13.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 345/1

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) naglašava važnost 2018. godine kao posljednje u cijelosti operativne godine za trenutačni sastav Komisije, kao i za trenutačni saziv Europskog parlamenta. Stoga EGSO poziva Komisiju da izradi ambiciozan, ali pragmatičan program rada kako bi se primjereno suočila s izazovima koji proizlaze iz činjenice da se Europska unija nalazi na raskrižju. S obzirom na nesigurnosti u pogledu Brexita i globalnih promjena, opsežna, participativna i strukturirana rasprava o budućnosti Europe potrebnija je nego ikada prije. Važno je da se vratimo našim korijenima i prisjetimo se izvornog projekta i temeljnih vrijednosti i ciljeva Unije, kako su sadržani u ugovorima o EU-u.

1.2.

Naš bi se rad trebao nastavljati na dosad postignute pozitivne ishode. Međutim, pojavu nacionalističkih, protekcionističkih, autoritarnih i populističkih stavova i pokreta valja shvatiti kao poziv na buđenje čelnicima institucija EU-a i država članica u smislu da trebamo ispitati što valja učiniti kako bismo ponovno stekli povjerenje javnosti i osigurali uspješnu budućnost europskog projekta.

1.3.

U tu svrhu EGSO poziva Komisiju da nastoji postići snažnu, čvrstu i kohezivnu Uniju koja može stvarati održivi rast, kvalitetna radna mjesta, blagostanje i jednake prilike za sve građane Europe na temelju zajedničke vizije i pozitivnog diskursa zasnovanih na uključivanju i sudjelovanju javnosti. Ujedinjena, kohezivna Unija koja se temelji na predanosti država članica cilju prijeko je potrebna kako bi se odgovorilo na gospodarske, društvene i okolišne izazove s kojima se suočava EU. Unutarnja kohezija također je preduvjet potreban kako bi EU mogao djelovati kao snažan globalni akter u područjima kao što su međunarodna trgovina, sigurnost, energija, klimatska politika i promicanje ljudskih prava.

1.4.

EGSO uviđa da će zbog pregovora o Brexitu 2018. godina biti puna izazova. Međutim, važno je da Komisija nastavi provoditi dosad dogovorene mjere, osobito one koje se odnose na inicijative za jedinstveno tržište. Istodobno je potrebno pripremati se za dugoročnu budućnost EU-a. EGSO ovdje upućuje na svoja stajališta o Bijeloj knjizi o budućnosti Europe. EGSO će također podnijeti mišljenja o povezanim dokumentima za razmatranje; zbog toga se samo kratko dotiče tih tema u ovom doprinosu.

1.5.

Budući da postoji snažna poveznica između gospodarstva, zapošljavanja, blagostanja ljudi i okoliša, EGSO poziva Komisiju da usvoji održivi razvoj kao sveobuhvatan pristup svojem programu rada. Stoga EGSO oblikuje svoj doprinos u smislu sljedećih triju „stupova” održivosti:

1.6.

EGSO naglašava da su ti stupovi univerzalni, nedjeljivi i međusobno ovisni. EU treba biti ambiciozan i stremiti ka politikama i inicijativama koje donose rješenja u kojima svi dobivaju u smislu gospodarskih, društvenih i okolišnih koristi.

1.7.

U tu svrhu EGSO potiče Komisiju da razvija svoje politike na integrirani način i primjenjuje koherentan i dosljedan pristup koji obuhvaća sve dijelove Komisije te kojim se prevladava izolacionizam u postupku donošenja politika i zakonodavstva. EGSO također poziva Komisiju da, u skladu s načelima bolje regulacije, nastavi unapređivati kvalitetu izrade zakonodavstva EU-a te proces pojednostavljenja i razjašnjenja zakonodavstva, što bi svim akterima donijelo konkretnu korist.

1.8.

Nadalje, EGSO ponavlja svoj poziv na donošenje sveobuhvatne strategije radi uvođenja ciljeva održivog razvoja iz Programa Ujedinjenih naroda do 2030. u sve relevantne politike EU-a i poziva Komisiju da izradi dugoročnu viziju i strategiju za održivost koje će se temeljiti na nadolazećem mišljenju EGSO-a pod naslovom „Prelazak na održiviju europsku budućnost – strategija za 2050.”.

1.9.

EGSO naglašava ključnu važnost strukturiranog sudjelovanja civilnog društva u osmišljavanju, provedbi i nadzoru politika, programa i drugih inicijativa EU-a u svrhu postizanja opipljivih rezultata i prihvaćanja javnosti te promicanja kohezije u društvu. Socijalni partneri imaju posebnu ulogu u osmišljavanju i provedbi politika kojima se izravno ili neizravno utječe na zapošljavanje i tržišta rada.

1.10.

Prijedlozi za djelovanje detaljnije su predstavljeni u odjeljcima 2. – 5., a EGSO u nastavku ukratko iznosi svoje ključne prioritete politika za program rada Komisije za 2018.:

2.1.1.

Postupak europskog semestra trebao bi ojačati koordinacijsku ulogu Komisije kako bi se zajamčila sukladnost država članica s ciljevima i preporukama strategije Europa 2020. i provedba strukturnih reformi potrebnih za dugoročan održiv gospodarski rast, stvaranje kvalitetnih radnih mjesta i socijalni napredak. Snažnija uključenost socijalnih partnera i drugih predstavničkih organizacija civilnog društva te njihova povećana odgovornost u izradi i provedbi programa reformi ključan su čimbenik za postizanje uspjeha u tom postupku, pri čemu se priznaje da socijalni partneri imaju specifičnu ulogu s obzirom na svoje isključive nadležnosti, odgovornosti i zadaće.

2.1.2.

EGSO poziva na simetričnu makroekonomsku prilagodbu u europodručju među državama članicama koje imaju deficit i onima koje imaju višak. To obuhvaća zajedničko pozitivno usmjerenje fiskalne politike za cijelo europodručje.

2.1.3.

Ekonomska i monetarna unija ključan je element europske integracije. EGSO upućuje na svoja prethodna stajališta i poziva na inicijative za dovršetak EMU-a, uključujući razvoj njegova upravljanja, demokratske kontrole i makroekonomskog dijaloga.

2.2.1.

Tijekom sljedećega višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) Komisija bi trebala utrti put prema djelotvornom usmjeravanju sredstava i davanju odgovora na buduće izazove prouzročene Brexitom te zadovoljavanju potrebe za održivim rastom, konkurentnošću, inovacijama, zapošljavanjem i socijalnom kohezijom usvajanjem pristupa usmjerenoga na uspješnost i rezultate. EGSO poziva Komisiju da uskladi trajanje sljedećeg VFO-a s političkim ciklusom Komisije i Parlamenta. Ujedno poziva na pripreme za uvođenje novih vrsta vlastitih sredstava EU-a.

2.2.2.

EGSO pozdravlja drugu fazu EFSU-a (Europski fond za strateška ulaganja) radi jačanja ulaganja uključivanjem još više privatnog kapitala, zajedno s javnim kapitalom iz nacionalnih i regionalnih izvora. U tu svrhu opseg EFSU-a trebao bi osim banaka obuhvaćati i druge financijske grane.

2.2.3.

EGSO naglašava potrebu za djelotvornom i učinkovitom uporabom europskih fondova. Ulaganja u inovacije, poduzetništvo, razvoj vještina, aktivne politike za tržište rada te digitalne, energetske i prometne sustave trebaju biti prioritet, čime se jamči da će financijska sredstva biti na primjereni način dodijeljena projektima sa snažnim socijalnim učinkom.

2.2.4.

EGSO naglašava da je za daljnju provedbu unije tržišta kapitala potrebno poboljšanje pristupa privatnom financiranju, s posebnim naglaskom na potrebama MSP-ova. Također valja promicati veću uporabu financiranja vlasničkim kapitalom i financiranja na tržištima kapitala.

2.2.5.

Što se tiče dovršetka bankovne unije, EGSO naglašava da daljnja podjela rizika mora biti popraćena daljnjim prijedlozima za smanjenje rizika. U okviru narednih reformi bankovnih propisa Komisija bi trebala pridati potrebnu pozornost posebnim značajkama i mogućnostima malih i manje složenih banaka.

2.2.6.

EGSO poziva na poduzimanje koraka za suzbijanje poreznih prijevara, izbjegavanja plaćanja poreza i agresivnog poreznog planiranja. Valja promijeniti postojeću pristranost u poreznim sustavima kojom se daje prednost financiranju poduzeća zaduživanjem. Što se tiče PDV-a, EGSO ponavlja svoju preporuku o napuštanju trenutačnog prijelaznog sustava i prelasku na konačni sustav PDV-a prilagođen europskom jedinstvenom tržištu.

2.3.1.

EGSO naglašava važnost jedinstvenog digitalnog tržišta za cijelo društvo. Digitalne vještine, poticajno poslovno okruženje i povjerenje potrošača neki su od ključnih uvjeta za iskorištavanje potencijala digitalizacije. Budući da su podatci proizvodni čimbenik i sirovine za stvaranje dodane gospodarske vrijednosti, pristupačnost i slobodan protok podataka od iznimne su važnosti. Istodobno valja zajamčiti primjerenu zaštitu privatnih i poslovnih podataka, uz pridavanje posebne pozornost podatcima koje stvaraju pojedinačna poduzeća. EGSO također potiče Komisiju da nastavi s naporima usmjerenima na povećanje sposobnosti i suradnje u području kibernetičke sigurnosti. Nadalje, EGSO poziva na međunarodnu suradnju u digitalnom području, primjerice u okviru OECD-a.

2.3.2.

Valja nastaviti razvoj digitalne infrastrukture, uključujući širokopojasne i bežične veze, digitalnu energiju i prometne sustave te „pametne” zgrade i zajednice. Potrebno je na prikladan način promicati uporabu digitalizacije u obrazovnom, zdravstvenom i socijalnom sektoru. Također valja promicati potpunu uporabu digitalizacije radi neometane provedbe administrativnih postupaka. Valja staviti poseban naglasak na pokrivenost udaljenih područja i minimalan digitalni pristup za sve, kao i na povećanje uključenosti ranjivih društvenih skupina.

2.3.3.

EGSO je od početka čvrst pobornik inicijative za energetsku uniju. Poziva Komisiju da nastavi s provedbom strategije energetske unije, jamčeći pritom postojanje prikladne energetske infrastrukture i neometano funkcioniranje energetskih tržišta kako bi se širokoj javnosti i poduzećima zajamčila dostupnost sigurne, cjenovno pristupačne i klimatski prihvatljive energije. EGSO naglašava važnost energetskog dijaloga na razini EU-a, nacionalnoj i lokalnoj razini, uz potpuno uključivanje civilnog društva. Redovito će objavljivati svoja stajališta o stanju energetske unije i pojedinačnim inicijativama.

2.3.4.

Promet je usko povezan s energetskom unijom. Budući da je promet jedan od osnovnih pokretača djelatnosti za cijelo društvo, zaslužuje istaknuto mjesto u programu rada Komisije. Glavna svrha mjera trebala bi biti pružanje pojedincima i poduzećima pristupačnih, neometanih, sigurnih, cjenovno pristupačnih i klimatski prihvatljivih mogućnosti u pogledu mobilnosti i prometa. To zahtijeva znatna javna i privatna ulaganja u prometne sustave i razvoj javnog prijevoza. Energetska i klimatska pitanja povezana s prometom i uvođenje novih tehnologija ne smiju se razvijati odvojeno od pitanja na području prometnog tržišta.

2.3.5.

Uzimajući u obzir horizontalnu važnost usluga od općeg gospodarskog interesa, EGSO poziva Komisiju da poboljša pravila o javnoj naknadi za pružanje usluga te vrste i njihovu primjenu kako bi pružila smjernice i izradila pregled najbolje prakse.

2.3.6.

EGSO priznaje ulogu kako gradskih tako i ruralnih područja u gospodarskom, društvenom i teritorijalnom razvoju i koheziji. Naglašavajući ulogu gradova, EU bi trebao nastaviti raditi na dobro definiranom i ispravno provedenom planu za gradove. Značajni potencijal ruralnih, planinskih i otočnih područja valja iskoristiti u novom pristupu Komisije integriranom teritorijalnom razvoju.

2.4.1.

EGSO poziva Komisiju da usvoji sveobuhvatan pristup i strategiju za industrijski razvoj. Valja pridati posebnu pozornost mogućnostima i izazovima koje donose globalni megatrendovi kao što su brz napredak digitalizacije i interneta stvari, međusobna povezanost proizvodne i uslužne djelatnosti te prijelaz na niskougljično i kružno gospodarstvo.

2.4.2.

Potrebno je također osloboditi potencijal rasta sektora usluga, uključujući maloprodajni sektor, uz zaštitu prava potrošača i radnika i priznavanje činjenice da na jedinstvenom tržištu i dalje postoje prepreke.

2.4.3.

Inovacijska politika, što podrazumijeva i socijalne inovacije, ključna je za gospodarsku konkurentnost i obnovu te za ostvarivanje društvene koristi. EGSO poziva na promicanje nadnacionalnih mreža i međusektorskih mreža koje obuhvaćaju sveučilišta, poduzeća i organizacije civilnog društva u kontekstu programa Obzor 2020. EGSO također preporučuje pojednostavljenje administrativnih pravila o financiranju i državnoj potpori.

2.4.4.

Potrebne su strategije Industrija 4.0 i Društvo 4.0 na razini EU-a, u kojima je naglasak stavljen na tehnologije i platforme, norme i referentnu arhitekturu, mreže regionalnih inovacijskih središta i vještine na svim razinama.

2.4.5.

Što se tiče izazova proizašlih iz globalnih megatrendova u pojedinačnim granama, kao što su automobilska industrija te industrija čelika i ugljena, EGSO poziva na pravilno upravljanje strukturnim promjenama u okviru pravednih i odgovarajućih prijelaznih okvira i dijaloga sa socijalnim partnerima o pitanjima specifičnima za pojedini sektor. S druge strane, potrebno je iskoristiti mogućnosti koje se otvaraju u područjima kao što su svemirska i obrambena industrija te od njih ostvariti korist, jamčeći pritom povoljne uvjete za razvoj industrijskih sektora općenito, s dobrim radnim uvjetima.

2.4.6.

Posebni napori trebaju biti usmjereni na jačanje financiranja, inovacija i internacionalizacije malih i srednjih poduzeća te je potrebno u cijelosti provesti Akt o malom poduzetništvu za Europu. Politike za MSP-ove valja prilagoditi različitim potrebama različitih vrsta poduzeća, kao što su obiteljska poduzeća, tradicionalna mala i mikropoduzeća, novoosnovana inovativna i brzo rastuća poduzeća, uključujući poduzeća socijalne ekonomije. EGSO također poziva Komisiju da pokrene savjetovanje o definiciji MSP-a.

2.4.7.

EGSO smatra da je nove trendove u proizvodnim i potrošačkim obrascima, kao što su suradnički, kružni i funkcionalni gospodarski modeli te modeli dijeljenja, kao i razvojne mogućnosti poput socijalne ekonomije, važno sagledati na sveobuhvatan način. Potrebno je donijeti mjere kako bi se olakšalo uvođenje tih novih i raznolikih modela, ali istodobno valja zajamčiti jednake uvjete i sukladnost s relevantnim i odgovarajućim zakonodavstvom kako bi se osigurala zaštita javnosti i potrošača te prava radnika.

2.4.8.

Uzimajući u obzir konkretnu ulogu socijalne ekonomije, EGSO ponavlja svoj zahtjev za pokretanje sveobuhvatnog akcijskog plana za socijalnu ekonomiju u skladu sa zaključcima Vijeća iz prosinca 2015. o „promicanju socijalne ekonomije kao glavnog pokretača gospodarskog i socijalnog razvoja u Europi”.

2.4.9.

Multifunkcionalnost, raznolikost modela poljoprivrednih gospodarstava i održivost trebaju ostati u središtu pozornosti kad je riječ o potrebama za financiranje, modernizaciju i pojednostavljenje Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) u sklopu idućeg VFO-a. Također su potrebni veći napori u pogledu istraživanja i digitalizacije u poljoprivrednom sektoru.

2.4.10.

EGSO poziva Komisiju da prijeđe na integriraniju poljoprivrednu i prehrambenu politiku, također uzimajući u obzir potrebu za prelaskom na kružno gospodarstvo i drastičnim smanjenjem rasipanja hrane. Komisija bi trebala donijeti zakonodavstvo usmjereno na uklanjanje nepravednih trgovinskih praksi u lancu opskrbe hranom.

2.4.11.

Kako bi se omogućio odgovarajući razvoj i obnova industrije i poljoprivrede, političkim i regulatornim okvirom mora se uspostaviti stabilno i predvidivo okruženje za ulaganja i poslovanje te se, za dobrobit građana, moraju slijediti načela bolje regulacije.

2.5.1.

EGSO poziva na aktivne i pravedne trgovinske pregovore s partnerima kao što su Japan, Mercosur i ASEAN, kao i na neometanu provedbu već sklopljenih sporazuma, uz uzimanje u obzir pitanja iznesenih u prethodnim mišljenjima Odbora. U okviru provedbe komunikacije Komisije „Trgovina za sve”, EGSO smatra da je važno zaključiti pregovore na uravnotežen i transparentan način, pri čemu se ostvaruju koristi za poduzeća i građane, štiteći pritom okolišne, društvene, radne, potrošačke i ostale norme, kao i javne službe. Općenito govoreći, EGSO naglašava važnost transparentnosti i uključenosti civilnog društva u pregovaranju, provedbi i nadzoru trgovinskih sporazuma od samog početka.

2.5.2.

EGSO pozdravlja poboljšanja koja su na području rješavanja sporova između ulagača postignuta uvođenjem novog sustava koji zamjenjuje mehanizam za rješavanje sporova između ulagača i države (ISDS), ali poziva Komisiju da poduzme daljnje mjere kako bi se osiguralo istinsko funkcioniranje sustava sudova za ulaganja (ICS) kao neovisnog međunarodnog pravosudnog tijela.

2.5.3.

Nastavak bilateralnih trgovinskih pregovora ne smije umanjiti predanost EU-a Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO) i snažnom multilateralnom globalnom sporazumu. EGSO očekuje aktivno daljnje postupanje u vezi s Ministarskom konferencijom WTO-a iz 2017. u područjima kao što su poljoprivreda i e-trgovina. Osim toga, postoji hitna potreba za procjenom rizika i prilika sa stajališta civilnog društva kako bi se odredio način na koji se može ostvariti napredak u okviru multilateralnih pregovora o Sporazumu o trgovini uslugama (TiSA) i Sporazumu o ekološkim dobrima (EGA) koji su u tijeku. EGSO također poziva na brzo donošenje i provedbu reformi politike trgovinske zaštite EU-a.

2.5.4.

EGSO smatra da je važno zajamčiti dosljednost između trgovinske politike i ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda, Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama i razvojne politike EU-a. U tu svrhu valja nastojati izraditi ambiciozna poglavlja o trgovini i održivom razvoju sa snažnim nadzornim mehanizmima civilnog društva koja će činiti dio trgovinskih sporazuma.

2.5.5.

Nadalje, EGSO poziva na nadzor civilnog društva nad svim aspektima sporazuma, uključujući one čije odredbe izričito ne sadržavaju zajedničko nadzorno tijelo koje uključuje civilno društvo. Stručnost EGSO-a na jedinstven način doprinosi tom radu.

2.5.6.

Također poziva na rasprave s civilnim društvom o procjeni učinka i praktičnoj provedbi predloženog multilateralnog suda za ulaganja.

3.1.1.

EGSO prima na znanje komunikaciju Komisije o europskom stupu socijalnih prava i Prijedlog proglasa o europskom stupu socijalnih prava te prateće zakonodavne i nezakonodavne inicijative. EGSO radi na tom paketu i dat će svoje mišljenje u dogledno vrijeme.

3.1.2.

EGSO zasad upućuje na svoje ranije mišljenje o europskom stupu socijalnih prava (1), u kojem je istaknuo svoje opće ciljeve za razvoj tog stupa uz pomoć kombiniranja pravnih instrumenata i instrumenata koji nisu pravne prirode povezanih s područjima kao što su budućnost rada, pravedni radni uvjeti, zapošljavanje, provedba postojeće pravne stečevine EU-a i socijalna ulaganja. Naveo je da se stup socijalnih prava treba primjenjivati na sve države članice, uviđajući pritom da za europodručje mogu biti potrebni posebni instrumenti/mehanizmi. Ocijenio je da europski semestar i nacionalni programi reformi trebaju postati glavni pokretači provedbe i praćenja stupa socijalnih prava te je pozvao na uspostavu konkretnih referentnih mjerila u okviru europskog semestra.

3.1.3.

Okvirni uvjeti na tržištima rada trebaju podupirati nove i raznolikije karijere. Profesionalni život iziskuje različite oblike pribavljanja radne snage i različite oblike rada. Zbog toga je potrebno osigurati odgovarajuće zakonodavno okružje za zaštitu zaposlenja kako bi se osigurao okvir za pravedne radne uvjete i potaknulo zapošljavanje uz sve vrste ugovora o radu.

3.1.4.

Kako bi se odgovorilo na promjene u potražnji za vještinama i kompetencijama, EGSO naglašava potrebu za poboljšanjem obrazovnog sustava koji se temelji na radu, strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, cjeloživotnog učenja te usavršavanja i prekvalifikacije. Radi postizanja uključivog tržišta rada također valja poboljšati neometan prijelaz iz jednog zaposlenja u drugo, iz nezaposlenosti u zaposlenost i iz obrazovanja u svijet rada.

3.1.5.

Uvažavajući činjenicu da je budućnost EU-a čvrsto povezana s povjerenjem mlađeg naraštaja u projekt EU-a, EGSO ističe da bi Komisija trebala pojačati svoje aktivnosti za učinkovito rješavanje temeljnih uzroka nezaposlenosti mladih i njihove isključenosti.

3.1.6.

U svrhu poboljšanja uključivog rasta i socijalne kohezije, EGSO poziva na donošenje mjera koje ispunjavaju potrebu za socijalnim ulaganjima u smislu ulaganja u ljude te socijalnu infrastrukturu i usluge. Potrebno je dodatno razmotriti na koji bi se način „Junckerov plan br. 2” mogao povezati s ciljevima Paketa mjera za socijalno ulaganje, uključujući u okviru EFSU-a. Nadalje, EGSO je pozvao na uspostavu Europskog pakta za socijalno ulaganje, koji bi trebao podržati socijalne reforme i socijalna ulaganja i pridonijeti ostvarenju nove gospodarske, socijalne i teritorijalne konvergencije. U Godišnjem istraživanju o rastu također je potrebno staviti naglasak na socijalna ulaganja.

3.1.7.

Europski socijalni fond i dalje treba biti ključna sastavnica europskih strukturnih i investicijskih fondova, pri čemu posebnu pozornost treba pridati promicanju osposobljavanja i integracije ranjivih skupina stanovništva (kao što su mladi, imigranti i izbjeglice te osobe s invaliditetom) na tržište rada. Konsolidacija i preustroj novih procesa programa Erasmus moraju biti sustavniji i uključiviji. EGSO također ponavlja svoj poziv da se svim mladima omogući da imaju koristi od razmjene na europskoj razini.

3.1.8.

Iako se slaže da su za smanjenje siromaštva ponajprije nadležne države članice, EGSO ističe da je pitanje smanjenja siromaštva potrebno sustavno rješavati u okviru postupka europskog semestra, da valja nastaviti s pružanjem potpore akademskom istraživanju o referentnim budžetima koji omogućuju dostojanstven život te da valja uspostaviti usporedive i zajedničke pokazatelje, primjerice o siromaštvu i nejednakosti, kao i obvezne procjene socijalnog učinka svih programa reformi predloženih nacionalnim programima reformi i preporukama za pojedine zemlje. EGSO se zalaže i za uspostavu integriranog europskog fonda za suzbijanje siromaštva i socijalne isključenosti, na temelju iskustava u provedbi FEAD-a i ESF-a. Osim toga, strategija Europa 2020. treba biti povezana s provedbom Programa do 2030.

3.2.1.

EGSO poziva Komisiju da pozorno prati sukladnost s temeljnim vrijednostima i načelima EU-a u svim državama članicama te da ojača postupke za zaštitu i obranu demokracije, vladavine prava, temeljnih i ljudskih prava te pristupa pravosuđu.

3.2.2.

Potrošačka politika bliska je interesima javnosti, zbog čega može utjecati na predanost građana procesu integracije EU-a. EGSO poziva Komisiju da zajamči primjenu i poštovanje prava potrošača u postupku REFIT, u digitalnom svijetu te u pogledu sigurnosti proizvoda i usluga. Komisija treba ojačati mjere za iskorjenjivanje energetskog siromaštva i potrošačkog siromaštva te poboljšati pristup hrani i uslugama za sve građane Europe. Komisija također treba promicati prava potrošača na informacije, obrazovanje i sudjelovanje te njihovo pravo na samoorganiziranje kako bi njihovi interesi bili zastupljeni pri izradi pravila koja se odnose na njih.

3.2.3.

Komisija mora dovršiti svoju reviziju glavnih pravnih instrumenata i instrumenata koji nisu pravne prirode u okviru politike potrošača kao međusektorske, horizontalne politike građanstva, te mora predstaviti novi akcijski plan za zaštitu i obranu potrošača u idućih deset godina.

3.2.4.

EGSO poziva Komisiju da poduzme sve odgovarajuće mjere za borbu protiv rodne diskriminacije na tržištu rada, u svijetu obrazovanja i donošenja odluka, kao i protiv rodno uvjetovanog nasilja. EGSO također poziva Komisiju da izradi plan zaštite manjina i ranjivih skupina kojim se promiče puno poštovanje temeljnih prava i načela nediskriminacije. Komisija treba ojačati napore za deblokiranje Direktive o provedbi načela jednakog postupanja i za rješavanje problema uvjeta s kojima se suočavaju djeca, žene i starije osobe u ranjivim situacijama, kao i novih oblika ranjivosti.

3.2.5.

Komisija treba unaprijediti Europsku strategiju za osobe s invaliditetom u skladu s preporukama Odbora UN-a za prava osoba s invaliditetom i provesti UNCRPD u svojim vanjskim politikama i programima, uključujući uvođenje iskaznice EU-a za osobe s invaliditetom koja će biti priznata u svim državama članicama. Također valja započeti s pripremama za europski plan za prava osoba s invaliditetom za razdoblje 2020. – 2030., a 2021. godinu valja proglasiti europskom godinom prava osoba s invaliditetom.

3.2.6.

Valja uvesti pristupačnost za sve u inicijative za jedinstveno digitalno tržište. U tu svrhu Komisija treba ojačati napore usmjerene na zaključenje pregovora o Europskom aktu o pristupačnosti s ostalim institucijama. Također valja ojačati prava putnika, pri čemu poseban naglasak treba staviti na osobe s invaliditetom i osobe smanjene pokretljivosti.

3.2.7.

EGSO potiče Komisiju i na to da podrži aktivnosti u obrazovnim institucijama na svim razinama kako bi se učenicima i studentima pomoglo razlikovati lažne vijesti od znanstveno potkrijepljenih činjenica.

3.3.1.

EGSO naglašava potrebu za pružanjem pomoći i integracijom izbjeglica i tražitelja azila. Zalaže se za djelotvornu reformu Zajedničkog europskog sustava azila kojom bi se zajamčilo da se njime poštuju ljudska prava i uspostavio zaista zajednički sustav za sve države članice. Također preporučuje postizanje napretka u pogledu preseljenja i humanitarnih viza za izbjeglice kako bi se ispunile stvarne potrebe. Poziva Komisiju da nadzire provedbu sporazuma o raspodjeli izbjeglica između država članica.

3.3.2.

Nadalje, poziva na preispitivanje partnerskih sporazuma s trećim zemljama podrijetla i tranzita migracijskih tokova kako bi se zajamčilo poštovanje ljudskih prava i međunarodnog prava te kako bi se razvili financijski instrumenti za rješavanje temeljnih uzroka migracije.

3.3.3.

Iako poštuje rad Komisije u pogledu zakonitih migracijskih kanala u okviru ocjenjivanja postojećih direktiva, EGSO poziva na dugoročnije upravljanje migracijom radnika, planiranje poboljšanih zakonitih migracijskih kanala i razmjenu informacija o mogućnostima na tržištu rada. Uzimajući u obzir europsku demografsku strukturu, EGSO naglašava potrebu za pretvaranjem izazova u pogledu integracije izbjeglica i migranata na tržište rada u prilike. Ulaganje u osposobljavanje i odgovarajuće sustave potpore bit će ključan čimbenik za olakšavanje integracije na tržište rada kako bi se migrantima pomoglo da ostvare vlastiti potencijal te na taj način iskoristilo njihove vještine, poduzetnički duh i dinamičnost, prepoznajući pritom vrijednost raznolikosti i različitih kultura u našem društvu.

