ISSN 1977-1088

Službeni list

Europske unije

C 249

European flag  

Hrvatsko izdanje

Informacije i objave

Godište 60.
31. srpnja 2017.


Obavijest br.

Sadržaj

Stranica

 

IV.   Obavijesti

 

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

 

Sud Europske unije

2017/C 249/01

Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

1


 

V.   Objave

 

SUDSKI POSTUPCI

 

Sud

2017/C 249/02

Predmet C-45/15 P: Presuda Suda (veliko vijeće) od 30. svibnja 2017. – Safa Nicu Sepahan Co. protiv Vijeća Europske unije (Žalba — Tužba za naknadu štete — Zajednička vanjska i sigurnosna politika (ZVSP) — Mjere ograničavanja protiv Islamske Republike Irana — Popis osoba i subjekata na koje se primjenjuje zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora — Imovinska šteta — Neimovinska šteta — Pogreška u odmjeri iznosa naknade štete — Nepostojanje — Protužalba — Pretpostavke izvanugovorne odgovornosti Europske unije — Obveza dokazivanja osnovanosti mjera ograničavanja — Dovoljno ozbiljna povreda)

2

2017/C 249/03

Predmet C-296/15: Presuda Suda (treće vijeće) od 8. lipnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Državna revizijska komisija za revizijo postopkov oddaje javnih naročil – Slovenija) – Medisanus d.o.o. protiv Splošna Bolnišnica Murska Sobota (Zahtjev za prethodnu odluku — Javna nabava — Lijekovi za humanu primjenu — Direktiva 2004/18/EZ — Članak 2. i članak 23. stavci 2. i 8. — Članci 34. i 36. UFEU-a — Javna nabava za opskrbu bolnice — Nacionalni propis koji zahtijeva prioritetnu opskrbu bolnice lijekovima proizvedenima iz nacionalne plazme — Načelo jednakog postupanja)

3

2017/C 249/04

Predmet C-420/15: Presuda Suda (peto vijeće) od 31. svibnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal de première instance francophone de Bruxelles – Belgique) – kazneni postupak protiv U-a (Zahtjev za prethodnu odluku — Članak 45. UFEU-a — Slobodno kretanje radnika — Obveza registracije vozila koje je u vlasništvu osobe s boravištem u Belgiji i namijenjeno tomu da se upotrebljava u Italiji)

3

2017/C 249/05

Predmet C-529/15: Presuda Suda (prvo vijeće) od 1. lipnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgerichtshof – Austrija) – u postupku koji je pokrenuo Gert Folk (Zahtjev za prethodnu odluku — Odgovornost za okoliš — Direktiva 2004/35/EZ — Članak 17. — Primjenjivost ratione temporis — Rad hidroelektrane koja je puštena u pogon prije isteka roka za prenošenje te direktive — Članak 2. točka 1. (b) — Pojam ‚šteta u okolišu’ — Nacionalni propis koji isključuje svu štetu pokrivenu odobrenjem — Članak 12. stavak 1. — Pristup pravosuđu u području prava okoliša — Procesna legitimacija — Direktiva 2000/60/EZ — Članak 4. stavak 7. — Izravan učinak)

4

2017/C 249/06

Predmet C-541/15: Presuda Suda (drugo vijeće) od 8. lipnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Amtsgericht Wuppertal – Njemačka) – u postupku koji je pokrenuo Mircea Florian Freitag (Zahtjev za prethodnu odluku — Građanstvo Unije — Članak 21. UFEU a — Sloboda kretanja i boravka na području država članica — Osoba s državljanstvom države članice prebivališta i države članice rođenja — Promjena prezimena u državi članici rođenja u kojoj nema uobičajeno boravište — Ime koje odgovara rođenom imenu — Zahtjev za upis tog imena u evidenciju osobnih stanja države članice prebivališta — Odbijanje tog zahtjeva — Razlog — Činjenica da ime nije stečeno tijekom uobičajenog boravka — Postojanje drugih postupaka za priznanje istog imena predviđenih nacionalnim pravom)

5

2017/C 249/07

Predmet C-571/15: Presuda Suda (peto vijeće) od 1. lipnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hessisches Finanzgericht – Njemačka) – Wallenborn Transports SA protiv Hauptzollamt Gießen (Zahtjev za prethodnu odluku — Oporezivanje — Porez na dodanu vrijednost (PDV) — Postupak vanjskog provoza — Prijevoz robe preko slobodne luke smještene u državi članici — Propis te države članice koji slobodne luke isključuje iz državnog poreznog područja — Izuzimanje od carinskog nadzora — Nastanak carinskog duga i obveza obračuna PDV-a)

5

2017/C 249/08

Predmet C-580/15: Presuda Suda (peto vijeće) od 8. lipnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Rechtbank van eerste aanleg West-Vlaanderen, afdeling Brugge – Belgija) – Maria Eugenia Van der Weegen, Miguel Juan Van der Weegen, Anna Pot, u ime nasljednika preminulog Johannesa Van der Weegena, Anna Pot protiv Belgische Staat (Zahtjev za prethodnu odluku — Članak 56. UFEU a — Članak 36. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru — Porezno zakonodavstvo — Porez na dohodak — Porezno oslobođenje za kamate što su ih platile banke koje ispunjavaju određene zakonske uvjete — Neizravna diskriminacija — Banke sa sjedištem u Belgiji i banke sa sjedištem u nekoj drugoj državi članici)

6

2017/C 249/09

Predmet C-625/15 P: Presuda Suda (peto vijeće) od 8. lipnja 2017. – Schniga GmbH protiv Ureda Zajednice za biljnu raznolikost, Brookfield New Zealand Ltd, Elaris SNC (Žalba — Oplemenjivačka prava na biljnu sortu Zajednice — Zahtjev za dodjeljivanje oplemenjivačkog prava na biljnu sortu Zajednice — Sorta jabuke ‚Gala Schnitzer’ — Tehničko ispitivanje — Smjernice koje donosi Upravno vijeće Ureda Zajednice za biljnu raznolikost (CPVO) — Uredba (EZ) br. 1239/95 — Članak 23. stavak 1. — Ovlasti predsjednika CPVO-a — Unošenje razlikovnog svojstva nakon tehničkog ispitivanja — Postojanost svojstva u dvama uzgojnim ciklusima)

7

2017/C 249/10

Predmet C-689/15: Presuda Suda (drugo vijeće) od 8. lipnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberlandesgericht Düsseldorf – Njemačka) – W. F. Gözze Frottierweberei GmbH, Wolfgang Gözze protiv Verein Bremer Baumwollbörse (Zahtjev za prethodnu odluku — Intelektualno vlasništvo — Žig Europske unije — Uredba (EZ) br. 207/2009 — Članci 9. i 15. — Prijava znaka ‚cvijet pamuka’ koju je podnijela udruga — Registracija pojedinačnog žiga — Dodjela licencije za uporabu tog žiga proizvođačima pamučnog tekstila koji su članovi te udruge — Zahtjev za proglašavanje ništavim ili opoziv — Pojam ‚stvarna uporaba’ — Glavna funkcija oznake podrijetla)

7

2017/C 249/11

Predmet C-54/16: Presuda Suda (peto vijeće) od 8. lipnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale Ordinario di Venezia – Italija) – Vinyls Italia SpA, u stečaju protiv Mediterranea di Navigazione SpA (Zahtjev za prethodnu odluku — Područje slobode, sigurnosti i pravde — Stečajni postupci — Uredba (EZ) br. 1346/2000 — Članci 4. i 13. — Radnje štetne za vjerovnike — Okolnosti u kojima se radnja o kojoj je riječ može osporavati — Radnja za koju je mjerodavno pravo države članice različite od one u kojoj je postupak pokrenut — Radnja koju se ne može osporavati na osnovi tog prava — Uredba (EZ) br. 593/2008 — Članak 3. stavak 3. — Pravo koje su stranke izabrale — Svi elementi relevantni za odnosnu situaciju nalaze se u državi u kojoj je postupak pokrenut — Utjecaj)

8

2017/C 249/12

Predmet C-228/16 P: Presuda Suda (prvo vijeće) od 31. svibnja 2017. – Dimosia Epicheirisi Ilektrismou AE (DEI) protiv Europske komisije (Žalba — Državne potpore — Odluka o obustavi postupka — Odbijanje Europske komisije da provede ispitivanje tužiteljeve pritužbe — Nepostojanje potpore nakon faze prethodnog ispitivanja — Odluka kojom se samo potvrđuje — Pretpostavke zakonitosti povlačenja odluke o obustavi postupka)

9

2017/C 249/13

Predmet C-293/16: Presuda Suda (deveto vijeće) od 8. lipnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Supremo – Španjolska) – Sharda Europe BVBA protiv Administración del Estado, Syngenta Agro, SA (Zahtjev za prethodnu odluku — Poljoprivreda — Stavljanje sredstava za zaštitu bilja na tržište — Direktiva 2008/69/EZ — Članak 3. stavak 2. — Postupak ponovne ocjene država članica registriranih sredstava za zaštitu bilja — Rok — Razlika između jezičnih verzija)

10

2017/C 249/14

Predmet C-296/16 P: Presuda Suda (osmo vijeće) od 8. lipnja 2017. – Dextro Energy GmbH & Co. protiv Europske komisije (Žalba — Zaštita potrošača — Uredba (EZ) br. 1924/2006 — Zdravstvene tvrdnje koje se navode na hrani, osim onih koje se odnose na smanjenje rizika od neke bolesti te na razvoj i zdravlje djece — Odbijanje zahtjeva za uvrštenje na popis određenih tvrdnji unatoč pozitivnom mišljenju Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA))

10

2017/C 249/15

Predmet C-330/16: Presuda Suda (deveto vijeće) od 1. lipnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Sąd Okręgowy w Warszawie – Poljska) – Piotr Zarski protiv Andrzeja Stadnickog (Zahtjev za prethodnu odluku — Borba protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama — Direktiva 2011/7/EU — Ugovori o komercijalnom zakupu na neodređeno vrijeme — Kašnjenja u plaćanju zakupnine — Ugovori zaključeni prije isteka roka za prenošenje navedene direktive — Nacionalni propisi — Isključenje takvih ugovora iz područja primjene ratione temporis navedene direktive)

11

2017/C 249/16

Predmet C-111/17 PPU: Presuda Suda (peto vijeće) od 8. lipnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Monomeles Protodikeio Athinon – Grčka) – OL protiv PQ (Zahtjev za prethodnu odluku — Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću — Međunarodna otmica djece — Haška konvencija od 25. listopada 1980. — Uredba (EZ) br. 2201/2003 — Članak 11. — Zahtjev za predaju — Pojam ‚uobičajeno boravište’ dojenčeta — Dijete rođeno sukladno želji njegovih roditelja u državi članici koja nije ona u kojoj oni imaju uobičajeno boravište — Neprekidni boravak djeteta tijekom prvih mjeseci njegova života u državi članici njegova rođenja — Odluka majke da se ne vrati u državu članicu u kojoj se nalazilo uobičajeno boravište para)

11

2017/C 249/17

Predmet C-110/16: Rješenje Suda (deveto vijeće) od 8. lipnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Consiglio di Stato – Italija) – Lg Costruzioni Srl protiv Area – Azienda Regionale per l’edilizia abitativa (Zahtjev za prethodnu odluku — Ugovor o javnoj nabavi radova — Direktiva 2004/18/EZ — Članak 7. — Ocjena i provjera tehničkih sposobnosti gospodarskih subjekata — Članak 53. stavak 2. Poslovnika Suda — Očita nedopuštenost)

12

2017/C 249/18

Predmet C-286/16: Rješenje Suda (prvo vijeće) od 11. svibnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Curtea de Apel Cluj – Rumunjska) – SC Exmitiani SRL protiv Direcţia Generală a Finanţelor Publice Cluj (Zahtjev za prethodnu odluku — Djelatnost cestovnog prijevoza osoba — Oporezivanje — Činjenice koje su prethodile ulasku Rumunjske u Europsku uniju — Očita nenadležnost Suda)

13

2017/C 249/19

PredmetC-411/16 P: Rješenje Suda (deseto vijeće) od 7. lipnja 2017. Holistic Innovation Institute, SLU protiv Europske komisije (Žalba — Članak 181. Poslovnika Suda — Projekti koje financira Europska unija u području istraživanja — Sedmi okvirni program za istraživanje i tehnološki razvoj (2007.-2013.) — Projekt eDIGIREGION — Odluka Europske komisije da tužitelju odbije sudjelovanje — Tužba za poništenje i utvrđivanje odgovornosti)

13

2017/C 249/20

Predmet C-653/16: Rješenje Suda (šesto vijeće) od 4. svibnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Nejvyšší soud České republiky – Češka Republika) – Jitka Svobodová protiv Česke Republike – Okresní soud v Náchodě (Zahtjev za prethodnu odluku — Činjenični i pravni kontekst spora u glavnom postupku — Nedostatna pojašnjenja — Očita nedopuštenost — Članak 53. stavak 2. i članak 94. Poslovnika Suda)

14

2017/C 249/21

Predmet C-53/17: Rješenje Suda (šesto vijeće) od 11. svibnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Fővárosi Törvényszék – Mađarska) – Bericap Záródástechnikai Cikkeket Gyártó Bt. protiv Nemzetgazdasági Minisztérium (Zahtjev za prethodnu odluku — Članak 99. Poslovnika Suda — Potpore koje su dodijelile države članice — Odstupanja od zabrane potpora — Potpore koje se mogu smatrati spojivima s unutarnjim tržištem — Uredba (EZ) br. 800/2008 — Definicija mikro, malih i srednjih poduzeća — Povezana poduzeća — Poduzeća koja obavljaju djelatnost na istom tržištu i koja su dio globalne skupine poduzeća u vlasništvu članova iste obitelji — Pojam skupina fizičkih osoba koje zajedno djeluju)

14

2017/C 249/22

Predmet C-67/17: Rješenje Suda (šesto vijeće) od 14. lipnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Rayonen sad Varna – Bugarska) – Todor Iliev protiv Blagoveste Ilieve (Zahtjev za prethodnu odluku — Članak 99. Poslovnika Suda — Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Uredba (EU) br. 1215/2012 — Članak 1. stavak 2. točka (a) — Područje primjene — Isključene stvari — Stvarna prava koja proizlaze iz bračnog odnosa — Prestanak braka — Podjela imovine stečene tijekom braka)

15

2017/C 249/23

Predmet C-687/16 P: Žalba koju je 30. prosinca 2016. podnio Capella EOOD protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 12. svibnja 2016. u predmetu T-750/14, Ivo-Kermartin GmbH protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

16

2017/C 249/24

Predmet C-23/17 P: Žalba koju je 18. siječnja 2017. podnio For Tune sp. z o.o. protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 8. studenoga 2016. u predmetu T-579/15, For Tune sp. z o.o. protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

16

2017/C 249/25

Predmet C-142/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. ožujka 2017. uputio Corte suprema di cassazione (Italija) – Manuela Maturi i dr. protiv Fondazione Teatro dell’Opera di Roma

16

2017/C 249/26

Predmet C-143/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. ožujka 2017. uputio Corte suprema di cassazione (Italija) – Catia Passeri protiv Fondazione Teatro dell’Opera di Roma

17

2017/C 249/27

Predmet C-206/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. travnja 2017. uputio Bundesverwaltungsgericht (Njemačka) – Heinrich Denker protiv Gemeinde Thedinghausen

18

2017/C 249/28

Predmet C-211/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. travnja 2017. uputila Curtea de Apel Bacău (Rumunjska) – SC Topaz Development SRL protiv Constantin Juncu, Raisa Juncu, rođena Cernica

18

2017/C 249/29

Predmet C-227/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. travnja 2017. uputio Finanzgericht Düsseldorf (Njemačka) – Medtronic GmbH protiv Finanzamt Neuss

19

2017/C 249/30

Predmet C-248/17 P: Žalba koju je 11. svibnja 2017. podnio Bank Tejarat protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 14. ožujka 2017. u predmetu T-346/15, Bank Tejarat protiv Vijeća

19

2017/C 249/31

Predmet C-289/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. svibnja 2017. uputio Tartu Maakohus (Estonija) – Collect Inkasso OÜ, ITM Inkasso OÜ, Bigbank AS protiv Rain Aint, Lauri Palm, Raiko Oikimus, Egle Noor, Artjom Konjarov

20

2017/C 249/32

Predmet C-292/17: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. svibnja 2017. uputio Amtsgericht Düsseldorf (Njemačka) – EUflight.de GmbH protiv TUIfly GmbH

21

2017/C 249/33

Predmet C-341/17 P: Žalba koju je 6. lipnja 2017. podnijela Helenska Republika protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 30. ožujka 2017. u predmetu T-112/15, Helenska Republika protiv Europske komisije

21

 

Opći sud

2017/C 249/34

Predmet T-9/15: Presuda Općeg suda od 13. lipnja 2017. – Ball Beverage Packaging Europe protiv EUIPO-a – Crown Hellas Can (limenke) (Dizajn Zajednice — Postupak za proglašavanje ništavosti — Registrirani dizajn Zajednice koji prikazuje tri limenke — Raniji dizajn — Razlog za ništavost — Individualni karakter — Različit ukupan dojam — Članak 6. i članak 25. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 6/2002 — Skupina proizvoda koji čine jedinstven predmet — Opseg opisa registriranog dizajna Zajednice — Obveza obrazlaganja — Zamjena stranke u sporu)

23

2017/C 249/35

Predmet T-262/15: Presuda Općeg suda od 15. lipnja 2017. – Kiselev protiv Vijeća (Zajednička vanjska i sigurnosna politika — Mjere ograničavanja s obzirom na djelovanja kojima se podriva ili ugrožava Ukrajina — Zamrzavanje sredstava — Ograničenja u pogledu ulaska na državna područja država članica — Fizička osoba koja aktivno podupire ili provodi djelovanja kojima se podriva ili ugrožava Ukrajina — Obveza obrazlaganja — Očita pogreška u ocjeni — Sloboda izražavanja — Proporcionalnost — Prava obrane)

23

2017/C 249/36

Predmet T-457/15: Presuda Općeg suda od 15. lipnja 2017. – Fakro protiv EUIPO-a– Saint Gobain Cristalería (climaVera) (Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Prijava figurativnog žiga Europske unije climaVera — Raniji verbalni žig Europske unije CLIMAVER DECO — Relativni razlog za odbijanje — Vjerojatnost dovođenja u zabludu — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009)

