisu održani i da ustav koji je ratificiran iste godine nikad nije proveden; budući da regionalni izbori planirani za 2009. još nisu održani; budući da su se čak i prije raspuštanja Nacionalne skupštine 2002. zakoni donosili vladinim dekretima;

B.

budući da su se proglašenjem nezavisnosti Eritreje od Etiopije 1993. javila očekivanja u međunarodnoj zajednici i u eritrejskom narodu da će to pomoći Eritrejcima u izgradnji države u kojoj se poštuju ljudska prava i u kojoj nema represije; budući da se to nije dogodilo, nego je došlo do još veće represije i još više slučajeva kršenja ljudskih prava;

C.

budući da je u izvješću posebne izvjestiteljice UN-a navedeno da se u Eritreji ljudska prava krše svakodnevno, da posljednjih godina nije zabilježen nikakav napredak u tom području te da je stoga stanje ljudskih prava u toj zemlji među najlošijima u svijetu; budući da su mnoge mlade osobe napustile zemlju bježeći od represivne vlade i vojne obveze, koja često počinje u vrlo ranoj dobi; budući da se trajanje vojnog roka od 18 mjeseci često ne poštuje i većina ga Eritrejaca služi na neodređeno vrijeme; budući da takva produljena vojna obveza onemogućava potencijalni gospodarski rast zemlje; budući da je povećanje plaće za služenje vojne obveze beznačajno jer su nedavna devalvacija nacionalne valute nakfe i bankovna ograničenja doveli do deficita tekućeg računa zemlje; budući da se mnogi vojni obveznici iskorištavaju za prisilni rad i dobivaju civilne dužnosti; budući da većina vojnih obveznika živi u uvjetima ropstva, u kojima se rad, prijave za radna mjesta i mogućnost obiteljskog života kontroliraju; budući da sloboda vjeroispovijesti i savjesti, medija i izražavanja nisu zajamčene;

D.

budući da je Istražni odbor UN-a za ljudska prava utvrdio da kršenja u područjima izvansudskog pogubljenja, mučenja (uključujući seksualno mučenje i seksualno ropstvo), nacionalne vojne službe kao oblika ropstva, prisilnog rada i politike „pucaj da ubiješ” na granicama mogu predstavljati zločine protiv čovječnosti;

E.

budući da Human Rights Watch ističe da ne postoji sloboda vjeroispovijesti u Eritreji; budući da vlada ozbiljno uznemirava građane čija se vjeroispovijest razlikuje od četiriju religija koje ona priznaje; budući da se čak i u slučaju priznatih religija vlada miješa u vjerske običaje stanovnika;

F.

budući da su homoseksualne aktivnosti ilegalne u Eritreji i vlada odbija provesti zakonodavne akte usmjerene protiv diskriminacije kako bi zaštitila pripadnike skupine LGBTI (lezbijke, gejeve, biseksualne, transrodne i interseksualne osobe);

G.

budući da su diskriminacija žena i nasilje nad njima prisutni u svim područjima eritrejskog društva; budući da su žene ne samo u ekstremnoj opasnosti od seksualnog nasilja u vojsci i u vojnim kampovima za obuku, već i u cijelom društvu, u kojem se nasilje nad ženama ne kažnjava; budući da se procjenjuje da je 89 % djevojčica u Eritreji pretrpjelo genitalno sakaćenje; budući da je u ožujku 2007. vlada izdala proglas kojim se genitalno sakaćenje žena proglašava zločinom, zabranjuje se njegova praksa te se tijekom te godine sponzoriraju obrazovni programi kojima se obeshrabruje ta praksa; budući da žene mogu izgubiti pravo na kupone za hranu i pristup zemljištu;

H.

budući da se velik broj stanovnika Eritreje uhićuje zbog raznih neopravdanih razloga kao što je izražavanje neovisnih stavova ili bez ikakvog jasnog obrazloženja, i to na neodređeno razdoblje; budući da se pritvorenici, uključujući djecu, drže u izrazito teškim uvjetima, a u nekim slučajevima to uključuje mučenje i uskraćivanje zdravstvene skrbi; budući da su pritvorenice često pod paskom čuvara muškog spola, čime se povećava rizik od seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja; budući da je prema indeksu organizacije Freedom House (izvješće iz 2015.) Eritreja i dalje među medijski najrepresivnijim društvima, te je primila najlošiju moguću ocjenu i zauzela mjesto „najlošije od najlošijih”, a ima i jednu od najmanjih stopa pristupa internetu na svijetu (samo 1 %);

