12.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 342/1

1.

pozdravlja izvrstan uspjeh europske istraživačke politike koja se primjenjuje diljem uzastopnih okvirnih programa, sve do programa Obzor 2020., najvažnijeg integriranog istraživačkog programa na svijetu, koji se temelji na znanstvenoj izvrsnosti i ubrzanju inovacija;

2.

podsjeća na to da je program Obzor 2020. glavni alat za pružanje potpore razvoju istraživanja i inovacija u Europi u okviru globalne strategije Europa 2020. koji služi ostvarenju europskog istraživačkog prostora;

3.

ponovno ističe važnost strategije Europa 2020., u okviru koje se predlaže konsolidirani pristup „trokuta znanja” (istraživanje – obrazovanje – inovacije), s time da preobrazba duha učenja i podizanje razine osposobljavanja za sve i dalje ostaju od ključne važnosti, kao i poticanje suradnje između sveučilišta i poduzeća; nadalje, predlaže veću usklađenost i komplementarnost s programima Erasmus+i Interreg, što uključuje i program Interreg Europa posvećen međuregionalnoj suradnji; naglašava da treba i dalje raditi na postizanju europskog istraživačkog prostora i traži da se ostvare određeni ciljevi, među kojima je znanstvena izvrsnost ključna i neophodna, ali ne i isključiva;

4.

naglašava aktualnost ciljeva europskog istraživačkog prostora i važnost njihove daljnje provedbe, posebice u pogledu razvoja transnacionalne suradnje, mobilnosti znanja, jedinstvenog tržišta rada za istraživače i inovatore, rodne jednakost ili pristupa informacijama i znanosti;

5.

predlaže da se, u vidu potpore projektu izgradnje europskog društva znanja, utvrdi europski talent i prati karijera istražitelja; trebalo bi uspostaviti europske putove za istraživače kojima bi na taj način bio omogućen pristup programima za potporu njihove istraživačke karijere u razdobljima tranzicije, a trebalo bi promicati i uključivanje istražitelja u poslovno okruženje;

6.

raspravu o proračunu odbija ograničiti na sami okvirni program: sukladno načinu ocjenjivanja, udio kohezijske politike koji se izdvaja za istraživanja i inovacije varira između 43 i 110 milijardi eura, ne računajući važne doprinose drugih sektorskih politika i Junckerovog plana;

7.

traži da se inovacije i istraživanje ponovo stave na prvo mjesto redoslijeda prioriteta u okviru rasprave o budućnosti Europe i prioriteta navedenih u Rimskoj deklaraciji (1), da se ojača horizontalno upravljanje pitanjima istraživanja, inovacija i osposobljavanja u okviru Unije te da se povećaju globalna fiskalna nastojanja Europske unije na području istraživanja i inovacija u svim tim politikama, u okviru sadašnjeg i sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira. U tom sveukupnom kontekstu i u skladu s nacrtom izvješća Europskog parlamenta (2) i izvješća skupine neovisnih stručnjaka na visokoj razini za postizanje maksimalnog učinka programa EU-a za istraživanje i inovacije (Izvješće Lamy) (3), proračun okvirnog programa treba znatno povećati kako bi se održala barem dinamika rasta iz postojećeg okvirnog programa (4). U svakom slučaju, nužno promicanje istraživanja i inovacija ne smije dovesti u pitanje važnost kohezijske politike koja je i dalje EU-ov ključni instrument financiranja za postizanje gospodarske i socijalne kohezije te konvergencije njegovih gradova i regija. Kako bi se potaknuo regionalni razvoj trebat će iskoristiti i kombinirati cjelokupni potencijal kohezijske politike i politike istraživanja i inovacija;

8.

poziva na pokretanje nove zajedničke ambicije, koja se ne odnosi samo na znanstvenu izvrsnost u Europi, nego i na znanstvenu izvrsnost i inovacijske kapacitete Europe kao cjeline, korištenjem ukupnog potencijala svih njezinih gradova i regija, jačanjem njihovih kapaciteta i promicanjem otvorenih i suradničkih inovacija;

9.

smatra da je ta ambicija još nužnija u kontekstu globalizacije čijim posljedicama još nismo ovladali, posebice na lokalnoj i regionalnoj razini, a da u suočavanju s globalizacijom istraživanja i inovacije nude otpornost, visoku dodanu vrijednost i održivu konkurentnost;

10.

namjerava promicati cjelovit pristup financiranju na europskoj, nacionalnoj i regionalnoj razini bez kojeg ta ambicija i europska rasprava o proračunu ne bi imale smisla; podsjeća na važnost cilja kojim se 3 % BDP-a želi posvetiti javnom i privatnom istraživanju i inovacijama, koji je utvrđen za sve države članice strategijom Europa 2020. i koji od 2015. stagnira na 2,03 % te čije je ostvarenje otežano, među ostalim, snižavanjem odobrenih sredstava u mnogim državama članicama; smatra da je stoga ključno i dalje jačati sustave istraživanja i inovacija, uzimajući u obzir kontekst svake države članice i svake regije, i to boljom koordinacijom politika na europskoj razini i poticanjem potrebnih reformi na nacionalnoj i regionalnoj razini, uključujući putem europskog semestra i strategija pametne specijalizacije;

11.

smatra da je potrebno pojasniti raspravu o sinergijama i predlaže pet operativnih načela koja mogu biti podijeljena između Unije, država članica, regija i gradova:

12.

podsjeća da se dodana europska vrijednost okvirnog programa prvenstveno temelji na njegovog kolektivnoj i suradničkoj dimenziji te na njegovom doprinosu umrežavanju istraživača i inovacijskih ekosustava. Ta dimenzija i dalje treba imati prednost pred potporom pojedinačnim projektima;

13.

izražava zabrinutost zbog snižavanja prosječne uspješnosti poziva na dostavu prijedloga, koja je niža nego kod prethodnog okvirnog programa, što ozbiljno ugrožava njegovo širenje u gradovima i regijama. Natjecanje koje je neophodno za izvrsnost ne smije dovesti do isključenosti i pretjerane koncentracije;

14.

potvrđuje da je daljnja otvorenost okvirnog programa neophodna kako bi se zajamčila njegova dostupnost širom Europe i njezinih regija, kao i njezinim građanima; potiče da se povećaju inovacije na području instrumenata okvirnog programa kako bi se kombinirale izvrsnost, uključenost i sudjelovanje;

15.

podsjeća na važnost održavanja ravnoteže između temeljnog istraživanja i istraživanja bliskog tržištu, ali i između slobodnog istraživanja i istraživanja koje odgovara na pitanja koja postavljaju društvo i gospodarski akteri, kako bi se obuhvatile inkrementalne i disruptivne inovacije, jer obje kategorije mogu dovesti do stvaranja novih djelatnosti i novih radnih mjesta;

16.

uočava prioritet koji se daje projektima s visokim razinama tehnološke spremnosti (TRL) i usmjeren je na postupne inovacije jer istraživače potiče da se usredotoče na razrađene ideje koje se mogu staviti na tržište u kratkom roku. Istodobno napominje da je potpora projektima na nižim razinama tehnološke spremnosti također važna za daljnje uvođenje inovacija na tržište. Ističe važnost disruptivnih inovacija koje se temelje na nižim TRL-ovima i omogućuju da se novi proizvodi i usluge brzo ponude na tržištu. U svakom slučaju, pružanje pomoći MSP-ovima da pristupe tržištu i stvaranje održivih radnih mjesta trebali bi biti glavni prioriteti politike inovacija. To bi posebice trebala biti uloga Europskog vijeća za inovacije;

17.

zahtijeva bolje uzimanje u obzir svih oblika izvrsnosti i inovacija i podsjeća da netehnološke i socijalne inovacije dovode do potrebe za novih znanjima koja mogu oblikovati nova područja izvrsnosti;

18.

podržava potrebu za potpunim priznavanjem socijalnih inovacija, odnosno novih ideja (proizvoda, usluga i modela) kojima se omogućava zadovoljavanje društvenih potreba u širem smislu;

19.

naglašava da istraživanja i inovacije nisu usmjereni isključivo na poduzeća, već se tiču i javne politike, zdravstva, kulture i života u zajednici, kao i socijalne ekonomije i novih gospodarskih modela koji doprinose stvaranju novih partnerstava, novih djelatnosti i novih društvenih odnosa. Stoga bi iskorištavanje rezultata inovacija trebalo usmjeriti ne samo na koncept proizvoda s ekonomskom vrijednošću na tržištu, već i na koncept usluge s društvenom vrijednošću za građane;

20.

naglašava da se pojam izvrsnost koristi za vrlo različite stvarnosti i predlaže razlikovanje sljedećih izazova kojima okvirni program mora pridonijeti:

21.

predlaže da se u ocjeni učinka projekata, kako u ex-ante fazi u slučaju prijedloga, tako i u ex-post fazi u slučaju odobrenih projekata, uzima u obzir sljedeće:

22.

u svrhu doprinosa promicanju izvrsnosti u svim oblicima, predlaže da gradovi i regije dobiju veću ulogu u budućem okvirnom programu:

23.

poziva na uvođenje dvaju novih društvenih izazova radi postizanja znanstvenih rezultata u svrhu suočavanja s najvećim izazovima za budućnost europskih društava:

24.

preporučuje da se u okviru društvenih izazova veći naglasak stavi na interdisciplinarnost te humanističke i društvene znanosti, kao i preuzimanje rizika, kako bi se olakšalo stvaranje novih ideja i rješenja, među ostalim uvođenjem otvorenih poziva na dostavu projekata;

25.

potiče stvaranje novog komplementarnog pristupa temeljenog na zadaćama radi uspješne provedbe istraživanja i velikih projekata, te na transverzalnoj usmjerenosti na model pametnih gradova, ekološkim pitanjima ili pitanjima povezanih s morem i istraživanjem mora; u tu svrhu ponovno naglašava zahtjev Odbora da se u sljedećem okvirnom programu usvoji cilj posvećivanja 10 % projektima koji imaju značajan učinak na morska i pomorska istraživanja; (5)

26.

izražava iznenađenje zbog činjenice da brojne mogućnosti stvorene trenutačnim propisima nisu dovoljno iskorištene i predlaže nekoliko područja poboljšanja:

27.

zahtijeva od Komisije da predstavi elemente ocjenjivanja koji omogućuju opravdanje povišene razine financiranja velikih poduzeća u okviru programa Obzor 2020. s obzirom na činjenicu da se njihovi rashodi u području istraživanja i razvoja nisu značajno povećali te da sukladno tome predloži promjene za naredni okvirni program;

28.

ustraje na tome da je istraživačke djelatnosti nužno financirati subvencijama; izražava žaljenje zbog trenda zamjene subvencija zajmovima, ali priznaje da projekti s visokom razinom tehnološke zrelosti koji su bliski tržišnim djelatnostima moraju imati pristup i takvim instrumentima;

29.

smatra da je razvijanje financijskih instrumenata za ciljeve okvirnog programa opravdano samo ako ti alati omogućuju pokrivanje, u suradnji s financijskim institucijama, velikih rizika u slučaju nefunkcioniranja tržišta, na temelju, primjerice, modela InnovFin; izražava žaljenje zbog toga što se Junckerov plan trenutno nedovoljno koristi za zaštitu od tog tipa rizika;

30.

Skreće pozornost na potrebu za boljim financiranjem projekata na području inovacija za mala i srednja poduzeća, s naglaskom na programe kao što je Industrija 4.0, kao bolji način strukturiranja europske industrijske strukture, kojom bi se također proizvela unutarnja tehnološka potražnja koja bi pogodovala europskom razvoju;

31.

primjećuje da je znanstvena izvrsnost ugrađena u inovacijska središta i ekosustave. Većina korisnika programa Obzor 2020. (sveučilišta, istraživačka tijela, MSP-ovi, organizacije civilnog društva) čvrsto je ukorijenjena u svojim gradovima i regijama čije kvalitete doprinose kvaliteti znanosti. Ta se činjenica mora u potpunosti odraziti u okvirnom programu;

32.

podsjeća da treba sustavno uzimati u obzir teritorijalnu dimenziju prilikom osmišljavanja svih politika jer strategije pametne specijalizacije donose resurse znanstvenim akterima i poduzećima i stvaraju vrijednost za gradove, regije i njihove građane;

33.

ističe da regije usvajaju i razvijaju strategije RIS3 kao jedan od načina strukturiranja ulaganja, zajedno s drugim regijama, u istraživanje i inovacije radi poboljšanja gospodarskog razvoja te da se usklađivanjem regionalnih i europskih ulaganja u strukturne projekte na području pametne specijalizacije povećava učinak okvirnog programa, a izbjegava financiranje projekata koji nisu relevantni za lokalne okolnosti;

34.

potvrđuje da se okvirnim programom trebaju jačati sposobnosti za istraživanje i inovacije u gradovima i regijama kako bi mogli krenuti uzlaznim putem izvrsnosti, primjerice u području pametne specijalizacije, te ojačati sposobnost svih regija da sudjeluju u Obzoru 2020. i doprinose mu svojim kvalitetnim projektima;

35.

naglašava važnost gradova kao središta inovacija koja imaju glavnu ulogu u stvaranju izvrsnosti; jednako tako, naglašava da prevelika koncentracija znanosti u inovacijskim središtima može predstavljati prepreku u traganju za učincima prelijevanja u gospodarsko i društveno tkivo te da je potrebno mobilizirati središta izvrsnosti udaljena od glavnih centara; podsjeća na ključnu ulogu regionalne politike u tom području;

36.

zagovara novo partnerstvo za izvrsnost istraživanja i inovacija u Europi između EU-a, država članica, gradova i regija koje se temelji na jačem višerazinskom upravljanju, poštovanju načela supsidijarnosti, zajedničkoj otvorenoj inovacijskoj kulturi i vrednovanju inicijativa s terena u pristupu usmjerenom s dna prema vrhu;

37.

izražava želju da se okvirnim programom više radi na jačanju regionalnih inovacijskih središta i ekosustava, na većoj potpori mrežama za prijenosa tehnologije kao i na uspostavi nove „teritorijalne povezanosti” radi prepoznavanja i financiranja regionalnih mreža izvrsnosti na temelju modela inicijative Vanguard putem okvirnog programa;

38.

poziva pionirske regije na osnivanje europskih konzorcija u cilju stvaranja revolucionarnih inovacija širom Europe. Utvrđivanje mogućnosti za suradnju, mapiranje dijelova vrijednosnog lanca te utvrđivanje ključnih dionika i sposobnosti putem pametne specijalizacije ključni su koraci u procesu stvaranja dodane vrijednosti EU-a;

39.

razočaran je činjenicom da je sredinom svog provedbenog razdoblja program Obzor 2020. doveden u pitanje zbog sudjelovanja malog broja država EU13  (6) i ukazuje na razlike u sudjelovanju na regionalnoj i lokalnoj razini. Važno je osigurati da i okvirni program, a ne samo kohezijska politika, djeluje u svim gradovima i regijama Unije kako bi se najboljim pionirima u području izvrsnosti pružila potpora i osigurao pristup europskim suradnjama;

40.

želi da se u skladu s time nastavi i proširi program „Širenje izvrsnosti i sudjelovanja” u okviru programa Obzor 2020. te poziva na zauzimanje posebnog pristupa za regije država koje značajno zaostaju u razvoju istraživanja i inovacija zbog čega ne mogu sudjelovati u tom programu, a to znači za većinu najudaljenijih regija, a da se pritom iz vida ne izgubi temeljni kriterij izvrsnosti; ističe mali udio sredstava programa Obzor 2020. koji je tome namijenjen (1 %); upozorava na to da nije došlo ni do kakvih značajnijih promjena u pogledu pristupa okvirnom programu te je iznenađen zbog toga što su zemlje koje najviše koriste program Obzor 2020. istodobno i najveći korisnici programa „Širenje izvrsnosti i sudjelovanja”. Smatra da takvo stanje slabi legitimnost okvirnog programa te poziva na nove inicijative;

41.

predlaže integrirani tržišni pristup na putu prema izvrsnosti, koji se temelji na planu koordinacije za svaku zemlju i svaku regiju kako bi se provele potrebne reforme, izgradnju centara izvrsnosti dostupnih svima, borbu protiv odljeva mozgova i punopravno sudjelovanje u europskim istraživačkim mrežama, pri čemu bi se taj plan trebao sufinancirati regionalnim, nacionalnim i europskim sredstvima, među kojima su Obzor 2020. i Europski strukturni i investicijski fondovi;

42.

u tu svrhu predlaže jačanje suradnje na razini EU-a:

43.

ponovno ističe da bi, u skladu s vrijednostima Unije, suradnja u okviru mreža trebala nadvladati natjecanje te obraća pozornost na važnost tih mreža kao izvora projekata i izvrsnosti;

44.

u tom pogledu ističe važnost programa „Regije znanja” uključenog u 7. okvirni program, koji je omogućavao korisnu interakciju s regionalnom politikom doprinoseći pokretanju trajne suradnje između aktera trokuta znanja na lokalnoj razini, uključivanje privatnog sektora (uključujući MSP-ove) u projekte okvirnog programa, podupiranje transnacionalne suradnje između inovativnih ekosustava te uključivanje lokalnih i regionalnih aktera u europski istraživački prostor;

45.

poziva na uvođenje ambiciozne politike za razvoj tih mreža suradnje:

46.

podsjeća da u okviru programa Obzor 2020. postoje brojne mogućnosti za pružanje potpore tim inicijativama, pita se zašto se slabo financiraju i koriste i zahtijeva intenzivnije korištenje koordinacije i potpore; potiče bolje priznavanje inovativnih inicijativa koje provode područja širom okvirnog programa; također traži da se, u okviru programa Obzor 2020. i kohezijske politike, ojača potpora za međuregionalnu suradnju u vezi sa strategijama RIS3;

47.

primjećuje da se sudjelovanje gradova i regija u provedbi programa Obzor 2020. povećalo od njegova pokretanja i da sve više regija djeluje kao partneri u instrumentima zajedničke izrade mjera, kao što su programi ERA-NET, program Marie Skłodowska-Curie COFUND i javno-privatna istraživačka i inovacijska partnerstva, kao što je inicijativa Clean Sky;

48.

zauzima se za razvoj zajednički oblikovanih mjera i poziva na to da se pravila provedbe pojednostave i usklade te da se, primjerice, uz suglasnost država članica, regijama olakša sudjelovanje u inicijativama zajedničkog oblikovanja programa (članak 185.);

49.

poziva na nastavak administrativnog pojednostavljivanja postupaka za potpore te na nastavak i proširenje centralizacije subvencija i potpora putem jedinstvenog portala za pristup informacijama, a informacije o programima i postupcima kao i platforma za upravljanje potporama Portala za sudionike trebale bi biti na svim službenim jezicima EU-a kako bi se sudionicima olakšao pristup;

50.

potiče mehanizme EU-a za dodjeljivanje povećanih sredstava (eng. top-up) okvirnom programu radi potpore lokalnim inicijativama izvrsnosti kojima se pokreću znatna i raznolika financijska sredstva;

51.

smatra da iskustvo sa strategijama pametne specijalizacije i njihovom provedbom nudi povratne informacije koje su izuzetno korisne za upravljanje programom Obzor 2020. i budućim okvirnim programom, kao i za definiranje radnih programa kojima se utvrđuju područja koja imaju pravo na financiranje; poziva tijela koja se bave izradom tih programa da u taj proces u većoj mjeri uključe lokalne i regionalne vlasti kako bi se povećala usklađenost s problemima na terenu;

52.

smatra ključnim da se u okviru različitih izazova programa Obzor 2020. u obzir uzmu socioekonomski učinci na regije, i to od faze osmišljavanja programa, njegovog planiranja i utvrđivanja područja financiranja programa, tako da odabir tog programa učinkovito doprinese poboljšanju kvalitete života svih europskih regija;

53.

poziva na ponovno ispitivanje svih odredbi okvirnog programa sa stanovišta načela supsidijarnosti i komplementarnost radi jače koordinacije različitih aktera ne samo u smislu zajedničkog financiranja, nego i u smislu nove podjele uloga, pri čemu djelovanje okvirnog programa treba usmjeriti na teme koje nude veću europsku vrijednost;

54.

predlaže preobrazbu „oznake izvrsnosti” koja se dodjeljuje najboljim neuspješnim prijavama u okviru instrumenta za MSP-ove kako bi postala stvarni partnerski instrument kojim bi zajednički upravljali EU i regije radi što bolje koordinacije aktivnosti prije i poslije podnošenja prijava. Ta načela vrijede za druge mjere obuhvaćene oznakom izvrsnosti, kao što su aktivnosti Marie Skłodowska-Curie i stipendije Europskog istraživačkog vijeća, kao i za sve ostale projekte kojima se potiče sinergija;

55.

naglašava ulogu lokalnih i regionalnih vlasti kao eksperimentalnih subjekata i „pionira u usvajanju” putem javne nabave; traži više fleksibilnosti u regulatornom okviru kojim se uređuju te aktivnosti, kao i pojednostavljenje sustava potpore za inovativnu javnu nabavu, koji se trenutačno nedovoljno koristi i čija pravila javni naručitelji u potpunosti ne razumiju;

56.

ponovo insistira na važnosti sveobuhvatnog pristupa inovacijama, bile one postupne ili disruptivne, tehnološke ili netehnološke, proizašle iz osmišljavanja ili iz uporabe, socijalne, otvorene ili suradničke; podsjeća na to da su lokalni centri i ekosustavi glavni čimbenici inovacija, transfera i valorizacije; traži od Komisije da u sklopu uvođenja Europskog vijeća za inovacije uzme u obzir ulogu lokalnih tijela vlasti u pogledu tih pitanja te da ih uključi u buduće aktivnosti Europskog vijeća za inovacije;

57.

predlaže da se u idućem okvirnom programu uvede nova struktura instrumenta za MSP-ove, u čije bi uvjete za programiranje i provedbu u početnim i završnim fazama bile uključene lokalne i regionalne vlasti kako bi bio usklađeniji sa strategijama pametne specijalizacije i lokalnog financiranja te kako bi se ublažio osjećaj obeshrabrenosti povezan s vrlo niskom stopom uspjeha;

58.

odbija svaki prijedlog za preusmjeravanje dijela sredstava kohezijske politike na mjere okvirnog programa radi automatskog financiranja većeg broja projekata ili podupiranja tih „izvrsnih odbačenih projekata”; namjerava braniti nezavisnost regionalnih politika i zalagati se za predloženi pristup zajedničkog oblikovanja mjera i jačanja komplementarnosti i suradnje;

59.

ustraje da treba uzeti u obzir, već prilikom osmišljavanja projekata, pitanja prelijevanja, širenja i vlasništva nad rezultatima. Učinak projekata u tom smislu trenutno je ograničen te bi stoga lokalni programi EU-a trebali biti namijenjeni upravo tim djelatnostima. Gradovi i regije bi trebali biti više uključeni u iskorištavanje i širenje rezultata projekata unutar okvirnog programa;

60.

također podupire razvoj instrumenata namijenjenih prijelazu s dokazivanja koncepta na tržište, npr. pilot-instrumenta „brzi put prema inovacijama” ili organizaciju novih industrijskih sektora putem inicijative INNOSUP i njezinih „projekata za novi industrijski lanac koje omogućuju klasteri”(eng. cluster-facilitated projects for new industrial value chain) te se zauzima za njihovo širenje;

61.

treba razviti kombinaciju instrumenata potpore za klastere namijenjene skupinama poduzeća, a ne pojedinačnim poduzećima, kako bi se omogućilo usvajanje međusektorskih pristupa i stvaranje suradničkih partnerstava EU-a. Nadalje, moguća uloga klastera kao mosta između aktera unutar i izvan regija te kao kanala za podršku MSP-ovima u poslovanju trebala bi se odražavati u politikama EU-a;

62.

