(1)

Usluge informacijskog društva, a posebno usluge posredovanja, postale su važan dio gospodarstva Unije i svakodnevnog života građana Unije. Dvadeset godina nakon donošenja postojećeg pravnog okvira koji se primjenjuje na takve usluge utvrđenog u Direktivi 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4), novi i inovativni poslovni modeli i usluge, kao što su internetske društvene mreže i internetske platforme kojima se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima, omogućili su poslovnim korisnicima i potrošačima prenošenje i pristup informacijama te sudjelovanje u transakcijama na nove načine. Većina građana Unije danas se svakodnevno koristi tim uslugama. Međutim, digitalna transformacija i sve veća upotreba tih usluga dovele su i do novih rizika i izazova za pojedinačne primatelje dotične usluge, za trgovačka društva i za društvo u cjelini.

(2)

Države članice sve više uvode, ili razmatraju uvođenje, nacionalnih zakona o pitanjima obuhvaćenima ovom Uredbom, kojima se posebno nameću zahtjevi u pogledu dužne pažnje za pružatelje usluga posredovanja u pogledu načina na koji bi se trebali baviti nezakonitim sadržajem, dezinformacijama na internetu i drugim društvenim rizicima. Ti različiti nacionalni zakoni negativno utječu na unutarnje tržište koje, u skladu s člankom 26. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), obuhvaća područje bez unutarnjih granica na kojem se osigurava slobodno kretanje robe i usluga te sloboda poslovnog nastana, uzimajući u obzir inherentno prekograničnu prirodu interneta, koji se općenito upotrebljava za pružanje tih usluga. Trebalo bi uskladiti uvjete za pružanje usluga posredovanja na cijelom unutarnjem tržištu kako bi se poduzećima osigurao pristup novim tržištima i prilikama za iskorištavanje prednosti unutarnjeg tržišta, a potrošačima i drugim primateljima usluga omogućio veći izbor. Za potrebe ove Uredbe „primateljima usluge” smatraju se poslovni korisnici, potrošači i drugi korisnici.

(3)

Odgovorno i savjesno ponašanje pružatelja usluga posredovanja ključno je za sigurno, predvidljivo i pouzdano internetsko okruženje te kako bi se građanima Unije i drugim osobama omogućilo da ostvaruju svoja temeljna prava zajamčena Poveljom Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”), osobito slobodu izražavanja i informiranja, slobodu poduzetništva, pravo na nediskriminaciju i ostvarenje visoke razine zaštite potrošača.

(4)

Stoga bi na razini Unije trebalo uspostaviti ciljani skup jedinstvenih, učinkovitih i proporcionalnih obvezujućih pravila kako bi se zaštitilo i poboljšalo funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Ovom se Uredbom utvrđuju uvjeti za nastajanje i širenje inovativnih digitalnih usluga na unutarnjem tržištu. Približavanje nacionalnih regulatornih mjera na razini Unije u pogledu zahtjeva za pružatelje usluga posredovanja potrebno je kako bi se izbjegla i okončala rascjepkanost unutarnjeg tržišta i osigurala pravna sigurnost, čime bi se umanjila nesigurnost za razvojne inženjere i potaknula interoperabilnost. Primjenom tehnološki neutralnih zahtjeva ne bi trebalo sputavati inovacije, već ih poticati.

(5)

Ova bi se Uredba trebala primjenjivati na pružatelje određenih usluga informacijskog društva kako su definirane u Direktivi (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća (5), odnosno na sve usluge koje se obično pružaju uz naknadu, na daljinu, elektroničkim sredstvima i na pojedinačni zahtjev primatelja. Konkretno, ova bi se Uredba trebala primjenjivati na pružatelje usluga posredovanja, a posebno onih koje se sastoje od usluga poznatih kao „samo prijenosnik informacija”, „privremeni smještaj” i „smještaj informacija na poslužitelju”, s obzirom na to da je eksponencijalni rast korištenja tim uslugama, uglavnom u zakonite i društveno korisne svrhe svih vrsta, također povećao njihovu ulogu u posredovanju i širenju nezakonitih ili na druge načine štetnih informacija i aktivnosti.

(6)

U praksi, određeni pružatelji usluga posredovanja posreduju u vezi s uslugama koje se mogu ili ne moraju pružati elektroničkim sredstvima, kao što su usluge informacijske tehnologije na daljinu, usluge prijevoza, smještaja ili dostave. Ova bi se Uredba trebala primjenjivati samo na usluge posredovanja i ne bi trebala utjecati na zahtjeve utvrđene pravom Unije ili nacionalnim pravom u vezi s proizvodima ili uslugama koje se pružaju posredstvom usluga posredovanja, među ostalim u slučajevima u kojima je usluga posredovanja sastavni dio neke druge usluge koja nije usluga posredovanja kako je prepoznata u sudskoj praksi Suda Europske unije.

(7)

Kako bi se osigurala djelotvornost pravila utvrđenih ovom Uredbom i jednaki uvjeti na unutarnjem tržištu, ta bi se pravila trebala primjenjivati na pružatelje usluga posredovanja bez obzira na njihov poslovni nastan ili na njihovu lokaciju, pod uvjetom da nude usluge u Uniji, što se dokazuje postojanjem bitne veze s Unijom.

(8)

Trebalo bi smatrati da takva bitna veza s Unijom postoji ako pružatelj usluga ima poslovni nastan u Uniji ili, u slučaju nepostojanja poslovnog nastana, ako je broj primatelja usluge u jednoj državi članici ili više njih znatan u odnosu na njihovo stanovništvo ili na temelju usmjeravanja aktivnosti prema jednoj državi članici ili više njih. Usmjeravanje aktivnosti prema jednoj državi članici ili više njih može se utvrditi na temelju svih relevantnih okolnosti, uključujući čimbenike kao što su upotreba jezika ili valute koja se uobičajeno upotrebljava u toj državi članici, mogućnost naručivanja proizvoda ili usluga ili upotreba relevantne vršne domene. Usmjeravanje aktivnosti prema državi članici može se utvrditi i na temelju dostupnosti aplikacije u odgovarajućoj nacionalnoj trgovini aplikacija, na temelju oglašavanja na lokalnoj razini ili na jeziku koji se upotrebljava u toj državi članici ili na temelju odnosa s korisnicima kao što su pružanje korisničkih usluga na jeziku koji se uobičajeno upotrebljava u toj državi članici. Bitnu vezu trebalo bi pretpostaviti i ako pružatelj usluga svoje aktivnosti usmjerava prema jednoj državi članici ili više njih u smislu članka 17. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (6). Za razliku od toga, to što je nekoj internetskoj stranici čisto tehnički moguće pristupiti iz Unije ne može se samim po sebi smatrati uspostavom bitne veze s Unijom.

(9)

Ovom se Uredbom u potpunosti usklađuju pravila koja su primjenjiva na usluge posredovanja na unutarnjem tržištu s ciljem osiguranja sigurnog, predvidljivog i pouzdanog internetskog okruženja, rješavanja problema širenja nezakonitog sadržaja na internetu i društvenih rizika koje širenje dezinformacija ili drugog sadržaja može prouzročiti te u okviru kojih se učinkovito štite temeljna prava utvrđena u Povelji i olakšavaju inovacije. U skladu s time, države članice ne bi trebale donijeti ili zadržati dodatne nacionalne zahtjeve koji se odnose na pitanja obuhvaćenima područjem primjene ove Uredbe, osim ako je to izričito predviđeno u ovoj Uredbi, s obzirom na to da bi to utjecalo na izravnu i jedinstvenu primjenu potpuno usklađenih pravila koja su primjenjiva na pružatelje usluga posredovanja u skladu s ciljevima ove Uredbe. Time se ne bi trebala isključiti mogućnost primjene drugog nacionalnog zakonodavstva koje se primjenjuje na pružatelje usluga posredovanja, u skladu s pravom Unije, uključujući Direktivu 2000/31/EZ, a posebno njezin članak 3., ako se odredbama nacionalnog prava nastoje ostvariti drugi zakoniti ciljevi od javnog interesa osim onih koji se nastoje ostvariti ovom Uredbom.

(10)

Ovom se Uredbom ne bi trebali dovoditi u pitanje drugi akti prava Unije kojima se općenito uređuje pružanje usluga informacijskog društva, kojima se uređuju drugi aspekti pružanja usluga posredovanja na unutarnjem tržištu ili kojima se određuju i dopunjuju usklađena pravila utvrđena u ovoj Uredbi, kao što su Direktiva 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7), uključujući njezine odredbe u pogledu platformi za razmjenu video sadržaja, uredbe (EU) 2019/1148 (8), (EU) 2019/1150 (9), (EU) 2021/784 (10) i (EU) 2021/1232 (11) Europskog parlamenta i Vijeća te Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (12) i odredbe prava Unije utvrđene u Uredbi o europskom nalogu za dostavljanje i europskom nalogu za čuvanje elektroničkih dokaza u kaznenim stvarima i Direktivi o utvrđivanju usklađenih pravila za imenovanje pravnih zastupnika za potrebe prikupljanja dokaza u kaznenim postupcima.

Slično tome, radi jasnoće, ovom se Uredbom ne bi trebalo dovoditi u pitanje pravo Unije o zaštiti potrošača, a posebno uredbe (EU) 2017/2394 (13), (EU) 2019/1020 (14) Europskog parlamenta i Vijeća, direktive 2001/95/EZ (15), 2005/29/EZ (16), 2011/83/EU (17) i 2013/11/EU (18) Europskog parlamenta i Vijeća, te Direktiva Vijeća 93/13/EEZ (19) i pravo o zaštiti osobnih podataka, posebno Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (20).

Ovom se Uredbom također ne bi trebala dovoditi u pitanje pravila Unije o međunarodnom privatnom pravu, a osobito pravila koja se odnose na jurisdikciju i priznavanje i izvršenje presuda u građanskim i trgovačkim stvarima, poput Uredbe (EU) br. 1215/2012, te na pravila o pravu mjerodavnom za ugovorne i izvanugovorne obveze. Zaštita pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka uređena je isključivo pravilima prava Unije o tom pitanju, posebno Uredbom (EU) 2016/679 i Direktivom 2002/58/EZ. Ovom se Uredbom također ne bi trebalo dovoditi u pitanje pravo Unije o radnim uvjetima ni pravo Unije u području pravosudne suradnje u građanskim i kaznenim stvarima. Međutim, u mjeri u kojoj se tim pravnim aktima Unije nastoje ostvariti isti ciljevi kao oni koji su utvrđeni u ovoj Uredbi, pravila ove Uredbe trebala bi se primjenjivati na pitanja koja nisu ili nisu u potpunosti obuhvaćena tim drugim pravnim aktima, kao i na pitanja u vezi s kojima ti drugi pravni akti državama članicama ostavljaju mogućnost donošenja određenih mjera na nacionalnoj razini.

(11)

Trebalo bi pojasniti da se ovom Uredbom ne dovodi u pitanje pravo Unije o autorskom pravu i srodnim pravima, uključujući direktive 2001/29/EZ (21), 2004/48/EZ (22) i (EU) 2019/790 (23) Europskog parlamenta i Vijeća, kojima se utvrđuju posebna pravila i postupci na koje ne bi trebalo utjecati.

(12)

Kako bi se ostvario cilj osiguranja sigurnog, predvidljivog i pouzdanog internetskog okruženja, za potrebe ove Uredbe pojam „nezakonit sadržaj” trebao bi općenito odražavati postojeća pravila u okruženju izvan interneta, osobito pojam „nezakonit sadržaj” trebalo bi široko definirati kako bi se njime obuhvatile informacije povezane s nezakonitim sadržajem, proizvodima, uslugama i aktivnostima. Taj bi pojam osobito trebalo tumačiti tako da se odnosi na informacije, bez obzira na njihov oblik, koje su u skladu s mjerodavnim pravom same po sebi nezakonite, kao što su nezakoniti govor mržnje ili teroristički sadržaj i nezakoniti diskriminirajući sadržaj, ili su u skladu s primjenjivim pravilima nezakonite s obzirom na činjenicu da se odnose na nezakonite aktivnosti. Ogledni primjeri obuhvaćaju dijeljenje slika koje prikazuju seksualno zlostavljanje djece, nezakonito dijeljenje privatnih slika bez pristanka, uhođenje na internetu, prodaju nesukladnih ili krivotvorenih proizvoda, prodaju proizvoda ili pružanje usluga kojima se povrjeđuje pravo o zaštiti potrošača, neovlašteno korištenje materijala zaštićenog autorskim pravom, nezakonitu ponudu usluga smještaja ili nezakonitu prodaju živih životinja. Za razliku od toga, videozapis očevica potencijalnog kaznenog djela ne bi se trebao smatrati nezakonitim sadržajem samo zato što prikazuje nezakonito djelo ako snimanje ili širenje takvog videozapisa u javnosti nije nezakonito prema nacionalnom pravu ili pravu Unije. U tom smislu nebitno je proizlazi li nezakonitost informacija ili aktivnosti iz prava Unije ili nacionalnog prava koje je u skladu s pravom Unije i koja je točna priroda ili predmet dotičnog prava.

(13)

S obzirom na posebne značajke predmetnih usluga i odgovarajuću potrebu da se pružatelje tih usluga učini podložnima određenim posebnim obvezama, potrebno je, u okviru šire kategorije pružatelja usluge smještaja informacija na poslužitelju, kako je definirana u ovoj Uredbi, razlikovati potkategoriju internetskih platformi. Internetske platforme, kao što su društvene mreže ili internetske platforme kojima se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima, trebale bi se definirati kao pružatelji usluga smještaja informacija na poslužitelju koji ne samo da na zahtjev primatelja usluge pohranjuju informacije dobivene od njih, nego ih na zahtjev primatelja usluge i šire u javnosti. Međutim, kako bi se izbjeglo uvođenje preširokih obveza, pružatelje usluga smještaja informacija na poslužitelju ne bi trebalo smatrati internetskim platformama ako je širenje u javnosti tek manja i isključivo sporedna značajka koja je suštinski povezana s nekom drugom uslugom, ili manja funkcionalnost glavne usluge, i ta se značajka ili funkcionalnost iz objektivnih tehničkih razloga ne može upotrebljavati bez te druge glavne usluge te uklapanje te značajke ili funkcionalnosti nije sredstvo za zaobilaženje primjenjivosti pravila ove Uredbe koja se primjenjuju na internetske platforme. Na primjer, takvu značajku mogao bi predstavljati prostor predviđen za komentare u internetskim novinama, gdje je jasno da se radi o sporednoj značajci glavne usluge, a to je objava vijesti pod uredničkom odgovornošću izdavača. S druge strane, pohranjivanje komentara na društvenoj mreži trebalo bi se smatrati uslugom internetske platforme, ako je jasno da nije riječ o manjoj značajki usluge koja se nudi, čak i ako je sporedna u odnosu na objavljivanje objava primateljâ usluge.Za potrebe ove Uredbe računalstvo u oblaku ili usluge smještaja internetskih stranica na poslužitelju ne bi se trebali smatrati internetskom platformom ako širenje određenih informacija u javnosti predstavlja manju i sporednu značajku ili manju funkcionalnost takvih usluga.

Nadalje, za usluge računalstva u oblaku i usluge smještaja internetskih stranica na poslužitelju, kada služe kao infrastruktura, poput osnovne usluge infrastrukturne pohrane i usluge računalstva internetske aplikacije, internetske stranice ili internetske platforme, ne bi se samo po sebi trebalo smatrati kao da u javnosti šire informacije koje su pohranjene ili obrađene na zahtjev primatelja aplikacije, internetske stranice ili internetske platforme koje smještaju.

(14)

Pojam „širenje u javnosti”, kako se upotrebljava u ovoj Uredbi, trebao bi podrazumijevati stavljanje informacija na raspolaganje potencijalno neograničenom broju osoba, što znači omogućavanje lakog pristupa informacijama za primatelje usluge općenito, bez potrebe za daljnjim djelovanjem primatelja usluge koji je informaciju pružio, bez obzira na to pristupaju li te osobe stvarno informacijama o kojima je riječ. U skladu s tim, ako pristup informacijama zahtijeva registraciju ili prijam u skupinu primateljâ usluge, trebalo bi smatrati da se te informacije šire u javnosti samo ako su primatelji usluge koji žele pristupiti informacijama automatski registrirani ili primljeni bez ljudske odluke ili odabira osoba kojima se odobrava pristup. Interpersonalne komunikacijske usluge, kako su definirane u Direktivi (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća (24), kao što su elektronička pošta ili usluge prijenosa privatnih poruka nisu obuhvaćene područjem primjene definicije internetskih platformi jer se upotrebljavaju za interpersonalnu komunikaciju među ograničenim brojem osoba koji određuje pošiljatelj komunikacije. Međutim, obveze pružatelja internetskih platformi utvrđene u ovoj Uredbi mogu se primjenjivati na usluge kojima se omogućuje stavljanje informacija na raspolaganje potencijalno neograničenom broju primatelja, koji pošiljatelj komunikacije nije odredio, na primjer putem javnih grupa ili otvorenih kanala. Trebalo bi se smatrati da se informacije šire u javnosti u smislu ove Uredbe samo ako do tog širenja dođe na izravan zahtjev primatelja usluge koji je informaciju pružio.

(15)

Ako su neke od pružateljevih usluga obuhvaćene ovom Uredbom, dok druge nisu, ili ako su usluge koje pruža pružatelj obuhvaćene različitim odjeljcima ove Uredbe, relevantne odredbe ove Uredbe trebale bi se primjenjivati samo na one usluge koje su obuhvaćene njihovim područjem primjene.

(16)

Pravna sigurnost koju pružateljima usluga posredovanja pruža horizontalni okvir uvjetnih izuzeća od odgovornosti, utvrđen Direktivom 2000/31/EZ, omogućila je nastajanje i širenje mnogih novih usluga na cijelom unutarnjem tržištu. Taj bi okvir stoga trebalo očuvati. Međutim, s obzirom na razlike u prenošenju i primjeni relevantnih pravila na nacionalnoj razini te radi jasnoće i usklađenosti, taj bi okvir trebalo ugraditi u ovu Uredbu. Potrebno je pojasniti i određene elemente tog okvira, uzimajući u obzir sudsku praksu Suda Europske unije.