3.3.4.

EGSO smatra da 2018. godina, kao Europska godina kulturne baštine, predstavlja jedinstvenu priliku za mobilizaciju svih aktera u svrhu borbe protiv populizma i nacionalizma i promicanja pozitivnog diskursa za budućnost Europe. U tom smislu također se može ojačati podizanje razine osviještenosti o potrebi za međukulturnim razumijevanjem u pogledu izbjeglica i migranata.

3.4.1.

EGSO poziva Komisiju da nastavi s provedbom mjera, uključujući djelotvoran nadzor vanjskih granica, za zaštitu građana Europe od sigurnosnih prijetnji kao što su terorizam, organizirani kriminal i kibernetički kriminal.

3.4.2.

Osim toga, smatra da je potrebno ojačati suradnju u pogledu obrane. U tu svrhu EGSO podržava stvaranje europske obrambene unije i pozdravlja europski akcijski plan obrane.

3.4.3.

Uzimajući u obzir izazove koji proizlaze iz nepredvidljive politike SAD-a i rizik od povećanog protekcionizma i unilateralizma, EGSO potiče EU da nastavi raditi u skladu sa svojom globalnom strategijom, pružajući pritom potporu multilateralizmu u okviru Ujedinjenih naroda i aktivno radeći na sprečavanju sukoba i rješavanju međunarodnih kriza. EGSO također naglašava potrebu za boljom koordinacijom ciljeva, politika i resursa među državama članicama kako bi EU postao učinkovitiji akter na svjetskoj sceni.

3.4.4.

Provedba Programa za razdoblje do 2030. treba biti temelj razvojne suradnje EU-a. Kako bi pokazao vodstvo, EU na Političkom forumu UN-a na visokoj razini treba predstaviti dobrovoljnu reviziju svojeg unutarnjeg i vanjskog djelovanja u pogledu ciljeva održivog razvoja.

3.4.5.

EGSO podržava uspostavu platforme za dijalog sa socijalnim partnerima u kontekstu europske politike susjedstva radi bolje procjene tržišta rada i poziva države članice EU-a da razviju zajednički europski pristup koordinaciji sustava socijalne sigurnosti između EU-a i južnih susjednih zemalja. Politikom susjedstva mora se uspostaviti jasna poveznica između nestabilnosti i siromaštva te nejednakosti i manjka mogućnosti, što može povećati podložnost u smislu radikalizacije i otežati postupak demokratizacije.

3.4.6.

EGSO naglašava važnost vanjskih gospodarskih odnosa i međunarodne diplomacije za očuvanje i povećanje stabilnosti i sigurnosti. Također potiče EU da u cijelosti iskoristi ulogu koju kultura može imati u međunarodnim odnosima.

4.1.

Akcijski plan za kružno gospodarstvo valja provesti na integriran i dosljedan način, koristeći prilike za usklađivanje gospodarskih, socijalnih i okolišnih aspekata. EGSO poziva Komisiju da potiče tržišno uvjetovane aktivnosti promicanjem inovacija, olakšavanjem pionirskih inicijativa (i u udaljenim i gradskim područjima), pospješivanjem njihova rasta te osiguravanjem poticajnog regulatornog okvira. Također ističe poveznice između kružnog gospodarstva i drugih „novih gospodarskih modela”.

4.2.

Nadalje, valja pridati potrebnu pozornost provedbi „tradicionalne” politike i zakonodavstva za zaštitu okoliša koji obuhvaćaju gospodarenje otpadom i zaštitu zraka, vode, tla i bioraznolikosti. EGSO poziva Komisiju da nastavi s tim radom u okviru postupka europske okolišne revizije.

4.3.

Koliko je to moguće, klimatske ciljeve za 2030. valja provoditi na ekonomičan način. U tu svrhu EGSO poziva Komisiju da provede sveobuhvatnu procjenu postojećih instrumenata niskougljične politike te da zajamči uporabu odgovarajućih alata na najučinkovitiji način.

4.4.

Komisija također treba razmatrati klimatska pitanja s obzirom na klimatsku pravdu, odnosno s obzirom na pitanja kao što su jednakost, ljudska prava i siromaštvo.

4.5.

Klimatska diplomacija i dalje je važna zadaća EU-a u borbi protiv klimatskih promjena. Potrebno je postići da se zemlje s najvećim emisijama obvežu na ciljeve koji su barem jednako ambiciozni kao i ciljevi EU-a. EGSO također potiče Komisiju da nastoji postići globalni sustav za određivanje cijena ugljika kako bi uspostavila jednake uvjete u odnosu na konkurente izvan EU-a.

4.6.

EGSO poziva Komisiju da pripremi strategiju za povećanje svojeg klimatskog i okolišnog „pozitivnog otiska”, odnosno pozitivnog globalnog učinka. Za to je potrebno okruženje poticajno za inovacije i ulaganja te povoljni trgovinski uvjeti za izvoz klimatskih rješenja i niskougljičnih proizvoda. Na taj način EU može učinkovito pridonijeti borbi protiv klimatskih promjena i suočavanju s izazovima na području okoliša te imati mnogo veći učinak nego da djeluje samo unutar svojih granica.

5.1.

EGSO naglašava središnju ulogu organizacija civilnog društva u osmišljavanju, provedbi i nadzoru politika u svim fazama i na svim razinama, uključujući lokalnu razinu. To zahtijeva promjenu kulture i priznavanje vrijednosti civilnog društva na razini EU-a i država članica, koje je već sadržano u članku 11. UEU-a, kojim je predviđeno da institucije EU-a promiču i olakšavaju horizontalan i vertikalan dijalog s civilnim društvom, obavljaju šira savjetovanja i postavljaju temelje za inicijative građana Europe. To su komplementarni postupci koji se provode ne dovodeći u pitanje savjetovanje s EGSO-om i socijalni dijalog.

5.2.

EGSO pozorno prati i aktivno je uključen u strukturirane dijaloge ili savjetodavne forume (npr. Platforma za dionike kružnog gospodarstva, Europski migracijski forum), koji okupljaju i uključuju organizacije civilnog društva i druge aktere iz institucija EU-a i država članica, i poziva na potporu za svoje inicijative u pogledu uspostave Platforme za promjene (rodna jednakost u prometnom sektoru) i Institucijskog foruma za sudjelovanje građana (u okviru građanske inicijative). Pri uspostavi tih platformi, primjerice platforme REFIT, Komisija bi trebala uzeti u obzir zastupljenost EGSO-a, u skladu s mandatom koji je Odboru dodijeljen Ugovorima, te bi pritom trebala osigurati da to odražava sastav Odbora i njegovu podjelu u tri skupine.

5.3.

Komisija je kao komplementarni postupak prethodno navedenih inicijativa nedavno pokrenula namjenski internetski portal naslovljen „Pridonesite zakonodavnim postupcima” radi prikupljanja stavova javnosti, čime će uključiti organizacije i pojedince. EGSO preporučuje Komisiji da napravi jasnu razliku između doprinosa organizacija civilnog društva i pojedinaca. U tu svrhu Komisija u suradnji s EGSO-om treba izraditi pregled dionika kako bi utvrdila reprezentativne i zemljopisno uravnotežene ciljne skupine, na temelju Registra transparentnosti. Nadalje, Komisija treba zajamčiti da su odgovori ponderirani u kvantitativnom i kvalitativnom smislu. Nadalje, Komisija treba neprestano raditi na poboljšanju transparentnosti, pristupačnosti, povratnih informacija i odgovornosti prema sudionicima.

5.4.

EGSO poziva Komisiju da razvije više strateški pristup tim praksama i da ih tako postavi na bolje strukturirane institucijske i predstavničke temelje koristeći se resursima predstavničkih savjetodavnih tijela koja već postoje na europskoj, nacionalnoj i regionalnoj razini. U tu svrhu Komisija treba blisko surađivati s EGSO-om i zatražiti razmatračko mišljenje o tome kako djelotvorno i trajno organizirati dijalog s civilnim društvom, što će dovesti do posebne komunikacije Komisije.

5.5.

EGSO naglašava da postoji potreba za poboljšanjem učinkovitosti europske građanske inicijative, u skladu s revizijom Uredbe o europskoj građanskoj inicijativi koju je najavio prvi potpredsjednik Komisije Timmermans, te za istraživanjem novih načina za povećanje sudjelovanja mladih i osobito osoba iz osjetljivih skupina, kao što je uporaba digitalnih alata.

5.6.

Konačno, EGSO priznaje da je Komisija uzela u obzir brojne elemente doprinosa EGSO-a programu rada za 2017. Međutim, i dalje postoje pitanja koja nisu obuhvaćena i koja su stoga ponovno iznesena u ovom dokumentu. Što se tiče provedbe programa rada Komisije za 2018., EGSO je spreman podnijeti svoja stajališta i sudjelovati u radu na konkretnim inicijativama tijekom sljedeće godine.

13.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 345/11

1.

Europsko društvo i građani traže vjerodostojan, legitiman i otporan EU. Već više od deset godina EU pati od političkih, gospodarskih i socijalnih šokova koji izazivaju malodušnost i nesigurnost među građanima. EU-u su potrebne sveobuhvatne strategije za promicanje dobrobiti europskih građana, snažnih i održivih ulaganja, kreativnosti i poduzetništva, kao i strategije za rješavanje sve većeg jaza između bogatih i siromašnih te problema siromaštva i nejednakosti u raspodjeli bogatstva. Trenutni gospodarski oporavak ne bi nikako trebao biti izgovor za pasivnost. Baš naprotiv, EGSO poziva na iznalaženje načina za ostvarivanje promišljenog i kohezivnog napretka kako bi se povećalo pouzdanje i povjerenje, kao i na usmjeravanje na opipljive rezultate za građane i na golem potencijal Europe.

2.

Moraju se izbjeći nerealna očekivanja. Cilj prije svega mora biti EU koji je u stanju osigurati doista jednake prilike za sve građane. Gospodarski, socijalni i okolišni čimbenici međusobno su povezani. Od ključne je važnosti osigurati da naš kontinent bude u stanju prilagoditi se temeljitoj preobrazbi i izuzetno snažnoj konkurenciji iz cijelog svijeta te učinkovito oblikovati globalizaciju u skladu s vrijednostima EU-a.

3.

Mora se stati na kraj igri „Bruxelles je kriv”, koju igra previše ljudi. Nužna je zajednička predanost europskih institucija i širokog spektra dionika kao što su socijalni partneri i organizacije civilnog društva – na nacionalnoj razini i na razini EU-a. EGSO ističe da legitimitet odluka EU-a u konačnici ovisi o kvaliteti demokratskog procesa.

4.

Na svom putu možemo nastaviti uspješno samo ako nas nadahnjuje onaj isti zajednički osjećaj svrhe kojim se izražavalo uvjerenje utemeljitelja europskog projekta, a koji se kasnije odražavao u svakom velikom napretku. EU bi trebao mobilizirati sve zakonodavne instrumente, savjetovanje, financiranje i suradnju koje ima na raspolaganju kako bi se omogućio napredak na svim željenim područjima. Ugovor iz Lisabona usmjerava na pravi put.

5.

EGSO smatra da odabir jednog od scenarija (2) ne predstavlja uspješnu metodu za promicanje zajedničkog osjećaja svrhe ili za određivanje budućeg smjera. Prvo, EU ne kreće od početka. Stoga bi Komisija trebala utemeljiti svoje prijedloge na podrobnoj analizi povijesti EU-a – njegovih postignuća i propusta – kao vrijednog izvora za budućnost. Obveze koje su države članice preuzele Rimskom deklaracijom pozitivna su i zdrava polazišna točka (3). Tih je pet scenarija namijenjeno državama članicama, uz naglasak na institucionalnim promjenama, pa se stoga ne tiču izravno europskih građana. Osim toga, čine se umjetnima.

6.

Sa stajališta EGSO-a, scenarij 1., koji je puko ispetljavanje, nije moguće rješenje. Scenarij 5. izgleda privlačno određenom broju ljudi, ali je trenutačno nerealan. Scenarij 2., sa svojim naglaskom isključivo na zajedničkom tržištu, pretjerano je ograničen. Scenarij 4. iziskuje dogovor 27 država članica, što bi moglo dovesti do paralize EU-a te izazvati jačanje centrifugalnih tendencija i time ugroziti ciljeve i vrijednosti Unije. U scenariju 3. mehanizmi za diferenciranu integraciju, poput pojačane suradnje, mogli bi biti koristan instrument za prevladavanje zastoja na određenim područjima te za jačanje pozitivne dinamike procesa integracije EU-a. Međutim, oni su instrumenti za postizanje ciljeva politike, a ne sami po sebi cilj. Premda ih treba preporučiti kao način za prevladavanje paralize ili prepreka poželjnom zakonodavstvu EU-a, EGSO jednako tako ističe potrebu za promicanjem konvergencije unutar Unije te za suzbijanjem fragmentacije i razdora. Stoga bi sporazum među najspremnijim zemljama ili zemljama-katalizatorima trebao uvijek ostati otvoren kao mogućnost za one koji to žele, dok bi zajednički osjećaj svrhe ipak trebao prevladati.

7.

Strateške teme potrebno je gledati iz zajedničke perspektive kako bi se izbjegle centrifugalne tendencije ili Europa à la carte koja je na pomolu. EGSO preporučuje razvoj u skladu s kojim bi bili uspostavljeni uvjeti za bolju sveobuhvatnu podjelu političke moći. To sve ovisi prvenstveno o političkoj volji, pa bi kao takvo trebalo biti glavno pitanje u istinskoj raspravi o budućnosti.

8.

Trebalo bi odbaciti tradicionalnu razliku između nacionalne razine i razine EU-a. Zajednički izazovi i isprepletene okolnosti na cijelom kontinentu naglašavaju potrebu za zajedničkom misijom te iziskuju prihvaćanje europskog građanstva uz nacionalno državljanstvo. Sve razine društva moraju biti uključene u izradu politika. Ciljevi trebaju biti zajednički, a učinak odluka i politika također je potrebno sustavno procjenjivati na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini kako bi se zadobila podrška građana.

9.

Europski parlament (EP) mora imati središnju ulogu u određivanju smjera u kojem Europa treba ići u budućnosti. Osim toga, od presudne je važnosti promicati angažman nacionalnih parlamenata, kao i njihovu interakciju s Europskim parlamentom.

10.

Glavni ciljevi moraju se temeljiti na dogovoru među državama članicama o sljedećem:

11.

Bez obzira na to koja opcija za budućnost Europe bude odabrana, EGSO želi kohezivnu i dosljednu Europsku uniju. Brojne trenutačne politike dio su postupka sve veće integracije, dugotrajnog procesa koji EGSO u potpunosti podržava. EGSO je u posljednje vrijeme izradio detaljne primjedbe i prijedloge za budućnost u vezi s gotovo svim tim politikama.

12.

Jedinstveno tržište, sa svim svojim gospodarskim i socijalnim dimenzijama te u okviru modela održivog razvoja, nužno je povezno tkivo europske integracije. Ono bi trebalo osigurati istinski jednake uvjete za sve. Slično tomu, ekonomska i monetarna unija (EMU) smatrala se odlučnim korakom naprijed, no unatoč iznimnom napretku, njezina je struktura i dalje slaba. EMU se nalazi u središtu budućih kretanja u EU-u; njezino jačanje stoga je od presudne važnosti. EGSO se zalaže za postepeni pomak prema političkoj uniji uz niz makroekonomskih i mikroekonomskih mjera i odredbi, kao i uz snažnu socijalnu dimenziju. Dovršenje EMU-a iziskuje istinsko gospodarsko upravljanje, uključujući i to da EU upravlja financijskim sektorom, kao i dobro osmišljene reforme u državama članicama kojih se to tiče te zajedničke pristupe politikama tržišta rada. Bolje upravljanje mora ojačati temelje za veću konvergenciju i solidarnost u cijelom europodručju. Izuzetno kompetentne javne službe u EU-u pritom mogu dati podršku. Zemlje europodručja trebaju početi ostvarivati snažniju suradnju na drugim područjima.

13.

EGSO također ističe potrebu za kohezivnijim upravljanjem, većom integracijom i potpunom predanošću država članica na sljedećim područjima:

14.

EGSO smatra da se jednako tako i socijalna pitanja i obrazovanje moraju sustavnije razmatrati na razini EU-a radi pronalaženja uvjerljivih rješenja. Socijalna sigurnost i obrazovanje uglavnom podliježu načelu supsidijarnosti te su stoga podložni nacionalnom zakonodavstvu i postupcima odlučivanja, pri čemu socijalni partneri često aktivno sudjeluju. Zajedničke nadležnosti EU-a i država članica moraju se na bolji način primjenjivati na socijalna pitanja. S obzirom na sve veće tenzije na tržištima rada uslijed digitalne revolucije, strukturnih slabosti tržišta rada i globalizacije, EGSO poziva na vidljiv europski angažman u okviru kojeg bi se zalagalo za veću konvergenciju u pogledu određenih socijalnih i radnih uvjeta, a istodobno doprinosilo promicanju otvaranja kvalitetnih radnih mjesta, pravedne mobilnosti i pozitivne predanosti građana. Potrebno je staviti poseban naglasak na mlade i nezaposlenost mladih. Od presudne su važnosti uloga socijalnih partnera, cjelokupnog civilnog društva i socijalnog dijaloga.

15.

Potrebna je veća ekonomska i socijalna konvergencija u EU-u, dok se ipak trebaju uzeti u obzir razlike između nacionalnih gospodarstava, kultura i tradicija u socijalnim sustavima. EGSO ističe da EU ne bi trebao biti puki promatrač, već preuzeti jasno definiranu odgovornost. Prvo su potrebne odgovarajuće rasprave među socijalnim partnerima (i drugim dionicima), a zatim se može odrediti zajednički put naprijed. Povrh toga, EGSO ističe važnost učinkovite provedbe u državama članicama direktiva EU-a koje se bave socijalnim pitanjima.

16.

Obrazovanje također podliježe načelu supsidijarnosti. Međutim, neosporno je da su socijalna i ekonomska budućnost Europe i angažman građana usko povezani sa suvremenim obrazovnim sustavima i sustavima osposobljavanja na svim razinama. Budućnost mlađeg naraštaja u velikoj mjeri ovisi o obrazovanju. Vještine su od ključne važnosti za mlade ljude, kao i za starije generacije. EU stoga mora imati aktivnu ulogu u postupku modernizacije koji je u tijeku. Obrazovanje ima važnu ulogu i u komunikaciji o Europi: EGSO ističe potrebu za odgovarajućim informiranjem i obrazovanjem o EU-u – među ostalim o europskim vrijednostima i građanstvu – u osnovnim i srednjim školama.

17.

Mora se ponovno uspostaviti sloboda kretanja osoba u schengenskom području. To samo po sebi znači da se zajedničke granice moraju učinkovitije kontrolirati. Usporedno s time, poražavajući porast međunarodnog terorizma, koji uključuje ubojstva, ali i kiberkriminalitet, ozbiljan je uzrok nesigurnosti javnosti te se mora suzbijati. Suradnja između policijskih snaga i sudskih vlasti potrebnija je nego ikad.

18.

Ta su područja izravno povezana s vanjskom politikom i s akutnim problemom država u raspadu i građanskih ratova u europskom susjedstvu, te, kao posljedicom tog problema, s migracijskim tokovima koji trenutačno zasjenjuju sva druga pitanja u Europi. EGSO se snažno zalaže za zajedničku migracijsku politiku kojom se u skladu s međunarodnim pravom izbjeglicama pruža zaštita, za zajednički sustav azila, mjere za suzbijanje nezakonite migracije i trgovanja ljudima, kao i za promicanje legalnih kanala za ulazak u EU. U tom kontekstu EU mora uspostaviti prava partnerstva sa susjednim zemljama, a posebice ponovno pokrenuti istinsku euromediteransku politiku.

19.

Europa se suočava s izazovom da se sama brine za vlastite interese više nego ikad od 1945. naovamo. Odnosi s NATO-om i sa Sjedinjenim Američkim Državama, kao i učinkovito europsko upravljanje problemima koji se javljaju u susjedstvu Europske unije, iziskuju hitno jačanje zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU-a, o kojoj će neizbježno ovisiti uspjeh unutarnje i vanjske sigurnosti.

13.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 345/15

Izvjestiteljica:

Milena ANGELOVA

1.1.

EGSO pohvaljuje činjenicu da su MSP-ovi proglašeni središnjom točkom gospodarskih politika EU-a. Cijeni to što je tijekom proteklog desetljeća usvojen velik broj zakonodavnih akata i što su dodijeljena znatna sredstva za potporu tim poduzećima. Međutim, EGSO se slaže s mišljenjem koje pripadnici tog sektora često iznose, u skladu s kojim i dalje postoje znatne neučinkovitosti i u oblikovanju i u provedbi politika za MSP-ove, čime se znatno umanjuje učinak mjera potpore.

1.2.

Nedavne studije EGSO-a (1) pokazale su da se u okviru politika EU-a za MSP-ove i trenutačnih mehanizama potpore mnogobrojni MSP-ovi u Europi smatraju homogenom skupinom te se nažalost ne prepoznaju različite potrebe brojnih podskupina poduzeća obuhvaćenih definicijom malih i srednjih poduzeća. Primjeri prilagođenih mehanizama potpore prilično su rijetki. Univerzalan pristup u razvijanju politika EU-a za MSP-ove ključan je problem koji politikama onemogućuje da u cijelosti ostvare željeni učinak na MSP-ove (2). Stoga se snažno preporučuje bolji plasman politika za MSP-ove, uz ciljaniju usmjerenost na posebne potrebe MSP-ova, kao i skorašnje javno savjetovanje o primjerenosti definicije MSP-ova.

1.3.

EGSO upozorava da u politikama EU-a za MSP-ove i trenutačnim mehanizmima potpore i dalje prevladavaju birokratski pristup i složena administrativna pravila, unatoč stalnim naporima na razini EU-a u pogledu smanjenja administrativnog opterećenja. MSP-ovi u EU-u često smatraju da nadležni službenici ne znaju kako uistinu funkcionira njihovo poslovanje. Čini se da većina mehanizama potpore EU-a ne pruža primjeren odgovor na prijeku potrebu MSP-ova za brzim, jasnim i učinkovitim rješenjima.

1.4.

EGSO je zabrinut zbog činjenice da uslijed komunikacijskog jaza većina MSP-ova – uglavnom malih i mikropoduzeća – nije svjesna postojanja tih alata i mreža za potporu. To se može riješiti većim naporima da se poveća razina osviještenosti, daljnjom potporom kako bi više MSP-ova pristupilo valjanim informacijama, većom suradnjom službenih tijela s ključnim lokalnim posrednicima na nacionalnoj i regionalnoj razini koji su specijalizirani za rad s MSP-ovima (poslodavci i udruženja MSP-ova, gospodarske komore) te pružanjem potpore koja bi se zasnivala na većoj jednostavnosti za korisnike i prilagođenosti potrebama poduzeća. Većina dostupnih alata previše je složena, nejasna i birokratska po izradi i sadržaju da bi zadovoljila potrebe MSP-ova. Kako bi se riješio taj problem, EGSO poziva Europsku komisiju (EK) i države članice (DČ) da na najbolji način iskoriste europski semestar, da sustavno i svugdje primjenjuju načelo partnerstva (3) i da obavezno uključe predstavničke organizacije MSP-ova na europskoj, nacionalnoj i regionalnoj razini u oblikovanje, provedbu i praćenje politika i mjera potpore za MSP-ove. U preporukama za pojedine zemlje težište bi dosljedno trebalo biti na politikama potpore za MSP-ove kako bi se osiguralo njihovo odgovarajuće oblikovanje, učinkovita provedba i kvalitativno i kvantitativno mjerenje rezultata.

1.5.

EGSO žali što je praćenje napretka u području politika EU-a za MSP-ove i dalje fragmentirano. Iako se poslovne djelatnosti MSP-ova sveobuhvatno prate, nema podataka o utjecaju mjera potpore EU-a na te djelatnosti, kao ni o tome do koje se granice promjene u razvoju MSP-ova mogu pripisati tim mjerama. Dostupni podaci većinom su kvantitativne prirode i ne omogućuju kvalitativne spoznaje; stoga se na njima ne može zasnivati odgovarajuća ocjena djelotvornosti i učinkovitosti politika i alata potpore (4).

1.6.

U skladu sa svojim prethodnim mišljenjima EGSO izražava zabrinutost jer provedba Akta o malom poduzetništvu za Europu (Small Business Act, SBA) nije ni približno završena (5). Rezultati u različitim područjima nisu ujednačeni te su lošiji u području poduzetništva, jedinstvenog tržišta i pristupa financiranju. Stanje u pogledu vještina i inovacija te državne i javne nabave zapravo se pogoršalo od 2008. (6). Jasno je da države članice treba poticati na poduzimanje odgovarajućih mjera i na usvajanje Akta o malom poduzetništvu u okviru oblikovanja i provođenja politika i zakonodavstva koji utječu na MSP-ove.

1.7.

1.7.1.

Politike EU-a za MSP-ove trebale bi potvrditi heterogenost i raznolikost europskih MSP-ova. U okviru tih politika trebalo bi istražiti specifične potrebe mikropoduzeća, obiteljskih i „tradicionalnih” poduzeća, socijalnih poduzeća, slobodnih zanimanja, samozaposlenih osoba i svih drugih specifičnih podskupina koje imaju sasvim različite pravne oblike i modele poslovanja kako bi se mogao sastaviti primjeren portfelj mjera politike za promicanje njihova rasta.

1.7.2.

EGSO predlaže Komisiji da ocijeni odgovara li trenutačna definicija MSP-ova njihovoj heterogenosti, dinamici sektora, specifičnim značajkama i raznolikosti tijekom zadnjeg desetljeća (7). EGSO poziva na usvajanje vidljive, koordinirane i dosljedne horizontalne politike za MSP-ove, utemeljene na višegodišnjem akcijskom planu.

1.7.3.

EU-ovi alati potpore malim i srednjim poduzećima trebali bi se prilagoditi poslovnom jeziku kako bi ostvarili svoju svrhu promicanja rasta i zapošljavanja. Da bi se svladala utvrđena složenost mehanizama potpore, bitno je zatražiti pomoć i savjet organizacija MSP-ova koje su najbolje upoznate s njihovim potrebama kako bi se politike EU-a za MSP-ove prilagodile poslovnom jeziku. U tom pogledu, MSP-ovi trenutno računaju na nacionalne socijalne partnere koji predstavljaju važan pozitivan čimbenik u prenošenju njihovih stavova o tome kako poboljšati politike za promicanje MSP-ova te ih pozivaju da se aktivnije uključe u nacionalne programe reformi. Stoga je potrebno osnažiti njihovu ulogu, ulogu udruženja MSP-ova, gospodarskih i industrijskih komora te drugih posredničkih organizacija MSP-ova.

1.7.4.

U okviru politika EU-a za MSP-ove trebalo bi uložiti veće napore u informiranje MSP-ova o dostupnoj podršci, osobito njihovih najranjivijih podskupina kao što su monopoduzetnici i mikropoduzeća, tradicionalna poduzeća s niskim inovacijskim potencijalom, poduzeća iz udaljenih regija itd. (8). Ključne mreže potpore treba održavati i popularizirati te ih učiniti jednostavnijima za korištenje i sveobuhvatnijima za MSP-ove. Komisija treba pozorno razmotriti potencijal za koordinaciju postojećih mreža potpore u zajedničkom sustavu „sve na jednom mjestu”, uz poštovanje stanja u svakoj državi članici.

1.7.5.

Ključno je na nacionalnoj i regionalnoj razini uspostaviti snažna partnerstva više dionika – platforme za MSP-ove – koja bi uključivala socijalne partnere te javne i privatne dionike uključene u rješavanje problema MSP-ova. Jačanje suradnje s organizacijama MSP-ova, koje su najbolje upoznate s njihovim potrebama, osobito na nacionalnoj i regionalnoj razini, ključno je za prevladavanje komunikacijskog jaza između MSP-ova i mehanizama potpore EU-a. Time se mogu osigurati i novi i učinkoviti kanali kojima bi se doprlo do MSP-ova s pomoću lokalnih ogranaka organizacija poslodavaca, gospodarskih komora, udruženja MSP-ova i sektorskih/strukovnih organizacija, koji su ključni posrednici u popularizaciji i stavljanju na raspolaganje postojećih alata za potporu.

1.7.6.

MSP-ovi ostvaruju najbolje rezultate kad lokalne vlasti pri oblikovanju i provedbi politika surađuju s organizacijama MSP-ova. Trenutni trend da se posredovanje uglavnom organizira preko banaka nije najbolje rješenje. Banke bi trebale biti financijski posrednici, no u svim drugim pogledima (oblikovanje politika, informiranje, promicanje itd.) predstavničke organizacije MSP-ova predstavljaju primjerenije rješenje. EGSO stoga poziva Europsku komisiju da izradi mjere za pružanje podrške organizacijama MSP-ova u provedbi politika za MSP-ove i u prosljeđivanju odgovarajućih informacija MSP-ovima, među ostalim, pružanjem financijske potpore.