I.

budući da je glasnogovornik ESVD-a u Bruxellesu 18. rujna 2014. u svojoj izjavi izrazio zabrinutost zbog pritvaranja skupine od 11 parlamentarnih zastupnika i istaknutih članova Narodnog fronta za demokraciju i pravdu (od 18. rujna 2001.) bez optužnice, presude i mogućnosti pravnog zastupanja te zbog nezakonitog pritvaranja deset neovisnih novinara, uključujući Dawita Isaaka, državljanina Švedske i jedinog europskog zatvorenika savjesti (od 23. rujna 2001.); budući da se patrijarh Abune Antonios nalazi u izolaciji i u kućnom pritvoru od siječnja 2006.;

J.

budući da nema slobode tiska, nezavisni mediji zabranjeni su u Eritreji, te prema indeksu slobode medija Reportera bez granica Eritreja osam godina zaredom zauzima posljednje mjesto među ocijenjenih 170 – 180 zemalja;

K.

budući da se prema izvješću UNDP-a o ljudskom razvoju za 2015. Eritreja nalazi na 186. mjestu od 188 zemalja prema indeksu ljudskog razvoja za 2015.;

L.

budući da posebna izvjestiteljica UN-a o stanju ljudskih prava u Eritreji navodi tri glavna područja koja izazivaju zabrinutost: uživanje ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava, uključujući pravo na adekvatno stanovanje; krijumčarenje i trgovanje ljudima; i sve veći broj maloljetnika bez pratnje koji pripadaju skupini od više od 5 000 ljudi koji svakog mjeseca bježe iz zemlje;

M.

budući da su 26. lipnja 2015. stotine eritrejskih izbjeglica prosvjedovale ispred sjedišta Afričke unije i zahtijevale od te regionalne organizacije da se čvrsto založi za demokratske reforme u njihovoj domovini; budući da su prosvjednici optužili dugogodišnjeg eritrejskog predsjednika Isaiasa Afewerkija da je diktator i zahtijevale od Afričke unije da nešto poduzme;

N.

budući da je u studenome 2015. UN upozorio na jaku sušu na Rogu Afrike prouzročenu trenutnim kretanjem El Niña; budući da je u prosincu 2015. godine UN naveo da je ta suša najveća dosad zabilježena u toj regiji te da su se zbog nje prinosi od poljoprivrede smanjili za 50 % do 90 %; budući da je Eritreja zbog toga jedna od zemalja koje će biti suočene s velikim izazovima u pogledu jamčenja sigurnosti opskrbe hranom za svoje stanovništvo;

O.

budući da eritrejski predsjednik, u potpunoj opreci sa stvarnošću suše, odbacuje strah od krize u opskrbi hranom tvrdeći da se „zemlja neće suočiti ni s kakvom krizom unatoč smanjenju poljoprivredne proizvodnje”;

P.

budući da je EU važan donator za Eritreju u pogledu pružanja razvojne pomoći i podrške;

Q.

budući da je eritrejska vlada 2011. jednostrano obustavila pomoć i javno ne priznaje suradnju i partnerstvo s EU-om; budući da Eritreja zastupnicima u Europskom parlamentu ne omogućava da posjete zemlju slobodno i bez nadzora;

R.

budući da zbog gubitka izvora sredstava za život žene i djeca bježe iz zemlje; budući da je 2015. Eritreja četvrta u svijetu (poslije Sirije, Iraka i Afganistana) po broju osoba koje bježe iz svoje zemlje, kreću na opasan put u Europu i pritom se suočavaju s nemilosrdnim krijumčarima da bi prešle opasno Sredozemno more; budući da stoga stanje u Eritreji izravno utječe na Europu, s obzirom na to da bi se Eritrejci mogli vratiti u svoju zemlju da se ljudska prava ondje poštuju i da se ondje može živjeti bez straha;

S.

budući da je prema podacima visokog povjerenika UN-a za izbjeglice iz zemlje pobjeglo više od 400 tisuća Eritrejaca, tj. 9 % ukupnog stanovništva; budući da prema procjenama UNHCR-a oko pet tisuća Eritrejaca napusti zemlju svakog mjeseca, što se u velikoj mjeri može objasniti teškim kršenjima ljudskih prava; budući da je 2015. status izbjeglica u EU-u odobren u 69 % slučajeva eritrejskih zahtjeva za azil, a dodatnih 27 % podnositelja zahtjeva dobilo je supsidijarnu zaštitu, što pokazuje ozbiljnost progona u Eritreji;