24

2017/C 249/37

Predmet T-95/16: Presuda Općeg suda od 14. lipnja 2017. – Aydin protiv EUIPO-a – Kaporal Groupe (ROYAL & CAPORAL) (Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Prijava verbalnog žiga Europske unije ROYAL & CAPORAL — Raniji verbalni žig Europske unije KAPORAL — Relativni razlog za odbijanje — Vjerojatnost dovođenja u zabludu — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009)

25

2017/C 249/38

Predmet T-141/16: Presuda Općeg suda od 8. lipnja 2017. – Komisija protiv IEM (Arbitražna klauzula — Ugovor FAIR-CT98-9544 sklopljen u okviru četvrtog programa za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (1994.-1998.) — Raskid ugovora — Povrat unaprijed isplaćenih iznosa — Zatezne kamate — Postupak zbog ogluhe)

25

2017/C 249/39

Predmet T-258/16: Presuda Općeg suda od 7. lipnja 2017. – Mediterranean Premium Spirits protiv EUIPO-a– G – Star Raw (GINRAW) (Žig Europske unije — Postupak povodom prigovora — Prijava verbalnog žiga Europske unije GINRAW — Raniji verbalni žigovi Europske unije RAW — Relativni razlog za odbijanje — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 — Dokazi koji su podneseni prvi put pred Općim sudom — Obveza obrazlaganja)

26

2017/C 249/40

Predmet T-302/16: Presuda Općeg suda od 15. lipnja 2017. – Bay protiv Parlamenta (Institucionalno pravo — Odluka predsjednika Parlamenta kojom se europskom zastupniku izriče sankcija gubitka prava na dnevnice — Članak 166. Poslovnika Parlamenta — Pravo na pristup spisu — Pogreška koja se tiče činjenica)

27

2017/C 249/41

Predmet T-326/16: Presuda Općeg suda od 8. lipnja 2017. – Bundesverband Deutsche Tafel protiv EUIPO-a – Tiertafel Deutschland (Tafel) (Žig Europske unije — Postupak za proglašavanje žiga ništavim — Verbalni žig Europske unije Tafel — EUIPO-vo izvršenje presude o poništenju odluke njegovih žalbenih vijeća — Apsolutni razlog za odbijanje — Članak 52. stavak 1. točka (a) i članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 — Opisni karakter — Članak 65. stavak 6. Uredbe br. 207/2009 — Odluka donesena nakon što je Opći sud poništio raniju odluku)

27

2017/C 249/42

Predmet T-659/16: Presuda Općeg suda od 14. lipnja 2017. – LG Electronics protiv EUIPO-a (Second Display) (Žig Europske unije — Prijava verbalnog žiga Europske unije Second Display — Apsolutni razlozi za odbijanje — Opisni karakter — Nepostojanje razlikovnog karaktera — Članak 7. stavak 1. točke (b) i (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009)

28

2017/C 249/43

Predmet T-690/16 R: Rješenje predsjednika Općeg suda od 30. svibnja 2017. – Enrico Colombo i Corinti Giacomo protiv Komisije (Privremena pravna zaštita — Javna nabava — Zahtjev za određivanje privremenih mjera — Nepostojanje hitnosti)

28

2017/C 249/44

Predmet T-877/16: Rješenje Općeg suda od 18. svibnja 2017. – Verschuur protiv Komisije (Tužba za poništenje — Pristup dokumentima — Uredba (EZ) br. 1049/2001 — Dokument o upravnom postupku u vezi s potporom SA.38374 (2014/C ex 2014/NN) koju je Nizozemska provela u korist Starbucksa — Uskrata pristupa — Očito potpuno pravno neosnovana tužba)

29

2017/C 249/45

Predmet T-293/17: Tužba podnesena 16. svibnja 2017. – Fakro protiv Komisije

29

2017/C 249/46

Predmet T-309/17: Tužba podnesena 15. svibnja 2017. – Optile protiv Komisije

30

2017/C 249/47

Predmet T-312/17: Tužba podnesena 1. lipnja 2017. – Campbell protiv Komisije

31

2017/C 249/48

Predmet T-315/17: Tužba podnesena 15. svibnja 2017. – Hebberecht protiv ESVD-a

31

2017/C 249/49

Predmet T-319/17: Tužba podnesena 22. svibnja 2017. – Aldridge i dr. protiv Komisije

33

2017/C 249/50

Predmet T-329/17: Tužba podnesena 24. svibnja 2017. – Hautala i dr. protiv EFSA-e

34

2017/C 249/51

Predmet T-332/17: Tužba podnesena 29. svibnja 2017. – E-Control protiv ACER-a

35

2017/C 249/52

Predmet T-333/17: Tužba podnesena 29. svibnja 2017. – Austrian Power Grid i Voralberger Übertragungsnetz protiv ACER-a

36

2017/C 249/53

Predmet T-347/17: Tužba podnesena 2. lipnja 2017. – FLA Europe protiv Komisije

39

2017/C 249/54

Predmet T-351/17: Tužba podnesena 2. lipnja 2017. – Nike European Operations Netherlands i dr. protiv Komisije

40

2017/C 249/55

Predmet T-354/17: Tužba podnesena 6. lipnja 2017. – Genomic Health protiv EUIPO-a (ONCOTYPE DX GENOMIC PROSTATE SCORE)

41

2017/C 249/56

Predmet T-359/17: Tužba podnesena 7. lipnja 2017. – Aldo Supermarkets protiv EUIPO-a – Aldi Einkauf (ALDI)

41

2017/C 249/57

Predmet T-360/17: Tužba podnesena 2. lipnja 2017. – Jana shoes i dr. protiv Komisije

42

2017/C 249/58

Predmet T-362/17: Tužba podnesena 6. lipnja 2017. – NCL protiv EUIPO-a (FEEL FREE)

43

2017/C 249/59

Predmet T-364/17: Tužba podnesena 5. lipnja 2017. – Marcin Bielawski protiv EUIPO-a (HOUSE OF CARS)

44

2017/C 249/60

Predmet T-366/17: Tužba podnesena 5. lipnja 2017. – Poljska protiv Komisije

44

2017/C 249/61

Predmet T-367/17: Tužba podnesena 9. lipnja 2017. – Linak protiv EUIPO-a – ChangZhou Kaidi Electrical (Oblik električno reguliranog stativa)

45

2017/C 249/62

Predmet T-368/17: Tužba podnesena 9. lipnja 2017. – Linak protiv EUIPO-a – ChangZhou Kaidi Electrical (Oblik električnog podiznog stativa)

45

2017/C 249/63

Predmet T-369/17: Tužba podnesena 13. lipnja 2017. – Winkler protiv Komisije

46

2017/C 249/64

Predmet T-370/17: Tužba podnesena 12. lipnja 2017. – KPN protiv Komisije

47

2017/C 249/65

Predmet T-380/17: Tužba podnesena 16. lipnja 2017. – HeidelbergCement i Schwenk Zement protiv Komisije

48

2017/C 249/66

Predmet T-138/08: Rješenje Općeg suda od 18. svibnja 2017. – Cavankee Fishing i dr. protiv Komisije

49

2017/C 249/67

Predmet T-816/16 RENV: Rješenje Općeg suda od 18. svibnja 2017. – Alsteens protiv Komisije

49


HR

 


IV. Obavijesti

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

Sud Europske unije

31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/1


Posljednje objave Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

(2017/C 249/01)

Posljednja objava

SL C 239, 24.7.2017.

Prethodne objave

SL C 231, 17.7.2017.

SL C 221, 10.7.2017.

SL C 213, 3.7.2017.

SL C 202, 26.6.2017.

SL C 195, 19.6.2017.

SL C 178, 6.6.2017.

Ti su tekstovi dostupni na:

EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu


V. Objave

SUDSKI POSTUPCI

Sud

31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/2


Presuda Suda (veliko vijeće) od 30. svibnja 2017. – Safa Nicu Sepahan Co. protiv Vijeća Europske unije

(Predmet C-45/15 P) (1)

((Žalba - Tužba za naknadu štete - Zajednička vanjska i sigurnosna politika (ZVSP) - Mjere ograničavanja protiv Islamske Republike Irana - Popis osoba i subjekata na koje se primjenjuje zamrzavanje financijskih sredstava i gospodarskih izvora - Imovinska šteta - Neimovinska šteta - Pogreška u odmjeri iznosa naknade štete - Nepostojanje - Protužalba - Pretpostavke izvanugovorne odgovornosti Europske unije - Obveza dokazivanja osnovanosti mjera ograničavanja - Dovoljno ozbiljna povreda))

(2017/C 249/02)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Safa Nicu Sepahan Co. (zastupnik: A. Bahrami, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Vijeće Europske unije (zastupnici: R. Liudvinaviciute-Cordeiro, M. Bishop i I. Gurov, agenti)

Intervenijent u potporu Vijeću Europske unije: Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske (zastupnik: M. Gray, agent)

Izreka

1.

Odbijaju se žalbe društva Safa Nicu Sepahan Co. i Vijeća Europske unije.

2.

Društvo Safa Nicu Sepahan Co. i Vijeće Europske unije snose vlastite troškove.

3.

Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske snosi vlastite troškove.


(1)  SL C 118, 13. 4. 2015.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/3


Presuda Suda (treće vijeće) od 8. lipnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Državna revizijska komisija za revizijo postopkov oddaje javnih naročil – Slovenija) – Medisanus d.o.o. protiv Splošna Bolnišnica Murska Sobota

(Predmet C-296/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Javna nabava - Lijekovi za humanu primjenu - Direktiva 2004/18/EZ - Članak 2. i članak 23. stavci 2. i 8. - Članci 34. i 36. UFEU-a - Javna nabava za opskrbu bolnice - Nacionalni propis koji zahtijeva prioritetnu opskrbu bolnice lijekovima proizvedenima iz nacionalne plazme - Načelo jednakog postupanja))

(2017/C 249/03)

Jezik postupka: slovenski

Sud koji je uputio zahtjev

Državna revizijska komisija za revizijo postopkov oddaje javnih naročil

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Medisanus d.o.o.

Tuženik: Splošna Bolnišnica Murska Sobota.

Izreka

Članak 2. i članak 23. stavke 2. i 8. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2004/18/EZ od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama kao i članak 34. UFEU-a u vezi s člankom 36. UFEU-a treba tumačiti na način da im se protivi klauzula u dokumentaciji za nadmetanje određene javne nabave koja, sukladno zakonodavstvu države članice javnog naručitelja, zahtijeva da su lijekovi iz plazme koji su predmet dotične javne nabave proizvedeni iz plazme prikupljene u toj državi članici.


(1)  SL C 346, 19. 10. 2015.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/3


Presuda Suda (peto vijeće) od 31. svibnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal de première instance francophone de Bruxelles – Belgique) – kazneni postupak protiv U-a

(Predmet C-420/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 45. UFEU-a - Slobodno kretanje radnika - Obveza registracije vozila koje je u vlasništvu osobe s boravištem u Belgiji i namijenjeno tomu da se upotrebljava u Italiji))

(2017/C 249/04)

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal de première instance francophone de Bruxelles

Stranka glavnog kaznenog postupka

U

Izreka

Članak 45. UFEU a treba tumačiti na način da mu se protivi zakonodavstvo države članice kao što je ono u glavnom postupku, na temelju kojeg radnik s boravištem u toj državi članici mora u njoj registrirati motorno vozilo kojeg je vlasnik, ali koje je već registrirano u drugoj državi članici i u biti je namijenjeno upotrebi na državnom području te potonje države.


(1)  SL C 346, 19. 10. 2015.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/4


Presuda Suda (prvo vijeće) od 1. lipnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgerichtshof – Austrija) – u postupku koji je pokrenuo Gert Folk

(Predmet C-529/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Odgovornost za okoliš - Direktiva 2004/35/EZ - Članak 17. - Primjenjivost ratione temporis - Rad hidroelektrane koja je puštena u pogon prije isteka roka za prenošenje te direktive - Članak 2. točka 1. (b) - Pojam ‚šteta u okolišu’ - Nacionalni propis koji isključuje svu štetu pokrivenu odobrenjem - Članak 12. stavak 1. - Pristup pravosuđu u području prava okoliša - Procesna legitimacija - Direktiva 2000/60/EZ - Članak 4. stavak 7. - Izravan učinak))

(2017/C 249/05)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgerichtshof

Stranke glavnog postupka

Gert Folk

Izreka

1.

Članak 17. Direktive 2004/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o odgovornosti za okoliš u pogledu sprečavanja i otklanjanja štete u okolišu, kako je izmijenjena Direktivom 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009., treba tumačiti na način da se spomenuta direktiva primjenjuje ratione temporis na štetu u okolišu koja je nastupila nakon 30. travnja 2007., ali koja je nastala radom postrojenja koje je odobreno na temelju vodnog zakonodavstva i koje je započelo s radom prije tog datuma, ne dovodeći pritom u pitanje provjere koje mora obaviti sud koji je uputio zahtjev.

2.

Direktivu 2004/35, kako je izmijenjena Direktivom 2009/31, a osobito njezin članak 2. točku 1. (b), treba tumačiti na način da joj se protivi odredba nacionalnog prava prema kojoj se šteta koja ima značajne nepovoljne utjecaje na ekološko, kemijsko ili količinsko stanje ili ekološki potencijal dotičnih voda automatski i općenito isključuje iz pojma „šteta u okolišu” samo zato što je pokrivena odobrenjem izdanim na temelju tog prava.

3.

U slučaju da je odobrenje izdano u skladu s nacionalnim propisima a da pritom nije bilo provjereno jesu li poštovani uvjeti iz članka 4. stavka 7. točaka (a) do (d) Direktive 2000/60 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike, nacionalni sud nije dužan sam provjeriti jesu li ispunjeni uvjeti predviđeni tom odredbom kako bi utvrdio postoji li šteta u okolišu u smislu članka 2. točke 1. (b) Direktive 2004/35, kako je izmijenjena Direktivom 2009/31.

4.

Članke 12. i 13. Direktive 2004/35, kako je izmijenjena Direktivom 2009/31, treba tumačiti na način da im se protivi odredba nacionalnog prava poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, koja ne omogućava ovlaštenicima ribolovnih prava da pokrenu postupak preispitivanja u vezi sa štetom u okolišu u smislu članka 2. točke 1. (b) spomenute direktive.


(1)  SL C 406, 7. 12. 2015.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/5


Presuda Suda (drugo vijeće) od 8. lipnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Amtsgericht Wuppertal – Njemačka) – u postupku koji je pokrenuo Mircea Florian Freitag

(Predmet C-541/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Građanstvo Unije - Članak 21. UFEU a - Sloboda kretanja i boravka na području država članica - Osoba s državljanstvom države članice prebivališta i države članice rođenja - Promjena prezimena u državi članici rođenja u kojoj nema uobičajeno boravište - Ime koje odgovara rođenom imenu - Zahtjev za upis tog imena u evidenciju osobnih stanja države članice prebivališta - Odbijanje tog zahtjeva - Razlog - Činjenica da ime nije stečeno tijekom uobičajenog boravka - Postojanje drugih postupaka za priznanje istog imena predviđenih nacionalnim pravom))

(2017/C 249/06)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Amtsgericht Wuppertal

Stranke glavnog postupka

Mircea Florian Freitag

Izreka

Članak 21. UFEU a treba tumačiti na način da mu je protivno to što matični ured jedne države članice odbija priznati i u evidenciju građanskih stanja upisati ime koje je državljanin te države članice zakonito stekao u drugoj državi članici čiji je također državljanin, a koje odgovara njegovu rođenom imenu, i to pozivajući se na odredbu nacionalnog prava koja mogućnost zahtijevanja takvog upisa na temelju izjave u matičnom uredu uvjetuje time da je navedeno ime stečeno tijekom uobičajenog boravka u toj drugoj državi članici, osim ako u nacionalnom pravu postoje druge odredbe koje djelotvorno omogućavaju priznanje navedenog imena.


(1)  SL C 48, 8. 2. 2016.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/5


Presuda Suda (peto vijeće) od 1. lipnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hessisches Finanzgericht – Njemačka) – Wallenborn Transports SA protiv Hauptzollamt Gießen

(Predmet C-571/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Oporezivanje - Porez na dodanu vrijednost (PDV) - Postupak vanjskog provoza - Prijevoz robe preko slobodne luke smještene u državi članici - Propis te države članice koji slobodne luke isključuje iz državnog poreznog područja - Izuzimanje od carinskog nadzora - Nastanak carinskog duga i obveza obračuna PDV-a))

(2017/C 249/07)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Hessisches Finanzgericht

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Wallenborn Transports SA

Tuženik: Hauptzollamt Gießen

Izreka

1.

Članak 61. prvi stavak i članak 71. stavak 1. prvi podstavak Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 2007/75/EZ od 20. prosinca 2007., treba tumačiti na način da upućivanje na „jedan od postupaka ili jednu od situacija” iz njezina članka 156. obuhvaća slobodne zone.

2.

Članak 71. stavak 1. Direktive 2006/112, kako je izmijenjena Direktivom 2007/75, treba tumačiti na način da izuzimanjem robe od carinskog nadzora unutar slobodne zone ne nastaje oporezivi događaj i ne nastupa obveza obračuna poreza na dodanu vrijednost na uvoz ako ta roba nije ušla u gospodarske tokove Europske unije, što treba utvrditi sud koji je uputio zahtjev.

3.

Članak 71. stavak 1. drugi podstavak Direktive 2006/112, kako je izmijenjena Direktivom 2007/75, treba tumačiti na način da, u slučaju kada nastane carinski dug na temelju članka 203. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice, kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 1791/2006 od 20. studenoga 2006., a zbog okolnosti u glavnom postupku ne nastaje porezni dug na ime poreza na dodanu vrijednost, nema mjesta primjeni članka 204. te uredbe samo zato da se opravda oporezivi događaj u pogledu tog poreza.