1.7.7.

EGSO poziva na to da se Akt o malom poduzetništvu i dva načela koja taj akt ustanovljuje – „počnimo od malih” i „samo jednom” – proglase pravno obvezujućim. Međutim, primjena načela „samo jednom” ne bi smjela utjecati na provjeru koju provodi zemlja domaćin kako bi provjerila jesu li ispunjeni potrebni pravni i stručni uvjeti za obavljanje poslovne djelatnosti. Načelo partnerstva trebalo bi proširiti na sve zakonodavne postupke koji izravno ili neizravno utječu na MSP-ove. U praktičnom smislu, snažno se preporučuje održavanje godišnjih sastanaka platformi za MSP-ove na razini EU-a i država članica.

2.1.

Politike EU-a za potporu MSP-ovima (9) nužne su jer, za razliku od MSP-ova u drugim dijelovima svijeta, europski MSP-ovi moraju poštovati i nacionalne i europske propise – koji se često donose bez istinskog savjetovanja s njihovim predstavničkim organizacijama, što je u suprotnosti s načelom „počnimo od malih”. To u znatnoj mjeri povećava napore koje je potrebno uložiti, kao i troškove poslovanja, bez obzira na ograničene ljudske i tehničke resurse MSP-ova.

2.2.

Europska komisija predstavila je 2008. načela „počnimo od malih” i „samo jednom” kao odlučan korak prema promicanju konkurentnosti i poboljšanju poslovne klime za 23 milijuna MSP-ova u Europi (10). EGSO je snažno podržao taj korak (11), ali upozorava da ako Akt o malom poduzetništvu ne bude pravno obvezujući i ako sve razine upravljanja – EU, države članice i regije – ne budu obvezne primjenjivati ga, taj će akt ostati obična politička izjava.

2.3.

Provedba Akta o malom poduzetništvu ocijenjena je i ažurirana 2011. (12), no zaključci o njegovu stvarnom učinku nisu bili osobito pozitivni te se pozvalo na ulaganje većih napora (13). EGSO je u više navrata iznio prijedloge za poboljšanje učinkovitosti politika za MSP-ove. (14). Danas sve politike EU-a utječu na MSP-ove i stoga je potrebno oblikovati istinsku horizontalnu, vidljivu, koordiniranu i dosljednu politiku za ta poduzeća i provesti je na učinkovit i djelotvoran način (15).

2.4.

U okviru politika za MSP-ove različite potrebe različitih kategorija MSP-ova ne uzimaju se u obzir. Kako bi se povećala učinkovitost oblikovanja i provedbe tih politika, potrebno je uložiti znatne napore na terenu u cilju boljeg razlikovanja subjekata kojima su namijenjene te u svrhu ciljanog usmjeravanja rješenja koja se nude i njihove prilagodbe specifičnim potrebama tih poduzeća. Kriteriji segmentacije mogli bi se zasnivati ne samo na veličini (primjerice, u općenitim crtama, što je poduzeće manje, pristup financiranju sve je teži, a potreba za savjetovanjem, coachingom i mentorstvom sve veća), već i na geografskom položaju (gradovi za razliku od gradića i udaljenih ruralnih područja), fazi životnog ciklusa (novoosnovana poduzeća, rastuća poduzeća), sektoru (industrija, trgovina, poljoprivreda, turizam itd.) itd.

2.5.

Opsežne pripremne aktivnosti u pogledu revidiranja Akta o malom poduzetništvu već su provedene. Programom REFIT u zakonodavni se okvir EU-a nastoje uvesti prijeko potrebna poboljšanja i smanjiti administrativne prepreke. Tijekom godina broj zakonodavnih akata EU-a koji su na snazi porastao je na 19 875 (16). Od toga 1 527 dokumenata sadržava odredbe u pogledu MSP-ova, većinom o temama kao što su: državne potpore (343), tržišno natjecanje (293), unutarnje tržište (217), istraživanje i tehnološki razvoj (133) te proračun (117).

2.6.

Nedavne studije EGSO-a pokazuju da, unatoč brojnim pokrenutim inicijativama, politike EU-a za MSP-ove treba uvelike revidirati kako bi se unijela raznolikost u mjere potpore, pojednostavila primjenjiva pravila i optimizirala komunikacija i suradnja s MSP-ovima i organizacijama MSP-ova kako bi se na učinkovit način uzela u obzir raznolikost MSP-ova i njihove različite potrebe. Sve je veća uloga regija i teritorijalnih područja u provedbi politika i zakonodavstva EU-a, posebice kad utječu na mala i srednja poduzeća (17).

3.1.

MSP-ovi se suočavaju s raznim sve ozbiljnijim izazovima kao što su:

3.2.

MSP-ovi su vrlo heterogena i raznolika skupina. Može ih se razlikovati na temelju veličine, faze životnog ciklusa, geografskog položaja, vrste vlasništva, sektora djelatnosti itd., a potrebe za potporom poprilično su raznolike ovisno o podsegmentu kojem određeno poduzeće pripada. Posebnu skupinu koja zahtijeva poseban tretman čine „monopoduzetnici” (gotovo 50 % svih MSP-ova), koji su gotovo isključeni iz opsega mjera potpore. Kako bi se toj najranjivijoj skupini MSP-ova pomoglo da se natječu i razvijaju, treba na odgovarajući način riješiti i problem lažnog samozapošljavanja.

3.3.

U tim bi okolnostima oblikovanje politika promicanja samo na temelju veličine poduzeća kojima se pruža potpora moglo biti zastarjelo i preširoko usmjereno te bi se time mogle zanemariti različite potrebe različitih skupina MSP-ova. EGSO je u svojim mišljenjima neprestano naglašavao potrebu za bolje usmjerenim i preciznije definiranim politikama promicanja MSP-ova u Europi (18) te potrebu za revidiranjem definicije MSP-ova kako bi bolje odražavala raznolikost MSP-ova i razlike među državama članicama (19). EGSO poziva EK da pokrene savjetovanje o definiciji MSP-ova. To bi trebalo obuhvatiti procjenu načina na koji se definicija primjenjuje u provedbi mjera politike za mikro, mala i srednja poduzeća.

3.4.1.

Instrumenti potpore MSP-ovima moraju se ocijeniti na temelju stvarnog učinka koji imaju na poboljšanje položaja MSP-ova i u pogledu toga ispunjavaju li posebice načela utvrđena u Aktu o malom poduzetništvu. EGSO uviđa potrebu za kvalitativnom i detaljnom procjenom djelotvornosti i učinkovitosti ulaganja sredstava EU-a, kao i potrebu za većim naporima država članica u provedbi načela „počnimo od malih” i „samo jednom” na nacionalnoj i regionalnoj razini, što bi trebalo biti obvezujuće na svim razinama (20).

3.4.2.

Načelo „počnimo od malih” i načela Akta o malom poduzetništvu nisu izričito navedena u Junckerovu planu. U određenoj su mjeri primjetna u programima Obzor 2020. i COSME, no u praksi bi ih trebalo bolje primjenjivati. EGSO poziva tvorce politika EU-a da razmotre načela Akta o malom poduzetništvu u svim zakonodavnim tekstovima EU-a koji bi mogli imati izravan ili neizravan učinak na MSP-ove.

3.4.3.

Troškovi kredita te troškovi izgradnje i iznajmljivanja proteklih su se godina uslijed krize smanjili. To, zajedno s nekoliko novih ciljanih instrumenata, stvara dobre prilike za novoosnovana poduzeća, ali faza razvoja poduzeća i dalje nema dovoljnu potporu. U tom pogledu EGSO pozdravlja novu inicijativu Europske komisije koja se bavi tim problemom (21).

3.4.4.

Zajmovi banaka i dalje su glavni izvor financiranja za MSP-ove, no pristup bankovnom financiranju za mnoge MSP-ove i dalje nije lak zbog slabe bilance banaka, činjenice da neke zemlje ne primjenjuju monetarnu politiku ESB-a i relativno velikih prepreka koje predstavljaju uvjeti u pogledu jamstva. Sve je važnije tržišno financiranje preko privatnih kapitalnih sredstava, poduzetničkog kapitala, izdavanja obveznica te vlasničkih instrumenata u okviru specijaliziranih segmenata tržišta i masovnog financiranja putem interneta, no većina MSP-ova i dalje nije spremna za iskorištavanje tih prilika (22). Da bi ih mogli istražiti, trebaju odgovarajuće smjernice u vezi s vremenskim rokovima, detaljne informacije i podršku. Prema istraživanju EGSO-a, izrazito velik udio MSP-ova nije svjestan prilika za potporu preko bespovratnih sredstava iz ESIF-a ni mogućnosti financiranja preko investicijskog fonda koji se financira sredstvima EU-a.

3.4.5.

Nasumice provedeno istraživanje pokazuje da usmjerenost i prioriteti instrumenata za potporu ne odgovaraju uvijek prioritetnim potrebama MSP-ova (23), a jedan od uzroka je neuvažavanje bitnih razlika koje i dalje postoje među državama članicama. Primjerice, pristup novim tržištima kao najveći izazov za MSP-ove uglavnom navode poduzeća iz južne Europe, dok većinu potpore za poboljšanje pristupa tržištima, uključujući međunarodna, dobivaju poduzeća iz sjeverne Europe. To je očit dokaz da se potrebe MSP-ova bitno razlikuju na nacionalnoj razini, zbog čega se nameće pitanje trebaju li se detaljnije razraditi paneuropski instrumenti. To je stajalište u cijelosti potvrđeno i u Godišnjem izvješću o europskim MSP-ovima za 2014./2015. (24), prema kojemu je najniže rezultate ostvarila skupina zemalja uglavnom iz južne Europe. Razina uspješnosti projekata u tim je zemljama izrazito niska, među ostalim i u dijelu programa Obzor 2020. koji se odnosi na MSP-ove (25).

3.4.6.

Visoka očekivanja u pogledu uloge „izaslanika za MSP-ove” dosad, nažalost, nisu opravdana. Malobrojni predstavnici MSP-ova znaju tko u njihovoj zemlji obnaša tu dužnost. Većina MSP-ova navodi da „izaslanik za MSP-ove” ima samo protokolarnu i ceremonijalnu ulogu koja nema veze sa stvarnim mjerama za promicanje MSP-ova. Glavni je cilj te mreže služiti kao poveznica između Europske komisije i nacionalnih tijela te učinkovito promicati interese MSP-ova unutar nacionalnih tijela i u nacionalnom zakonodavstvu, no MSP-ovi očekuju i konkretne savjete i informacije o politikama EU-a, u suradnji s organizacijama MSP-ova.

3.4.7.

Promicanje poduzetništva povezano je s uspostavljanjem odgovarajućih uvjeta za povećanje udjela novoosnovanih i novih poduzeća koja opstaju i uspijevaju, za pružanje pomoći novim poduzećima kako bi poboljšala konkurentnost i kako bi mogla brže i učinkovitije rasti te za unapređenje postupaka u slučaju insolventnosti kao i za razvoj i jačanje prijenosa poslovanja. (26) Iako se već mnogo učinilo u pogledu jednostavnije registracijske tehnologije i postupka u EU-u, potrebni su daljnji napori kako bi se postigao drugi i treći cilj. Procjenjuje se da se najlošiji rezultati u svim državama članicama ostvaruju u pogledu načela „druge prilike”, a čak i Komisija ne dodjeljuje ugovore poduzetnicima koji su otišli u stečaj.

3.4.8.

Osim toga, sami postupci likvidacije (u slučajevima insolventnosti i dobrovoljne likvidacije), kao i restrukturiranja i nasljeđivanja u mnogim su zemljama složeni. EGSO naglašava da je stečajno pravo potrebno pojednostaviti i uskladiti (27).

3.4.9.

Javno savjetovanje i nedavne studije EGSO-a pružili su također važan uvid u ključne izazove s kojima se europski MSP-ovi suočavaju na svim glavnim prioritetnim područjima, a ti su izazovi sljedeći:

—

broj inicijativa u vezi s izuzećem ili pojednostavljenjem za MSP-ove u okviru programa REFIT ograničen je,

—

pitanje zastarjele definicije MSP-ova i dalje nije riješeno,

—

države članice djelomično i nejednako primjenjuju test utjecaja zakonodavstva na MSP-ove s obzirom na to da on i dalje nije obvezan,

—

javna savjetovanja o procjenama učinka i planovima otežavaju birokratski institucijski pristup i činjenica da ti dokumenti nisu dostupni na svim jezicima EU-a,

—

svi MSP-ovi ističu korupciju i neučinkovitu državnu upravu kao probleme s izrazito nepovoljnim učinkom na njihovo poslovanje,

—

zbog kašnjenja javne uprave i velikih klijenata u plaćanju u nekim se državama članicama nastavlja nepovoljan trend unatoč uvođenju strožih uvjeta u reviziji Direktive o kašnjenju u plaćanju (28).

—

poduzetništvo se i dalje ne uvodi dosljedno u većini nacionalnih obrazovnih sustava država članica,

—

izobrazba nastavnika u području poduzetništva i dalje je sporadična i uglavnom se provodi u vezi s pojedinačnim projektima te u tom području ima jako malo transeuropskih inicijativa (29),

—

programi za mlade usmjereni na poduzetništvo uspješni su, no postoji opasnost da se udalje od osnovnih ciljeva, odnosno promicanja poduzetništva,

—

učinak promotivnih kampanja kao što je Europski tjedan MSP-ova nije dovoljno snažan da sudionici ozbiljno razmisle o bavljenju poduzetništvom,

—

troškovi osnivanja poduzeća i dalje su triput veći od utvrđenih parametara.

—

jedinstveno tržište još nije dovršeno, što otežava pristup MSP-ova tržištima, među ostalim i tržištu za prekogranično pružanje usluga,

—

složeni administrativni postupci i visoki troškovi dostave za izvoz/uvoz,

—

programi potpore MSP-ovima u području internacionalizacije nisu prilagodljivi,

—

standardi i prava intelektualnog vlasništva mnogim su MSP-ovima i dalje neprivlačni jer nisu dobro upućeni u njihove prednosti, dok su troškovi visoki, a pravila previše složena.

—

bankovni zajmovi uobičajen su model financiranja, koje slijede, u mnogo manjem broju, bespovratna sredstva, a podržavaju financijski instrumenti,

—

bespovratna sredstva nisu utemeljena na tržištu ni prilagođena posebnim podskupinama MSP-ova, a njihova strateška usmjerenost rijetko zadovoljava potrebe MSP-ova,

—

financijski instrumenti prilagođeniji su neposrednim potrebama MSP-ova za obrtnim kapitalom. Nažalost, vrlo malen udio MSP-ova o njima je dobro informiran, prilagođen pristup njihovoj primjeni i dalje je rijedak, njihovo osiguravanje uvelike ovisi o učinkovitoj suradnji financijskih institucija, posrednika i krajnjih korisnika. a ne postoji ni dovoljno podataka ni analiza o njihovu stvarnom učinku, potrebne su veća komplementarnost i sinergija između postojećih instrumenata i aktera na regionalnoj, nacionalnoj i nadnacionalnoj razini, uključujući promicanje učinkovitijih financijskih instrumenata poput protujamstava,

—

unatoč znatnom napretku postignutom u osiguravanju inovativnih nekreditnih kanala financiranja poput privatnog vlasničkog kapitala, poduzetničkog kapitala itd., ti su kanali i dalje relativno nerazvijeni u većini država članica (30),

—

znatan dio MSP-ova boji se prijaviti za financijske instrumente europskih programa jer „im se čini da je dobivanje financijskih sredstava prekomplicirano”.

—

iako su u okviru programa Obzor 2020. MSP-ovima namijenjena posebna sredstva, time se ne mogu riješiti svi problemi tih poduzeća u vezi s pristupom rizičnom financiranju za inovacije, a broj projekata iz najnovijih država članica nažalost je nizak,

—

među MSP-ovima i dalje vlada manjak interesa za taj program zbog zahtjevnih i nepoštenih pravila o prihvatljivosti i primjeni,

—

postojeća pravila mogla bi odvratiti MSP-ove od pridruživanja održivim konzorcijima za provedbu inovativnih projekata,

—

trošak prijave MSP-ova za dobrovoljne alate Europske komisije (31) i dalje je relativno visok i stoga se njima može koristiti samo ograničen broj poduzeća.

—

dostupne informacije i dalje nemaju očekivanu kvalitetu,

—

struktura, sadržaj i izrada nisu osobito prilagođeni korisnicima,

—

pristup pružanju informacija često je birokratski,

—

česte su jezične prepreke s obzirom na to da su informacije većinom dostupne samo na engleskom jeziku.

3.5.1.

Da bi politike za promicanje MSP-ova bile dosljedne, moraju uzimati u obzir raznolikost MSP-ova prikupljanjem mikropodataka i analiza na mikroekonomskoj razini. To je jedini način za bolje razumijevanje različitih potreba MSP-ova koje odgovaraju njihovim specifičnim obilježjima.

3.5.2.

Europska bankovna tržišta i tržišta kapitala trenutačno su rascjepkana. Projekt stvaranja unije tržišta kapitala (CMU), koji je pokrenut radi rješavanja tog pitanja, može se ostvariti samo ako bude u skladu s drugim politikama potpore MSP-ovima. Nedovoljno poznavanje i razumijevanje različitih financijskih instrumenata među velikim brojem MSP-ova ograničilo bi razvoj unije tržišta kapitala. Stoga potpora MSP-ovima treba uključivati dugoročan i održiv pristup financiranju te jačanje razumijevanja različitih instrumenata, mogućnosti za komplementarnost te prednosti i rizika različitih instrumenata.

3.5.3.

Odnose između vlasnika, uprave i zaposlenika u MSP-ovima u većini slučajeva obilježava veća bliskost nego u velikim poduzećima pa socijalni dijalog stoga donosi korist svima jer se uz pomoć njega postavljaju temelji za predanu i angažiranu radnu snagu na visokokvalitetnim radnim mjestima. Kako bi svi dionici mogli imati koristi od te situacije i kako bi se unaprijedila akumulacija socijalnog kapitala unutar MSP-ova, sustavno se mora pružati potpora tim poduzećima kako bi ih se osvijestilo o važnosti socijalnog dijaloga, zdravlja i sigurnosti, radnih uvjeta, inovativnih oblika organizacije rada, učenja kroz rad i razvoja vještina. U tim je nastojanjima uloga socijalnih partnera i nevladinih organizacija nezaobilazna.

—

izbjegavati prekomjernu regulaciju pri prenošenju zakonodavstva osiguravanjem jasnijih prijevoda zakonodavstva EU-a, uspostavom sustava za rješavanje sporova i razjašnjavanje pogrešnog tumačenja tih tekstova te sastavljanjem „napomena za MSP-ove” i vodiča u kojima se ukratko izlažu i objašnjavaju važne informacije za MSP-ove,

—

uvesti obvezu provođenja testa utjecaja zakonodavstva na MSP-ove u vezi s novim zakonodavnim prijedlozima i zajamčiti njegovu učinkovitu primjenu u svim državama članicama te sustavno u svim službama EK-a (32),

—

na strukturiran način osigurati veću uključenost MSP-ova i njihovih organizacija u procjene učinka novih zakonodavnih akata tako da se pojednostavi njihov oblik i sadržaj te omogući dostupnost informacija na svim jezicima EU-a, kao i procijeniti učinak na različite skupine MSP-ova,

—

provoditi redovne i iscrpne provjere prikladnosti zakonodavstva EU-a u vezi s politikama EU-a,

—

učinkovitije (obavezno) uključiti nacionalne i regionalne organizacije MSP-ova kao partnere u međuinstitucijske rasprave o novom zakonodavstvu u području MSP-ova,

—

osigurati učinkovito praćenje rezultata u okviru programa REFIT u pogledu smanjivanja opterećenja za MSP-ove.

—

podržavati djelovanje europskih, nacionalnih i regionalnih organizacija MSP-ova u pogledu informiranja, osposobljavanja i obuke/mentorstva za poduzeća,

—

nadograditi postojeće alate u cilju jačanja poduzetničkog duha među mladima te osigurati da programi potpore ostanu usmjereni na razvoj ključnih poduzetničkih vještina,

—

uvesti poduzetništvo kao dio kurikuluma na svim razinama obrazovanja (33),

—

dodatno pojednostaviti i smanjiti trošak postupka osnivanja poduzeća, olakšati pristup financiranju i motivirati više ljudi da razviju svoje poduzetničke inicijative,

—

osigurati jednostavan i brz prijenos poslovanja, postupke likvidacije i mogućnosti pružanja druge prilike.

—

optimizirati funkcioniranje jedinstvenog tržišta kako bi se izbjegla prekomjerna regulacija pri prenošenju zakonodavstva, neprimjenjivanje propisa i druge prakse država članica koje narušavaju konkurentnost, bez ograničavanja prava radnika i potrošača,

—

pojačati vidljivost postojećih mreža za potporu internacionalizaciji boljom suradnjom s organizacijama MSP-ova na nacionalnoj i regionalnoj razini,

—

osigurati alate kojima se MSP-ovima pomaže da sudjeluju na izložbama, konvencijama i sajmovima u inozemstvu,

—

poticati osnivanje regionalnih i nacionalnih sektorskih klastera MSP-ova s potvrdom o jamstvu kvalitete,

—

dodatno smanjiti troškove u vezi s normama i pravima intelektualnog vlasništva za MSP-ove i promicati njihove prednosti u pogledu konkurentnosti.

—

svesti formalnosti, praćenje i nadzor na apsolutno nužan minimum – obvezna provedba načela „samo jednom”, uporaba elektroničkih obrazaca, pojednostavljivanje primjene potpore „de minimis”,

—

izraditi programe za MSP-ove zasnovane na bespovratnim sredstvima koji se temelje na pomnoj procjeni potreba, izbjegavati štetne prakse provođenja projekata samo radi primanja bespovratnih sredstava, bez ikakve strategije razvoja poslovanja,

—

ojačati suradnju EIF-a, financijskih posrednika i organizacija MSP-ova kako bi se izradili iznimno učinkoviti financijski instrumenti koji će zadovoljiti potrebe MSP-ova za radnim kapitalom, zajmovima i jamstvima te osigurati procjenu učinka uz pomoć kvantitativnih pokazatelja,

—

izraditi cjelovit i raznolik portfelj prilagođenih i inovativnih mjera potpore kojima bi se uspješno obuhvatila heterogena skupina MSP-ova (34),

—

pružiti potporu MSP-ovima koji su spremni izdati obveznice i vlasničke instrumente u okviru specijaliziranih segmenata tržišta,

—

namijeniti dovoljno sredstava za instrument kreditnog jamstva programa COSME kako bi se ostvarili njegovi ciljevi, uzimajući u obzir financijski utjecaj Brexita,

—

razmotriti načine za jačanje inovativnih nekreditnih kanala financiranja kao što su privatni vlasnički kapital, poduzetnički kapital, poslovni anđeli i masovno financiranje putem interneta, uz učinkovito korištenje potpore jamstvenih institucija.

—

osigurati alate koji MSP-ovima omogućuju bolji pristup poduzetničkom kapitalu za uvođenje inovacija,

—

podupirati suradnju između MSP-ova i istraživačkih i obrazovnih institucija te olakšati razmjenu informacija između njih,

—

stvarati povoljne uvjete za uspostavu održivih konzorcija u kojima ključnu ulogu imaju MSP-ovi i njihove inovativne ideje usmjerene na tržište,

—

podržavati konkurentnost MSP-ova putem coachinga/mentorstva kako bi se osigurali izgradnja kapaciteta i tehnička pomoć, širile najbolje prakse i podržala suradnja između organizacija MSP-ova.

—

promicati europske, nacionalne i regionalne organizacije MSP-ova kao najvažniju „središnju točku” uvođenjem strategija za izgradnju njihovih kapaciteta i provedbom načela višerazinskog upravljanja s više čimbenika na europskoj, nacionalnoj i regionalnoj razini te njegovom primjenom u zakonodavnom postupku,

—

razmotriti stvaranje jedinstvenog portala koji bi objedinjavao sve inicijative potpore MSP-ovima i koji bi bio pregledan i jednostavan za korištenje – uz bogat e-sadržaj, ograničeno preusmjeravanje i razumljiv jezik.

—

prilagoditi sustave strukovnog osposobljavanja zahtjevima tržišta rada; uspostaviti sustave za praćenje i predviđanje potreba tržišta rada,

—

povećati potporu državama članicama namijenjenu lakšem uključivanju MSP-ova u programe naukovanja,

—

podupirati kratkoročne programe osposobljavanja; poticati suradnju udruženja poslodavaca i obrazovnih ustanova.

13.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 345/25

Izvjestitelj:

Antonello PEZZINI

Suizvjestitelj:

Hannes LEO

1.1.

Europsko gospodarstvo sve se više zasniva na kreativnosti i inovacijama. Industrije koje se intenzivno oslanjaju na prava intelektualnog vlasništva (PIV) u Europi zaslužne su za 39 % BDP-a EU-a i 26 % radnih mjesta (1). EGSO smatra da za poduzeća mora postojati niz uvjeta kojima se olakšavaju inovacije, ulaganja i zapošljavanje.

1.2.

Prema procjenama UN-a (2) i OECD-a, krivotvoreni proizvodi čine 5–7 % (UN), odnosno do 2,5 % (OECD) svjetske trgovine. Većina krivotvorenih proizvoda u Europi proizvodi se izvan EU-a, ali njihova je proizvodnja u porastu i u državama članicama. Internet je znatno pojednostavio i proširio područje internetske prodaje krivotvorenih proizvoda, pri čemu rizik zakonskog progona ostaje izuzetno malen.

1.3.

Industrija krivotvorenih proizvoda iskorištava razlike u učinkovitosti carinskih kontrola na ključnim ulaznim točkama u jedinstveno tržište, kao i fragmentaciju i nedosljednost nacionalne provedbe pravila i normi EU-a, što pospješuje ulazak u EU proizvoda koji predstavljaju opasnost za zdravlje potrošača te ugrožavaju javnu sigurnost i zaštitu i konkurentnost poduzeća.

1.4.

Zbog toga potpuno funkcionalna i interoperabilna carinska unija mora zajamčiti učinkovit rad novog sustava uvedenog Carinskim zakonikom i zaštititi poduzeća od nepoštene konkurencije, naročito od globalne industrije krivotvorenih i piratskih proizvoda – ne samo u interesu poduzeća, nego i zato što to ima izravne posljedice za globalno zdravlje, sigurnost i zaštitu, kao i gospodarski rast.

1.5.

Imajući u vidu da treba razlikovati dvije vrste krivotvorenja – „krivotvorenje” kao povredu PIV-a, odnosno sâmo nepošteno tržišno natjecanje bez opasnosti za sigurnost i zdravlje građana, te „kazneno djelo krivotvorenja” kao kazneno djelo definirano konvencijom Medicrime (3) – EGSO smatra da iskorjenjivanje krivotvorenja i piratstva treba biti ključan prioritet EU-a ne samo s ciljem osiguravanja zdravog rasta slobodne svjetske trgovine bez protekcionizma, nego i s obzirom na profesionalizaciju organiziranog kriminala u trgovini krivotvorenim i piratskim proizvodima te na rizike koje to predstavlja za potrošače. To bi moglo obuhvaćati odgovarajuće kaznene postupke za odvraćanje od takvih aktivnosti „kaznenog djela krivotvorenja”.

1.6.

Kako bi se smanjio negativan učinak sve veće količine krivotvorene i piratske robe na tržištu, potrebno je poduzeti korake na sektorskoj, nacionalnoj, europskoj i multilateralnoj razini protiv:

1.7.

EGSO je uvjeren u nužnost ulaganja zajedničkih napora svih javnih i privatnih subjekata radi utvrđivanja i provedbe zajedničke strategije za koordinirane mjere sprečavanja, otkrivanja i suzbijanja ove pojave, koju će podupirati odgovarajući zajednički tehnički i zakonodavni okvir.

1.8.

Međutim, EGSO smatra da je ova inicijativa ponajprije u interesu privatnog sektora u EU-u koji obuhvaća industrije i pružatelje usluga kojih se ovo pitanje najviše tiče, kao i cjelokupni lanac vrijednosti uz uključenost nositelja prava i MSP-ova, dok Europska komisija treba ažurirati regulatorni okvir za PIV kako bi se osuvremenila postojeća pravila te prilagodile kaznenopravne opcije koje već postoje u EU-u i državama članicama. Oni bi trebali dati jak zajednički poticaj, od izvora duž cijelog opskrbnog lanca, za utvrđivanje interoperabilnih mehanizama međunarodne suradnje i praćenja dobavljača/klijenata radi smanjivanja rizika od krivotvorenja u opskrbnom lancu na najmanju moguću mjeru.