T.

budući da su krijumčarenje ljudima radi traženja otkupnine i prakse teškog mučenja u Sinaju glavni uzrok brojnih ubojstava i nestanaka otetih eritrejskih izbjeglica, a osobe koje su preživjele i izrazito su traumatizirane ne primaju nikakvu skrb i potporu; budući da prevladava stanje potpunog nekažnjavanja, a odgovorni nisu privedeni pravdi; budući da bi posebnu pozornost trebalo obratiti djeci bez pratnje koja su žrtve trgovanja ljudima jer im je zbog naročito ugroženog položaja potrebna posebna pomoć i podrška;

U.

budući da je Međuvladino tijelo za razvoj u okviru Programa sigurnosnog sektora 22. veljače 2016. u Addis Abebi (Etiopija) službeno objavilo izvješće o istraživanju na temu krijumčarenja ljudi i trgovanja ljudima na ruti između Roga Afrike i središnjeg Sredozemlja;

V.

budući da Eritreja podupire Kartumski proces (inicijativu EU-a i Afričke unije pokrenutu 28. studenog 2014. u cilju rješavanja problema migracije i trgovanja ljudima), koji obuhvaća provedbu konkretnih projekata, uključujući izgradnju pravosudnih kapaciteta i podizanje razine osviještenosti;

W.

budući da je EU u početku nametnuo sankcije Eritreji u ožujku 2010. u svrhu provedbe Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 1907 (2009) i budući da su one uključivale embargo na oružje, ograničena putovanja i zamrzavanje imovine osoba koje predstavljaju prijetnju miru i nacionalnom pomirenju;

X.

budući da je stabilizacija Eritreje u interesu EU-a s obzirom na to da je zbog trenutačnog stanja velik udio stanovništva prisiljen na bijeg i da tisuće ljudi gube život zbog kriminalnih radnji, uključujući krijumčarenje migranata i trgovanje ljudima;

Y.

budući da je režim proširio svoj totalitarizam i na eritrejsku dijasporu iznuđivanjem sredstava od njih preko poreza na dohodak iseljenika od 2 %, špijuniranjem i napadima na članove obitelji koji su ostali u Eritreji na temelju navodnog počinjenog zločina; budući da su 28. siječnja 2016. eritrejski ministar za nacionalni razvoj i voditelj izaslanstva EU-a u okviru 11. Europskog razvojnog fonda u Asmari potpisali Nacionalni okvirni program vrijedan 200 milijuna EUR za razdoblje od sljedećih pet godina; budući da bi aktivnosti posebno trebale biti usmjerene na obnovljive izvore energije, način upravljanja i upravljanje javnim financijama u sektoru energetike;

Z.

budući da je 13. studenog 2015. Odbor za razvoj Parlamenta zamolio Komisiju i ESVD da uzmu u obzir zaključke o nacrtu Nacionalnog okvirnog programa za Eritreju poslane Odboru Europskog razvojnog fonda, koji se odnose na razmjer i ozbiljnost kršenja ljudskih prava koja provodi eritrejski režim, na nepouzdanost režima kao partnera za razvojnu suradnju, na rasprostranjenu korupciju i gotovo potpunu netransparentnost upravljanja javnim financijama u zemlji te na rizik da se sredstva Europskog razvojnog fonda za upravljanje migracijama zloupotrijebe; budući da je Odbor za razvoj pozvao Odbor Europskog razvojnog fonda da ne usvoji Nacionalni okvirni program dok se ne provede daljnja rasprava; budući da je stajalište Parlamenta ignorirano;

AA.

budući da je Narodni front za demokraciju i pravdu uspostavio kontrolu i nadzor nad zajednicama izbjeglica i dijaspore preko eritrejskih veleposlanstava, koje sudjeluju u iznudi novca preko poreza za dijasporu i „dobrovoljnih” doprinosa u zamjenu za usluge kao što su izdavanje osobne iskaznice, putovnice, rodnog lista i osnovnih dokumenata o kojima izbjeglice mogu ovisiti; budući da se tim praksama krši Bečka konvencija o diplomatskim odnosima; budući da su vođe mladeži Narodnog fronta za demokraciju i pravdu u Nizozemskoj pokrenuli legalne kampanje protiv nizozemskih akademika, medija i državnih institucija, uz potporu političkog vrha u Asmari, po svoj prilici kako bi ušutkali kritičare režima; budući da se prijetilo i posebnoj izvjestiteljici UN-a o stanju ljudskih prava u Eritreji;

1.