Poziva Komisiju da provede procjenu učinka reformi uvedenih u 2013. radi poticanja sinergija između Obzora 2020. i europskih strukturnih i investicijskih fondova;

63.

smatra da industrije u nastajanju nisu u dovoljnoj mjeri u središtu drugog stupa, izražava žaljenje zbog nedovoljne potpore mrežama izvrsnosti inovacijskih središta i ekosustava okrenutih prema industriji budućnosti, kao što je inicijativa Vanguard. Zabrinut je zbog stalnih poteškoća u pogledu financiranja industrijskih i demonstracijskih pilot-projekata velikih razmjera; potiče Komisiju da bez odlaganja ojača financiranje te da osmisli nove mjere u pogledu tih pitanja;

64.

predlaže stvaranje programa potpore za demonstracijsku infrastrukturu radi promicanja umrežavanja ispitivačkih mjesta, demonstratora i pilot-projekata, po uzoru na umrežavanje istraživačke infrastrukture;

65.

primjećuje da se, sada kada se ideja napretka osporava i kada se o njemu raspravlja, odnos između znanosti i društva mora staviti u središte rasprave o budućnosti europske istraživačke i inovacijske politike, bez obzira tiče li se to usmjerenosti istraživanja, uvjeta provedbe projekata ili odluka o razvijanju novih društvenih i tehničkih primjena znanosti;

66.

sukladno tome predlaže promicanje povjerenja u znanost i napredak te razvoj kritičnog pogleda s aspekta održivog razvoja; u tom pogledu namjerava braniti načela predostrožnosti, a to je načelo opreza u duhu kojeg se djeluje uz potpunu svijest o riziku;

67.

naglašava važnost koju danas ima otvorena znanost (eng. open science) zahvaljujući otvorenom pristupu rezultatima istraživanja i publikacijama, dostupnosti pouzdanih informacija iz većeg broja izvora široj javnosti te raspravama s građanima i dionicima;

68.

smatra da između slobodne znanosti i znanosti za određenu svrhu mora postojati prostor za dijalog između znanstvenih i gospodarskih aktera, ali i aktera civilnog društva, kako bi došlo do razmjene i kako bi se zajedno oblikovala velika nova znanstvena pitanja, uz istodobno uvažavanje neovisnosti svakog aktera;

69.

ustraje na hitnoj potrebi za promicanjem znanosti, tehnologije i svih povezanih profesija, među kojima i industrijskih, među mladima i njihovim obiteljima, posebice uzimajući u obzir poticanje žena da se odluče na znanstveno-tehničku karijeru;

70.

žali zbog slabog financiranja programa „Znanost za i s društvom”, njegove rascjepkanosti, a time i slabog učinka; poziva na davanje prioriteta mjerama s većom europskom vrijednošću i stvarnoj suradnji s dionicima, državama članicama, regijama i gradovima;

71.

podržava načelo otvorene znanosti, ali želi očuvati specifičnost okvirnog programa, uključujući u kontekstu istupanja Ujedinjene Kraljevine iz EU-a; nada se da to istupanje neće dovesti do smanjenja sredstava za okvirni program, te shvaća da će to pitanje biti obrađeno u sklopu općih pregovora s Ujedinjenom Kraljevinom;

72.

poziva na jačanje međunarodne suradnje u sklopu okvirnog programa, uključujući s pridruženim partnerima i zemljama u razvoju, ali i u okviru europske politike susjedstva ili strategija morskih bazena, poput strategije za Sredozemlje.

12.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 342/10

1.

pozdravlja inicijativu Europske komisije da Europski odbor regija uključi u predviđanja o ZPP-u nakon 2020. godine; primjećuje da na polju poljoprivrede, prehrane i ruralnih područja predstoje veliki izazovi zbog kojih treba provesti reformu ZPP-a;

2.

Ističe da je ZPP odigrao i da treba dalje igrati ključnu ulogu u izgradnji europske integracije; ciljevi utvrđeni člankom 39. Ugovora o funkcioniranju Europske unije još uvijek su u potpunosti na snazi u okviru aktualnog postupka preispitivanja;

3.

napominje da je poljoprivredni sektor po broju radnih mjesta drugi po veličini industrijski sektor u EU-u: u njemu je zaposleno 22 milijuna poljoprivrednika i 44 milijuna ostalih radnika u poljoprivredno-prehrambenom lancu koji osiguravaju hranu najveće kvalitete po povoljnim cijenama za više od 500 milijuna Europljana; utjecaj poljoprivrede na zapošljavanje još je veći ako se u obzir uzmu proizvodnja, popravak i plasiranje na tržište poljoprivrednih strojeva te proizvodnja i plasiranje na tržište poljoprivrednih sirovina;

4.

poziva na to da se od ZPP-a napravi pravedna, održiva i solidarna poljoprivredna politika u službi poljoprivrednika, regija, potrošača i građana; smatra da samo snažna i zajednička europska poljoprivredna i prehrambena politika može osigurati prehrambenu sigurnost Europe i dinamična ruralna područja;

5.

Napominje da su poljoprivrednici i stočari glavni dionici i korisnici ZPP-a. Bez njih nije moguće provesti mjere kojima se nastoje postići željeni ciljevi. U okviru ZPP-a treba imati na umu njihovu ulogu i uključenost, posebno u pogledu potrebe za ekonomskom održivosti poljoprivrednih i stočarskih gospodarstava kako bi im se osigurali pristojni životni uvjeti, a ruralno područje održalo na životu uz odgovarajuću razinu zaposlenosti;

6.

smatra da u će osmišljavanju budućeg ZPP-a trebati voditi računa o europskim potrošačima. Obavještavanje javnosti o koristima koje proizlaze iz ZPP-a, sigurnost hrane i zaštita okoliša trebali bi biti zajednički izazovi europskih potrošača;

7.

uvjeren je da bi u cilju osiguravanja toga da zanimanje poljoprivrednika bude privlačno i da europska poljoprivreda bude sigurna i kvalitetna regulirana tržišta omogućila veće prihode za poljoprivrednike uz pomoć javnih i privatnih mjera i instrumenata upravljanja kojima se stabiliziraju cijene poljoprivrednih proizvoda i onemogućuju nepoštene trgovinske prakse; smatra da je potrebno ojačati položaj poljoprivrednika u odnosu na druge sudionike u vrijednosnom lancu;

8.

priznaje da je uvjet za opstanak ZPP-a njezina gospodarska, socijalna, okolišna, teritorijalna i međunarodna legitimnost; Europski poljoprivredni sektor odlikuju značajke koje čine temelj njegove konkurentnosti. Te značajke su inovativnost, jaka logistika i infrastruktura, velika raznolikost, znatne prirodne, kulturne i povijesne prednosti poljoprivrednih područja i brojna obiteljska poljoprivredna gospodarstva te vrlo razvijen poduzetnički duh, kao i proizvodi koji su u skladu sa strogim pravilima u pogledu okoliša i zdravlja. Sve te značajke posjeduju potencijal koji, uz pomoć ciljanog ZPP-a, moramo bolje iskoristiti kako bismo dodatno ojačali poljoprivredu i ruralna područja;

9.

uvjeren je da ZPP treba hitno reformirati kako bi ga se u većoj mjeri uskladilo s očekivanjima građana i kako bi se opravdao njegov proračun koji, s obzirom na to da se proračunski resursi neće mijenjati, svi smatraju vrlo privlačnim;

10.

uvjeren je da se uspjeh ZPP-a temelji na ujedinjenosti te da se on u budućnosti ne bi smio razvijati u smjeru ponovne nacionalizacije; ujedno se nada jačanju regija u skladu s načelom supsidijarnosti; zadržavajući svoju narav zajedničke politike, ZPP treba biti fleksibilan i uzimati u obzir različite okolnosti na području poljoprivrede, posebice u mediteranskim i najudaljenijim regijama;

11.

skreće pozornost Europske komisije na to da potrošači pokazuju sve veće zanimanje za lokalno proizvedene, kvalitetne prehrambene proizvode, koji se prodaju po pravednim cijenama, proizvedeni su u skladu s normama o zaštiti životinja, imaju veliku ekološku i društvenu vrijednost te stvaraju radna mjesta i dodanu vrijednost; to je vidljivo i iz porasta potražnje;

12.

smatra da treba ojačati i podržati sljedivost načina proizvodnje hrane, koja potrošačima i proizvođačima garantira sigurnost;

13.

ističe da zanimanje poljoprivrednika u brojnim sektorima i podsektorima proizvodnje nije ekonomski osobito atraktivno, što dodatno otežava problem dobne strukture koja je izuzetno nepovoljna za obnovu poljoprivrednih gospodarstava (1); smatra da manjak mladih ljudi koji se bave poljoprivredom ugrožava očuvanje europske obiteljske poljoprivrede i vitalnost ruralnih područja; smatra nužnim uvođenje mjera potpore za ulazak mladih poljoprivrednika u taj sektor;

14.

utvrđuje da je ZPP, usprkos velikom proračunu, popraćen znatnim smanjenjem broja radnih mjesta u poljoprivrednom sektoru (broj europskih gospodarstava smanjio se za 20 % između 2007. i 2013.); primjećuje da se u posljednjih 30 godina proračun ZPP-a smanjio sa 75 % na 40 % proračuna EU-a;

15.

podsjeća na to da se ZPP-om mora promicati poljoprivredna proizvodnja, kao što je predviđeno Ugovorom, te istovremeno poljoprivrednicima omogućiti da prihod ostvaruju prvenstveno od tržišta, uz primjerene i opravdane troškove za europske građane i potrošače; ističe da su brojne studije pokazale da je ZPP doprinio koncentraciji poljoprivredne proizvodnje u određenim regijama na štetu drugih, čime se ugrožavaju ciljevi teritorijalne kohezije EU-a;

16.

smatra da se u ZPP-u moraju odražavati različite agroklimatske okolnosti koje postoje u Europi, posebno u područjima u nepovoljnom položaju, kao što je poljoprivreda na brdskim travnjacima, u planinskim područjima, u mediteranskom bazenu, u područjima sjevernog pola te najudaljenijim regijama; u okviru ZPP-a mora se uzeti u obzir njihova uloga u zaštiti teritorija i zemljišta te u potpori održavanju ruralnih zajednica i njihovih kulturnih vrijednosti, kao i njihove uloge u održavanju aktivnog socijalnog sustava u tim regijama;

17.

podsjeća na to da je usprkos upozorenjima Europskog revizorskog suda javna potpora i dalje vrlo nejednako raspodijeljena među poljoprivrednim gospodarstvima i državama članicama; utvrđuje da je dodjela izravnih plaćanja na temelju površine dovela do znatne koncentracije poljoprivrednog zemljišta i izravnih plaćanja, dok bi se potonjima zapravo više trebalo uzimati u obzir raznolikost poljoprivrednih modela, razina prihoda, proizvedena dodana vrijednost i zaposlenost te osigurati održavanje poljoprivrede na svim područjima;

18.

utvrđuje da velik broj poljoprivrednika ima vrlo niske prihode, ispod praga siromaštva, što je protivno cilju Ugovora iz Rima da se „osigura primjeren životni standard poljoprivrednog stanovništva” (članak 39.) te da je nužno osigurati prihode od poljoprivrede (cijene i izravna potpora);

19.

smatra da bi se potpore ZPP-a trebale dodjeljivati samo poljoprivrednicima koji zaista obavljaju poljoprivrednu djelatnost, a ne neaktivnim gospodarstvima čijim su prihodi od poljoprivrede zanemarivi;

20.

primjećuje da su poljoprivrednici previše često primorani prodavati svoje proizvode po cijenama nižima od troškova proizvodnje, uvučeni u vrtlog snižavanja troškova i snižavanja cijena;

21.

podupire zaključke Radne skupine EK-a za poljoprivredna tržišta iz studenog 2016. i poziva Europsku komisiju da iznese zakonodavni prijedlog za suzbijanje nepoštenih trgovinskih praksi;

22.

napominje da izvoz genetskih resursa EU-a, posebno životinjskih pasmina, pridonosi genetskoj eroziji važnih autohtonih pasmina, osobito u trećim zemljama, te da je u suprotnosti s UN-ovim ciljem održivog razvoja br. 15 „očuvanje biološke raznolikosti, posebno genetskih resursa, s obzirom na posljedice po sigurnost opskrbe hranom”;

23.

smatra da je za brojne sektore uređivanje tržišta učinkovitije i jeftinije od naknadnog aktiviranja kriznih mjera i da bi stoga omogućilo bolje iskorištavanje proračuna ZPP-a, kao što je to pokazala studija OR-a o programu za uvođenje odgovornosti na tržišta u mliječnom sektoru;

24.

vjeruje da bi sustavi osiguravanja prihoda mogli donijeti veću korist osiguravajućim kućama nego poljoprivrednicima i skupo stajati poreznog obveznika u slučaju velikog pada cijena, a da se pritom ne bi riješio problem volatilnosti cijena; želi da se provede studija i ocijeni sustav osiguranja uveden u SAD-u; potrebno je proučiti poseban slučaj najudaljenijih regija u kojima vladaju specifični tržišni uvjeti;

25.

smatra da je nužno imati jasan i stabilan zakonodavni okvir koji bi poljoprivrednicima i stočarima zajamčio potrebnu pravnu sigurnost koja im je potrebna kako bi mogli donositi srednjoročne i dugoročne poslovne odluke;

26.

ističe da je EU, postavši najvećim uvoznikom i izvoznikom hrane u svijetu, pojačao svoju ovisnost o trećim zemljama i razvio trgovinsku politiku koja je u suprotnosti s njegovim ciljevima smanjena emisija stakleničkih plinova;

27.

primjećuje da se sve više poljoprivrednih proizvoda koji su se prije proizvodili u Europi uvozi iz zemalja s niskom cijenom radne snage, što prehrambene proizvode proizvedene u EU-u čini izuzetno cjenovno nekonkurentnima;

28.

ističe i pozitivne gospodarske aspekte izvoza iz EU-a kad je riječ o poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima visoke dodane vrijednosti koji donose zaradu i stvaraju radna mjesta u europskom poljoprivrednom i poljoprivredno-prehrambenom sektoru;

29.

napominje da zadruge, organizacije proizvođača i određeni oblici udruživanja proizvođača mogu imati ključnu ulogu u poljoprivredno-prehrambenim sektorima te da poljoprivrednicima omogućavaju koncentraciju ponude, smanjenje troškova, pružanje niza usluga i jačanje vlastitog položaja u prehrambenom sektoru;

30.

utvrđuje da izvoz europskih viškova (mlijeko u prahu, piletina, koncentrat rajčice itd.) po cijenama nižim od europskih i afričkih troškova proizvodnje smanjuje proizvodne kapacitete afričkih zemalja i potiče iseljavanje ruralnog stanovništva, što je u suprotnosti s obvezom koju je preuzeo EU da u okviru svoje usklađenosti politika radi razvoja vodi računa o ciljevima održivog razvoja koje je 2015. godine usvojio UN; ujedno napominje da je Europska unija najveći uvoznik prehrambenih proizvoda iz zemalja u razvoju, čime stvara radna mjesta u poljoprivredno-prehrambenom sektoru tih zemalja; međutim, primjećuje da uvoz u Europu (voće, povrće, janjetina itd.) po cijenama nižim od europskih troškova proizvodnje umanjuje proizvodni kapacitet u EU-u i može predstavljati rizik na području sigurnost hrane;

31.

primjećuje da su u Europi cijene poljoprivrednih proizvoda sve više povezane s cijenom najnižeg ponuditelja na svjetskom tržištu i da su stoga europski poljoprivrednici izloženi oštroj konkurenciji, a moraju poštovati strože okolišne i sanitarne standarde;

32.

ističe da se dodana vrijednost poljoprivredne proizvodnje uvelike zadržava na početku i na kraju proizvodnog lanca, pri čemu je položaj poljoprivrednih proizvođača naspram poljoprivredne industrije i distribucije suviše slab; bolja suradnja unutar lanca vrijednosti, između poljoprivrednog sektora, poljoprivredne industrije i komercijalnog sektora, mora dovesti do bolje raspodjele marži;

33.

utvrđuje da se ruralna područja sporije razvijaju u usporedbi s gradskim područjima i da je taj jaz osobito zabrinjavajući jer se povećava, osobito zbog ubrzanog razvoja velikih i glavnih gradova (2);

34.

izražava žaljenje zbog brzog nestajanja poljoprivredne raznolikosti i divljih vrsta, što dovodi u opasnost otpornost naših poljoprivrednih sustava i prirodnih područja;

35.

izražava zabrinutost da će erozija i propadanje tla kao posljedica nedovoljno održivih poljoprivrednih praksi dovesti u opasnost njihovu plodnost i da će sve veće denaturiranje poljoprivrednih tala dovesti do nestanka vrsta potrebnih za sigurnost hrane u Europi;

36.

utvrđuje da su određene podzemne vode i rijeke zagađene poljoprivrednom proizvodnjom, a ponekad su previše iscrpljene navodnjavanjem;

37.

ističe da klimatsko zagrijavanje već ima znatne posljedice na poljoprivredu, pa hitno treba preusmjeriti načine proizvodnje;

38.

naglašava potrebu za ulaganjem u digitalne inovacije koje mogu imati pozitivan učinak u pogledu pitanja kao što su održivost, sigurnost opskrbe hranom, učinkovito korištenje resursa, smanjenje stvaranja otpada, kratki lanci opskrbe itd.; istovremeno ističe važnost pažljivog ispitivanja gospodarskog i socijalnog učinka takvih promjena na obiteljska poljoprivredna gospodarstva; izražava zabrinutost zbog toga što bi moguća upotreba velike količine podataka (eng. big data) u privatnim poduzećima mogla poljoprivredna gospodarstva izložiti tehničkom i financijskom nadzoru;

39.

primjećuje da odluka Ujedinjene Kraljevine da napusti Europsku uniju može dovesti do smanjenja sredstava za ZPP te gubitka tržišta EU-a u Ujedinjenoj Kraljevini; poziva Ujedinjenu Kraljevinu i EU da održe čvrstu trgovinsku suradnju na području poljoprivrede i prehrambenih proizvoda;

40.

podsjeća na to da dio proračuna EU-a namijenjen poljoprivredi – iako iznosi samo 0,7 % europskog BDP-a u 2014. – može samo poduprijeti istinsku zajedničku europsku politiku koja je od strateške važnosti za sigurnost hrane, ali da, kad se radi o ruralnom razvoju i drugom stupu, u određenim područjima nema dovoljno sredstava i da u novom proračunu treba razmotriti i nove ciljeve ZPP-a;

41.

odbacuje ideju sufinanciranja prvog stupa ZPP-a jer bi se time doveo u pitanje položaj ZPP-a kao jedine integrirane politike EU-a, de facto bi ga se ponovo nacionaliziralo, a poljoprivrednici najsiromašnijih zemalja EU-a, u kojima je stopa ovisnosti o europskom financiranju veća, bi bili stavljeni u nepovoljan položaj;

42.

utvrđuje da je trošak za javno zdravlje određenih načina prehrane koji pogoduju pretilosti, dijabetesu itd., te određenih poljoprivrednih praski (prekomjerna potrošnja antibiotika u nekim vrstama uzgoja, mješavine pesticida itd.) znatno viši od proračuna ZPP-a; poziva na užu koordinaciju poljoprivredne i prehrambene politike;

43.

preporučuje informiranje i poticanje na konzumiranje hrane koja je dio zdrave prehrane poput mediteranske prehrane, s posebnim programima potpore za vino, voće, povrće i pčelarstvo, uz jačanje kvalitete i dodane vrijednosti proizvoda;