(17)

Pravilima o odgovornosti pružatelja usluga posredovanja iz ove Uredbe trebalo bi utvrditi samo u kojim se slučajevima predmetni pružatelj usluga posredovanja ne može smatrati odgovornim u pogledu nezakonitog sadržaja koji pružaju primatelji usluge. Ta se pravila ne bi trebala tumačiti kao pozitivna osnova za utvrđivanje slučajeva u kojima se pružatelj može smatrati odgovornim, što treba utvrđivati primjenjivim pravilima prava Unije ili nacionalnog prava. Nadalje, izuzeća od odgovornosti utvrđena ovom Uredbom trebala bi se primjenjivati na sve vrste odgovornosti u pogledu svih vrsta nezakonitog sadržaja, bez obzira na točan predmet ili prirodu tog prava.

(18)

Izuzeća od odgovornosti utvrđena ovom Uredbom ne bi se trebala primjenjivati ako pružatelj usluga posredovanja, umjesto da se ograniči na neutralno pružanje usluga isključivo tehničkom i automatskom obradom informacija dobivenih od primatelja usluge, ima aktivnu ulogu koja je takva da mu pruža spoznaje o tim informacijama ili nadzor nad njima. Ta izuzeća stoga ne bi trebala biti na raspolaganju u pogledu odgovornosti koja se odnosi na informacije koje ne pruža primatelj usluge, nego sâm pružatelj usluge posredovanja, uključujući slučajeve u kojima su informacije nastale pod uredničkom odgovornošću tog pružatelja.

(19)

S obzirom na različitu prirodu aktivnosti „samo prijenosnika informacija”, „privremenog smještaja” i „smještaja informacija na poslužitelju” te različit položaj i mogućnosti pružatelja predmetnih usluga, pravila koja se primjenjuju na te aktivnosti potrebno je razlikovati s obzirom na to da u skladu s ovom Uredbom podliježu različitim zahtjevima i uvjetima, a njihovo se područje primjene razlikuje, kako to tumači Sud Europske unije.

(20)

Ako pružatelj usluga posredovanja s primateljem usluga namjerno surađuje radi poduzimanja nezakonitih aktivnosti, trebalo bi se smatrati da se uslugu ne pruža neutralno te pružatelj stoga ne bi smio biti u mogućnosti koristiti se izuzećima od odgovornosti predviđenima ovom Uredbom. To bi, na primjer, trebalo biti slučaj kada pružatelj nudi svoje usluge s glavnom svrhom olakšavanja nezakonitih aktivnosti, na primjer ako izričito navodi da mu je svrha olakšati nezakonite aktivnosti ili da su njegove usluge prikladne za tu svrhu. Sama činjenica da usluga nudi šifrirane prijenose ili bilo koji drugi sustav koji onemogućava identifikaciju korisnika ne bi se sama po sebi trebala smatrati kao usluga kojom se olakšavaju nezakonite aktivnosti.

(21)

Pružatelj usluga trebao bi biti u mogućnosti iskoristiti izuzeća od odgovornosti za usluge „samo prijenosnika informacija” i „privremenog smještaja” kada ni na koji način nije povezan s informacijama koje se prenose ili kojima se pristupa. Time se, među ostalim, zahtijeva da pružatelj usluga ne mijenja informacije koje prenosi ili kojima pruža pristup. Međutim, taj zahtjev ne bi trebalo tumačiti tako da se odnosi na manipulacije tehničke naravi koje se odvijaju tijekom prijenosa ili pristupa, sve dok te manipulacije ne mijenjaju integritet informacija koje se prenose ili kojima se pruža pristup.

(22)

Kako bi se koristio izuzećem od odgovornosti za usluge smještaja informacija na poslužitelju, pružatelj bi, nakon što stekne saznanje ili spoznaju o nezakonitim aktivnostima ili nezakonitom sadržaju, trebao žurno djelovati kako bi taj sadržaj uklonio ili mu onemogućio pristup. Uklanjanje ili onemogućavanje pristupa trebalo bi provesti uz poštovanje temeljnih prava primateljâ usluge, uključujući pravo na slobodu izražavanja i informiranja. Takvo saznanje ili spoznaja o nezakonitoj prirodi sadržaja, pružatelj može steći, među ostalim, u okviru istraga na vlastitu inicijativu ili putem obavijesti koje mu pojedinci ili subjekti dostave u skladu s ovom Uredbom, pod uvjetom da su takve obavijesti dovoljno precizne i primjereno potkrijepljene kako bi gospodarski subjekt koji postupa s dužnom pažnjom mogao razumno utvrditi i procijeniti navodno nezakonit sadržaj i, prema potrebi, protiv njega djelovati. Međutim, takvo saznanje ili spoznaja ne mogu se smatrati stečenima samo na temelju činjenice da pružatelj općenito ima spoznaju o činjenici da se njegovom uslugom koristi i za pohranu nezakonitog sadržaja. Nadalje, činjenica da pružatelj automatski indeksira informacije učitane na svoju uslugu, da ima funkciju pretraživanja ili da preporučuje informacije na temelju profila ili preferencija primateljâ usluge nije dovoljan temelj da bi se smatralo da pružatelj ima „specifično” saznanje o nezakonitim aktivnostima koje se provode na toj platformi ili o nezakonitom sadržaju koji je na njoj pohranjen.

(23)

Izuzeće od odgovornosti ne bi se trebalo primjenjivati ako primatelj usluge djeluje pod ovlašću ili nadzorom pružatelja usluge smještaja informacija na poslužitelju. Ako, na primjer, pružatelj internetske platforme kojom se potrošačima omogućuje da sklapaju ugovore na daljinu s trgovcima odredi cijenu robe ili usluga koje nudi trgovac, moglo bi se smatrati da trgovac djeluje pod ovlašću ili nadzorom te internetske platforme.

(24)

Kako bi se osigurala djelotvorna zaštita potrošača pri sudjelovanju u posredovanim komercijalnim transakcijama na internetu, određeni pružatelji usluga smještaja informacija na poslužitelju, odnosno internetske platforme kojima se potrošačima omogućuje sklapanje ugovore na daljinu s trgovcima, ne bi smjeli biti u mogućnosti koristiti se izuzećem od odgovornosti pružatelja usluga smještaja informacija na poslužitelju utvrđenim ovom Uredbom ako se na tim internetskim platformama relevantne informacije o predmetnim transakcijama prikazuju na način koji potrošače navodi na pomisao da su te informacije pružile same internetske platforme ili trgovci koji djeluju pod njihovom ovlašću ili nadzorom te da te internetske platforme stoga imaju znanja o tim informacijama ili nadzor nad njima, čak i ako to možda zapravo nije slučaj. Primjeri takvog ponašanja mogli bi biti slučajevi kada internetska platforma ne prikaže jasno identitet trgovca kako se to zahtijeva ovom Uredbom, kada internetska platforma uskrati identitet ili kontaktne podatke trgovca sve dok se ne sklopi ugovor između trgovca i potrošača ili ako internetske platforme stavljaju na tržište proizvod ili uslugu u svoje vlastito ime umjesto u ime trgovca koji će isporučiti taj proizvod ili tu uslugu. U tom smislu treba objektivno i na temelju svih relevantnih okolnosti utvrditi može li prikazivanje informacija prosječnog potrošača navesti da povjeruje da je dotične informacije pružila sama internetska platforma ili trgovac koji djeluje pod njezinom ovlašću ili nadzorom.

(25)

Izuzeća od odgovornosti utvrđena ovom Uredbom ne bi trebala utjecati na mogućnost donošenja različitih vrsta privremenih mjera protiv pružatelja usluga posredovanja, čak i ako ispunjavaju uvjete utvrđene u okviru tih izuzeća. Takve privremene mjere mogu se posebno sastojati od sudskih naloga ili naloga upravnih tijela, izdanih u skladu s pravom Unije, u kojima se zahtijeva okončanje ili sprečavanje neke povrede, uključujući uklanjanje nezakonitih sadržaja navedenih u takvim nalozima ili onemogućavanje pristupa tim sadržajima.

(26)

Kako bi se stvorila pravna sigurnost, i kako se ne bi obeshrabrile aktivnosti čiji je cilj otkriti, identificirati i djelovati protiv nezakonitog sadržaja, a koje pružatelji svih kategorija usluga posredovanja poduzimaju na dobrovoljnoj osnovi, trebalo bi pojasniti da sama činjenica da pružatelji poduzimaju takve aktivnosti ne čini izuzeća od odgovornosti utvrđena u ovoj Uredbi nedostupnima, pod uvjetom da se te aktivnosti provode u dobroj vjeri i s dužnom pažnjom. Uvjet djelovanja u dobroj vjeri i s dužnom pažnjom trebao bi obuhvaćati djelovanje na objektivan, nediskriminirajući i razmjeran način, uz dužno poštovanje prava i zakonitih interesa svih uključenih strana, te pružanje potrebnih zaštitnih mjera protiv neopravdanog uklanjanja zakonitog sadržaja, u skladu s ciljem i zahtjevima ove Uredbe. U tu svrhu predmetni pružatelji usluga trebali bi, na primjer, poduzeti razumne mjere kako bi osigurali da, ako se za obavljanje takvih aktivnosti upotrebljavaju automatizirani alati, relevantna tehnologija bude dovoljno pouzdana kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri ograničila stopa pogrešaka. Osim toga, valja pojasniti da sama činjenica da pružatelji usluga u dobroj vjeri poduzimaju mjere radi poštovanja zahtjeva prava Unije, uključujući zahtjeve utvrđene ovom Uredbom u pogledu provedbe njihovih uvjeta poslovanja, ne bi trebala učiniti izuzeća od odgovornosti utvrđena u ovoj Uredbi nedostupnima. Stoga se sve takve aktivnosti i mjere koje je pružatelj možda poduzeo ne bi trebale uzeti u obzir pri utvrđivanju može li se pružatelj osloniti na izuzeće od odgovornosti, osobito u pogledu toga pruža li pružatelj svoje usluge neutralno i može li stoga biti obuhvaćen područjem primjene relevantne odredbe, s time da to pravilo, međutim, ne podrazumijeva da se pružatelj usluga na njega može nužno i osloniti. Dobrovoljna djelovanja ne bi smjelo upotrebljavati za zaobilaženje obveza pružatelja usluga posredovanja na temelju ove Uredbe.

(27)

Iako su pravila o odgovornosti pružatelja usluga posredovanja iz ove Uredbe usredotočena na izuzeće pružatelja usluga posredovanja od odgovornosti, važno je podsjetiti da se, unatoč općenito važnoj ulozi takvih pružatelja, problem nezakonitog sadržaja i aktivnosti na internetu ne bi trebao rješavati usredotočujući se isključivo na njihovu odgovornost. Ako je moguće, treće strane pogođene nezakonitim sadržajem koji se prenosi ili pohranjuje na internetu trebale bi pokušati riješiti sukobe povezane s takvim sadržajem bez uključivanja dotičnih pružatelja usluga posredovanja. Primatelje usluge trebalo bi smatrati odgovornima za nezakoniti sadržaj koji pružaju i koji mogu širiti javnosti uslugama posredovanja ako je to predviđeno primjenjivim pravilima prava Unije i nacionalnog prava kojima se utvrđuje takva odgovornost. Prema potrebi, i drugi akteri, kao što su grupni moderatori u zatvorenim internetskim okruženjima, posebno u slučaju velikih skupina, trebali bi također doprinijeti sprečavanju širenja nezakonitog sadržaja na internetu, u skladu s primjenjivim pravom. Nadalje, ako je potrebno uključiti pružatelje usluga informacijskog društva, uključujući pružatelje usluga posredovanja, svi zahtjevi ili nalozi za takvo sudjelovanje trebali bi, u pravilu, biti upućeni konkretnom pružatelju koji je tehnički i operativno sposoban djelovati protiv određenog nezakonitog sadržaja kako bi se spriječili ili umanjili mogući negativni učinci na raspoloživost i dostupnost informacija koje nisu nezakoniti sadržaj.

(28)

Od 2000. pojavile su se nove tehnologije kojima se poboljšavaju dostupnost, učinkovitost, brzina, pouzdanost, kapacitet i sigurnost sustava za prijenos, „lakoća pronalaženja” i pohrana podataka na internetu, što je dovelo do sve složenijeg internetskog ekosustava. U tom bi pogledu trebalo podsjetiti da pružatelji usluga koji uspostavljaju i olakšavaju temeljnu logičku strukturu i pravilno funkcioniranje interneta, uključujući tehničke pomoćne funkcije, isto tako mogu imati koristi od izuzećâ od odgovornosti utvrđenih u ovoj Uredbi, u mjeri u kojoj se njihove usluge smatraju uslugama „samo prijenosnika informacija”, „privremenog smještaja” ili „smještaja informacija na poslužitelju”. Takve usluge uključuju, ovisno o slučaju, bežične lokalne mreže, usluge sustava naziva domena (DNS), registre naziva vršnih domena, registrare, certifikacijska tijela koja izdaju digitalne certifikate, virtualne privatne mreže, internetske tražilice, usluge infrastrukture u oblaku ili mreže za isporuku sadržaja, kojima se omogućuju, lociraju ili poboljšavaju funkcije drugih pružatelja usluga posredovanja. Isto tako, znatno su se razvile i usluge koje se upotrebljavaju u komunikacijske svrhe kao i tehnička rješenja za njihovu isporuku, što je dovelo do internetskih usluga kao što su govor putem IP-a, usluge slanja poruka i usluge elektroničke pošte na internetu, pri čemu se komunikacija odvija putem usluge pristupa internetu. Izuzeće od odgovornosti može biti korisno i za te usluge u mjeri u kojoj se mogu smatrati uslugama „samo prijenosnika informacija”, „privremenog smještaja” ili „smještaja informacija na poslužitelju”.

(29)

Usluge posredovanja obuhvaćaju široki raspon gospodarskih djelatnosti koje se odvijaju na internetu i koje se neprekidno razvijaju kako bi se omogućio brz, siguran i zaštićen prijenos informacija te osigurala pogodnost za sve sudionike internetskog ekosustava. Na primjer, usluge posredovanja „samo prijenosnika informacija” obuhvaćaju generičke kategorije usluga kao što su središta za razmjenu internetskog prometa, bežične pristupne točke, virtualne privatne mreže, usluge DNS-a i funkcije za pretvaranje imena domene DNS-a, registri naziva vršnih domena, registrari, certifikacijska tijela koja izdaju digitalne certifikate, govor putem IP-a i druge interpersonalne komunikacijske usluge, dok generički primjeri usluga posredovanja „privremenog smještaja” obuhvaćaju isključivo pružanje mreža za isporuku sadržaja, obrnute proxy poslužitelje i proxy poslužitelje za prilagodbu sadržaja.- Takve su usluge ključne kako bi se osigurao neometan i učinkovit prijenos informacija na internetu. Primjeri „usluga smještaja informacija na poslužitelju” obuhvaćaju kategorije usluga kao što su računalstvo u oblaku, smještaj internetskih stranica na poslužitelju, naplatne usluge referenciranja ili usluge kojima se omogućuje razmjena informacija i sadržaja na internetu, uključujući pohranu i dijeljenje datoteka. Usluge posredovanja mogu se pružati zasebno, kao dio druge vrste usluge posredovanja ili istodobno s drugim uslugama posredovanja. Predstavlja li određena usluga uslugu „samo prijenosnika informacija”, „privremenog smještaja” ili „smještaja informacija na poslužitelju” ovisi isključivo o njezinim tehničkim funkcionalnostima, koje se mogu razvijati tijekom vremena, te bi ih trebalo procjenjivati na pojedinačnoj osnovi.

(30)

Pružatelji usluga posredovanja ne bi trebali ni de iure ni de facto podlijegati obvezi praćenja u odnosu na opće obveze. To se ne odnosi na obveze praćenja u konkretnom slučaju te, osobito, ne utječe na naloge nacionalnih tijela u skladu s nacionalnim zakonodavstvom koje je u skladu s pravom Unije, kako ga tumači Sud Europske unije, i u skladu s uvjetima utvrđenima ovom Uredbom. Ništa u ovoj Uredbi ne bi se smjelo tumačiti kao uvođenje opće obveze praćenja ili opće obveze aktivnog utvrđivanja činjenica odnosno kao opće obveze pružateljâ da poduzmu proaktivne mjere u vezi s nezakonitim sadržajem.

(31)

Ovisno o pravnom sustavu svake države članice i području prava koje je u pitanju, nacionalna pravosudna ili upravna tijela, uključujući tijela za izvršavanje zakonodavstva, mogu naložiti pružateljima usluga posredovanja da djeluju protiv određenog nezakonitog sadržaja ili više njih ili da pruže određene konkretne informacije. Nacionalni zakoni na temelju kojih se izdaju takvi nalozi znatno se razlikuju, a po nalozima se sve češće postupa u prekograničnim situacijama. Kako bi se osiguralo djelotvorno i učinkovito izvršavanje tih naloga, osobito u prekograničnom kontekstu, potrebno je utvrditi određene uvjete koje bi ti nalozi trebali ispunjavati kao i određene dodatne zahtjeve koji se odnose na obradu tih naloga kako bi dotična javna tijela mogla izvršavati svoje zadaće, a pružatelji ne bi bili izloženi nerazmjernim opterećenjima, bez neopravdanog učinka, pritom, na prava i zakonite interese trećih strana. Slijedom toga, ovom bi Uredbom trebalo uskladiti samo određene posebne minimalne uvjete koje bi takvi nalozi trebali ispuniti kako bi se za pružatelje usluga posredovanja uvela obveza obavješćivanja relevantnih tijela o učinku tih naloga. Stoga se ovom Uredbom ne pruža pravna osnova za izdavanje takvih naloga niti se uređuje njihovo teritorijalno područje primjene ili prekogranično izvršavanje.