(1)  SL C 90, 7. 3. 2016.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/6


Presuda Suda (peto vijeće) od 8. lipnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Rechtbank van eerste aanleg West-Vlaanderen, afdeling Brugge – Belgija) – Maria Eugenia Van der Weegen, Miguel Juan Van der Weegen, Anna Pot, u ime nasljednika preminulog Johannesa Van der Weegena, Anna Pot protiv Belgische Staat

(Predmet C-580/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 56. UFEU a - Članak 36. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru - Porezno zakonodavstvo - Porez na dohodak - Porezno oslobođenje za kamate što su ih platile banke koje ispunjavaju određene zakonske uvjete - Neizravna diskriminacija - Banke sa sjedištem u Belgiji i banke sa sjedištem u nekoj drugoj državi članici))

(2017/C 249/08)

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Rechtbank van eerste aanleg West-Vlaanderen, afdeling Brugge

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Maria Eugenia Van der Weegen, Miguel Juan Van der Weegen, Anna Pot, u ime nasljednika preminulog Johannesa Van der Weegena, Anna Pot

Tuženik: Belgische Staat

Izreka

Članak 56. UFEU-a i članak 36. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru od 2. svibnja 1992. treba tumačiti na način da im se protivi nacionalno zakonodavstvo poput onoga u glavnom postupku, kojim se uspostavlja nacionalni sustav poreznih oslobođenja, ako taj sustav – unatoč tome što se jednako primjenjuje na primitke od štednih depozita položenih kod pružatelja bankovnih usluga sa sjedištem u Belgiji ili u nekoj drugoj državi članici Europskog gospodarskog prostora – uvjetuje pristup bankovnom tržištu pružateljima usluga sa sjedištem u drugim državama članicama, što je dužan provjeriti sud koji je uputio zahtjev.


(1)  SL C 38, 1. 2. 2016.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/7


Presuda Suda (peto vijeće) od 8. lipnja 2017. – Schniga GmbH protiv Ureda Zajednice za biljnu raznolikost, Brookfield New Zealand Ltd, Elaris SNC

(Predmet C-625/15 P) (1)

((Žalba - Oplemenjivačka prava na biljnu sortu Zajednice - Zahtjev za dodjeljivanje oplemenjivačkog prava na biljnu sortu Zajednice - Sorta jabuke ‚Gala Schnitzer’ - Tehničko ispitivanje - Smjernice koje donosi Upravno vijeće Ureda Zajednice za biljnu raznolikost (CPVO) - Uredba (EZ) br. 1239/95 - Članak 23. stavak 1. - Ovlasti predsjednika CPVO-a - Unošenje razlikovnog svojstva nakon tehničkog ispitivanja - Postojanost svojstva u dvama uzgojnim ciklusima))

(2017/C 249/09)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Schniga GmbH (zastupnici: R. Kunze i G. Würtenberger, Rechtsanwälte)

Druga stranka u postupku: Ured Zajednice za biljnu raznolikost, (zastupnici: M. Ekvad i F. Mattina, agenti), Brookfield New Zealand Ltd, Elaris SNC (zastupnik: M. Eller, avvocato)

Izreka

1.

Ukida se presuda Općeg suda Europske unije od 10. rujna 2015., Schniga/CPVO – Brookfield New Zealand i Elaris (Gala Schnitzer) (T-91/14 i T-92/14, neobjavljena, EU:T:2015:624).

2.

Poništavaju se odluke žalbenog vijeća Ureda Zajednice za biljnu raznolikost (CPVO) od 20. rujna 2013. koje se odnose na dodjeljivanje oplemenjivačkog prava na biljnu sortu Zajednice za sortu jabuke Gala Schnitzer (predmeti A 003/2007 i A 004/2007).

3.

Ured Zajednice za biljnu raznolikost snosi vlastite troškove kao i troškove društva Schniga GmbH.

4.

Društva Brookfield New Zealand Ltd i Elaris SNC snosit će vlastite troškove.


(1)  SL C 27, 25. 1. 2016.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/7


Presuda Suda (drugo vijeće) od 8. lipnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberlandesgericht Düsseldorf – Njemačka) – W. F. Gözze Frottierweberei GmbH, Wolfgang Gözze protiv Verein Bremer Baumwollbörse

(Predmet C-689/15) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Intelektualno vlasništvo - Žig Europske unije - Uredba (EZ) br. 207/2009 - Članci 9. i 15. - Prijava znaka ‚cvijet pamuka’ koju je podnijela udruga - Registracija pojedinačnog žiga - Dodjela licencije za uporabu tog žiga proizvođačima pamučnog tekstila koji su članovi te udruge - Zahtjev za proglašavanje ništavim ili opoziv - Pojam ‚stvarna uporaba’ - Glavna funkcija oznake podrijetla))

(2017/C 249/10)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberlandesgericht Düsseldorf

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: W. F. Gözze Frottierweberei GmbH, Wolfgang Gözze

Tuženik: Verein Bremer Baumwollbörse

Izreka

1.

Članak 15. stavak 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice treba tumačiti na način da obilježavanje, koje izvodi nositelj ili se ono obavlja s njegovim pristankom, proizvoda pojedinačnim žigom Europske unije kao oznakom kakvoće nije uporaba žiga na koju se primjenjuje pojam „stvarna uporaba” u smislu te odredbe. Obilježavanje navedenim žigom predstavlja, međutim, takvu stvarnu uporabu ako je njime potrošačima, dodatno i istovremeno, zajamčeno da ti proizvodi potječu od jedinstvenog poduzetnika pod čijim su nadzorom navedeni proizvodi proizvedeni i kojem se može pripisati odgovornost za njihovu kakvoću. U potonjem slučaju nositelj tog žiga može na temelju članka 9. stavka 1. točke (b) te uredbe spriječiti obilježavanje sličnim znakom istovjetnih proizvoda, koje izvode treće osobe, ako takvim obilježavanjem postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu.

2.

Članak 52. stavak 1. točku (a) i članak 7. stavak 1. točku (g) Uredbe br. 207/2009 treba tumačiti na način da se pojedinačni žig ne može proglasiti ništavim na temelju kumulativne primjene tih odredbi zato što nositelj žiga putem redovitog nadzora kakvoće kod stjecatelja licencije ne jamči ispunjavanje očekivanja o kakvoći koju javnost povezuje s tim žigom.

3.

Uredbu br. 207/2009 treba tumačiti na način da se odredbe koje se odnose na zajedničke žigove Europske unije ne mogu mutatis mutandis primjenjivati na pojedinačne žigove Europske unije.


(1)  SL C 118, 4. 4. 2016.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/8


Presuda Suda (peto vijeće) od 8. lipnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale Ordinario di Venezia – Italija) – Vinyls Italia SpA, u stečaju protiv Mediterranea di Navigazione SpA

(Predmet C-54/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Područje slobode, sigurnosti i pravde - Stečajni postupci - Uredba (EZ) br. 1346/2000 - Članci 4. i 13. - Radnje štetne za vjerovnike - Okolnosti u kojima se radnja o kojoj je riječ može osporavati - Radnja za koju je mjerodavno pravo države članice različite od one u kojoj je postupak pokrenut - Radnja koju se ne može osporavati na osnovi tog prava - Uredba (EZ) br. 593/2008 - Članak 3. stavak 3. - Pravo koje su stranke izabrale - Svi elementi relevantni za odnosnu situaciju nalaze se u državi u kojoj je postupak pokrenut - Utjecaj))

(2017/C 249/11)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Ordinario di Venezia

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Vinyls Italia SpA, u stečaju

Tuženik: Mediterranea di Navigazione SpA

Izreka

1.

Članak 13. Uredbe (EZ) br. 1346/2000 od 29. svibnja 2000. o stečajnom postupku treba tumačiti na način da oblik i rok u kojem osoba koja je imala korist od radnje štetne za vjerovnike mora podnijeti prigovor na temelju tog članka, kako bi se usprotivila osporavanju te radnje prema odredbama lex fori concursus, kao i pitanje može li nadležni sud također primjenjivati taj članak po službenoj dužnosti, ako je to potrebno, nakon proteka roka dodijeljenog stranci o kojoj je riječ, ulaze u područje primjene postupovnog prava države članice na čijem se državnom području vodi postupak. Međutim, to pravo ne smije biti nepovoljnije od onog koje uređuje slične situacije u unutarnjem pravu (načelo ekvivalentnosti) i ne smije u praksi činiti nemogućim ili pretjerano otežanim korištenje prava dodijeljenih pravom Unije (načelo djelotvornosti), a što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

2.

Članak 13. Uredbe br. 1346/2000 treba tumačiti na način da stranka na kojoj je teret dokazivanja mora dokazati da, kada lex causae dopušta pobijanje radnje koja se smatra štetnom, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti – koji se razlikuju od uvjeta prema lex fori concursus – potrebni da bi se tužba protiv te radnje mogla prihvatiti.

3.

Na članak 13. Uredbe br. 1346/2000 može se valjano pozivati u slučaju kad su ugovorne stranke, koje imaju sjedište u jednoj, i to istoj državi članici, na čijem se državnom području nalaze i svi ostali elementi relevantni za odnosnu situaciju, kao mjerodavno pravo za taj ugovor odredile pravo druge države članice, pod uvjetom da te stranke nisu odabrale to pravo s namjerom prijevare ili zloporabe, a što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.


(1)  SL C 156, 2. 5. 2016.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/9


Presuda Suda (prvo vijeće) od 31. svibnja 2017. – Dimosia Epicheirisi Ilektrismou AE (DEI) protiv Europske komisije

(Predmet C-228/16 P) (1)

((Žalba - Državne potpore - Odluka o obustavi postupka - Odbijanje Europske komisije da provede ispitivanje tužiteljeve pritužbe - Nepostojanje potpore nakon faze prethodnog ispitivanja - Odluka kojom se samo potvrđuje - Pretpostavke zakonitosti povlačenja odluke o obustavi postupka))

(2017/C 249/12)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Žalitelj: Dimosia Epicheirisi Ilektrismou AE (DEI) (zastupnici: E. Bourtzalas, avocat, A. Oikonomou, E. Salaka, C. Synodinos i H. Tagaras, dikigoroi, D. Waelbroeck, avocat)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: A. Bouchagiar i É. Gippini Fournier, agenti)

Izreka

1.

Ukida se rješenje Općeg suda Europske unije od 9. veljače 2016., DEI/Komisija (T-639/14, neobjavljeno, EU:T:2016:77).

2.

Predmet se vraća Općem sudu Europske unije na ponovno odlučivanje.

3.

O troškovima će se odlučiti naknadno.


(1)  SL C 211, 13. 6. 2016.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/10


Presuda Suda (deveto vijeće) od 8. lipnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunal Supremo – Španjolska) – Sharda Europe BVBA protiv Administración del Estado, Syngenta Agro, SA

(Predmet C-293/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Poljoprivreda - Stavljanje sredstava za zaštitu bilja na tržište - Direktiva 2008/69/EZ - Članak 3. stavak 2. - Postupak ponovne ocjene država članica registriranih sredstava za zaštitu bilja - Rok - Razlika između jezičnih verzija))

(2017/C 249/13)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Supremo

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Sharda Europe B.V.B.A.

Tuženik: Administración del Estado, Syngenta Agro, SA

Izreka

Članak 3. stavak 2. prvi podstavak Direktive Komisije 2008/69/EZ od 1. srpnja 2008. o izmjeni Direktive Vijeća 91/414/EEZ radi uvrštavanja klofentezina, dikambe, difenokonazola, diflubenzurona, imazakvina, lenacila, oksadiazona, piklorama i piriproksifena kao aktivnih tvari treba tumačiti u smislu da datum 31. prosinca 2008., koji je njime predviđen, za već registrirano sredstvo za zaštitu bilja koje sadržava jednu od aktivnih tvari spomenutih u prilogu toj direktivi odgovara krajnjem roku u kojem sve aktivne tvari sadržane u navedenom sredstvu za zaštitu bilja, osim onih nabrojenih u prilogu Direktivi 2008/69, moraju biti uvrštene na popis koji se nalazi u Prilogu I. Direktivi Vijeća 91/414/EEZ od 15. srpnja 1991. o stavljanju sredstava za zaštitu bilja na tržište kako bi nastala obveza provođenja ponovne ocjene navedenog sredstva predviđena u tom članku 3. stavku 2. prvom podstavku.


(1)  SL C 305, 22. 8. 2016.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/10


Presuda Suda (osmo vijeće) od 8. lipnja 2017. – Dextro Energy GmbH & Co. protiv Europske komisije

(Predmet C-296/16 P) (1)

((Žalba - Zaštita potrošača - Uredba (EZ) br. 1924/2006 - Zdravstvene tvrdnje koje se navode na hrani, osim onih koje se odnose na smanjenje rizika od neke bolesti te na razvoj i zdravlje djece - Odbijanje zahtjeva za uvrštenje na popis određenih tvrdnji unatoč pozitivnom mišljenju Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA)))

(2017/C 249/14)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Dextro Energy GmbH & Co. KG (zastupnici: M. Hagenmeyer i T. Teufer, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: S. Grünheid i K. Herbout-Borczak, agenti)

Izreka

1.

Žalba se odbija.

2.

Društvu Dextro Energy GmbH & Co. KG nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 287, 8. 8. 2016.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/11


Presuda Suda (deveto vijeće) od 1. lipnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Sąd Okręgowy w Warszawie – Poljska) – Piotr Zarski protiv Andrzeja Stadnickog

(Predmet C-330/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Borba protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama - Direktiva 2011/7/EU - Ugovori o komercijalnom zakupu na neodređeno vrijeme - Kašnjenja u plaćanju zakupnine - Ugovori zaključeni prije isteka roka za prenošenje navedene direktive - Nacionalni propisi - Isključenje takvih ugovora iz područja primjene ratione temporis navedene direktive))

(2017/C 249/15)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Sąd Okręgowy w Warszawie

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Piotr Zarski

Tuženik: Andrzej Stadnicki

Izreka

Članak 12. stavak 4. Direktive 2011/7/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o borbi protiv kašnjenja u plaćanju u poslovnim transakcijama valja tumačiti na način da države članice mogu iz njezina područja primjene isključiti zakašnjela plaćanja u okviru izvršenja ugovora sklopljenog prije 16. ožujka 2013., čak i ako ta zakašnjenja uslijede nakon navedenog datuma.


(1)  SL C 335, 12. 9. 2016.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/11


Presuda Suda (peto vijeće) od 8. lipnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Monomeles Protodikeio Athinon – Grčka) – OL protiv PQ

(Predmet C-111/17 PPU) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Pravosudna suradnja u građanskim stvarima - Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću - Međunarodna otmica djece - Haška konvencija od 25. listopada 1980. - Uredba (EZ) br. 2201/2003 - Članak 11. - Zahtjev za predaju - Pojam ‚uobičajeno boravište’ dojenčeta - Dijete rođeno sukladno želji njegovih roditelja u državi članici koja nije ona u kojoj oni imaju uobičajeno boravište - Neprekidni boravak djeteta tijekom prvih mjeseci njegova života u državi članici njegova rođenja - Odluka majke da se ne vrati u državu članicu u kojoj se nalazilo uobičajeno boravište para))

(2017/C 249/16)

Jezik postupka: grčki

Sud koji je uputio zahtjev

Monomeles Protodikeio Athinon

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: OL

Tuženik: PQ

Izreka

Članak 11. stavak 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću, kojom se stavlja izvan snage Uredba (EZ) br. 1347/2000, treba tumačiti na način da u situaciji poput one u glavnom postupku, u kojoj je dijete rođeno i neprekidno boravi sa svojom majkom više mjeseci, sukladno zajedničkoj želji svojih roditelja, u državi članici koja nije ona u kojoj su oni imali svoje uobičajeno boravište prije njegova rođenja, prvotna namjera roditelja u odnosu na vraćanje majke zajedno s djetetom u potonju državu članicu ne dopušta zaključak da je to dijete ondje imalo svoje „uobičajeno boravište” u smislu te uredbe.

Slijedom toga, u takvoj situaciji odbijanje majke da se vrati u istu državu članicu zajedno s djetetom ne može se smatrati „nezakonitim odvođenjem ili zadržavanjem” djeteta u smislu navedenog članka 11. stavka 1.


(1)  SL C 144, 8. 5. 2017.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/12


Rješenje Suda (deveto vijeće) od 8. lipnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Consiglio di Stato – Italija) – Lg Costruzioni Srl protiv Area – Azienda Regionale per l’edilizia abitativa

(Predmet C-110/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Ugovor o javnoj nabavi radova - Direktiva 2004/18/EZ - Članak 7. - Ocjena i provjera tehničkih sposobnosti gospodarskih subjekata - Članak 53. stavak 2. Poslovnika Suda - Očita nedopuštenost))

(2017/C 249/17)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Lg Costruzioni Srl

Tuženik: Area – Azienda Regionale per l’Edilizia Abitativa

Uz sudjelovanje: TE.SV.AM. Srl, Alvit Srl, Igit SpA, Planarch Srl, Francesco Auteri

Izreka

Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Consiglio di Stato (Državno vijeće, Italija) odlukom od 19. siječnja 2016., očito je nedopušten.


(1)  SL C 175, 17. 5. 2016.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/13


Rješenje Suda (prvo vijeće) od 11. svibnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Curtea de Apel Cluj – Rumunjska) – SC Exmitiani SRL protiv Direcţia Generală a Finanţelor Publice Cluj

(Predmet C-286/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Djelatnost cestovnog prijevoza osoba - Oporezivanje - Činjenice koje su prethodile ulasku Rumunjske u Europsku uniju - Očita nenadležnost Suda))

(2017/C 249/18)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Curtea de Apel Cluj

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: SC Exmitiani SRL

Tuženik: Direcţia Generală a Finanţelor Publice Cluj

Izreka

Sud Europske unije je očito nenadležan za odgovoriti na pitanja koja je uputila Curtea de Apel Cluj (žalbeni sud u Cluju, Rumunjska).


(1)  SL C 296, 16. 8. 2016.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/13


Rješenje Suda (deseto vijeće) od 7. lipnja 2017. Holistic Innovation Institute, SLU protiv Europske komisije

(PredmetC-411/16 P) (1)

((Žalba - Članak 181. Poslovnika Suda - Projekti koje financira Europska unija u području istraživanja - Sedmi okvirni program za istraživanje i tehnološki razvoj (2007.-2013.) - Projekt eDIGIREGION - Odluka Europske komisije da tužitelju odbije sudjelovanje - Tužba za poništenje i utvrđivanje odgovornosti))

(2017/C 249/19)

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Žalitelj: Holistic Innovation Institute, SLU (zastupnik: J.J. Marín López, abogado)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: R. Lyal, agent, i J. Rivas Andrés, odvjetnik)

Izreka

1.