44.

vodeći računa o posebnim obilježjima najudaljenijih regija te s obzirom na to da prenošenje europskog modela poljoprivrede u ta područja nije izvedivo, člankom 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) Vijeću se izričito omogućuje usvajanje posebnih odredbi za prilagodbu zakonodavstva EU-a, uključujući ZPP, u pogledu njegove primjene u najudaljenijim regijama. U tom kontekstu u okviru ZPP-a za razdoblje nakon 2020. mora se zadržati različit tretman najudaljenijih regija putem nužnih prilagodbi EPFRR-a, programa POSEI, državnih potpora i drugih instrumenata koji će se uspostaviti;

45.

predlaže da se buduća europska poljoprivredna politika nakon 2020. godine usmjeri na sljedeće, u velikoj mjeri zajedničke ciljeve:

46.

napominje da je ZPP složen, zbog čega za pojedinačne poduzetnike podnošenje zahtjeva za subvencije predstavlja teret, pa čak i rizik. Stoga su pojednostavnjenja krajnje nužna radi osiguravanja buduće prihvaćenosti i privlačnosti ZPP-a. Poželjno je pojednostaviti i ubrzati postupak, posebice za operacije niske vrijednosti, pri čemu također treba racionalizirati administrativno opterećenje;

47.

izražava želju da se proračun ZPP-a zadrži na dovoljno visokoj razini, u skladu s načelima definiranima u europskim ugovorima i s statusom ZPP-a kao jedine integrirane politike Europske unije, za potrebe europske poljoprivrede, ruralnih područja i njihovih zajednica, kao i u cilju zadovoljavanja zahtjeva društva;

48.

napominje da se poljoprivredni sektor može nositi s velikim dijelom gore navedenih izazova u vezi s klimom, energijom, proizvodnjom hrane i bioraznolikošću. Međutim, za to je potrebno financijski podupirati tehničke inicijative i inovativne postupke poduzetničke ili zadružne prirode u cilju ubrzavanja tranzicije;

49.

skreće pozornost na činjenicu da sredstva za izravna plaćanja i plaćanja po površini treba usmjeriti posebice na mala gospodarstva i obiteljska poljoprivredna gospodarstva, pri čemu prednost treba dati financijskim rješenjima za velika poljoprivredna gospodarstva pogođena gornjim granicama potpora;

50.

poziva Europsku komisiju da provede preciznu procjenu rezultata postojećeg ZPP-a u odnosu na provedbu ciljeva koji su mu dodijeljeni u europskim ugovorima u pogledu prihoda od poljoprivredne djelatnosti i stabilizacije tržišta;

51.

preporučuje suzbijanje volatilnosti cijena poljoprivrednih proizvoda, osiguravanje mogućnosti da poljoprivrednici ostvaruju prihode zahvaljujući tržištu i da se prehrambeni lanac učini pravednijim (3);

52.

poziva da se održi režim odobren za poljoprivredu najudaljenijih regija temeljen na članku 349. Ugovora o funkcioniranju EU-a, putem programa POSEI, kao što sama Europska komisija navodi u svom izvješću Europskom parlamentu i Vijeću (COM(2016) 797) od 15. prosinca 2016.;

53.

traži da se poveća potpora vinogradarstvu, uzgoju maslina i stočarstvu na strmim zemljištima ili u planinskim područjima, kao i na područjima u nepovoljnom položaju i s niskim prinosima i najudaljenijim regijama, kao i potpora načinima upravljanja poljoprivrednim gospodarstvima koji doprinose većoj bioraznolikosti planinskih livada i pašnjaka;

54.

poziva EU da iskoristi sav svoj utjecaj koji ima kao najveći uvoznik i izvoznik hrane u svijetu kako bi izmijenio međunarodna trgovinska pravila u poljoprivredi (WTO, 1994.) u smjeru pravednijih i solidarnijih trgovinskih odnosa; napominje da je nestabilnost cijena trajan izazov za europsku poljoprivredu te poziva Europsku komisiju da razmotri mjere za ublažavanje rizika koji proizlaze iz povećane izloženosti svjetskom tržištu;

55.

smatra da pristup prema kojem se prihod od poljoprivrede temelji više na tržištu nego na subvencijama može dovesti do većeg gospodarskog vrednovanja zvanja poljoprivrednika, a time i povećanja njegove privlačnosti; stoga preporučuje EU-u da regulira svoja poljoprivredna tržišta kako bi spriječio nestašice ili viškove te da stabilizira cijene poljoprivrednih proizvoda na zadovoljavajućoj razini;

56.

predlaže osnivanje godišnje preventivne štednje koja bi se svake godine prenosila u sljedeću godinu ako nije u cijelosti iskorištena (4);

57.

poziva EU da u bilateralnim trgovinskim sporazumima i partnerstvima s trećim zemljama osigura jednake uvjete za sve dionike; stoga obvezu da se više ne izvoze poljoprivredni i prehrambeni proizvodi po cijenama koje su niže od prosječnih europskih troškova proizvodnje povezuje s pravom na zaštitu europske proizvodnje od uvoza po preniskim cijenama koji uništava njezinu proizvodnu sposobnost i ne zadovoljava europske proizvodne norme;

58.

ističe važnost kratkih regionalnih i lokalnih opskrbnih lanaca, kako zbog njihove veće ekološke održivosti jer se prilikom prijevoza okoliš manje onečišćuje, tako i zbog toga što oni promiču vrstu poljoprivrede kojom se naglašava lokalna kvaliteta, tradicija te ekonomska i kulturna baština;

59.

poziva EU da poljoprivredna poglavlja bilateralnih ugovora o „slobodnoj” trgovini ili gospodarskom „partnerstvu” s trećim zemljama promijeni u skladu sa sporazumima koji će sadržavati odgovarajuća sredstva i davati prednost obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima koja imaju veliku potrebu za radnom snagom, s naglaskom nadasve na lokalnim i regionalnim tržištima i kratkim opskrbnim lancima; također poziva EU da u sporazumima o slobodnoj trgovini na odgovarajući način uzme u obzir interese poljoprivrednog sektora EU-a kako bi se rizik za europsku proizvodnju sveo na najmanju moguću mjeru;

60.

predlaže reviziju europskog prava o tržišnom natjecanju kako bi se svim dionicima jednog sektora, uključujući potrošače i javne vlasti, omogućilo da odlučuju o pravednoj raspodjeli dodane vrijednosti i o maržama uzduž cijelog lanca vrijednosti te kako bi se poljoprivrednicima omogućilo da u lancu prehrane postignu ravnopravniji položaj i ojačaju svoj položaj na tržištu;

61.

poziva na reviziju europskog prava o sklapanju ugovora u javnoj nabavi u sektoru kolektivnog ugostiteljstva, kojom bi se uključila odredba o opskrbi namirnicama s lokalnog područja, te poziva lokalne i regionalne vlasti na veću razmjenu dobrih praksi radi poticanja prehrane lokalnim proizvodima i lokalnog tržišta s ciljem ekološke poljoprivredne proizvodnje i obrtničke prerade hrane koje doprinose stvaranju radnih mjesta u ruralnom sektoru;

62.

traži da istraživanja koja se financiraju iz europskih proračuna i EIB-a u poljoprivredi i ruralnim pitanjima budu osobito usmjereno prema:

63.

savjetuje da se s izravnih plaćanja po hektaru prijeđe na izravna plaćanja po hektaru uz utvrđene gornje granice i modulirana po broju aktivnih poljoprivrednika:

64.

poziva, u okviru ekologizacije, na postupno jačanje praksi koje pogoduju okolišu i klimi koristeći se sljedećim:

65.

kako bi se poštovala prava poljoprivrednih radnika, preporučuje da se smanji dodjela svih izravnih plaćanja poljoprivrednim gospodarstvima koja ne poštuju socijalne propise na snazi u svojim državama članicama;

66.

traži jačanje drugog stupa ZPP-a i povećanje proračunskih sredstava namijenjenih ruralnom razvoju te veći stupanj supsidijarnosti kako bi države članice mogle prenositi sredstva iz prvog u drugi stup;

67.

skreće pozornost na velik doprinos lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice (CLLD) i programa LEADER postizanju ciljeva ZPP-a na lokalnoj i regionalnoj razini pa stoga preporučuje da im se, u okviru nacionalnih i regionalnih programa za provedbu ZPP-a, dodijeli do 20 % sredstava predviđenih za provedbu drugog stupa;

68.

ponovno ističe da državama članicama i regijama treba dati veće ovlasti za donošenje propisa o poljoprivrednom zemljištu i uvođenje ograničenja u tu svrhu, posebice kako bi se suzbila pojava grabeža i koncentracije zemljišta u Europi, čime se ograničavaju mogućnosti mladih poljoprivrednika da se počnu baviti poljoprivredom (5);

69.

traži da se za razvoj ruralnih područja izdvoji dovoljno sredstava, i to jačanjem Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR), kako bi se osigurao skladan i integriran razvoj tih krajeva; to treba obuhvaćati izgradnju lokalne infrastrukture, pružanje potpore MSP-ovima, obnovu sela i širu gospodarsku diversifikaciju;

70.

preporučuje da EU posebnu pozornost posveti najudaljenijim regijama, u kojima je poljoprivredni sektor presudan za otvaranje radnih mjesta i stvaranje bogatstva, kao i za poticanje razvoja poljoprivredno-prehrambene industrije, istraživanja i inovacija, zaštite i promicanja uređenih kvalitetnih prostora te za borbu protiv klimatskih promjena;

71.

predlaže da se sredstva drugog stupnja prije svega namijene:

72.

predlaže da se kod određenih vrsta poduzeća, sektora i regija prijeđe s pristupa „šalter” na pristup „prema ugovoru”; na temelju nekolicine ciljeva (kvaliteta produktivnost, održivost) predlaže podržavanje projekata inovacija osmišljenih u tom smislu, koji mogu imati znatan učinak na zapošljavanje;

73.

predlaže da se pojača financijska potpora EU-a ruralnom razvoju koja se uvelike smanjila u odnosu na prethodno programsko razdoblje, uz održavanje dovoljne količine sredstava za prvi stup;

74.

predlaže znatnu i snažnu potporu održivim ulaganjima za očuvanje obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, naročito u pogledu proizvodnje, distribucije i diversifikacije;

75.

preporučuje usvajanje ruralnog programa kako bi se omogućilo da se u okviru svih europskih mjera naglasak stavi na inovacije i suradnju u ruralnim područjima te na njihov razvoj u skladu s ciljevima teritorijalne kohezije (6);

76.

predlaže pojednostavljenje integracije sredstava iz različitih fondova kojima se financira nepoljoprivredni ruralni razvoj radi potpore:

77.

zalaže se i za iskorištavanje šireg potencijala poljoprivrednih i šumskih područja, posebice u prigradskim područjima, u ekonomske, ekološke, klimatske, energetske i rekreativne svrhe, kao što su na primjer lokalna proizvodnja hrane i energije i ruralni turizam. Zbog toga je potrebno da ZPP ne bude usmjeren samo na poljoprivrednike. Inicijative u okviru programa LEADER akterima iz ruralnih i prigradskih područja pružaju priliku za suradnju i inovacije, s čime treba i nastaviti;

78.

traži pomnu evaluaciju strukturnih fondova provedbom „ruralnog testiranja”, kako je preporučeno u Deklaraciji Cork 2.0, radi podupiranja razvoja ruralnih područja i promicanja sveobuhvatnih politika za njihov napredak, i to povećanjem povezivosti kako u pogledu prijevoza tako i pogledu digitalnih širokopojasnih veza, uz održavanje ravnoteže sa zaštitom okoliša (7);

79.

naglašava da se uravnoteženim teritorijalnim razvojem mora osigurati primjerena potpora za ruralna i prigradska područja, unutrašnjost i zapostavljena područja (primjerice planinska i pogranična područja ili druga područja s prirodnim ili demografskim izazovima) kako bi se zajamčila potrebna ulaganja u rast, zapošljavanje, socijalnu uključenost i ekološku održivost;

80.

poziva na bolju povezanost urbanih i ruralnih područja, uz potpunu uključenost manjih gradova i ruralnih općina, kako se politikama EU-a ne bi poticalo suparništvo između urbane, obalne i ruralne dimenzije;

81.

pozdravlja inicijativu Europske komisije za „pametna sela” i doprinos Europskog parlamenta uspjehu tog procesa te predlaže da se taj pojam proširi na „pametna ruralna područja”; također traži da mu se dodijeli najopsežnija moguća uloga u raspravama o provedbi okvira za lokalno i regionalno djelovanje u vezi s ovom inicijativom;

82.

ustraje na potrebi usklađivanja pravila funkcioniranja strukturnih fondova s pomoću zajedničkog strateškog okvira kako bi se olakšalo planiranje i upravljanje ruralnim razvojem i radi promicanja integriranih teritorijalnih pristupa (8);

83.

predlaže da se ojača pristup „glavnog fonda” kako bi se ujednačila provedba projekata koji se financiraju iz više fondova;

84.

predlaže pokretanje rasprave o približavanju različitih fondova povezanih s regionalnim nepoljoprivrednim razvojem.

12.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 342/20

1.

pozdravlja nastojanja Europske komisije da na aktivan i konstruktivan način doprinese strateškim ciljevima Programa održivog razvoja do 2030., čime postavlja temelje za rješavanje niza ključnih i sveobuhvatnih globalnih izazova;

2.

napominje da je u programu rada, koji je Europska komisija usvojila u obliku komunikacije 22. studenog 2016., predložena vrlo ambiciozna i opsežna strategija održivog razvoja;

3.

prepoznaje nastojanje Komisije da uključi strategiju Europa 2020. u Program održivog razvoja do 2030. i na taj način je poveže s Europskim strukturnim i investicijskim fondovima; s obzirom na složenost i višebrojnost različitih referentnih okvira, naglašava potrebu za dosljednošću politika, usklađivanjem i uspostavljanjem okvira za dosljedno upravljanje;

4.

naglašava da je za ostvarivanje rezultata neophodno da se u postupke donošenja odluka uključe sve razine vlasti, posebno lokalne i regionalne;

5.

imajući u vidu da politike EU-a trebaju biti u skladu s načelom supsidijarnosti, primjećuje da su ciljevi održivosti izravno povezani s odgovornošću, nadležnostima i funkcijama podnacionalnih razina vlasti;

6.

ponavlja da su lokalne i regionalne vlasti (regije, provincije, pokrajine i okruzi, velegradska područja, mali gradovi i općine) pravi tvorci politika čiji je zadatak utvrditi najprikladnije razine i metode upravljanja kako bi se ciljevi EU-a i UN-a povezali s ciljevima lokalnih zajednica;

7.

podsjeća na to da se među 17 ciljeva izdvajaju dva cilja za čije je postizanje presudna uloga lokalnih vlasti, a to su 10. i 11. cilj održivog razvoja. Prvi je usmjeren na smanjivanje razlika među regijama, dok se drugi odnosi na ključna pitanja urbanističkog planiranja, prijevoza, socijalne skrbi i životnih stilova nadahnutih modelom održivosti;

8.

u tom kontekstu ističe da se u Komunikaciji ne razmatra potreba da se mjeri napredak u ostvarivanju ciljeva održivog razvoja, ne samo na razini UN-a te europskoj i nacionalnoj razini, već i na podnacionalnoj razini; stoga poziva Europsku komisiju da tu dimenziju uzme u obzir pri daljnjem razvoju pokazatelja za mjerenje tog napretka te da osigura korištenje lokalnog stručnog znanja i postojećih mreža;

9.

ponavlja da se tome dodaju prioriteti koji proizlaze iz integriranog izvršavanja ovlasti koje se horizontalno odnose i na druge strateške ciljeve poput plana za gradove, socijalne uključenosti, politika Unije u području klime i energije, smanjenja emisija, smanjenja rizika od katastrofa, politika u području okoliša i kružnog gospodarstva, mobilnosti, pametne specijalizacije i „pametnih gradova” („pametne zemlje”) o kojima se raspravljalo na samitu u Bratislavi, te Sporazuma gradonačelnika za klimu i energiju;

10.

preporučuje da se revizija tijekom provedbe Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) iskoristi za usklađivanje strategije iz Programa do 2030. sa strategijom Europa 2020. putem revizije ključnih smjernica kako bi ih se od početka usmjerilo na nove ciljeve održivog razvoja;

11.

cijeni napore uložene u izradu radnog dokumenta koji prati Komunikaciju „Ključne europske mjere kojima se podupire Program održivog razvoja do 2030. i ciljevi održivog razvoja” (SWD (2016) 390 final) u kojem se predlaže da se strategija Europa 2020. uskladi s ciljevima Programa održivog razvoja do 2030., na temelju odnosa između triju stupova, 7 vodećih inicijativa i 5 ciljeva povezanih s prioritetima strategije Europa 2020., kao i prioritetima koji se odnose na 11 tematskih ciljeva predloženih za kohezijske fondove;

12.

naglašava da, ako se ciljevi predloženi u Komunikaciji Komisije o održivoj budućnosti Europe žele postići, svakako se moraju provoditi na lokalnoj razini. U tom smislu preporučuje prenošenje ciljeva Programa održivog razvoja do 2030. na lokalnu razinu, budući da je to jedini način za postizanje konkretnog i dugotrajnog učinka na život ljudi;

13.

slaže se s činjenicom da složenost različitih razina vlasti zahtijeva mjere upravljanja i nadzora koje bi mogle oplemeniti postupak donošenja odluka putem vrednovanja politika i inovacija institucijskih struktura (mjerenje učinka);

14.

smatra da se pojedine poveznice između prioriteta Junckerove Komisije i ciljeva održivog razvoja preklapaju u područjima značajnim za sustav lokalnih i regionalnih vlasti. To se prvenstveno odnosi na prioritet zapošljavanja jer se odnosi na nadležnosti iz 4. cilja održivog razvoja (osposobljavanje i obrazovanje), za koje sustav teritorijalne uprave ima važne ovlasti, posebno u pogledu troškova prijelaza na održivu Europu;

15.

nada se da će se Komisijin Plan ulaganja za Europu također pozabaviti materijalnim i nematerijalnim dobrima u nadležnosti lokalnih i regionalnih vlasti (socijalnom zaštitom, mrežom podataka, mrežom za mobilnost, energetskim i telekomunikacijskim mrežama, gospodarenjem otpadom, integriranim upravljanjem vodom itd.) koja se u mnogim slučajevima podudaraju s različitim ciljevima održivog razvoja (primjerice s 8., 9., 12. i 13. ciljem);

16.

podsjeća na to da se i Komisijin prioritet 3 – „Otporna energetska unija s naprednom klimatskom politikom” podudara s različitim ciljevima održivog razvoja u području interesa sustava lokalnih i regionalnih vlasti. Isto vrijedi za 5., 7. i 13. cilj održivog razvoja u kontekstu kojih su lokalne i regionalne vlasti i ciljna skupina i izvršitelji politika usmjerenih na suzbijanje klimatskih promjena i održivu opskrbu energijom dostupnu svima te na zaštitu socijalnih prava za čije osiguravanje su presudne usluge koje se pružaju na lokalnoj razini;

17.

ističe da prioritet 7, kojem je cilj uspostaviti područje pravde i zaštite temeljnih prava izgrađeno na uzajamnom povjerenju, obuhvaća politike rodne ravnopravnosti za koje lokalne i regionalne vlasti mogu odigrati značajnu ulogu, u potpunosti u skladu s 5. ciljem održivog razvoja, kao i s potrebom da se povrati povjerenje građana u europske institucije;

18.

ponavlja da je otpornost na katastrofe među ključnim aspektima održivog razvoja i poziva institucije Europske unije da osiguraju da to načelo dobije središnje mjesto u budućim mjerama održivog razvoja u Europi (1);

19.

napominje da prioritet 8 za cilj ima suočavanje s povijesnim i globalnim fenomenom migracija i u potpunosti je u skladu s 1. i 10. ciljem održivog razvoja te horizontalno uključuje nadležnosti sustava lokalnih i regionalnih vlasti koje su često pod velikim pritiskom zbog potrebe upravljanja golemim migracijskim tokovima;

20.

primjećuje da se mjere za ostvarivanje ciljeva održivog razvoja ne mogu uvijek uvrstiti u okvir integriranih politika, za razliku od kohezijskih politika i stoga je ključno utvrditi prioritete koji u obzir uzimaju najhitnije potrebe u okviru dinamičnog pristupa dugoročno usmjerenog na ostvarivanje svih ciljeva održivog razvoja. Zbog toga je neophodno uzeti u obzir prijedlog OR-a o potrebi odobravanja „kodeksa postupanja” za uključivanje lokalnih i regionalnih vlasti;

21.

naglašava da ti ciljevi iziskuju uspostavljanje ravnoteže između današnjih potreba i potreba budućih generacija, pored ravnoteže koju treba uspostaviti među potrebama različitih razina vlasti, što je ključno za smanjivanje „tranzicijskih troškova” koji posebno opterećuju lokalne i regionalne vlasti. Neodrživost troškova može ugroziti javno prihvaćanje i učinkovitu provedbu dotičnih mjera, što bi posebno moglo ugroziti sposobnost marginalnih područja (unutarnjih područja) da doprinesu općoj održivosti i, općenitije, trajnosti ciljeva održivog razvoja;

22.

primjećuje vremensku neusklađenost između mjera EU-a (2020.) koje se navode u Komunikaciji i Programa održivog razvoja do 2030. te se nada uvođenju dodatnih gospodarskih i financijskih instrumenata potpore, pored redefiniranja ciljeva tijekom cijelog referentnog razdoblja kako bi bili usklađeni s ciljevima iz Programa do 2030.;