1.9.

Odbor smatra da je snažnije zajedničko djelovanje u privatnom sektoru ključno za jamčenje učinkovitih partnerstava s pružateljima internetskih stranica, proizvođačima sadržaja, vlasnicima zaštićenog imena, operatorima elektroničkog plaćanja, oglašivačima/mrežama za oglašivanje i internetskim registrima domena, te za omogućivanje dobrovoljnih sporazuma o zajedničkom djelovanju kojima se mogu ostvariti brze prilagodbe naglim promjenama na tržištu.

1.10.

Stabilno promicanje koje provodi privatni sektor trebalo bi poduprijeti javnim mjerama kao što su:

1.11.

EGSO smatra da treba financirati europsku kampanju protiv krivotvorenja, uključujući Europski dan protiv krivotvorenja, te napominje:

1.12.

EGSO smatra da je ključna uža koordinacija raznih službi Europske komisije i europskih agencija te agencija u državama članicama koje se bave tim pitanjem. To se može postići pružanjem dostatnih resursa za suradnju diljem Europe i ulaganjem napora u uspostavu istinske kulture suradnje. Osnivanje središnje radne skupine za krivotvorene proizvode na odgovarajuće vremensko razdoblje trebalo bi pomoći u stvarnom postizanju tog cilja.

1.13.

EGSO poziva Vijeće i Europski parlament da hitno utječu na Komisiju da:

2.1.

Radi definiranja predmeta ovog mišljenja, upućuje se na koncepte u vezi s krivotvorenjem iz Uredbe (EU) br. 608/2013. Elektroničko i digitalno piratstvo, trgovina i širenje IT softvera ili nezakonitih datoteka kojima se krši relevantno pravo intelektualnog vlasništva nisu obuhvaćeni ovim mišljenjem jer su usko povezani s Digitalnom agendom, za koju je EGSO osnovao zasebnu Stalnu studijsku skupinu.

2.2.

Mjerenje pojave krivotvorenja složena je zadaća jer se, kao u svim područjima nezakonitih aktivnosti, dostupni podaci u prevelikoj mjeri temelje na procjenama i približnim vrijednostima, s obzirom na to da kanale za krivotvorenje većinom kontroliraju kriminalne organizacije, koje su pronicavo prepoznale golem potencijal ove vrste nezakonite aktivnosti te minimalne rizike da ih se otkrije.

2.3.

U posljednjih nekoliko godina vrste robe na meti krivotvoritelja višestruko su se povećale do te mjere da više ne postoje proizvodi koje nije moguće imitirati i prodati: sve se kopira – od odjevnih dodataka do mehaničkih rezervnih dijelova i alata, građevinskog materijala i opreme, nakita, obuće, dizajnerskih predmeta, igračaka, kozmetike i lijekova – te izgleda da lažna roba sada čini zaseban sektor koji se razvio usporedo s ostalima i koji je postao stvarna konkurencija protiv koje se poduzeća moraju boriti svim snagama i braniti svoj udjel na tržištu.

2.4.

Jednostavnost kupnje često znači da potrošači odabiru krivotvorene proizvode, uz ozbiljne posljedice po poduzeća, a naročito MSP-ove; e-trgovina i dražbe na internetu, koje su slabo regulirane i teško ih je kontrolirati, učinkovit su i siguran način za uspostavljanje široke baze kupaca i trgovanje jeftinom krivotvorenom robom.

2.5.

Krivotvorenje je postalo jedan od glavnih kanala i načina financiranja organiziranog kriminala. Uključenost kriminalnih organizacija prouzročila je drastično povećanje razine profesionalnosti u industriji krivotvorenja: kriminalne organizacije razvile su mreže koje su im omogućile optimizaciju rezultata na globalnoj razini.

2.6.

Proizvodnja krivotvorene robe općenito se smatra vanjskom pojavom: carinske statistike jasno pokazuju da većina zemalja iz kojih potječu krivotvoreni proizvodi nisu članice EU-a. Premda je preuzela najveće moguće obveze u pogledu iskorjenjivanja krivotvorenja, Kina je i dalje jedan od ključnih aktera ove industrije.

2.7.

Širenje interneta otvorilo je nove kanale distribucije krivotvorenih proizvoda s malim rizikom za prodavače jer je protiv posrednika u lancu vrijednosti teško pokrenuti sudski postupak. Nužna je veća suradnju duž cijelog lanca vrijednosti kako bi se internetska trgovina krivotvorenim proizvodima suzbijala na učinkovit način.

2.8.

Industrije koje se intenzivno oslanjaju na PIV u Europi zaslužne su za 39 % BDP-a EU-a i 26 % radnih mjesta (5). Prema najnovijim istraživanjima (6), udio krivotvorene robe u svjetskoj trgovini iznosi 5–7 %, odnosno otprilike 600 milijardi EUR godišnje, dok OECD (7) navodi vrijednost uvezene lažne robe od 2,5 % međunarodne trgovine u 2013., odnosno 338 milijardi EUR, te procjenjuje da je do 5 % robe uvezene u Europsku uniju (što odgovara vrijednosti od 85 milijardi EUR) krivotvoreno ili piratsko, ne uključujući robu koja se proizvodi i prodaje unutar pojedinačnih država članica ni robu koja se kupuje preko interneta i putem neizravne gospodarske djelatnosti.

2.9.

Prema drugim međunarodnim statističkim podacima iz 2017. (8), vrijednost globalne trgovine krivotvorenom i piratskom robom procjenjuje se na 923 milijarde do 1,13 bilijuna USD godišnje.

2.10.

Proizvodnja krivotvorene robe, i u velikim razmjerima, u porastu je i u državama članicama jer krivotvoritelji nastoje zaobići carinske kontrole na vanjskim granicama EU.

2.11.

Stavljanje krivotvorenih i piratskih proizvoda na tržište nanosi golemu štetu gospodarstvu te omogućuje razvoj „sive ekonomije”, zbog čega vlade ostaju bez prihoda (9) potrebnih za osnovne javne usluge, a poreznim obveznicima nameću se veća porezna opterećenja, što dovodi do gubitka regularnih radnih mjesta.

2.12.

U Europskoj uniji krivotvorenje uzrokuje gubitak od otprilike 800 000 radnih mjesta godišnje i otprilike 14,3 milijarde EUR prihoda od poreza godišnje, uključujući PDV i trošarine (10).

2.13.

Europski parlament donio je niz rezolucija o ovoj temi, posebno Rezoluciju od 9. lipnja 2015. (11) u kojoj preporučuje pristup koji okuplja sve dionike u borbi protiv krivotvorenja, podizanje razine osviještenosti potrošača i njihovo bolje informiranje, razvoj novih modela trgovanja, poboljšanje obrambenih mehanizama za MSP-ove, promicanje usklađivanja interesa država članica i trećih zemalja te veće korištenje podataka koje je prikupio Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO).

2.14.

Vijeće je 19. ožujka 2013. donijelo rezoluciju o carinskom akcijskom planu EU-a za borbu protiv povreda prava intelektualnog vlasništva za razdoblje od 2013. do 2017., u kojoj su postavljeni jasni ciljevi, izdvojena primjerena sredstva i definirani pokazatelji rezultata i uspješnosti prema jasno definiranom planu za:

2.15.

U Zaključcima Vijeća od 18. svibnja 2017. o utvrđivanju prioriteta EU-a u borbi protiv organiziranog i teškog međunarodnog kriminala između 2018. i 2021. naglašeno je da „tržišta kriminala postaju sve složenija i dinamičnija […]. […] Stoga bi […] posebnu pozornost trebalo posvetiti internetskoj trgovini nezakonitom robom i uslugama, što uključuje krivotvorenu robu.”

3.1.

Carinske statistike jasno pokazuju da većina zemalja iz kojih potječu krivotvoreni proizvodi nisu članice EU-a, s obzirom na to da su ključni sudionici u industriji krivotvorenja ne samo Kina i Hong Kong, nego i druge azijske zemlje specijalizirane u posebnim sektorima: Indija za farmaceutske proizvode, Egipat za prehrambene proizvode, a Turska za parfeme, kozmetiku i obuću, uz Maleziju, Bjelarus, Ujedinjene Arapske Emirate, Indoneziju, Tajland i Filipine.

3.2.

Carinski statistički podaci EU-a za 2014. pokazuju da više od 66 % tekstilnih i odjevnih krivotvorenih proizvoda potječe iz područja izvan EU-a.

3.3.

Osobito važnu ulogu imaju tranzitne točke za prijevoz robe iz Azije u Europu jer djeluju kao središnje zone za prijevoz kontejnera s robom u mreži koju čini 3 000 slobodnih zona smještenih u 135 različitih zemalja. Ta se mjesta koriste za razmjenu, dokumentiranje i promjenu oznaka sadržaja kontejnera.

3.4.

Još jedan čimbenik koji je potrebno uzeti u obzir jest znatan porast domaće proizvodnje krivotvorene i piratske robe u EU-u, djelatnost koja postaje, prema Europolu, sve isplativija za osobe koje se bave organiziranim kriminalom i koja nosi mnogo manje rizika te je povezana s drugim tipovima kriminalnih radnji kao što su prijevara, krivotvorenje dokumenata, izbjegavanje plaćanja poreza i krijumčarenje ljudima.

3.5.

Čini se da premještanje objekata za proizvodnju krivotvorene i piratske robe na područje EU-a, te shodno tomu niži troškovi prijevoza i smanjen rizik od presretanja i razvijanje dobro organiziranih kriminalnih mreža s prikladnim sredstvima, dovodi do stvaranja novog modela: očekivano širenje slobodne zone Tanger Med u Maroku, udaljene samo 15 km od EU-a, moglo bi kriminalnim mrežama pružiti dodatne prilike da stave veće količine krivotvorene robe na europsko tržište.

3.6.

Zemlje u kojima je krivotvorenje najviše utjecalo na poslovanje u razdoblju 2011.–2013. jesu SAD s 20 %, Italija s 15 %, Francuska i Švicarska s 12 %, Japan i Njemačka s 8 %, UK i Luksemburg. Ne smiju se podcijeniti ni neizravni gubici i dodatni troškovi potrebni za novi dizajn/inovativna rješenja, koji su izazvani aktivnostima krivotvorenja.

4.1.

EGSO snažno poziva države članice na uvođenje mjera usmjerenih na:

4.2.

EGSO poziva na izradu novog okvira EU-a za razdoblje 2018.–2021., uključujući potpuno financirani i usklađeni akcijski plan s ciljem jačanja zakonodavstva i inicijativa na razini EU-a usmjerenih na borbu protiv krivotvorenja, uz pomoć mjera kao što su:

5.1.

EGSO smatra da je ključno osigurati bliskiju koordinaciju raznih službi Europske komisije i europskih agencija koje se bave ovim pitanjem. To se može postići osnivanjem radne skupine koja bi podnosila izvješća izravno predsjedniku Europske komisije i mogla djelovati u suradnji s relevantnim segmentima privatnog sektora, međunarodnim tijelima i nadležnim tijelima u državama članicama.

5.2.

Ta radna skupina za krivotvorenje trebala bi podnositi sveobuhvatno godišnje izvješće o postignutom napretku na tehnološkom, strukturnom i regulatornom području, posebno na međunarodnoj razini.

5.3.

Europska komisija i europske agencije, posebno EUIPO, Europol i OLAF, kao i nevladine organizacije uključene u suzbijanje krivotvorenja, trebaju pojačati svoju međunarodnu koordinaciju održavanjem godišnjih međunarodnih konferencija.

13.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 345/32

Izvjestitelj:

José Manuel ROCHE RAMO

Suizvjestiteljica:

Estelle BRENTNALL

1.1.

Industrija šećera iz šećerne repe u EU-u priprema se za jednu od najvećih promjena u svojoj povijesti: ukidanje proizvodnih kvota 1. listopada 2017. Ukidanje kvota pruža mogućnosti proizvođačima šećera iz šećerne repe EU-a, ponajprije mogućnost proizvodnje više šećera za upotrebu u hrani i mogućnost izvoza bez ograničenja. Industrija šećera iz šećerne repe u EU-u poduzela je velike napore kako bi povećala svoju konkurentnost i iskoristila te prilike. Ipak, ukidanje proizvodnih kvota također donosi dodatne rizike i nesigurnosti te bi moglo opteretiti taj sektor. Pojačat će se tržišno natjecanje, što će dovesti do pritiska u pogledu cijena za uzgajivače i prerađivače, dok se očekuje povećanje tržišnog udjela izoglukoze. Manje konkurentni europski proizvođači šećera iz šećerne repe i uzgajivači šećerne repe mogli bi imati poteškoća s opstankom u zahtjevnijem i nestabilnijem tržišnom okružju. To bi moglo imati ozbiljne posljedice za radnike, poduzeća, poljoprivrednike i ruralne zajednice. Ključno je da tvorci politika i dalje budu oprezni u pogledu budućnosti tog sektora.

1.2.

Nakon ukidanja proizvodnih kvota, potpora za privatno skladištenje šećera predstavljat će jedini i dalje raspoloživ konkretan instrument za podupiranje europske industrije šećera iz šećerne repe. Međutim, u slučaju tržišne krize u europskom sektoru šećera iz šećerne repe, nije jasno u kojim bi se okolnostima mogla primjenjivati takva potpora. Potrebno je bolje definirati uvjete za pokretanje potpore za privatno skladištenje kako bi sustav poslužio svrsi. Europska komisija trebala bi razmotriti utvrđivanje objektivnog cjenovnog praga koji bi aktivirao postupak donošenja odluke za pokretanje potpore za privatno skladištenje. Time bi se umanjila subjektivnost postupka i potaklo brzo i ujednačeno uvođenje takve potpore u kriznim vremenima. Jedna od mogućnosti koju bi također trebalo istražiti jesu odredbe o općoj krizi, poput članka 222. Uredbe o jedinstvenom ZOT-u. Odbor pozdravlja osnivanje promatračke skupine za tržište šećera pod uvjetom da ima uravnotežen sastav i da se saziva na vrijeme u slučaju javljanja poteškoća na tržištu.

1.3.

Tržišni alati koji podupiru nastavak proizvodnje šećera u državama članicama EU-a trebali bi biti uključeni u ZPP. Industrija šećera iz šećerne repe u EU-u značajno doprinosi stvaranju radnih mjesta i gospodarskoj aktivnosti, kao i konkurentnosti industrije hrane i pića. ZPP državama članicama trenutačno omogućava dodjeljivanje proizvodno vezane potpore sektorima ili regijama u kojima se posebne vrste poljoprivrednih djelatnosti ili posebni poljoprivredni sektori suočavaju s određenim poteškoćama, a osobito su važni iz gospodarskih, socijalnih ili okolišnih razloga. Isto je i s uzgojem šećerne repe u osjetljivim regijama. Proizvodno vezana izravna plaćanja trebala biti usmjerena na smanjenje rizika od propadanja i/ili napuštanja proizvodnje šećera iz šećerne repe u takvim regijama kako bi se izbjegla dezertifikacija ruralnih područja i očuvala biološka raznolikost. U kontekstu povećane nestabilnosti, izravnu potporu poljoprivrednicima trebalo bi nadopuniti boljim pristupom instrumentima za upravljanje rizicima. Međuovisnost prerađivača i poljoprivrednika razlog je za poseban ugovorni okvir kojim se reguliraju odnosi između uzgajivača i prerađivača u tom sektoru.

1.4.

U slučaju nepovoljnog razvoja događaja na tržištu šećera EU-a nakon 1. listopada 2017. moglo bi doći do viška radne snage. Europska komisija treba istražiti prikladnost različitih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF) za pružanje potpore regionalnom ili lokalnom zapošljavanju, osobito za radnike i poljoprivrednike pogođene mogućim obustavama proizvodnje. Mogle bi biti neophodne iznimke u pogledu kriterija za uvođenje nekih od tih fondova.

1.5.

Proizvođači šećera iz šećerne repe iz EU-a imat će od 1. listopada 2017. obvezu obavješćivanja o prodajnoj cijeni svog glavnog proizvoda i o kupovnoj cijeni svoje primarne sirovine. Ova razina tržišne transparentnosti razlikuje se od transparentnosti koja se zahtijeva dalje u lancu opskrbe i od proizvođača izoglukoze. Europska komisija trebala bi razmotriti preporuke Radne skupine za poljoprivredna tržišta u pogledu širenja tržišne transparentnosti na korisnike šećera na kraju lanca kako bi se dobila bolja slika o podjeli dodane vrijednosti u lancu opskrbe. Tržišna transparentnost, bilo da se odnosi na proizvođače šećera i izoglukoze ili na potrošače šećera, ne smije utjecati na konkurentni položaj uključenih poduzeća.

1.6.

Povećanje izvoza šećera biti će ključno za europsku industriju šećera nakon ukidanja kvota. Europska komisija trebala bi promicati izvoz šećera iz EU-a i suprotstaviti se instrumentima trgovinske zaštite koje uvoznici iz trećih zemalja arbitrarno nameću. Europska komisija treba biti oprezna u svojim težnjama za liberalizacijom trgovine u kontekstu pregovora EU-a o slobodnoj trgovini. Trebala bi biti odlučnija u suprotstavljanju potpornim politikama glavnih svjetskih proizvođača i izvoznika šećera koje narušavaju trgovinu, kako u WTO-u tako i tijekom bilateralnih trgovinskih pregovora.

1.7.

Poticanje alternativnih namjena za šećernu repu, kao što je proizvodnja bioetanola, hrane za životinje, bioplastike i kemikalija od bioloških sirovina, bit će od ključne važnosti za buduću konkurentnost tog sektora. Europska komisija trebala bi zadržati ograničenje od 7 posto za biogoriva koje se može ubrojiti u 10-postotni cilj za obnovljivu energiju u prometu. Prilog IX. Direktivi o obnovljivoj energiji (2009/28/EZ), u kojem se melasa klasificira kao napredna sirovina za proizvodnju biogoriva, treba ostati nepromijenjen. Europska komisija i Europska investicijska banka trebale bi raditi na poticanju inovacija i ojačati inovacije u području drugih nusproizvoda bioindustrije. Ta suradnja mogla bi se odvijati u obliku inovacijskog fonda EU-a i programa niskokamatnih kredita.

2.1.

Europska unija najveći je svjetski proizvođač šećera iz šećerne repe. U razdoblju između 2011./2012. i 2015./2016. u prosjeku je proizvedeno 17,2 milijuna tona godišnje. Poduzeća za proizvodnju šećera na godišnjoj razini otkupe otprilike 107 milijuna tona šećerne repe od 137 000 europskih uzgajivača. Od šećerne repe uglavnom se proizvodi šećer, ali se znatna količina prerađuje u druge proizvode, kao što su hrana za životinje, obnovljivi etanol i bioproizvodi. Ti proizvodi mogu igrati važnu ulogu kao rezerva u slučaju prekomjerne opskrbe.

2.2.

Tvornice šećera iz šećerne repe uglavnom se nalaze u ruralnim područjima koja su obilježena niskom razinom industrijske aktivnosti. Ona su često gospodarsko uporište regija u kojima se nalaze, uz rijetke alternative u obliku postojeće industrije. Sektor šećera EU-a osigurava gotovo 28 000 izravnih radnih mjesta, uglavnom koncentriranih u regijama koje su najkonkurentnije u proizvodnji šećerne repe. To su relativno visokokvalificirana radna mjesta, a radnici u industriji šećera bolje su plaćeni od većine u ostalim poljoprivrednim sektorima. Osim izravnog zapošljavanja, gospodarska aktivnost povezana s tom industrijom osigurava dodatnih 150 000 neizravnih radnih mjesta, primjerice u području prometa, logistike i građevinarstva.

2.3.

Jednom kada se postrojenje za proizvodnju šećera zatvori, ponovno pokretanje proizvodnje moguće je samo u iznimnim slučajevima. Razlog tome su velika ulaganja potrebna za izgradnju tvornice šećera, a ona uglavnom dosežu stotine milijuna eura. U većini slučajeva zatvaranje jednog postrojenja podrazumijeva trajni gubitak ključne industrijske aktivnosti, što rezultira gubitkom stotina izravnih i neizravnih radnih mjesta. Potraga za zapošljavanjem u drugim industrijama može uzrokovati migracije i depopulaciju u ruralnim područjima.

2.4.

Slična je situacija i s uzgajivačima. Šećerna repa mora se uzgajati u zemljopisnoj blizini tvornica u kojima se prerađuje. Razlog tome su relativno visoki troškovi transporta šećerne repe – potrebno je šest do sedam tona repe za proizvodnju jedne tone šećera. Ako se tvornica šećera iz šećerne repe zatvori, uzgajivači gube mogućnost tržišnog plasmana svoje šećerne repe. Ako nema druge tvornice na ekonomski održivoj udaljenosti, prisiljeni su prebaciti se na uzgoj drugih usjeva. To u velikoj mjeri negativno utječe na povrat financijskih sredstava dotičnih poljoprivrednika, od kojih su mnogi uložili znatna sredstva u posebnu opremu, poput one za berbu šećerne repe, koja nije odgovarajuća za druge usjeve. Osim toga, iznenadan prelazak velikog broja poljoprivrednika na druge usjeve može znatno opteretiti lokalno poljoprivredno tržište.

2.5.

Proizvodnja šećera iz šećerne repe ekološki je održiva. Šećerna repa uvijek se uzgaja u rotaciji s drugim oraničnim usjevima. Rotacija usjeva pomaže u očuvanju plodnosti tla i smanjuje razine patogena i štetočina koji se nalaze u tlu i time smanjuje potrebu za proizvodima za zaštitu biljaka. Razvoj i širenje dobrih praksi rasprostranjeni su u regijama EU-a u kojima se uzgaja šećerna repa. Primjena malča i ograničenog obrađivanja podupiru se unutar sektora radi promicanja plodnosti tla i smanjenja erozije. U tvornicama je potrošnja energije svedena na minimum zahvaljujući upotrebi sustava za kombiniranu proizvodnju toplinske i električne energije te putem rekuperacije topline i očuvanja vode.

3.1.

Sektor šećera EU-a ulaže veliki napor u tehnička poboljšanja i smanjenja troškova te u ljudski kapital, istraživanja, obrazovanje i osposobljavanje. Tijekom posljednjih 26 godina prosječan trošak proizvodnje u EU-u za šećer unutar kvote povećavao se za 0,4 posto godišnje, u usporedbi sa stopom inflacije od 2,2 posto godišnje. To znači da su se tijekom više od dva desetljeća neprekidno smanjivali troškovi u odnosu na inflaciju (1). Ta postignuća doprinijela su rastu konkurentnosti EU-ove industrije hrane i pića u kojima se koristi šećer.

3.1.1.

Prinosi šećerne repe znatno su se povećali tijekom proteklih godina zbog kombinacije tehničkih poboljšanja i veće raznolikosti sjemena, što je rezultat suradnje između industrije, uzgajivača, istraživanja i razvoja te trgovine sjemenom. Prosječni prinosi šećera iz šećerne repe (tona šećera po hektaru) tijekom posljednjih 26 godina povećavali su se za 2,4 posto godišnje, a očekuje se da će se taj trend nastaviti i u razdoblju nakon 2017. Prinosi šećera po hektaru u EU-u sada su viši od prinosa u najkonkurentnijim svjetskim područjima, Australiji ili središnje-južnoj regiji Brazila. Od deset najvećih svjetskih poduzeća za proizvodnju šećera četiri su smještena u EU-u (2).

3.2.

Za to povećanje konkurentnosti djelomično je zaslužno opsežno restrukturiranje sektora koje je provedeno između 2006. i 2009. Nakon reforme iz 2006. europska industrija šećera iz šećerne repe zatvorila je gotovo polovinu svojih tvornica, uz gubitak od 4,5 tona proizvodnih kapaciteta, preko 24 000 izravnih radnih mjesta i 165 000 dobavljača (3). Ta je transformacija učinila europski sektor šećera iz šećerne repe ekonomski održivijim, ali uz visoke socijalne troškove. Nakon tržišne godine 2008./2009. zaposlenost je ostala relativno stabilna, kao i broj tvornica.

3.3.

Dugotrajnim socijalnim dijalogom na europskoj i nacionalnoj razini zadržani su dobri odnosi između prerađivača šećera i zaposlenika. Socijalni dijalog u sektoru šećera EU-a postoji još od 1968. i bio je od ključne važnosti u osiguravanju socijalno primjerene tranzicije tijekom teških razdoblja, poput onih koja su uslijedila nakon reforme politike EU-a na području šećera iz 2006. Doprinošenjem osjećaju zajedničkog vlasništva, socijalni dijalog pridonosi konkurentnosti industrije.

3.4.

Nakon 2017. nastavit će se s radom na većoj konkurentnosti, ponajprije iz razloga što bi proizvođači mogli težiti smanjivanju fiksnih troškova radom tvornica punim kapacitetom. To bi moglo podrazumijevati dulje kampanje prerade šećerne repe, a time i veće rizike za prerađivače i uzgajivače zbog nesigurnosti povezanih s berbom i skladištenjem šećerne repe tijekom zime.

3.5.

Kako bi se izbjegli gubitci, prerađivači šećera iz EU-a u cijelosti koriste šećernu repu za dobivanje niza proizvoda pored šećera. Na primjer, kamen i zemlja dobiveni čišćenjem repe prodaju se građevinskoj industriji, odvajaju se vlaknasti materijal iz repe („pulpa šećerne repe”) i melasa te se prerađuju za prehranu životinja, a melasa i drugi sirupi dobiveni proizvodnjom šećera mogu se upotrijebiti za proizvodnju obnovljivog etanola. Proizvođači šećera sve više proširuju svoju djelatnost na proizvodnju sastojaka za proizvode s biološkom osnovom za industriju plastike, tekstila, kemikalija te farmaceutsku industriju.

4.1.

Prerađivači i uzgajivači šećerne repe ovise jedni o drugima. Poljoprivrednici ovise o poduzećima za proizvodnju šećera koja imaju fiksni kapital i stručno znanje za ekstrakciju šećera iz šećerne repe, a prerađivači ovise o dostavi usjeva poljoprivrednika s kojima imaju ugovor. Kako bi se smanjili troškovi transporta šećerne repe, poljoprivrednici također moraju biti u geografskoj blizini tvornica šećera koje opskrbljuju. Osim toga, veliki broj najvećih poduzeća za proizvodnju šećera jesu zadruge, što poljoprivrednicima koji ih opskrbljuju omogućava izravno sudjelovanje u industriji.

4.1.1.

Međuovisnost prerađivača i poljoprivrednika zahtijeva poseban ugovorni okvir kako bi se uravnotežila prava i obveze dvaju partnera. Ugovorni odnosi između uzgajivača šećerne repe i prerađivača šećera nakon 2017. utvrđeni su u članku 125. i Prilogu X. Uredbe o jedinstvenom ZOT-u. Ti su propisi nedavno dopunjeni Delegiranom uredbom, kojom je omogućeno da se klauzule o podjeli vrijednosti i dalje uvrštavaju u ugovore o otkupu repe na dobrovoljnoj osnovi (4). Većina sudionika u industriji šećera nedavno je dogovorila ugovore za otkup repe za 2017./2018. i nakon toga, koji uključuju određeni oblik veze između cijena šećerne repe i tržišnih cijena šećera.

4.1.2.

Proizvođači šećerne repe odavno imaju obvezu podnošenja mjesečnih izvješća o cijenama, proizvodnji i zalihama, a ta će obveza vrijediti i nakon ukidanja kvota. Nakon 1. listopada 2017. o cijenama šećerne repe također je potrebno obavješćivati Komisiju te ih objavljivati svake godine. Ova razina tržišne transparentnosti u sektoru prerade šećera razlikuje se od transparentnosti koja se zahtijeva dalje u lancu opskrbe i od proizvođača izoglukoze. Dokazi upućuju na to da je prijenos cijene u lancu opskrbe šećerom nizak (5) te da bi imalo smisla istražiti može li se postići veća transparentnost za korisnike šećerne repe iz EU-a.

4.2.

Na tržištu šećera EU-a aktivne su i rafinerije šećerne trske. Rafinerije šećerne trske ne prerađuju šećernu repu, nego ovise o uvozu sirovog šećera od šećerne trske za rafiniranje. EU dopušta neograničen bescarinski uvoz šećera iz najslabije razvijenih zemalja u okviru programa „sve osim oružja” te iz afričkih, karipskih i pacifičkih zemalja koje su s EU-om zaključile sporazum o gospodarskom partnerstvu (EPA). Rafinerije sirovog šećera od šećerne trske u EU-u koriste koncesije za bescarinski pristup tržištu u skladu s bilateralnim sporazumima sa zemljama Središnje Amerike, Kolumbijom, Peruom, Ekvadorom i Južnom Afrikom u trenutačnoj količini od ukupno 420 000 tona godišnje. Godišnja dostupnost sirovog šećera za rafiniranje prema smanjenim carinskim stopama za CXL kvotu, koja je podijeljena između Brazila, Australije, Kube i svih trećih zemalja (erga omnes), ukupno iznosi više od 700 000 tona, a predviđa se da će narasti do gotovo 800 000 tona u 2017./2018. U okviru nedavno zaključenih i tekućih pregovora o slobodnoj trgovini, EU trećim zemljama nudi dodatni pristup tržištu šećera EU-a.