s dubokom zabrinutošću prima na znanje da je stanje ljudskih prava u Eritreji i dalje iznimno loše te da ondje ne postoji vladavina prava i sloboda medija;

2.

ističe da rješavanje pitanja nedostatka pravde, demokratskog upravljanja i ponovne uspostave vladavine prava mora postati prioritet, i to tako da se okonča autoritarna vladavina utemeljena na strahu od proizvoljnog pritvaranja u izolaciji, mučenja i drugih oblika kršenja ljudskih prava, od kojih neki čine zločine protiv čovječnosti;

3.

apelira na eritrejsku vladu da ukine sustav služenja vojnog roka na neodređeno vrijeme te demobilizira vojne obveznike koji su završili obveznu 18-mjesečnu službu i zaista ukine praksu angažiranja vojnih obveznika za prisilni rad nakon tog razdoblja, da omogući prigovor savjesti i ukine obveznu praksu prema kojoj svi učenici moraju provesti završni razred školovanja u vojnom kampu za obuku; poziva eritrejsku vladu da zajamči da nijedna osoba mlađa od 18 godina ne prođe vojnu obuku te da nijedan stanovnik stariji od dobi predviđene za novačenje ne bude pozvan u vojsku; napominje da su u veljači 2016. eritrejske vlasti podsjetile da Sporazum s EU-om ne uključuje reformu politike eritrejske vojne službe;

4.

smatra da je Odbor Europskog razvojnog fonda trebao uzeti u obzir preporuke Odbora za razvoj i ne usvojiti Nacionalni okvirni program te se uključiti u daljnju raspravu; smatra da odluka da se Nacionalni okvirni program za Eritreju usvoji unatoč protivljenju Parlamenta odražava nedostatak demokracije i ozbiljno ugrožava ulogu Parlamenta u jamčenju učinkovite provedbe razvojnih ciljeva EU-a; s tim u vezi poziva da se Parlamentu daju nadzorne ovlasti nad Europskim razvojnim fondom preko obvezujućeg međuinstitucijskog sporazuma u skladu s člankom 295. Ugovora o funkcioniranju Europske unije; ističe da zaključke Odbora za razvoj o nacrtu programskih dokumenata Komisija treba automatski slati stalnim predstavništvima država članica;

5.

slaže se s dodjelom 200 milijuna EUR u sljedećih pet godina za Nacionalni okvirni program u sklopu 11. Europskog razvojnog fonda kako bi se potaknulo smanjenje siromaštva i društveno-gospodarski razvoj, riješili temeljni ekonomski i politički uzroci migracija te financirali projekti povezani s obnovljivom energijom, energetskom učinkovitošću i gospodarskim upravljanjem; podsjeća da je taj okvir komplementaran drugim područjima suradnje poput Europskog instrumenta za demokraciju i ljudska prava;

6.

poziva Komisiju da zajamči da se dodijeljenim sredstvima neće koristiti eritrejska vlada, nego da će po strogim pravilima biti dodijeljena za potrebe eritrejskog naroda, točnije za razvoj, demokraciju, ljudska prava, dobro upravljanje, sigurnost, slobodu govora, tiska i okupljanja; potiče EU da osigura uvjetovanost nedavno dogovorene pomoći i da se Nacionalnim okvirnim programom Eritreji pruži podrška u važnom zaokretu u njezinoj energetskoj politici kako bi energija postupala dostupna svima, osobito na ruralnim područjima koja trenutno još uvijek nemaju električnu energiju; štoviše, vjeruje da se komponenta Nacionalnog okvirnog programa o upravljanju treba ozbiljno usmjeriti na provedbu preporuka u vezi s ljudskim pravima iz Univerzalnog periodičnog pregleda koji predvodi UN;

7.

podsjeća na to da je maloljetnik bez pratnje prije svega dijete u mogućnoj opasnosti te da zaštita djece, a ne imigracijska politika, mora biti vodeće načelo za države članice i Europsku uniju kad se njima bave jer se time poštuje temeljno načelo najboljeg interesa djeteta; podsjeća na to da se djetetom te stoga maloljetnikom bez iznimke mora smatrati svaka osoba mlađa od 18 godina; ističe da su maloljetnici bez pratnje, naročito djevojke, dvostruko podložniji problemima i poteškoćama nego drugi maloljetnici;

8.