23.

izražava žaljenje zbog toga što se u Komunikaciji Komisije ne provodi analiza rizika koji bi se mogli pojaviti u fazi provedbe 17 ciljeva održivog razvoja, što bi moglo biti od velike pomoći u opremanju lokalnih i regionalnih vlasti odgovarajućim instrumentima za prevladavanje problema u provedbi politika povezanih s tim ciljevima. Neophodno je prilagoditi sve pokazatelje lokalnoj razini kako bi se omogućilo stalno praćenje kretanja u pogledu nejednakosti zahvaljujući, među ostalim, pokazateljima različitim od BDP-a, kao što su kvalitativni pokazatelji koji omogućuju mjerenje pravednog razvoja i socijalnog napretka određenog područja;

24.

naglašava da se za ispunjavanje podskupa ciljeva namijenjenih regionalnoj i lokalnoj razini moraju dodijeliti odgovarajuća sredstva. Dostupnost tih sredstava može se osigurati putem posebnog prijenosa sredstava s nacionalne razine, ali i davanjem većih financijskih ovlasti lokalnoj razini;

25.

smatra da treba promicati platforme i inicijative koje bi omogućile razmjenu dobrih praksi između lokalnih i regionalnih vlasti, ali i iskoristiti one koje već nude međunarodna tijela kao što su UNDP Live – „Platforma znanja o održivom razvoju”, izbjegavajući pritom korištenje Programa do 2030. u svrhu preusmjeravanja politika. Stoga sa zanimanjem iščekuje pokretanje „višedioničke platforme” koju je EK najavio u svrhu razrađivanja univerzalnih elemenata iz Programa na teritorijalnoj razini, ali prije svega u cilju poticanja razmjene dobrih praksi i izvješćivanja o napretku ostvarenom u najdinamičnijim europskim regijama; očekuje da bude na primjeren način uključen u tu platformu u svojoj institucionalnoj ulozi skupštine koja predstavlja lokalne i regionalne vlasti;

26.

uviđa da poboljšanje životnih izgleda u EU-u, osim o sposobnosti jačanja gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije, također ovisi o dobrobiti i sigurnosti u područjima izvan EU-a. U tom kontekstu i u skladu s novim smjernicama iz Komunikacije o novom konsenzusu o razvoju, poziva na jačanje mjera za decentraliziranu suradnju i razvojnu suradnju u trećim zemljama, potičući korištenje platformi za informiranje i raspravu o razvoju koje stoje na raspolaganju lokalnim i regionalnim vlastima: Euro-mediteranska skupština lokalnih i regionalnih vlasti (ARLEM), Konferencija lokalnih i regionalnih vlasti za istočno partnerstvo (CORLEAP), dvogodišnja Konferencija o decentraliziranoj suradnji i Atlas decentralizirane suradnje, koje partnerskim zemljama omogućuju da se sastanu, razgovaraju i razmjenjuju dobre prakse;

27.

slaže se sa stajalištem Komisije u pogledu plana EU-a za gradove usvojenog u 2016. Amsterdamskim paktom, koji će se provoditi u suradnji s lokalnim i regionalnim vlastima kako bi se obuhvatili svi aspekti održivog razvoja, a i doprinijelo provedbi globalnog Novog programa za gradove;

28.

slaže se da je potrebno da se u strategijama za održiv urbani razvoj te za horizontalnu i vertikalnu suradnju u sustavu uključivog upravljanja uzima u obzir raznolikost gradova, važnost socijalnih inovacija i planiranja usmjerenog na budućnost, s pomoću integriranog i koordiniranog pristupa, posebno s obzirom na važne izazove i u cilju poboljšanja kvalitete života u gradovima;

29.

preporučuje da analiza Programa održivog razvoja do 2030. i u njemu sadržanih ciljeva bude u skladu i s europskim modelom razvoja utemeljenim na lokalnim proizvodnim sustavima (klasterima) koji se sastoje uglavnom od malih i srednjih poduzeća. Slijedom toga, nada se da će se pri izradi razvojnih modela posebna pažnja posvetiti i manjim gradskim središtima, s obzirom na to da suviše koncentriran teritorijalni razvoj može dovesti do „zamke nerazvijenosti” koja, pak, može prouzročiti dodatnu marginalizaciju i pad broja stanovnika;

30.

pozdravlja činjenicu da se u Komunikaciji navode dimenzije održivog razvoja (socijalna, ekološka i gospodarska) kao stupovi s kojima će se političke smjernice EK-a morati uskladiti kako bi se pristupilo rješavanju ciljeva održivog razvoja i 13 sektorskih politika donesenih u okviru VFO-a za razdoblje 2014. – 2020. Međutim, smatra da u svjetlu novih globalnih izazova treba ojačati lokalni razvoj, a to se može postići uključivanjem teritorijalne dimenzije;

31.

naglašava da lokalnim i regionalnim vlastima treba dati ključnu ulogu u politikama zbog njihove blizine građanima i sposobnosti da doprinesu ponovnoj uspostavi konsenzusa u vezi s europskim institucijama i projektom europske integracije. Višerazinsko upravljanje predstavlja optimalno rješenje za politike namijenjene izgradnji održive budućnosti i usmjerene na objedinjavanje 10 prioriteta Komisije, 11 tematskih ciljeva kohezijskih fondova i 17 ciljeva održivog razvoja iz Programa održivog razvoja do 2030.;

32.

naglašava da politike i programi kojima se upravlja na središnjoj razini i koji se vode silaznim načelom nisu najbolji način za rješavanje pitanja složenosti održivog razvoja i borbu protiv siromaštava, već lokalnim i regionalnim vlastima treba povjeriti odgovornost i neovisnost koje su im potrebne za primjereno odgovaranje na važna socijalna pitanja;

33.

ponovo ističe potrebu da se politike sadržane u Povelji EU-a o temeljnim pravima ojačaju planiranjem održive socijalne politike koja uključuje sve razine vlasti jer se samo na taj način može svima osigurati pristup osnovnim uslugama i iznaći rješenje za nove potrebe nametnute demografskim promjenama, uz pomoć lokalnih politika usmjerenih na poticanje aktivnog i zdravog starenja;

34.

skreće pozornost EK-a na potrebu za politikama usmjerenim na promicanje zdravlja kao prioriteta za ostvarivanje socijalne uključenosti, poboljšavanjem životnih uvjeta u gradskim i prigradskim područjima, uz jamčenje pristupa javnim uslugama, rekreativnim aktivnostima i sportu (i za osobe s invaliditetom), te promicanjem preventivne zdravstvene skrbi za cjelokupno stanovništvo, uključujući starije osobe i migrante te druge skupine stanovništva kojima prijete siromaštvo i socijalna isključenost, te potiče države članice i lokalne i regionalne vlasti da čine isto;

35.

naglašava da potencijal socijalne ekonomije leži u otvaranju radnih mjesta i borbi protiv nezaposlenosti mladih i žena te stoga smatra da je od ključne važnosti da se Programom skrene pažnja na društveno odgovorno poslovanje i na potrebu stvaranja empatije između mladih i poduzetništva. Oslanjajući se na međusektorski pristup, nova strategija mora uključivati različite dimenzije održivosti i nove mogućnosti koje nudi kreativnost;

36.

smatra da u Program održivog razvoja do 2030. treba uključiti kulturu uz jasno isticanje njezine uloge u području održivog razvoja i u otvaranju novih radnih mjesta nastavljajući s izgradnjom zajedničkih europskih ideala kako bi se u svijetu širile težnje i načela demokracije, socijalne pravde i solidarnosti. Kultura učinkovito doprinosi strategijama uključivog razvoja svojim dubokim utjecajem na ciljeve održivog razvoja, poboljšanjem obrazovnih sustava, borbom protiv socijalne isključenosti i siromaštva, uklanjanjem uzroka nejednakosti, olakšavanjem pružanja jednakih mogućnosti i uklanjanjem generacijskih i demografskih nejednakosti;

37.

napominje da su prividno globalna pitanja poput klimatskih promjena, smanjenja emisija CO2, uštede energije, proizvodnje energije iz obnovljivih izvora, zaštite biološke raznolikosti, smanjenja iskorištavanja resursa, integriranog prijevoza i kružnog gospodarstva zapravo pod utjecajem lokalnih politika i djelovanja. Iz tog razloga preporučuje da se posebna pozornost posveti ekološki prihvatljivim načinima proizvodnje;

38.

s obzirom na široki raspon uključenih sektora, smatra da je potrebno usvojiti integrirani pristup koji se temelji na suradnji između višerazinskog upravljanja i relevantnih dionika iz područja zaštite okoliša. U tom pogledu, koncept kohezije povezuje gospodarsku učinkovitost, socijalnu koheziju, kulturni razvoj i ekološku ravnotežu stavljajući održivi razvoj u središte oblikovanja politike;

39.

slaže se s time da ljudske aktivnosti i klimatske promjene stavljaju sve veći pritisak na morske ekosustave. U tom kontekstu pozornost treba obratiti na mjere EK-a za osiguravanje toga da oceani budu sigurni i čisti i da se njima upravlja na održiv način, pri čemu je potrebno nastaviti podržavati provedbu programa plavog rasta, kojim se želi iskoristiti potencijal europskih mora i oceana radi otvaranja radnih mjesta, stvaranja gospodarske vrijednosti i poticanja održivosti; Nadalje, ponavlja da se inovacijama u području plavog gospodarstva može doprinijeti osiguravanju učinkovitog i održivog iskorištavanja dragocjenih morskih resursa (2);

40.

poziva sve institucije da ulože napore u smanjenje rasipanja hrane i oporabu otpada, potičući ulaganja i zapošljavanje u širem kontekstu zelenog gospodarstva. EU se treba obvezati da će odlučno podržati namjeru napuštanja linearnog gospodarskog modela u korist jačanja modela kružnog gospodarstva, kao što je Odbor regija već naglasio u svojim mišljenjima „Prema kružnom gospodarstvu: revizija europskog zakonodavstva o otpadu”, „Zakonodavni prijedlozi o izmjeni direktiva o otpadu” i „Akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo”;

41.

smatra da razvojni modeli, uvjetovani novim čimbenicima konkurentnosti kao što su, među ostalim, mreže koje omogućuju međusobno povezivanje neograničene količine podataka s neograničenim brojem korisnika, ukazuju na jasan raskorak između potrebe poduzeća da ubrzaju svoje procese i vremena potrebnog za postizanje konsenzusa i za birokratske postupke. Lokalne i regionalne vlasti predstavljaju odgovarajuću razinu za ubrzavanje donošenja političkih odluka u skladu s rokovima koje nameću tržišta;

42.

poziva na konkretnu podršku razvojnim modelima, a posebno potporu nematerijalnim mrežama koje, olakšavajući pristup beskonačnoj količini podataka, utječu na nove lokalne čimbenike konkurentnosti i na prijelaz na nove modele proizvodnje;

43.

smatra da se više ne može odgađati razvijanje strategija kojima se aktiviraju strukturne politike kako bi se među osnovne stupove razvoja uvrstila i korjenita izmjena modela proizvodnje kojom će se, i uz pomoć poticaja, promicati održivi načini proizvodnje sve dok zahvaljujući inovacijama prijelaz na kružno gospodarstvo ne postane ekonomski isplativ. Jasno je da takve politike, uz to što doprinose svladavanju novih velikih izazova uzrokovanih procesima globalizacije, predstavljaju jasan odgovor na kompromis u vezi sa socijalnim zahtjevima kojima se zaštita okoliša suprotstavlja radnim mjestima;

44.

uviđa da je zahvaljujući globalizaciji, koja je u najvećoj mjeri posljedica poboljšane mobilnosti ljudi, proizvoda i podataka, došlo do jačanja međunarodne konkurencije ne samo među poduzećima, već i među regijama. Stoga je potrebno odlučno djelovati na čimbenike na kojima počiva teritorijalna konkurentnost u koje spadaju društveni i institucijski kapital te infrastruktura i inovacije, kako bi se dao novi zamah europskom gospodarstvu;

45.

podsjeća na to da lokalne i regionalne vlasti igraju ključnu ulogu u odnosima među javno-privatnim partnerstvima zahvaljujući svojoj sposobnosti prepoznavanja raznolikosti razvojnih oblika pomoću kojih se mogu promicati ulaganja usmjerena na iskorištavanje lokalnih resursa svojstvenih svakom području;

46.

žali zbog činjenice da se u Komunikaciji koju je Komisija usvojila uopće ne spominje pojam „teritorijalnog kapitala” koji je OECD uveo 2001., a Komisija preuzela 2005. godine. U tom smislu, treba podsjetiti na to da taj pojam obuhvaća skup kapitala određenog područja: prirodni, ljudski, stvoreni, organizacijski, kapital osobnih odnosa te kognitivni kapital koji čine konkurentni potencijal određene regije;

47.

primjećuje da su kriza i učinci globalizacije ostavili dubok trag na odnosima koji su jamčili koheziju unutar regija, što je dovelo do jaza (grad-selo, centar-predgrađe) i promijenilo dinamike društvene strukture. Imajući to na umu, potrebno je pokriti trošak zamjenjivanja starih modela teritorijalne politike, obilježenih funkcionalnim pristupom prema kojem se područja smatra samo prostorom, modelima neoinstitucijskog sustava u skladu s kojima se određenom području dodjeljuje uloga kolektivnog subjekta;

48.

uviđa da je zahvaljujući Amsterdamskom paktu u središte rastućih interesa postavljena uloga „urbanih” politika za provedbu mjera usmjerenih na poticanje socijalne kohezije i gospodarskog razvoja, uz uvjerenje da gradovi na pozitivan način mogu doprinijeti inovativnim procesima;

49.

ističe da lokalne i regionalne vlasti imaju ključnu ulogu u zaštiti i razvoju gradske strukture, ruralnih područja i zajedničke baštine te svojim proaktivnim stavom i predanošću mogu doprinijeti onome što se u Programu za održivi razvoj do 2030. definira kao „preoblikovani svijet” sa sljedećim ciljevima:

50.

ponavlja da su lokalne i regionalne vlasti sposobne razviti oblike participativne demokracije, posebno kad je riječ o uključenosti žena, mladih, starijih osoba i pripadnika manjina, što može poslužiti kao temelj za oblikovanje i provedbu integriranih strategija za gospodarski razvoj na lokalnoj razini;

51.

preporučuje usvajanje ulaznog pristupa i uspostavljanje odgovarajućeg pravnog okvira uz dodjelu dostatnih sredstava. Taj novi sustav moguće je uspješno razviti samo pomoću sve naglašenije decentralizacije u različitim zemljama EU-a. Nacionalne vlade trebaju:

52.

ponovno ističe da nacionalna razina mora uključiti, po mogućnosti uz pomoć uzlaznog pristupa, lokalne i regionalne vlasti u izradu lokalnih akcijskih planova usmjerenih na ispunjavanje ciljeva održivog razvoja, uzimajući u obzir prednosti i nedostatke te vodeći se načelom „nikoga se ne zapostavlja” i učinkovite potrošnje;

53.

uvjeren je da, kako bi se osiguralo da se u okviru globalnih politika i sporazuma u potpunosti iskoriste napori i iskustva na lokalnoj razini, lokalne i regionalne vlasti moraju imati ulogu koja je sastavni dio strukturiranog dijaloga i postupka upravljanja, a ne samo ulogu običnog dionika. Napore koje regionalne i lokalne vlasti ulažu u organiziranje i osiguravanje informiranih doprinosa treba priznati kao dio postupka donošenja odluka, među ostalim i putem sljedećih mjera:

54.

traži da se na europskoj i nacionalnoj razini osiguraju sredstva za ex ante i ex post ocjenjivanje učinka politika na području održivog razvoja. To podrazumijeva ulaganje napora u poboljšanje koordinacije svih politika koje se provode na razini EU-a ili na razini njegovih država članica te lokalnih i regionalnih vlasti;

55.

poziva Komisiju da na još strateškiji i funkcionalniji način iskoristi nacionalne programe reformi, već službeno uključene u planiranje kohezijskih fondova, putem funkcionalnog korištenja instrumenata koji su već usvojeni u sklopu mjera potpore održivom razvoju. To bi omogućilo da se u kontekstu europskog semestra predstave ne samo reforme koje su planirane i istaknute na nacionalnoj razini i kojima se potiče postizanje ciljeva održivog razvoja, već i one koje se odnose na lokalnu i regionalnu dimenziju;

56.

preporučuje predstavnicima europskih i međunarodnih razina vlasti da ovladaju vještinom upravljanja složenim sustavom globalnih odnosa kontroliranjem izvora regionalnih napetosti, podupiranjem promjena i restrukturiranja institucionalnih i proizvodnih struktura naslijeđenih iz prošlog stoljeća, te osiguravanjem da lokalni akteri usvoje vještine potrebne za pretvaranje krhke geografsko-gospodarske ravnoteže u prilike za razvoj koje bi mogle povratiti konkurentnost lokalnih proizvodnih sustava na globalnom tržištu.

12.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 342/27

1.

uviđa da je ta Komunikacija EU-a važan element šire reforme politike EU-a. Ima dodanu vrijednost predlaganja konkretnih mjera za upotpunjavanje strateških smjernica Vijeća iz 2014. godine u kojima su se europski čelnici složili da će ponuditi smjer u kojemu će se sljedećih godina razvijati politika u području pravosuđa i unutarnjih poslova, uključujući imigraciju i azil;

2.

smatra da u takvom osjetljivom i strateškom području države članice EU-a i njegove institucije trebaju nastaviti s izradom strategije za tu regiju u kontekstu njezinih odnosa s Europskom unijom te slijedom toga s izradom istinske migracijske politike i preuzeti političku odgovornost za njezinu provedbu u interesu naroda Europe, uzimajući pritom u obzir specifičnosti država članica i zemalja podrijetla, kao i prava migranata u skladu s međunarodnim i europskim konvencijama;

3.

uviđa da su migracijske i razvojne politike usko povezane. Suradnja na međunarodnoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini ključna je za ostvarivanje zajedničke europske migracijske politike, kao i za provođenje Europskog migracijskog programa;

4.

zalaže se za usvajanje sveobuhvatnog pristupa upravljanju migracijama kojim će se omogućiti decentraliziranije i učinkovitije upravljanje kretanjima migranata. Decentraliziranim upravljanjem osigurat će se jednako postupanje i jednaka prava;

5.

ističe da je izuzetno važno smanjiti broj smrtnih slučajeva na moru do kojih dolazi pri pokušaju prelaska u Europu te da je potrebno nastaviti i proširiti napore u spašavanju osoba u opasnosti; izražava duboko žaljenje zbog stotina već izgubljenih života te odaje priznanje svim zemljama i organizacijama koje su uključene u pokušaje zaustavljanja te ljudske tragedije (1); ponavlja da osmišljavanje sveobuhvatne i humane migracijske politike mora uključiti razvoj novih sigurnih i pristupačnih zakonitih načina migracije u EU, kao što su humanitarne vize, preseljenje i prošireno spajanje obitelji;

6.

pozdravlja dodatne mjere utvrđene u Zajedničkoj komunikaciji kojima se nastoje ojačati inicijative duž središnje sredozemne migracijske rute, uključujući u Libiji i oko nje. S obzirom na velik broj poginulih na moru i duž središnje sredozemne migracijske rute, upravljanje tokovima i spašavanje života i dalje su glavni prioritet;

7.

smatra da je višerazinsko upravljanje preduvjet za ostvarivanje najboljih rezultata. U tom je okviru ključno da EU, nacionalne i podnacionalne vlasti usko surađuju s lokalnim i regionalnim vlastima u tranzitnim zemljama, kao i s civilnim društvom, udrugama migranata i lokalnim zajednicama u zemljama domaćinima te da prihvaćaju njihov doprinos;

8.

ističe da su za uspjeh tih mjera potrebni uska suradnja s relevantnim partnerima u zemljama duž središnje sredozemne rute, usklađeni napori institucija EU-a i država članica te suradnja s međunarodnim organizacijama kao što su Visoki povjerenik Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) i Međunarodna organizacija za migracije (IOM). Upozorava da se neke predložene mjere mogu uspješno provesti tek kad stanje na terenu to omogući. Tim se mjerama nadopunjuju brojne inicijative koje su već proveli EU i njegove države članice, osobito u okviru Europskog migracijskog programa i Programa za partnerstvo u području migracija (2);

9.

izražava zahvalnost zbog napora koje su poduzeli Italija, Malta, Grčka, Cipar, Francuska, Španjolska i Portugal, zemlje koje su svoje nacionalne koordinacijske centre Eurosura za nadzor granica već povezale s mrežom Seahorse za Sredozemlje;

10.

potvrđuje da je središnja sredozemna ruta postala glavna ruta kojom migranti i izbjeglice pokušavaju dospjeti u Europu. Tijekom 2016. godine središnjom sredozemnom rutom prošlo je više od 180 000 osoba, a većina ih je na kontinent stigla preko Italije. Gotovo 90 % osoba koje su prošle tom rutom krenulo je iz Libije, gdje krijumčari iskorištavaju nestabilnu političku i gospodarsku situaciju za širenje svojih aktivnosti; ističe hitnu potrebu smanjenja broja prelazaka te sprečavanja čamaca i brodica u ilegalnom odlasku s tih područja prema EU-u. Naglašava važnost preventivnog djelovanja na svim razinama vlasti;

11.

napominje da krijumčari i trgovci ljudima svojim postupcima i kršenjima ljudskih prava pridonose nestabilnosti u Libiji, čime se povećava ugroženost migranata. Glavni prioritet Europske unije, njezinih država članica i međunarodnih partnera jest pronalazak trajnog rješenja za upravljanje Libijom i za njezine izazove u pogledu sigurnosti, što je ujedno i preduvjet za održivo upravljanje trenutačnom situacijom;