(32)

Primjenjivim pravom Unije ili nacionalnim pravom na temelju kojeg se ti nalozi izdaju mogli bi se zahtijevati dodatni uvjeti i ono bi ujedno trebalo biti temelj za izvršavanje predmetnih naloga. U slučaju nepoštovanja takvih naloga, država članica koja je izdala nalog trebala bi ih moći izvršiti u skladu sa svojim nacionalnim pravom. Primjenjivo nacionalno pravo trebalo bi biti u skladu s pravom Unije, uključujući Povelju i odredbe UFEU-a o slobodi poslovnog nastana i o slobodi pružanju usluga unutar Unije, posebno u pogledu usluga internetskih igara na sreću i klađenja. Primjenom takvih nacionalnih zakona za izvršavanje predmetnih naloga ne dovode se u pitanje primjenjivi pravni akti Unije ili međunarodni sporazumi koje su sklopile Unija ili države članice u vezi s prekograničnim priznavanjem, provedbom ili izvršavanjem tih naloga, posebno u građanskim i kaznenim stvarima. S druge strane, na izvršavanje obveze obavješćivanja relevantnih tijela o učinku tih nalogâ, za razliku od izvršavanja samih nalogâ, trebala bi se primjenjivati pravila iz ove Uredbe.

(33)

Pružatelj usluga posredovanja trebao bi bez nepotrebne odgode obavijestiti tijelo koje je izdalo nalog o svakom daljnjem postupanju u vezi s takvim nalozima u skladu s rokovima utvrđenima u relevantnom pravu Unije ili nacionalnom pravu.

(34)

Relevantna nacionalna tijela trebala bi moći izdavati takve naloge u pogledu sadržaja koji se smatra nezakonitim ili naloge za pružanje informacija na temelju prava Unije ili nacionalnog prava koje je u skladu s pravom Unije, posebno Poveljom, i uputiti ih pružateljima usluga posredovanja, uključujući one koji imaju poslovni nastan u drugoj državi članici. Međutim, ovom se Uredbom ne bi smjelo dovoditi u pitanje pravo Unije u području pravosudne suradnje u građanskim ili kaznenim stvarima, uključujući Uredbu (EU) br. 1215/2012 i uredbu o europskom nalogu za dostavljanje i europskom nalogu za čuvanje elektroničkih dokaza u kaznenim stvarima, te nacionalno kazneno ili građansko procesno pravo. Stoga, ako se navedenim pravom u kontekstu kaznenog ili građanskog postupka predviđaju uvjeti koji su dodatni ili nekompatibilni s onima predviđenima ovom Uredbom u pogledu naloga za djelovanje protiv nezakonitog sadržaja ili za pružanje informacija, uvjeti predviđeni ovom Uredbom mogli bi se ne primjenjivati ili bi se mogli prilagoditi. Osobito, obveza koordinatora za digitalne usluge iz države članice tijela koje je izdalo nalog da dostavi primjerak naloga svim drugim koordinatorima za digitalne usluge mogla bi se ne primjenjivati u kontekstu kaznenog postupka ili bi se mogla prilagoditi, ako je tako predviđeno primjenjivim nacionalnim kaznenim procesnim pravom.

Nadalje, obveza da nalozi sadržavaju obrazloženje u kojem se objašnjava zašto su informacije nezakonit sadržaj trebalo bi se, prema potrebi, prilagoditi u skladu s primjenjivim nacionalnim kaznenim procesnim pravom radi sprečavanja, istrage, otkrivanja i progona kaznenih djela. Naposljetku, obveza pružatelja usluga posredovanja da obavijeste primatelja usluge mogla bi se odgoditi u skladu s primjenjivim pravom Unije ili nacionalnim pravom, posebno u kontekstu kaznenih, građanskih ili upravnih postupaka. Osim toga, naloge bi trebalo izdavati u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 i zabranom općih obveza praćenja informacija ili aktivnog traženja činjenica ili okolnosti koje bi ukazivale na nezakonite aktivnosti utvrđene u ovoj Uredbi. Uvjetima i zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi koji se primjenjuju na naloge za djelovanje protiv nezakonitog sadržaja ne dovode se u pitanje drugi akti Unije kojima se predviđaju slični sustavi za djelovanje protiv određenih vrsta nezakonitog sadržaja, kao što su Uredba (EU) 2021/784, Uredba (EU) 2019/1020 ili Uredba (EU) 2017/2394 kojom se tijelima država članica odgovornima za izvršavanje propisa o zaštiti potrošača dodjeljuju posebne ovlasti za izdavanje naloga za pružanje informacija, dok se uvjetima i zahtjevima koji se primjenjuju na naloge za pružanje informacija ne dovode u pitanje drugi akti Unije kojima se predviđaju slična relevantna pravila za određene sektore. Tim se uvjetima i zahtjevima ne bi trebala dovoditi u pitanje pravila o zadržavanju i očuvanju u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom koje je u skladu s pravom Unije te zahtjevima tijela za izvršavanje zakonodavstva za povjerljivost u pogledu neotkrivanja informacija. Ti uvjeti i zahtjevi ne bi trebali utjecati na mogućnost država članica da od pružatelja usluga posredovanja zahtijevaju sprečavanje povrede, u skladu s pravom Unije, uključujući ovu Uredbu, a posebno zabranom općih obveza praćenja.

(35)

Uvjeti i zahtjevi utvrđeni u ovoj Uredbi trebali bi biti ispunjeni najkasnije pri dostavi naloga dotičnom pružatelju usluga. Nalog se stoga može izdati na jednom od službenih jezika tijela dotične države članice koje je izdalo nalog. Međutim, ako je taj jezik različit od jezika koji je naveo pružatelj usluga posredovanja ili od drugog službenog jezika država članica, o čemu su tijelo koje je izdalo nalog i pružatelj usluga posredovanja postigli dogovor, dostava naloga trebala bi biti popraćena prijevodom barem elemenata naloga koji su utvrđeni u ovoj Uredbi. Ako je pružatelj usluga posredovanja dogovorio s tijelima države članice da će upotrebljavati određeni jezik, trebalo bi ga poticati da prihvati naloge na istom jeziku na kojemu ih izdaju tijela u drugim državama članicama. Nalozi bi trebali sadržavati elemente koji adresatu omogućuju identifikaciju tijela koje je izdalo nalog, uključujući, prema potrebi, podatke za kontakt kontaktne točke unutar tog tijela, i provjeru vjerodostojnosti naloga.

(36)

Teritorijalno područje primjene takvih naloga za djelovanje protiv nezakonitog sadržaja trebalo bi jasno utvrditi na temelju primjenjivog prava Unije ili nacionalnog prava kojima se omogućuje izdavanje naloga, pri čemu ono ne bi trebalo prelaziti okvire onoga što je nužno za ostvarivanje ciljeva naloga. U tom pogledu, nacionalno pravosudno ili upravno tijelo, koje bi moglo biti i tijelo za izvršavanje zakonodavstva, koje je izdalo nalog trebalo bi postići ravnotežu između cilja koji se nalogom nastoji postići, u skladu s pravnom osnovom koja omogućuje njegovo izdavanje, i prava i zakonitih interesa svih trećih strana na koje nalog može utjecati, osobito njihovih temeljnih prava na temelju Povelje. Osobito u prekograničnom kontekstu, učinak naloga trebao bi u načelu biti ograničen na državno područje države članice koja je izdala nalog, osim ako nezakonitost sadržaja proizlazi izravno iz prava Unije ili ako tijelo koje je izdalo nalog smatra da prava koja su u pitanju zahtijevaju šire teritorijalno područje primjene, u skladu s pravom Unije i međunarodnim pravom, vodeći računa o međunarodnim interesima.

(37)

Nalozi za pružanje informacija uređeni ovom Uredbom odnose se na predočenje posebnih informacija o pojedinačnim primateljima predmetne usluge posredovanja koji su u tim nalozima identificirani kako bi se utvrdilo pridržavaju li se primatelji usluge primjenjivih pravila Unije ili nacionalnih pravila. Takvim nalozima trebale bi se zahtijevati informacije s ciljem omogućavanja identifikacije primateljâ dotične usluge. Stoga nalozi u pogledu informacija o skupini primatelja usluge koji nisu posebno identificirani, uključujući naloge za pružanje agregiranih informacija potrebnih u statističke svrhe ili za oblikovanje politika na temelju dokaza nisu obuhvaćeni zahtjevima ove Uredbe koji se odnose na pružanje informacija.

(38)

Nalozi za djelovanje protiv nezakonitog sadržaja i pružanje informacija podliježu pravilima kojima se štiti nadležnost države članice u kojoj pružatelj usluga, na kojega se nalog odnosi, ima poslovni nastan i pravilima kojima se utvrđuju moguća odstupanja od te nadležnosti u određenim slučajevima utvrđenima u članku 3. Direktive 2000/31/EZ samo ako su ispunjeni uvjeti iz tog članka. Budući da se predmetni nalozi odnose na određeni nezakoniti sadržaj odnosno određene informacije, oni u slučaju da su upućeni pružateljima usluga posredovanja s poslovnim nastanom u drugoj državi članici u načelu ne ograničavaju slobodu tih pružatelja da pružaju usluge preko granica. Stoga se na te naloge ne primjenjuju pravila utvrđena u članku 3. Direktive 2000/31/EZ, uključujući pravila o potrebi opravdavanja mjera kojima se odstupa od nadležnosti države članice u kojoj pružatelj usluga ima poslovni nastan na određenim utvrđenim osnovama i pravila o obavješćivanju o tim mjerama.

(39)

Zahtjevi za pružanje informacija o mehanizmima pravne zaštite koji su dostupni pružatelju usluge posredovanja i primatelju usluge koji je pružio sadržaj obuhvaćaju zahtjev za pružanje informacija o administrativnim mehanizmima za rješavanje pritužbi i sudskoj zaštiti, uključujući žalbe protiv naloga koje izdaju pravosudna tijela. Nadalje, koordinatori za digitalne usluge mogli bi razviti nacionalne alate i smjernice za mehanizme pritužbi i pravne zaštite primjenjive na njihovu državnom području kako bi primateljima usluge olakšali pristup takvim mehanizmima. Naposljetku, pri primjeni ove Uredbe države članice trebale bi poštovati temeljno pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje kako je predviđeno u članku 47. Povelje. Ovom Uredbom ne bi se stoga smjelo sprečavati relevantna nacionalna pravosudna ili upravna tijela da na temelju primjenjivog prava Unije ili nacionalnog prava izdaju nalog za ponovnu uspostavu sadržaja ako je takav sadržaj bio u skladu s uvjetima poslovanja pružatelja usluga posredovanja, ali ga je taj pružatelj pogrešno smatrao nezakonitim te je uklonjen.

(40)

Kako bi se ostvarili ciljevi ove Uredbe, a posebno kako bi se poboljšalo funkcioniranje unutarnjeg tržišta i osiguralo sigurno i transparentno internetsko okruženje, potrebno je uspostaviti jasan, učinkovit, predvidljiv i uravnotežen skup usklađenih obveza dužne pažnje za pružatelje usluga posredovanja. Tim bi se obvezama posebno trebali nastojati zajamčiti različiti ciljevi javne politike, kao što su sigurnost i povjerenje primatelja usluge, uključujući potrošače, maloljetnike i korisnike koji su posebno izloženi riziku od govora mržnje, seksualnog zlostavljanja ili drugih diskriminirajućih djelovanja, zaštita relevantnih temeljnih prava sadržanih u Povelji, smislena odgovornost tih pružatelja usluga i osnaživanje primatelja i drugih pogođenih strana, olakšavajući istodobno potreban nadzor koji provode nadležna tijela.

(41)

U tom je pogledu važno da se obveze dužne pažnje prilagode vrsti, veličini i prirodi dotične usluge posredovanja. Ovom se Uredbom stoga utvrđuju osnovne obveze primjenjive na sve pružatelje usluga posredovanja kao i dodatne obveze za pružatelje usluga smještaja informacija na poslužitelju te, konkretnije, na pružatelje internetskih platformi i vrlo velikih internetskih platformi kao i vrlo velikih internetskih tražilica. Pružatelji usluga posredovanja trebali bi, u mjeri u kojoj se nalaze unutar različitih kategorija s obzirom na prirodu svojih usluga i svoju veličinu, poštovati sve odgovarajuće obveze iz ove Uredbe u vezi s tim uslugama. Te usklađene obveze dužne pažnje, koje bi trebale biti razumne i neproizvoljne, potrebne su za ostvarenje utvrđenih ciljeva od javnog interesa, kao što su zaštita zakonitih interesa primatelja usluge, rješavanje pitanja nezakonitih praksi i zaštita temeljnih prava sadržanih u Povelji. Obveze dužne pažnje neovisne su od pitanja odgovornosti pružatelja usluga posredovanja te ih stoga treba zasebno procijeniti.

(42)

Kako bi se olakšala neometana i učinkovita dvosmjerna komunikacija, uključujući, prema potrebi, potvrđivanjem primitka takve komunikacije, povezana s pitanjima obuhvaćenima ovom Uredbom, od pružatelja usluga posredovanja trebalo bi zahtijevati da odrede jedinstvenu elektroničku kontaktnu točku te da objave i ažuriraju relevantne informacije koje se odnose na tu kontaktnu točku, uključujući jezike koje treba upotrebljavati pri takvoj komunikaciji. Elektroničku kontaktnu točku mogu upotrebljavati i pouzdani prijavitelji i profesionalni subjekti koji imaju poseban odnos s pružateljem usluga posredovanja. Za razliku od pravnog zastupnika, elektronička kontaktna točka trebala bi služiti u operativne svrhe i ne bi trebala biti obvezna imati fizičku lokaciju. Pružatelji usluga posredovanja mogu odrediti jedinstvenu kontaktnu točku za zahtjeve iz ove Uredbe te za potrebe drugih akata prava Unije. Pri određivanju jezika komunikacije, pružatelji usluga posredovanja potiču se da osiguraju da odabrani jezici, sami po sebi, ne predstavljaju prepreku komunikaciji. Ako je to potrebno, pružateljima usluga posredovanja i tijelima država članica trebalo bi omogućiti da postignu zaseban dogovor o jeziku komunikacije ili nastojati pronaći alternativne načine za prevladavanje jezične prepreke, među ostalim upotrebom svih raspoloživih tehnoloških sredstava ili unutarnjih i vanjskih ljudskih resursa.

(43)

Pružatelji usluga posredovanja trebali bi biti obvezni odrediti i jedinstvenu kontaktnu točku za primatelje usluga, omogućujući brzu, izravnu i učinkovitu komunikaciju, posebno putem lako dostupnih sredstava kao što su telefonski broj, e-adrese, elektronički obrasci za kontakt, chatbotovi ili trenutačna razmjena poruka. Trebalo bi biti izričito navedeno kada primatelj usluge komunicira s chatbotovima. Pružatelji usluga posredovanja trebali bi omogućiti primateljima usluga da odaberu sredstva izravne i učinkovite komunikacije koja ne ovise samo o automatiziranim alatima. Pružatelji usluga posredovanja trebali bi poduzeti sve razumne napore kako bi jamčili da je na raspolaganju dovoljno ljudskih i financijskih resursa kako bi se osiguralo da se ta komunikacija obavlja pravovremeno i učinkovito.

(44)

Pružatelji usluga posredovanja s poslovnim nastanom u trećoj zemlji te koji nude usluge u Uniji trebali bi imenovati pravnog zastupnika u Uniji s dostatnim ovlaštenjima i pružiti informacije o svojim pravnim zastupnicima relevantnim tijelima te ih javno objaviti. Kako bi postupili u skladu s tom obvezom, takvi pružatelji usluga posredovanja trebali bi osigurati da imenovani pravni zastupnik ima potrebne ovlasti i resurse za suradnju s relevantnim tijelima. To bi, na primjer, mogao biti slučaj kad pružatelj usluga posredovanja imenuje društvo kćer iz iste grupe kojoj pripada pružatelj, ili svoje matično društvo, ako to društvo kćer ili matično društvo ima poslovni nastan u Uniji. To, međutim, ne bi mogao biti slučaj ako je, na primjer, u pogledu pravnog zastupnika u tijeku postupak restrukturiranja, stečaj, ili postupak u slučaju nesolventnosti fizičkih ili pravnih osoba. Tom bi se obvezom trebao omogućiti učinkovit nadzor i, prema potrebi, provedbu ove Uredbe u odnosu na te pružatelje. Trebalo bi biti moguće da jednog pravnog zastupnika u skladu s nacionalnim pravom ovlasti više pružatelja usluga posredovanja. Pravnom zastupniku trebalo bi omogućiti da djeluje i kao kontaktna točka, pod uvjetom da su ispunjeni odgovarajući zahtjevi ove Uredbe.

(45)

Iako bi se u načelu trebala poštovati sloboda ugovaranja pružateljâ usluga posredovanja, primjereno je utvrditi određena pravila o sadržaju, primjeni i provedbi njihovih uvjeta poslovanja u interesu transparentnosti, zaštite primatelja usluge i izbjegavanja nepoštenih ili proizvoljnih ishoda. Pružatelji usluga posredovanja trebali bi u svojim uvjetima poslovanja jasno navesti i ažurirati informacije o razlozima na temelju kojih mogu ograničiti pružanje svojih usluga. Trebali bi, osobito, obuhvatiti informacije o svim politikama, postupcima, mjerama i alatima koji se upotrebljavaju u svrhu moderiranja sadržaja, uključujući algoritamsko donošenje odluka i revizije koje provodi čovjek, kao i o pravilnik o njihovu internom sustavu za rješavanje pritužbi. Trebali bi pružiti i lako dostupne informacije o pravu na prestanak korištenja uslugom. Pružatelji usluga posredovanja u svojim uvjetima pružanja usluga mogu koristiti grafičke elemente kao što su ikone ili slike kako bi objasnili glavne elemente zahtjeva za pružanje informacija utvrđenih u ovoj Uredbi. Pružatelji bi trebali odgovarajućim sredstvima obavijestiti primatelje svojih usluga o znatnim promjenama uvjeta poslovanja, na primjer kada mijenjaju pravila o informacijama koje su dopuštene na njihovoj usluzi ili drugim takvim promjenama koje bi mogle izravno utjecati na sposobnost primatelja da se koriste uslugom.