Žalba se odbija.

2.

Holistic Innovation Institute SLU nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 364, 3. 10. 2016.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/14


Rješenje Suda (šesto vijeće) od 4. svibnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Nejvyšší soud České republiky – Češka Republika) – Jitka Svobodová protiv Česke Republike – Okresní soud v Náchodě

(Predmet C-653/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Činjenični i pravni kontekst spora u glavnom postupku - Nedostatna pojašnjenja - Očita nedopuštenost - Članak 53. stavak 2. i članak 94. Poslovnika Suda))

(2017/C 249/20)

Jezik postupka: češki

Sud koji je uputio zahtjev

Nejvyšší soud České republiky

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Jitka Svobodová

Tuženik: Česká republika – Okresní soud v Náchodě

Uz sudjelovanje: Česká republika – Ministerstvo spravedlnosti ČR

Izreka

Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Nejvyšší soud (Vrhovni sud, Češka Republika), odlukom od 2. prosinca 2016., očito je nedopušten.


(1)  SL C 78, 13. 3. 2017.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/14


Rješenje Suda (šesto vijeće) od 11. svibnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Fővárosi Törvényszék – Mađarska) – Bericap Záródástechnikai Cikkeket Gyártó Bt. protiv Nemzetgazdasági Minisztérium

(Predmet C-53/17) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 99. Poslovnika Suda - Potpore koje su dodijelile države članice - Odstupanja od zabrane potpora - Potpore koje se mogu smatrati spojivima s unutarnjim tržištem - Uredba (EZ) br. 800/2008 - Definicija mikro, malih i srednjih poduzeća - Povezana poduzeća - Poduzeća koja obavljaju djelatnost na istom tržištu i koja su dio globalne skupine poduzeća u vlasništvu članova iste obitelji - Pojam „skupina fizičkih osoba koje zajedno djeluju”))

(2017/C 249/21)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Fővárosi Törvényszék

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Bericap Záródástechnikai Cikkeket Gyártó Bt.

Tuženik: Nemzetgazdasági Minisztérium

Izreka

Članak 3. stavak 3. Priloga I. Uredbi Komisije (EZ) br. 800/2008 od 6. kolovoza 2008. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora sukladnima sa zajedničkim tržištem u primjeni članaka [107. i 108. UFEU-a] (Uredba o općem skupnom izuzeću), treba tumačiti na način da se poduzeća mogu smatrati „povezanim”, u smislu te odredbe, kada iz analize i pravnih i ekonomskih odnosa koji postoje među njima proizlazi da ona čine, kroz fizičku osobu ili skupinu fizičkih osoba koje zajedno djeluju, jedinstveni gospodarski subjekt, čak i ako formalno nisu u jednom od takvih odnosa iz članka 3. stavka 3. prvog podstavka tog priloga. Smatra da se zajedno djeluju u smislu članka 3. stavka 3. četvrtog podstavka, navedenog priloga fizičke osobe koje se usklađuju kako bi izvršile utjecaj na poslovne odluke dotičnih poduzeća na način da se ta poduzeća ne mogu smatrati gospodarski neovisnima jedno od drugog. Ispunjenje takvog uvjeta ovisi o okolnostima predmeta i nije nužno podređeno postojanju ugovornih odnosa između tih osoba niti utvrđenju njihove namjere da zaobiđu definiciju mikro, malih i srednjih poduzeća u smislu Priloga I Uredbi br. 800/2008.


(1)  SL C 144, 8. 5. 2017.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/15


Rješenje Suda (šesto vijeće) od 14. lipnja 2017. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Rayonen sad Varna – Bugarska) – Todor Iliev protiv Blagoveste Ilieve

(Predmet C-67/17) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Članak 99. Poslovnika Suda - Pravosudna suradnja u građanskim stvarima - Uredba (EU) br. 1215/2012 - Članak 1. stavak 2. točka (a) - Područje primjene - Isključene stvari - Stvarna prava koja proizlaze iz bračnog odnosa - Prestanak braka - Podjela imovine stečene tijekom braka))

(2017/C 249/22)

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Rayonen sad Varna

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Todor Iliev

Tuženik: Blagovesta Ilieva

Izreka

Članak 1. stavak 2. točku (a) Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, treba tumačiti u smislu da spor, kao što je onaj u glavnom postupku, koji se odnosi na podjelu pokretnine stečene tijekom braka između dvoje bračnih drugova državljana jedne države članice, ali s domicilom u drugoj državi članici, nakon donošenja odluke o razvodu, nije obuhvaćen područjem primjene te uredbe, nego je obuhvaćen područjem stvarnih prava koja proizlaze iz bračnog odnosa te, stoga, iznimkama iz članka 1. stavka 2. točke (a).


(1)  SL C 112, 10. 4. 2017.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/16


Žalba koju je 30. prosinca 2016. podnio Capella EOOD protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 12. svibnja 2016. u predmetu T-750/14, Ivo-Kermartin GmbH protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

(Predmet C-687/16 P)

(2017/C 249/23)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Capella EOOD (zastupnik: C. Pfitzer, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Sud Europske unije (deseto vijeće) rješenjem od 7. lipnja 2017. odbacio je žalbu i naložio žalitelju snošenje vlastitih troškova.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/16


Žalba koju je 18. siječnja 2017. podnio For Tune sp. z o.o. protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 8. studenoga 2016. u predmetu T-579/15, For Tune sp. z o.o. protiv Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

(Predmet C-23/17 P)

(2017/C 249/24)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: For Tune sp. z o.o. (zastupnik: K. Popławska, adwokat)

Druga stranka u postupku: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Žalba je rješenjem Suda (šesto vijeće) od 15. lipnja 2017. proglašena nedopuštenom.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/16


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. ožujka 2017. uputio Corte suprema di cassazione (Italija) – Manuela Maturi i dr. protiv Fondazione Teatro dell’Opera di Roma

(Predmet C-142/17)

(2017/C 249/25)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Corte suprema di cassazione

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Manuela Maturi, Laura Di Segni, Isabella Lo Balbo, Maria Badini, Loredana Barbanera

Tuženik: Fondazione Teatro dell’Opera di Roma

Prethodno pitanje

Protivi li se načelu nediskriminacije na temelju spola, predviđenom Direktivom 2006/54 (1) i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima (članak 21.) nacionalna odredba poput članka 3. stavka 7. Uredbe sa zakonskom snagom br. 64 od 30. travnja 2010., koja je pretvorena u Zakon br. 100 od 29. lipnja 2010., u skladu s kojom „je za radnike u sektoru izvedbene umjetnosti koji pripadaju kategoriji profesionalnih plesača i balerina, dob za umirovljenje za muškarce i žene utvrđena na navršenih 45 godina života uz primjenu, za radnike na koje se u cijelosti primjenjuje sustav doprinosa ili mješoviti sustav, koeficijenta konverzije koji se odnosi na višu dob, predviđenog člankom 1. podstavkom 6. Zakona br. 335 od 8. kolovoza 1995. U razdoblju od dvije godine koje slijede nakon datuma stupanja na snagu ove odredbe, radnicima koji se spominju u ovom stavku, koji su zaposleni na neodređeno vrijeme i koji su navršili ili prekoračili dob za umirovljenje, dana je mogućnost odabira, koja se svake godine može produljiti, da ostanu u službi. Takav odabir mora se izvršiti putem formalnog zahtjeva koji treba podnijeti ENPALS-u u roku od dva mjeseca od datuma stupanja na snagu ove odredbe ili barem tri mjeseca prije stjecanja prava na mirovinu, i to ne dovodeći u pitanje najvišu dobnu granicu za umirovljenje od 47 godina života za žene i 52 godine života za muškarce”?


(1)  Direktiva 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (preinaka) (SL L 204, str. 23.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 246.)


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/17


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. ožujka 2017. uputio Corte suprema di cassazione (Italija) – Catia Passeri protiv Fondazione Teatro dell’Opera di Roma

(Predmet C-143/17)

(2017/C 249/26)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Corte suprema di cassazione

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Catia Passeri

Tuženik: Fondazione Teatro dell’Opera di Roma

Prethodno pitanje

Protivi li se načelu nediskriminacije na temelju spola, predviđenom Direktivom 2006/54 (1) i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima (članak 21.) nacionalna odredba poput članka 3. stavka 7. Uredbe sa zakonskom snagom br. 64 od 30. travnja 2010., koja je pretvorena u Zakon br. 100 od 29. lipnja 2010., u skladu s kojom „je za radnike u sektoru izvedbene umjetnosti koji pripadaju kategoriji profesionalnih plesača i balerina, dob za umirovljenje za muškarce i žene utvrđena na navršenih 45 godina života uz primjenu, za radnike na koje se u cijelosti primjenjuje sustav doprinosa ili mješoviti sustav, koeficijenta konverzije koji se odnosi na višu dob, predviđenog člankom 1. podstavkom 6. Zakona br. 335 od 8. kolovoza 1995. U razdoblju od dvije godine koje slijede nakon datuma stupanja na snagu ove odredbe, radnicima koji se spominju u ovom stavku, koji su zaposleni na neodređeno vrijeme i koji su navršili ili prekoračili dob za umirovljenje, dana je mogućnost odabira, koja se svake godine može produljiti, da ostanu u službi. Takav odabir mora se izvršiti putem formalnog zahtjeva koji treba podnijeti ENPALS-u u roku od dva mjeseca od datuma stupanja na snagu ove odredbe ili barem tri mjeseca prije stjecanja prava na mirovinu, i to ne dovodeći u pitanje najvišu dobnu granicu za umirovljenje od 47 godina života za žene i 52 godine života za muškarce”?


(1)  Direktiva 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (preinaka) (SL L 204, str. 23.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 246.)


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/18


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. travnja 2017. uputio Bundesverwaltungsgericht (Njemačka) – Heinrich Denker protiv Gemeinde Thedinghausen

(Predmet C-206/17)

(2017/C 249/27)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesverwaltungsgericht

Stranke glavnog postupka

Podnositelj zahtjeva i revizije: Heinrich Denker

Protustranka u postupku i u revizijskom postupku: Gemeinde Thedinghausen

Druga stranka u postupku: Vertreter des Bundesinteresses beim Bundesverwaltungsgericht

Prethodno pitanje

Treba li članak 11. Direktive 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (1) (u daljnjem tekstu: Direktiva o procjeni učinaka) tumačiti na način da mu se protivi odredba nacionalnog prava u skladu s kojom se povreda u vezi sa sudjelovanjem javnosti u postupku izrade prostornog plana na temelju općinske uredbe smatra nebitnom ako, usprkos odgovarajućoj uputi o pravnom lijeku, nije bila istaknuta pred općinom u roku od jedne godine od objave plana, pri čemu se na prostorni plan primjenjuju odredbe Direktive o procjeni učinaka o sudjelovanju javnosti?


(1)  SL 2012., L 26, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 27., str. 3.)


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/18


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. travnja 2017. uputila Curtea de Apel Bacău (Rumunjska) – SC Topaz Development SRL protiv Constantin Juncu, Raisa Juncu, rođena Cernica

(Predmet C-211/17)

(2017/C 249/28)

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Curtea de Apel Bacău

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: SC Topaz Development SRL

Druge stranke u postupku: Constantin Juncu, Raisa Juncu, rođena Cernica

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 3. stavak 2. i članak 4. stavak l. [Direktive 93/13/EEZ] (1) tumačiti i primijeniti na način da je – u okolnostima poput onih u glavnom postupku, kako ih je izložio žalitelj, koji se pozvao na nacionalnu sudsku praksu (presuda br. 1646 od 18. travnja 2011., koju je Înalta Curte de Casație și Justiție, Secția comercială [Vrhovni sud, Odjel za trgovačko pravo] donio u kasacijskom postupku i građanska presuda br. 466 od l 6. travnja 2016., koju je Curtea de Apel Bacău [Žalbeni su u Bacău] donijela povodom žalbe, postupak br. 3364/110/2014) – odnosno, kada dokaz o tome da se pregovaralo o svim odredbama predugovora o kupoprodaji, koji su stranke zaključile proizlazi iz same okolnosti da su druge stranke u postupku, u svojstvu potrošača, prihvatile takve odredbe, potpisujući predugovor koji je prethodno sastavio promotor za nekretnine i naknadno ovjerio javni bilježnik, pretpostavka da se nije pregovaralo o odredbama koje je prethodno sastavio stručnjak oborena suprotnim dokazom?

2.

Obuhvaćaju li načelno odredbe iz točaka (d), (e), (f) i (i) priloga Direktivi Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima vrste odredbe sadržane u predugovorima o kupoprodaji koje su prethodno sastavili promotori za nekretnine koji su, kao i žalitelj, stručnjaci, posebno odredbe iz točaka 3.2.2. i 7.1. predugovora o kupoprodaji kojeg su zaključile stranke u postupku, kojima je predviđena lex commissoria četvrtog stupnja i kaznena odredba isključivo u korist potencijalnog prodavatelja?

3.

Treba li članak 6. stavak l. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima tumačiti i primijeniti na način da, u slučaju potvrdnog odgovora Suda na drugo pitanje, ne dopušta (zabranjuje) nacionalnom sudu da izmjeni odnosne odredbe koje se smatraju nepoštenima, u smislu da se lex commissoria četvrtog stupnja može primijeniti pod različitim uvjetima od onih izrijekom predviđenih u predugovoru (na primjer, ne za svako zakašnjenje s plaćanjem ili za svako neplaćanje, neovisno o njihovu iznosu, već samo za plaćanja određenog iznosa, koja su izvršena sa zakašnjenjem ili koja su neizvršena, koje sud, od slučaja do slučaja, utvrdi znatnim) i da smanji (ograniči) visinu kaznene odredbe do iznosâ koje je s osnova kapare platio potencijalnog kupca do trenutka aktivacije odredbe lex commissoria? Može li, u tim uvjetima, nacionalni sud samo utvrditi da se takve odredbe ne primjenjuju u odnosu na predmetnog potrošača?


(1)  Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12, str. 24.)


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/19


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. travnja 2017. uputio Finanzgericht Düsseldorf (Njemačka) – Medtronic GmbH protiv Finanzamt Neuss

(Predmet C-227/17)

(2017/C 249/29)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Finanzgericht Düsseldorf

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Medtronic GmbH

Tuženik: Finanzamt Neuss

Prethodno pitanje

Treba li kombiniranu nomenklaturu iz Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi, kako je izmijenjena Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2015/1754 od 6. listopada 2015. (1), tumačiti na način da se sustavi za fiksaciju kralježnice pobliže opisani u odluci (2) trebaju svrstati u podbroj 9021 90 90?


(1)  SL 2015., L 285, str. 1.

(2)  Sustavi za fiksaciju kralježnice pod žigom CD Horizon SOLERA Spinal System


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/19


Žalba koju je 11. svibnja 2017. podnio Bank Tejarat protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 14. ožujka 2017. u predmetu T-346/15, Bank Tejarat protiv Vijeća

(Predmet C-248/17 P)

(2017/C 249/30)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Bank Tejarat (zastupnici: S. Zaiwalla, P. Reddy, A. Meskarian, Solicitors, M. Brindle QC, T. Otty, R. Blakeley, Barristers)

Druga stranka u postupku: Vijeće Europske unije

Zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

proglasi žalbu dopuštenom i ukine točke 1. i 2. rješenja Općeg suda sadržanog u drugoj presudi;

prihvati zahtjev za uklanjanje Banke s popisa;

poništi sporne mjere u dijelu u kojem se primjenjuju na Banku; i

naloži Vijeću snošenje troškova žalbe i postupka pred Općim sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava time što nije pripisao nikakvu važnost ili je pripisao nedostatnu važnost dokazima koje je podnijela Banka, čime je iskrivio ključne dokaze koji su relevantni za pitanje je li Vijeće potkrijepilo navode u spornom obrazloženju.

Bez obzira na ishod prvog žalbenog razloga, Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava time što je iskrivio ključne dokaze koji su relevantni za pitanje je li Vijeće potkrijepilo navode iz spornog obrazloženja i/ili je teret dokazivanja pogrešno prebačen na Banku.

U pogledu prvog i drugog žalbenog razloga, da je Opći sud primijenio prikladna načela i/ili da nije iskrivio spomenute dokaze, bio bi poništio sporne mjere.

Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava time što je utvrdio da je Vijeće bilo ovlašteno ponovno uvrstiti Banku na popis na temelju razloga koji su mogli i trebali biti izneseni prije prve presude i da postupanje Vijeća nije povrijedilo članak 266. UFEU-a kao ni načela res judicata i/ili načelo pravne sigurnosti i/ili konačnosti presude i/ili djelotvornosti i/ili pravo na djelotvornu sudsku zaštitu i/ili prava Banke na temelju članka 47. Povelje Unije i/ili na temelju članka 6. i članka 13. EKLJP-a i/ili njezina prava na dobru upravu i/ili načelo proporcionalnosti.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/20


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 19. svibnja 2017. uputio Tartu Maakohus (Estonija) – Collect Inkasso OÜ, ITM Inkasso OÜ, Bigbank AS protiv Rain Aint, Lauri Palm, Raiko Oikimus, Egle Noor, Artjom Konjarov

(Predmet C-289/17)

(2017/C 249/31)

Jezik postupka: estonski

Sud koji je uputio zahtjev

Tartu Maakohus

Stranke glavnog postupka

Podnositelji zahtjeva: Collect Inkasso OÜ, ITM Inkasso OÜ, Bigbank AS

Protustranke: Rain Aint, Lauri Palm, Raiko Oikimus, Egle Noor, Artjom Konjarov

Prethodna pitanja

1.1.

Treba li članak 17. Uredbe (EZ) br. 805/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o uvođenju europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine (1) tumačiti na način da se u podnesku kojim se pokreće sudski postupak, ekvivalentnom pismenu ili pozivu na ročište, ili uz njih, moraju jasno navesti svi podaci iz članka 17. točke (a) Uredbe? Osobito: je li u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (b), člankom 6. stavkom 1. točkom (c) i člankom 17. točkom (a) isključeno potvrđivanje sudske odluke kao europskog naloga za izvršenje, ako dužniku nije priopćena adresa tijela kojemu treba uputiti odgovor, ali su mu priopćeni svi drugi podaci navedeni u članku 17. točki (a)?