12.

primjećuje da većina migranata iz Libije potječe iz trećih zemalja, a najviše iz zemalja supsaharske Afrike. Učinkoviti pristup stoga u obzir treba uzeti i mjere u južnom dijelu Libije;

13.

ističe dodanu vrijednost mjera najavljenih u Komunikaciji: širenje programa osposobljavanja libijske obalne straže, jamčenje održivih financijskih sredstava za buduće potrebe u pogledu osposobljavanja, poduzimanje snažnih mjera za jačanje borbe protiv krijumčara i trgovaca ljudima te osiguravanje poticaja za sudjelovanje Tunisa, Alžira i Egipta u mreži Seahorse za Sredozemlje kako bi se omogućila subregionalna uključenost; naglašava da u svim tim aktivnostima glavni prioritet mora biti ponovna izgradnja poštovanja temeljnih ljudskih prava i vladavine prava u korist migranata i lokalnog stanovništva;

14.

ponovno ističe potrebu za ozbiljnim angažmanom u suradnji s libijskim vlastima kako bi se zajamčilo poboljšanje uvjeta u centrima za migrante, s posebnim naglaskom na ugroženim osobama i maloljetnicima, te osigurala uska suradnja s Međunarodnom organizacijom za migracije i Visokim uredom Ujedinjenih naroda za izbjeglice, kao i njihovo učinkovito praćenje normi;

15.

pozdravlja jačanje napora i suradnje s libijskim općinama u cilju promicanja alternativnih izvora zarade i podupiranja otpornosti lokalnih zajednica domaćina, kao i jačanje tehničke suradnje kako bi libijske općine mogle izraditi razvojne strategije za svoja područja i unaprijediti usluge potpore lokalnom stanovništvu;

16.

naglašava potrebu za srednjoročnom i dugoročnom strategijom suradnje u svrhu pružanja potpore i podrške libijskim lokalnim i nacionalnim tijelima u izgradnji kapaciteta na polju upravljanja svojim područjima;

17.

potiče promicanje prekogranične suradnje, dijaloga i razmjene informacija između Libije i njezinih južnih susjeda, među ostalim iskorištavanjem punog potencijala Obavještajne zajednice afričkih država i Frontexa;

18.

napominje da je u postupku poduzimanja zajedničkih mjera s Libijom u najvećoj mogućoj mjeri potrebno smanjiti rizik od nastanka ruta u susjednim zemljama; stoga pozdravlja sveobuhvatan regionalni pristup jačanjem suradnje s Egiptom, Tunisom i Alžirom tako što će se s tim zemljama produbiti dijalog i operativna suradnja u području migracija. Tim je zemljama potrebna dodatna pomoć za razvoj vlastitih funkcionalnih sustava azila i pružanje potpore onima kojima je potrebna međunarodna zaštita;

19.

imajući u vidu različite projekte i programe EU-a u regiji koji se bave međusobno povezanim temama od iznimne je važnosti uskladiti te inicijative kako bi bile učinkovite u okviru ostvarivanja prethodno spomenutih ciljeva;

20.

napominje da je dosada zajednički odgovor EU-a na nezakonite migracije bio sigurnosni pristup usmjeren na državu koji uglavnom stavlja naglasak na borbu protiv krijumčarenja u suradnji s državnim tijelima;

21.

poziva na posvećivanje veće pozornost različitim lokalnim političkim gospodarstvima uključenima u nezakonite migracije. Ona obuhvaćaju prijevoznička poduzeća koja olakšavaju nezakonito kretanje migranata, lokalno stanovništvo koje osigurava hranu i smještaj kako bi ostvarilo zaradu, lokalne snage sigurnosti koje dodatno zarađuju podmićivanjem i cestarinama, političku elitu koja se financijskim sredstvima dobivenima olakšavanjem nezakonitih migracija koristi za prikupljanje političkih bodova i utjecaja, oružane skupine koje jačaju svoj položaj krijumčarenjem ljudi i iskorištavanjem itd. Razumijevanje tih različitih dionika i njihove povezanosti s lokalnom upravom i dinamikom između stabilnosti i sukoba nužan je preduvjet za učinkovito upravljanje migracijama, uz jamčenje njihove uključenosti u raspravu o strategijama za stabilizaciju i izgradnju budućnosti za njihovu zemlju;

22.

stoga pozdravlja prijedlog da se ojača postojeća društveno-gospodarska potpora općinama duž migracijske rute, uz njihovo uključivanje u provedbu strategija koje lokalnom stanovništvu donose bolje životne uvjete, a time i bolje izglede za budućnost na svom području;

23.

naglašava da bi dobro osmišljene migracijske politike mogle dugoročno pridonijeti alternativnim izvorima zarade i kvalitetnijim institucijama, rješavajući tako neke od glavnih uzroka migracija iznutra. Kako bi se moglo zajamčiti takvo učinkovito osmišljavanje politika, u okviru trenutačnih migracijskih politika potrebno je prihvatiti činjenicu da su problemi u području upravljanja i stabilnosti glavni uzrok transsaharskih nezakonitih migracija;

24.

podsjeća da nezakonite migracijske rute obuhvaćaju mnoge zemlje u regiji u kojoj su državna tijela slabo razvijena ili ne postoje. Libija je očit dokaz za to. U mnogim je izvješćima dokazano da nezakonite oružane snage s pomoću prihoda ostvarenih krijumčarenjem i trgovanjem ljudima djeluju kao de facto vlasti na terenu i tako otežavaju proces rješavanja većih sukoba. Čak i kad postoje formalna državna tijela, suradnja s njima u borbi protiv nezakonitih migracija svojstven je politički pothvat kojim se može učvrstiti interes krijumčara koji surađuju s državom i nezakonitih oružanih snaga. U kontekstu fragmentiranog suvereniteta nema nepristranih strana;

25.

naglašava da klimatske promjene i prirodne katastrofe mogu dovesti do migracija i raseljavanja osoba. Nadalje, poziva na ulaganje u izgradnju otpornosti na rizik od katastrofa kao preventivnu mjeru za uklanjanje glavnih uzroka migracija;

26.

potiče stalne napore u postizanju sustavne suradnje s libijskim tijelima, s naglaskom na upravljanju granicama, borbi protiv nezakonitih migracija, ljudskim pravima i potrebama migranata u Libiji, uključujući razvoj, u suradnji s civilnim društvom, alternativnih rješenja jer bi se zadržavanje migranata trebalo koristiti samo u krajnjem slučaju i samo u uvjetima koji su u skladu s međunarodnim humanitarnim standardima i standardima u pogledu ljudskih prava. Obuka i logistička podrška u vezi s tim pitanjima trebale bi biti važan dio programa za izgradnju kapaciteta koje EU podupire;

27.

preporučuje da se u suradnji s UNHCR-om ispita izvedivost poduzimanja praktičnih koraka za preseljenje migranata kojima je potrebna međunarodna zaštita iz Libije u države članice EU-a i ostale međunarodne partnerske zemlje;

28.

poziva na jačanje pilot-inicijative kojom se namjerava osnažiti stabilnost zajednice u područjima zahvaćenima unutarnjim raseljavanjem i tranzitom migranata, uz suradnju pri izradi strategija za ta područja čiji je cilj osigurati pristojne uvjete u zemlji u kojoj žive, među ostalim otvaranjem radnih mjesta za osobe kojima je potrebna zaštita, a olakšavanje njihova prihvaćanja u zajednicama domaćinima bila bi dodatna prednost, kao i uz suradnju pri unapređenju javnih usluga i objekata za potporu stanovništvu;

29.

zalaže se za poboljšanje trenutačnih postupaka potpomognutog dobrovoljnog vraćanja iz Libije u zemlje podrijetla ako to dopušta stanje na terenu i u suradnji s međunarodnim partnerima, osobito IOM-om;

30.

pozdravlja prepoznavanje lokalnih i regionalnih vlasti kao važnih dionika u rješavanju problema povezanih s migracijama, upravljanju njima, spašavanju života i borbi protiv kriminala;

31.

ponavlja da su gradovi vodeći dionici u području globalnih migracija te da se negativne posljedice tih migracija na najizravniji način odražavaju upravo na njima. Lokalne vlasti imaju neposrednu odgovornost za životne uvjete migranata, njihov uspjeh i izazove s kojima se susreću. Lokalne vlasti mogu biti uspješne u područjima koja su izazov mnogim nacionalnim vladama, čak i u područjima u kojima nacionalne vlade ne uspijevaju (3);

32.

naglašava ulogu lokalnih vlasti zemalja podrijetla, tranzita i odredišta u migracijskoj politici, osobito u području integracije i društvene kohezije. Lokalne vlasti očito se prve izravno suočavaju s rješavanjem problema migracija s obzirom na ovlasti koje imaju, prisutnost „na terenu” i iskustvo u svakodnevnom djelovanju u sve raznolikijim društvima. Migracije su međutim pitanje zajedničke odgovornosti kojim se bave sve razine: europska, nacionalna, regionalna i lokalna. Istovremeno je važno i da se u obzir uzmu lokalni i regionalni uvjeti radi što boljeg i održivijeg prihvata migranata, a time i uspješne integracije;

33.

smatra da bi EU trebao iskoristiti potencijal i iskustvo regija koje čine njegovu južnu morsku granicu – kako u Sredozemnom moru tako i u Atlantskom oceanu – kao posebnih veza u razvoju uzajamno korisnih odnosa s trećim zemljama;

34.

ističe potrebu za jačanjem lokalnih zajednica, posebice u Libiji, u skladu s Izjavom iz Malte članova Europskog vijeća o vanjskim aspektima migracija (4) te stoga podržava projekte kao što je inicijativa iz Nikozije; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje i Europsku komisiju da, u suradnji s OR-om i udrugom lokalnih ili regionalnih vlada, istraže mogućnosti provedbe sličnih projekata u drugim zemljama;

35.

prepoznaje dodanu vrijednost inicijative iz Nikozije kao projekta za izgradnju kapaciteta kojim se podupiru libijske općine i koji se provodi u suradnji s europskim lokalnim i regionalnim vlastima i uz financijsku potporu Europske komisije. Napominje da tu inicijativu treba ojačati kako bi mjere koje se u sklopu nje poduzimaju bile djelotvornije i kako bi donijele bolje rezultate, no vodeći računa o tome da je potrebno pozorno pratiti složeno pitanje legitimnosti u Libiji i biti osjetljiv na moguće političke posljedice;

36.

uviđa nedovoljnu razvijenost kapaciteta lokalnih vlasti duž središnje sredozemne rute. Izazov postaje složeniji kada se nastoji odgovoriti na različite potrebe, osobito u gospodarski nestabilnom okruženju. Lokalne vlasti moraju imati alate za procjenu najhitnijih potreba različitih skupina migranata, osobito djece i adolescenata bez pratnje, kao i žena;

37.

ističe potrebu za pružanjem veće pozornosti zaštiti djece. U protekla tri mjeseca zabilježen je dosad najveći broj smrtnih slučajeva izbjeglica i migranata na središnjoj sredozemnoj ruti te se procjenjuje da ta brojka obuhvaća 190 djece. Pridružujemo se pozivu koji je UNICEF uputio EU-u i njegovim državama članicama da se obvežu štititi djecu izbjeglice i migrante, posebice onu bez pratnje, od iskorištavanja, nasilja i trgovanja djecom te ojačati programe za zaštitu djece u Libiji;

38.

objašnjava da potpora EU-a izgradnji kapaciteta lokalnih vlasti ne obuhvaća samo povećanje tehničkih mogućnosti lokalnih vlasti, nego i jamčenje učinkovitog osiguravanja osnovnih potreba i usluga. Empirijski dokazi pokazuju da decentralizirano upravljanje socijalnim uslugama i javnim dobrom osigurava najbolji „omjer cijene i kvalitete” u pogledu razvojnog planiranja i pružanja usluga;

39.

zalaže se za promicanje decentralizacije i programa lokalnog upravljanja u skladu s nacionalnim strategijama smanjenja siromaštva;

40.

ustraje na tome da je potrebno usmjeriti daljnju pozornost na dosljednost i povezanost nacionalnih migracijskih politika i lokalnih inicijativa koje se bave pružanjem usluga migrantima, njihovom zaštitom i promicanjem njihove društvene uključenosti u slučaju kada imaju pravo na međunarodnu zaštitu. Lokalnim vlastima potrebni su, u najmanju ruku, ovlasti i sredstva kako bi mogle ispravno odgovoriti na potrebe migranata u zajednicama koje su u njihovoj nadležnosti. U idealnom bi slučaju trebale djelovati u općem okviru politike koja zagovara uključiv pristup kad za to postoje odgovarajući preduvjeti;

41.

napominje da su u proteklih šest godina u Libiji prisutna politička i društvena previranja kao izravna posljedica „arapskog proljeća”. Opća kriza u Libiji, koja vlada od 2014., prouzročila je potpuni nered i znatno pogoršanje životnih uvjeta u cijeloj zemlji. Slabo funkcioniranje institucija ozbiljna je prepreka stabilnosti i razvoju s obzirom na to da državni aparat gotovo i ne postoji te da općinska vijeća raspolažu vrlo ograničenim sredstvima. Istodobno, zemlja se odlučila za reforme kojima će se uspostaviti decentralizirani sustav upravljanja odobrivši 2012. godine Zakon br. 59. (o lokalnom upravljanju) koji je, unatoč nestabilnosti u zemlji, i dalje referentna točka svih političkih stranaka u Libiji, neovisno o njihovoj političkoj opredijeljenosti;

42.

ističe da se u libijskim gradovima mnogi mladi bave „poslovima u području migracija” jer su takvi poslovi vrlo dobar izvor prihoda. Osobito je problematična integracija mladih koji su sudjelovali u oružanim sukobima i vojnim aktivnostima. Tradicionalne društvene organizacije (plemena, obitelji, škole i institucije) nailaze na teškoće u rješavanju problema u vezi s mladima. Droga i kriminal vrlo su rašireni. Nedostatak konkretnih politika za mlade pogoršava njihovu situaciju;

43.

ističe važnu ulogu koju mogu imati općine, ne samo u Libiji nego i u drugim zemljama duž sredozemne rute. Poziva ih se da kao institucijski i zakoniti dionici odgovorni za lokalna pitanja daju važan doprinos stabilizaciji. Ta se uloga temelji na lokalnom gospodarskom razvoju, suradnji s dionicima u području sigurnosti i učinkovitim politikama za mlade i migracije. Međutim, lokalnim vlastima potrebno je uvelike pomoći kako bi mogle prihvatiti te odgovornosti;

44.

zalaže se za programe kojima će se pridonijeti jačanju te povećanju ovlasti i učinkovitosti lokalnog upravljanja u Libiji i drugim zemljama duž središnje sredozemne rute usmjeravanjem na tri dimenzije lokalnog upravljanja: upravljanje, pružanje usluga i sudjelovanje. Kako bi se smanjio utjecaj čimbenika koji dovode do radikalizacije i migracija, potrebno je ujedno poduzeti napore za poboljšanje mogućnosti u okviru lokalnog gospodarstva, društvenog života i političke uključenosti visokoobrazovanih mladih osoba u ruralnim područjima unutrašnjosti i u gradovima;

45.

ističe da je na lokalnoj razini moguće stvoriti poticaje za bolje upravljanje, i to unatoč de facto manjku kapaciteta lokalnih vlada u ovoj fazi te se zalaže za nužnost podržavanja lokalnog upravljanja jer će se tako neizbježno promicati stabilizacija i stvoriti uvjeti za buduću obnovu, koja je preduvjet za učinkovito i održivo upravljanje migracijama u Libiji;

46.

ističe važnost uključenosti žena i mladih, koja i dalje treba biti ključna u okviru različitih mjera potpore, osobito u sklopu djelovanja aktivnih organizacija civilnog društva i neovisnih političara;

47.

ustraje na dodanoj vrijednosti ciljeva usmjerenih na smanjenje negativnih učinaka različitih oblika migracija, raseljavanja i nereda jačanjem gospodarske privlačnosti ruralnih područja i aktivnosti kojima se podupiru općine u njihovu novom području ovlasti, u skladu s mjerama decentralizacije;

48.

potvrđuje da tragedija započinje u zemljama podrijetla, a ne na moru. Stoga potiče EU da pridonese razvoju lokalnog gospodarstva u zemljama duž središnje sredozemne rute podupiranjem jedinica lokalne samouprave kao dionika lokalnog razvoja i uključivanjem mladih i žena u društveno-gospodarske aktivnosti;

49.

nudi svoju daljnju podršku u izradi i provedbi migracijskih politika EU-a, oslanjajući se na znanje i stručnost Euro-mediteranske skupštine regionalnih i lokalnih vlasti (ARLEM).

12.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 342/32

1.

pozdravlja zajedničku komunikaciju o upravljanju oceanima, koju su Europska komisija i Visoka predstavnica za vanjske poslove i sigurnosnu politiku usvojile 10. studenog 2016;

2.

podržava predložene mjere za osiguravanje sigurnog, čistog i održivog upravljanja oceanima;

3.

slaže se s ciljem da se za EU osigura uloga snažnog globalnog aktera koji je sposoban izraditi program za bolje upravljanje oceanima koji se temelji na međusektorskom međunarodnom pristupu i pravilima; krajnji će cilj te inicijative EU-a biti uspostava međunarodnog standarda u pogledu socijalnih i gospodarskih uvjeta te uvjeta na području okoliša koji se primjenjuju na aktivnosti povezane s morem, kao i jednakih uvjeta za sve dionike koji će osigurati odgovarajuću održivost oceana te jače konkurentnosti europskih aktera koji djeluju na tom području;

4.

u potpunosti podržava nedavne zaključke Vijeća (1) kojima se poziva na usklađeniji pristup između unutarnjih i vanjskih aspekata upravljanja oceanima, uključujući sinergije između strategija EU-a, država članica i regija;

5.

podsjeća, između ostalog, na svoja prijašnja mišljenja o komunikaciji Komisije „Prema integriranoj pomorskoj politici” (2) o pomorskom prostornom planiranju i integriranom upravljanju obalnim područjem (3), razvoju potencijala energije oceana (4) i boljoj zaštiti morskog okoliša (5);

6.

naglašava vodeću ulogu Europske unije u upravljanju morem kojem je cilj europskim obalama i morima omogućiti najsveobuhvatniji politički i zakonodavni sustav u svijetu, kojim se prepoznaje uloga lokalnih i regionalnih vlasti, obalnih zajednica i gospodarskih i socijalnih dionika, u cilju osiguravanja odgovarajućeg pristupa bavljenju gospodarskim, ekološkim, klimatskim i socijalnim čimbenicima, i to na sveobuhvatan i višerazinski način upravljanja;

7.

smatra, međutim, da takozvano „uništavanje zajedničkih dobara” utječe na upravljanje oceanima. Iako postoji niz općih svjetskih sporazuma ili sporazuma o morima poput UNCLOS-a i specijaliziranih sporazuma, posebice u okviru IMO-a, također je prisutan znatan stupanj rascjepkanosti. U tom kontekstu, uloga je EU-a da bude primjer i ponudi poticaje kako bi partneri izvan EU-a mogli preuzeti visoke standarde koji već postoje u pomorskoj politici EU-a. Takvi poticaji, uključujući izgradnju kapaciteta, mogli bi se uključiti u međunarodne sporazume o trgovini i razvojne programe o kojima EU pregovara s trećim zemljama;

8.

primjećuje da EU i države članice imaju konkurentne ovlasti na području međunarodnih odnosa, uključujući pitanja povezana s pomorstvom. To zahtijeva strogu usklađenost među razinama upravljanja i osiguravanje da EU i nacionalne razine u okviru međunarodnih foruma provode procjenu teritorijalnog učinka kako bi interesi nadležnih lokalnih i regionalnih vlasti u tim forumima u potpunosti bili zastupljeni;

9.

naglašava da su mnoga pitanja povezana s upravljanjem oceanima neizbježno lokalne prirode, zbog ekstrakcije resursa, gospodarske koristi za obalna područja, ribarskih zajednica i luka ili njihovog ekološkog učinka na europske obale i mora. Ekološka i klimatska politika i gospodarske odluke koje se odnose na oceane drugdje u svijetu utječu na lokalne i regionalne vlasti EU-a. To iziskuje znatna ulaganja u prostorno planiranje morskog područja i podržavanje upravljanja na lokalnoj i regionalnoj razini;

10.

naglašava da je pomorska politika izravno povezana s priobalnom gospodarskom politikom, politikom zaštite okoliša ili politikom prostornog planiranja. Način na koji lokalne i regionalne vlasti upravljaju priobalnom politikom imat će izravan učinak na moru. Kad se radi o pitanjima kao što su vjetroelektrane, aktivnosti na moru često se smatraju jednostavnim rješenjem za aktivnosti čijem se provođenju na obali opire;

11.

ističe da lokalne i regionalne vlasti imaju nadležnosti i pozitivna iskustva u pogledu upravljanja brojnim područjima poput ribolova, sakupljanja školjkaša i akvakulture, subvencija (npr. za neučinkovite flote), gospodarskih politika i politika okoliša (npr. otpad u morima) te inspekcija (npr. inspekcija vozila) koja imaju pozitivan ili negativan učinak na drugim teritorijima izvan EU-a. Ona često spadaju pod nadležnost lučkih uprava;

12.