5.1.

Proizvodnja šećera i izoglukoze u EU-u za upotrebu u hrani ograničena je proizvodnim kvotama od 1968. Proizvodne kvote ukinut će se 1. listopada 2017. tj. na početku tržišne godine EU-a za šećer 2017./2018. Nakon tog datuma, europski proizvođači šećera i izoglukoze moći će bez ograničenja proizvoditi šećer i izoglukozu za upotrebu u hrani. Također će se ukinuti postojeće ograničenje izvoza (6). Posljedično tome, subjekti u sektoru šećera EU-a moći će od 1. listopada 2017. izvoziti šećer bez ograničenja.

5.2.

Očekuje se da će u 2017./2018. proizvodnja šećera porasti i da će taj porast proizvodnje biti strukturne naravi. Osim toga, očekuje se da će izoglukoza zauzeti veći udio tržišta sladila EU-a, dok proizvođači izoglukoze „s vremenom” namjeravaju proizvesti 2-3 milijuna tona, od čega će veći dio biti iskorišten za proizvodnju bezalkoholnih pića (7). Za usporedbu, potrošnja šećera u EU-u bilježi lagani pad.

5.3.

Povećana domaća proizvodnja šećera i veći tržišni udio izoglukoze mogli bi opteretiti cijene bijelog šećera u EU-u u razdoblju nakon ukidanja kvota. Srednjoročni izgledi za poljoprivredna tržišta 2016. – 2026. Europske komisije upućuju na to da će cijene bijelog šećera u EU-u veći dio razdoblja nakon ukidanja kvota biti ispod referentnog praga od 404 EUR po toni, tj. ispod prosječnih troškova proizvodnje šećera i uzgoja šećerne repe.

5.3.1.

Cijene bijelog šećera u EU-u dosegle su tijekom 2015. najnižu razinu od pokretanja sustava izvješćivanja o cijenama u 2006. (8). Ta se situacija nepovoljno odrazila na prijavljene financijske rezultate europskih proizvođača šećera, od kojih mnogi nisu mogli ostvariti dobit u fiskalnoj godini 2015./2016. Posebno su bili ugroženi proizvođači šećera u Italiji, a jedan od njih odlučio je prekinuti proizvodnju u tržišnoj godini 2015./2016. Jedini proizvođač šećera u Grčkoj također se suočava s ozbiljnim poteškoćama.

5.4.

Od 1. listopada 2017. europski proizvođači šećera moći će izvoziti bez ograničenja. To bi mogla biti prilika za povećanje prihoda, čime bi se nadoknadile niže cijene šećera u EU-u. Predviđa se da će svjetska potrošnja šećera rasti po stopi od 1,5 do 2 posto godišnje (otprilike 2 do 3 milijuna tona godišnje), pa bi trebala postojati dostatna potražnja za porast izvoza šećera iz EU-a.

5.4.1.

Međutim, porast izvoza šećera iz EU-a ovisi o dostatnom pristupu tržištima trećih zemalja. Europska komisija bi u okviru svojih pregovora o slobodnoj trgovini trebala poraditi na otvaranju tržišta šećera uvoznicima neto šećera, i to smanjivanjem/ukidanjem carinskih pristojbi i uvođenjem sustava carinskih kvota. Trebala bi nastaviti s ukidanjem pristojbi na izvoz europskih proizvoda koji sadrže velike količine šećera i podržati stroga pravila o podrijetlu tih proizvoda kako bi se osiguralo da europski proizvođači šećera ostvare korist od povećanog izvoza.

5.4.2.

Instrumenti trgovinske zaštite koje nameću treće zemlje povremeno stvaraju poteškoće izvozu šećera iz EU-a. Europska komisija trebala bi učiniti sve što je u njezinoj moći da suzbije takve mjere nakon deregulacije sektora 1. listopada 2017., a sektor mora pružiti neophodnu potporu svim dogovorenim postupcima.

5.5.

U okviru nedavno zaključenih i tekućih pregovora o slobodnoj trgovini, EU trećim zemljama nudi pristup europskom tržištu šećera. Otvaranje tržišta uzrokuje pritisak na smanjenje cijena bijelog šećera u EU-u i povećava nestabilnost. Trenutačno svjetsko tržište temelji se na trgovanju rezidualnim vrijednostima po dampinškim cijenama, izloženo je velikoj nestabilnosti i na njemu se često trguje ispod prosječnih troškova proizvodnje čak i u slučaju najučinkovitijih svjetskih industrija. To je u velikoj mjeri uzrokovano potpornim mjerama nekih od glavnih proizvođača i izvoznika šećera, kao što su Brazil i Tajland, koje narušavaju trgovinu. Rezultat toga jest da europska industrija šećera iz šećerne repe nema jednake uvjete za tržišno natjecanje kao proizvođači šećera iz trećih zemalja. Komisija u pregovorima o slobodnoj trgovini mora postupati prema šećeru kao prema osjetljivom pitanju i zadržati carinske pristojbe na šećer. Budući da je Brazil vodeći svjetski proizvođač i izvoznik, pregovori s Mercosurom koji su u tijeku predstavljaju ozbiljan rizik za sektor. Komisija mora biti spremna suprotstaviti se glavnim davateljima subvencija za šećer pri tijelu za rješavanje sporova WTO-a i tijekom trgovinskih pregovora.

13.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 345/37

Izvjestiteljica:

Sofia BJÖRNSSON

1.1.

EGSO pozdravlja Deklaraciju iz Corka 2.0 i konferenciju iz koje je u rujnu 2016. godine Deklaracija proizašla. U Deklaraciji se i dalje snažno podupire politika EU-a za ruralna područja.

1.2.

Ruralna područja u EU-u neujednačena su i njihove se značajke razlikuju među državama članicama i unutar njih. EGSO smatra da iz tih razlika proizlazi nužnost utvrđivanja ključnih područja pri korištenju dostupnih sredstava EU-a te nužnost provedbe strateškog pristupa. Polazna točka trebali bi biti prioriteti pojedinih država članica i njihovih regija te, što je još važnije, inicijative samog stanovništva ruralnih područja. Obavezna procjena učinka političkih odluka i strategija na ruralna područja omogućava da se specifični odnosi ruralnih područja razmotre i uzmu u obzir.

1.3.

Ruralni razvoj je horizontalno pitanje i obuhvaća sva područja politike. Potrebna je dosljednija politika za ruralna područja i regionalni razvoj, a za to je potreban solidan proračun za europske strukturne i investicijske fondove. EGSO utvrđuje da je Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR) najvažniji europski strukturni i investicijski fond u pogledu ruralnog razvoja te naglašava da bi se ostali europski strukturni i investicijski fondovi, kao što su Europski fond za regionalni razvoj (EFRR) i Europski socijalni fond (ESF), u tom području trebali u većoj mjeri koristiti.

1.4.

Postoje brojne polazišne točke za pojednostavljenje politike. EGSO smatra da je kako na razini EU-a tako i na razini pojedinih država i regija potrebno pojednostavljenje propisa za europske strukturne i investicijske fondove. Sadašnji je sustav tako složen da se stanovnici uopće ne usude zatražiti potporu.

1.5.

U mnogim dijelovima Europe, osobito u ruralnim područjima, i dalje nedostaju stabilna rješenja u području internetske komunikacije. EGSO to smatra vrlo problematičnim. Ruralna područja trebaju širokopojasni pristup zbog vlastite sigurnosti, primjerice funkcionalne telefonske veze, ali i u pogledu životnog standarda. Širokopojasni pristup može biti jedan od čimbenika koji ponajprije mladi uzimaju u obzir kad odlučuju o tome hoće li ostati na selu ili ga napustiti. Za poduzeća i poduzetnike pristup širokopojasnim uslugama predstavlja nužnost.

1.6.

Poljoprivreda ima veliku važnost za ruralna područja zbog svoje snažne ovisnosti o tlu. Poljoprivreda je nezamjenjiva ključna značajka ruralnih područja; ona društvo opskrbljuje održivim prehrambenim namirnicama te je također pokretač razvoja ruralnih područja. Stoga EGSO smatra razumljivim da je najveći dio sredstava potpore iz EPFRR-a predviđen za poljoprivredu. Dobri uvjeti za mlade seljake preduvjet su dugoročne održivosti poljoprivredne proizvodnje.

1.7.

EGSO naglašava da je za održivi razvoj potrebno pogodno okruženje za inovacije.

1.8.

EGSO utvrđuje da su 17 ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda i Pariški klimatski sporazum (COP21) sveobuhvatni ciljevi, koji se odnose na sva područja politike EU-a, osobito politiku ruralnog razvoja. Regionalne i lokalne vlasti koje djeluju u ruralnim područjima trebaju se aktivno uključiti u provedbu međunarodnih obaveza.

2.1.

Komisija je 1996. godine organizirala konferenciju u irskom gradu Corku. Iz te konferencije je proizašla Deklaracija iz Corka, kojom su postavljeni temelji drugog stupa zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) i programa ruralnog razvoja. U jesen 2016. Komisija je organizirala drugu konferenciju u Corku, koja je zaključena donošenjem Deklaracije iz Corka 2.0. Deklaracija je usvojena širokim konsenzusom na konferenciji koju je organizirala Glavna uprava za poljoprivredu i ruralni razvoj.

2.2.

Otprilike 340 sudionika iz većine država članica EU-a zastupalo je civilno društvo kao i vlasti na nacionalnoj, regionalnoj te razini EU-a, uključujući i EGSO. Na kraju je predstavljena deklaracija pod nazivom „Bolji život u ruralnim područjima”, koji su sudionici implicitno prihvatili. Polazna točka Deklaracije je politika EU-a za poljoprivredu i ruralna područja.

2.3.

No njezin je opseg donekle širi s obzirom na to da upućuje na ciljeve održivog razvoja Ujedinjenih naroda (Program održivog razvoja do 2030.) (1) i Pariški klimatski sporazum (COP21) (2).

2.4.

U uvodu se navode razlozi donošenja Deklaracije, a u nastavku deset smjernica politike:

2.5.

Deklaracija se temelji na sveobuhvatnom pristupu ruralnom razvoju; opseg i sadržaj prednosti su Deklaracije s obzirom na to da obuhvaća sve nužne aspekte opstanka i održivosti ruralnih područja EU-a. Međutim, EGSO smatra da je opseg istodobno i nedostatak jer iz njega proizlazi složenost koja onemogućuje stavljanje naglaska na razini EU-a. U pogledu velikih izazova s kojima se suočavaju ruralna područja EGSO ističe da se dostupna sredstva trebaju usmjereno upotrijebiti kako bi se zajamčili konkretni rezultati. Polazne točke trebali bi biti prioriteti pojedinih država članica, odnosno regija te, što je još važnije, inicijativa samog stanovništva ruralnih područja.

2.6.

Deklaracija iz Corka 2.0 po svojem je sadržaju slična deklaraciji iz 1996., no razlikuje se po tome što obuhvaća također klimatsku politiku i digitalizaciju.

2.7.

EGSO smatra da ima važnu ulogu u provedbi Deklaracije i traži od Komisije da u budućnosti predstavi izvješća o napretku provedbe.

2.8.

U svim državama članicama EU-a postoje programi ruralnog razvoja na nacionalnoj ili regionalnoj razini, koji se dijelom financiraju iz EPFRR-a, a dijelom nacionalnim (javnim ili privatnim) sredstvima. Programi obuhvaćaju mjere kojima se ostvaruje doprinos u trima aspektima održivog razvoja – ekološkom, socijalnom i gospodarskom. Izrađuje ih pojedina država članica ili regija, a odobrava Komisija.

2.9.

EPFRR je dio europskih strukturnih i investicijskih fondova, kao i Kohezijski fond, Europski fond za regionalni razvoj (EFRR), Europski socijalni fond (ESF) i Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EFPR). Za tehničku provedbu europskih strukturnih i investicijskih fondova vrijede zajedničke odredbe (3). Osim toga, svaka je zemlja za fondove donijela zajedničke sporazume o partnerstvu u kojima se utvrđuju prioriteti u okviru provedbe mjera. To je dio provedbe ciljeva iz Strategije Europa 2020. Dakle, postoji povezanost fondova i strategije njihovog zajedničkog djelovanja.

2.10.

U okviru EPFRR-a postoje mreže za ruralna područja, koje dijelom djeluju na razini EU-a kao Europska mreža za ruralni razvoj, a dijelom na nacionalnoj i regionalnoj razini. Te su mreže platforme za ostvarivanje kontakata i razmjenu iskustava te se njima poboljšavaju preduvjeti za pravilnu provedbu programa za ruralna područja i ispunjavanje njihovih ciljeva.

2.11.

Odbor regija proveo je istraživanje kako bi se doznalo u kojoj se mjeri europski strukturni i investicijski fondovi koriste u području ruralnog razvoja (4). Ne iznenađuje podatak da se većina sredstava u tu svrhu koristila te se i dalje koristi iz EPFRR-a. U usporedbi s time, udio ostalih fondova neznatan je do prilično neznatan. EGSO se zalaže za povećanje tog udjela s obzirom na to da je ruralni razvoj horizontalno pitanje od ključne važnosti za koheziju Unije.

2.12.

Europski strukturni i investicijski fondovi bili su i ostat će najvažnije sredstvo EU-a za ostvarivanje ciljeva utvrđenih Deklaracijom iz Corka. Sljedeće razdoblje financiranja EU-a počinje 2021. godine, a izrada mjera za to razdoblje bit će ključna za ostvarivanje ciljeva utvrđenih Deklaracijom iz Corka 2.0. EGSO pored toga utvrđuje da je za provedbu Deklaracije i političkih ciljeva potreban solidan proračun za europske strukturne i investicijske fondove.

3.1.

U 1. točki Deklaracije potiče se uspostava mehanizma za procjenu učinka na ruralna područja, kojim se jamči da se potencijal ruralnih područja odražava u mjerama i strategijama EU-a. Poljoprivredna politika i politika ruralnog razvoja trebale bi se temeljiti na identitetu i dinamici ruralnih područja te provedbi višesektorskih pristupa. Osim toga, tim bi se politikama trebala poticati održivost, socijalna uključenost i lokalni razvoj.

3.2.

Procjena učinka na ruralna područja podrazumijeva da se specifični odnosi ruralnih područja objektivno i sustavno razmotre i uzmu u obzir. Ona može biti sredstvo za utvrđivanje mjere u kojoj odluke politika utječu na ruralna područja kako bi se izbjegle negativne posljedice.

3.3.

Procjena učinka na ruralna područja provodi se npr. u Finskoj, Ujedinjenoj Kraljevini i Kanadi. Ona može biti obvezna ili dobrovoljna. Od 2016. u Sjevernoj Irskoj takva je procjena propisana zakonom. Sustavi pojedinih zemalja slični su.

3.4.

Kako bi procjena bila djelotvorna, ona treba biti obvezna. Njome se donositeljima političkih odluka treba pružiti osnovan temelj za donošenje odluka. Procjena učinka na ruralna područja koja je ograničena na ispitivanja i zaključke, a ne utječe na donošenje odluka, bila bi besmislena.

3.5.

Osim toga, treba biti svjestan činjenice da u EU-u i državama članicama ne postoji jedno ruralno područje, nego mnogo različitih ruralnih područja, od kojih svako ima različite mogućnosti i značajke. Kako bi ruralni razvoj bio uspješan to se stanje treba odražavati u procjeni učinka na ruralna područja te u politikama na razini EU-a i u državama članicama. Stanovnici ruralnih područja imaju važnu ulogu u stvaranju i razvoju lokalnog identiteta, kao i u raspravi i odlukama u kojoj mjeri bi se trebala zadržati ruralna priroda.

3.6.

U 8. točki Deklaracije navodi se da je potrebno nastaviti uspjeh inicijative LEADER i pristupa odozdo prema gore u okviru te inicijative. EGSO je u brojnim dokumentima iznio svoja stajališta o kohezijskoj politici EU-a i partnerstvima u okviru te politike, metodi LEADER, a i o novoj metodi u okviru lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice.

3.7.

EGSO je podržao zaključke analize koje je Komisija predstavila u svojem trećem izvješću o gospodarskoj i socijalnoj koheziji iz 2004., kojima se utvrđuje politički cilj uklanjanja razlika, sprečavanja teritorijalne neuravnoteženosti i povezivanja regionalne i sektorske politike kako bi se pridonijelo uravnoteženijem razvoju (5).

3.8.

Međutim, EGSO ustvrđuje da taj cilj nije postignut i da je potrebna mnogo snažnije integrirana politika za ruralna područja i regionalni razvoj.

3.9.

EGSO također pozdravlja načelo partnerstva kao učinkovit način promicanja programa u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova. Načelo partnerstva ne podrazumijeva samo sudjelovanje tradicionalnih gospodarskih i socijalnih dionika, nego i organizacija civilnog društva, partnera u području okoliša, nevladinih organizacija, kao i organizacija za promicanje jednakosti muškaraca i žena.

3.10.

Metoda LEADER je pouzdan razvojni instrument koji javnom sektoru i civilnom društvu omogućuje sklapanje lokalnih partnerstava. EGSO je još 2011. ustvrdio da bi za tu metodu trebala biti dostupna i sredstva iz svih europskih strukturnih i investicijskih fondova Ona je bila je i pozitivan čimbenik u poboljšanom povezivanju grada i sela (6). Metoda se može primjenjivati i u urbanom okruženju, što prema stajalištu EGSO-a ne smije biti nauštrb razvoja ruralnih područja.

3.11.

U programskom razdoblju 2014.–2020. lokalni razvoj pod vodstvom zajednice u okviru metode LEADER utvrđen je kao novi instrument koji se može zajednički financirati iz četiriju europskih strukturnih i investicijskih fondova. Lokalnom razvoju najučinkovitije mogu pridonijeti oni koji na dotičnom području žive, rade i koji ga poznaju.

3.12.

Najmanje pet posto sredstava iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) trebalo bi se izdvajati za lokalni razvoj koji vodi zajednica. Njegova je učinkovita i jednostavna uporaba gotovo nemoguća zbog strukture koja zahtijeva da se pri korištenju sredstvima jednog fonda poštuju četiri različita pravilnika. Komisija bi prije nadolazećeg programskog razdoblja trebala iznijeti prijedloge za znatno pojednostavnjenje i donju granicu za udio financijskih sredstva iz fondova kako bi lokalni razvoj pod vodstvom zajednice u cijelosti ostvario svoj potencijal kao instrument i u ruralnim i u gradskim područjima.

3.13.

Usluge i zapošljavanje odlučujući su čimbenici kad je riječ o tome u kojoj mjeri ljudi žele ili su u mogućnosti ostati živjeti na ruralnom području ili iz njega iseliti. Općenito, u EU-u prevladava trend iseljavanja iz ruralnih područja, čime se stvara začarani krug i smanjuje mogućnost ostvarivanja ciljeva EU-a i Ujedinjenih naroda o održivom razvoju. Demografski razvoj može postati izazov u budućnosti; kako mlade tako i starije osobe u ruralnim područjima trebaju uvjete za dobru kvalitetu života.

3.14.

Moguće su razlike između gradskih i ruralnih područja u pogledu dostupnosti temeljnih javnih i komercijalnih usluga u području obrazovanja, zdravstva i skrbi, pošte, prodavaonica namirnica, javnog prijevoza itd. To ljudima može biti ključno pri odabiru mjesta u kojem žele, odnosno mogu živjeti. Obiteljima s djecom može, primjerice, dostupnost ustanova za skrb o djeci biti ključna kad odlučuju o radnom mjestu. U nekim je dijelovima Europe dostupnost usluga općenito lošija u ruralnim područjima nego u gradovima. U okviru prostornog planiranja taj bi problem trebalo uzeti u obzir kako bi se osiguralo da kvaliteta života u ruralnim područjima ne bude narušena.

3.15.

U više zemalja EU-a nezaposlenost je veća u ruralnim područjima nego u gradovima. Međutim, u tom pogledu postoje velike razlike, koje se odražavaju u statističkim podacima Eurostata (7). Istodobno neka poduzeća imaju teškoće u pronalasku kvalificirane radne snage u ruralnim područjima. Iz toga se može utvrditi neuravnoteženost ponude i potražnje na objema stranama. Mladi koji se žele obrazovati uglavnom odlaze u područja u kojima se nalaze sveučilišta i visoka učilišta i više se ne vraćaju.

3.16.

Primanje migranata, te posebice njihovih obitelji, predstavlja sada te će također u budućnosti predstavljati izazov za stanovnike ruralnih područja. Treba bi potaknuti nastojanje za postizanjem međusobnog poštovanja te njegovo očuvanje. Ruralna područja mogla bi migrantskim obiteljima ponuditi dobre uvjete života. U zemljama s velikim brojem migranata, npr. izbjeglica, i velikom migracijom radne snage pronalazak zaposlenja može predstavljati izazov; migracija međutim može i stvoriti mogućnosti za zapošljavanje.

3.17.

U 3. i 7. točki Deklaracije osobiti naglasak stavlja se na pitanja zapošljavanja i obrazovanja. Pitanja usluga dotiču se uglavnom neizravno. EGSO smatra da inicijative Unije imaju izravnu i neizravnu važnost za razvoj, osobito za stvaranje radnih mjesta s pomoću potpora za poduzeća. Pristup uslugama većim je dijelom u nadležnosti pojedinih država članica, no europski strukturni i investicijski fondovi mogu pritom djelovati kao katalizatori.

3.18.

Poljoprivredna i šumska zemljišta čine približno 85 % kopnene površine EU-a, a između zemalja i regija postoje velike razlike. Kulturni krajolik preduvjet je za proizvodnju prehrambenih proizvoda i hrane za životinje te energije i vlakana; pored toga on predstavlja i izvor za održavanje i dostupnost kolektivnih dobara, primjerice raznolike flore i faune. Krajolik ruralnih područja razlikuje se od gradskih područja – on se smatra jedinstvena značajka ruralnih područja EU-a; poljoprivreda ima veliku važnost za ruralna područja zbog svoje snažne ovisnosti o tlu. Četvrta i peta točka Deklaracije bave se očuvanjem ruralnog okoliša i upravljanjem prirodnim resursima. Preduvjeti za održivo korištenje i upravljanje ključni su za „unutarnju vrijednost” krajolika, kvalitetu vode i biološku raznolikost.

3.19.

Poljoprivredna se proizvodnja u Deklaraciji spominje, no uglavnom neizravno. Iz teksta se može zaključiti da se poljoprivredna proizvodnja (hrane) do određenog stupnja sama po sebi podrazumijeva. Kao što je prethodno navedeno, pitanja očuvanja i upravljanja okolišem i prirodnim resursima izravnije se razmatraju. EGSO ukazuje na činjenicu da je poljoprivreda nezamjenjiva ključna značajka ruralnih područja; s jedne strane zato što društvo opskrbljuje održivo proizvedenim prehrambenim namirnicama, i s druge strane zato što je pokretač razvoja ruralnih područja. Zaposleni u poljoprivrednom i šumarskom sektoru čine znatan udio ruralnog stanovništva, pridonose stvaranju radnih mjesta i potražnji za uslugama. U tom je kontekstu važno da početnici u poslovima u području poljoprivrede, osobito mladi, dobiju priliku za preuzimanje poljoprivrednih gospodarstava i razvoj svoje djelatnosti. Udio mladih poljoprivrednika je neznatan te je potrebno olakšati smjenu generacija.

3.20.

Kako bi poljoprivredna proizvodnja bila održiva potrebno je uravnotežiti tri dimenzije održivog razvoja, a to su gospodarstvo, socijalna dimenzija i okoliš. Gospodarski aspekti u nekim slučajevima mogu biti ključni za upravljanje. Primjer za to su raznovrsne livade i pašnjaci, koji sve više nestaju jer je farmski uzgoj životinja za ispašu sve manje isplativ, što pak ima negativan utjecaj na biološku raznolikost. To jasno pokazuje da nedostatak tržišne održivosti poduzeća može imati negativan utjecaj na okoliš te da poljoprivrednici trebaju primati ekološku naknadu.

3.21.

EGSO smatra da je poljoprivreda područje u okviru ruralnog razvoja za koje su sredstva EPFRR-a od ključne važnosti te da to trebaju i ostati. Najveći dio sredstava potpore iz EPFRR-a opravdano je predviđen za bavljenje poljoprivredom, npr. u obliku ekoloških naknada, stjecanja dodatnih kvalifikacija, naknada za područja s prirodnim ograničenjima i potpora za ulaganja. Ostala područja EPFRR-a, primjerice energija, širokopojasna pokrivenost i poticanje inovacija, pozitivno utječu na ruralna područja u širem smislu. Pritom je poljoprivreda istodobno sasvim uobičajena poduzetnička djelatnost i stoga se ta ciljna skupina ne smije isključiti iz ostalih strukturnih i investicijskih fondova.

3.22.

Današnji poljoprivrednici i šumari oblikuju krajolik, ali i pridonose očuvanju krajolika koji su oblikovale prethodne generacije. Za mnoge je kultivirani krajolik važan čimbenik visokog životnog standarda od neprocjenjive važnosti u pogledu slobodnog vremena, opuštanja na svježem zraku i turizma. Vrijednost krajolika i tla na razne načine može pridonijeti poduzetništvu i osiguranju prihoda.

3.23.

Uravnoteženiji teritorijalni razvoj trebao bi obuhvaćati i prijelaz na održivije prehrambene sustave (8). Razvoj sveobuhvatnog pristupa prehrambenim sustavima ključan je kako bi se svladali gospodarski, ekološki i socijalni izazovi u okviru proizvodnje i konzumacije prehrambenih proizvoda te kako bi se uspješno provele inicijative na više razina i u više sektora. U te se inicijative ubraja, primjerice, promicanje kratkih lanaca opskrbe u cilju poticanja ruralnog razvoja tako što se potrošačima nudi zdrava i svježa hrana (9). Korist bi od toga ostvarilo i dotično gospodarstvo i poljoprivredna proizvodnja.

3.24.

Važnost koju inovacije koje pridonose nastanku i realizaciji novih ideja imaju za ruralni razvoj ne može se dovoljno istaknuti. Inovativna rješenja preduvjet su za održivije društvo u kojemu ruralna područja pridonose sve većem kružnom i ekološki usmjerenom gospodarstvu te klimatski povoljnijim rješenjima i u kojem se s manje ulaganja proizvodi više. Prijenos znanja i pristup znanju predstavljaju ključni čimbenik za provedbu inovativnih ideja.

3.25.

Nove tehnologije te novi i inovativni proizvodni procesi dobar su preduvjet za održiviju poljoprivrednu proizvodnju te kao posljedicu toga i više norme u području zaštite životinja kao i za to da se s manje uloženih resursa proizvede više, primjerice s manje gnojiva i sredstava za zaštitu bilja. Nove tehnologije i uporaba inovacija u mnogim slučajevima zahtijevaju velika ulaganja, što za samostalnog poduzetnika u poljoprivredni može značiti visok rizik. Poduzetnik se često ne može sam nositi s tim rizikom. Potrebno je uspostaviti potpore za ulaganje, npr. u okviru programa ruralnog razvoja, kako bi se poduprle tehnologije i postupci za kojima vlada potražnja u društvu. Moguć je unutrašnji sukob između tehničkog napretka poljoprivrede i ponude radnih mjesta s obzirom na to da sve veća mehanizacija i strukturni razvoj u mnogim slučajevima uzrokuju gubitak radnih mjesta, unatoč činjenici da razvoj također može dovesti do gospodarski stabilnijih radnih mjesta.

3.26.

Strategije za provedbu inovacija trebaju se temeljiti na potražnji, a ne na dostupnim sredstvima. U 7. točki Deklaracije naglašava se da je potrebno više znanja i tehničkih i socijalnih inovacija te da dionici trebaju više surađivati pri korištenju informacija i njihovu širenju. U tom bi kontekstu pomogle inicijative Zajednice, kao što je Europsko partnerstvo za inovacije, odnosno Europsko inovacijsko partnerstvo za poljoprivrednu produktivnost i održivost (EIP-Agri), koje svojim pristupom odozdo prema gore omogućuje umrežavanje, komunikaciju i razmjenu među dionicima na različitim razinama, a uzima u obzir i poduzetničku aktivnost u praksi. U svrhu daljnjeg poticanja inovacija u ruralnim područjima moglo bi se podržati „inovacijske posrednike”.

3.27.