poziva međunarodnu zajednicu i razvojne partnere Eritreje da interveniraju u pogledu te situacije i da izvrše pritisak na eritrejsku vladu kako bi ona omogućila pružanje strane pomoći ugroženim zajednicama prije nego što se kriza pogorša; poziva EU da poduzme hitne i učinkovite mjere za pomoć Eritrejcima u poboljšanju otpornosti na El Niño kako bi im se zajamčila sigurnost opskrbe hranom, pristup vodi i komunalnoj infrastrukturi;

9.

i dalje je vrlo zabrinut zbog stanja ljudskih prava u zemlji; ponavlja svoj poziv eritrejskim vlastima da odmah i bezuvjetno oslobode parlamentarne zastupnike, novinare (uključujući švedskog državljanina Dawita Isaaka, o kojemu nema nikakvih informacija od 2005.), političke zatvorenike i zatvorenike savjesti;

10.

potiče Komisiju da od eritrejske vlade traži izričito jamstvo provedbe demokratskih reformi i poštovanja ljudskih prava, među ostalim provedbom preporuka donesenih na 18. sjednici Radne skupine o Univerzalnom periodičnom pregledu koje je vlada prihvatila 7. veljače 2014.; poziva vladu da dopusti pristup zemlji neovisnim stručnjacima UN-a i Afričke unije, među ostalim i posebnoj izvjestiteljici UN-a, te da Istražnom odboru za stanje ljudskih prava u Eritreji omogući da u potpunosti ispuni svoj mandat te da surađuje s njim i u vezi s pitanjima koja se odnose na javne financije;

11.

podsjeća na to da je sloboda vjeroispovijesti temeljno pravo i oštro osuđuje svako nasilje ili diskriminaciju na temelju vjeroispovijesti;

12.

pozdravlja mjere koje je eritrejska vlada poduzela u borbi protiv genitalnog sakaćenja žena; poziva vladu da intenzivira opće promicanje i zaštitu ženskih prava, između ostalog i poduzimanjem dodatnih mjera za suzbijanje štetnih praksi, kao što su dječji, rani i prisilni brakovi te da stane na kraj nekažnjavanju slučajeva seksualnog nasilja; poziva eritrejsku vladu da poštuje kućanstva koja vode neudane žene i da se pobrine da im se pruža podrška i zaštita;

13.

osuđuje činjenicu da se eritrejska vlada koristi „porezom za dijasporu”, koji se iznudom i drugim nezakonitim sredstvima naplaćuje od Eritrejaca izvan Eritreje, i njime, kršeći rezolucije UN-a, financira oružane skupine u susjednim zemljama i time destabilizira regiju; apelira na vladu na stane na kraj politici „krivnje zbog srodstva” kojom se napadaju članovi obitelji osoba koje izbjegavaju služenje vojnog roka, nastoje pobjeći iz Eritreje ili ne plaćaju porez na dohodak od 2 % koji je eritrejskim iseljenicima nametnula vlada;

14.

zahtijeva da Eritreja potpiše i bez odgode provede Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja te da u potpunosti ispunjava svoje obveze u okviru Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i Afričke povelje o ljudskim pravima i pravima naroda, kojima je mučenje zabranjeno; sa zabrinutošću napominje da javne i privatne aktere, među kojima i poduzeća, iznimno ograničava vladin nadzor; uviđa da nedostatak upravljanja javnim financijama, uključujući nepostojanje državnog proračuna, onemogućava proračunski nadzor te da zamjenjivost financijskih sredstava zbog vladine kontrole nad središnjom bankom može potaknuti kupovinu vojne opreme i tako doprinijeti terorizmu i destabilizaciji regije;

15.

potiče sve međunarodne kompanije koje ulažu u Eritreju da djeluju poštujući u potpunosti ljudska prava i da ne nanose štetu;

16.

apelira na države članice EU-a da provedu istragu o ulozi Narodnog fronta za demokraciju i pravdu i njegovih raznih krila, uključujući mladež, te da zabrane sve oblike udruživanja i aktivnosti kojima se izravno podupire kontrola i nadzor u Europi, ugrožavaju demokratska načela i vladavina prava te stvaraju obrasci zastrašivanja i iznude; apelira na države članice da rade na ukidanju poreza nametnutog dijaspori, da istraže financijske transakcije povezane s drugim „doprinosima” koje prikupljaju udruge povezane s eritrejskom vladom u inozemstvu te da u potpunosti štite pravo na azil svih eritrejskih izbjeglica u Europi;

17.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Zajedničkoj parlamentarnoj skupštini AKP-a i EU-a, Vijeću Afričke unije, Istočnoafričkoj zajednici, glavnom tajniku UN-a, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i eritrejskim vlastima.

9.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 50/64