1.2.

Treba li članak 18. stavak 1. točku (b) Uredbe (EZ) br. 805/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o uvođenju europskog naloga za izvršenje za nesporne tražbine tumačiti na način da, ako postupak u državi članici podrijetla nije u skladu s postupovnim zahtjevima utvrđenima u članku 17. Uredbe (EZ) br. 805/2004, otklanjanje postupovne povrede podrazumijeva da su dužniku u odluci ili uz odluku pravilno priopćeni svi podaci navedeni u članku 18. stavku 1. točki (b)? Posebice, je li isključeno izdavanje europskog naloga za izvršenje ako dužniku nije priopćena adresa tijela kojem treba podnijeti pravno sredstvo, ali su mu priopćeni svi drugi podaci navedeni u članku 18. stavku 1. točki (b)?


(1)  SL 2004., L 143, str. 15. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 172.)


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/21


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 22. svibnja 2017. uputio Amtsgericht Düsseldorf (Njemačka) – EUflight.de GmbH protiv TUIfly GmbH

(Predmet C-292/17)

(2017/C 249/32)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Amtsgericht Düsseldorf

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: EUflight.de GmbH

Tuženik: TUIfly GmbH

Prethodno pitanje

Je li do otkazivanja leta došlo zbog izvanrednih okolnosti u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe (EU) br. 261/2004 (1) ako te okolnosti (u predmetnom slučaju „nezakoniti štrajk” ili „val bolesti”) samo neizravno utječu na predmetni let, jer je zračni prijevoznik zbog tih okolnosti morao reorganizirati cjelokupni raspored letova, a taj novi raspored uključuje otkazivanje predmetnog leta? Može li se zračni prijevoznik osloboditi odgovornosti na temelju članka 5. stavka 3. Uredbe br. 261/2004 i onda kada je let bilo moguće izvesti bez reorganizacije, s obzirom na to da bi posada dodijeljena tom letu bila na raspolaganju da nije bila dodijeljena drugim letovima u okviru reorganizacije?


(1)  Uredba (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (SL 2004., L 46, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 26., str. 21.)


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/21


Žalba koju je 6. lipnja 2017. podnijela Helenska Republika protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 30. ožujka 2017. u predmetu T-112/15, Helenska Republika protiv Europske komisije

(Predmet C-341/17 P)

(2017/C 249/33)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Žalitelj: Helenska Republika (zastupnici: G. Kanellopoulos, A. Vasilopoulou, E. Leftheriotou, agenti)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjev

Žalitelj traži usvajanje žalbe, ukidanje pobijane presude Općeg suda od 30. ožujka 2017., predmet Τ-112/15, u dijelu u kojem se njome odbija njegova tužba, usvajanje tužbe koju je Helenska Republiku podnijela 2. ožujka 2015., poništenje Odluke Europske komisije 2014/950/ΕU od 19. prosinca 2014. u dijelu u kojem se njome iz financiranja Europske unije isključuju izdaci koji su za Helensku Republiku nastali u području potpora po površini za godinu podnošenja zahtjeva 2008. i koji odgovaraju: (a) 10 % ukupnog iznosa izdataka nastalih s osnove potpora vezanih uz pašnjake; (b) 5 % ukupnog iznosa izdataka nastalih s osnove dodatnih povezanih potpora i (c) 5 % ukupnog iznosa izdataka nastalih u području ruralnog razvoja, i da se Komisiji naloži snošenje troškova postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti svoje žalbe žalitelj ističe 6 žalbenih razloga:

A.

U pogledu dijela pobijane presude koji se odnosi na prvi tužbeni razlog u vezi s financijskim ispravkom od 10 % za potpore po površini korištenoj za pašnjake (točke 23. do 106. pobijane presude) iznose se tri žalbena razloga.

Prvi žalbeni razlog temelji se na pogrešnom tumačenju i primjeni članka 2. Uredbe Komisije (EZ) br. 796/2004 od 21. travnja 2004. u vezi s definicijom pašnjaka, na pogrešnom tumačenju i primjeni članka 296. UFEU-a te na nedovoljnom i neodgovarajućem obrazloženju pobijane presude.

Drugi žalbeni razlog temelji se na pogrešnom tumačenju i primjeni članka 296. UFEU-a i/ili nedovoljnom obrazloženju pobijane presude, i to u dijelu u kojem su njome odbijeni prigovori koje je Helenska Republika istaknula u pogledu zakonitosti obrazloženja Komisijine odluke.

Usto, trećim žalbenim razlogom tvrdi se da je prilikom donošenja pobijane presude povrijeđeno načelo proporcionalnosti, da je donesena na temelju pogrešnog tumačenja i primjene članka 296. UFEU-a te da je nedovoljno obrazložena.

B.

U pogledu dijela pobijane presude koji se odnosi na drugi tužbeni razlog u vezi s financijskim ispravkom od 5 % u području dodatnih potpora povezanih s površinom (točke 107. do 137. pobijane presude) ističu se dva žalbena razloga. Prvi (četvrti žalbeni razlog) se temelji na pogrešnom tumačenju i primjeni članka 31. Uredbe br. 1290/2005 te članka 11. Uredbe br. 885/2006, na pogrešnom i/ili nedovoljnom i proturječnom obrazloženju pobijane presude, dok se drugim razlogom ističe to da se odluka sadržana u pobijanoj presudi temelji na pogrešnoj primjeni načela proporcionalnosti i pogrešnom tumačenju i primjeni članka 296. UFEU-a, kao i na nedovoljnom i proturječnom obrazloženju.

C.

Naposljetku, u pogledu dijela pobijane presude koji se odnosi na treći tužbeni razlog u vezi s financijskim ispravkom od 5 % u području ruralnog razvoja (točke 138. do 168. pobijane presude) ističe se (šesti žalbeni razlog) da je pobijana presuda, u dijelu u kojem se njome djelomično odbija zahtjev Helenske Republike, donesena bez ikakvog obrazloženja.


Opći sud

31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/23


Presuda Općeg suda od 13. lipnja 2017. – Ball Beverage Packaging Europe protiv EUIPO-a – Crown Hellas Can (limenke)

(Predmet T-9/15) (1)

((„Dizajn Zajednice - Postupak za proglašavanje ništavosti - Registrirani dizajn Zajednice koji prikazuje tri limenke - Raniji dizajn - Razlog za ništavost - Individualni karakter - Različit ukupan dojam - Članak 6. i članak 25. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 6/2002 - Skupina proizvoda koji čine jedinstven predmet - Opseg opisa registriranog dizajna Zajednice - Obveza obrazlaganja - Zamjena stranke u sporu”))

(2017/C 249/34)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Ball Beverage Packaging Europe Ltd (Luton, Ujedinjena Kraljevina), kojemu je dopušteno da zamijeni društvo Ball Europe GmbH (zastupnik: A. Renck, avocat)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: S. Hanne, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Crown Hellas Can SA (Atena, Grčka) (zastupnici: N. Coulson i J. Koepp, solicitors)

Predmet

Tužba protiv odluke trećeg žalbenog vijeća EUIPO-a od 8. rujna 2014. (predmet R 1408/2012-3) koja se odnosi na postupak za proglašavanje ništavosti između društava Crown Hellas Can i Ball Europe.

Izreka

1.

Društvu Ball Beverage Packaging Europe Ltd dopušta se da kao tužitelj zamijeni društvo Ball Europe GmbH.

2.

Tužba se odbija.

3.

Društvu Ball Beverage Packaging Europe nalaže se snošenje troškova, uključujući i nužne troškove koje je društvo Crown Hellas Can SA snosilo u cilju postupka pred žalbenim vijećem Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO).


(1)  SL C 89, 16. 3. 2015.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/23


Presuda Općeg suda od 15. lipnja 2017. – Kiselev protiv Vijeća

(Predmet T-262/15) (1)

((„Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja s obzirom na djelovanja kojima se podriva ili ugrožava Ukrajina - Zamrzavanje sredstava - Ograničenja u pogledu ulaska na državna područja država članica - Fizička osoba koja aktivno podupire ili provodi djelovanja kojima se podriva ili ugrožava Ukrajina - Obveza obrazlaganja - Očita pogreška u ocjeni - Sloboda izražavanja - Proporcionalnost - Prava obrane”))

(2017/C 249/35)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Dmitrii Konstantinovich Kiselev (Korolev, Rusija) (zastupnici: J. Linneker, solicitor, T. Otty, barrister, i B. Kennelly, QC)

Tuženik: Vijeće Europske Unije (zastupnici: V. Piessevaux i J.-P. Hix agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a za poništenje, kao prvo, Odluke Vijeća (ZVSP) 2015/432 od 13. ožujka 2015. o izmjeni Odluke 2014/145/ZVSP o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja kojima se podrivaju ili ugrožavaju teritorijalna cjelovitost, suverenitet i neovisnost Ukrajine (SL 2015., L 70, str. 47.) i Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2015/427 od 13. ožujka 2015. o provedbi Uredbe (EU) br. 269/2014 o mjerama ograničavanja u odnosu na djelovanja koja podrivaju ili ugrožavaju teritorijalnu cjelovitost, suverenost i neovisnost Ukrajine (SL 2015., L 70, str. 1.), kao drugo, Odluke Vijeća (ZVSP) 2015/1524 od 14. rujna 2015. o izmjeni Odluke 2014/145/ZVSP o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja kojima se podrivaju ili ugrožavaju teritorijalna cjelovitost, suverenitet i neovisnost Ukrajine (SL 2015., L 239, str. 157. i ispravak u SL-u 2015., L 280, str. 39.) i Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2015/1514 od 14. rujna 2015. o provedbi Uredbe (EU) br. 269/2014 o mjerama ograničavanja u odnosu na djelovanja koja podrivaju ili ugrožavaju teritorijalnu cjelovitost, suverenost i neovisnost Ukrajine (SL 2015., L 239, str. 30. i ispravak u SL-u 2015., L 280, str. 38.), kao treće, Odluke Vijeća (ZVSP) 2016/359 od 10. ožujka 2016. o izmjeni Odluke 2014/145/ZVSP o mjerama ograničavanja s obzirom na djelovanja kojima se podrivaju ili ugrožavaju teritorijalna cjelovitost, suverenitet i neovisnost Ukrajine (SL 2016., L 67, str. 37.) i Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2016/353 od 10. ožujka 2016. o provedbi Uredbe (EU) br. 269/2014 o mjerama ograničavanja u odnosu na djelovanja koja podrivaju ili ugrožavaju teritorijalnu cjelovitost, suverenost i neovisnost Ukrajine (SL 2016., L 67, str. 1.), u dijelu u kojem se ti akti odnose na tužitelja.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Dmitriiju Konstantinovichu Kiselevu nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 294, 7. 9. 2015.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/24


Presuda Općeg suda od 15. lipnja 2017. – Fakro protiv EUIPO-a– Saint Gobain Cristalería (climaVera)

(Predmet T-457/15) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Europske unije climaVera - Raniji verbalni žig Europske unije CLIMAVER DECO - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2017/C 249/36)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Fakro sp. z o.o. (Nowy Sącz, Poljska) (zastupnik: J. Radłowski, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: H. O’Neill, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Saint Gobain Cristalería, SL (Madrid, Španjolska) (zastupnik: E. Bayo de Gispert, odvjetnik)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 12. svibnja 2015. (predmet R 2095/2014-2) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Saint Gobain Cristalería i Fakro.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Fakro sp. z o.o. nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 328, 5. 10. 2015.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/25


Presuda Općeg suda od 14. lipnja 2017. – Aydin protiv EUIPO-a – Kaporal Groupe (ROYAL & CAPORAL)

(Predmet T-95/16) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Europske unije ROYAL & CAPORAL - Raniji verbalni žig Europske unije KAPORAL - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2017/C 249/37)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Savas Aydin (Pantin, Francuska) (zastupnik: F. Watrin, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: D. Hanf i S. Pétrequin, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Kaporal Groupe (Marseille, Francuska) (zastupnik: J. André, odvjetnik)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO-a od 11. prosinca 2015. (predmet R 867/2015-2) koji se odnosi na postupak povodom prigovora između Kaporal Groupe i S. Aydina.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Savasu Aydinu nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 156, 2. 5. 2016.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/25


Presuda Općeg suda od 8. lipnja 2017. – Komisija protiv IEM

(Predmet T-141/16) (1)

((„Arbitražna klauzula - Ugovor FAIR-CT98-9544 sklopljen u okviru četvrtog programa za istraživanja, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti (1994.-1998.) - Raskid ugovora - Povrat unaprijed isplaćenih iznosa - Zatezne kamate - Postupak zbog ogluhe”))

(2017/C 249/38)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: A. Katsimerou i S. Lejeune, agenti, uz assitenciju O. Lytre, odvjetnika)

Tuženik: IEM – Erga – Erevnes – Meletes perivallontos kai chorotaxias AE (Atena, Grčka)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 272. UFEU-a kojim se traži da se društvu IEM – Erga – Erevnes – Meletes perivallontos kai chorotaxias naloži da vrati predujmove koje je Komisija isplatila u okviru ugovora FAIR-CT98-9544, uvećane za zatezne kamate.

Izreka

1.

Društvu IEM – Erga – Erevnes – Meletes perivallontos kai chorotaxias AE nalaže se da Europskoj komisiji plati iznos od 75 728,33 eura, uvećan za zatezne kamate po stopi od 3 %, računajući od 4. rujna 2010. do plaćanja.

2.

Društvu IEM nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 191, 30. 5. 2016.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/26


Presuda Općeg suda od 7. lipnja 2017. – Mediterranean Premium Spirits protiv EUIPO-a– G – Star Raw (GINRAW)

(Predmet T-258/16) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Europske unije GINRAW - Raniji verbalni žigovi Europske unije RAW - Relativni razlog za odbijanje - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 - Dokazi koji su podneseni prvi put pred Općim sudom - Obveza obrazlaganja”))

(2017/C 249/39)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Mediterranean Premium Spirits, SL (Barcelona, Španjolska) (zastupnici: J. A. Mora Granell i J. Romaní Lluch, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: A. Folliard-Monguiral i K. Sidat Humphreys, agenti)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: G-Star Raw CV (Amsterdam, Nizozemska) (zastupnici: L. Dijkman i J. van Manen, odvjetnici)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 14. ožujka 2016. (predmet R 1583/2015-4), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava G-Star Raw i Mediterranean Premium Spirits.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Mediterranean Premium Spirits, SL nalaže se snošenje vlastitih troškova, troškova EUIPO-a i društva G-Star Raw CV.


(1)  SL C 251, 11. 7. 2016.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/27


Presuda Općeg suda od 15. lipnja 2017. – Bay protiv Parlamenta

(Predmet T-302/16) (1)

((„Institucionalno pravo - Odluka predsjednika Parlamenta kojom se europskom zastupniku izriče sankcija gubitka prava na dnevnice - Članak 166. Poslovnika Parlamenta - Pravo na pristup spisu - Pogreška koja se tiče činjenica”))

(2017/C 249/40)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Nicolas Bay (La Celle-Saint-Cloud, Francuska) (zastupnik: A. Cuignache, odvjetnik)

Tuženik: Europski parlament (zastupnici: N. Görlitz, S. Alonso de León i S. Seyr, agenti)

Predmet

Zahtjev koji se temelji na članku 263. UFEU-a radi poništenja odluke predsjednika Parlamenta od 9. ožujka 2016. i odluke Predsjedništva Parlamenta od 11. travnja 2016. kojom se tužitelju izriče sankcija gubitka prava na dnevnice u trajanju od pet dana.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Nicolasu Bayu nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 279, 1. 8. 2016.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/27


Presuda Općeg suda od 8. lipnja 2017. – Bundesverband Deutsche Tafel protiv EUIPO-a – Tiertafel Deutschland (Tafel)

(Predmet T-326/16) (1)

((„Žig Europske unije - Postupak za proglašavanje žiga ništavim - Verbalni žig Europske unije Tafel - EUIPO-vo izvršenje presude o poništenju odluke njegovih žalbenih vijeća - Apsolutni razlog za odbijanje - Članak 52. stavak 1. točka (a) i članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009 - Opisni karakter - Članak 65. stavak 6. Uredbe br. 207/2009 - Odluka donesena nakon što je Opći sud poništio raniju odluku”))

(2017/C 249/41)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Bundesverband Deutsche Tafel eV (Berlin, Njemačka) (zastupnici: T. Koerl, E. Celenk i S. Vollmer, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: S. Hanne, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Tiertafel Deutschland eV (Rathenow, Njemačka) (zastupnik: M. Nitschke, odvjetnik)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 4. travnja 2016. (predmet R 248/2016-4), koja se odnosi na postupak za proglašavanje žiga ništavim između društva Tiertafel Deutschland i Bundesverband Deutsche Tafel.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Bundesverband Deutsche Tafel eV nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 287, 8. 8. 2016.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/28


Presuda Općeg suda od 14. lipnja 2017. – LG Electronics protiv EUIPO-a (Second Display)

(Predmet T-659/16) (1)

((„Žig Europske unije - Prijava verbalnog žiga Europske unije Second Display - Apsolutni razlozi za odbijanje - Opisni karakter - Nepostojanje razlikovnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točke (b) i (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009”))

(2017/C 249/42)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: LG Electronics, Inc. (Seul, Republika Koreja) (zastupnici: T. de Haan i P. Péters, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnik: J. Ivanauskas, agent)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 10. lipnja 2016. (predmet R 106/2016-1) koja se odnosi na zahtjev za registraciju verbalnog znaka Second Display kao žiga Europske unije.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu LG Electronics, Inc. nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 402, 31. 10. 2016.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/28


Rješenje predsjednika Općeg suda od 30. svibnja 2017. – Enrico Colombo i Corinti Giacomo protiv Komisije

(Predmet T-690/16 R)

((„Privremena pravna zaštita - Javna nabava - Zahtjev za određivanje privremenih mjera - Nepostojanje hitnosti”))

(2017/C 249/43)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelji: Enrico Colombo SpA (Sesto Calende, Italija) i Corinti Giacomo (Ispra, Italija) (zastupnici: R. Colombo i G. Turri, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: P. Rosa Plaza, S. Delaude i L. Di Paolo, agenti) i Carmet Sas di Fietta Graziella & C.