U današnjem je društvu pristup vrlo brzim širokopojasnim uslugama sastavni dio infrastrukture i preduvjet za funkcionalno društvo gradskih i ruralnih područja. Širokopojasni priključak utječe kako na dostupnost radne snage, tako i na pristup zapošljavanju. Prevladava trend prema kojemu se događanja sve više odvijaju na internetu. U mnogim dijelovima Europe, osobito u ruralnim područjima, i dalje nedostaju stabilna rješenja. EGSO to smatra vrlo problematičnim. Ruralna područja trebaju širokopojasni pristup zbog vlastite sigurnosti, primjerice funkcionalne telefonske veze, ali i u pogledu životnog standarda, a primjer za to je funkcionalna televizija. Širokopojasni pristup može biti jedan od čimbenika koji ponajprije mladi uzimaju u obzir kad odlučuju o tome hoće li ostati na selu ili ga napustiti. Za poduzeća je postojanje širokopojasnog priključka nužno jer bez funkcionalnog širokopojasnog priključka ona uglavnom ne mogu obavljati svoju djelatnost. Mogući primjeri su: sve raširenije bezgotovinsko plaćanje, knjigovodstvo, elektroničko poslovanje ili komunikacija s kupcima. Poljoprivredno poduzetništvo primjer je područja u kojem IKT uz pomoć novih tehničkih rješenja postaje sve važniji.

3.28.

U Deklaraciji se naglašavaju nužnost i mogućnosti digitalizacije. EGSO smatra da se trebaju poduprijeti područja u kojima tržišne snage nisu dovoljne za uvođenje širokopojasnih priključaka, što je česta pojava u ruralnim područjima. EGSO smatra da bi EFRR trebao biti najvažniji izvor za poticanje infrastrukture, a da bi se EPFRR trebao koristiti za manje, ciljane projekte. Europska investicijska banka i EFSU mogu pomoći u tom pogledu, kroz npr. korištenje inovativnih financijskih instrumenata.

3.29.

Ruralna su područja iznimno važna za kružno gospodarstvo. Pitanjem kružnoga gospodarstva bavi se 6. točka Deklaracije (poticanje klimatske politike), no ono ima i druge prednosti, na koje EGSO ukazuje u svojem mišljenju „Paket za kružno gospodarstvo” (10). Potreban je održiv krug između grada i sela, i to ne samo po pitanju resursa, nego i potpore poljoprivredi i smanjene uporabe resursa. Na taj bi način ruralna područja znatno pridonijela društvu koje je snažnije usmjereno na kružno gospodarstvo jer bi s jedne strane omogućila uporabu otpadnih tvari kao resursa, primjerice gnojiva ili poboljšivača tla, a s druge strane proizvodnju obnovljive energije i biomaterijala.

3.30.

Korak prema smanjenju emisija koje imaju negativan utjecaj na klimu jest smanjena uporaba fosilnih goriva i povećana uporaba obnovljivih izvora energije. Ruralna područja mogu ostvariti znatan doprinos i u ovom pogledu, i to proizvodnjom solarne energije te energije vjetra i vode, ali i bioenergije. Međutim, proizvodnja energije iz obnovljivih izvora može pridonijeti osjetnom opterećenju za čovjeka i okoliš i stoga se trebaju uzeti u obzir svi aspekti održivog razvoja.

3.31.

Potrebno je ublažiti učinke klimatskih promjena, ali im se i prilagoditi. Zbog raširene uporabe u poljoprivredne svrhe ruralna područja i šume imaju velik potencijal kao ponori ugljika, čime pridonose smanjenju emisija štetnih za klimu, dok je za nastanak emisija odgovorna sama proizvodnja. Za smanjenje tih emisija trebaju se upotrijebiti najbolje dostupne tehnologije. Potrebno je poticati unapređenje vještina na svim razinama, od proizvođača do donositelja političkih odluka, uzimajući u obzir mogućnosti za ulaganja.

3.32.

Sve u svemu, može se ustvrditi da ruralna područja imaju izniman potencijal zahvaljujući kojemu mogu pridonijeti održivom društvu i ostvarenju ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda (Program održivog razvoja do 2030.) i Pariškog klimatskog sporazuma (COP21), na koje Deklaracija iz Corka 2.0 jasno upućuje. No izazovi su veliki te su za njihovo rješavanje potrebna znatna ulaganja – u prenesenom, ali i doslovnom značenju.

3.33.

Često se ističe da su potpore u okviru sredstava EU-a previše složene za korisnike, ali i za administraciju. Deveta točka Deklaracije bavi se pitanjem složenosti te politike. EGSO smatra da je kako na razini EU-a tako i na razini pojedinih država i regija potrebna pojednostavljena provedba politika. Trenutni sustav je toliko složen da brojni potencijalni podnositelji zahtjeva uopće ne podnose zahtjev, pri čemu složenost predstavlja prepreku za provedbu i postizanje ciljeva politike. Određeni se zahtjevi u načelu ne mogu pravilno ispuniti bez pomoći savjetnika. U središtu se mora nalaziti pravna sigurnost pojedinca.

3.34.

Administrativna pravila za europske strukturne i investicijske fondove za trenutno programsko razdoblje 2014.–2020. utvrđena su u zajedničkoj uredbi (11). Načelno je to pozitivna mjera jer bolja koordinacija pridonosi većoj učinkovitosti, osobito pri sudjelovanju u izvršavanju javnih ovlasti, dok podnositelji zahtjeva vjerojatno imaju manju korist s obzirom na to da isti korisnik rijetko podnosi zahtjev za sredstva iz različitih fondova. Zemlje u kojima se lokalni razvoj potiče s pomoću više fondova trebale bi više primjenjivati mjere lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice. Učinak zajedničkih propisa trebao bi se dodatno ispitati.

3.35.

Trenutačna politika ruralnog razvoja provodi se u okviru EPFRR-a programima za ruralni razvoj, uzimajući u obzir prioritete i ključna područja. Tako je nastao sustav izrazito fragmentiranih programskih sredstava jer podjela na mjere, ključna područja i prioritete obuhvaća različite proračunske stavke i linije. To utječe na preglednost programa i uzrokuje povećano administrativno opterećenje, što pak negativno utječe na resurse za provedbu programa i smanjuje mogućnost ostvarivanja ciljeva tih programa.

3.36.

Deseta točka Deklaracije bavi se učinkovitošću i odgovornošću politika. To su istodobno smjernice za mjere koje će po pitanju proračuna provesti Komisija, koja je 2015. godine pokrenula inicijativu za proračun EU-a usmjeren na rezultate. Građani i porezni obveznici trebaju znati kakve posljedice imaju pristupi politika i u kojoj se mjeri ciljevi politika ostvaruju.

13.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 345/45

Izvjestiteljica:

Milena ANGELOVA

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) cijeni provedbu paketa usluga od općeg gospodarskog interesa (SGEI), što pružateljima javnih usluga donosi pravnu sigurnost. Paketom se uspostavlja odgovarajuća ravnoteža između potrebe za poticanjem i podupiranjem SGEI-ja i cilja sprečavanja mogućeg narušavanja tržišnog natjecanja. Međutim, dionici na regionalnoj i lokalnoj razini, osobito pružatelji SGEI-ja u javnom vlasništvu (kako je utvrđeno studijom EGSO-a pod nazivom „Razmatranje izvješća država članica o provedbi Odluke Europske komisije o pružanju državnih potpora za pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa”), izražavaju zabrinutost zbog ključnih pitanja u trenutačnim pravilima kojima se postavljaju nepotrebne prepreke ili se umanjuje pravna sigurnost te EGSO stoga poziva Komisiju da poduzme mjere kojima će se poboljšati trenutačna pravila i njihova primjena u praksi, pruži smjernice, izradi pregled najbolje prakse te, gdje je to potrebno, ispita potrebu za ažuriranjem i izmjenom paketa.

1.2.

Nakon pregleda prvih dviju skupina izvješća o provedbi paketa SGEI-ja koje su podnijele države članice, EGSO sa zabrinutošću primjećuje da se ne dotiču ključnog pitanja zahtjeva o usklađenosti, koje se detaljno razmatra u okviru.

1.3.

EGSO primjećuje da u većini slučajeva nedostatak sigurnosti ili znatni troškovi u pogledu ispunjavanja zahtjeva stvaraju prepreke kojima se nadležna tijela neopravdano sprečava u cjelovitoj provedbi politike SGEI-ja. Takve prepreke snažno utječu na regionalna i lokalna tijela jer dijalog između država članica i Komisije o državnim potporama vodi središnja vlast, dok dionici na ostalim administrativnim razinama nemaju izravan pristup tom postupku.

1.4.

Činjenica da su podnesena izvješća samo za nekolicinu SGEI-ja na regionalnoj ili lokalnoj razini (prema gore navedenoj studiji) pokazuje da nedostatak izravnih kanala za povezivanje s Komisijom sprečava odgovarajuće financiranje javnih usluga, zbog čega su nadležna tijela manje sklona potpunom iskorištavanju Odluke i razjašnjavanju dvojbi u vezi s njezinom provedbom.

1.5.

EGSO poziva Europsku komisiju da ispita mogućnosti nadogradnje Odluke i proširenja njezina područja primjene kako bi obuhvatila sljedeće elemente:

1.5.1.

EGSO predlaže da Komisija ukine graničnu vrijednost za izuzeće i Odlukom obuhvati sve SGEI-je, neovisno o godišnjem iznosu naknade. Detaljnom studijom trenutačne provedbe Odluke dokazano je da bi se tako smanjili administrativni troškovi i složeni postupci s kojima bi se nadležna tijela inače suočavala, osobito na lokalnoj razini, bez ikakvog narušavanja tržišnog natjecanja.

1.5.2.

Uzimajući u obzir tržište rada i neusklađenosti vještina koje predstavljaju izazov, EGSO poziva Komisiju da razmotri mogućnost proširenja područja primjene Odluke uzimanjem u obzir prihvatljivih usluga koje se pružaju kako bi se unaprijedilo znanje i kvalifikacije osoba te kako bi se na taj način poboljšali njihovi izgledi za dobivanje posla.

1.5.3.

EGSO poziva Komisiju da pozorno ispita i možda izmijeni određene dijelove teksta Odluke koji se uglavnom odnose na sljedeća područja: vremensko ograničenje za pohranu svih podataka potrebnih za utvrđivanje usklađenosti dodijeljene naknade; pojašnjenje da vremensko ograničenje ovlaštenja ne bi trebalo imati materijalni učinak na njihovu obnovu ili produljenje ili na prihvatljivost ovlaštenih pružatelja usluga; utvrđivanje odmah dostupne metode izračuna razumne dobiti; dodatno pojašnjenje kad je u pitanju zahtjev za podjelu premija povezanih s povećanjem proizvodne učinkovitosti među poduzetnicima; jamčenje fleksibilnijeg pristupa manjim prekoračenjima koja ne premašuju 10 % iznosa prosječne godišnje naknade njihovim izuzimanjem iz ponovnog definiranja parametara.

1.6.

EGSO smatra da je potrebno dodatno pojašnjenje uvjeta usklađenosti iz okvira koji se odnose na:

1.7.

EGSO napominje da Europski parlament i Vijeće nisu usvojili uredbe o načelima i uvjetima kojima se uređuju usluge od općeg gospodarskog interesa, naročito na gospodarskom i financijskom polju. Stoga poziva Komisiju, Parlament i Vijeće da ispitaju načine na koje mogu ispuniti tu odredbu iz članka 14. Ugovora o funkcioniranju Europske unije ne dovodeći u pitanje nadležnosti država članica i pravila Ugovora navedena u tom članku.

2.1.

EGSO je svojem akcijskom planu za 2017. naglasio važnost usluga od općeg gospodarskog interesa kao ključnog elementa našeg europskog gospodarskog i socijalnog modela sadržanog u članku 14. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

2.2.

Člankom 14. poziva se Uniju i države članice da u okviru svojih ovlasti „vode računa o tome da se takve usluge odvijaju na temelju načela i uvjeta, osobito gospodarskih i financijskih, koji im omogućuju ispunjavanje njihovih zadataka”. Nadalje, njime se utvrđuje da „Europski parlament i Vijeće, uredbama, u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom utvrđuju ta načela i postavljaju te uvjete, ne dovodeći pritom u pitanje nadležnost država članica da, u skladu s Ugovorima pružaju, naručuju i financiraju takve usluge”. Te zadaće dosad nisu pretvorene u konkretne zakonodavne inicijative. S druge strane, Europska komisija razvila je dalekosežan skup pravila o državnim potporama koja se primjenjuju na SGEI-je i proizlaze iz sudske prakse Suda Europske unije.

2.3.

Uvjeti usklađenosti s pravilima Ugovora o državnim potporama i člankom 106. stavkom 2. UFEU-a sporni su od presude Općeg suda iz 1997. (1), prema kojoj se naknada dodijeljena poduzećima koja pružaju javne usluge smatra državnom potporom. Dotad je vladao konsenzus da naknada za dodatne troškove koji proizlaze iz zahtjevnijih obveza SGEI-ja ne donosi nikakvu prednost. Sud je 2001. godine izmijenio to stajalište (2) utvrdivši da se naknada može smatrati državnom potporom samo ako premašuje dodatne troškove koje snosi određeni pružatelj. Naposljetku je presudom u predmetu Altmark iz 2003. (3) utvrđen kriterij prema kojemu se svaki program naknada nalazi izvan opsega pravila o državnim potporama.

2.4.

Europska komisija utvrđuje usklađenost SGEI-ja s pravilima o državnim potporama, detaljno se vodeći trima uvodnim kriterijima iz predmeta Altmark. To zahtijeva:

2.5.

Komisija je 2005. donijela „paket Monti-Kroes”, koji je ažuriran 2011. („paket Almunia”) i sadržava ključna pravila za financiranje SGEI-ja: paket obuhvaća komunikaciju Komisije (4) (dalje u tekstu: okvir) kojom se utvrđuju uvjeti usklađenosti SGEI-ja te odluku Komisije (5) kojom se od prijave izuzimaju programi kod kojih je manja vjerojatnost narušavanja tržišnog natjecanja zbog njihova ograničenog financiranja (u članku 2. stavku 1. točki (a) odluke utvrđen je godišnji prag u iznosu od 15 milijuna eura) ili usmjerenosti na ispunjavanje socijalnih potreba (to se odnosi na bolnice; zdravstvenu i dugoročnu zaštitu; zaštitu djece; pristup i ponovno uključivanje na tržište rada; socijalnu stanogradnju te socijalnu uključenost socijalno ranjivih skupina; pomorsku povezanost s otocima, zračnim i pomorskim lukama s malim brojem putnika). Komisija je objavila svoju namjeru revizije tog skupa pravila pet godina nakon njihova stupanja na snagu.

2.6.

Cilj koji EGSO nastoji postići ovim samoinicijativnim mišljenjem i dio njegova programa za Europu jest pridonijeti nadolazećoj reviziji koju provodi Komisija detaljnim ispitivanjem iskustava u provedbi paketa SGEI-ja. U tu je svrhu EGSO naručio studiju primjene pravila SGEI-ja o javnoj naknadi („Razmatranje izvješća država članica o provedbi Odluke Europske komisije o pružanju državnih potpora za pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa”).

2.7.

Naknade za SGEI-je rijetko utječu na tržišno natjecanje utoliko što pokrivaju dodatne troškove određenih pružatelja za ukidanje javne nadležnosti. Stoga se nametanje opterećenja povezanog s prijavom za državne potpore smatra pretjeranim korakom koji je opravdan samo u slučajevima kad ostali sudionici mogu pretrpjeti neospornu štetu. S druge strane, postupanje koje ozbiljno narušava tržišne uvjete, kao što su damping iz trećih zemalja ili cijene utvrđene na razinama koje su niže od opravdanih, nejednako je zastupljeno u mjerama Zajednice. Stoga su proširenje područja primjene Odluke izuzećem SGEI-ja od prijavljivanja, pojačana pravna sigurnosti i dodatna fleksibilnost u provedbi pravila ključni kako bi se zajamčilo ispravno ispunjenje odredaba Ugovora kojima se te ključne usluge potiču.

3.1.

EGSO smatra da se paketom uspostavlja odgovarajuća ravnoteža između potrebe za poticanjem i podupiranjem SGEI-ja i cilja sprečavanja mogućeg narušavanja tržišnog natjecanja. Izuzećem od prijavljivanja smanjuju se administrativni troškovi i složeni postupci s kojima bi se nadležna tijela inače suočavala, osobito na lokalnoj razini. Budući da SGEI-ji koji se na temelju Odluke smatraju neprihvatljivima podliježu strožim pravilima, samo bi slučajevi kod kojih postoji određena zabrinutost u vezi s tržišnim natjecanjem trebali biti izvan njezina područja primjene, u skladu s ciljem koncentracije sredstava za kontrolu državnih potpora na razini EU-a. Iskustvo pokazuje da Komisija odobri većinu programa SGEI-ja koje ispita. Od donošenja Odluke 2012. i okvira samo su tri slučaja SGEI-ja dovela do detaljnog istražnog postupka na temelju članka 108. stavka 2. UFEU-a. Dva slučaja odnosila su se na poštanske usluge (državna potpora SA.35608 – Hellenic Post (ELTA) i državna potpora SA.37977 španjolskom poštanskom operateru), a jedan na program bolnica (državna potpora SA.19864 o financiranju bolnica IRIS u regiji glavnog grada Bruxellesa) nakon presude Suda kojom se poništava odluka o odobrenju Komisije jer je zbog složenosti bila potrebna službena istraga. U svim slučajevima koje je Komisija ispitala ključnu ulogu imaju zahtjevi konkurenata te se tako osigurava potpuna disciplina, bez potrebe za sustavnom prijavom programa SGEI-ja. Nadalje, sudskom praksom i praksom Komisije pruža se dovoljno smjernica kako bi dionici mogli ocijeniti mogu li sigurno primijeniti Odluku bez potrebe za prijavom programa SGEI-ja u cilju osiguravanja potpune sigurnosti. EGSO stoga predlaže da Komisija ukine graničnu vrijednost za izuzeće i Odlukom obuhvati sve SGEI-je, neovisno o godišnjem iznosu naknade, vodeći se primjerom programa naknada za prijevoz putnika (6).

3.2.

Utvrđivanje granične vrijednosti u skladu s opsegom uključene potpore i prijavljivanje koje iz toga proizlazi može biti važno za kontrolu na razini EU-a, osobito u slučajevima kad dodjela potpore obuhvaća netransparentne modalitete, kao što su fiskalni popusti ili oslobođenja, zajmovi pod povoljnijim uvjetima ili javna jamstva. Nadalje, Odlukom se utvrđuje da određene radnje mogu zahtijevati kontrolu zbog zabrinutosti u pogledu tržišnog natjecanja, što dozvoljava nametanje obveznog prijavljivanja kako bi se takvi slučajevi riješili. U svakom slučaju, zadržavanje trenutačne iznimno niske granične vrijednosti utvrđene člankom 2. stavkom 1. točkom (a) Odluke nepotrebno je opterećenje za nadležna tijela i nema vidljivih prednosti za jačanje tržišnog natjecanja. Stoga EGSO poziva Komisiju da ograniči zahtjev za prijavu na oblike potpore ili određene radnje u okviru kojih moguće narušavanje može opravdati detaljniji pregled kako bi se zajamčili ravnopravni uvjeti.

3.3.

EGSO poziva Komisiju da ispita mogućnost proširenja područja primjene Odluke kako bi se povezale prihvatljive usluge u cilju povećanja znanja i kvalifikacija ljudi te kako bi se na taj način poboljšali njihovi izgledi za dobivanje posla. Nadalje, potrebno je razjasniti siva područja u vezi s uključenošću privatnih dionika, u kojima bi daljnje smjernice bile dobrodošle.

3.4.

Odlukom bi se trebala zajamčiti potpuna usklađenost s primarnim pravom Zajednice i izbjeći nepotrebno opterećenje za regionalna i lokalna tijela. Člankom 8. zahtijeva se da države članice za razdoblja ovlaštenja i najmanje deset godina od završetka tog razdoblja pohranjuju sve potrebne informacije kako bi se utvrdila usklađenost dodijeljene naknade. To je pravilo u suprotnosti s člankom 17. Uredbe Vijeća (EU) 2015/1589 kojim se utvrđuje da nakon isteka razdoblja od deset godina dodijeljena potpora ne može podlijegati povratu, zbog čega Komisija odustaje od utvrđivanja njezine usklađenosti, kako pokazuje uvriježena praksa. Pohranjivanje informacija koje ne pridonose kontroli državnih potpora na više od deset godina nepotrebno je opterećenje za nadležna tijela i njime se krše načela proporcionalnosti i dobre uprave utvrđena Ugovorom.

3.5.

Članak 2. stavak 2. Odluke odnosi se na razdoblje ovlaštenja od najviše deset godina, osim za SGEI-je koji zahtijevaju znatna ulaganja, što opravdava dulje razdoblje. Praksom Komisije koja proizlazi iz okvira to se pravilo općenito tumači kao sprečavanje da ovlaštenje premašuje to vremensko ograničenje, no tekst Odluke može ukazivati na to da poduzeća koja pružaju javne usluge na dulje razdoblje mogu ostati izvan njezina područja primjene. EGSO stoga zahtijeva da Komisija pojasni da vremensko ograničenje ovlaštenja nema materijalni učinak na njihovo obnavljanje ili produljenje ili prihvatljivost ovlaštenih pružatelja usluga. To je pitanje osobito osjetljivo kad se radi o pružateljima u javnom vlasništvu koje su ovlastila njihova nadležna tijela jer je njihov isključivi cilj pružanje dotične javne usluge.

3.6.

Člankom 5. stavcima 5., 7. i 8. koji se bave razumnom dobiti trebala bi se utvrditi odmah dostupna metoda izračuna te dobiti. Pristup koji se trenutačno primjenjuje, slično onome iz okvira, obuhvaća metode, kao što je unutarnja stopa povrata, koje su previše složene za lokalne SGEI-je i oni stoga nisu skloni njihovoj primjeni kod izračuna naknade. Utvrđivanje referentnih vrijednosti za profitabilnost uključuje skupe konzultantske usluge koje većini SGEI-ja nisu dostupne. EGSO zahtijeva da Komisija pojasni to pitanje s obzirom na to da se praksom Komisije podupire izravna usporedba s profitabilnošću povezanih sektora na temelju dostupnih službenih ili privatnih izvora podataka koji se općenito smatraju mjerodavnima.

3.7.

Iako ne postoji definicija poticajnih mjera, one se uzimaju u obzir u članku 5. stavku 6. i stoga zahtijevaju dodatno pojašnjenje, osobito kad je u pitanju podjela premija povezanih s povećanjem proizvodne učinkovitosti među poduzetnicima, državama članicama i/ili korisnicima. EGSO zahtijeva da Komisija otkloni sve dvojbe u vezi s tumačenjem tog zahtjeva.

3.8.

Člankom 6. stavkom 2. Odluke utvrđuje se da prekomjerna naknada zahtijeva ponovno definiranje parametara za buduća razdoblja. Međutim, kad iznos naknade ne premašuje 10 % iznosa prosječne godišnje naknade, takva se naknada može prenijeti u sljedeće razdoblje. Potpuna dosljednost podrazumijeva da se u tom slučaju parametri ne definiraju iznova, a tako bi se izbjegla ponovna evaluacija koja sa sobom nosi pravnu nesigurnost za određene pružatelje u slučajevima koji ne utječu na tržišno natjecanje. EGSO preporučuje da Komisija zajamči fleksibilniji pristup manjim prekoračenjima koja ne premašuju 10 % iznosa prosječne godišnje naknade njihovim izuzimanjem iz ponovnog definiranja parametara.

3.9.

Potrebno je izbjeći svaki oblik diskriminacije lokalnih i regionalnih tijela, a time i usluga od općeg gospodarskog interesa koje se pružaju na tim razinama. Svoje zahtjeve, pitanja i dvojbe lokalna i regionalna tijela trenutačno trebaju podnijeti službenim kanalom svoje države članice jer samo one mogu sudjelovati u službenom dijalogu s Komisijom o odredbama državnih potpora. Prema tome, dotična država članica treba uzeti u obzir informacije koje lokalna i regionalna tijela upute Komisiji. Stoga EGSO poziva Komisiju da s lokalnim i regionalnim tijelima uspostavi više strukturiran dijalog o postupcima dodjele državnih potpora i pitanjima u vezi s njima. Također je potrebno uskladiti pravila i zahtjeve u vezi s državnim potporama s posebnim potrebama i dostupnim sredstvima regionalnih i lokalnih tijela te time zajamčiti pravedno i jednako postupanje u praksi.

4.1.

Okvirom se detaljno utvrđuju različiti zahtjevi za osiguranje usklađenosti u skladu s člankom 106. stavkom 2. UFEU-a i sudskom praksom kojom se tumači. Iako se u njemu donose opsežna objašnjenja kriterija koje Komisija primjenjuje, često se zauzima pretjerano oprezno stajalište iz kojeg proizlaze nepotrebni problemi i stvara se određen stupanj nesigurnosti. Praksa Komisije pokazuje da su u mnogim područjima te teškoće prevladane pragmatičnim tumačenjem okvira. Konkretnim navođenjem tih rješenja povećala bi se pravna sigurnost i učinkovito ojačalo jednako postupanje, a pritom bi se očuvalo načelo prema kojemu se svaki slučaj ispituje na temelju zasluga. EGSO stoga preporučuje da Komisija dodatno pojasni alternativne načine za ispunjenje zahtjeva koji se već široko primjenjuju u praksi. Takvim bi se pojašnjenjem otklonile mnoge dvojbe s kojima se trenutačno suočavaju nadležna tijela i pružatelji.

4.2.

Dodjela i utvrđivanje javne usluge je, prema Ugovoru, u temeljnoj nadležnosti država članica. Stoga upućivanja u točki 13. okvira o uvjetima koje usluge od općeg interesa/javne usluge trebaju ispuniti mogu biti samo korisne smjernice. Međutim, uključivanje tih upućivanja može uzrokovati opravdanu zabrinutost zbog mogućeg ograničenja ovlasti država članica. Razlog je tomu činjenica da države članice, u javnom interesu, odlučuju o normama „kvalitete, sigurnosti, cjenovne dostupnosti, jednakog postupanja, promicanja univerzalnog pristupa i prava korisnika”, koje svaka temeljna usluga treba ispuniti, neovisno o udjelu koji zauzima na tržištu ili u okviru ovlaštenja. Države članice također imaju ovlast odlučiti zahtijeva li jamčenje tih normi SGEI-je/javnu uslugu. Iako su vrlo važni, tržišni uvjeti ne mogu poništiti ili ograničiti sposobnost nadležnih tijela da brane javni interes. EGSO stoga predlaže da Komisija ograniči svoje djelovanje u tom području na upućivanje na svoju vodeću komunikaciju kojom opseg svoje procjene ograničava na ispitivanje moguće očite pogreške, što je pitanje koje temeljno pripada nadležnosti Suda.

4.3.

U točki 14. okvira neopravdano se postavljaju uvjeti koji se odnose na ovlasti država članica u pogledu odobravanja nadležnosti time što se od njih zahtijeva održavanje javnih rasprava kako bi se uzeli u obzir interesi korisnika i pružatelja, čime se zadire u nacionalnu nadležnost, koja ne pripada djelokrugu Komisije. Iako nadležna tijela uvijek uzimaju u obzir interese dionika, njihovo prisiljavanje na opravdavanje potrebe za ovlaštenjem i održavanje javnih rasprava ili uvođenje alternativnih instrumenata nije u skladu s odredbama i načelima Ugovora. Praksa Komisije pokazuje da ona tom pravilu pridaje ograničenu pozornost, osobito ako se država članica suočava s preprekama u njegovoj provedbi. EGSO stoga predlaže da Komisija izmijeni tu točku kako bi se izbjegli obvezni uvjeti koji bi mogli prodrijeti u postupke donošenja zakona na nacionalnoj razini i stvoriti nepotrebne probleme.

4.4.