podsjeća na nedavni istraživački rad OR-a (6) i OECD-a (7) o oceanima i plavom gospodarstvu. U skladu s agendom za bolju regulativu, ustraje u tome da je neophodno provesti prethodne procjene učinka, uključujući teritorijalnih učinaka, kako bi se prije uvođenja novog zakonodavstva, odobravanja novih tehnologija za crpljenje ili definiranja novih zaštićenih morskih područja utvrdile moguće prijetnje iz svih sektora, potencijalne mjere za ublažavanje posljedica i očekivane društveno-gospodarske posljedice;

13.

podsjeća na nove UN-ove ciljeve održivog razvoja koje su potpisale sve države članice EU-a i UN-a. Upravljanje oceanima tiče se održivog cilja br. 14 o životu pod vodom i cilja br. 13 o klimatskim promjenama, ali i cilja br. 11 o održivim gradovima i zajednicama. Odbor pozdravlja Komisijin plan da ove ciljeve prenese u razne politike EU-a (8) jer bi to mogla biti dobra osnova za izgradnju zajedničkog razumijevanja na međunarodnoj razini koje nadilazi sektorska rješenja za održivo upravljanje oceanima;

14.

s druge strane, smatra da ulazak robe i proizvoda koji potječu iz oceana trećih zemalja na jedinstveno tržište EU-a treba biti uvjetovano sve većim približavanjem tih zemalja višim standardima EU-a, primjerice u pogledu uvođenja zabrane odbacivanja ulova na moru;

15.

smatra da 3 prioriteta raščlanjena na 14 mjera, kako je navedeno u zajedničkoj komunikaciji, predstavljaju relevantan temelj za poduzimanje daljnjih koraka u pogledu upravljanja oceanima na razini EU-a i na međunarodnoj razini. Iako se komunikacija prvenstveno odnosi na međunarodnu komponentu pomorske politike, također postoji i lokalna i regionalna dimenzija, kako u pogledu ovlasti i izravnog teritorijalnog učinka, tako i u pogledu stupnja specijalizacije i ovisnosti o oceanu;

16.

napominje, u pogledu mjere br. 1 koja se tiče ispunjavanja praznina u okviru međunarodnog upravljanja oceanima kako bi se poboljšao pravni okvir i pružili jednaki uvjeti, da na međunarodnoj razini već postoji opsežan pravni okvir koji obuhvaća pomorska ograničenja, navigaciju, arhipelaški status i tranzitne režime, isključive gospodarske pojaseve, nadležnost kontinentalnog pojasa, kopove u morskom dnu na velikim dubinama, sustave iskorištavanja, zaštitu morskog okoliša, znanstveno istraživanje i rješavanje sporova; u tom pogledu podsjeća da bi postojeće administrativne granice te kulturne i tradicionalne specifičnosti europskih lokalnih i regionalnih zajednica trebalo uzeti u obzir u cilju oblikovanja politike upravljanja oceanima;

17.

smatra da su politike EU-a već dovoljno stroge kad je riječ o pitanjima koja se tiču regulacije ribolova, pomorskog prostornog planiranja i makroregionalnih strategija. U nekim državama članicama planovi za uporabu zemljišta važan su politički instrument za lokalno prostorno planiranje zemljanih i vodnih površina. Lokalne vlasti već su danas nadležne za planiranje obalnih područja i teritorijalnih voda. Ni upravni postupci ni pravni okvir koje predlaže Europska komisija ne smiju ugroziti strateške planove za uporabu zemljišta. Glavni izazov na razini EU-a, a posebice na svjetskoj razini, manjak je kontrole i strože provedbe. Služeći kao primjer, EU je stoga u položaju da uvede zahtjeve načela uzajamnosti i ponudi poticaje pri pregovorima o novim međunarodnim pravilima s trećim stranama i organizacijama. Ova globalna inicijativa za provedbu tih pravila potrebna je za osiguravanje jednakih uvjeta za sve zemlje, regije i gospodarske subjekte;

18.

slaže se, u pogledu mjere br. 2, da će promicanje regionalnog upravljanja ribarstvom i suradnja u ključnim područjima povezanima s oceanom radi ispunjavanja praznina u upravljanju poboljšati položaj ribarstva EU-a i pomoći drugima da dosegnu visoke standarde koji su na snazi unutar EU-a;

19.

zabrinut je zbog toga što bi se smjernicama Komisije o podmorskom rudarstvu odvratila pozornost s planova EU-a za učinkovitu uporabu resursa tim više što tehnologija za iskorištavanje prirodnih resursa nije ispitana i mogla bi štetno djelovati na prirodni okoliš. Poziva na koordinaciju s pregovorima država članica pri Međunarodnom tijelu za morsko dno;

20.

u tom pogledu preporučuje da EU vodi kampanje i pruži poticaje za druge zemlje i organizacije kako bi ih upoznao s europskim sustavom žutih i crvenih kartona, kao modelom za rješavanje pitanja nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova na globalnoj razini, uključujući crne liste i zabranu izvoza za nepoštovanje pravila. Odbor poziva na ubrzavanje trenutnih planova za uvođenje elektroničkog alata za upravljanje potvrdama o ulovu. Te bi mjere doprinijele jačanju industrijskog sektora u regijama koje strogo primjenjuju odredbe;

21.

vjeruje da će mjera br. 3 o poboljšanju koordinacije i suradnje između međunarodnih organizacija i pokretanju oceanskih partnerstava za upravljanje oceanima donijeti korist regionalnim pomorskim čvorištima putem bolje međunarodne izloženosti;

22.

smatra da lokalni i regionalni centri za konkurentnost i izvrsnost, posebno u područjima sa snažnom pomorskom dimenzijom, uključujući najudaljenije regije, mogu igrati ključnu ulogu i da im treba financijska potpora za osnivanje međunarodnih istraživačkih timova i razvoj platformi za prijenos tehnologije kojima podupiru rad EU-a u području upravljanja oceanima;

23.

protivi se ideji prema kojoj se nova međunarodna pravila i organizacije trebaju stvoriti nanovo. Odbor se slaže s Komisijom da je smislenije poboljšati aktualni sustav upravljanja i provedbe usmjeravanjem pažnje na neučinkovitost i unapređivanjem međunarodne koordinacije. U tom je pogledu važno osigurati da se prije pokretanja novih mjera u određenom okviru (primjerice istraživanje nafte) na odgovarajući način usvoje učinci lančane reakcije u drugim političkim područjima i sektorima (primjerice u ribarstvu);

24.

preporučuje, u kontekstu upravljanja bioraznolikošću izvan područja nacionalne nadležnosti, da se EU bolje uskladi s EMSA-om (9) i EFCA-om te da europske regije uključi u aktivnosti koordinacije i savjetovanja sa susjednim europskim regijama;

25.

smatra da je upravljanje oceanima dio višerazinskog upravljanja EU-a te da je stoga potrebno udružiti nacionalne resurse i resurse EU-a za izgradnju kapaciteta, inspekciju, provedbu, odvraćanje i progon subjekata koji krše postojeće zakonske okvire. Kao i u mjeri br. 4 o izgradnji kapaciteta, to zahtijeva uključivanje nadležnih lokalnih i regionalnih vlasti, jer će obalne i morske regije od toga imati izravne koristi, i to u brojnim tehničkim i administrativnim aspektima;

26.

naglašava da je mjera br. 5 o osiguravanju sigurnosti i zaštite mora i oceana ključna za pomorce, poduzeća i lučke operatere te da predstavlja ključan element u borbi protiv prisilnog rada i trgovanja ljudima. EU bi i dalje trebao biti glavno nadležno tijelo u ovom području s najobuhvatnijim pravnim okvirom za sigurnost na moru i u lukama te bi trebao koristiti značajnu međunarodnu prednost kako bi potaknuo uzajamne dogovore u drugim dijelovima svijeta;

27.

smatra da suradnja između nacionalnih tijela i Frontexa, EMSA-e i EFCA-e mora stvoriti kapacitete za zajednički pomorski nadzor pri čemu bi EU, prema potrebi, osiguravao najsuvremenija plovila i tehnologiju radi učinkovitog provođenja nadzora;

28.

smatra, u pogledu mjere br. 6, da je provedba UN-ovog pariškog sporazuma COP 21 presudna za sprečavanje štetnog učinka klimatskih promjena na oceane, obale i ekosustave i rješavanje pitanja budućih troškova globalnog zatopljenja i podizanja razine oceana. Budući da se većina klimatskih utjecaja prvo odražava na lokalnoj razini, globalni ciljevi u okviru klimatskih promjena zahtijevaju izradu lokalnih mjera prilagodbe. Stoga, prema nedavnim izjavama OR-a (10), lokalne i regionalne vlasti imaju ključnu ulogu u pripremi i provedbi nacionalnih, europskih i međunarodnih okvira za prilagodbu koji se bave posljedicama klimatskih promjena u svjetskim oceanima. U tu je svrhu potrebno osigurati posebne kapacitete i financijsku potporu za sve regije, uključujući najudaljenije regije s obzirom na njihov strateški položaj u Atlantskom i Indijskom oceanu te u Karipskom moru. Također, kako bi se poštovale obveze Pariškog sporazuma nužno je ne samo uključiti mjere prilagodbe na klimatske promjene u gospodarenje morima, već i pod zemljom ostaviti znatan dio postojećih fosilnih goriva. U tom kontekstu, smatra da je u cilju dosljednosti potrebno osnažiti mjeru br. 6 uključivanjem mjera za sprečavanje novih istraživanja ležišta nafte na osjetljivim područjima u europskim morima;

29.

naglašava da ribarska industrija EU-a ima izravne koristi od borbe protiv nezakonitog ribolova i jačanja održivog upravljanja izvorima hrane u oceanima na globalnoj razini iz mjere br. 7. To podrazumijeva jačanje postojećih regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom (RFMO-i) i osiguravanje njihove potpune operativnosti te zahtijeva veću ovlast za Europsku komisiju u pregovorima i potpori RFMO-ima;

30.

slaže se, u skladu s mjerom br. 8, da štetne subvencije u ribarstvu koje štete okolišu unutar EU-a i u trećim zemljama treba zabraniti. Potrebno je utvrditi odgovarajuće poticaje i privremene mjere kako bi se osigurala održivost zajednica koje uvelike ovise o ribarstvu, u EU-u i drugdje;

31.

smatra da je mjera br. 9 koja se odnosi na borbu protiv morskog otpada i „mora plastike” jedna od najvažnijih inicijativa iz ovog prijedloga. Time se izravno ostvaruje korist za turizam i ribarstvo. Ako ljudi nastave istom brzinom kao i danas onečišćavati okoliš plastikom, 2050. godine će u moru biti više plastike nego riba. Postojeće ovlasti lokalnih i regionalnih vlasti u području upravljanja otpadom i sprečavanja mogu dati ključan doprinos. Lokalne vlasti imaju važnu ulogu s obzirom na svoj kapacitet energetske oporabe iz spaljivanja sakupljene plastike. Trenutno se 28 % otpada EU-a odlaže na odlagalištima. Za solidan okvir EU-a za zaštitu okoliša na području sprečavanja, uključujući moguću zabranu mikroplastike u EU-u, potrebna je ispravna provedba na lokalnoj i regionalnoj razini, trajno ulaganje u čiste tehnologije uključujući razvoj politika za sprečavanje nastanka morskog otpada prilagođenih lokalnim i regionalnim razinama. To bi trebalo uključivati dodatni napredak prema uspostavljanju zajedničkog režima ne samo u pogledu lučkih uređaja za prihvat, već i pogledu naknada za prihvat brodskog otpada i ostataka tereta, kako bi se brodove odvratilo od ispuštanja otpada prije pristajanja u lukama. Iako su europske regionalne i lokalne vlasti među najvećim zagađivačima u pogledu morskog otpada i plastike, također se suočavaju s problemom otpada koji pristiže izvan EU-a zbog čega je međunarodna suradnja neophodna;

32.

pozdravlja inicijativu Europske komisije za borbu protiv zagađenja oceana, a posebice protiv morskog otpada, ali primjećuje da je to prvi korak ka postizanju čišćih oceana te da EU i države članice mogu imati vodeću ulogu, i to uvođenjem zajedničkog plana za eventualno uklanjanje štetnih tvari iz mora poput streljiva, kemikalija i nuklearnih materijala. Odbor stoga naglašava važnost pilot-projekata pomoću kojih se mogu razviti i predstaviti europski kapaciteti, tehnologije i zalaganje za mir. Takvi projekti mogu biti prilika za izvoz tehnologije kao i znanja i vještina koji se mogu iskoristiti u slučaju trećih zemalja i organizacija kao poticaj za uvođenje sličnih politika drugdje;

33.

vjeruje da se takvim zajedničkim planom o zagađenju oceana također mogu ostvariti konkretne koristi za morske regije i zajednice, ne samo u užem smislu na području znanja i vještina, stručnosti i povećanja civilne zaštite, mogućnosti traganja, zaštite i oporavka, već i u širem smislu u obliku posljedičnog povećanja dohotka od turizma i ribarstva, šireg gospodarskog razvoja te čišćeg okoliša i zdravstvenih prednosti, ne samo za europska obalna područja, nego i za susjedne regije te cijeli morski ekosustav;

34.

podsjeća na to da je mjera br. 10 o promicanju prostornog planiranja morskog područja na globalnoj razini, uključujući moguće međunarodne smjernice Međuvladine oceanografske komisije UNESCO-a o prostornom planiranju morskog područja, u skladu s ranijim mišljenjima OR-a u kojima se ističu napredne politike EU-a o prostornom planiranju morskog područja te doprinos lokalnih i regionalnih vlasti. To je također prilika za poduzeća iz EU-a da ponude povezane usluge i proizvode u cijelom svijetu;

35.

u tom se kontekstu slaže s mjerom br. 11 koja se odnosi na postizanje globalnog cilja očuvanja 10 % morskih i obalnih područja i promicanje učinkovitog upravljanja zaštićenim morskim područjima u cilju učinkovitog stvaranja „oceanskih parkova”. Aktualne studije sličnih projekata u Australiji ukazale su na korist za turizam i ribarstvo u susjednim regijama, što se može reproducirati drugdje, uključujući i na nekim dijelovima europske obale. S tim u vezi, Odbor naglašava važnost uključivanja i osnaživanja lokalnih dionika u utvrđivanju zaštićenih morskih područja i upravljanju njima. Zaštićena morska područja koja ne raspolažu dovoljnim sredstvima, ili imaju ograničenu dostupnost znanstvenim podacima, zaista mogu predstavljati prepreku održivom gospodarskom razvoju, primjerice u području morske energije, luka i pristaništa;

36.

što se tiče mjere br. 12, smatra da će usklađena strategija EU-a za promatranje oceana, nacionalna ribarstva i podatke o oceanima te morsko računovodstvo potaknuti podatkovne usluge i motrenje. Postojeće EU-ove i međunarodne platforme za kartiranje oceana i morskog dna poput EMODnet-a ili programa „Copernicus” za promatranje oceana u tom je pogledu potrebno uključiti i osigurati njihovu interoperabilnost. Treba poticati inicijative poput IPBES-a (globalne platforme i međuvladinog tijela otvorenog za sve članice UN-a koje za cilj imaju jačanje znanosti, politike i lokalnog znanja u postupku donošenja odluka povezanog s uslugama bioraznolikosti i ekosustava) uključujući razvoj novih alata poput nordijskog IPBES-a, europskog MAES-a (kartografiranje i procjena ekosustava i njihovih usluga u Europi) i ESMERALDA-e (jačanje usluga kartiranja ekosustava u okviru politika i donošenja odluka);

37.

smatra da se kombinacijom različitih postojećih i budućih baza podataka prikupljaju interdisciplinarna znanja o moru i podaci koji obuhvaćaju razna područja poput zaštite okoliša, ribarstva i akvakulture, intervencije u slučaju katastrofe, inicijalne pomoći i službi spašavanja, granične kontrole, praćenja migracija te prometa. Odbor ne vidi neposrednu potrebu za daljnjim bazama podataka, već misli da bi se moglo koordinirati već postojeće baze podataka kako bi one mogle biti od koristi državama članicama;

38.

naglašava da je zbog postojanja kompatibilnih i redundantnih baza podataka koje se preklapaju i prikupljanja znanja o moru te kartiranja oceana potrebna veća sinergija, i to ne samo između različitih europskih i nadležnih nacionalnih institucija, već i s drugim državama članicama i međunarodnim organizacijama, s obzirom na to da zajednički podaci trebaju biti polazišna točka za razvoj zajedničkih, prekooceanskih odgovora;

39.

ustraje na tome da se znanje o moru ne smije ograničiti samo na nastojanja javnog sektora; privatni sektor, poduzeća u sektoru ribarstva i morskog tereta, brodostrojarstva, telekomunikacija, biotehnologije i poduzeća za istraživanje nafte i plina u morima, mogu igrati ključnu ulogu u sakupljanju i dijeljenju podataka povezanih s okolišem koje prikupe tijekom vlastitih glavnih aktivnosti na moru. EU i druga međunarodna tijela trebaju pružiti poticaje i olakšati ovaj proces kako bi se izbjegla nepotrebna opterećenja;

40.

ponavlja svoj zahtjev upućen Europskoj komisiji za promicanje najboljih praksi za korištenje javno-privatnih partnerstava u plavom gospodarstvu (11). Pri tom bi promicanju trebalo u obzir uzeti potencijal malih i srednjih poduzeća i ograničene administrativne kapacitete pojedinih relevantnih nacionalnih tijela vlasti;

41.

naglašava asimetrične teritorijalne učinke mnogih izazova koji prijete našim oceanima, što znači da lokalne i regionalne vlasti trebaju imati pristup podacima o moru koji proizlaze iz različitih politika, na jednostavan i pristupačan način;

42.

u skladu s prijašnjim mišljenjima OR-a o plavom rastu (12), poziva na više ulaganja u „plavu” znanost i inovacije (mjera br. 13) te u tom pogledu ističe važnost stručnog usavršavanja i razvoja vještina za pomorce, razvijenih u bliskoj suradnji s morskim industrijama;

43.

podržava razvoj međunarodnih partnerstava za istraživanje oceana, inovacije i znanost koja bi trebala biti osmišljena za poticanje regija koje ulažu u istraživanje i inovacije na području mora (mjera br. 14). U tom pogledu, europske politike i programi kao što su Obzor 2020. te EFPR, LIFE, CEF i EFRR mogu se dobro iskoristiti za razvoj partnerstava za istraživanje oceana i inovacije na tom području, uključujući takva partnerstva s trećim zemljama;

44.

prepoznaje moguću važnu ulogu strategije plavog rasta na tom području i poziva na poticanje strateških inicijativa na lokalnoj i regionalnoj razini, na širenje dobrih praksi i uspješnih projekata i na njihovu provedbu u drugim regijama, s posebnim naglaskom na istraživanju i inovacijama na području pomorskih i priobalnih aktivnosti;

45.

smatra da upravljanje oceanima na vrlo asimetričan način utječe na lokalne i regionalne vlasti te predstavlja izazove na koje te vlasti vrlo često nisu pripremljene. Promjene u regulatornim okvirima te iskorištavanje ribarskih i prirodnih resursa u drugim dijelovima svijeta istovremeno mogu imati izravni gospodarski ili društveni učinak na europske obalne zajednice i područja koja uvelike ovise o aktivnostima povezanima s oceanom;

46.

smatra, međutim, da europske i lokalne vlasti imaju proaktivnu ulogu u uvođenju održivih politika kako bi se spriječili prelov i zagađenje mora, i to pridonoseći višerazinskom upravljanju EU-a i zalažući se za to da EU i države članice, koje imaju nadležnost nad 10 % svjetskih oceana, posluže kao primjer u pregovorima o međunarodnim pitanjima povezanima s oceanom;

47.

u skladu s postojećim međuinstitucijskim sporazumom „Paket mjera za bolju izradu zakonodavstva” traži da se u suradnji s Komisijom, Vijećem, Parlamentom i OR-om redovito organizira strukturirani dijalog o upravljanju oceanima kako bi zajednički razvili nove političke inicijative na području mora, uz aktivni doprinos predstavnika relevantnih obalnih i morskih regija i zajednica EU-a, posebice otočnih, izoliranih i najudaljenijih regija, ili njihovih izravno imenovanih predstavnika, koji mogu uključivati postojeće forume dionika različitih EU-ovih makroregionalnih strategija povezanih s morem te okupljati predstavnike regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom.

12.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 342/38

1.

Više od jedne trećine građana EU-a živi i radi u pograničnim područjima Europe. Te granice izravno i neizravno utječu na njihove živote. Prekogranična suradnja pokazala se najučinkovitijim sredstvom za prevladavanje učinka prepreke i razdvajajuće uloge granica, zahvaljujući integraciji pograničnih područja i poboljšanju kvalitete života stanovnika pograničnih regija.

2.

Europska teritorijalna suradnja igra važnu ulogu u uklanjanju graničnih prepreka i poticanju prekogranične suradnje. U razdoblju 2014. – 2020. više od 10 milijardi EUR uložit će se u međuregionalnu suradnju, od čega će oko 6,6 milijardi EUR biti namijenjeno prekograničnim regijama.

3.

Projekti u okviru programa Interreg A postigli su brojne konkretne rezultate za mnoge europske građane u vrlo različitim područjima diljem EU-a. Kao važan i uspješan instrument u programima prekogranične suradnje (1) izdvajaju se projekti „od građana do građana” i manji projekti osmišljeni za poticanje približavanja pograničnih regija i uspostavljanje lokalnih kontakata među ljudima.

4.