(46)

Pružatelji usluga posredovanja koje su prvenstveno usmjerene na maloljetnike, na primjer dizajnom ili stavljanjem na tržište usluge, ili kojima se pretežno koriste maloljetnici, trebali bi uložiti posebne napore kako bi maloljetnicima olakšali razumijevanje objašnjenja svojih uvjeta poslovanja.

(47)

Pri osmišljavanju, primjeni i provedbi tih ograničenja pružatelji usluga posredovanja trebali bi djelovati na neproizvoljan i nediskriminirajući način te uzimati u obzir prava i zakonite interese primateljâ usluge, uključujući temeljna prava utvrđena u Povelji. Na primjer, pružatelji vrlo velikih internetskih platformi trebali bi osobito posvećivati dužnu pažnju slobodi izražavanja i informiranja, uključujući slobodu medija i pluralizam. Svi pružatelji usluga posredovanja također bi trebali voditi računa o relevantnim međunarodnim standardima za zaštitu ljudskih prava, kao što su Vodeća načela Ujedinjenih naroda o poslovanju i ljudskim pravima.

(48)

S obzirom na njihovu posebnu ulogu i doseg, primjereno je vrlo velikim internetskim platformama i vrlo velikim internetskim tražilicama nametnuti dodatne zahtjeve u pogledu informacija i transparentnosti njihovih uvjeta poslovanja. Slijedom toga, pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica trebali bi svoje uvjete poslovanja imati dostupne na službenim jezicima svih država članica u kojima nude svoje usluge te bi primateljima usluga trebali pružiti sažet i lako čitljiv sažetak glavnih elemenata uvjeta poslovanja. U takvim bi se sažecima trebali utvrditi glavni elementi zahtjeva za pružanje informacija, uključujući mogućnost jednostavnog neprihvaćanja neobveznih klauzula.

(49)

Kako bi se osigurala odgovarajuća razina transparentnosti i odgovornosti, pružatelji usluga posredovanja trebali bi objaviti godišnje izvješće u strojno čitljivom formatu, u skladu s usklađenim zahtjevima sadržanima u ovoj Uredbi, o moderiranju sadržaja kojim se bave, uključujući mjere poduzete kao rezultat primjene i provedbe njihovih uvjeta poslovanja. Međutim, kako bi se izbjeglo nerazmjerno opterećenje, te obveze izvješćivanja radi transparentnosti ne bi se trebale primjenjivati na pružatelje koji su mikropoduzeća ili mala poduzeća kako su definirana u Preporuci Komisije 2003/361/EZ (25) i koji nisu vrlo velike internetske platforme u smislu ove Uredbe.

(50)

Pružatelji usluga smještaja informacija na poslužitelju imaju posebno važnu ulogu u borbi protiv nezakonitog sadržaja na internetu jer pohranjuju informacije dobivene od primatelja usluge na njihov zahtjev i obično omogućuju drugim primateljima pristup tim informacijama, ponekad velikih razmjera. Važno je da svi pružatelji usluga smještaja informacija na poslužitelju, bez obzira na njihovu veličinu, uspostave mehanizme obavješćivanja i djelovanja koji su lako dostupni i prilagođeni korisnicima i kojima se olakšava obavješćivanje pružatelja usluga smještaja informacija na poslužitelju o određenim informacijama koje podnositelj prijave smatra nezakonitim sadržajem („obavijest”) na temelju čega pružatelj može odlučiti slaže li se s tom ocjenom i želi li ukloniti taj sadržaj ili onemogućiti pristup tom sadržaju („djelovanje”). Takvi mehanizmi trebali bi biti jasno prepoznatljivi, smješteni blizu informacija o kojima je riječ i barem jednako jednostavni za pronalaženje i upotrebu kao mehanizmi obavješćivanja o sadržaju kojim se krše uvjeti poslovanja pružatelja usluga smještaja informacija na poslužitelju. Pod uvjetom da su ispunjeni zahtjevi u pogledu obavijesti, pojedincima ili subjektima bi trebalo omogućiti da u jednoj obavijesti prijave više navodno nezakonitih sadržaja kako bi se osiguralo učinkovito funkcioniranje mehanizama obavješćivanja i djelovanja. Mehanizmom obavješćivanja trebala bi se omogućiti, ali ne i zahtijevati, identifikacija pojedinca ili subjekta koji podnosi obavijest. Za neke vrste informacija o kojima se obavijestilo, mogao bi biti nužan identitet pojedinca ili subjekta koji podnosi obavijest kako bi se utvrdilo je li kod dotičnih informacija riječ o navodno nezakonitom sadržaju. Obveza uspostave mehanizama obavješćivanja i djelovanja trebala bi se primjenjivati, na primjer, na usluge pohrane i dijeljenja datoteka, usluge smještaja internetskih stranica na poslužitelju, reklamne poslužitelje i pastebinove, u mjeri u kojoj se smatraju uslugama smještaja informacija na poslužitelju obuhvaćenih ovom Uredbom.

(51)

Uzimajući u obzir potrebu da se na odgovarajući način uzmu u obzir temeljna prava svih uključenih strana zajamčena Poveljom, sve mjere koje pružatelj usluga smještaja informacija na poslužitelju poduzme na temelju primitka obavijesti trebale bi biti strogo ciljane u smislu da bi trebale služiti uklanjanju određenih informacija za koje se smatra da predstavljaju nezakoniti sadržaj ili onemogućavanju pristupa tim informacijama, a da se pritom neopravdano ne utječe na slobodu izražavanja i informiranja primateljâ usluge. Stoga bi obavijesti u pravilu trebale biti upućene pružateljima usluga smještaja informacija na poslužitelju za koje se razumno može očekivati da imaju tehničku i operativnu sposobnost djelovanja protiv takvih određenih informacija. Pružatelji usluga smještaja informacija na poslužitelju koji prime obavijest u pogledu koje iz tehničkih ili operativnih razloga ne mogu ukloniti određenu informaciju trebali bi o tome obavijestiti osobu ili subjekt koji je podnio obavijest.

(52)

Pravila o takvim mehanizmima obavješćivanja i djelovanja trebalo bi uskladiti na razini Unije kako bi se omogućila pravodobna, pažljiva i neproizvoljna obrada obavijesti na temelju ujednačenih, transparentnih i jasnih pravila kojima se osiguravaju snažne zaštitne mjere za zaštitu prava i zakonitih interesa svih uključenih strana, posebno njihovih temeljnih prava zajamčenih Poveljom, neovisno o tome u kojoj državi članici te strane imaju poslovni nastan ili boravište te neovisno o predmetnom području prava. Ta temeljna prava uključuju, ali nisu ograničena na, za primatelje usluge, pravo na slobodu izražavanja i informiranja, pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, pravo na zaštitu osobnih podataka, pravo na nediskriminaciju i pravo djelotvoran pravni lijek; za pružatelje usluge, slobodu poduzetništva, uključujući slobodu ugovaranja; za strane koje su pogođene nezakonitim sadržajem, pravo na ljudsko dostojanstvo, prava djeteta, pravo na zaštitu vlasništva, uključujući intelektualno vlasništvo, i pravo na nediskriminaciju. Pružatelji usluga smještaja informacija na poslužitelju trebali bi pravodobno djelovati na temelju obavijesti, osobito uzimajući u obzir vrstu nezakonitog sadržaja o kojem se obavijestilo i hitnost poduzimanja djelovanja. Na primjer, od takvih se pružatelja može očekivati da djeluju bez odgode kada se obavješćuje o navodno nezakonitom sadržaju koji uključuje prijetnju životu ili sigurnosti osoba. Pružatelj usluga smještaja informacija na poslužitelju trebao bi pojedinca ili subjekt koji obavješćuje o određenom sadržaju obavijestiti bez nepotrebne odgode nakon što donese odluku o tome hoće li djelovati na osnovi obavijesti.

(53)

Mehanizmima obavješćivanja i djelovanja trebalo bi se omogućiti podnošenje obavijesti koje su dovoljno precizne i primjereno potkrijepljene kako bi se dotičnom pružatelju usluga smještaja informacija na poslužitelju omogućilo da u skladu sa slobodom izražavanja i informiranja donese informiranu i savjesnu odluku o sadržaju na koji se obavijest odnosi, posebno o tome treba li taj sadržaj smatrati nezakonitim sadržajem i treba li ga ukloniti ili mu onemogućiti pristup. Ti bi mehanizmi trebali biti takvi da mogu olakšati slanje obavijesti s obrazloženjem pojedinca ili subjekta koji podnosi obavijest zašto taj sadržaj smatra nezakonitim i jasnim navođenjem lokacije tog sadržaja. Ako obavijest sadržava dostatne informacije na temelju kojih pružatelj usluga smještaja informacija na poslužitelju koji postupa s dužnom pažnjom može bez detaljnog pravnog ispitivanja utvrditi da je jasno da je sadržaj nezakonit, trebalo bi se smatrati da je iz obavijesti stekao saznanje ili spoznaju o nezakonitosti. Osim za podnošenje obavijesti koje se odnose na kaznena djela iz članaka od 3. do 7. Direktive 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća (26), tim bi se mehanizmima trebalo od pojedinca ili subjekta koji podnosi obavijest zatražiti da otkrije svoj identitet kako bi se izbjegla zlouporaba.

(54)

Ako pružatelj usluga smještaja informacija na poslužitelju na temelju zaključka da informacije koje su pružili primatelji predstavljaju nezakonit sadržaj ili su nespojive s njegovim uvjetima poslovanja odluči ukloniti informacije dobivene od primatelja usluge ili im onemogućiti pristup, ili na drugi način ograničiti njihovu vidljivost ili monetizaciju na primjer nakon primitka obavijesti ili djelovanjem na vlastitu inicijativu, među ostalim isključivo upotrebom automatiziranih alata, taj bi pružatelj trebao na jasan i lako razumljiv način obavijestiti primatelja o svojoj odluci, razlozima za nju i dostupnim mogućnostima pravne zaštite za osporavanje odluke, s obzirom na negativne posljedice koje takve odluke mogu imati za primatelja, među ostalim u pogledu ostvarivanja njegova temeljnog prava na slobodu izražavanja. Ta bi se obveza trebala primjenjivati neovisno o razlozima za odluku, posebno neovisno o tome je li mjera poduzeta zbog toga što se smatra da je informacija o kojoj se obavijestilo nezakonit sadržaj ili neusklađena s primjenjivim uvjetima poslovanja. Ako je odluka donesena nakon primitka obavijesti, pružatelj usluga smještaja informacija na poslužitelju trebao bi otkriti identitet osobe ili subjekta koji je primatelju usluge podnio obavijest samo ako su te informacije nužne za utvrđivanje nezakonitosti sadržaja, na primjer u slučajevima povreda prava intelektualnog vlasništva.

(55)

Ograničavanje vidljivosti može obuhvaćati degradiranje u rangiranju ili sustavima za preporučivanje, kao i ograničavanje pristupačnosti jednom primatelju usluge ili više njih ili blokiranje korisnika iz internetske zajednice bez spoznaje tog korisnika („prikriveno zabranjivanje”). Monetizacija informacija koje pruža primatelj usluge putem prihoda od oglašavanja može se ograničiti suspendiranjem ili prekidom novčane isplate ili prihoda povezanih s tim informacijama. Obveza pružanja obrazloženja ne bi se, međutim, trebala primjenjivati na obmanjujući komercijalni sadržaj velikog volumena koji se širi namjernom manipulacijom uslugom, osobito nevjerodostojnim korištenjem uslugom kao što je korištenje botova ili lažnih računa ili drugim obmanjujućim korištenjem uslugom. Neovisno o drugim mogućnostima za osporavanje odluke pružatelja usluga smještaja informacija na poslužitelju, primatelj usluge trebao bi uvijek imati pravo pokrenuti postupak pred sudom u skladu s nacionalnim pravom.

(56)

Pružatelj usluga smještaja informacija na poslužitelju može u nekim slučajevima, na primjer na temelju obavijesti pošiljatelja obavijesti ili vlastitih dobrovoljnih mjera, doznati informacije koje se odnose na određenu aktivnost primatelja usluge, kao što je pružanje određenih vrsta nezakonitog sadržaja, zahvaljujući kojima se, uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti poznate pružatelju usluga smještaja informacija na poslužitelju, razumno opravdava sumnja da je primatelj možda počinio, čini ili će vjerojatno počiniti kazneno djelo koje uključuje prijetnje životu ili sigurnosti osobe ili osoba, kao što su kaznena djela navedena u Direktivi 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (27), Direktivi 2011/93/EU ili Direktivi (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća (28). Na primjer, određeni sadržaj, kao što je poticanje na terorizam u smislu članka 21. Direktive (EU) 2017/541, mogao bi izazvati sumnju da predstavlja prijetnju za javnost. U takvim bi slučajevima pružatelj usluga smještaja informacija na poslužitelju o takvoj sumnji trebao bez odgode obavijestiti nadležna tijela za izvršavanje zakonodavstva. Pružatelj usluga smještaja informacija na poslužitelju trebao bi pružiti sve relevantne informacije koje su mu dostupne, uključujući, prema potrebi, dotični sadržaj i, ako je dostupno, vrijeme objave sadržaja, kao i određenu vremensku zonu, obrazloženje sumnje i informacije potrebne za pronalaženje i utvrđivanje relevantnog primatelja usluge. Ovom se Uredbom ne pruža pravna osnova za izradu profila primateljâ usluga kako bi pružatelji usluga smještaja informacija na poslužitelju mogli utvrđivati kaznena djela. Pružatelji usluga smještaja informacija na poslužitelju pri obavješćivanju tijela za izvršavanje zakonodavstva trebali bi poštovati i druga primjenjiva pravila Unije ili nacionalnog prava u području zaštite prava i sloboda pojedinaca.

(57)

Kako bi se izbjeglo nerazmjerno opterećenje, dodatne obveze uvedene na temelju ove Uredbe za pružatelje internetskih platformi, uključujući platforme kojima se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima ne bi se trebale primjenjivati na pružatelje koji se smatraju mikropoduzećima ili malim poduzećima kako su definirana u Preporuci 2003/361/EZ. Iz istog se razloga te dodatne obveze ne bi trebale primjenjivati ni na pružatelje internetskih platformi koji su se već kvalificirali kao mikropoduzeća ili mala poduzeća tijekom razdoblja od 12 mjeseci nakon što su izgubili taj status. Takve pružatelje usluga ne bi trebalo izuzeti iz obveze pružanja informacija o broju prosječnih mjesečnih aktivnih primatelja usluge na zahtjev koordinatora za digitalne usluge u državi poslovnog nastana ili Komisije. Međutim, s obzirom na to da vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice imaju veći doseg i veći utjecaj na način na koji primatelji usluge dobivaju informacije i komuniciraju na internetu, takvi pružatelji ne bi trebali imati pravo na to izuzeće, neovisno o tome jesu li kvalificirani ili su nedavno bili kvalificirani kao mikropoduzeća ili mala poduzeća. Pravilima o konsolidaciji iz Preporuke 2003/361/EZ doprinosi se sprečavanju bilo kakvog izbjegavanja tih dodatnih obveza. Ništa u ovoj Uredbi ne sprečava pružatelje internetskih platformi koji su obuhvaćeni tim izuzećem da na dobrovoljnoj osnovi uspostave sustav koji je u skladu s jednom ili više tih obveza.

(58)

Primatelji usluge trebali bi moći jednostavno i učinkovito osporiti određene odluke pružateljâ internetskih platformi koje se odnose na nezakonitost sadržaja ili njegovoj nespojivosti s uvjetima poslovanja, a koje na njih negativno utječu. Stoga bi pružatelji internetskih platformi trebali biti obvezni uspostaviti interne sustave za rješavanje pritužbi koji ispunjavaju određene uvjete kojima je cilj osigurati da sustavi budu lako dostupni i dovode do brzih, nediskriminirajućih, neproizvoljnih i pravednih ishoda te da podliježu reviziji koju provodi čovjek ako se koriste automatiziranim sredstvima. Takvi sustavi trebali bi omogućiti svim primateljima usluge da podnesu pritužbu i ne bi trebali postavljati formalne zahtjeve, kao što su upućivanje na posebne, relevantne pravne odredbe ili opširna pravna objašnjenja. Primatelji usluge koji su podnijeli obavijest putem mehanizma obavješćivanja i djelovanja predviđenog ovom Uredbom ili putem mehanizma obavješćivanja za sadržaj kojim se krše uvjeti poslovanja pružatelja internetskih platformi trebali bi imati pravo koristiti se mehanizmom za podnošenje pritužbi kako bi osporili odluku pružatelja internetskih platformi o svojim obavijestima, među ostalim kada smatraju da mjera koju je pružatelj poduzeo nije bila primjerena. Mogućnost podnošenja pritužbe za poništenje osporenih odluka trebala bi biti dostupna najmanje šest mjeseci od trenutka u kojem pružatelj internetskih platformi o odluci obavijesti primatelja usluge.

(59)

Osim toga, trebalo bi predvidjeti mogućnost da takve sporove, uključujući one koji se u okviru internih sustava za rješavanje pritužbi ne mogu riješiti na zadovoljavajući način, u okviru izvansudskog rješavanja sporova, u dobroj vjeri rješavaju certificirana tijela koja su neovisna te koja imaju potrebna sredstva i stručnost za obavljanje svojih aktivnosti na pravedan, brz i troškovno učinkovit način. Neovisnost tijelâ za izvansudsko rješavanje sporova trebala bi se osigurati i na razini fizičkih osoba zaduženih za rješavanje sporova, među ostalim putem pravila o sukobu interesa. Naknade koje naplaćuju tijela za izvansudsko rješavanje sporova trebale bi biti razumne, dostupne, privlačne, jeftine za potrošače i razmjerne te procijenjene na pojedinačnoj osnovi. Ako je nadležni koordinator za digitalne usluge certificirao tijelo za izvansudsko rješavanje sporova, taj bi certifikat trebao biti valjan u svim državama članicama. Pružatelji internetskih platformi trebali bi moći odbiti pokretanje postupaka izvansudskog rješavanja sporova u skladu s ovom Uredbom ako je isti spor, posebno u pogledu predmetnih informacija i razloga za donošenje osporavane odluke, učinaka odluke i razloga za osporavanje odluke, već riješen ili je već u tijeku postupak pred nadležnim sudom ili drugim nadležnim tijelom za izvansudsko rješavanje sporova. Primatelji usluge trebali bi moći birati između internog mehanizma za podnošenje pritužbi, izvansudskog rješavanja sporova i mogućnosti pokretanja sudskih postupaka u bilo kojoj fazi. Budući da ishod postupka izvansudskog rješavanja sporova nije obvezujući, stranke ne bi trebalo sprečavati u pokretanju sudskog postupka u vezi s istim sporom. Mogućnosti osporavanja odluka pružateljâ internetskih platformi ne bi ni u kojem pogledu trebale utjecati na mogućnost traženja sudske zaštite u skladu sa zakonima dotične države članice, te stoga ne bi trebale utjecati na ostvarivanje prava na djelotvoran pravni lijek iz članka 47. Povelje. Odredbama ove Uredbe o izvansudskom rješavanju sporova ne bi se trebalo zahtijevati od država članica da uspostave takva tijela za izvansudsko rješavanje sporova.