Zahtjevom iz točke 19. okvira prema kojemu bi ovlaštenja trebala biti usklađena s pravilima Unije o javnoj nabavi ne uzima se u obzir činjenica da se sekundarno zakonodavstvo u tom području detaljno revidiralo 2014. godine, nakon donošenja paketa o nabavi. Direktiva o javnoj nabavi primjenjuje se samo, kako je utvrđeno njezinim člankom 1. stavkom 2., na stjecanje javnih naručitelja i ne može biti obvezujuća za SGEI-je jer se oni odnose na zadaće koje poduzeća obavljaju u ime nadležnog tijela. Stoga bi svi zahtjevi u okviru zakona o nabavi bili u suprotnosti s vodećom direktivom u tom području. U paketu o javnoj nabavi iz 2014. također se po prvi put uređuju koncesije. Međutim, bilo bi izrazito zavaravajuće zaključiti da se taj sustav može primijeniti na SGEI-je: koncesije podrazumijevaju da poduzeća preuzimaju sav rizik nakon odobrenja dodjele, što je potpuno suprotno SGEI-jima, kojima nadležna tijela pokrivaju dodatne troškove koji proizlaze iz vođenja usluge i tako umanjuju rizik. Taj bi sustav bio primjenjiv na SGEI-je samo kad bi nadležno tijelo sa SGEI-jem postupalo kao s koncesijom, no tada ne bi bilo elementa potpore jer bi određeni pružatelj snosio sav rizik. Prema tome se ni pravila o nabavi ni o koncesiji ne primjenjuju na SGEI-je. Pravno govoreći, države članice okvirom se mogu samo pozvati na provedbu, gdje je primjenjivo, načela transparentnosti i jednakog postupanja u odabiru pružatelja, osobito privatnih, a taj zahtjev nije pravno obvezujući. EGSO stoga poziva Komisiju da revidira točku 19. okvira uzimajući u obzir nove pravne zahtjeve u pogledu nabave i koncesija.

4.5.

Iako je točkom 22. okvira utvrđeno da se naknada može temeljiti na očekivanim ili stvarnim troškovima ili dobiti, praksa Komisija često zahtijeva ex ante utvrđivanje iznosa naknada. Takva metoda izračuna, kojom se nadležna tijela sprečava da nadoknade ex post troškove u skladu s neto troškovima, neopravdano je uplitanje koje može uzrokovati nerješive probleme jer će se pružatelj suočiti sa sustavnim nedovoljnim financiranjem ako ex ante iznosi ne pokriju neto troškove. Nadalje, ako nadležno tijelo pruži potporu za prevladavanje tog jaza, ono bi se u načelu suočilo s mogućim kaznama za kršenje uvjeta utvrđenih u odluci kojom se izdaje odobrenje. U praksi Komisije ta se nedosljednost uvelike previdjela, osim kad je to pitanje pokrenuo podnositelj zahtjeva. Iako je uporaba ex ante metodologije za izračun naknade primjerena, naknadni, privremeno utvrđeni iznosi ne bi trebali biti obvezujući. Neto troškovi i odgovarajuća naknada mogu se izračunati samo nakon objave godišnjih rezultata. EGSO stoga poziva Komisiju da zajamči potpunu dosljednost i usklađenost s drugim kriterijem iz predmeta Altmark povezivanjem ex ante metodologije i cjelovite primjene ex post izračuna neto troškova, osim ako nadležno tijelo daje prednost utvrđivanju naknade u trenutku ovlaštenja.

4.6.

Metoda neto iznosa izbjegnutih troškova za izračun naknade temelji se na pretpostavci da bi u nedostatku obveze javne usluge određeni pružatelj smanjio svoje djelovanje i nastojao povećati dobit. Klasična metoda neto iznosa izbjegnutih troškova podrazumijevala bi da pružatelj prekine svaki oblik djelovanja koji stvara gubitak. Razlika između tog protučinjeničnog scenarija i stvarnih rezultata koje je ostvario pružatelj usluga određuje iznos naknade. Komisija se odnedavno zalaže za pristup profitabilnosti troškova, prema kojemu bi protučinjenica bila prestanak djelovanja kojim se poduzeće sprečava u povećanju njegovih rezultata. Tako se naknadom ne pokrivaju samo dodatni troškovi SGEI-ja, nego i manje djelotvorne aktivnosti, čak i ako se njima ne ostvaruje dobit. Kako bi se smanjila plaćanja naknada Komisija zahtijeva da se tržišne i nematerijalne prednosti koje pružatelj uživa oduzmu od iznosa naknade. Davanje prednosti pristupu profitabilnosti troškova dovodi do de facto razlika u provedbi jedinstvenog načela, čime se narušava pravna sigurnost. EGSO preporučuje da Komisija podupre oba pristupa te u okvir, koji trenutačno ne obuhvaća gotovo nikakve upute o utvrđivanju odgovarajućih protučinjenica, uvede daljnje smjernice o tim pristupima.

4.7.

Metoda raspodjele troškova najprimjerenija je za većinu SGEI-ja jer se njezin izračun temelji na razlici između troškova koji proizlaze iz obveze javnih usluga i odgovarajuće dobiti. Ipak, države članice koje žele primjenjivati tu metodu moraju navesti opravdane razloge za odbacivanje pristupa neto iznosa izbjegnutih troškova koji bi inače bio obvezan. Budući da metoda neto iznosa izbjegnutih troškova obuhvaća složenu i skupu analizu te često zahtijeva vanjske savjetodavne usluge, EGSO preporučuje da Komisija tu metodu prepozna kao potpuno valjanu i ravnopravnom s neto iznosom izbjegnutih troškova, osim za posebna područja djelovanja, kao što su poštanske usluge, u kojima je takva metoda obvezujuća u skladu s Trećom direktivom o poštanskim uslugama.

4.8.

Točka 32. okvira bavi se prihodima i opravdano obuhvaća prekomjernu dobit proizašlu iz posebnih ili isključivih prava. Međutim, novija praksa obuhvaćala je dobit ostvarenu univerzalnim pružanjem usluga, čak i ako ona ne proizlazi iz tih prava, što je dovelo do zavaravajućih procjena. Treba naglasiti da univerzalni pristup sa sobom nosi nedostatak jer je određeni pružatelj vezan uz pružanje usluge na određenom području, neovisno o nastalim troškovima. Prema tome, ako pružatelj ostvaruje dobit pružanjem te usluge, načela Ugovora bi se prekršila u slučaju da se taj višak financira na obveznoj razini ili na temelju ostalih obveza stvaranja gubitaka u području javnih usluga. EGSO stoga poziva Komisiju da pojasni tu točku i utvrdi razliku između posebnih ili isključivih prava koja obuhvaćaju prednost čija se dobit treba uzeti u obzir kod financiranja obveze javnih usluga i univerzalnog pristupa, koji podrazumijeva nedostatak za određenog pružatelja.

4.9.

Uz razumnu dobit predviđenu okvirom vežu se pitanja koja zahtijevaju dodatna pojašnjenja. Iako se u okviru zagovara primjena unutarnjih stopa povrata, prepoznaje se temeljna složenost koja proizlazi iz primjene te metode. Tako Komisija u praksi uspoređuje poduzeća istog ili srodnog sektora koristeći se uobičajenim kriterijima za utvrđivanje profitabilnosti, kao što su povrat na kapital ili povrat na prodaju. Međutim, zbog nedostatka sigurnosti po tom pitanju često se dobivaju različiti rezultati. EGSO stoga predlaže da Komisija prepozna sve uobičajene i dobro utvrđene kriterije za utvrđivanje profitabilnosti, umjesto da bilo koji od njih nameće kao obvezan. EGSO zahtijeva od Komisije da dodatno pojasni norme profitabilnosti i dopusti uporabu različitih normi umjesto nametanja određene norme državama članicama.

4.10.

Obvezni zahtjevi za učinkovitost navedeni u točkama 39. do 46. okvira pokazali su se preprekom koja je jednako opasna i za dionike i za nadležna tijela. Budući da u okviru nisu navedene upute o izračunu poticajnih mjera, praksa Komisije dozvoljava prilično različite procjene te se tako ugrožavaju načela pravne sigurnosti i jednakog postupanja. EGSO zahtijeva da Komisija dodatno pojasni alternativne načine izračuna tih poticaja, čija uporaba ne bi trebala biti obvezujuća s obzirom na njihovu složenost.

13.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 345/52

1.1.

Digitalizacija i robotizacija u području mobilnosti ljudi i prijevoza robe društvu donose nekoliko potencijalnih prednosti, kao što su bolja pristupačnost i praktičnost za putnike, učinkovitost i produktivnost logistike, poboljšana prometna sigurnost i smanjenje emisija. Istodobno izazivaju zabrinutost u pogledu sigurnosti, zaštite, privatnosti, rada i okoliša.

1.2.

Iako tehnologija nudi beskonačne mogućnosti, napredak se ne smije temeljiti isključivo na tehnologiji, već bi trebao biti usmjeren prema stvaranju dodane vrijednosti za društvo. Stoga je nužna politička rasprava, zajedno s primjerenim uključivanjem civilnog društva u postupke planiranja prometa, posebno u velikim urbanim područjima.

1.3.

Realizacija digitalnog prometa zahtijeva rješenja za postojeća uska grla, kao i integrirana ulaganja duž mreže TEN-T u prometne, energetske i telekomunikacijske sustave, uključujući uvođenje tehnologije 5G. Instrumenti financiranja EU-a kao što su Instrument za povezivanje Europe, Europski fond za strateška ulaganja i Obzor 2020. trebali bi podupirati te poduhvate.

1.4.

Digitalizacijom i robotizacijom prometa stvaraju se nove poslovne mogućnosti u proizvodnom i uslužnom sektoru, i za MSP-ove, pa bi to moglo biti područje s konkurentnim prednostima za EU. U tu svrhu EGSO poziva na stvaranje ohrabrujućeg i poticajnog poslovnog okruženja, uključujući otvorenost prema novim poslovnim modelima i poticanje razvoja europskih digitalnih platformi.

1.5.

Digitalizacija i robotizacija prometa donijet će duboke promjene u prirodi rada i potražnji za vještinama. EGSO naglašava važnost rješavanja tih strukturnih promjena jačanjem pravedne i neometane tranzicije i rješavanjem pitanja nedostatka vještina, uz odgovarajuće praćenje napretka. Socijalni dijalog, informiranje radnika i savjetovanje s njima igraju ključnu ulogu u postupku tranzicije. Države članice također moraju prilagoditi svoje obrazovne sustave kako bi se zadovoljila nova potražnja za vještinama.

1.6.

Za digitalizaciju i robotizaciju prometa nužno je osigurati odgovarajuću razinu dostupnosti, pristupačnosti i slobodnog protoka podataka. Istodobno je potrebno osigurati primjerenu zaštitu podataka. Kao odgovor na nova razvojna kretanja također je potrebno povećati kapacitete u području kibersigurnosti te pristupiti rješavanju pitanja odgovornosti.

1.7.

EGSO ističe intermodalnu narav digitalnog prometa kao glavnu značajku prometne strategije EU-a. To podrazumijeva i blisku povezanost s drugim područjima politike, kao što su ona koja se odnose na jedinstveno digitalno tržište, energiju, industrijski razvoj te inovacije i vještine. S obzirom na to da ciljevi i zahtjevi ublažavanja klimatskih promjena djeluju kao jedan od pokretača digitalnog prometa, također postoji bliska veza s ekološkom održivošću.

2.1.

Digitalizacija se širi u sva područja gospodarstva i društva, a promet se često spominje kao primjer tog širenja. Svrha ovog samoinicijativnog mišljenja jest razmatranje razvoja i utjecaja digitalizacije i robotizacije prometa iz perspektive društva kao cjeline, uključujući poduzeća, radnike, potrošače i općenito građane, kao i iznošenje stajališta EGSO-a o načinu razmatranja tog razvoja pri kreiranju politika EU-a s ciljem iskorištavanja mogućnosti i odgovarajućeg upravljanja rizicima.

2.2.

U tom smislu već postoje znatna kretanja na tržištima, kao i u različitim područjima politika na nacionalnoj razini i razini EU-a. EGSO se tom temom također bavio u svojim mišljenjima, primjerice o budućnosti automobilske industrije (1) i Europskoj strategiji za kooperativne inteligentne prometne sustave, C-ITS (2), kao i o umjetnoj inteligenciji (3).

2.3.

Postoji nekoliko oblika digitalizacije prometa. Digitalni podaci danas se već na brojne načine upotrebljavaju u vozilima, zrakoplovima i brodovima, uključujući u tehnologiji i uslugama za potporu vožnji automobila, u kontroli željezničkog prometa, zrakoplovstvu i pri upravljanju brodskim prometom. Digitalizacija podataka o putnicima i robi još je jedno područje svakodnevne primjene. Naposljetku, roboti se redovito upotrebljavaju na terminalima u području logistike teretnog prometa.

2.4.

Daljnjom automatizacijom i robotizacijom otvaraju se nove mogućnosti za prijevoz robe i osoba, kao i za različite oblike praćenja i nadzora. Virtualni roboti, odnosno softverski roboti u tom smislu imaju središnju ulogu jer omogućuju povećanu upotrebu i povezivanje različitih informacijskih sustava koji tada mogu funkcionirati kao jedna interoperabilna jedinica.

2.5.

Automatizacija prometa podrazumijeva razvoj prijevoznih sredstava u odnosu na interakciju s ljudima, infrastrukturom i drugim vanjskim sustavima. Vozila bez vozača i besposadna vozila, brodovi i sustavi za zračni prostor koji su potpuno autonomni, odnosno koji funkcioniraju samostalno, završni su korak u tom razvoju.

2.6.

Trenutačno nekoliko proizvođača automobila razvija automobile bez vozača i testira ih u praksi. U mnogim gradovima već su uvedeni podzemni vlakovi bez vozača, a autobusi bez vozača i konvoji autonomnih kamiona u fazi su testiranja. Upotreba sustava bespilotnih zrakoplova ili bespilotnih letjelica ubrzano se širi, a razvijaju se čak i brodovi na daljinsko upravljanje i autonomni brodovi. Osim vozila, zrakoplova i brodova istražuju se i nove vrste infrastrukturnih rješenja i sustava kontrole prometa.

2.7.

Iako su poduzeti koraci u razvoju autonomnog i besposadnog prometnog sustava, osnovne strukture još uvijek ovise o ljudima kao glavnim čimbenicima. Nevjerojatni utjecaj vidjet će se nakon što potpuno autonomni i besposadni prometni sustav postane stvarnost. Znatna su odstupanja u predviđanjima o tome kada će se to dogoditi. Međutim, važno je pripremiti se za budućnost i pravodobno donijeti potrebne odluke.

2.8.

Isto tako, digitalizacija putnicima i drugim korisnicima prijevoznih sredstava omogućuje da putem digitalnih platformi iskoriste prednosti nove vrste koncepta „Mobilnost kao usluga” (Maas).

2.9.

Kontinuiranim razvojem platforme Maas nastoji se bolje zadovoljiti tržišna potražnja kombiniranjem sustava rezervacije, kupovine i plaćanja prijevoznih lanaca i pružanjem informacija u stvarnom vremenu o voznom redu, vremenskoj prognozi i stanju u prometu, kao i dostupnim prijevoznim kapacitetima i rješenjima. Mobilnost kao usluga stoga se smatra digitaliziranim korisničkim prijevoznim sučeljem. Istodobno je usmjerena na optimizaciju korištenja prijevoznog kapaciteta.

2.10

Brzi razvoj tehnologija kao što su velika količina podataka, računalstvo u oblaku, mobilne mreže 5G, senzori, robotika i umjetna inteligencija – posebno s obzirom na njezine kapacitete učenja kao što su strojno i duboko učenje – ključni je čimbenik za ostvarivanje napretka u području digitalnog i automatiziranog prometa.

2.11.

Međutim, očito je da ne možemo uspješno napredovati ako se napredak temelji isključivo na tehnologiji. Razvoj bi se u idealnom slučaju trebao temeljiti na zahtjevima društva. S druge strane, građanima je često teško uvidjeti mogućnosti koje donose nova razvojna kretanja.

3.1.

Digitalnim razvojem stvaraju se uvjeti za intermodalnost što doprinosi sustavnom pristupu u prometu. To također znači da uz tradicionalnu infrastrukturu prometni sustav dobiva nekoliko novih elemenata.

3.2.

Međutim, temelj tog sustava i dalje su ceste, željeznice, luke i zračne luke. Osim tih osnovnih elemenata potrebna je napredna digitalna infrastruktura, koja obuhvaća sustave kartiranja i određivanja položaja, različite vrste senzora za generiranje podataka, hardvere i softvere za obradu podataka, kao i mobilne i širokopojasne veze za distribuciju podataka. Automatizirani sustavi za upravljanje prometom i kontrolu prometa također su dio digitalne infrastrukture.

3.3.

Budući da je za digitalnu i digitaliziranu infrastrukturu nužna električna energija i uzimajući u obzir interakciju između pametnih elektroenergetskih mreža i električnih vozila, elektroenergetska infrastruktura također je ključan element prometnog sustava. Naposljetku, potrebne su nove usluge i infrastruktura kako bi se omogućio pristup informacijama o prometu te za potrebe rezerviranja i plaćanja usluga mobilnosti. Time je sustav, polazeći od fizičke infrastrukture pa do fizičkih prijevoznih usluga, povezan različitim vrstama digitalnih elemenata.

3.4.

Unatoč ubrzanom razvoju novina, još uvijek postoji nekoliko uskih grla koja ometaju napredak u tranziciji na digitalne prometne sustave pa ih je stoga potrebno prevladati. To su, na primjer, nedostaci u dostupnosti podataka i pristupu podacima, nedostatak brzih internetskih veza i tehnička ograničenja u vezi sa senzorima i utvrđivanjem položaja u stvarnom vremenu.

3.5.

EGSO poziva na ulaganje u tehnologiju i infrastrukturu na kojima je moguće izgraditi digitalni promet, a osobito u sustave upravljanja prometom i kontrole prometa: SESAR (Istraživanje i razvoj upravljanja zračnim prometom na jedinstvenom europskom nebu) i ERTMS (Europski sustav za upravljanje željezničkim prometom) projekti su koji su već u razvijenom stadiju, ali im nedostaju znatni financijski resursi. Sustave VTMIS (informacijski sustav za upravljanje plovidbom) i C-ITS potrebno je dodatno razviti. Nadalje, treba omogućiti spajanje na mreže 5G duž osnovne mreže TEN-T. Instrumenti financiranja EU-a kao što su Instrument za povezivanje Europe, Europski fond za strateška ulaganja i Obzor 2020. trebali bi dati prednost tim poduhvatima.

3.6.

Također je nužna interoperabilnost digitalnih sustava kako bi se omogućila prekogranična povezivost, na nacionalnoj i međunarodnoj razini. EU bi u tom području trebao nastojati postati predvodnikom koji postavlja standarde.

3.7.

EGSO ističe da se digitalizacijom ne uklanja potreba za ulaganjima u temeljnu prometnu infrastrukturu, iako se njome optimizira korištenje postojećeg kapaciteta. Nadalje, u prijelaznom razdoblju u prometu će biti prisutna i djelomično automatizirana i potpuno autonomna vozila i plovila, što se treba uzeti u obzir u cestovnoj i pomorskoj infrastrukturi. Novi izazovi pojavili su se i u zrakoplovstvu zbog uvođenja bespilotnih letjelica.

3.8.

EGSO potiče razvoj sustava upravljanja prometom i uvođenje zajedničkih pravila za bespilotne letjelice na razini EU-a i na međunarodnoj razini pri Međunarodnoj organizaciji civilnog zrakoplovstva. Nadalje, Međunarodna pomorska organizacija trebala bi utvrditi pravila kako bi se omogućio razvoj i uvođenje brodova na daljinsko upravljanje i autonomnih brodova, uključujući u lukama.

4.1.

Digitalizacija i robotizacija donose povećanu učinkovitost, produktivnost i sigurnost u prijevozu i logistici teretnog prometa. Nove poslovne mogućnosti također se pojavljuju u sektoru proizvodnje i uslužnom sektoru u odnosu na automatizaciju i robotiku, usluge mobilnosti građana, rješenja za učinkovitiju logistiku ili digitalizaciju cjelokupnog prometnog sustava. To se odnosi na velika trgovačka društva, ali i na mala i srednja poduzeća, kao i novoosnovana inovativna poduzeća.

4.2.

S obzirom na to da su poduzeća iz EU-a predvodnici u brojnim područjima povezanima s digitalnim prometom, to bi moglo biti područje pogodno za razvoj konkurentne prednosti. S obzirom na brojna događanja izvan EU-a u pogledu razvoja digitalnog i autonomnog prometa, EU također mora ojačati svoje napore u području inovacija, infrastrukture i dovršenja jedinstvenog tržišta, uključujući prilagodbu pravnog okvira novim uvjetima poslovanja.

4.3.

Također postoji potreba za otvorenosti prema razvoju i uvođenju novih poslovnih modela koji se temelje na digitalnim platformama. Kako bi se pospješilo uspostavljanje europskih platformi potrebno je osigurati poticajne i podržavajuće uvjete te regulatorni okvir kojim se poduzećima jamče ravnopravni uvjeti.

4.4.

Digitalizacija i robotizacija prometa u prvom se redu temelje na upravljanju podacima, što je slučaj i u svim drugim sektorima. S poslovnog gledišta, podaci se mogu smatrati proizvodnim čimbenikom ili sirovinom koju treba obraditi i preraditi kako bi se stvorila dodana vrijednost. U tu svrhu ključan je slobodan protok podataka. EGSO stoga poziva na iznalaženje djelotvornih rješenja kojima se uklanjaju problemi povezani s pristupom podacima, interoperabilnošću i prijenosom podataka, uz istodobno osiguravanje primjerene zaštite podataka i privatnosti.

4.5.

EGSO smatra da je važno svim korisnicima omogućiti i olakšati pristup masovnim podacima u vezi s prometom i infrastrukturom koji se generiraju u javnom sektoru. Dodatno, potrebna su objašnjenja i pravila za upravljanje podacima koji nisu osobne prirode, a posebno podacima koje generiraju senzori i pametni uređaji. U procjeni pitanja dostupnosti i ponovne upotrebe podataka, korisno je napomenuti da općenito nisu podaci ti koji donose konkurentne prednosti, već te prednosti donose alati, sredstva za inovacije i tržišni položaj za njihovu obradu.

4.6.

Kako bi se razvilo i steklo iskustvo na polju digitalnog i autonomnog prometa, mora se olakšati ispitivanje i isprobavanje novih tehnologija i koncepata. Za to su potrebni funkcionalni sustavi inovacija i poslovanja, prikladne platforme za testiranje i poticajan regulatorni okvir. EGSO poziva nadležna tijela da umjesto detaljnih pravila i zahtjeva koji otežavaju razvoj primijene pristup kojim se potiču inovacije.

5.1.

Utjecaj digitalizacije i robotizacije prometa na uvjete rada očigledno je jednak tom utjecaju i u drugim područjima. Novi koncepti i procesi mogli bi prouzročiti gubitak radnih mjesta, dok bi novi proizvodi i usluge mogli omogućiti otvaranje novih radnih mjesta.

5.2.

Najznačajnije promjene možda će se odviti u samom sektoru prometa i logistike, no utjecaj na zapošljavanje također može biti vidljiv u povezanim proizvodnim sektorima, kao i u lancima opskrbe i regionalnim klasterima.

5.3.

Uvođenjem besposadnog prometnog sustava smanjit će se potreba za osobljem u prometnom sektoru. Isto vrijedi i za utjecaj veće primjene robotike za potrebe fizičkih poslova na terminalima. Neka se radna mjesta mogu zamijeniti radnim zadaćama kontrole i praćenja, ali tijekom vremena može se smanjiti potreba i za tim zadaćama. Istodobno se mogu stvoriti nova radna mjesta u drugim sektorima, posebno u sektorima povezanima s informacijskim i komunikacijskim tehnologijama, digitalnim uslugama, elektronikom i robotikom. Nadalje, kako se smanjuje potreba za fizičkim radom i rutinskim zadaćama, raste važnost rješavanja problema i kreativnih zadaća.

5.4.

Promjena radnih zadaća također podrazumijeva znatnu promjenu u tržišnoj potražnji za vještinama. Rastuća je potražnja za visokokvalificiranim stručnjacima u području kibernetike, kao što su stručnjaci koji se bave razvojem softvera. S druge strane rastuća je potreba za praktičnim vještinama povezanima s primjenom robotike i radom u sustavima suradnje ljudi i robota. Osim toga, porast će značaj stručnjaka s vještinama široke primjene.

5.5.

EGSO naglašava važnost pravilnog odgovora na te strukturne promjene pripremom strategija o tome kako osigurati pravednu i neometanu tranziciju, umanjiti nepovoljne socijalne učinke i riješiti pitanje nedostatka vještina, uz odgovarajuće praćenje napretka. Socijalni dijalog, informiranje radnika i savjetovanje s njima na svim razinama igraju ključnu ulogu u postupku tranzicije.

5.6.

Postoje trenutačne i dugoročne potrebe za osposobljavanjem i obrazovanjem. Države članice imaju odlučujuću ulogu u zadovoljavanju potražnje za novim vještinama prilagodbom svojih obrazovnih sustava, a dobre prakse trebalo bi razmjenjivati na europskoj razini. Potrebna je snažna usmjerenost na znanost, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku, uz istodobno uzimanje u obzir činjenice da su za potrebu stvaranja novih rješenja također nužne vještine širokog opsega u kombinaciji s obrazovanjem u području umjetnosti i društvenih znanosti.

6.1.

Čini se da građani u velikoj mjeri nisu svjesni kakve mogućnosti digitalizacija i robotizacija pružaju, primjerice u području pristupačnosti i praktičnosti mobilnosti, pri čemu se kao glavni izvor zabrinutosti pokazala percepcija sigurnosti, zaštite i privatnosti. Potrebno je više znanja i komunikacije o prednostima i nedostacima, zajedno s primjerenim uključivanjem civilnog društva u postupke planiranja prometa, posebno u velikim urbanim područjima.

6.2.

Naprednom automatizacijom očigledno se povećava sigurnost prometa zbog smanjenja ljudskih pogrešaka. S druge strane, mogu se pojaviti novi sigurnosni rizici zbog ograničenja sposobnosti senzorskog prepoznavanja oblika, mogućeg kvara uređaja, prekida internetske veze i novih vrsta ljudskih pogrešaka, kao što su softverske pogreške. Međutim, procjenjuje se da je neto učinak očito pozitivan.

6.3.

Budući da postoji sve veća zabrinutost o kibersigurnosti, to će biti jedan od temeljnih elemenata zaštite prometa. Kibersigurnost se odnosi na vozila, zrakoplove i brodove, ali i na infrastrukturu koja ih podržava, njima upravlja i nadzire ih.

6.4.

Uvođenjem i upotrebom besposadnog i autonomnog prometnog sustava također se pojavljuje pitanje prometnih pravila, osobito s obzirom na etičke aspekte. S obzirom na to da promet ima prekograničnu funkciju, trebalo bi uskladiti prometna pravila na unutarnjem tržištu s ciljem daljnjeg usklađivanja na međunarodnoj razini.

6.5.

S razvojem potpuno autonomnog prometa pojavljuju se i nova pitanja o odgovornosti. To je vidljivo i u razvoju sustava osiguranja. Glavni izazov može predstavljati činjenično utvrđivanje odgovornosti u slučaju nesreće, s obzirom na ulogu digitalnih sustava i uključenost nekoliko čimbenika, kao što su proizvođači i vlasnici vozila te osobe koje upravljaju infrastrukturom. Stoga bi moglo biti potrebno povećati pohranu podataka kako bi se utvrdile okolnosti nesreće. EGSO stoga poziva Komisiju da ispita moguće okvire i uvjete za prikupljanje podataka u svrhu utvrđivanja odgovornosti, imajući pritom u vidu potrebu za privatnosti.

6.6.

Što se tiče privatnosti i povećane potrebe za podacima, ljude muči sumnja da ih se neprestano prati. Upotreba funkcije prepoznavanja oblika također izaziva zabrinutosti u pogledu privatnosti. Kad je riječ o zaštiti osobnih podataka, od 2018. godine počet će se primjenjivati Opća uredba o zaštiti podataka s ciljem primjene jedinstvenog skupa pravila na cjelokupnom području EU-a. EGSO je i u svojim prethodnim mišljenjima isticao važnost zaštite privatnosti i podataka te naglašava da bi se podaci trebali upotrebljavati samo u svrhe povezane s radom sustava i da se ne bi trebali pohranjivati u druge svrhe.

7.1.

Klimatski i okolišni učinci prometa ovise o mnogim čimbenicima. Poboljšanje energetske učinkovitosti vozila, zrakoplova i brodova jedna je od ključnih mjera za smanjenje emisija. Automatizaciju operativnih i kontrolnih sustava obično prati energetska učinkovitost.

7.2.

Zamjena fosilnih goriva niskougljičnim gorivom, električnom energijom ili vodikom još je jedno od ključnih sredstava za smanjenje emisija. Iako je riječ o zasebnom procesu, uvođenje električnih vozila i pametnih elektroenergetskih mreža usko su povezani s automatizacijom prometa.

7.3.

Mjere kojima se poboljšava protok prometa također imaju značajnu ulogu u smanjenju emisija. Digitalizacijom i automatizacijom omogućuju se protočan promet i učinkoviti multimodalni prijevozni lanci. Time se postiže veća učinkovitost prometa, veća energetska učinkovitost, manja potrošnja goriva i smanjenje emisija. U tu svrhu također su od presudne važnosti visokokvalitetna infrastruktura i nesmetani prelasci granica. Nadalje, korištenje zemljišta i prostorno planiranje utječu na potrebu za prometom i njegovu protočnost.