Predmet

Zahtjev na temelju članaka 278. i 279. UFEU-a radi određivanja privremenih mjera koje se odnose na, s jedne strane, odgodu izvršenja akata Komisije na temelju kojih je odbijena ponuda tužitelja u okviru poziva na nadmetanje JRC/IPR/2016/C.4/0002/OC te, s druge strane, u bitnom, na odgodu izvršenja ugovora sklopljenog između Komisije i uspješnog ponuditelja tog poziva na nadmetanje.

Izreka

1.

Obustavlja se postupak o zahtjevu za privremenu pravnu zaštitu u dijelu u kojem je usmjeren protiv društva Carmet Sas di Fietta Graziella & C.

2.

Zahtjev za privremenu pravnu zaštitu se u preostalom dijelu odbija.

3.

O troškovima će se odlučiti naknadno.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/29


Rješenje Općeg suda od 18. svibnja 2017. – Verschuur protiv Komisije

(Predmet T-877/16) (1)

((„Tužba za poništenje - Pristup dokumentima - Uredba (EZ) br. 1049/2001 - Dokument o upravnom postupku u vezi s potporom SA.38374 (2014/C ex 2014/NN) koju je Nizozemska provela u korist Starbucksa - Uskrata pristupa - Očito potpuno pravno neosnovana tužba”))

(2017/C 249/44)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Steven Verschuur (Baarn, Nizozemska) (zastupnik: P. Kreijger, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: J. Baquero Cruz, A. Buchet i F. Clotuche-Duvieusart, agenti)

Predmet

Zahtjev na temelju članka 263. UFEU-a radi poništenja Odluke Komisije C (2016) 6455 final od 3. listopada 2016. kojom se odbija tužiteljev ponovljeni zahtjev za pristup dokumentima na temelju Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL 2001., L 145, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.).

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Stevenu Verschuuru nalaže se snošenje vlastitih troškova.


(1)  SL C 53, 20. 2. 2017.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/29


Tužba podnesena 16. svibnja 2017. – Fakro protiv Komisije

(Predmet T-293/17)

(2017/C 249/45)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Fakro sp. z o.o. (Nowy Sącz, Poljska) (zastupnik: A. Radkowiak-Macuda, radca prawny)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

utvrdi da je Komisija, time što je nije zauzela stajalište o prijavi koju je tužitelj 12. srpnja 2012. podnio zbog zlouporabe vladajućeg položaja od strane grupe VELUX, iako je on to od nje formalno tražio, povrijedila obveze koje ima na temelju UFEU-a i Povelje o temeljnim pravima;

naloži Komisiji snošenje troškova, uključujući i u slučaju obustave postupka ako Komisija tijekom sudskog postupka donese odluku.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužitelj ističe jedan tužbeni razlog: povreda članka 288. UFEU-a u vezi s člancima 102. i 105. UFEU-a i člankom 41. Povelje o temeljnim pravima.

Zauzimanje – nakon 3,5 godine – navodno meritornog prvog stajališta u okviru postupka pokrenutog tužiteljevom prijavom nije djelovanje u razumnom roku. Komisija nije podnijela nikakav dokaz o poduzimanju bilo kakvih radnji u okviru istražnog postupka. Prije donošenja odluke Komisija je obvezna iscrpno ispitati činjenične i pravne okolnosti koje je naveo podnositelj prijave. Postupak koji je pokrenuo podnositelj prijave je jedini način da on očuva svoja prava.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/30


Tužba podnesena 15. svibnja 2017. – Optile protiv Komisije

(Predmet T-309/17)

(2017/C 249/46)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Organisation professionnelle des transports d’Ile de France (Optile) (Pariz, Francuska) (zastupnici: F. Thiriez i M. Dangibeaud, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

kao prvo, djelomično poništi prvi članak Odluke Europske komisije od 2. veljače 2017. SA.26763 koja se odnosi na navodne potpore dodijeljene poduzećima javnog prijevoza u regiji Île-de-France, ali samo u dijelu u kojem se smatra da program potpora koji je regija Île-de-France provodila od 1979. do 2008. čini novi program potpora koji je „nezakonito provođen”;

podredno, djelomično poništi prvi članak Odluke Europske komisije od 2. veljače 2017. SA.26763 koja se odnosi na navodne potpore dodijeljene poduzećima javnog prijevoza u regiji Île-de-France u dijelu u kojem je utvrđeno da je program potpora „nezakonito provođen” između svibnja 1994. i 25. prosinca 2008.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je u Odluci Komisije od 2. veljače 2017. u vezi s programima potpora SA.26763 2014/C (ex 2012/NN) koje je Francuska provela u korist poduzeća za prijevoz autobusom u regiji Île-de-France [C (2017) 439 final] (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) utvrđeno da ispitani program čini novi program potpora. S tim u vezi, tužitelj ističe sljedeće prigovore:

nepoštovanje članka 1. točke (b) podtočke i. Uredbe Vijeća (EU) 2015/1589 od 13. srpnja 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL 2015., L 248, str. 9.) (u daljnjem tekstu: Uredba br. 2015/1589), s obzirom na to da je pravna osnova ispitanog programa postojala prije Ugovora iz Rima;

nedostatnost obrazloženja u odnosu na članak 1. točku (b) podtočku v. Uredbe br. 2015/1589;

pogreška koja se tiče činjenica i prava u vezi s početnim datumom liberalizacije tržišta.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da se pobijana odluka smatra novim programom potpora za razdoblje od 1994. do 1998. U tom dijelu, tužitelj ističe:

povredu postupovnih prava tužiteljâ i načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja jer je Komisija proširila područje svoje istrage izvan okvira određenog odlukom o pokretanju postupka;

povredu članka 17. Uredbe br. 2015/1589, jer je Komisija smatrala da se zahtjevom za stavljanje izvan snage koji je podnio pojedinac prekida zastara.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/31


Tužba podnesena 1. lipnja 2017. – Campbell protiv Komisije

(Predmet T-312/17)

(2017/C 249/47)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Liam Campbell (Dundalk, Irska) (zastupnik: J. MacGuill, Solicitor)

Tuženik: Europska Komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi odluku Komisije od 7. travnja 2017. kojom se tužitelju odbija pristup dokumentima o postupku zbog povrede obveze pokrenutom protiv Litve zbog navodnog neprenošenja Direktive 2010/64/EU (1).

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na navodnom tuženikovu propustu da provede konkretnu ocjenu zahtjeva za pristup dokumentima prema Uredbi 1049/2001, protivno relevantnoj sudskoj praksi.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji o tuženikovu nezakonitom oslanjanju na određene opće pretpostavke u vezi s otkrivanjem dokumenata, protivno načelima utvrđenima u relevantnoj sudskoj praksi.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji o tuženikovu neprovođenju pojedinačne i stvarne ocjene rizika za svaki dokument, također protivno relevantnoj sudskoj praksi.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji o tuženikovu neprovođenju pojedinačne i stvarne ocjene potencijalnog djelomičnog pristupa, protivno sudskoj praksi.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji o tuženikovoj očitoj pogrešci u ocjeni u vezi s postojanjem prevladavajućeg javnog interesa, protivno načelima iz sudske prakse.


(1)  Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2010/64/EU od 20. listopada 2010. o pravu na tumačenje i prevođenje u kaznenim postupcima (SL 2010., L 280, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 10., str. 213.)


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/31


Tužba podnesena 15. svibnja 2017. – Hebberecht protiv ESVD-a

(Predmet T-315/17)

(2017/C 249/48)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužiteljica: Chantal Hebberecht (Adis-Abeba, Etiopija) (zastupnik: B. Maréchal, odvjetnik)

Tuženik: Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD)

Tužbeni zahtjev

Tužiteljica od Općeg suda zahtijeva da:

ponajprije,

proglasi zahtjev dopuštenim i osnovanim;

poništi odluku Tijela nadležnog za imenovanja Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) (Ares (2017) 615970 – 03/02/2017) u dijelu u kojem se ta odluka odnosi na odbijanje jednogodišnjeg produljenja misije C. Hebberecht kao voditeljici delegacije Europske unije u Saveznoj Demokratskoj Republici Etiopiji;

naloži ESVD-u isplatu paušalnog iznosa od 250 000 eura tužiteljici na temelju naknade neimovinske štete;

podredno,

naloži ESVD-u isplatu paušalnog iznosa od 200 000 eura tužiteljici na temelju naknade neimovinske štete;

nadalje podredno,

naloži ESVD-u isplatu paušalnog iznosa od 150 000 eura tužiteljici na temelju naknade neimovinske štete;

nadalje podredno,

naloži ESVD-u isplatu paušalnog iznosa od 100 000 eura tužiteljici na temelju naknade neimovinske štete;

nadalje podredno,

naloži ESVD-u isplatu paušalnog iznosa od 50 000 eura tužiteljici na temelju naknade neimovinske štete;

naloži ESVD-u snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužiteljica ističe četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela nediskriminacije u dijelu u kojem tužiteljica smatra da se za odluku o tome da joj se ne produlji misija voditeljice delegacije Europske unije („EU”) u Saveznoj Demokratskoj Republici Etiopiji („Etiopija”) čini da je neposredno vezana uz val napada i diskriminacija antisemitske naravi.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela interesa službe, iako se produljenje tužiteljičine misije može opravdati na temelju više elemenata koji uzimaju u obzir interese službe, kao što su:

održavanje učinkovito vođene i organizirane delegacije uz pomoć kvalificiranog, motiviranog i uspješnog osoblja pod vodstvom iskusne voditeljice delegacije;

održavanje voditeljice delegacije s iskustvom od 28 godina u diplomatskim, političkim i gospodarskim odnosima te u suradnji, u državi koja ima status izuzetnog partnera Unije, kao što je Etiopija;

doprinos očuvanju stabilnosti države i sprječavanju njezina raspada izbijanjem građanskog rata;

doprinos zaustavljanju trenutnoga migracijskog vala i sprječavanje njegova povećanja.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela jednakog postupanja, s obzirom na to da se dužnosnicima koji se nalaze u situaciji istovjetnoj tužiteljičinoj, misija produljila na temelju obrazloženja istovjetnih onima koja je potonja iznijela u svom zahtjevu za jednogodišnje produljenje. U tom kontekstu, tužiteljica također ističe nepoštovanje mjera pozitivne diskriminacije predviđenih pravilnikom s ciljem ostvarenja jednakosti, pri čemu je taj argument utemeljen na činjenici da je novi voditelj delegacije imenovan kao njezin zamjenik – muškarac.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela kontinuiteta službe, koje je osnovni kriterij za odluku o produljenju, s obzirom na to da pet drugih osoba također odlazi, među kojima voditelj suradnje i voditelj odjela za ruralni razvoj i sigurnost hrane, dvaju radnih mjesta ključnih za suradnju i razvoj. Tužiteljica stoga ističe, da bi u tim uvjetima, jednogodišnje produljenje njezine misije kao voditeljice delegacije osiguralo kontinuitet službe i osposobljavanje kolega koji dolaze.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/33


Tužba podnesena 22. svibnja 2017. – Aldridge i dr. protiv Komisije

(Predmet T-319/17)

(2017/C 249/49)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: Adam Aldridge (Schaerbeek, Belgija) i trideset i dva druga tužitelja (zastupnici: S. Rodrigues i A. Tymen, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

utvrdi da je ova tužba dopuštena i osnovana;

i posljedično:

poništi odluku od 15. srpnja 2016., kojom se odbija ponovno razvrstavanje od 16. ožujka 2016.;

poništi odluku od 13. veljače 2017., kojom se odbija žalba od 14. listopada 2016.;

naloži naknadu imovinske i neimovinske štete tužiteljâ;

tuženiku naloži snošenje svih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na prigovoru nezakonitosti usmjerenom protiv odluke direktora Ureda za borbu protiv prijevara (u daljnjem tekstu: OLAF) od 16. listopada 2012, da provede samo jedno jednokratno razvrstavanje privremenog osoblja koje ima ugovor na neodređeno vrijeme.

Tužitelji smatraju da je navedena odluka nezakonita jer je donesena protivno članku 10. stavku 3, i članku 15. uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije, protivno hijerarhiji normi i načelu zaštite legitimnog očekivanja. Tako su odluke direktora OLAF-a od 15. srpnja 2016., kojom se odbija zahtjev za ponovno razvrstavanje od 16. ožujka 2016. i od 13. veljače 2017., kojom se odbija žalba od 14. listopada 2016. (u daljnjem tekstu: pobijane odluke) bile donesene na temelju odluke koja je nezakonita i stoga ih treba poništiti.

2.

Drugi tužbeni razlog, temelji se na povredi načela dobre uprave, ponajprije jer stupanje na snagu novog Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije iz 2014. i odredaba koje ograničavaju mogućnost napredovanja u karijeri preko razreda AD12 i AST9 ne bi bili valjani razlog za isključenje privremenog osoblja iz organiziranja postupka ponovnog razvrstavanja.

3.

Treći tužbeni razlog, temelji se na povredi načela jednakog postupanja jer su pobijane odluke protivne odluci Komisije, za agencije Europske unije, kojom se predviđa sudjelovanje privremenog osoblja u postupcima ponovnog razvrstavanja. Tako bi privremeno osoblje koje ima ugovore na neodređeno vrijeme u Zajedničkom istraživačkom centru (JRC) Komisije imalo korist od sustava godišnjeg razvrstavanja, što tužitelji ističu kao neopravdanu razliku u postupanju.

4.

Četvrti tužbeni razlog, temelji se na povredi načela proporcionalnosti, osobito zato što ograničenje na samo jedno razvrstavanje u karijeri ne predstavlja mjeru koja odgovara cilju iz odluke od 16. listopada 2016. da se osiguraju potrebe OLAF-a za stručnim znanjem, već je naprotiv takve naravi da ne bi omogućilo OLAF-u da zadrži u svojoj službi privremeno osoblje tijekom duljeg razdoblja.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/34


Tužba podnesena 24. svibnja 2017. – Hautala i dr. protiv EFSA-e

(Predmet T-329/17)

(2017/C 249/50)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Heidi Hautala (Helsinki, Finska), Benedek Jávor (Budimpešta, Mađarska), Michèle Rivasi (Valence, Francuska) i Bart Staes (Antwerpen, Belgija) (zastupnik: B. Kloostra, odvjetnik)

Tuženik: Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA)

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

poništi potvrđujuću odluku EFSA-e od 14. ožujka 2017. br. PAD 2017/005 CA, kojom se potvrđuje njezina odluka od 9. prosinca 2016., i odluku od 7. listopada 2016. br. PAD 2016/034 kojom se odbija pristup većini dokumenata koje su zatražili tužitelji; i

naloži EFSA-i plaćanje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe šest tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na navodu da je EFSA povrijedila članak 6. stavak 1. Uredbe 1367/2006 (1) time što ga nije primijenila na zatražene informacije. U skladu s člankom 6. stavkom 1. Uredbe 1367/2006, EFSA je trebala odustati od izuzeća od otkrivanja temeljenog na zaštiti „komercijalnih interesa privatne ili pravne osobe, uključujući intelektualno vlasništvo”, navedenog u članku 4. stavku 2. prvoj alineji Uredbe 1049/2001 te ga ne primijeniti na zatražene informacije.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na navodu da je EFSA povrijedila članak 2. stavak 4. i članak 4. stavak 2. prvu alineju Uredbe 1049/2001 (2) te članak 41. Uredbe 178/2002 (3) time što je odbila otkriti zatražene informacije radi zaštite komercijalnih interesa vlasnika studija, pri čemu nije potkrijepila konkretnu štetu i/ili stvarni rizik od nastanka stvarne štete, također protivno članku 4. stavku 4. točki (d) Aarhuške konvencije na temelju koje se izuzeće od otkrivanja može odobriti samo za zaštitu interesa „povjerljivost[i] poslovne i industrijske informacije, tamo gdje je ta povjerljivost zaštićena zakonom kako bi se zaštitio zakonski gospodarski interes” jer u spornoj odluci nije utvrđen i/ili dokazan nikakav konkretan ekonomski interes.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na navodu da je EFSA pogrešno primijenila članak 63. stavak 2. Uredbe 1107/2009 (4) jer se ta odredba ne primjenjuje na tražene informacije i/ili je otkrivanje tih informacija u prevladavajućem javnom interesu u smislu članka 63. stavka 2. i/ili članka 16. Uredbe 1107/2009.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na navodu da je EFSA povrijedila članak 4. stavak 2. Uredbe 1049/2001 time što nije priznala da postoji prevladavajući javni interes za otkrivanje studija te je odbila obrazloženje tužiteljâ o postojanju prevladavajućeg javnog interesa za otkrivanje studija.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na navodu da je EFSA povrijedila članak 4. stavak 2. prvu alineju Uredbe 1049/2001 time što nije odvagala interes javnosti za pristupom informacijama o okolišu koje se nalaze u studijama u odnosu na privatni interes poduzetnika za zaštitu njihovih komercijalnih interesa i/ili time što je dopustila da prevladaju ekonomski interesi poduzetnika.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na navodu da budući da dostupni podaci nisu omogućili neovisnu i potpunu ocjenu EFSA-inog stručnog ispitivanja glifosata, tužitelji imaju interes za otkrivanje studija. Time što je zanijekala opći interes i interes tužiteljâ za otkrivanje traženih informacija, EFSA je povrijedila svoje obveze prema člancima 2. i 4. Uredbe 1049/2001 i članku 41. Uredbe 178/2002.


(1)  Uredba (EZ) br. 1367/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice (SL L 264, 2006., str. 13.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 20., str. 29.).

(2)  Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 2001., str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.)

(3)  Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 2002., str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 7., str. 91.)

(4)  Uredba (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (SL L 309, 2009., str.1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 61., str. 52.)


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/35


Tužba podnesena 29. svibnja 2017. – E-Control protiv ACER-a

(Predmet T-332/17)

(2017/C 249/51)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Energie-Control Austria für die Regulierung der Elektrizitäts- und Erdgaswirtschaft (E-Control) (Beč, Austrija) (zastupnik: F. Schuhmacher, odvjetnik)

Tuženik: Agencija za suradnju energetskih regulatora

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi odluku žalbenog vijeća Agencije za suradnju energetskih regulatora od 17. ožujka 2017., predmet A-001-2017 (konsolidirani tekst);

naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe šest tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na navodnoj pogrešci koja se tiče prava koju je počinilo žalbeno vijeće utvrdivši da je ACER nadležan za izmjenu prijedloga prijenosnog sustava.