(60)

Kad je riječ o ugovornim sporovima između potrošača i poduzeća povezanima s kupnjom robe ili usluga, Direktivom 2013/11/EU osigurava se da potrošači i poduzeća u Uniji imaju pristup tijelima za alternativno rješavanje sporova koja posjeduju certifikat kvalitete. U tom pogledu trebalo bi pojasniti da pravila ove Uredbe o izvansudskom rješavanju sporova ne dovode u pitanje tu direktivu, uključujući pravo potrošača iz te direktive da se povuku iz postupka u bilo kojoj fazi ako nisu zadovoljni provedbom ili funkcioniranjem postupka.

(61)

Djelovanje protiv nezakonitog sadržaja može se provesti brže i pouzdanije ako pružatelji internetskih platformi poduzmu potrebne mjere kako bi osigurali prioritetno postupanje s obavijestima koje podnesu pouzdani prijavitelji nezakonitog i lažnog sadržaja, koji djeluju u okviru svojeg područja stručnosti, kroz mehanizme obavješćivanja i djelovanja propisane ovom Uredbom, ne dovodeći u pitanje zahtjev da se sve obavijesti podnesene u okviru tih mehanizama obrađuju i da se o njima odlučuje pravodobno, savjesno i neproizvoljno. Takav status pouzdanih prijavitelja trebao bi dodijeliti koordinator za digitalne usluge iz države članice u kojoj podnositelj zahtjeva ima poslovni nastan te bi ga trebali priznati svi pružatelji internetskih platformi obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe. Takav status pouzdanog prijavitelja trebao bi se dodijeliti samo subjektima, a ne pojedincima, koji su dokazali, među ostalim, da posjeduju posebno stručno znanje i kompetencije potrebne za borbu protiv nezakonitog sadržaja te da rade savjesno, točno i objektivno. Takvi subjekti mogu biti javni, kao što su, kad je riječ o terorističkom sadržaju, jedinice za prijavljivanje neprihvatljivog internetskog sadržaja u okviru nacionalnih tijela za izvršavanje zakonodavstva ili Agencije Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva („Europol”) odnosno nevladine organizacije i privatna ili polujavna tijela kao što su organizacije koje su dio INHOPE-a, mreže dežurnih telefonskih linija za prijavljivanje materijala povezanog sa seksualnim zlostavljanjem djece, i organizacije koje su se posvetile prijavljivanju nezakonitog rasističkog i ksenofobnog izražavanja na internetu. Kako bi se izbjeglo smanjenje dodane vrijednosti takvog mehanizma, trebalo bi ograničiti ukupan broj pouzdanih prijavitelja kojima je dodijeljen takav status u skladu s ovom Uredbom. Osobito se potiče industrijska udruženja koja zastupaju interese svojih članova da podnesu zahtjev za dodjelu statusa pouzdanih prijavitelja, ne dovodeći u pitanje pravo privatnih subjekata ili pojedinaca na sklapanje bilateralnih sporazuma s pružateljima internetskih platformi.

(62)

Pouzdani prijavitelji trebali bi objavljivati razumljiva i detaljna izvješća o obavijestima podnesenima u skladu s ovom Uredbom. U tim izvješćima trebale bi biti navedene informacije poput broja obavijesti kategoriziranih prema pružatelju usluga smještaja informacija na poslužitelju, vrste sadržaja i djelovanja koje je poduzeo pružatelj. S obzirom na to da su pouzdani prijavitelji dokazali stručno znanje i kompetencije, može se očekivati da će obrada obavijesti pouzdanih prijavitelja biti manje zahtjevna i stoga brža u usporedbi s obavijestima koje podnesu drugi primatelji usluge. Međutim, prosječno vrijeme potrebno za obradu može se razlikovati ovisno o čimbenicima kao što su vrsta nezakonitog sadržaja, kvaliteta obavijesti i konkretni tehnički postupci uspostavljeni za podnošenje takvih obavijesti.

Na primjer, iako je Kodeksom ponašanja za suzbijanje nezakonitog govora mržnje na internetu iz 2016. utvrđena referentna vrijednost za trgovačka društva koja sudjeluju u njemu u pogledu vremena potrebnog za obradu valjanih obavijesti o uklanjanju nezakonitog govora mržnje, druge vrste nezakonitog sadržaja mogu iziskivati znatno različite rokove za obradu, ovisno o konkretnim činjenicama, okolnostima i vrstama nezakonitog sadržaja o kojima je riječ. Kako bi se izbjegle zlouporabe statusa pouzdanog prijavitelja, trebalo bi biti moguće suspendirati takav status kada je koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana pokrenuo istragu na temelju zakonitih razloga. Pravila ove Uredbe o pouzdanim prijaviteljima nezakonitog i lažnog sadržaja ne bi se trebala tumačiti na način da sprječavaju pružatelje internetskih platformi da na sličan način postupaju s obavijestima koje su podnijeli subjekti ili pojedinci kojima nije dodijeljen status pouzdanog prijavitelja nezakonitog i lažnog sadržaja na temelju ove Uredbe odnosno da ih sprječavaju da na drugi način surađuju s drugim subjektima, u skladu s primjenjivim pravom, uključujući ovu Uredbu i Uredbu (EU) 2016/794 Europskog parlamenta i Vijeća (29). Pravilima ove Uredbe ne bi se smjelo spriječiti pružatelje internetskih platformi da se koriste mehanizmom pouzdanih prijavitelja ili sličnim mehanizmima u cilju brzog i pouzdanog djelovanja protiv sadržaja koji je nespojiv s njihovim uvjetima poslovanja, a osobito protiv sadržaja koji je štetan za osjetljive primatelje usluge, kao što su maloljetnici.

(63)

Zlouporabom internetskih platformi do koje dolazi zbog čestog pružanja očito nezakonitog sadržaja ili čestog podnošenja očito neutemeljenih obavijesti ili pritužbi u okviru mehanizama i sustava uspostavljenih ovom Uredbom potkopava se povjerenje i nanosi šteta pravima i zakonitim interesima uključenih strana. Stoga je potrebno uspostaviti odgovarajuće, razmjerne i učinkovite zaštitne mjere protiv takve zlouporabe, kojima se moraju poštovati prava i zakoniti interesi svih uključenih strana, uključujući primjenjiva temeljna prava i slobode kako su utvrđeni u Povelji, a posebno slobodu izražavanja. Informacije bi se trebale smatrati očito nezakonitim sadržajem, a obavijesti ili pritužbe očito neutemeljenima ako je i laiku, bez ikakve sadržajne analize, očito da je sadržaj nezakonit odnosno da su obavijesti ili pritužbe neutemeljene.

(64)

Pružatelji internetskih platformi trebali bi pod određenim uvjetima privremeno suspendirati svoje relevantne aktivnosti u odnosu na osobu koja počini zlouporabu. Time se ne dovodi u pitanje sloboda pružatelja internetskih platformi da odrede svoje uvjete poslovanja i uspostave strože mjere u slučaju očito nezakonitog sadržaja povezanog s teškim kaznenim djelima poput materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece. Radi transparentnosti tu bi mogućnost trebalo jasno i dovoljno detaljno utvrditi u uvjetima poslovanja internetskih platformi. Pravna zaštita trebala bi uvijek biti dostupna u odnosu na odluke koje u tom pogledu donesu pružatelji internetskih platformi, a oni bi trebali podlijegati nadzoru nadležnog koordinatora za digitalne usluge. Prije donošenja odluke o suspenziji pružatelji internetskih platformi trebali bi poslati prethodno upozorenje koje bi trebalo uključivati razloge za moguću suspenziju i sredstva pravne zaštite protiv odluke pružatelja internetske platforme. Pri donošenju odluke o suspenziji pružatelji internetskih platformi trebali bi poslati obrazloženje u skladu s pravilima utvrđenima u ovoj Uredbi. Pravilima iz ove Uredbe o zlouporabi ne bi se smjelo sprečavati pružatelje internetskih platformi da poduzmu druge mjere za rješavanje pitanja nezakonitog sadržaja dobivenoga od primatelja njihove usluge ili ostalih zlouporaba njihovih usluga, među ostalim kršenjem njihovih uvjeta poslovanja, u skladu s primjenjivim pravom Unije i nacionalnim pravom. Tim se pravilima ne dovodi u pitanje mogućnost da se osobe koje počine zlouporabu smatraju odgovornima, među ostalim za naknadu štete, kako je predviđeno pravom Unije ili nacionalnim pravom.

(65)

S obzirom na posebne odgovornosti i obveze pružatelja internetskih platformi, oni bi trebali podlijegati obvezama izvješćivanja radi transparentnosti koje se primjenjuju uz obveze izvješćivanja radi transparentnosti primjenjive na sve pružatelje usluga posredovanja na temelju ove Uredbe. Za potrebe utvrđivanja činjenice mogu li internetske platforme i internetske tražilice biti vrlo velike internetske platforme odnosno vrlo velike internetske tražilice na koje se primjenjuju određene dodatne obveze na temelju ove Uredbe, obveze izvješćivanja radi transparentnosti za internetske platforme i internetske tražilice trebale bi uključivati određene obveze povezane s objavljivanjem i priopćivanjem informacija o broju prosječnih mjesečnih aktivnih primatelja usluge u Uniji.

(66)

Kako bi se osigurala transparentnost i kako bi se omogućio nadzor nad odlukama pružatelja internetskih platformi o moderiranju sadržaja te praćenje širenja nezakonitog sadržaja na internetu, Komisija bi trebala održavati i objavljivati bazu podataka koja sadržava odluke i obrazloženja pružatelja internetskih platformi kad uklone informacije ili na drugi način ograniče vidljivost i pristup informacijama. Da bi se baza podataka kontinuirano ažurirala, pružatelji internetskih platformi trebali bi, nakon što donesu odluku, bez nepotrebne odgode dostaviti odluke i obrazloženja u standardnom formatu kako bi se omogućila ažuriranja u stvarnom vremenu ako je to tehnički moguće i razmjerno sredstvima dotične internetske platforme. Strukturiranom bazom podataka trebali bi se omogućiti pristup relevantnim informacijama i upiti o njima, posebno u pogledu vrste navodnog nezakonitog sadržaja o kojoj je riječ.

(67)

Tamni obrasci na internetskim sučeljima internetskih platformi predstavljaju prakse koje bitno narušavaju ili ugrožavaju, namjerno ili u praksi, sposobnost primatelja usluge da donose autonomne i informirane odluke ili odabire. Te se prakse mogu koristiti kako bi se primatelje usluge uvjerilo da sudjeluju u neželjenim ponašanjima ili donesu nepoželjne odluke koje za njih imaju negativne posljedice. Pružateljima internetskih platformi trebalo bi stoga biti zabranjeno da primatelje usluge dovode u zabludu ili ih potiču na kupnju odnosno da ugrožavaju ili narušavaju autonomiju, donošenje odluka ili izbor primatelja usluge putem strukture, dizajna ili funkcionalnosti internetskog sučelja ili njegova dijela. To bi trebalo uključivati, među ostalim, nepoštena dizajnerska rješenja koja primatelja usmjeravaju na djelovanja koja donose koristi pružatelju internetskih platformi, a koja možda nisu u interesu primatelja, predstavljanje izbora na način koji nije neutralan, poput jačeg isticanja određenih izbora korištenjem vizualnih, zvučnih ili drugih elemenata, kada se od primatelja usluge traži odluka.

To bi također trebalo uključivati opetovano traženje primatelja usluge da nešto odabere nakon što je taj odabir već napravio, činjenje postupka otkazivanja usluge znatno kompliciranijim od njezina prihvaćanja ili činjenja određenih izbora težima ili dugotrajnijima od drugih zbog čega je neopravdano teško prekinuti kupnju ili se odjaviti s određene internetske platforme, omogućujući potrošačima da sklope ugovore na daljinu s trgovcima te zavaravanje primatelja usluge tako što ih se potiče na odluke o transakcijama ili zadanim postavkama koje je vrlo teško promijeniti, čime se neopravdano utječe na primatelja usluge u donošenju odluka, na način kojim se narušava i ugrožava njihova neovisnost, donošenje odluka i izbor. Međutim, pravila kojima se sprečavaju tamni obrasci ne bi se smjela tumačiti tako da sprječavaju pružatelje usluga da izravno komuniciraju s primateljima usluge i da im ponude nove ili dodatne usluge. Za zakonite prakse, poput onih u oglašavanju, koje su u skladu s pravom Unije ne bi se smjelo smatrati da predstavljaju tamne obrasce. Ta pravila o tamnim obrascima trebalo bi tumačiti kao da obuhvaćaju zabranjene prakse iz područja primjene ove Uredbe u mjeri u kojoj te prakse već nisu obuhvaćene Direktivom 2005/29/EZ ili Uredbom (EU) 2016/679.

(68)

Internetsko oglašavanje ima važnu ulogu u internetskom okruženju, među ostalim u pogledu pružanja internetskih platformi, pri čemu se za pružanje usluge ponekad u cijelosti ili djelomično plaća izravna ili neizravna naknada putem prihoda od oglašavanja. Internetsko oglašavanje može doprinijeti znatnim rizicima, od oglasa koji su sami po sebi nezakonit sadržaj do doprinosa financijskim poticajima za objavljivanje ili umnožavanje nezakonitog ili na drugi način štetnog sadržaja i aktivnosti na internetu, ili diskriminirajućem prikazu oglasa koji utječe na jednako postupanje prema građanima i njihove jednake mogućnosti. Osim zahtjeva koji proizlaze iz članka 6. Direktive 2000/31/EZ, pružatelji internetskih platformi trebali bi stoga biti obvezni osigurati da primatelji usluge imaju određene individualizirane informacije koje su im potrebne kako bi razumjeli kada i u čije ime se oglas prikazuje. Trebali bi osigurati to da su informacije važne, među ostalim putem standardiziranih vizualnih ili zvučnih oznaka, jasno prepoznatljive i nedvosmislene za prosječnog primatelja usluge te bi trebale biti prilagođene prirodi internetskog sučelja pojedinačne usluge. Nadalje, primatelji usluge trebali bi imati informacije, koje su izravno dostupne s internetskog sučelja na kojem se prikazuje oglas, o glavnim parametrima koji se upotrebljavaju kako bi se utvrdilo da im se konkretan oglas treba prikazati i koji daju smislena objašnjenja logike koja se upotrebljava u tu svrhu, među ostalim i kada se to temelji na izradi profila.

Takva objašnjenja trebala bi uključivati informacije o metodi upotrijebljenoj za prikazivanje oglasa, na primjer radi li se o kontekstualnoj ili nekoj drugoj vrsti oglašavanja i, prema potrebi, o glavnim kriterijima za izradu profila; također bi trebala informirati primatelja o svim raspoloživim sredstvima za izmjenu tih kriterija. Zahtjevima iz ove Uredbe o pružanju informacija povezanih s oglašavanjem ne dovodi se u pitanje primjena relevantnih odredaba Uredbe (EU) 2016/679, posebno onih koje se odnose na pravo na prigovor, automatizirano pojedinačno donošenje odluka, uključujući izradu profila, a naročito na potrebu za dobivanjem privole ispitanika prije obrade osobnih podataka za ciljano oglašavanje. Isto tako, njome se ne dovode u pitanje odredbe utvrđene u Direktivi 2002/58/EZ, posebno one koje se odnose na pohranu informacija na terminalnoj opremi i pristup informacijama koje su u njoj pohranjene. Naposljetku, ovom se Uredbom dopunjuje primjena Direktive 2010/13/EU, kojom se uvode mjere kojima se korisnicima omogućuje prijavljivanje audiovizualnih komercijalnih priopćenja u videozapisima koje su izradili korisnici. Njome se nadopunjuju i obveze trgovaca u pogledu objavljivanja komercijalnog priopćenja koje proizlaze iz Direktive 2005/29/EZ.

(69)

Ako se primateljima usluge prikazuju oglasi koji se temelje na tehnikama ciljanja koje su optimizirane kako bi odgovarale njihovim interesima i mogle bi im se svidjeti s obzirom na njihove slabe točke, to može imati posebno ozbiljne negativne posljedice. U određenim slučajevima manipulativne tehnike mogu negativno utjecati na cijele skupine i povećati društvenu štetu, na primjer ako doprinose kampanjama dezinformiranja ili diskriminiranjem određenih skupina. Internetske platforme posebno su osjetljiva okruženja za takve prakse i predstavljaju veći društveni rizik. Stoga pružatelji internetskih platformi ne bi smjeli prikazivati oglase koji se temelje na izradi profila, kako je definirano u članku 4. točki 4. Uredbe (EU) 2016/679, upotrebom posebnih kategorija osobnih podataka iz članka 9. stavka 1. te uredbe, među ostalim upotrebom kategorija za izradu profila koje se temelje na tim posebnim kategorijama. Tom se zabranom ne dovode u pitanje obveze koje se primjenjuju na pružatelje internetskih platformi ili bilo kojeg drugog pružatelja usluga ili oglašivača uključenog u širenje oglasa u skladu s pravom Unije o zaštiti osobnih podataka.