7.4.

Okolišni učinci nisu povezani samo s prometom, već i sa životnim vijekom vozila, zrakoplova i brodova, od njihove proizvodnje do prestanka upotrebe. Vraćanje proizvodnje u matičnu zemlju i primjena pristupa kružnog gospodarstva doprinose smanjenju učinaka životnog vijeka proizvoda.

7.5.

Autonomni promet može prouzročiti povećano korištenje privatnih vozila zbog veće praktičnosti za putnike. S druge strane, zajedničko korištenje automobila i korištenje javnog prijevoza trebali bi smanjiti broj privatnih automobila. Sklonosti potrošača stoga igraju odlučujuću ulogu u budućnosti mobilnosti, a na njih se može utjecati stavljanjem na raspolaganje lako dostupnih instrumenata za planiranje putovanja kojima se ljude potiče na odabir opcija koje su prihvatljivije za okoliš. Odgovarajući cjenovni poticaji također mogu imati ulogu u utjecanju na ponašanje potrošača.

13.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 345/58

Izvjestitelj:

Miguel Ángel CABRA DE LUNA

1.1.

Socijalna ekonomija važan je čimbenik koji doprinosi ostvarivanju ciljeva svih europskih politika s vanjskom dimenzijom: vanjske i sigurnosne politike, trgovinske politike, politike susjedstva, politike o klimatskim promjenama, politike razvojne suradnje i politike održivog razvoja. Međutim, zbog nepostojanja odgovarajućeg regulatornog okruženja, kako na europskoj tako i na nacionalnoj razini, ovaj sektor ne može razviti sav svoj potencijal i povećati svoj utjecaj.

1.2.

S druge strane, Instrument za partnerstvo (1) za suradnju s trećim zemljama, namijenjen razvijenim zemljama i zemljama u razvoju može predstavljati priliku za socijalnu ekonomiju Europske unije (EU) u njezinom postupku internacionalizacije, potičući konkurentnost, inovacije i istraživanja.

1.3.

EU ima ključnu ulogu u iskorjenjivanju siromaštva i poticanju gospodarskog i socijalnog razvoja na globalnoj razini, što se odražava u programu EU-a za razdoblje nakon 2015. i prihvaćanju programa Ujedinjenih naroda (UN) za održivi razvoj do 2030.

1.4.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) sa zadovoljstvom pozdravlja važnost koju u programu za razdoblje nakon 2015. Vijeće daje „socijalnoj ekonomiji za stvaranje radnih mjesta i održivi razvoj”, što otvara nove mogućnosti za poticanje vanjske dimenzije socijalne ekonomije (točka 43. programa za razdoblje nakon 2015.), iako izražava žaljenje zbog toga što Komisija nije uključila socijalnu ekonomiju u svoj prijedlog novog konsenzusa o razvoju.

1.5.

Poslovni uspjesi koji se mogu uočiti u različitim zemljama izvan EU-a dovode do zaključka da je socijalna ekonomija, u svojim različitim poslovnim oblicima, uvelike prisutna u svakodnevnom životu i proizvodnoj aktivnosti velikog dijela Afrike, Amerike i Azije te da uvelike pridonosi poboljšanju uvjeta života i rada milijuna ljudi.

1.6.

Među različitim poslovnim oblicima socijalne ekonomije prisutnima u spomenutim regijama ističe se vodeća uloga, između ostalih, zadruga i uzajamnih društava, koji su vrlo brojni i aktivni u poljoprivrednoj proizvodnji, financijama i mikrofinancijama, opskrbi čistom vodom, stambenom zbrinjavanju, uključivanju na tržište rada osoba s invaliditetom, smanjenju neformalnog rada inicijativama za zajedničko poduzetništvo na polju socijalne ekonomije, uključivanju mladih na tržište rada i emancipaciji žena, što ima sve veću ulogu u proizvodnoj djelatnosti zadruga i uzajamnih društava.

1.7.

Uz zadruge, uzajamna društva i druga slična poduzeća socijalne ekonomije koja se temelje na udruživanju, ističe važnu funkciju neprofitnih subjekata, udruga i zaklada poznatih pod nazivom NVO, koje su sve sastavni dio socijalne ekonomije u području trećeg sektora socijalnog djelovanja i koje upravljaju uslugama socijalne pomoći, zdravlja, obrazovanja i ostalim uslugama, pa čak i potiču inicijative socijalnog poduzetništva među lokalnim stanovništvom u raznim oblicima socijalne ekonomije.

1.8.

Komisija je prepoznala važnu funkciju koju poduzeća socijalne ekonomije mogu imati u razvoju kružnog gospodarstva i kojem mogu dati „ključni doprinos” (2). U Europi postoje brojni primjeri dobrih praksi u ovom području, u kojem poduzeća socijalne ekonomije mogu igrati važnu ulogu u ulaganjima predviđenima u Europskom planu za vanjska ulaganja za obnovljive izvore energije u Africi. Poduzeća socijalne ekonomije izrazito doprinose održivom gospodarskom razvoju, smanjujući njegove negativne posljedice na okoliš.

1.9.

Ne dovodeći u pitanje djelovanje etičnih banaka, tradicionalni financijski instrumenti ne funkcioniraju kad su u pitanju poduzeća socijalne ekonomije, kojima su potrebni posebno prilagođeni instrumenti. Stoga EGSO izražava žaljenje što se, unatoč njihovoj neupitnoj važnosti u postupku ostvarivanja ciljeva održivog razvoja i njihovoj socioekonomskoj prisutnosti, poduzeća socijalne ekonomije ne uzimaju sustavno u obzir kao zaseban dionik u programima za poticanje internacionalizacije i promicanju poslovanja u inozemstvu, te u programima razvojne suradnje EU-a. Isto tako, u okviru Europskog plana za vanjska ulaganja i Europskog fonda za održivi razvoj (EFOR) nisu predviđene zasebne linije financiranja za poduzeća socijalne ekonomije.

1.10.

Na primjer, produljenje Partnerskog sporazuma iz Cotonoua utjecat će na više od 100 zemalja iz Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država (ACP), s ukupno više od 1,5 milijardi stanovnika. Sporazum o partnerstvu iz Cotonoua bit će produljen 2020., a pregovori moraju početi najkasnije u kolovozu 2018. Iznenađujuće je što se u navedenoj Komunikaciji, koja se temelji na programu UN-a za održivi razvoj do 2030. i globalnoj strategiji EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku, među nedržavnim dionicima koji sudjeluju u udruživanju ne spominje socijalna ekonomija, koja je sadržana u generičkoj kategoriji „civilno društvo, dionici ekonomskog i socijalnog okruženja i privatni sektor” (točka 4.3.3 Komunikacije).

1.11.

Trgovinska politika jedan je od stupova vanjskog djelovanja EU-a. Organizirano civilno društvo sudionik je različitih sporazuma EU-a s drugim zemljama ili regijama u svijetu (trgovinskih, o udruživanju, gospodarskom partnerstvu) u okviru rada zajedničkih savjetodavnih odbora i unutarnjih savjetodavnih skupina koji sklapaju dotične sporazume. EGSO preporučuje da socijalna ekonomija, koja je već dio brojnih sporazuma, bude u svima njima općeprisutna kao stalni element.

1.12.

EFOR i EIB moraju surađivati u uspostavi posebnog financijskog ekosustava za poduzeća i organizacije socijalne ekonomije, kao što se zahtijeva u Mišljenju EGSO-a (3). Uz to, programima tehničke pomoći i suradnje Europskog plana za vanjska ulaganja mora se predvidjeti poticanje suradničkih digitalnih platformi. Digitalna ekonomija otvara nove prostore za djelovanje i razvoj poduzeća socijalne ekonomije. Tako ekonomija suradnje omogućuje stvaranje neprofitnih platformi (eng. platform cooperativism) i razvoj aktivnosti koje su od velikog značaja za vanjsku dimenziju socijalne ekonomije, kao što su suradnička proizvodnja, suradničko financiranje (masovno financiranje putem interneta (eng. crowfunding) ili uzajamno kreditiranje (eng. peer-to-peer lending), suradničko upravljanje ili suradničko učenje. U posljednjem slučaju učenje uz pomoć suradničkih platformi može biti važno za in situ obuku poduzetnika socijalne ekonomije u susjednim zemljama i na jugu, čime se jača strukturni ljudski kapital u navedenim zemljama.

1.13.

EGSO podupire preporuku Stručne skupine Europske komisije za socijalno poduzetništvo (GECES) za jačanje uloge socijalnih poduzeća u vanjskoj politici EU-a. U tom smislu Komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) moraju koordinirati svoje politike i inicijative radi:

1.14.

Komisija i socijalna ekonomija moraju podupirati sudjelovanje zemalja skupine G20 i G7 u promicanju posebnih politika potpore socijalnoj ekonomiji (kako je sadržano u Okviru za uključivo poslovanje skupine G20), u kojima se odražavaju razlike u vrijednostima, načelima i razlozima postojanja tih organizacija (Preporuka br. 12 GECES-a).

1.15.

Pomoću gospodarske diplomacije treba promicati ulogu socijalne ekonomije i suradnju s međunarodnim financijskim organizacijama u okviru međunarodnih foruma (UNTFSSE, ILGSSE, G20, G7, ILO itd.).

1.16

EU treba osigurati da socijalna poduzeća u pregovorima o trgovinskim sporazumima ne budu diskriminirana u odnosu na druga poduzeća i to uklanjanjem necarinskih prepreka koje, de facto, dovode do predmetne diskriminacije.

1.17.

Europski instrument za susjedstvo (ENI), ali i drugi financijski instrumenti, moraju sustavno doprinositi promicanju socijalne ekonomije, kako u pregovorima o pristupanju država kandidatkinja EU-u, tako i s drugim susjednim zemljama korisnicama povlaštenih sporazuma.

1.18.

Komisija mora učvrstiti svoju vodeću ulogu u području međunarodne suradnje i u poticanju i priznavanju poduzeća socijalne ekonomije kao glavnih dionika privatnog sektora za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja i kao dijela vanjskopolitičkog programa EU-a. U tu svrhu potrebno je koordinirati aktivnosti različitih odjela Komisije i ESVD-a i uvesti programe zajedničkog djelovanja na polju razvojne suradnje s drugim međunarodnim financijskim ustanovama kao što su Svjetska banka, Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), Afrička banka za razvoj, Azijska banka za razvoj i druga javna i privatna tijela u potrazi za višestranim, pa i lokalnim ulaganjima, stvarajući poticaje za funkcioniranje tih načina financiranja. Poduzeća socijalne ekonomije moraju hitno, učinkovito i na općoj razini postati dijelom „ekonomske diplomacije” EU-a. Komisija u području socijalne ekonomije mora pojačati suradnju s međunarodnim organizacijama (UN, ILO, OECD itd.).

1.19.

Komisija mora izričito uključiti sektor socijalne ekonomije kao poslovnog dionika EU-a u inicijative za pristup trećim tržištima i sve programe razvojne suradnje i u uvođenju programa za razdoblje nakon 2015., uspostavljajući pokazatelje i posebne ciljeve za zadruge i druga slična poduzeća socijalne ekonomije. Konkretno, važno je da Komisija i Visoka predstavnica Unije za vanjske poslove izričito uključe socijalnu ekonomiju među nedržavne dionike u sljedećem Sporazumu o partnerstvu iz Cotonoua te da u Europski plan za vanjska ulaganja i u Europski fond za održivi razvoj uvedu posebne linije financiranja za poduzeća socijalne ekonomije.

1.20.

Radi doprinosa praćenju i reviziji ciljeva održivog razvoja, svake godine mora se izraditi izvješće o politikama o udruživanju između država članica i drugih javnih tijela i socijalnih poduzeća, uključujući zadruge, koje su ključne za provedbu ciljeva održivog razvoja. Države članice također treba poticati na izradu podataka i statistika.

1.21.

Komisija mora poticati uključivanje socijalnih poduzeća u strukturirani dijalog koji će promicati s europskim i afričkim privatnim sektorom u okviru platforme održivih poduzeća za Afriku.

1.22.

Komisija mora poticati potporu koja daje prednost socijalnim poduzećima povezanima s kružnim gospodarstvom, koja postižu znatne uspjehe u Europi te koja stvaranjem radnih mjesta za mlade i žene na lokalnoj razini mogu biti važni dionici održivog razvoja u zemljama izvan Europe.

1.23.

Komisija i države članice moraju poticati sudjelovanje, savjetovanje i koordinaciju svojeg poslovnog djelovanja u inozemstvu i razvojnu suradnju s europskim i nacionalnim predstavnicima socijalne ekonomije, ali i predstavnicima partnerskih zemalja te s međunarodnim organizacijama socijalne ekonomije koje povezuju zemlje na relaciji sjever-jug i jug-jug. EGSO ponavlja svoj zahtjev (4) za uspostavom Foruma europskog civilnog društva za održivi razvoj kako bi se promicala i nadzirala provedba Programa za razdoblje do 2030., pri čemu su glavni dionici Vijeće, Komisija, Parlament, predstavnici europske socijalne ekonomije i ostatak civilnog društva.

1.24.

U okviru programa tehničke i razvojne pomoći Komisije mora se predvidjeti sudjelovanje mreža i predstavničkih organizacija socijalne ekonomije kao posrednika i strateških dionika u provedbi programa ulaganja i suradnje u susjednim zemljama i u zemljama u razvoju te pružiti podrška vladama u promicanju povoljnog institucionalnog okruženja za poduzeća socijalne ekonomije. Neupitnu prednost imaju zemlje južnog Sredozemlja i Balkana.

1.25.

Komisija i ESVD moraju u trećim zemljama promicati postupak identifikacije različitih vrsta poduzeća socijalne ekonomije, kao i uspostavu odgovarajućeg pravnog okvira u kojemu će biti vidljiva sva poduzeća socijalne ekonomije. Budući da je riječ o složenom dugoročnom/srednjoročnom postupku, naglasak se mora staviti na zadruge i uzajamna društva, koji su raspoređeni po cijelom svijetu, s jasnim pravnim okvirom, snažno su prisutni u svim granama proizvodne djelatnosti i imaju sustav vrijednosti i upravljanja koji nadahnjuje socijalnu ekonomiju u cijelosti, zbog čega ih se prepoznaje kao njezinu okosnicu.

1.26.

Za potrebe ovog mišljenja, EGSO potiče Europsku komisiju da bez odlaganja izvrši svoje obećanje o poticanju podizanja svijesti među službama po pitanju socijalne ekonomije u vidu organiziranja unutarnjih izvješćivanja namijenjenih relevantnim glavnim upravama i izaslanstvima Europske unije u trećim zemljama.

2.1.

U globalnoj strategiji EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku dvama najvećim prioritetima smatraju se sigurnost EU-a i ulaganje u otpornost država i društava koji se nalaze na istoku Europe i na jugu, prema središnjoj Africi. U provođenju navedenih prioriteta i europske politike susjedstva socijalna ekonomija može imati važnu ulogu u poticanju procesa uključivog razvoja i održivog rasta.

2.2.

Europska politika susjedstva (EPS), sa zemljama s istoka i juga Europe, i njezin financijski instrument, Europski instrument za susjedstvo (ENI), ključan su element za poticanje odnosa sa 16 zemalja na koje se primjenjuje, od kojih je šest s istoka, a 10 s južnog Sredozemlja, na temelju 15,4 milijarde EUR koje je EU namijenio za njihov razvoj u razdoblju od 2014. do 2020.

2.3.

U razdoblju 2016. – 2020. Europskim planom za vanjska ulaganja, u okviru Europskog fonda za održivi razvoj, u Africi i susjednim zemljama EU-a promicat će se ulaganja u iznosu od 44 – 88 milijardi EUR, s time da će se prihvatljivim partnerima za projekte ulaganja smatrati tijela javnog sektora i ulagači iz privatnog sektora.

2.4.

Međunarodna trgovina jedan je od stupova nove europske strategije do 2020. za postizanje konkurentnije i zelenije Unije. Sporazumi o slobodnoj trgovini i ulaganjima koje EU promiče mogu pridonijeti dinamičnijem gospodarskom rastu u EU-u ako se uzme u obzir da će se 90 % budućeg svjetskog rasta generirati izvan Europe. EU bi se trebao pobrinuti da poduzeća socijalne ekonomije u pregovorima o trgovinskim sporazumima ne budu diskriminirana u odnosu na druga poduzeća i to uklanjanjem necarinskih prepreka koje, de facto, dovode do predmetne diskriminacije. Europska socijalna ekonomija mora iskoristiti te sporazume za poticanje internacionalizacije svojih poduzeća, kako u susjednim zemljama na istoku i jugu Europe, tako i u ostatku svijeta.

2.5.

EU ima važnu funkciju u iskorjenjivanju siromaštva i poticanju gospodarskog i socijalnog razvoja na svjetskoj razini. Službena pomoć za razvoj koju pružaju EU i države članice iznosila je 2015. (5) 68 milijardi EUR, što je više od 50 % u usporedbi s ostalim svjetskim donatorima.

2.6.

Vijeće je na sastanku 26. svibnja 2015. odobrilo stav EU-a o novom razvojnom programu za razdoblje nakon 2015. godine („Novo globalno partnerstvo za iskorjenjivanje siromaštva i poticanje održivog razvoja nakon 2015.”) EU je na Općoj skupštini UN-a u rujnu 2015. zastupao program za razdoblje nakon 2015. te je Opća skupština odobrila Programa održivog razvoja do 2030. „U navedenom programu za razdoblje nakon 2015. Vijeće ističe „važnost mikropoduzeća, malih i srednjih poduzeća i poduzeća socijalne ekonomije za stvaranje radnih mjesta i održivi razvoj”, (točka 43.).

3.1.

Poduzeća socijalne ekonomije čine brojni dionici koji svi imaju istu osnovu, s načelima i vrijednostima koja ih obilježavaju kao slobodne i dobrovoljne subjekte, s demokratskim i participativnim sustavima upravljanja, koje je stvorilo civilno društvo kako bi se na temelju zajedničkih kriterija bavili potrebama ljudi i društvenih skupina koje predstavljaju, a ne kako bi isplaćivali ulagače kapitala (6). Kao primjer valja navesti da je Unesco njemačke zadruge proglasio nematerijalnom baštinom čovječanstva.

3.2.

Osim vlastitih sudionika i znanstvene literature, dionike socijalne ekonomije jasno ograničavaju i institucije EU-a, koje utvrđuju njihovo područje djelovanja. Ističu se Rezolucija Europskog parlamenta o socijalnoj ekonomiji (2008/2250(INI)) od 25. siječnja 2009., Priručnik za izradu satelitskih računa poduzeća u socijalnoj ekonomiji (zadruga i uzajamnih društava), koju je promicala Europska komisija (2006.); mišljenja EGSO-a (7) i izvješće navedenog Odbora o socijalnoj ekonomiji u Europskoj uniji (8). Svi oni na isti način utvrđuju sektor socijalne ekonomije, koji čini mnoštvo poduzeća i subjekata „kojima je okosnica davanje prednosti ljudima pred kapitalom i koji obuhvaćaju organizacijske oblike kao što su zadruge, uzajamna društva, zaklade i udruženja, kao i modernije oblike socijalnih poduzeća (zaključci Vijeća Europske unije od 7. prosinca 2015. pod nazivom „Promicanje socijalnog gospodarstva kao ključnog pokretača gospodarskog i socijalnog razvoja u Europi”) (9).

4.1.

Socijalna ekonomija može imati vrlo važnu ulogu u vanjskom djelovanju EU-a. Povijest socijalne ekonomije jest povijest uspjeha, ne samo u Europi nego i u brojnim susjednim zemljama na jugu i u širim afričkim regijama. Tako je istaknula Svjetska organizacija rada u svojoj Preporuci br. 193 od 20. lipnja 2002. o promicanju zadruga, koje smatra jednim od stupova gospodarskog razvoja i koje, zbog svojih vrijednosti i sustava upravljanja, promiču najpotpunije sudjelovanje cijelog stanovništva u navedenom razvoju, jačajući stabilnost, povjerenje i socijalnu koheziju.

4.2.

Komisija i Vijeće u različitim su prilikama istaknuli važnost zadruga i socijalne ekonomije u vanjskom djelovanju EU-a. Tako se u Komunikaciji Komisije od 12. rujna 2012. („Temelji demokracije i održivog razvoja: Europski angažman za civilno društvo kroz vanjske odnose”) ističe uloga zadruga kao „važnog dionika civilnog društva […] koje su posebno aktivne u poticanju poduzetničkog duha i u otvaranju radnih mjesta uključivanjem temeljnih zajednica”. S druge strane, u Programu za razdoblje nakon 2015. Vijeće socijalnoj ekonomiji pripisuje značajnu ulogu u otvaranju radnih mjesta i održivom razvoju (točka 43. programa za razdoblje nakon 2015.).

4.3.

U globalnoj strategiji EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku dvama se najvećim prioritetima smatraju sigurnost EU-a i ulaganje u otpornost država i društava koji se nalaze na istoku Europe i na jugu, prema središnjoj Africi.

4.4.

Europska politika susjedstva ključni je element za osiguravanje prioriteta utvrđenih u globalnoj strategiji za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije. U okviru ove strategije smatra se da je jedan od prioriteta vanjskog djelovanja ulaganje u otpornost država i društava na istoku Europe i na jugu, prema središnjoj Africi, kako za zemlje unutar europske politike susjedstva, tako i izvan nje.

4.5.

Konsolidiranje otpornih država u europskom okruženju, što je prioritet vanjskog djelovanja EU-a, ne može se postići bez jakih, povezanih i otpornih društava. Socijalna ekonomija, koju čine ljudi i koja postoji za ljude, predstavlja snažan izraz civilnog društva. Poduzeća socijalne ekonomije plod su građanskih inicijativa kolektivnog poduzetništva koje obuhvaćaju gospodarske i socijalne ciljeve u zajedničkom projektu, zahvaljujući kojem ljudi postaju odgovorni za vlastite sudbine i preuzimaju glavne uloge u njima, te im omogućuje da poboljšaju životne uvjete i polažu nadu u budućnost. Ovo je najbolje jamstvo konsolidiranja otpornih država na istoku Europe i na jugu, u drugim zemljama unutar i izvan europske politike susjedstva, kao što se ističe u strategiji vanjske i sigurnosne politike EU-a. To je najbolje jamstvo održivosti i sigurnog dugoročnog uspjeha prvog od pet velikih prioriteta vanjskog djelovanja EU-a – sigurnost naše zajedničke kuće, Europe – a stoga i sprečavanja procesa radikalizacije.

4.6.

Naposljetku, vanjska dimenzija socijalne ekonomije može biti izuzetno korisna za stvaranje radnih mjesta s odgovarajućim pravima u zemljama s visokim postotkom sive ekonomije ili u zemljama koje prelaze na nove gospodarske modele. To može biti od pomoći i za izbjegavanje zatvaranja poduzeća na način da brigu o njima preuzmu radnici unutar pravnog i organizacijskog suradničkog okvira.

5.1.

Trgovinska politika jedan je od stupova vanjskog djelovanja EU-a. Organizirano civilno društvo sudionik je različitih sporazuma EU-a s drugim zemljama ili regijama svijeta (trgovinskih sporazuma, sporazuma o pridruživanju, sporazuma o gospodarskom partnerstvu) u okviru rada zajedničkih savjetodavnih odbora i unutarnjih savjetodavnih skupina uspostavljenih na temelju tih sporazuma. EGSO preporučuje da socijalna ekonomija, koja je već dio brojnih sporazuma, bude općeprisutna i postane stalni element u svima njima te predlaže da se s pomoću toga u poglavljima o održivom razvoju tih sporazuma iskoristi iskustvo socijalne ekonomije u osnivanju poduzeća s vrijednostima i obilježjima svojstvenima socijalnoj ekonomiji. Također predlaže da organizacije socijalne ekonomije redovito budu sastavni dio unutarnjih savjetodavnih skupina civilnog društva predviđenih dotičnim poglavljima i poslovnih misija koje Komisija promiče u trećim zemljama.

5.2.

Prisutnost socijalne ekonomije u zajedničkim savjetodavnim odborima i unutarnjim savjetodavnim skupinama može pridonijeti jačanju znanja, veza i suradnje socijalne ekonomije među različitim regijama. Kao što je već, na primjer, slučaj u odnosu između socijalne ekonomije EU-a i njegovih odgovarajućih partnera u Latinskoj Americi i na južnoj obali Sredozemnog mora.

5.3.

Europska politika susjedstva, koja je s pomoću svojeg europskog instrumenta za susjedstvo, u razdoblju 2014. – 2016. namijenila iznos od 15,4 milijarde EUR za postizanje svojih ciljeva. Europski plan za vanjska ulaganja (10), koji pruža globalni okvir za jačanje ulaganja u Afriku i susjedne zemlje EU-a, može biti odgovarajući instrument za promicanje socijalne ekonomije u tim zemljopisnim područjima.

5.4.

U studenom 2017. održat će se 5. sastanak na vrhu Afrike i EU-a, na kojem će se preoblikovati i produbiti partnerstvo Afrike i EU-a (11). Komisija mora poticati uključivanje socijalnih poduzeća u strukturirani dijalog koji će promicati s europskim i afričkim privatnim sektorom u okviru platforme održivih poduzeća za Afriku.

5.5.

Komisija je prepoznala važnu funkciju koju poduzeća socijalne ekonomije mogu imati u razvoju kružnog gospodarstva, kojem mogu dati „ključni doprinos” (12). U Europi postoje brojni primjeri dobrih praksi u ovom području, osobito u okviru obnovljivih izvora energije.

5.6.

Zahvaljujući svojim obilježjima i vrijednostima, poduzeća socijalne ekonomije mogu imati važnu ulogu u ulaganjima predviđenima u Europskom planu za vanjska ulaganja za obnovljive izvore energije u Africi, i to na temelju konkurentske prednosti koja proizlazi iz boljeg upravljanja resursima, sirovinama i povezanosti s područjem, čime se omogućuje otvaranje novih radnih mjesta na lokalnoj razini, osobito za mlade i žene. Potpora koja daje prednost socijalnim poduzećima povezanima s kružnim gospodarstvom omogućit će održiviji gospodarski rast, smanjujući njegove negativne posljedice na okoliš kroz bolje upravljanje resursima i smanjenjem vađenja i zagađenja.

5.7.

Instrument za partnerstvo (13) za suradnju s trećim zemljama, namijenjen razvijenim zemljama i zemljama u razvoju, može predstavljati priliku za socijalnu ekonomiju EU-a u njegovu postupku internacionalizacije, potičući konkurentnost, inovacije i istraživanja.

5.8.

Kao što je više puta istaknuto, logika financijskog tržišta nije osmišljena za potporu razvoja poduzeća socijalne ekonomije. Tradicionalni financijski instrumenti ne funkcioniraju za poduzeća i organizacije socijalne ekonomije, kojima su potrebni posebno prilagođeni financijski instrumenti. Zbog toga se stvarni potencijal poduzeća i organizacija socijalne ekonomije može ostvariti samo ako se pristup financiranju uklopi u prilagođeni i u cijelosti integrirani financijski ekosustav (14).

5.9.

GECES je također ukazao na potrebu za time da Komisija dodijeli „izravna i neizravna financijska sredstva poduzećima socijalne ekonomije, uključujući poduzeća koja posluju u tom sektoru, u trećim zemljama u suradnji s njihovim vladama, i da pruži potporu socijalnim financijskim organizacijama” (Preporuka br. 13 izvješća GECES-a pod nazivom „Budućnost socijalne ekonomije i poduzeća koja posluju u tom sektoru”).

5.10.

U tom smislu, europska politika susjedstva, ali i drugi financijski instrumenti, morali bi sustavno doprinositi promicanju socijalne ekonomije kako u pregovorima o pristupanju država kandidatkinja, tako i s drugim susjednim zemljama korisnicama povlaštenih sporazuma.

5.11.

U posljednje vrijeme Komisija pokazuje određenu vanjsku inicijativu, kao što je „Okvirni sporazum o udruživanju između Europske komisije i Međunarodnog saveza zadruga za poticanje zadružnog sektora na globalnoj razini”, koji je potrebno provesti u razdoblju 2016. – 2020. i kojemu je dodijeljeno 8 milijuna EUR. Međutim, iz europske politike susjedstva, kao i iz globalne strategije za vanjsku i sigurnosnu politiku, izostavljena su poduzeća socijalne ekonomije u slučaju kad ih treba izričito uključiti kao poslovne dionike u vanjske politike i programe EU-a te se njima ne predviđa posebna linija financiranja za poduzeća socijalne ekonomije, među brojnim fondovima dodijeljenima Europskom planu za vanjska ulaganja i Europskom fondu za održivi razvoj, niti ih se uzima u obzir u djelovanjima za internacionalizaciju u korist europskih poduzeća.