Tužitelj ističe da je žalbeno vijeće počinilo pogrešku koja se tiče prava time što je utvrdilo da je ACER bio nadležan za izmjenu prijedloga prijenosnog sustava jer Uredba Komisije (EU) 2015/1222 (1) ne predviđa takvu nadležnost.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na navodnoj pogrešci koja se tiče prava koju je počinilo žalbeno vijeće utvrdivši da je ACER nadležan iako nije uzeo u obzir tužiteljev zahtjev za izmjenu.

Tužitelj ističe da ACER nije uzeo u obzir njegov zahtjev za izmjenu na temelju članka 9. stavka 12. Uredbe Komisije (EU) 2015/1222. Tužitelj smatra da je žalbeno vijeće počinilo pogrešku koja se tiče prava zaključivši da je ACER nadležan unatoč činjenici da je zanemario njegov zahtjev za izmjenu.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na navodnoj pogrešci koja se tiče prava koju je počinilo žalbeno vijeće utvrdivši da je ACER nadležan za određivanje granice zone trgovanja u skladu s člankom 15. Uredbe Komisije (EU) 2015/1222.

Tužitelj ističe da je žalbeno vijeće počinilo očitu pogrešku koja se tiče prava zaključivši da je ACER nadležan za izmjenu konfiguracije zone trgovanja i uvođenje novih zona trgovanja u skladu s člankom 15. Uredbe Komisije (EU) 2015/1222. Tužitelj smatra da je ACER postupio ultra vires i povrijedio pravni okvir i nadležnost država članica.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na navodu o nepostojanju odgovarajućeg obrazloženja i pogrešci koja se tiče prava koju je počinilo žalbeno vijeće utvrdivši da je ACER dokazao da na njemačko-austrijskoj granici postoji strukturno zagušenje.

Tužitelj ističe da nisu poštovana njegova postupovna prava jer žalbeno vijeće nije razmotrilo argumente istaknute u žalbi, već se oslonilo na opću tvrdnju koja s ovim predmetom nije ni u kakvoj konkretnoj vezi. U slučaju da Opći sud zaključi da je žalbeno vijeće pružilo dostatno obrazloženje, tužitelj tvrdi da je žalbeno vijeće također počinilo pogrešku koja se tiče prava i kad je, bez ikakvog upućivanja na pravnu normu, prihvatilo zaključak ACER-a koji se temelji na pogrešnoj definiciji zagušenja

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na navodnom nepostojanju odgovarajućeg obrazloženja i pogrešci koja se tiče prava zbog neuzimanja u obzir tužiteljeva zahtjeva za dostavu dokaza.

Tužitelj ističe da žalbeno vijeće nije pružilo razumnu ocjenu zahtjeva te je time povrijedilo obvezu pružanja odgovarajućeg obrazloženja. Tužitelj smatra da stoga što žalbeno vijeće mora doći do obrazloženog zaključka o tome je li žalba osnovana, ono je bilo obvezno u slučaju potrebe zatražiti informacije kako bi odlučilo u predmetu. Tužiteljevo mišljenje je da je žalbeno vijeće stoga počinilo pogrešku koja se tiče prava odbivši njegov zahtjev za informacijama.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na navodu o nepostojanju odgovarajućeg obrazloženja i pogrešci koja se tiče prava koju je počinilo žalbeno vijeće utvrdivši da je određivanje granice zone trgovanja bilo proporcionalno.

Tužitelj ističe dva različita razloga – nepostojanje odgovarajućeg obrazloženja kao povredu postupovnih prava, i pogrešku koja se tiče prava u odnosu na traženi pravni standard. Tužitelj smatra da je spornom odlukom povrijeđeno temeljno načelo proporcionalnosti iz članka 16. Uredbe (EZ) br. 714/2009 (2) koje je i temeljno načelo UFEU-a.


(1)  Uredba Komisije (EU) 2015/1222 od 24. srpnja 2015. o uspostavljanju smjernica za dodjelu kapaciteta i upravljanje zagušenjima (SL 2015., L 197, str. 24.).

(2)  Uredba (EZ) br. 714/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uvjetima za pristup mreži za prekograničnu razmjenu električne energije i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1228/2003 (SL 2009., L 211, str. 15.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 12., svezak 4., str. 8.).


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/36


Tužba podnesena 29. svibnja 2017. – Austrian Power Grid i Voralberger Übertragungsnetz protiv ACER-a

(Predmet T-333/17)

(2017/C 249/52)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Austrian Power Grid AG (Beč, Austrija) i Voralberger Übertragungsnetz GmbH (Bregenz, Austrija) (zastupnici: H. Kristoferitsch i S. Huber, odvjetnici)

Tuženik: Agencija za suradnju energetskih regulatora (ACER)

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

u cijelosti poništi odluku žalbenog vijeća Agencije za suradnju energetskih regulatora od 17. ožujka 2017., predmet A-001-2017 (konsolidirani tekst) te poništi sljedeće dijelove Odluke ACER-a br. 06/2016 od 17. studenoga 2016. o prijedlogu operatora elektroenergetskog prijenosnog sustava za utvrđivanje regija za proračun kapaciteta:

i.

Članak 1. pobijane odluke u vezi s

Prilogom I. člankom 1. stavkom 1. točkom (c);

riječi „također” i dijelom teksta koji glasi „radi dodjele kapaciteta na obuhvaćenim granicama zona trgovanja sve dok su ispunjeni zahtjevi opisani u članku 5. stavku 3. ovog dokumenta” u Prilogu I., članku 2. stavku 2. točki (e);

ii.

Članak 2. pobijane odluke;

iii.

Prilog IV.;

iv.

Prilog V.;

Podredno,

da u cijelosti ukine pobijanu odluku i vrati predmet na ponovno odlučivanje žalbenom vijeću

naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sedam tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je žalbeno vijeće pogriješilo time što je ACER smatralo nadležnim za izmjenu prijedloga operatora prijenosnog sustava.

Tužitelji tvrde da je pobijana odluka nezakonita jer je žalbeno vijeće propustilo navesti da ACER nije bio nadležan za materijalne izmjene prijedloga regija za proračun kapaciteta svih operatora prijenosnog sustava.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je žalbeno vijeće pogrešno pretpostavilo da je ACER bio nadležan zanemariti zahtjev za izmjenu koji je podnio E-Control.

Tužitelji smatraju da zahtjev koji je podnijelo austrijsko državno regulatorno tijelo, E-Control, kojim se traži da se izmijeni nacrt regija za proračun kapaciteta svih operatora, nije razmotren u skladu s postupkom iz članka 9. stavka 12. Uredbe o uspostavljanje smjernica za dodjelu kapaciteta (1). Tužitelji tvrde da je žalbeno vijeće počinilo pogrešku koja se tiče prava time što je odobrilo ovu nezakonitu primjenu članka 9. Uredbe o uspostavljanju smjernica za dodjelu kapaciteta.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je žalbeno vijeće pogriješilo time što je pretpostavilo da je ACER nadležan za određivanje zona trgovanja tijekom postupka na temelju članka 15. Uredbe o uspostavljanju smjernica za dodjelu kapaciteta.

Tužitelji smatraju da sve dostupne metode tumačenja kao i sudska praksa i Komisijino autentično tumačenje jasno podupiru zaključak da se razdvajanje postojeće zone trgovanja i obveza uvođenja mehanizma za dodjelu kapaciteta ne mogu temeljiti na članku 15. Uredbe o uspostavljanju smjernica za dodjelu kapaciteta. Nasuprot tomu, tužitelji tvrde, tumačenje koje zagovara ACER i podupire žalbeno vijeće temelji se na netočnom i nepotpunom tumačenju prava i činjenica u predmetu.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na navodu da je žalbeno vijeće pogriješilo prilikom tumačenja „strukturnog zagušenja” i dosegu svojeg nadzora.

Tužitelji smatraju da je, u odluci o regijama za proračun kapaciteta, ACER pružio tumačenje strukturnog zagušenja koje nema osnovu ni u Uredbi o uspostavljanju smjernica za dodjelu kapaciteta ni u Uredbi (EZ) br. 714/2009 (2), kako bi opravdao svoju pretpostavku da je njemačko-austrijska granica strukturno zagušena. Tužitelji ističu da je, time što je de facto prihvatilo to pogrešno tumačenje primjenjivog prava, žalbeno vijeće donijelo materijalno nezakonitu odluku. Nadalje, tužitelji tvrde da je prihvativši pretpostavku ACER-a o postojanju strukturnog zagušenja na njemačko-austrijskoj interkonekciji, žalbeno vijeće pogrešno prebacilo teret dokazivanja na tužitelje i povrijedilo svoju obvezu potpune ocjene činjenica u predmetu kao i obvezu obrazlaganja.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je žalbeno vijeće pogrešno utvrdilo da je razdvajanje njemačko-austrijske zone trgovanja proporcionalno.

Tužitelji tvrde da su jasno dokazali da je razdvajanje njemačko-austrijske zone trgovanja koje je naložio ACER neproporcionalno posezanje u njihova prava. Međutim, tužitelji tvrde da je žalbeno vijeće u potpunosti propustilo razmotriti argumente koje su iznijeli u svojim žalbama. Nadalje, tužitelji navode da je žalbeno vijeće pogrešno utvrdilo da je razdvajanje zone trgovanja i uvođenje mehanizma dodjele kapaciteta primjereno.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je žalbeno vijeće pogrešno utvrdilo da uvođenje njemačko-austrijske zone trgovanja ne ograničava temeljne slobode.

Tužitelji smatraju da su dokazali da, protivno zaključku ACER-a i žalbenog vijeća, uvođenje mehanizma dodjele kapaciteta na njemačko-austrijsku granicu ograničava slobodu kretanja robe zajamčenu člancima 34. i 35. UFEU-a i slobodu pružanja usluga (članak 56. UFEU-a). Tužitelji ističu da je žalbeno vijeće sažeto i neutemeljeno odbilo njihove argumente i navelo da količinska ograničenja bilateralne trgovine energijom ne podliježu nikakvim uvjetima u vezi s temeljnim slobodama. Tužitelji smatraju da je žalbeno vijeće time povrijedilo primarno pravo Unije i svoju obvezu pružanja odgovarajućeg obrazloženja.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je žalbeno vijeće pogriješilo utvrdivši da je odluka Agencije o regijama za proračun kapaciteta u skladu s postupovnim pravilima.

Tužitelji ističu da su u svojim žalbama naveli da je odluka Agencije o regijama za proračun kapaciteta djelomično pogrešna iz sljedećih razloga: (i) Agencija je prekoračila svoju nadležnost utvrdivši da neobvezujuće ACER-ovo Mišljenje 09/2015, objavljeno u rujnu 2015., ima obvezujući učinak, te je, s obzirom na to da u odnosu na to mišljenje nije proveden postupak savjetovanja, ACER u bitnome povrijedio postupovna prava tužiteljâ; (ii) spis Agencije za pripremu odluke o regijama za proračun kapaciteta nije sadržavao tehničke studije, analizu i detaljne ocjene: ili je Agencija tužiteljima podnijela bitno nepotpune informacije te time povrijedila njihovo pravo na potpuni pristup spisu predmeta prema članku 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima ili Agencija uopće nije pripremila i/ili proučila tehnički nalaz i mišljenje te analize kako bi činjenično potkrijepila svoju odluku o regijama za proračun kapaciteta; (iii) Agencija nije uzela u obzir obvezne zahtjeve u pogledu izmjene zone trgovanja kao što je to propisano u članku 33. Uredbe o uspostavljanju smjernica za dodjelu kapaciteta; (iv) odluka o regijama za proračun kapaciteta temelji se na činjenicama koje nisu u dovoljnoj mjeri pojašnjene, a Agencija nije podnijela očitovanje.

Tužitelji smatraju da je unatoč ovim vrlo bitnim povredama zakonom određenih postupovnih pravila od strane ACER-a, žalbeno vijeće, ponovno na vrlo općenit način, potvrdilo legitimitet odluke o regijama za proračun kapaciteta te je stoga djelovalo nezakonito.


(1)  Uredba Komisije (EU) 2015/1222 od 24. srpnja 2015. o uspostavljanju smjernica za dodjelu kapaciteta i upravljanje zagušenjima (SL 2015., L 197, str. 24.).

(2)  Uredba (EZ) br. 714/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uvjetima za pristup mreži za prekograničnu razmjenu električne energije i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1228/2003 (SL 2009., L 211, str. 8.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 12., svezak 4., str. 8.)


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/39


Tužba podnesena 2. lipnja 2017. – FLA Europe protiv Komisije

(Predmet T-347/17)

(2017/C 249/53)

Jezik postupka: nizozemski

Stranke

Tužitelj: FLA Europe NV (Oudenaarde, Belgija) (zastupnik: A. Willems, S. De Knop i B. Natens, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

proglasi tužbu dopuštenom;

poništi Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2017/423 od 9. ožujka 2017. o ponovnom uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Vijetnama koju proizvode trgovačka društva Fujian Viscap Shoes Co. Ltd, Vietnam Ching Luh Shoes Co. Ltd, Vinh Thong Producing-Trading-Service Co. Ltd, Qingdao Tae Kwang Shoes Co. Ltd, Maystar Footwear Co. Ltd, Lien Phat Company Ltd, Qingdao Sewon Shoes Co. Ltd, Panyu Pegasus Footwear Co. Ltd, PanYu Leader Footwear Corporation, Panyu Hsieh Da Rubber Co. Ltd, An Loc Joint Stock Company, Qingdao Changshin Shoes Company Limited, Chang Shin Vietnam Co. Ltd, Samyang Vietnam Co. Ltd, Qingdao Samho Shoes Co. Ltd, Min Yuan, Chau Giang Company Limited, Foshan Shunde Fong Ben Footwear Industrial Co. Ltd i Dongguan Texas Shoes Limited Co. i o provedbi presude Suda u spojenim predmetima C-659/13 i C-34/14;

naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog: povreda članka 5. stavaka 1. i 2. UEU-a. Podredno se ističe povreda načela institucionalne ravnoteže u smislu članka 13. stavka 2. UEU-a.

Pobijana uredba uopće nema pravnog temelja.

Komisija nije bila ovlaštena donijeti pobijanu uredbu.

2.

Drugi tužbeni razlog: povreda članka 266. UFEU-a jer nisu bile donesene mjere potrebne za provedbu presude Suda od 4. veljače 2016., C&J Clark International (C-659/13 i C-34/14, EU:C:2016:74).

3.

Treći tužbeni razlog: povreda članka 1. stavka 1. i članka 10. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/1036 (1) i načela pravne sigurnosti (zabrana retroaktivnosti) jer su antidampinške pristojbe bile uvedene na proizvode u slobodnom prometu.

4.

Četvrti tužbeni razlog: povreda članka 21. Uredbe (EU) 2016/1036 jer su antidampinške pristojbe bile uvedene bez nove ocjene interesa Unije.

5.

Peti tužbeni razlog: povreda članka 5. stavaka 1. i 4. UEU-a jer je bio donesen pravni akt koji prekoračuje ono što je nužno za ostvarivanje njegova cilja.


(1)  Uredba (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije (SL 2016., L 176, str. 21.)


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/40


Tužba podnesena 2. lipnja 2017. – Nike European Operations Netherlands i dr. protiv Komisije

(Predmet T-351/17)

(2017/C 249/54)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Nike European Operations Netherlands BV (Hilversum, Nizozemska), Hugo Boss AG (Metzingen, Njemačka), Timberland Europe BV (Almelo, Nizozemska), New Balance Athletic Shoes (UK) Ltd (Warrington, Ujedinjena Kraljevina), Wolverine Europe BV (Amsterdam, Nizozemska) i Wolverine Europe Ltd (London, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: E. Vermulst i J. Cornelis, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

poništi Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2017/423 od 9. ožujka 2017. o ponovnom uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Vijetnama koju proizvode trgovačka društva Fujian Viscap Shoes Co. Ltd, Vietnam Ching Luh Shoes Co. Ltd, Vinh Thong Producing-Trading-Service Co. Ltd, Qingdao Tae Kwang Shoes Co. Ltd, Maystar Footwear Co. Ltd, Lien Phat Company Ltd, Qingdao Sewon Shoes Co. Ltd, Panyu Pegasus Footwear Co. Ltd, PanYu Leader Footwear Corporation, Panyu Hsieh Da Rubber Co. Ltd, An Loc Joint Stock Company, Qingdao Changshin Shoes Company Limited, Chang Shin Vietnam Co. Ltd, Samyang Vietnam Co. Ltd, Qingdao Samho Shoes Co. Ltd, Min Yuan, Chau Giang Company Limited, Foshan Shunde Fong Ben Footwear Industrial Co. Ltd i Dongguan Texas Shoes Limited Co. kojom se provodi presuda Suda u spojenim predmetima C-659/13 i C-34/14 (SL 2017., L 64, str. 72.);

naloži Europskoj komisiji snošenje troškova tužiteljâ.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da Europska komisija nije bila pravno nadležna donijeti spornu uredbu.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da ponovno otvaranje okončanog postupka o obući i retroaktivno uvođenje istekle antidampinške pristojbe spornom uredbom: (i) nema pravnu osnovu, temelji se na očitoj pogrešci u primjeni članka 266. UFEU-a i Osnovne uredbe (1) te je protivno članku 9. stavku 4. Osnovne uredbe; (ii) nije u skladu s načelima zaštite legitimnih očekivanja, pravne sigurnosti i zabrane retroaktivnosti u odnosu na tužitelje; (iii) temelji se na pogrešnoj primjeni članka 266. UFEU-a i zlouporabi ovlasti od strane Europske komisije te je protivno članku 5. stavku 4. UEU-a.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da retroaktivno uvođenje antidampinške pristojbe u odnosu na dobavljače tužiteljâ, čime se sprečava povrat pristojbi tužiteljima, krši načelo nediskriminacije.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Europska komisija zlouporabila svoju ovlast ocjene zahtjevâ za tretman tržišnoga gospodarstva te za pojedinačni tretman te da je povrijedila načelo nediskriminacije.