(70)

Osnovni dio poslovanja internetske platforme jest način na koji se određuje prioritet informacija i na koji se one predstavljaju na njezinu internetskom sučelju kako bi se primateljima usluge olakšao i optimizirao pristup informacijama. To se, na primjer, čini algoritamskim sugeriranjem, rangiranjem i određivanjem prioriteta informacija, razlikovanjem s pomoću teksta ili drugih vizualnih prikaza ili nekim drukčijim načinom odabira informacija dobivenih od primatelja. Takvi sustavi za preporučivanje mogu znatno utjecati na sposobnost primatelja za prikupljanje informacija i interakciju s njima na internetu, uključujući olakšavanje pretraživanja relevantnih informacija za primatelje usluge i doprinos boljem korisničkom iskustvu. Također imaju važnu ulogu u umnožavanju određenih poruka, viralnom širenju informacija i poticanju ponašanja na internetu. Posljedično, internetske platforme trebale bi dosljedno osiguravati da su primatelji njihove usluge primjereno informirani o tome kako sustavi za preporučivanje utječu na način prikaza informacija te da mogu utjecati na način na koji su im informacije predstavljene. Trebale bi jasno i razumljivo predstaviti parametre za takve sustave za preporučivanje kako bi se osiguralo da primatelji usluge razumiju na koji se način određuje prioritet informacijama koje su im namijenjene. Ti bi parametri trebali uključivati barem najvažnije kriterije za utvrđivanje informacija predloženih primatelju usluge i razloge zbog kojih su važne, uključujući slučajeve u kojima se informacijama daje prednost na temelju izrade profila i njihova ponašanja na internetu.

(71)

Zaštita maloljetnika važan je cilj politika Unije. Internetska platforma može se smatrati dostupnom maloljetnicima ako njezini uvjeti poslovanja omogućuju maloljetnicima da se koriste uslugom, ako je njezina usluga usmjerena na maloljetnike ili se njome pretežno koriste maloljetnici ili ako je pružatelj na drugi način svjestan da su neki od primatelja njegove usluge maloljetnici, na primjer zato što već u druge svrhe obrađuje osobne podatke primatelja svoje usluge preko kojih se otkriva njihova dob. Pružatelji internetskih platformi kojima se koriste maloljetnici trebali bi poduzeti odgovarajuće i razmjerne mjere za zaštitu maloljetnika, na primjer ugrađivanjem najviše razine privatnosti, sigurnosti i zaštite za maloljetnike u dizajn svojih internetskih sučelja ili njihovih dijelova, što je prema potrebi automatski zadano, ili usvajanjem normi za zaštitu maloljetnika ili sudjelovanjem u kodeksima ponašanja za zaštitu maloljetnika. Trebali bi razmotriti najbolje prakse i dostupne smjernice, kao što su one iz komunikacije Komisije o digitalnom desetljeću za djecu i mlade: nova Europska strategija za bolji internet za djecu (BIK+). Pružatelji internetskih platformi ne bi smjeli prikazivati oglase koji se temelje na izradi profila upotrebom osobnih podataka primatelja usluge ako su s dovoljnom sigurnošću svjesni da je primatelj usluge maloljetan. U skladu s Uredbom (EU) 2016/679, posebno s načelom smanjenja količine podataka kako je predviđeno u njezinu članku 5. stavku 1. točki (c), ta zabrana ne bi smjela dovesti do toga da pružatelj internetske platforme održava, pribavlja ili obrađuje više osobnih podataka nego što ih već ima kako bi procijenio je li primatelj usluge maloljetna osoba. Stoga se tom obvezom ne bi smjelo poticati pružatelje internetskih platformi da prikupljaju informacije o dobi primatelja usluge prije njezina korištenja. Time se ne bi smjelo dovoditi u pitanje pravo Unije o zaštiti osobnih podataka.

(72)

Kako bi se doprinijelo sigurnom, pouzdanom i transparentnom internetskom okruženju za potrošače kao i za druge zainteresirane strane, kao što su konkurentni trgovci i nositelji prava intelektualnog vlasništva, te kako bi se trgovce odvratilo od prodaje proizvodâ ili usluga kojima se krše primjenjiva pravila, internetske platforme kojima se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima trebale bi osigurati sljedivost takvih trgovaca. Od trgovca bi se stoga trebalo zahtijevati da pružatelju internetske platforme kojom se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima pruži određene bitne informacije, među ostalim u svrhu promicanja poruka o proizvodima ili nuđenja proizvodâ. Taj bi se zahtjev trebao primjenjivati i na trgovce koji promiču poruke o proizvodima ili uslugama u ime robnih marki na osnovu temeljnih ugovora. Ti bi pružatelji internetskih platformi trebali pohraniti sve informacije na siguran način tijekom trajanja njihovog ugovornog odnosa s trgovcem i šest mjeseci nakon toga kako bi se omogućilo podnošenje eventualnih zahtjeva protiv trgovca ili postupanje u skladu s nalozima povezanima s trgovcem.

Ta je obveza potrebna i razmjerna kako bi informacijama, u skladu s primjenjivim pravom, među ostalim onim o zaštiti osobnih podataka, mogla pristupiti javna tijela i privatne strane s zakonitim interesom, među ostalim na temelju nalogâ za pružanje informacija iz ove Uredbe. Ta obveza ne utječe na potencijalne obveze čuvanja određenog sadržaja tijekom duljeg razdoblja, na temelju drugog prava Unije ili nacionalnih prava, koja su u skladu s pravom Unije. Ne dovodeći u pitanje definiciju iz ove Uredbe, svaki trgovac, neovisno o tome radi li se o fizičkoj ili pravnoj osobi, utvrđen na temelju članka 6.a stavka 1. točke (b) Direktive 2011/83/EU i članka 7. stavka 4. točke (f) Direktive 2005/29/EZ trebao bi biti sljediv kada nudi proizvod ili uslugu putem internetske platforme. Direktivom 2000/31/EZ obvezuje se sve pružatelje usluga informacijskog društva da primateljima usluge i nadležnim tijelima omoguće jednostavan, izravan i trajan pristup određenim informacijama kojima se omogućuje utvrđivanje svih pružatelja usluga. Zahtjevi sljedivosti za pružatelje internetskih platformi kojima se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima utvrđeni u ovoj Uredbi ne utječu na primjenu Direktive Vijeća (EU) 2021/514 (30), kojom se nastoje ostvariti drugi zakoniti ciljevi od javnog interesa.

(73)

Kako bi se osigurala učinkovita i odgovarajuća primjena te obveze, bez nametanja nerazmjernog opterećenja, pružatelji internetskih platformi kojima se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima trebali bi uložiti maksimalne napore kako bi procijenili pouzdanost informacija od dotičnih trgovaca, posebno upotrebom slobodno dostupnih službenih internetskih baza podataka i internetskih sučelja, kao što su nacionalni trgovački registri i sustav razmjene informacija o PDV-u, ili zahtjevom dotičnim trgovcima da dostave vjerodostojne popratne dokumente, kao što su preslike identifikacijskih isprava, ovjereni izvodi računa za plaćanje, certifikati trgovačkih društava. Mogu se koristiti i drugim izvorima koji su dostupni za upotrebu na daljinu i koji pružaju sličan stupanj pouzdanosti u svrhu ispunjavanja te obveze. Međutim, od dotičnih pružatelja internetskih platformi ne bi se smjelo zahtijevati provođenje suvišnih ili skupih postupaka provjere činjenica na internetu ili nerazmjerno provjeravanje na licu mjesta. Niti bi takve pružatelje, koji su uložili maksimalne napore u skladu s ovom Uredbom, trebalo smatrati pružateljima koji potrošačima ili drugim zainteresiranim stranama jamče pouzdanost informacija.

(74)

Pružatelji internetskih platformi kojima se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima trebali bi osmisliti i organizirati svoje internetsko sučelje tako da se trgovcima omogući da ispune svoje obveze u skladu s relevantnim pravom Unije, posebno zahtjeve utvrđene u člancima 6. i 8. Direktive 2011/83/EU, članku 7. Direktive 2005/29/EZ, člancima 5. i 6. Direktive 2000/31/EZ i članku 3. Direktive 98/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (31). U tu bi svrhu dotični pružatelji internetskih platformi trebali uložiti maksimalne napore kako bi procijenili jesu li trgovci koji upotrebljavaju njihove usluge učitali potpune informacije na svoja internetska sučelja u skladu s relevantnim primjenjivim pravom Unije. Pružatelji internetskih platformi trebali bi osigurati da se proizvodi ili usluge ne nude sve dok takve informacije nisu potpune. To ne bi trebalo rezultirati obvezom za dotične pružatelje internetskih platformi da općenito prate proizvode ili usluge koje trgovci nude putem svojih usluga ni općom obvezom utvrđivanja činjenica, posebno za procjenjivanje točnosti informacija koje pružaju trgovci. Internetska sučelja trebala bi biti prilagođena korisnicima i lako dostupna trgovcima i potrošačima. Osim toga, nakon što dopuste trgovcu da ponudi proizvod ili uslugu, dotični pružatelji internetskih platformi trebali bi uložiti razumne napore kako bi nasumično provjerili jesu li ponuđeni proizvodi ili usluge identificirani kao nezakoniti u bilo kojoj službenoj, slobodno dostupnoj i strojno čitljivoj internetskoj bazi podataka ili internetskim sučeljima dostupnima u nekoj državi članici ili u Uniji. Komisija bi također trebala poticati sljedivost proizvoda tehnološkim rješenjima kao što su digitalno potpisani kodovi za brzi odgovor (ili „QR kodovi”) ili nezamjenjivi tokeni. Komisija bi trebala promicati razvoj normi i, u nedostatku njih, rješenja vođenih tržištem koja mogu biti prihvatljiva zainteresiranim stranama.

(75)

S obzirom na važnu ulogu koju, zbog njihova dosega posebno izraženog brojem primatelja usluge, vrlo velike internetske platforme imaju pri olakšavanju javne rasprave, gospodarskih transakcija i širenja u javnosti informacija, mišljenja i ideja te utjecanju na način na koji primatelji dobivaju i priopćavaju informacije na internetu, potrebno je pružateljima tih platformi uvesti posebne obveze uz one koje se primjenjuju na sve internetske platforme. Zbog njihove ključne uloge u pronalaženju i omogućavanju dostupnosti informacija na internetu, te je obveze, u mjeri u kojoj su primjenjive, potrebno uvesti i za pružatelje vrlo velikih internetskih tražilica. Te dodatne obveze pružatelja vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica potrebne su za rješavanje tih pitanja od javnog interesa jer ne postoje alternativne i manje ograničavajuće mjere kojima bi se djelotvorno postigao isti rezultat.

(76)

Vrlo velike internetske platforme i vrlo velike internetske tražilice mogu uzrokovati društvene rizike koji se po opsegu i učinku razlikuju od onih koje uzrokuju manje platforme. Pružatelji tih vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica stoga bi trebali imati najviši standard obveza dužne pažnje, razmjerno njihovu društvenom učinku. Nakon što broj aktivnih primatelja internetske platforme ili aktivnih primatelja internetske tražilice, izračunan kao prosjek tijekom razdoblja od šest mjeseci, dosegne znatan udio stanovništva Unije, učinak sistemskih rizika koje internetska platforma ili internetska tražilica predstavlja na Uniju može postati nerazmjeran. Trebalo bi smatrati da je takav znatan doseg postignut kada takav broj premaši operativni prag od 45 milijuna, odnosno broj koji odgovara 10 % stanovništva Unije. Taj operativni prag trebalo bi ažurirati te bi stoga Komisiju trebalo ovlastiti da, prema potrebi, dopunjuje odredbe ove Uredbe donošenjem delegiranih akata.

(77)

Kako bi se utvrdio doseg određene internetske platforme ili internetske tražilice, potrebno je utvrditi prosječan broj aktivnih primatelja svake usluge zasebno. U skladu s tim, broj prosječnih mjesečnih aktivnih primatelja internetske platforme trebao bi odražavati sve primatelje koji su stvarno uključeni u uslugu barem jednom u određenom razdoblju, izlaganjem informacijama koje se nude na internetskom sučelju internetske platforme, kao što je njegovo gledanje ili slušanje ili pružanje informacija, kao što su trgovci na internetskim platformama kojima se potrošačima omogućuje sklapanje ugovora na daljinu s trgovcima.

Za potrebe ove Uredbe uključenost nije ograničena na interakciju s informacijama klikanjem, komentiranjem, povezivanjem, dijeljenjem, kupnjom ili izvršavanjem transakcija na internetskoj platformi. Slijedom toga, pojam aktivnog primatelja usluge ne podudara se nužno s pojmom registriranog korisnika usluge. Kad je riječ o internetskim tražilicama, pojam aktivnih primatelja usluge trebao bi obuhvaćati primatelje koji gledaju informacije na svojem internetskom sučelju, ali ne, na primjer, i vlasnike internetskih stranica indeksiranih putem internetske tražilice jer oni nisu aktivno uključeni u tu uslugu. Broj aktivnih primatelja usluge trebao bi obuhvaćati sve pojedinačne primatelje usluge koji se koriste određenom uslugom. U tu svrhu primatelj usluge koji se koristi različitim internetskim sučeljima, kao što su internetske stranice ili aplikacije, uključujući slučajeve u kojima se uslugama pristupa putem različitih jedinstvenih lokatora resursa (URL-ovi) ili naziva domena, trebao bi se, ako je to moguće, računati samo jednom. Međutim, pojam aktivnog primatelja usluge ne bi smio uključivati slučajnu upotrebu usluge od strane drugih pružatelja usluga posredovanja koji neizravno stavljaju na raspolaganje informacije čiji je domaćin pružatelj internetske platforme povezivanjem ili indeksiranjem od strane pružatelja internetske tražilice. Nadalje, ovom se Uredbom od pružatelja internetskih platformi ili internetskih tražilica ne zahtijeva da provode posebno praćenje pojedinaca na internetu. Ako takvi pružatelji usluga mogu izuzeti automatizirane korisnike kao što su botovi ili prikupljači informacija (engl. scraper) bez daljnje obrade i praćenja osobnih podataka, smiju to učiniti. Na određivanje broja aktivnih primatelja usluge može utjecati tržišni i tehnički razvoj te bi stoga Komisija trebala biti ovlaštena za dopunu odredaba ove Uredbe donošenjem delegiranih akata kojima se, prema potrebi, utvrđuje metodologija za određivanje aktivnih primatelja internetske platforme ili internetske tražilice, odražavajući prirodu usluge i način interakcije primatelja usluge s njom.

(78)

S obzirom na mrežne učinke koji karakteriziraju ekonomiju platformi, korisnička baza internetske platforme ili internetske tražilice može se brzo proširiti i doseći dimenziju vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice s povezanim učinkom na unutarnje tržište. To se može dogoditi u slučaju eksponencijalnog rasta u kratkim vremenskim razdobljima ili zbog velike globalne prisutnosti i prihoda koji internetskoj platformi ili internetskoj tražilici omogućuju da u potpunosti iskoristi učinke mreže te ekonomije razmjera i opsega. Veliki godišnji prihodi ili tržišna kapitalizacija mogu posebno upućivati na brzu prilagodljivost u pogledu dosega korisnika. U tim bi slučajevima koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana ili Komisija trebali moći zatražiti od pružatelja internetske platforme ili internetske tražilice da češće izvješćuje o broju aktivnih primatelja usluge kako bi mogao pravodobno utvrditi trenutak u kojem bi tu platformu ili internetsku tražilicu trebalo proglasiti vrlo velikom internetskom platformom ili vrlo velikom internetskom tražilicom za potrebe ove Uredbe.

(79)

Vrlo velike internetske platforme i vrlo velike internetske tražilice mogu se upotrebljavati na način koji snažno utječe na sigurnost na internetu, oblikovanje javnog mnijenja i diskursa te internetsku trgovinu. Način na koji osmišljavaju svoje usluge općenito je optimiziran kako bi koristio njihovim poslovnim modelima koji se često temelje na oglašavanju i može izazvati zabrinutost u društvu. Učinkovita regulativa i provedba potrebne su za učinkovito utvrđivanje i smanjenje rizika te društvene i gospodarske štete koji se mogu javiti. Na temelju ove Uredbe, pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica trebali bi stoga procijeniti sistemske rizike koji proizlaze iz dizajna, funkcioniranja i upotrebe njihovih usluga te iz potencijalnih zlouporaba od strane primateljâ usluge, te bi trebali poduzeti odgovarajuće mjere za ublažavanje posljedica uz poštovanje temeljnih prava. Pri utvrđivanju značaja mogućih negativnih posljedica i učinaka pružatelji bi trebali uzeti u obzir ozbiljnost potencijalnog učinka i vjerojatnost svih takvih sistemskih rizika. Na primjer, mogli bi procijeniti može li potencijalni negativni učinak utjecati na velik broj osoba, njegovu potencijalnu ireverzibilnost ili koliko je teško popraviti i obnoviti stanje koje postoji prije mogućeg učinka.

(80)

Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica trebali bi detaljno procijeniti četiri kategorije sistemskih rizika. Prva se kategorija odnosi na rizike povezane sa širenjem nezakonitog sadržaja, kao što su širenje materijala o seksualnom zlostavljanju djece ili nezakonitog govora mržnje ili druge vrste zlouporabe njihovih usluga za kaznena djela, i provođenjem nezakonitih aktivnosti, kao što je prodaja proizvoda ili usluga zabranjenih pravom Unije ili nacionalnim pravom, uključujući opasne ili krivotvorene proizvode ili nezakonitu trgovinu životinjama. Na primjer, takvo širenje ili aktivnosti mogu predstavljati znatan sistemski rizik ako se pristup nezakonitom sadržaju može brzo proširiti putem računa s posebno širokim dosegom ili umnožiti na neki drugi način. Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica trebali bi procijeniti rizik od širenja nezakonitog sadržaja bez obzira na to jesu li informacije također neusklađene s njihovim uvjetima poslovanja. Tom se procjenom ne dovodi u pitanje osobna odgovornost primatelja usluge vrlo velikih internetskih platformi ili vlasnika internetskih stranica koje indeksiraju vrlo velike internetske tražilice za moguću nezakonitost njihove aktivnosti u skladu s primjenjivim pravom.