Projekti „od građana za građane” i manji projekti mogu se definirati po veličini, trajanju i sadržaju. Manji projekti po veličini su obično manji od redovitih velikih projekata (npr. maksimalan iznos sredstava može biti 100 000 EUR (2)). Oni su također ograničenog trajanja, a glavno im je područje interesa financiranje inicijativa u mnogim različitim područjima prekogranične suradnje s lokalnim učinkom kako bi se podržali glavni tematski ciljevi programa EU-a (uključujući izgradnju povjerenja, stvaranje povoljnih okvirnih uvjeta i uzlaznog pristupa te pokretanje novih partnerstava). Projekti „od građana za građane” mali su projekti koji su prvenstveno usmjereni na promicanje kontakata i interakcije među ljudima s različitih strana granice. koji obično imaju manji proračun i ograničenog su trajanja. Aktivnosti u okviru projekta odvijaju se u manjim geografskim područjima (obično na euroregionalnoj razini) i njihovi su pristupi uglavnom lokalizirani.

5.

Projekti P2P i manji projekti provode se u širokom rasponu područja kao što su kultura (npr. učenje susjednih jezika), sport, turizam, obrazovanje i strukovno osposobljavanje, gospodarstvo, znanost, zaštita okoliša i ekologija, zdravstvena skrb, promet i mala infrastruktura (prekogranične razlike), administrativna suradnja, aktivnosti promicanja itd.

6.

Projekti P2P i manji projekti dostupni su širokom rasponu korisnika: općinama, nevladinim organizacijama (raznim udrugama, platformama, mrežama, fondacijama, crkvama, itd.), obrazovnim ustanovama (školama, ustanovama za strukovno osposobljavanje i sveučilištima), centrima za istraživanja i institucijama za potporu poduzetništvu, među ostalim.

7.

Ti projekti uživaju potporu nekoliko generacija programa prekogranične suradnje. U tekućem razdoblju, projekti P2P i manji projekti iz 19 programa prekogranične suradnje (približno jedna trećina njih) uglavnom se financiraju preko Fonda za male projekte (SPF) ili sličnog instrumenta (koji se ponekad naziva mikro-projekt, dispozicijski fond ili okvirni projekt za podupiranje malih projekata/inicijativa). Fondovi za male projekte obično se pojavljuju u obliku „krovnog projekta” u okviru kojeg se provodi nekoliko manjih potprojekata.

8.

Financiranje je općenito prilično nisko – od 1,5 % do 20 % sredstava dodijeljenih programima (niže u starim državama članicama EU-a, dok je u novim državama članicama i duž „starih” vanjskih granica potražnja daleko veća).

9.

Neovisne studije koje se bave prekograničnom suradnjom i svim dosadašnjim evaluacijama (3) programa Interreg potvrđuju da najbolji kvalitativni rezultati u programima Interreg A nisu postignuti prvenstveno uz pomoć vodećih projekata, nego da uspjeh ovisi o različitim istinski prekograničnim projektima koji se bave konkretnim regionalnim potrebama i izravno uključuju građane, lokalne vlasti i organizacije civilnog društva. Upravljanje tim programima (potprogramima) Interreg A vrlo je često decentralizirano. Od početka programa Interreg (1990.), programi s najboljim rezultatima evaluacije često su oni kojima se upravljalo na decentraliziran način, a mnogi od njih uključuju potporu projektima P2P i manjim projektima.

10.

Unatoč pozitivnom učinku, ti se projekti suočavaju s nekoliko većih poteškoća. Oni nisu sadržani u propisima, a upravljačka tijela često preferiraju veće projekte zbog veće isplativosti (projekti P2P podrazumijevaju veće administrativne troškove) i mjerljivog učinka. Isto tako, blage učinke tih projekata teško je povezati s pokazateljima koji se odnose na ciljeve strategije Europa 2020. usmjerene na rast i otvaranje novih radnih mjesta (nedostatak metodologije i odgovarajućih pokazatelja za evaluaciju).

11.

Glavni je cilj ovog mišljenja pružiti popis koristi i dodanih vrijednosti takvih projekata utemeljen na dokazima koji se također odnosi na njihovu decentraliziranu provedbu u euroregijama i sličnim strukturama poput EGTS-a, ponuditi preporuke za njihovo daljnje pojednostavljenje i, konačno, iznijeti konkretne prijedloge za buduće programe prekogranične suradnje, doprinoseći tako raspravi o budućnosti kohezijske politike nakon 2020.

12.

smatra da projekti P2P i manji projekti općenito imaju veliku europsku dodanu vrijednost i znatno doprinose općem cilju programa prekogranične suradnje putem svladavanja graničnih prepreka i integracije pograničnih područja i njihovih stanovnika. Potrebno je istaknuti sljedeće posebne koristi takvih projekata:

13.

iako vidi prednosti koje većim partnerstvima pružaju veća prihvatljiva područja, svjestan je mogućeg negativnog učinka budući da postaje sve teže u programima odražavati posebne potrebe različitih dijelova jednog velikog područja. Postoji tendencija pružanja podrške većim projektima zbog čega ta potpora postaje manje dostupna lokalnim/regionalnim dionicima;

14.

smatra da je decentralizirano upravljanje tim programima, koje je moguće postići primjerice, promicanjem potprograma i omogućavanjem financiranja projekata P2P i manjih projekata, najbolje rješenje za taj trend koji bi ove programe zadržao u blizini građana;

15.

ističe prednosti Fondova za male projekte (ili sličnih instrumenata financiranja projekata P2P i manjih projekata) kojima se upravlja na decentraliziran način:

16.

svjestan je da taj pristup može dovesti do razmjerno viših administrativnih troškova. Treba naglasiti da se, osim uobičajenog postupka vođenja projekta, provode mnoge druge aktivnosti (npr. podizanje svijesti, savjeti za pripremu, provedba i računovodstvo). Bez usvajanja decentraliziranog i uzlaznog pristupa takve je projekte teško realizirati;

17.

napominje da se prednosti decentralizirane provedbe projekata P2P i manjih projekata najbolje mogu postići uključivanjem euroregija i sličnih prekograničnih struktura (4). One bi također mogle imati pravni oblik EGTS-a, koji je vrlo prikladan za tu ulogu;

18.

smatra da bi, u cilju osiguravanja uspješne provedbe, te strukture trebale raspolagati razmjernim iskustvom u prekograničnoj suradnji na lokalnoj i regionalnoj razini. One trebaju biti:

19.

naglašava da, u cilju očuvanja dodane vrijednost projekata P2P i manjih projekata te njihovog decentraliziranog upravljanja, ti projekti i postupci moraju biti vrlo jednostavni;

20.

ističe da je stajalište OR-a već izraženo u mišljenju „Pojednostavljenje ESIF-a iz perspektive lokalnih i regionalnih vlasti” (7). Preporuke u pogledu prekogranične suradnje, kao što je uklanjanje europske teritorijalne suradnje iz područja primjene propisa o državnim potporama ili fleksibilniji pristup u primjeni tematskih ciljeva strategije Europa 2020., postaju još važnije za projekte P2P i manje projekte;

21.

navodi da jednostavniji postupci moraju biti razmjerni predmetnim iznosima, kako u pogledu upravljanja tim projektima (administracija, financijsko upravljanje, mehanizmi kontrole, itd.), tako i u pogledu ciljnih skupina (smanjenje administrativnih opterećenja, ciljane unaprijed dostavljene informacije, primjena načela „samo jednom”) (8). Ti se pojednostavljeni postupci moraju primjenjivati u svim fazama projektnog ciklusa;

22.

preporučuje da se tijekom postupaka kontrole, praćenja i revizije osigura veća usmjerenost na sadržaj i rezultate, a ne isključivo na postupke;

23.

poziva sve razine zajedničkog upravljanja da omoguće i iskoriste sve prikladne mogućnosti pojednostavljenog financiranja kao glavni pristup u pogledu P2P-ova i manjih projekata. Unatoč nužnoj kontroli javnog financiranja, OR poziva na primjenu načela „samo jednom”, korištenje paušalnih iznosa, fiksnih stopa i pojednostavljenih izjava o troškovima (npr. standardizirani jedinični troškovi) koje bi trebalo promicati u kontekstu računovodstva tih projekata;

24.

smatra da u svjetlu trenutačne situacije u EU-u (rastući nacionalizam, istupanje UK-a iz EU-a, migracijska kriza, ekonomske i monetarne poteškoće) postoji jasna i sve snažnija potreba za upoznavanjem s posebnim prednostima i dodanom vrijednosti djelovanja EU-a. Prekogranična suradnja, a osobito projekti P2P i manji projekti, spadaju među najopipljivije primjere tih posebnih prednosti i dodane vrijednosti u svakodnevnom životu građana. U tom kontekstu sredstva EU-a imaju jasne učinke na stvarni život, izglede i percepcije građana EU-a;

25.

smatra da bi svi dionici trebali uložiti dodatne napore u povećavanje vidljivosti rezultata i koristi tih projekata, ne toliko u graničnim regijama gdje su oni očiti, već na nacionalnoj razini (u državama članicama) i na razini EU-a (institucije EU-a) na kojima se donose odluke o kohezijskoj politici. Ovim mišljenjem, zajedno s brošurom koja sadrži konkretne primjere projekata, nastoji se doprinijeti tim naporima. Širenje saznanja o tim rezultatima može se olakšati i putem inicijative „Europski dan suradnje”;

26.

prepoznaje potrebu za uvođenjem posebne metodologije za evaluaciju Fondova za male projekte (i drugih sličnih instrumenata) pružanjem potpore projektima P2P i manjim projektima. Uzimajući u obzir „blagu” prirodu projekata P2P, jasno je da standardni pokazatelji ishoda nisu prikladni za tu vrstu evaluacije (npr. za mjerenje razine povjerenja ili prevladavanje predrasuda). Ovdje se želi ukazati na činjenicu da je postojanje prekogranične suradnje između građana i institucija u pograničnim regijama već samo po sebi pozitivan rezultat (slično rastućem broju studenata koji studiraju u inozemstvu zahvaljujući programu Erasmus). Broj uključenih građana i surađujućih partnera trebao bi biti dovoljan. Aspekt surađujućih partnera i broj aktivno uključenih građana u prekograničnoj suradnji treba uzeti u obzir čak i kad je riječ o manjim projektima koji doprinose čimbenicima određenog ulagačkog prioriteta i koji nisu isključivo P2P, budući da se time izgrađuje kapacitet tih partnera za dodatno razvijanje ove vrste suradnje u budućnosti. Njime se proširuje opseg EU-ovog djelovanja s lokaliziranim pristupom usmjerenim na građane koji postaju predani sudionici u procesu izgradnje više Europe na terenu. Stručne i međukulturne vještine koje su stekli članovi prekograničnih projektnih timova vrlo često su vrjednije od rezultata projekta kao takvog (manja ulaganja);

27.

preporučuje da projekti „od građana za građane” i manji projekti budu sadržani u propisima kojima se uređuju potpore EU-a za prekograničnu suradnju kao legitiman instrument u programima prekogranične suradnje i poziva Komisiju da potrebne odredbe uvede u prijedlog za sljedeću generaciju propisa;

28.

također preporučuje da Komisija potakne uključivanje projekata „od građana za građane” i manjih projekata u prekograničnu suradnju, posebno kada postoji potražnja za takvim projektima na lokalnoj i regionalnoj razini. Trebalo bi osigurati dovoljno sredstava kako bi se zadovoljila ta uzlazna potražnja. Posebnu pozornost treba obratiti na granice koje će biti pogođene istupanjem UK-a iz EU-a (9) prilikom čega bi trebalo pronaći rješenja za nastavak suradnje s lokalnim i regionalnim vlastima te drugim partnerima iz UK-a;

29.

ističe da se potpuna korist od takvih projekata može postići decentraliziranim upravljanjem uz pomoć Fonda za male projekte ili bilo kojeg sličnog instrumenta ili izravno putem upravljačkih odbora na terenu. Ključno je da svaka granična regija ima slobodu korištenja svojih postojećih instrumenata i postupaka koji su se pokazali učinkovitima tijekom dugog niza godina, čime se osigurava kontinuitet takvog financiranja s općim ciljem zadržavanja programa u blizini građana;

30.

preporučuje da euroregije ili slične strukture te EGTS-ovi budu okvir za jamčenje decentralizirane provedbe projekata P2P i manjih projekata, čime se osigurava njihov kontinuitet i uzimaju u obzir već postojeće uloge tih struktura koje su se pokazale korisnima (npr. primatelji „krovnih projekata”). U graničnim područjima gdje takvih struktura nema, treba potaknuti njihovo uspostavljanje ili pronaći druga prikladna rješenja koja će u najvećoj mogućoj mjeri poštovati prethodno navedena načela;

31.

naglašava da u cilju očuvanja dodane vrijednosti i koristi projekata P2P i manjih projekata, sami projekti i njihovo upravljanje moraju biti što jednostavniji. Veći naglasak treba staviti na sadržaj, a ne na postupke i prednost treba dati pojednostavljenim mogućnostima financiranja;

32.

ističe da projekti P2P često okupljaju partnere iz sektora javnih ili polujavnih usluga i ublažavaju učinak razlika u propisima i financiranju između organizacija u različitim državama članicama. Međutim, iako nadilaze dimenziju privremenog financiranja projekata, uspješni projekti P2P trebali bi se moći nastaviti financirati iz strukturnih fondova. U sljedećem programskom razdoblju treba uložiti veće napore kako bi se iskustva sa granica prenijela nacionalnim zakonodavnim tijelima. Države članice trebale bi sudjelovati u graničnom sporazumu kako bi se smanjili učinci granica koji proizlaze iz nacionalnih propisa i financiranja;

33.

poziva države članice, Komisiju i Europski parlament da uzmu u obzir ove posebne preporuke te da uključe sve potrebne propise za njihovu provedbu u pripremu zakonodavnih prijedloga za sljedeću generaciju programa prekogranične suradnje, uspostavu tih programa i za vrijeme njihove uspješne provedbe. Time će se osigurati da se koristi europskih integracija snažno osjete među stanovnicima pograničnih regija Europe.

12.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 342/43

1.

pozdravlja Komunikaciju Komisije „Budući predvodnici u Europi: inicijativa za novoosnovana i rastuća poduzeća” kao način razvoja i proširenja Akta o malom poduzetništvu; istodobno poziva Komisiju da ažurira Akt o malom poduzetništvu i održi njegovu homogenost;

2.

dijeli zabrinutost izraženu u Komunikaciji u pogledu negativnih učinaka još uvijek prekomjerne rascjepkanosti unutarnjeg tržišta (uključujući digitalno unutarnje tržište) na potencijal rasta novoosnovanih i rastućih poduzeća;

3.

ponavlja da snažno podržava mjere za razvoj inovativnog poduzetništva te za uklanjanje prepreka koje ograničavaju te mogućnosti razvoja;

4.

ističe da novoosnovana i rastuća poduzeća obično imaju fleksibilne oblike zaposlenja, uključujući rad na daljinu, fleksibilno radno vrijeme, rad preko poduzeća za privremeno zapošljavanje i najam radnika, rad na ugovor te dijeljenje rada i radnog mjesta. Kada takve vrste zaposlenja radniku stoje na raspolaganju kao realna mogućnost, one mogu imati pozitivan učinak u obliku uspostave ravnoteže između profesionalnog i privatnog života te pomoći u rješavanju pitanja dugotrajne nezaposlenosti.

5.

naglašava da je partnerska suradnja javnih tijela na europskoj, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini od ključne važnosti za stvaranje povoljnih okvirnih uvjeta za rast novoosnovanih poduzeća;

6.

poziva Komisiju da poduzme mjere kako bi potaknula države članice da na svim razinama obrazovanja na području poduzetništva i drugim područjima u obzir više uzimaju pitanja poput kreativnosti, poduzetništva, gospodarstva i financija.

7.

naglašava utjecaj postignuća regija i gradova na rast svjetskog gospodarstva temeljenog na inovacijama, jer su u stanju prilagoditi se na fleksibilan način promjenjivim okolnostima tržišta, tehnologije i kulture;

8.

naglašava da pružanje potpore inovativnim akterima s velikom dinamikom rasta utječe i na druge sudionike na tržištu. Pored trenutnog usmjeravanja napora na promicanje kružnog gospodarstva, socijalnog gospodarstva i ekonomije dijeljenja (1), sinergije između popratnih mjera i zakonskih olakšica također će doprinijeti razvoju cjelokupnih društava;

9.

naglašava da će ključne biti mjere koje jačaju veze između sektorskih politika te povezuju znanost, gospodarstvo i javne vlasti na svim razinama, što dovodi do provođenja zajedničkih ciljeva;

10.

naglašava da različiti propisi koji se stalno mijenjaju u državama članicama EU-a predstavljaju jednu od glavnih prepreka za širenje europskih novoosnovanih poduzeća (2);

11.

poziva Komisiju da pokuša osmisliti jasne definicije novoosnovanog poduzeća i rastućeg poduzeća te da dodatno pojednostavi zakonodavstvo u vezi s MSP-ovima;

12.

podupire metodu analiziranja osmišljenu u okviru programa Obzor 2020. (u pogledu mogućnosti korištenja stručnog savjetovanja) i rad Europskog opservatorija za klastere i industrijske promjene (eng. European Observatory for Clusters and Industrial Change);

13.

predlaže da se nakon tri ciklusa ispitivanja provjere instrumenti i mjere uspješnosti, kako bi se uz sakupljanje dokumenta s obrazloženjima za novoosnovana i rastuća poduzeća razvila i istraživanja o kvalitativnim aspektima, u cilju lakšeg utvrđivanja problema koji se mogu pojaviti;

14.

pozdravlja to što su mjere programa COSME uglavnom usmjerene na podupiranje novoosnovanih i rastućih poduzeća, u skladu s prioritetima politike Europske komisije u okviru Strategije za jedinstveno tržište;

15.

izražava zabrinutost zbog sporog napretka mjera za uklanjanje rascjepkanosti poreznih sustava, posebice sustava PDV-a u 28 država članica EU-a. Rascjepkanost otežava rast i prekograničnu trgovinu MSP-ova, posebice novoosnovanih poduzeća;

16.

predlaže Komisiji da osigura dodatne resurse koji bi novoosnovanim poduzećima pomogli u razvoju i provedbi strategija za zaštitu prava intelektualnog vlasništva;

17.

skreće pozornost na problem neučinkovitih i predugih postupaka koje provode države članice EU-a u slučaju nesolventnosti poduzeća, a koji poštenim, no istovremeno prezaduženim poduzetnicima uskraćuje drugu priliku;

18.

toplo pozdravlja Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o okvirima za preventivno restrukturiranje, pružanju druge prilike i mjerama za povećanje učinkovitosti restrukturiranja i postupaka u pogledu nesolventnosti i razrješenja te izmjeni Direktive 2012/30/EU od 22. studenoga 2016. (COM(2016) 723 final), usmjeren na uklanjanje najvećih prepreka koje se javljaju u različitim okvirima restrukturiranja i stečaja država članica te ugrožavaju slobodni protok kapitala; međutim, izražava zabrinutost zbog toga što je Prijedlog ograničen na financijske aspekte, odnosno što se zaposlenici tretiraju kao vjerovnici poduzeća na isti način kao banke ili drugi ulagači i što se oporavak poduzeća predstavlja isključivo kao financijska reorganizacija dionika;

19.

smatra da je argument Komisije u pogledu dodane vrijednosti provedbe predloženih zakonodavnih rješenja na razini EU-a uvjerljiv te utvrđuje da je Prijedlog direktive u skladu s načelom supsidijarnosti; iz istog razloga smatra da je Prijedlog direktive također u skladu s načelom proporcionalnosti;

20.

međutim, izražava zabrinutost zbog toga što ovaj pravni instrument neće značajno doprinijeti povećanju broja novoosnovanih poduzeća koja bi se na tržištu zadržala više od dvije, tri godine, i to zbog trenutne nemogućnosti usklađivanja pravnih sustava država članica na području nesolventnosti;

21.

podsjeća na to da su 20. svibnja 2015. Europski parlament i Vijeće EU-a usvojili Uredbu (EU) 2015/848 o postupku u slučaju nesolventnosti u raznim državama članicama i podržava pristup prema kojem se postupci u slučaju nesolventnosti više ne moraju sagledavati isključivo u smislu stečaja već kao instrument kojim se garantira očuvanje resursa poduzeća (uključujući pravo radnika na rad) i, u mjeri u kojoj je to moguće, osigurava opstanak poduzeća. Također pozdravlja to što će se do lipnja 2019. godine u svim državama članicama uspostaviti međusobno povezani digitalni sustav registara nesolventnosti kojem će se moći besplatno pristupiti putem europskog portala za e-pravdu (European e-Justice Portal). Ipak skreće pozornost na činjenicu da je potrebna dodatna podrška za specijalizaciju sudaca i profesionalizaciju upravitelja uključenih u takve vrste postupaka;

22.

pozdravlja zakonodavnu rezoluciju Europskog parlamenta od 5. travnja 2017. o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o novčanim fondovima (COM (2013) 0615) i predloženu uspostavu nove kategorije novčanih fondova – novčanih fondova sa stabilnom neto vrijednošću imovine osmišljenih izričito za mala poduzeća u realnom gospodarstvu;

23.

potiče nacionalne, regionalne i lokalne vlasti da pokrenu ili da se aktivno uključe u sljedeće aktivnosti:

24.

smatra da je nužno olakšati aktivnosti novoosnovanih malih i srednjih poduzeća na jedinstvenom europskom tržištu, posebice utvrđivanjem odgovarajućih pragova kako bi ih se na razini država članica oslobodilo zahtjeva povezanih s reorganizacijom ili ponovnom registracijom;

25.

poziva Komisiju da poduzme potrebne korake u cilju stvaranja temelja za uvođenje vize za novoosnovana poduzeća i kataloga uvjeta, kojim bi se omogućilo sigurno i povoljno korištenje kvalificiranog intelektualnog kapitala iz trećih zemalja, što bi moglo doprinijeti gospodarskom razvoju Europske unije;