(1)  Uredba (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije (SL 2016., L 176, str. 21.).


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/41


Tužba podnesena 6. lipnja 2017. – Genomic Health protiv EUIPO-a (ONCOTYPE DX GENOMIC PROSTATE SCORE)

(Predmet T-354/17)

(2017/C 249/55)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Genomic Health, Inc. (Redwood City, Kalifornija, Sjedinjene Države) (zastupnik: A. Reid, Solicitor)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije „ONCOTYPE DX GENOMIC PROSTATE SCORE” – prijava za registraciju br. 15 214 257

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 14. veljače 2017. u predmetu R 1682/2016-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi pobijanu odluku;

naloži EUIPO-u snošenje tužiteljevih troškova u okviru ove tužbe.

Tužbeni razlozi

Tužitelj navodi da je pobijana odluka netočna i da predstavlja:

povredu općih načela jednakog postupanja, dobre uprave i pravne sigurnosti;

povredu članka 7. stavka 1. točke (b) u vezi s člankom 7. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009;

povredu članka 7. stavka 1. točke (c) u vezi s člankom 7. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/41


Tužba podnesena 7. lipnja 2017. – Aldo Supermarkets protiv EUIPO-a – Aldi Einkauf (ALDI)

(Predmet T-359/17)

(2017/C 249/56)

Jezik na kojem je tužba podnesena: francuski

Stranke

Tužitelj: Aldo Supermarkets (Varna, Bugarska) (zastupnik: C. Saettel, odvjetnica)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Aldi Einkauf GmbH & Co. OHG (Essen, Njemačka)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Podnositelj prijave spornog žiga: Druga stranka pred žalbenim vijećem

Predmetni sporni žig: Verbalni žig Europske unije „ALDI”– prijava za registraciju br. 12 749 586

Postupak pred EUIPO-om: Postupak povodom prigovora

Pobijana odluka: Odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 29. ožujka 2017. u predmetu R 976/2016-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi pobijanu odluku;

naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi

povreda pravila 19. Uredbe br. 2868/95;

Postojanje kontradiktornosti u obrazloženju, u dijelu u kojem je žalbeno vijeće priznalo, u točki 18. pobijane odluke, da je obrazac prigovora sadržavao prikaz ranijeg žiga u boji te je u točki 24. pobijane odluke priznalo da je tužitelj podnio dokument u PDF-u koji prikazuje žig u boji, iako su ti navodi proturječni činjenici iz točaka 22. do 25. pobijane odluke prema kojoj, u bitnom, tužitelj nije dokazao postojanje svoga ranijeg žiga, time što nije podnio prikaz tog žiga u boji;

Povreda prava obrane i načela kontradiktornosti, u dijelu u kojem je žalbeno vijeće po službenoj dužnosti istaknulo povredu pravila 19. Provedbene uredbe, bez da je saslušalo stranke o tom tužbenom razlogu, iako načelo kontradiktornosti žalbenim vijećima nalaže saslušanje stranaka o svim tužbenim razlozima koji su istaknuti;

Povreda članka 42. stavka 2. Uredbe br. 207/2009 i pravila 22. stavaka 3. i 4. Provedbene uredbe.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/42


Tužba podnesena 2. lipnja 2017. – Jana shoes i dr. protiv Komisije

(Predmet T-360/17)

(2017/C 249/57)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Jana shoes GmbH & Co. KG (Detmold, Njemačka), Novi International GmbH & Co. KG (Detmold), shoe.com GmbH & Co. KG (Detmold), Wendel GmbH & Co. KG Schuhproduktionen International (Detmold) i Wortmann KG Internationale Schuhproduktionen (Detmold) (zastupnici: A. Willems i S. De Knop, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

proglasi tužbu dopuštenom;

poništi Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2017/423 od 9. ožujka 2017. o ponovnom uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određene obuće s gornjim dijelom od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Vijetnama koju proizvode trgovačka društva Fujian Viscap Shoes Co. Ltd, Vietnam Ching Luh Shoes Co. Ltd, Vinh Thong Producing-Trading-Service Co. Ltd, Qingdao Tae Kwang Shoes Co. Ltd, Maystar Footwear Co. Ltd, Lien Phat Company Ltd, Qingdao Sewon Shoes Co. Ltd, Panyu Pegasus Footwear Co. Ltd, PanYu Leader Footwear Corporation, Panyu Hsieh Da Rubber Co. Ltd, An Loc Joint Stock Company, Qingdao Changshin Shoes Company Limited, Chang Shin Vietnam Co. Ltd, Samyang Vietnam Co. Ltd, Qingdao Samho Shoes Co. Ltd, Min Yuan, Chau Giang Company Limited, Foshan Shunde Fong Ben Footwear Industrial Co. Ltd i Dongguan Texas Shoes Limited Co. kojom se provodi presuda Suda u spojenim predmetima C-659/13 i C-34/14 (SL 2017., L 64, str. 72.);

naloži Europskoj komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je, s obzirom na to da nema valjanu pravnu osnovu, Uredba 2017/423 protivna načelu dodjeljivanja ovlasti iz članka 5. stavka 1. i članka 5. stavka 2. UEU-a te, u svakom slučaju, načelu institucionalne ravnoteže iz članka 13. stavka 2. UEU-a.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Uredba 2017/423 protivna članku 266. UFEU-a zato što se njome ne poduzimaju potrebne mjere kako bi bila u skladu s presudom u spojenim predmetima C-659/13 i C-34/14, C&J Clark International.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Uredba 2017/423 protivna članku 1. stavku 1. i članku 10. stavku 1. Uredbe (EU) 2016/1036 (1) te načelu pravne sigurnosti (zabrane retroaktivnosti) time što se njome uvodi antidampinška pristojba na uvoz obuće „koji je ostvaren tijekom razdoblja primjene Uredbe Vijeća (EZ) br. 1472/2006 i Uredbe Vijeća (EU) 1294/2009”.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Uredba 2017/423 protivna članku 21. Uredbe 2016/1036 time što se njome uvodi antidampinška pristojba a da nije provedena nova ocjena interesa Unije, te da je u svakom slučaju očito pogrešno zaključiti da je uvođenje antidampinške pristojbe bilo u interesu Unije.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Uredba 2017/423 protivna članku 5. stavku 1. i članku 5. stavku 4. UEU-a jer predstavlja akt kojim se prekoračuje ono što je nužno za postizanje njegova cilja.


(1)  Uredba Europskog parlamenta i Vijeća (EU) 2016/1036 od 8. lipnja 2016. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije (SL 2016., L 176, str. 21.).


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/43


Tužba podnesena 6. lipnja 2017. – NCL protiv EUIPO-a (FEEL FREE)

(Predmet T-362/17)

(2017/C 249/58)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: NCL Corporation Ltd (Miami, Florida, Sjedinjene Države) (zastupnici: J. Bühling i D. Graetsch, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije „FEEL FREE” – prijava za registraciju br. 15 090 533

Pobijana odluka: odluka četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 23. ožujka 2017. u predmetu R 2094/2016-4

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi pobijanu odluku;

naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/44


Tužba podnesena 5. lipnja 2017. – Marcin Bielawski protiv EUIPO-a (HOUSE OF CARS)

(Predmet T-364/17)

(2017/C 249/59)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Marcin Bielawski (Varšava, Poljska) (zastupnik: M. Kondrat, odvjetnik)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Predmetni sporni žig: verbalni žig Europske unije „HOUSE OF CARS” – prijava za registraciju br. 15 172 638

Pobijana odluka: odluka petog žalbenog vijeća EUIPO-a od 27. ožujka 2017. u predmetu R 2047/2016-5

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi pobijanu odluku; ili

pobijanu odluku preinači na način da u pogledu prijavljenog žiga ne postoje apsolutni razlozi za odbijanje;

naloži EUIPO-u snošenje troškova.

Tužbeni razlog

povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/44


Tužba podnesena 5. lipnja 2017. – Poljska protiv Komisije

(Predmet T-366/17)

(2017/C 249/60)

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Republika Poljska (zastupnik: B. Majczyna, agent)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi Odluku Komisije od 23. ožujka 2017. (priopćeno 24. ožujka 2017. pod brojem dokumenta C(2017) 1904) o odbijanju financijske potpore iz Europskog fonda za regionalni razvoj za veliki projekt „Početak proizvodnje nove generacije diesel motora od strane Volkswagen Motor Polska” kao dio operativnog programa „Inovativno gospodarstvo”, koji je obuhvaćen strukturnom potporom u okviru cilja „Konvergencija u Poljskoj”;

naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog: pogrešna ocjena projekta „Početak proizvodnje nove generacije diesel motora od strane Volkswagen Motor Polska” zbog toga što se smatralo da taj projekt ne jamči dosljednost s prioritetima operativnog programa „Inovativno gospodarstvo” (prioritetna os IV. tog programa) i da stoga ne ispunjava zahtjeve iz članka 41. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 od 11. srpnja 2006. o utvrđivanju općih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1260/1999 (SL 2006., L 210, str. 25.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 14., svezak 2., str. 120.), i to zbog nedostatka inovacijskog karaktera.

2.

Drugi tužbeni razlog: povreda članka 41. stavka 2. Uredbe br. 1083/2006 zbog znatnog prekoračenja roka za ispitivanje projekta.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/45


Tužba podnesena 9. lipnja 2017. – Linak protiv EUIPO-a – ChangZhou Kaidi Electrical (Oblik električno reguliranog stativa)

(Predmet T-367/17)

(2017/C 249/61)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Linak A/S (Nordborg, Danska) (zastupnici: V. von Bomhard i J. Fuhrmann, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: ChangZhou Kaidi Electrical Co. Ltd (Changzhou, Kina)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog dizajna: tužitelj

Predmetni sporni dizajn: dizajn Zajednice „Oblik električno reguliranog stativa” – dizajn Zajednice br. 101 159-0001

Pobijana odluka: odluka trećeg žalbenog vijeća EUIPO-a od 21. ožujka 2017. u predmetu R 1412/2015-3

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi pobijanu odluku;

naloži EUIPO-u i intervenijentu snošenje troškova tužitelja.

Tužbeni razlog

povreda članka 6. Uredbe br. 6/2002.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/45


Tužba podnesena 9. lipnja 2017. – Linak protiv EUIPO-a – ChangZhou Kaidi Electrical (Oblik električnog podiznog stativa)

(Predmet T-368/17)

(2017/C 249/62)

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Linak A/S (Nordborg, Danska) (zastupnici: V. von Bomhard i J. Fuhrmann, odvjetnici)

Tuženik: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: ChangZhou Kaidi Electrical Co. Ltd (Changzhou, Kina)

Podaci o postupku pred EUIPO-om

Nositelj spornog dizajna: tužitelj

Predmetni sporni dizajn: dizajn Zajednice „Oblik električno reguliranog stativa” – dizajn Zajednice br. 101 159-0002

Pobijana odluka: odluka trećeg žalbenog vijeća EUIPO-a od 21. ožujka 2017. u predmetu R 1412/2015-3

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi pobijanu odluku;

naloži EUIPO-u i intervenijentu snošenje troškova tužitelja.

Tužbeni razlog

povreda članka 6. Uredbe br. 6/2002.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/46


Tužba podnesena 13. lipnja 2017. – Winkler protiv Komisije

(Predmet T-369/17)

(2017/C 249/63)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Bernd Winkler (Grange, Irska) (zastupnik: A. Kässens, odvjetnica)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi odluku tuženika od 13. ožujka 2017. o žalbi i naloži tuženiku donošenje odluke o izračunu kapitalne vrijednosti u trenutku upisa tužiteljeva zahtjeva 14. rujna 2011.;

podredno, tuženika osudi na naknadu štete u iznosu od 19 920,39 eura, plativo na tužiteljev mirovinski račun.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog: povreda načelâ razumnog trajanja postupka, pravne sigurnosti, pravičnog postupka i povreda obvezâ obavještavanja i saslušanja

2.

Drugi tužbeni razlog: povreda načela jednakog postupanja, zabrane diskriminacije i načela proporcionalnosti

3.

Treći tužbeni razlog: povreda zaštite legitimnih očekivanja


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/47


Tužba podnesena 12. lipnja 2017. – KPN protiv Komisije

(Predmet T-370/17)

(2017/C 249/64)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: KPN BV (Den Haag, Nizozemska) (zastupnici: P. van Ginneken i G. Béquet, odvjetnici)

Tuženik: Europska Komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi Odluku Europske komisije C(2016) 5165 final od 3. kolovoza 2016. kojom se koncentracija proglašava spojivom s unutarnjim tržištem i Sporazumom o EGP-u u skladu s člankom 6. stavkom 2. Uredbe Vijeća br. 139/2004 u predmetu M. 7978 – Vodafone/Liberty Global/Dutch JV;

vrati predmet Komisiji na ponovno preispitivanje u skladu s člankom 10. stavkom 5. Uredbe Vijeća br. 139/2004;

naloži Europskoj komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni tržišta sportskim sadržajima te da je stoga Komisijina analiza tržišnog natjecanja neutemeljena.

Tužitelj ističe da sportski sadržaji nisu zamjenjivi te da su od ključne važnosti za pretplatnike. Tužitelj smatra da su sportski sadržaji (osobito sportski sadržaji koji su obvezatan dio ponude) zbog toga ključni za pružatelje TV usluga koji se žele natjecati (među ostalim) na tržištima koja se odnose na TV usluge.

Tužitelj nadalje ističe da je Komisija, utvrdivši suprotno, počinila očitu pogrešku u ocjeni tržišta sportskim sadržajima. Tužitelj smatra da te pogreške pri definiranju tržišta imaju posljedice za daljnju Komisijinu ocjenu u toj odluci te naposljetku i za njezin zaključak da odobri spajanje.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni motivacije za uskraćivanje opskrbe na tržištu velikoprodajne dobave programa Premium Pay TV Sports.

Tužitelj ističe da je još prije spajanja Ziggo imao mogućnost i motivaciju uskratiti konkurentima opskrbu sadržajima koji su obvezatan dio ponude. Tužitelj smatra da je Komisija znala za to i da spajanje omogućava da se uskrata opskrbe proširi na nova tržišta, poput tržišta za multiplay fiksno-mobilne pakete.

Tužitelj također navodi da je Komisija pogrešno utvrdila da je potrošnja sadržaja na mobilnim uređajima zanemariva te da stoga spajanje neće utjecati na ta tržišta. Nadalje, tužitelj tvrdi da je Komisija pogrešno utvrdila da su u Nizozemskoj tržišta za multiplay fiksno-mobilne pakete još u ranoj fazi razvoja.

Tužitelj smatra da je Komisija stoga pogrešno zaključila da spajanje ne bi imalo negativne učinke u pogledu uskrate opskrbe sportskim sadržajima na tržištima za multiplay fiksno-mobilne pakete.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da Komisija nije obrazložila tvrdnju da zajednički pothvati ne bi bili motivirani silaznim konkurentima uskratiti pristup sadržaju koji je obvezatan dio ponude.

Tužitelj ističe da zaključci Komisije iz prethodnih razloga nisu u dostatnoj mjeri obrazloženi.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/48


Tužba podnesena 16. lipnja 2017. – HeidelbergCement i Schwenk Zement protiv Komisije

(Predmet T-380/17)

(2017/C 249/65)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: HeidelbergCement AG (Heidelberg, Njemačka) i Schwenk Zement KG (Ulm, Njemačka) (zastupnici: U. Denzel, C. von Köckritz, P. Pichler, M. Raible, U. Soltész, G. Wecker i H. Weiß, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

poništi odluku Europske komisije C(2017) 1650 final od 5. travnja 2017. kojom se koncentracija ocjenjuje nespojivom s unutarnjim tržištem i funkcioniranjem Sporazuma o EGP-u u predmetu M. 7878 – HeidelbergCement/Schwenk/Cemex Hungary/Cemex Croatia;

naloži Komisiji snošenje tužiteljevih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sedam tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da Komisija nije bila nadležna odlučivati o transakciji jer ona nije bila od značaja za Uniju. Komisija je počinila pogrešku koja se tiče prava i povrijedila članak 1. Uredbe Vijeće br. 139/2004 (1) (Uredba o koncentracijama) smatrajući da su društva HeidelbergCement i Schwenk – a ne izravni stjecatelj Duna-Dráva Cement – „predmetni poduzetnici”.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija povrijedila članke 2. i 8. Uredbe o koncentracijama i počinila očite pogreške u ocjeni te povrijedila svoju obvezu obrazlaganja prilikom definiranja relevantnog zemljopisnog tržišta.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija povrijedila članak 2. stavke 2. i 3. Uredbe o koncentracijama zabranivši transakciju a da nije utvrdila bitno ograničavanje učinkovitog tržišnog natjecanja na značajnom dijelu unutarnjeg tržišta.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija počinila očite pogreške u ocjeni prilikom konkurentske ocjene učinaka transakcije.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i očite pogreške u ocjeni prilikom ocjene i odbijanja predloženog rješenja.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Komisija počinila nekoliko postupovnih pogrešaka i tako povrijedila bitne postupovne zahtjeve, pravo obrane žaliteljâ i njihova temeljna prava, kao i načelo dobre uprave i dužne pažnje.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da Komisija nije bila nadležna zabraniti stjecanje društva Cemex Hungary nakon što je mađarski dio transakcije uputila na ocjenu mađarskom tijelu za tržišno natjecanje u skladu s člankom 4. stavkom 4. Uredbe o koncentracijama.


(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika (SL 2004., L 24, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 5., str. 73.)


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/49


Rješenje Općeg suda od 18. svibnja 2017. – Cavankee Fishing i dr. protiv Komisije

(Predmet T-138/08) (1)

(2017/C 249/66)

Jezik postupka: engleski

Predsjednik prvog vijeća odredio je brisanje predmeta.


(1)  SL C 142, 7. 6. 2008.


31.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 249/49


Rješenje Općeg suda od 18. svibnja 2017. – Alsteens protiv Komisije

(Predmet T-816/16 RENV) (1)

(2017/C 249/67)

Jezik postupka: francuski

Predsjednik osmog vijeća odredio je brisanje predmeta.


(1)  SL C 319, 20. 10. 2012. (Predmet prvotno upisan pred Službeničkim sudom Europske unije pod brojem F-87/12).