(81)

Druga kategorija odnosi se na stvarni ili predvidljivi učinak usluge na ostvarivanje temeljnih prava zaštićenih Poveljom, uključujući, među ostalim, ljudsko dostojanstvo, slobodu izražavanja i informiranja, uključujući medijsku slobodu i pluralizam, pravo na privatni život, pravo na zaštitu podataka, pravo na nediskriminaciju, prava djeteta i zaštitu potrošača. Takvi rizici mogu nastati, na primjer, u vezi s dizajnom algoritamskih sustava koje upotrebljava vrlo velika internetska platforma ili vrlo velika internetska tražilica, ili zlouporabom njihove usluge podnošenjem zlonamjernih obavijesti ili drugih metoda za ušutkavanje govora ili ometanje tržišnog natjecanja. Pri procjeni rizika za prava djeteta, pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica trebali bi razmotriti, na primjer, u kojoj mjeri maloljetnici mogu jednostavno razumjeti dizajn i funkcioniranje usluge, kao i način na koji maloljetnici putem njihove usluge mogu biti izloženi sadržaju koji bi mogao ugroziti njihovo zdravlje te fizički, psihički i moralni razvoj. Takvi rizici mogu nastati, na primjer, u vezi s dizajnom internetskih sučelja kojima se namjerno ili nenamjerno iskorištavaju slabosti i neiskustvo maloljetnika ili koja mogu izazvati ovisnost.

(82)

Treća kategorija rizika odnosi se na stvarne ili predvidljive negativne učinke na demokratske procese, građanski diskurs i izborne procese te na javnu sigurnost.

(83)

Četvrta kategorija rizika proizlazi iz sličnih razloga za zabrinutost u vezi s dizajnom, funkcioniranjem ili upotrebom usluge, uključujući putem manipulacije, vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica sa stvarnim ili predvidljivim negativnim učinkom na zaštitu javnog zdravlja i maloljetnika te ozbiljnim negativnim posljedicama na fizičku i mentalnu dobrobit osobe ili na rodno uvjetovano nasilje. Takvi rizici mogu proizlaziti i iz koordiniranih kampanja dezinformiranja koje se odnose na javno zdravlje ili iz dizajna internetskog sučelja koji može potaknuti ovisničko ponašanje primatelja usluge.

(84)

Pri procjeni takvih sistemskih rizika pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica trebali bi se usredotočiti na sustave ili druge elemente koji mogu doprinijeti rizicima, uključujući sve algoritamske sustave koji mogu biti relevantni, posebno njihove sustave za preporučivanje i sustave oglašavanja, vodeći računa o povezanim praksama prikupljanja i upotrebe podataka. Također bi trebali procijeniti jesu li primjereni njihovi uvjeti poslovanja i njihova provedba te postupci moderiranja sadržaja, tehnički alati i dodijeljeni resursi. Pri procjeni sistemskih rizika utvrđenih u ovoj Uredbi ti bi se pružatelji trebali usredotočiti i na informacije koje nisu nezakonite, ali doprinose sistemskim rizicima utvrđenima u ovoj Uredbi. Takvi bi pružatelji stoga trebali obratiti posebnu pozornost na način na koji se njihove usluge upotrebljavaju za širenje ili umnožavanje zavaravajućeg ili obmanjujućeg sadržaja, uključujući dezinformacije. Ako algoritamsko umnožavanje informacija doprinosi sistemskim rizicima, ti bi pružatelji to trebali na odgovarajući način uzeti u obzir u svojim procjenama rizika. Ako su rizici lokalizirani ili postoje jezične razlike, ti bi pružatelji i to trebali uzeti u obzir u svojim procjenama rizika. Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica trebali bi posebno procijeniti kako takvim rizicima doprinose dizajn i funkcioniranje njihove usluge te namjerna i često koordinirana manipulacija i upotreba njihovih usluga ili sustavna povreda njihovih uvjeta pružanja usluge. Takvi rizici mogu nastati, na primjer nevjerodostojnim korištenjem uslugom, kao što su stvaranje lažnih korisničkih računa, upotreba botova ili zavaravajuća upotreba usluge, i drugim automatiziranim ili djelomično automatiziranim ponašanjem, što može dovesti do brzog i velikog širenja u javnosti informacija koje su nezakoniti sadržaj ili nisu u skladu s uvjetima poslovanja internetske platforme ili internetske tražilice i koje doprinosi kampanjama dezinformiranja.

(85)

Kako bi se omogućilo da se naknadne procjene rizika međusobno nadograđuju i prikazuju razvoj utvrđenih rizika te kako bi se olakšale istrage i provedbene mjere, pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica trebali bi čuvati svu popratnu dokumentaciju koja se odnosi na procjene rizika koje su proveli, kao što su informacije o njihovoj pripremi, podaci na kojima se temelje i podaci o testiranju njihovih algoritamskih sustava.

(86)

Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica trebali bi upotrijebiti potrebna sredstva kako bi s dužnom pažnjom ublažili sistemske rizike utvrđene procjenama rizika, uz poštovanje temeljnih prava. Sve donesene mjere trebale bi poštovati zahtjeve u pogledu dužne pažnje iz ove Uredbe te biti razumne i učinkovite u ublažavanju utvrđenih specifičnih sistemskih rizika. Trebale bi biti razmjerne s obzirom na gospodarski kapacitet pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice i potrebu za izbjegavanjem nepotrebnih ograničenja u pogledu upotrebe njihove usluge, uzimajući u obzir moguće negativne učinke na ta temeljna prava. Ti bi pružatelji trebali posebnu pozornost posvetiti utjecaju na slobodu izražavanja.

(87)

Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica trebali bi u okviru takvih mjera za ublažavanje razmotriti, na primjer, prilagodbu bilo kojeg potrebnog dizajna, obilježja ili funkcioniranja svoje usluge, kao što je dizajn internetskog sučelja. Trebali bi prilagoditi i primjenjivati svoje uvjete poslovanja, prema potrebi i u skladu s pravilima ove Uredbe o uvjetima poslovanja. Druge odgovarajuće mjere mogle bi uključivati prilagodbu njihovih sustava za moderiranje sadržaja i internih procesa ili prilagodbu njihovih postupaka i resursa za donošenje odluka, uključujući osoblje za moderiranje sadržaja, njihovo osposobljavanje i lokalno stručno znanje. To se posebno odnosi na brzinu i kvalitetu obrade obavijesti. U tom pogledu, na primjer, Kodeksom ponašanja za borbu protiv nezakonitog govora mržnje na internetu iz 2016. utvrđuje se referentna vrijednost za obradu valjanih prijava o uklanjanju nezakonitog govora mržnje u manje od 24 sata. Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi, posebno onih koje se prvenstveno upotrebljavaju za širenje u javnosti pornografskog sadržaja, trebali bi savjesno ispunjavati sve svoje obveze na temelju ove Uredbe u pogledu nezakonitog sadržaja koji predstavlja kibernasilje, uključujući nezakoniti pornografski sadržaj, posebno u pogledu osiguranja da žrtve mogu učinkovito ostvarivati svoja prava u pogledu dijeljenja intimnog ili manipuliranog sadržaja bez pristanka brzom obradom obavijesti i uklanjanjem takvog sadržaja bez nepotrebne odgode. Za druge vrste nezakonitog sadržaja mogu biti potrebni duži ili kraći rokovi za obradu obavijesti, što će ovisiti o činjenicama, okolnostima i vrstama nezakonitog sadržaja. Isto tako, ti pružatelji mogu potaknuti ili pojačati suradnju s pouzdanim prijaviteljima i organizirati tečajeve osposobljavanja i razmjene s organizacijama pouzdanih prijavitelja.

(88)

Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica također bi trebali biti pažljivi u pogledu mjera koje poduzimaju kako bi testirali i, prema potrebi, prilagodili svoje algoritamske sustave, osobito svoje sustave za preporučivanje. Možda će morati ublažiti negativne učinke personaliziranih preporuka i ispraviti kriterije koji se koriste u njihovim preporukama. Sustavi oglašavanja kojima se koriste pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica također mogu biti katalizator sistemskih rizika. Ti bi pružatelji trebali razmotriti korektivne mjere, kao što je ukidanje prihoda od oglašavanja za određene informacije, ili druge aktivnosti, kao što je poboljšanje vidljivosti mjerodavnih izvora informacija ili strukturiranija prilagodba njihovih sustava oglašavanja. Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica možda će morati ojačati svoje unutarnje postupke ili nadzor nad bilo kojom od svojih aktivnosti, posebno u pogledu otkrivanja sistemskih rizika, te provoditi češće ili ciljane procjene rizika povezane s novim funkcionalnostima. Konkretno, ako su rizici zajednički različitim internetskim platformama ili internetskim tražilicama, trebali bi surađivati s drugim pružateljima usluga, među ostalim pokretanjem kodeksa ponašanja ili drugih samoregulatornih mjera odnosno pristupanjem postojećim kodeksima ponašanja ili samoregulatornim mjerama Trebali bi razmotriti i djelovanja za podizanje svijesti, posebno ako su rizici povezani s kampanjama dezinformiranja.

(89)

Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica trebali bi pri poduzimanju mjera kao što je prilagodba dizajna njihove usluge i internetskog sučelja voditi računa o najboljim interesima maloljetnika, osobito ako su njihove usluge prvenstveno usmjerene na maloljetnike ili ih oni ponajviše koriste. Trebali bi osigurati da su njihove usluge organizirane na način koji maloljetnicima omogućuje jednostavan pristup mehanizmima predviđenima ovom Uredbom, prema potrebi, uključujući mehanizme obavješćivanja i djelovanja te podnošenja pritužbi. Također bi trebali poduzeti mjere za zaštitu maloljetnika od sadržaja koji bi mogao naštetiti njihovu fizičkom, psihičkom ili moralnom razvoju te osigurati alate kojima se omogućuje pristup takvim informacijama pod određenim uvjetima. Pri odabiru primjerenih mjera za smanjenje rizika pružatelji usluga mogu, prema potrebi, uzeti u obzir najbolje prakse industrije, uključujući one utvrđene samoregulatornom suradnjom, kao što su kodeksi ponašanja, te bi trebali voditi računa o smjernicama Komisije.

(90)

Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica trebali bi osigurati da se njihov pristup procjeni i smanjenju rizika temelji na najboljim dostupnim informacijama i znanstvenim spoznajama te da testiraju svoje pretpostavke sa skupinama koje su najviše pogođene rizicima i mjerama koje poduzimaju. U tu svrhu trebali bi, prema potrebi, procjenjivati rizik i osmišljavati mjere za smanjenje rizika uz sudjelovanje predstavnika primatelja usluge, predstavnika skupina na koje bi njihove usluge mogle utjecati, neovisnih stručnjaka i organizacija civilnog društva. Trebali bi nastojati uključiti takva savjetovanja u svoje metodologije za procjenu rizika i osmišljavanje mjera za smanjenje rizika, uključujući, prema potrebi, ankete, fokus-skupine, okrugle stolove i druge metode savjetovanja i osmišljavanja. U procjeni je li mjera razumna, razmjerna i djelotvorna u obzir bi posebno trebalo uzeti pravo na slobodu izražavanja.

(91)

U kriznim vremenima mogla bi postojati potreba da pružatelji vrlo velikih internetskih platformi, uz mjere koje bi poduzimali s obzirom na svoje druge obveze na temelju ove Uredbe, hitno poduzmu određene posebne mjere. U tom pogledu trebalo bi smatrati da kriza nastaje u slučaju izvanrednih okolnosti koje mogu dovesti do ozbiljne prijetnje javnoj sigurnosti ili javnom zdravlju u Uniji ili u većim dijelovima Unije. Takve krize mogle bi biti posljedica oružanih sukoba ili terorističkih djela, uključujući nove sukobe ili teroristička djela, prirodnih katastrofa, kao što su potresi i uragani, te pandemija i drugih ozbiljnih prekograničnih prijetnji javnom zdravlju. Komisija bi na preporuku Europskog odbora za digitalne usluge („Odbor”) trebala moći od pružatelja vrlo velikih internetskih platformi ili a vrlo velikih internetskih tražilica zahtijevati da hitno započnu s odgovorom na krizu. Mjere koje ti pružatelji mogu utvrditi i čiju primjenu mogu razmatrati mogu uključivati, na primjer, prilagodbu postupaka moderiranja sadržaja i povećanje resursa namijenjenih moderiranju sadržaja, prilagodbu uvjeta poslovanja, relevantnih algoritamskih sustava i sustava oglašavanja, daljnje jačanje suradnje s pouzdanim prijaviteljima, poduzimanje mjera za podizanje svijesti i promicanje pouzdanih informacija te prilagodbu dizajna njihovih internetskih sučelja. Trebalo bi predvidjeti potrebne zahtjeve kako bi se osiguralo da se takve mjere poduzmu u vrlo kratkom roku i da se mehanizam za odgovor na krizu upotrebljava samo ako je to nužno i u mjeri u kojoj je to nužno te ako su sve mjere poduzete u okviru tog mehanizma učinkovite i razmjerne, uzimajući u obzir prava i zakonite interese svih uključenih strana. Upotrebom tog mehanizma ne bi se smjele dovoditi u pitanje druge odredbe ove Uredbe, kao što su one o procjenama rizika i mjerama za smanjenje rizika i njihovoj provedbi te odredbe o kriznim protokolima.

(92)

S obzirom na potrebu da se osigura provjera koju provode neovisni stručnjaci, pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica trebali bi putem neovisne revizije biti odgovorni za usklađenost s obvezama utvrđenim ovom Uredbom i, prema potrebi, svim dodatnim obvezama preuzetim na temelju kodeksa ponašanja i kriznih protokola. Kako bi se osiguralo da se revizije provode na djelotvoran, učinkovit i pravodoban način, pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica trebali bi organizacijama koje provode revizije pružiti potrebnu suradnju i pomoć, među ostalim tako da revizoru omoguće pristup svim relevantnim podacima i prostorima potrebnima za pravilnu provedbu revizije, uključujući, prema potrebi, podatcima povezanima s algoritamskim sustavima te davanjem odgovora na usmena ili pisana pitanja. Isto tako, revizorima bi trebalo omogućiti korištenje drugih izvora objektivnih informacija, uključujući studije koje su proveli provjereni istraživači. Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica ne bi smjeli podrivati provedbu revizije. Revizije bi se trebale provoditi u skladu s najboljim sektorskim praksama te visokom profesionalnom etičnošću i objektivnošću, uzimajući u obzir, prema potrebi, revizijske standarde i kodekse prakse. Revizori bi trebali jamčiti povjerljivost, sigurnost i cjelovitost informacija, kao što su poslovne tajne, koje dobiju pri obavljanju svojih zadaća. To jamstvo ne bi smjelo biti način za zaobilaženje primjene revizijskih obveza iz ove Uredbe. Revizori bi trebali imati potrebno stručno znanje u području upravljanja rizicima i tehničke sposobnosti za reviziju algoritama. Trebali bi biti neovisni kako bi svoje zadaće mogli obavljati primjereno i pouzdano. Trebali bi ispunjavati temeljne zahtjeve neovisnosti u pogledu zabranjenih nerevizijskih usluga, rotacije revizorskih društava i neuvjetovanih naknada. Ako njihova neovisnost i tehnička sposobnost nisu neupitne, trebali bi podnijeti ostavku ili se suzdržati od revizijskog angažmana.

(93)

Revizorsko izvješće trebalo bi biti obrazloženo kako bi se pružio smislen pregled poduzetih aktivnosti i donesenih zaključaka. Trebalo bi doprinijeti informiranju i, prema potrebi, predložiti poboljšanje mjera koje poduzimaju pružatelji vrlo velike internetske platforme i vrlo velike internetske tražilice kako bi postupali u skladu s obvezama iz ove Uredbe. Nakon primitka izvješća o reviziji, trebalo bi ga proslijediti koordinatoru za digitalne usluge u državi poslovnog nastana, Komisiji i Odboru. Pružatelji bi također trebali nakon sastavljanja bez nepotrebne odgode dostaviti svako izvješće o procjeni rizika i mjerama za smanjenje rizika te izvješće o provedbi revizije pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice koje pokazuje kako su postupili u skladu s preporukama revizije. U izvješće o reviziji bi trebalo uvrstiti revizorsko mišljenje koje se temelji na zaključcima donesenima na temelju prikupljenih revizijskih dokaza. Pozitivno mišljenje trebalo bi dati ako svi dokazi potvrđuju da pružatelj vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice postupa u skladu s obvezama utvrđenim ovom Uredbom ili, prema potrebi, svim obvezama koje su preuzele na temelju kodeksa ponašanja ili kriznog protokola, posebno utvrđivanjem, ocjenjivanjem i ublažavanjem sistemskih rizika koje predstavljaju njihov sustav i usluge. Revizor bi pozitivno mišljenje trebao popratiti primjedbama ako želi uvrstiti napomene koje nemaju bitan učinak na ishod revizije. Revizor bi trebao dati negativno mišljenje ako smatra da pružatelj vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ne postupa u skladu s ovom Uredbom ili preuzetim obvezama. Ako u revizorskom mišljenju nije bilo moguće donijeti zaključak za posebne elemente koji čine dio revizije, revizorsko obrazloženje trebalo bi sadržavati objašnjenje za nedonošenje takvog zaključka. Izvješće bi, ako je to primjenjivo, trebalo sadržavati opis posebnih elemenata koje nije bilo moguće revidirati i objašnjenje zašto ih nije bilo moguće revidirati.

(94)

Obveze u pogledu procjene i smanjenja rizika na pojedinačnoj bi osnovi trebale dovesti do potrebe da pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica procijene i, prema potrebi, prilagode dizajn svojih sustava za preporučivanje, na primjer poduzimanjem mjera za sprečavanje ili umanjivanje pristranosti koja dovodi do diskriminacije osoba u ranjivom položaju, osobito ako je takvo prilagođavanje u skladu s pravom o zaštiti podataka i kada su informacije personalizirane na temelju posebnih kategorija osobnih podataka iz članka 9. Uredbe (EU) 2016/679. Osim toga, i dopunjujući obveze transparentnosti koje se primjenjuju na internetske platforme u pogledu njihovih sustava za preporučivanje, pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica trebali bi dosljedno osiguravati da primatelji njihove usluge imaju alternativne opcije koje se ne temelje na izradi profila, u smislu Uredbe (EU) 2016/679, za glavne parametre njihovih sustava za preporučivanje. Takav bi izbor trebao biti izravno dostupan na internetskom sučelju na kojem se iznose preporuke.