26.

pozdravlja napore koje Komisija poduzima za poboljšanje pristupa novoosnovanih i rastućih poduzeća javnoj nabavi i naglašava da je potrebno pomno nadzirati prijenos i provedbu Direktive 2014/24/EU o javnoj nabavi na razini država članica kako bi se osiguralo da one u potpunosti mogu iskoristiti postojeće odredbe za poboljšanje pristupa malih i srednjih poduzeća javnoj nabavi;

27.

pozdravlja prijedlog za uvođenje inovacijskih posrednika u cilju izgradnje mreža korisnika, zainteresiranih za inovativnu javnu nabavu, njihovog povezivanja s inovativnim poduzećima te pružanja potpore takvim poduzećima u pristupu rizičnom financiranju;

28.

cijeni prijedloge za izmjenu programa Obzor 2020 koji se odnose na potporu uzlaznom i međusektorskom pristupu kao i radikalnim inovacijama, koje su od značajne društvene važnosti te se odlikuju velikim potencijalom rasta;

29.

pozdravlja daljnje jačanje Europske poduzetničke mreže (EEN) putem širenja ponude njezinih savjetodavnih usluga koje će uključivati posebnog savjetnika za rastuća poduzeća, informacije o nacionalnim i europskim pravilima, mogućnostima financiranja, izgradnji partnerstava te uključivanju u prekogranične postupke;

30.

naglašava važnost regionalnih ureda EEN-a za stvaranje snažnih suradničkih veza s lokalnim poduzetničkim inkubatorima, centrima za ubrzani razvoj novoosnovanih poduzeća te znanstvenim i tehnološkim parkovima, jer te institucije, zbog toga što su blizu novonastalim poduzećima, jako dobro poznaju njihove stvarne probleme i potrebe;

31.

ističe da bi se jačanje mjera, koje je najavila Komisija, za uspostavu poveznica između klastera te lokalnih i regionalnih poduzetničkih ekosustava, posebice na području posredovanja između ulagača i velikih poduzeća i umrežavanja lokalnih donositelja odluka, trebalo proširiti na umrežavanje novoosnovanih poduzeća sa istraživačkim centrima, koja potencijalno nude inovativna tehnička i netehnička rješenja;

32.

poziva Komisiju da uvede mjere potpore za pokretanje inovativnih poslovnih inkubatora koji bi pomagali poduzetnicima, pružali im podršku tijekom njihove početne poduzetničke faze, poboljšali njihove vještine vođenja poslova, olakšali korištenje alternativnih instrumenata financiranja i sklapanje ugovora s poduzećima koja su pokretačka snaga (eng. elevator pitch), podržali njihovu internacionalizaciju itd.;

33.

ukazuje na rastući tehnološki jaz između gradskih regija s jedne strane i manje razvijenih regija, primjerice najudaljenijih regija s druge strane; u tom kontekstu predlaže Komisiji da poduzme mjere kojima bi se poticalo umrežavanje naprednih regija s pretežno poljoprivrednim regijama;

34.

iako treba još puno toga napraviti, pozdravlja napredak na području poduzetništva u manje razvijenim regijama te predlaže Komisiji da i dalje podupire postojeće inicijative za poticanje poduzetničkog duha u tim regijama i da razmotri mogućnost upotrebe drugih novih inicijativa poput posebnog instrumenta koji bi bio namijenjen umrežavanju projekata;

35.

naglašava da bi dodatne mjere za jačanje umrežavanja aktera koji promiču poduzetništvo u tradicionalnim gospodarskim sektorima, uključujući obrtništvo te kulturnu i kreativnu industriju, u ruralnim i najudaljenijim regijama kao i u gradskim područjima bile izrazito poželjne;

36.

pozdravlja prijedlog Komisije za uspostavljanje platforme za ostvarivanje kontakata između novoosnovanih poduzeća i potencijalnih partnera (uz već postojeće javne i privatne platforme). Taj bi instrument osnažio širenje mreža poduzetničkih ekosustava i klastera u Europi;

37.

pozdravlja planirani smjer Komisijinih mjera na ovom području (koje se odražavaju u inicijativama „Koalicija za digitalne vještine i radna mjesta”, „Plan za sektorsku suradnju u području vještina” i „Instrument za velike podatke”);

38.

podržava inicijativu za proširenje programa Erasmus za mlade poduzetnike na poduzetničke inkubatore i poduzetnike na međunarodnim tržištima;

39.

izražava zabrinutost zbog toga što u Komunikaciji, koja se bavi iznimno širokom problematikom, planirane mjere nisu dovoljno razrađene te što se buduće mjere samo selektivno spominju – tako primjerice manjkaju informacije o programu povezanom s centrima za digitalne inovacije, a uspostavljanje Europskog vijeća za inovacije spominje se gotovo neprimjetno i bez definiranja njegova načina rada;

40.

poziva Komisiju da utvrdi detaljne podatke o predviđenim nadležnostima i zakonodavnom mandatu tog Vijeća;

41.

utvrđuje da će se osiguravanje dovoljne zastupljenosti poduzeća i znanstvenih krugova i javnih vlasti u okviru Europskog vijeća u značajnoj mjeri odraziti na kvalitetu njegovog rada;

42.

potiče Europsku komisiju da razmotri mogućnost pružanja potpore lokalnim i regionalnim vlastima prilikom uspostave tijela sastavljenih od iskusnih zastupnika poduzeća, koji bi pridonijeli razvoju poduzetništva te novoosnovanih i rastućih poduzeća u svojim lokalnim i regionalnim područjima;

43.

podržava važnu ulogu lokalnih i regionalnih vlasti, znanost i samih poduzetnika (tzv.trostruka spirala) u promicanju poduzetničkog duha, postizanju kulture znanosti i inovacija u europskim regijama te razvoju snažnijih regionalnih poduzetničkih ekosustava kao i ulogu koju će igrati u budućnosti;

44.

poziva Komisiju da regionalne i lokalne vlasti uključi u projekt stručnog pregleda (eng. peer-review), pri čemu će se ispitati pravila i prakse država članica u vezi s novoosnovanim i rastućim poduzećima. Lokalne i regionalne vlasti najbliže su lokalnim poduzetnicima pa stoga vrijedi upotrijebiti njihovo sveobuhvatno znanje u pogledu lokalnog poduzetničkog okruženja;

45.

smatra da će zbog jedinstvenog digitalnog tržišta tržišno natjecanje poprimiti novu dimenziju i da će se svaka regija natjecati s drugim europskim entitetima koji će imati jednake pravne osnove. Riječ je dakle o prilici za novoosnovana inovativna poduzeća koja dosad nisu imala velikih mogućnost pristupa međunarodnim tržištima da internacionaliziraju svoje poslovanje i pristupe novim prekograničnim tržištima;

46.

ističe da novoosnovana i rastuća poduzeća dolaze do inovativnih i atipičnih rješenja te su stoga posljedice njihova djelovanja samo djelomično predvidljive. To zauzvrat otežava pristup financijskim sredstvima u području redovnih programa;

47.

preporučuje Komisiji da pojednostavi financijske sustave kako bi se osigurala veća fleksibilnost u pogledu inovativnih ideja te kako bi se nadležna tijela za dodjelu financijskih sredstava ohrabrilo da pri odabiru stručnjaka budu selektivniji;

48.

pozdravlja prijedlog Komisije za uspostavljanje Europskog fonda za poduzetnički kapital koji bi pridonio smanjenju rascjepkanosti tržišta poduzetničkog kapitala;

49.

predlaže izradu analiza o mogućnostima mobilizacije lokalnog poduzetničkog kapitala na području lokalnih i regionalnih vlasti;

50.

poziva Komisiju da potiče diferencijaciju različitih izvora financiranja; fondovi poduzetničkog kapitala i privatnog kapitala i poslovni anđeli i dalje su slabo razvijeni u Europi;

51.

pozdravlja prijedlog za povećanje sredstava za COSME te, pod uvjetom da se nikakva sredstva ne preusmjere s Instrumenta za povezivanje Europe ili programa Obzor 2020., u načelu i prijedlog za povećanje sredstava za EFSU, u cilju mobiliziranja dodatnih financijskih sredstava za MSP-ove u novoosnivačkoj i rastućoj fazi; Konkretno, bilo bi korisno promicati integraciju i partnerstva između MSP-ova i novoosnovanih poduzeća.

52.

pozdravlja planirane mjere Komisije kojima se žele postići dodatni poticaji za financiranje rizičnim kapitalom, primjerice tako što će se fondovima pojedinaca ili fondovima lokalnih i regionalnih vlasti omogućiti korištenje javnih jamstava u trenutku pristupanja kapitalu, što može doprinijeti povećanju vlasničkog kapitala i investicija u dužničke instrumente u novoosnovanim i rastućim poduzećima;

53.

zalaže se za to da se na razini EU-a uspostavi program za nefinancijsku potporu novoosnovanim i rastućim poduzećima, kako bi se olakšao pristup novim tržištima i pridonijelo stvaranju novih radnih mjesta i daljnjem razvoju inovacija;

54.

smatra da je potrebno potaknuti strukturirani europski investicijski ekosustav gospodarskim i fiskalnim poticajnim mjerama kojima se privlače i potiču privatna ulaganja u inovativna poduzeća, kako bi se mogla razviti i rasti u najboljim gospodarskim i financijskim uvjetima i postići visok stupanj konkurentnosti. U tu je svrhu izrazito važno ojačati alternativne instrumente financiranja (rizični kapital, hipotekarni krediti, jamstva itd.). U tom je pogledu potrebno istinsko pojednostavnjenje mehanizama za provedbu financijskih instrumenata koji se sufinanciraju iz strukturnih fondova;

55.

ističe snažan razvoj platformi za skupno financiranje kao alternativnog izvora financijskih sredstava za inovativna rješenja novoosnovanih poduzeća;

56.

poziva Komisiju da analizira prilike i rizike koje skupno financiranje predstavlja za europsko društvo, posebice one koji izravno utječu na ulagače koji u usporedbi sa stručnim ulagačima možda nemaju jednak pristup informacijama te su lošije pripremljeni za tu vrstu transakcija;

57.

ističe da bi odgovarajući pravni okvir za upravljanje platformama za skupno financiranje u EU-u mogao omogućiti potpuno iskorištavanje potencijala ovog financijskog izvora; Sastavni dio tog pravnog okvira trebali bi biti standardi za osiguravanje zaštite interesa ulagača;

58.

podržava jačanje inicijative Startup Europe i proširenje njezinog područja primjene na sektore izvan IKT-a i internetskih novoosnovanih inovativnih poduzeća. U tom kontekstu preporučuje se i dodatno pojednostavljenje kako bi se osiguralo sve lakše i učinkovitije usmjeravanje novoosnovanih inovativnih poduzeća koja žele pristupiti brojnim mogućnostima koje nude europski programi;

59.

poziva Europsku komisiju da usvoji strategiju koja se temelji na postojećim područjima posebnog interesa poput „srebrenog gospodarstva”, socijalnog poduzetništva i trostruke spirale, za inovativne poduzetničke inicijative koje su usmjerene na društvo i potiču povećanje kvalitete života, kako bi sustav poticaja podržao uzlazne aktivnosti i društvenu kreativnost;

60.

skreće pozornost na potencijal koji predstavlja suradnja novoosnovanih i rastućih poduzeća s velikim poduzećima. Važno je primjenjivati dobre prakse iz regija EU-a, gdje suradnja dovodi do sinergija između poduzeća različitih veličina i iz različitih sektora;

61.

pozdravlja predanost Komisije uspostavljanju platforme za rješavanje socijalnih izazova (eng. Social Innovation Challenge Platform);

62.

ističe da bi povezivanjem sa sustavom javne nabave ova platforma mogla imati dodanu vrijednost, što bi se moglo odraziti na dinamiku rasta socijalnih poduzeća. Sustav bi trebao biti fleksibilniji, kako bi se osiguralo kreativno i najbolje moguće rješenje problema za korisnike, no ne na način koji je predvidljiv – u sklopu unaprijed definiranih pokazatelja.

12.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 342/51

1.

ističe da MSP-ovi kao glavni motori za stvaranje rasta i radnih mjesta u Europi iziskuju jednostavno, jasno, dosljedno i pravno stabilno regulatorno okruženje, kao i gospodarsko okruženje koje se temelji na zadovoljavajućoj razini javnih i privatnih ulagačkih kapaciteta;

2.

ističe nerazmjeran utjecaj birokracije na MSP-ove te napominje da su relativni troškovi ispunjavanja obveza u područjima poput oporezivanja ili izvješćivanja za MSP-ove viši u usporedbi s većim poduzećima;

3.

stoga snažno naglašava da je europsko regulatorno okruženje potrebno prilagoditi MSP-ovima uklanjanjem prepreka osnivanju poduzeća i rastu na svim razinama;

4.

prepoznaje napredak ostvaren u okviru Akta o malom poduzetništvu za Europu (SBA) iz 2008. (1), revizije Akta o malom poduzetništvu iz 2011. (2) i Akcijskog plana za poduzetništvo 2020. iz 2013. (3);

5.

ponovno izražava podršku Komisijinu cilju da pojednostavi obveze u vezi s prijavom PDV-a i izvješćivanjem o PDV-u u okviru strategije jedinstvenog tržišta, što je već učinio u mišljenju „Poboljšanje jedinstvenog tržišta” (4); izražava, međutim, žaljenje zbog toga što nije obavljeno formalno savjetovanje s lokalnim i regionalnim predstavnicima, koje bi služilo tomu da se u potpunosti uzmu u obzir njihovi interesi, npr. u pogledu potreba MSP-ova u prekograničnim regijama;

6.

ističe stalnu potrebu za dosljednom, prepoznatljivom i ažurnom europskom politikom za MSP-ove, koja će biti usmjerena na rezultate i provedbu, zasnivati se na prethodnim inicijativama i nadograđivati ih te uključivati načelo „počnimo od malih” u sve razine upravljanja i sve politike;

7.

stoga ponovno poziva na reviziju i nadogradnju Akta o malom poduzetništvu i na jačanje uloge regija i gradova u provedbi načela iz Akta; ponovno izražava predanost promicanju provedbe Akta o malom poduzetništvu posredstvom svog programa Europska poduzetnička regija;

8.

napominje da mreža izaslanika MSP-ova djeluje kao glavno sučelje između Europske komisije i nacionalnih kreatora politika; poziva Komisiju da u tu mrežu formalno i sustavno uključi regionalne i lokalne izaslanike MSP-ova;

9.

prepoznaje da regulatorno okruženje EU-a u biti pogoduje poduzetništvu; ističe, međutim, da postoje razlike u pogledu vremena, troška i broja postupaka potrebnih za osnivanje poduzeća; poziva države članice da se, u skladu s načelima supsidijarnosti i nakon ispitivanja primjerenosti, posvete usklađivanju vlastitih pravila s pravilima onih koji postižu najbolje rezultate; napominje da kao inspiracija u tom pogledu mogu poslužiti dobre prakse kao što je, primjerice, Iniciativa Lisboa, koja omogućuje osnivanje poduzeća za 36 minuta;

10.

ističe ulogu klastera u pomaganju malim poduzećima da povećaju rast uz pomoć ispitivanja tržišta i analiza, razvoja inovacija i kvalificiranja te preporučuje pružanje usmjerene potpore tim aktivnostima u okviru programa kao što je COSME;

11.

ističe zaključke seminara ECON-a „Pametno donošenje propisa – pametan rast” održanog u Seggaubergu, Štajerska, nakon kojeg je uslijedio dijalog s građanima; ti zaključci upućuju na potrebu za postizanjem konkretnih rezultata pomoću novih i inovativnih pristupa;

12.

naglašava važnost uključivanja načela „počnimo od malih” u sve politike EU-a i u cijeli postupak donošenja odluka; pozva na to da se kriteriji procjenjivanja učinka osmišljavaju u veću korist MSP-ova te, s obzirom na teritorijalni učinak pravila, na sustavniji način;

13.

naglašava da preklapajuća i proturječna pravila u različitim politikama EU-a – u regionalnoj politici i politici državnih potpora, javne nabave i zaštite okoliša – kao i napetosti između potpore klasterima i propisâ koji se odnose na tržišno natjecanje i ispunjavanje obveza nerazmjerno utječu na mala i srednja poduzeća;

14.

izražava zabrinutost zbog zastoja izazvanih nedosljednim uvjetima i proturječnim definicijama u raznim sektorskim politikama EU-a, kao što su zasebna pravila povezana s javnom nabavom, regionalnom politikom i politikom tržišnog natjecanja (5), ili različitim definicijama inovacija u regionalnoj politici i politici tržišnog natjecanja (6);

15.

uvjeren je da se pitanje tereta obveze izvješćivanja koji snose MSP-ovi ne može rješavati pojednostavljivanjem jednog jedinog zakonskog akta; stoga poziva Komisiju i države članice da usvoje cjeloviti pristup zasnovan na sveobuhvatnoj ocjeni svih zahtjeva izvješćivanja postavljenih pred MSP-ove;

16.

predlaže da se razmotre mogućnosti smanjenja tereta koji snose MSP-ovi pomoću mjera kao što su uvođenje praga ispod kojeg poduzeća moraju dostavljati manje informacija, ograničavanje broja obveznih upitnika te izbjegavanje stvaranja novih upitnika, primjerice objedinjavanjem statističkih podataka s već postojećima;

17.

pozdravlja to što će u novoj generaciji sporazuma o slobodnoj trgovini EU-a posebna poglavlja biti posvećena MSP-ovima kako bi im se olakšao pristup drugom tržištu, pored ostalog jačanjem pravne sigurnosti, smanjenjem ili uklanjanjem necarinskih prepreka, proširenjem dodjele ugovora na temelju najboljeg ponuditelja te jačanjem zaštite prava intelektualnog i industrijskog vlasništva; upućuje na svoje mišljenje o TTIP-u od 12. veljače 2015.;

18.

pozdravlja napore za smanjenje tereta koji snose MSP-ovi u okviru agende za bolju regulativu, programa REFIT i Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva (IIA);

19.

ponavlja zabrinutost izraženu u mišljenju o programu REFIT (7) zbog toga što izabrani predstavnici lokalnih i regionalnih vlasti, kao i OR kao njihov institucionalni predstavnik, nisu uključeni u sporazum IIA unatoč mandatu i važnosti koji su im dodijeljeni Ugovorom iz Lisabona;

20.

pozdravlja uključivanje načela bolje regulative u sve cikluse politika i proširenje procjena učinka na Parlament i Vijeće; izražava žaljenje što se Vijeće i Parlament u sporazumu IIA nisu obvezali sustavno provoditi procjene učinka;

21.

naglašava da bi uvođenje amandmana ili dodatnih pravila u kasnijim fazama zakonodavnog postupka ili tijekom prijenosa direktiva EU-a u zakonodavstvo država članica trebalo ići ruku pod ruku s obvezom provođenja procjena učinka kako bi se spriječilo prenormiranje i osiguralo da elementi odredbi povezani s REFIT-om ne budu razvodnjeni;

22.

prepoznaje važnost savjetovanja s dionicima prilikom pripremanja zakonodavnih prijedloga; napominje, međutim, da bi po okončanju tih savjetovanja sudionike možda moglo začuditi u kojoj su mjeri njihovi interesi uzeti u obzir; predlaže uključivanje lokalnih i regionalnih predstavnika u rad odbora za procjenu učinka, kako bi im se omogućilo da dodatno ispituju Komisijine prijedloge;

23.

ističe da se institucionalnu ulogu OR-a u platformi REFIT ne bi smjelo brkati s ulogom drugih dionika; stoga smatra da bi predstavnici povjerenstava OR-a morali biti u mogućnosti pružati podršku predstavnicima OR-a u toj platformi sudjelovanjem na njezinim sastancima na kojima se raspravlja o dosjeima u njihovoj nadležnosti;

24.

obvezuje se na uključivanje načela bolje regulative u sve aspekte vlastitog rada, pri čemu će se oslanjati na stručna znanja odgovarajućih tematskih povjerenstava prilikom izrade mišljenja o dosjeima koji se tiču MSP-ova;

25.

napominje da je rad platforme REFIT u prvom redu usredotočen na konkretna pitanja u okviru zakonodavstva EU-a koja se mogu unaprijediti bez korjenite promjene cijelog zakonskog akta; smatra da taj uski fokus treba biti popraćen ambicioznijim pristupom radi uvođenja strukturnih poboljšanja regulatornog okvira EU-a u srednjem roku;

26.

smatra da posebne prioritete pametnog donošenja propisa za MSP-ove predstavljaju pristup MSP-ova javnoj nabavi i propisi o PDV-u i oporezivanju; također smatra da postoji jasna potreba za djelovanjem u pogledu pristupa MSP-ova jedinstvenom tržištu i financijskim sredstvima, potpore koju MSP-ovi dobivaju iz europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF) te pronalaženja bolje ravnoteže između potreba MSP-ova i zaštite radnika, potrošača i okoliša;

27.

pozdravlja pojednostavljenje europskih propisa o javnoj nabavi uvedenih novim direktivama o nabavi i europskom jedinstvenom dokumentacijom o nabavi (8); poziva države članice da osiguraju potpunu provedbu i ispravnu primjenu pojednostavljeno europskog prava o javnoj nabavi;

28.

ukazuje na važnu ulogu regionalnih i lokalnih vlasti u osiguravanju pristupa MSP-ova javnoj nabavi te stoga smatra da je smanjivanje prepreka s kojima se MSP-ovi susreću u javnoj nabavi posebno važno za regije i gradove;