(95)

Sustavi oglašavanja koje upotrebljavaju vrlo velike internetske platforme i vrlo velike internetske tražilice predstavljaju posebne rizike i zahtijevaju daljnji javni i regulatorni nadzor zbog njihove veličine i sposobnosti da ciljano dopru do primatelja usluge na temelju njihova ponašanja unutar i izvan internetskog sučelja te platforme ili tražilice. Vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice trebale bi javnosti osigurati pristup repozitorijima oglasa prikazanih na njihovim internetskim sučeljima kako bi se olakšao nadzor i istraživanje novih rizika nastalih zbog distribucije oglašavanja na internetu, na primjer povezano s nezakonitim oglasima ili manipulativnim tehnikama i dezinformacijama sa stvarnim i predvidljivim negativnim učinkom na javno zdravlje, javnu sigurnost, građanski diskurs, političko sudjelovanje i ravnopravnost. Repozitoriji bi trebali uključivati sadržaj oglasa, uključujući naziv proizvoda, usluge ili robne marke i predmet oglasa, te povezane podatke o oglašivaču i, ako se razlikuje, fizičkoj ili pravnoj osobi koja je platila oglas te podatke o isporuci oglasa, posebno kada je riječ o ciljanom oglašavanju. Te bi informacije trebale uključivati informacije o kriterijima za ciljano oglašavanje i kriterijima objave, posebno kada se oglasi upućuju osobama u ranjivom položaju poput maloljetnika.

(96)

Kako bi se na primjeren način pratilo i ocijenilo ispunjavaju li vrlo velike internetske platforme i vrlo velike internetske tražilice obveze utvrđene ovom Uredbom, koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana ili Komisija mogu zahtijevati pristup određenim podacima ili izvješćivanje o njima, uključujući podatke koji se odnose na algoritme. Takav zahtjev može obuhvaćati, na primjer, podatke potrebne za procjenu rizika i mogućih šteta koje su uzrokovali sustavi vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice, podatke o točnosti, funkcioniranju i ispitivanju algoritamskih sustava za moderiranje sadržaja, sustave za preporučivanje ili sustave oglašavanja, uključujući, prema potrebi, podatke za učenje i algoritme ili podatke o procesima i ishodima moderiranja sadržaja ili internih sustava za rješavanje pritužbi u smislu ove Uredbe. Takvi zahtjevi za pristup podacima ne bi trebali uključivati zahtjeve za izradu posebnih informacija o pojedinačnim primateljima usluge u svrhu utvrđivanja usklađenosti takvih primatelja s drugim primjenjivim pravom Unije ili nacionalnim pravom. Istrage o razvoju i ozbiljnosti sistemskih rizika na internetu koje provode istraživači posebno su važne za premošćivanje asimetričnosti informacija i uspostavu otpornog sustava za smanjenje rizika, informiranje pružatelja internetskih platformi, pružatelja internetskih tražilica, koordinatora za digitalne usluge, drugih nadležnih tijela, Komisije i javnosti.

(97)

Ovom se Uredbom stoga osigurava okvir za obvezu da se provjerenim istraživačima, povezanima s istraživačkim organizacijama u smislu članka 2. Direktive (EU) 2019/790, što za potrebe ove Uredbe može uključivati organizacije civilnog društva koje provode znanstveno istraživanje s primarnim ciljem podupiranja svoje misije od javnog interesa, osigura pristup podacima vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica. Svi zahtjevi za pristup podacima na temelju tog okvira trebali bi biti razmjerni i na primjeren način štititi prava i zakonite interese, uključujući zaštitu osobnih podataka, poslovne tajne i druge povjerljive informacije, vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice i svih drugih uključenih strana, uključujući i primatelje usluge. Međutim, kako bi se osiguralo postizanje cilja ove Uredbe, ne bi se smjelo zbog uzimanja u obzir komercijalnih interesa pružatelja usluga odbiti pružanje pristupa podacima potrebnima za konkretan cilj istraživanja u skladu sa zahtjevom na temelju ove Uredbe. U tom pogledu, ne dovodeći u pitanje Direktivu (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća (32), pružatelji usluga trebali bi istraživačima osigurati odgovarajući pristup, među ostalim, ako je to potrebno, poduzimanjem tehničke zaštite, na primjer putem podatkovnih trezora. Zahtjevi za pristup podacima mogli bi obuhvaćati, na primjer, broj pregleda ili, ovisno o slučaju, druge vrste pristupa sadržaju od strane primatelja usluge prije nego što ga pružatelj vrlo velikih internetskih platforma ili vrlo velikih internetskih tražilica ukloni.

(98)

Osim toga, ako su podaci javno dostupni, ti pružatelji ne bi smjeli sprečavati istraživače koji ispunjavaju primjeren podskup kriterija da upotrebljavaju te podatke u istraživačke svrhe kojima se doprinosi otkrivanju, utvrđivanju i razumijevanju sistemskih rizika. Takvim bi istraživačima trebali, ako je to tehnički moguće u stvarnom vremenu, omogućiti pristup, javno dostupnim podacima, na primjer o ukupnim interakcijama sa sadržajem s javnih stranica, javnih skupina ili javnih osoba, uključujući podatke o dojmu i angažmanu kao što su broj reakcija, razmjena i komentara primatelja usluge. Pružatelje vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica trebalo bi poticati na suradnju s istraživačima i pružanje šireg pristupa podacima za praćenje društvenih pitanja na dobrovoljnoj osnovi, među ostalim putem preuzetih obveza i postupaka dogovorenih u okviru kodeksa ponašanja ili kriznih protokola. Ti pružatelji usluga i istraživači trebali bi obratiti posebnu pozornost na zaštitu osobnih podataka i osigurati da je svaka obrada osobnih podataka u skladu s Uredbom (EU) 2016/679. Pružatelji bi trebali anonimizirati ili pseudonimizirati osobne podatke, osim u slučajevima u kojima bi svrha istraživanja bila onemogućena.

(99)

S obzirom na složenost funkcioniranja uvedenih sustava i sistemske rizike koje oni predstavljaju za društvo, pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica trebali bi uspostaviti funkciju praćenja usklađenosti, koja bi trebala biti neovisna o operativnim funkcijama tih pružatelja. Voditelj funkcije praćenja usklađenosti trebao bi izravno odgovarati upravi tih pružatelja, među ostalim u slučaju neusklađenosti s ovom Uredbom. Službenici za praćenje usklađenosti koji su dio funkcije praćenja usklađenosti trebali bi imati potrebne kvalifikacije, znanje, iskustvo i sposobnosti za operacionalizaciju mjera i praćenje usklađenosti s ovom Uredbom unutar organizacije pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice. Pružatelji vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica trebali bi osigurati da funkcija praćenja usklađenosti bude primjereno i pravodobno uključena u rješavanje svih pitanja povezanih s ovom Uredbom, uključujući u strategiju procjene i smanjenja rizika i posebne mjere te, prema potrebi, u procjenu usklađenosti, zajedno s obvezama tih pružatelja na temelju kodeksa ponašanja i kriznih protokola na koje se obvežu.

(100)

S obzirom na dodatne rizike povezane s njihovim aktivnostima i njihove dodatne obveze na temelju ove Uredbe, dodatne zahtjeve u pogledu transparentnosti posebno bi trebalo primjenjivati na vrlo velike internetske platforme i vrlo velike internetske tražilice, ponajprije kako bi se sveobuhvatno izvješćivalo o provedenim procjenama rizika i naknadnim mjerama donesenima u skladu s ovom Uredbom.

(101)

Komisija bi za obavljanje svojih zadaća na temelju ove Uredbe trebala imati sve potrebne resurse u pogledu osoblja, stručnosti i financijskih sredstava. Kako bi se osigurala dostupnost resursa potrebnih za odgovarajući nadzor na razini Unije na temelju ove Uredbe te uzimajući u obzir da bi države članice trebale imati pravo primjenjivati naknade za nadzor pružateljima s poslovnim nastanom na svojem državnom području u pogledu nadzornih i provedbenih zadaća koje obavljaju njihova tijela, Komisija bi vrlo velikim internetskim platformama i vrlo velikim internetskim tražilicama trebala naplaćivati naknade za nadzor, čiji bi se iznos trebao utvrđivati na godišnjoj osnovi. Ukupan iznos naplaćenih godišnjih naknada za nadzor trebao bi se utvrditi na temelju ukupnog iznosa troškova koje je Komisija imala pri obavljanju svojih nadzornih zadaća u skladu s ovom Uredbom, kako je unaprijed razumno procijenjeno. Taj bi iznos trebao uključivati troškove povezane s izvršavanjem posebnih ovlasti i zadaća nadzora, istrage, izvršavanja i praćenja u pogledu pružatelja vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica, uključujući troškove povezane s određivanjem vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica ili s uspostavom, održavanjem i radom baza podataka predviđenih ovom Uredbom.

Iznos bi trebao uključivati i troškove povezane s uspostavom, održavanjem i radom osnovne informacijske i institucionalne infrastrukture za suradnju među koordinatorima za digitalne usluge, Odborom i Komisijom, uzimajući u obzir činjenicu da s obzirom na njihovu veličinu i doseg vrlo velike internetske platforme i vrlo velike internetske tražilice imaju znatan utjecaj na resurse potrebne za potporu takvoj infrastrukturi. Pri procjeni ukupnih troškova trebalo bi uzeti u obzir troškove nadzora nastale u prethodnoj godini, uključujući, prema potrebi, troškove koji premašuju pojedinačne godišnje naknade za nadzor naplaćene u prethodnoj godini. Vanjski namjenski prihodi koji proizlaze iz godišnjih naknada za nadzor mogli bi se upotrijebiti za financiranje dodatnih ljudskih resursa, kao što je ugovorno osoblje i upućeni nacionalni stručnjaci, te drugih rashoda povezanih s ispunjavanjem zadaća povjerenih Komisiji ovom Uredbom. Godišnja naknada za nadzor koja se naplaćuje pružateljima vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica trebala bi biti razmjerna veličini usluge koja se određuje brojem njezinih aktivnih primatelja usluge u Uniji. Nadalje, pojedinačna godišnja naknada za nadzor ne bi smjela premašiti ukupnu gornju granicu za svakog pružatelja vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica, uzimajući u obzir ekonomsku sposobnost pružatelja određene usluge ili usluga.

(102)

Kako bi se olakšalo djelotvorno i dosljedno postupanje u skladu s obvezama iz ove Uredbe koje bi moglo zahtijevati provedbu tehnološkim sredstvima, važno je promicati dobrovoljne norme koje obuhvaćaju određene tehničke postupke i kojima industrija može doprinijeti razvoju normiranih sredstava za potporu pružateljima usluga posredovanja da se usklade s ovom Uredbom, kao što je omogućavanje podnošenja obavijesti, među ostalim s pomoću aplikacijskog programskog sučelja, normi povezanih s uvjetima poslovanja ili normi koje se odnose na revizije, ili normi povezanih s interoperabilnošću repozitorija oglasa. Osim toga, takve norme mogle bi uključivati norme povezane s internetskim oglašavanjem, sustavima za preporučivanje, pristupačnošću i zaštitom maloljetnika na internetu. Pružatelji usluga posredovanja mogu donositi norme, ali to donošenje ne pretpostavlja usklađenost s ovom Uredbom. Istodobno, osiguravanjem najboljih praksi takve bi norme mogle biti posebno korisne relativno malim pružateljima usluga posredovanja. Normama bi se, prema potrebi, mogle razlikovati različite vrste nezakonitog sadržaja ili usluga posredovanja.

(103)

Komisija i Odbor trebali bi poticati izradu dobrovoljnih kodeksa ponašanja i provedbu odredbi tih kodeksa kako bi doprinijeli primjeni ove Uredbe. Komisija i Odbor trebali bi nastojati da se u kodeksima ponašanja jasno definira priroda ciljeva od javnog interesa koji se nastoje ostvariti, da sadržavaju mehanizme za neovisnu evaluaciju ostvarenja tih ciljeva i da je uloga relevantnih tijela jasno definirana. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti izbjegavanju negativnih učinaka na sigurnost, zaštitu privatnosti i osobnih podataka te na zabranu uvođenja općih obveza praćenja. Iako bi provedba kodeksa ponašanja trebala biti mjerljiva i podložna javnom nadzoru, to ne bi smjelo narušavati dobrovoljnu prirodu takvih kodeksa i slobodu zainteresiranih strana da odluče hoće li sudjelovati. U određenim okolnostima važno je da vrlo velike internetske platforme surađuju u izradi posebnih kodeksa ponašanja i da ih se pridržavaju. Ničim se u ovoj Uredbi ne sprečavaju drugi pružatelji usluga da se pridržavaju istih standarda dužne pažnje, preuzmu najbolju praksu i iskoriste prednosti pridržavanja smjernica Komisije i Odbora sudjelovanjem u istim kodeksima ponašanja.

(104)

Primjereno je da se ovom Uredbom utvrde određena područja razmatranja za takve kodekse ponašanja. Konkretno, mjere za smanjenje rizika u odnosu na određene vrste nezakonitog sadržaja trebalo bi istražiti sporazumima o samoregulaciji i zajedničkoj regulaciji. Drugo područje koje treba razmotriti jesu mogući negativni učinci sistemskih rizika na društvo i demokraciju, kao što su dezinformacije ili manipulacije i zlouporabe ili svi negativni učinci na maloljetnike. Time su obuhvaćene koordinirane operacije čiji je cilj umnožavanje informacija, uključujući dezinformacije, kao što je upotreba botova ili lažnih korisničkih računa za stvaranje namjerno netočnih ili obmanjujućih informacija, ponekad s ciljem ostvarivanja gospodarske koristi, što je posebno štetno za osjetljive korisnike usluge, kao što su maloljetnici. U odnosu na takva područja, ako se vrlo velika internetska platforma ili vrlo velika internetska tražilica pridržava primjerenog kodeksa ponašanja i usklađena je s njim, to se može smatrati primjerenom mjerom za ublažavanje rizika. Ako pružatelj internetske platforme ili internetske tražilice odbije poziv Komisije na primjenu takvog kodeksa ponašanja bez odgovarajućeg objašnjenja, to bi se moglo, prema potrebi, uzeti u obzir pri utvrđivanju jesu li internetska platforma ili internetska tražilica povrijedile obveze utvrđene ovom Uredbom. Činjenica da se sudjeluje u određenom kodeksu ponašanja i da se on provodi sama po sebi ne bi smjela pretpostavljati usklađenost s ovom Uredbom.

(105)

Kodeksima ponašanja trebala bi se olakšati dostupnost vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica, u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom, kako bi se osobama s invaliditetom olakšala njihova predvidljiva upotreba. Točnije, kodeksima ponašanja moglo bi se osigurati da se informacije predstavljaju na uočljiv, operabilan, razumljiv i stabilan način te da su obrasci i mjere pruženi u skladu s ovom Uredbom stavljeni na raspolaganje tako da se mogu lako pronaći i da su dostupni osobama s invaliditetom.

(106)

Pravila o kodeksima ponašanja iz ove Uredbe mogla bi poslužiti kao osnova za već utvrđena nastojanja na razini Unije u pogledu samoregulacije, uključujući Prisegu o sigurnosti proizvoda, Memorandum o razumijevanju usmjeren na borbu protiv krivotvorene robe, Kodeks ponašanja za borbu protiv nezakonitog govora mržnje na internetu i Kodeks dobre prakse u suzbijanju dezinformacija. Osobito što se tiče potonjeg, on je ojačan u skladu sa smjernicama Komisije, kako je najavljeno u Akcijskom planu za europsku demokraciju.

(107)

Pružanje internetskog oglašavanja općenito uključuje nekoliko aktera, uključujući usluge posredovanja koje povezuju izdavače oglasa s oglašivačima. Kodeksom ponašanja trebalo bi podupirati i nadopunjavati obveze transparentnosti koje se odnose na oglašavanje pružatelja internetskih platformi, vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica, a utvrđene su u ovoj Uredbi kako bi se osigurali fleksibilni i djelotvorni mehanizmi za lakše i bolje ispunjavanje tih obveza, posebno u pogledu načina prijenosa relevantnih informacija. To bi trebalo uključivati lakši prijenos informacija o oglašivaču koji plaća oglas ako se razlikuju od fizičke ili pravne osobe u čije se ime oglas prikazuje na internetskom sučelju internetske platforme. Kodeks ponašanja trebao bi uključivati i mjere kojima se osigurava odgovarajuća razmjena smislenih informacija o monetizaciji podataka u cijelom vrijednosnom lancu. Uključivanjem širokog raspona dionika trebalo bi se osigurati da ti kodeksi ponašanja imaju široku podršku, da budu tehnički pouzdani i učinkoviti te da nude najvišu razinu pristupačnosti korisnicima kako bi se osiguralo da se s pomoću obveza transparentnosti ostvare njihovi ciljevi. Kako bi osigurala djelotvornost kodeksâ ponašanja Komisija bi prilikom izrade u njih trebala uključiti mehanizme evaluacije. Komisija prema potrebi može pozvati Agenciju za temeljna prava ili Europskog nadzornika za zaštitu podataka da izraze svoja mišljenja o pojedinom kodeksu ponašanja.

(108)

Uz mehanizam za odgovor na krizu za vrlo velike internetske platforme i vrlo velike internetske tražilice, Komisija može pokrenuti izradu dobrovoljnih kriznih protokola radi koordinacije brzog, zajedničkog i prekograničnog odgovora u internetskom okruženju. To može biti slučaj, na primjer, ako se internetske platforme zloupotrebljavaju za brzo širenje nezakonitog sadržaja ili dezinformacija ili ako se pojavi potreba za brzim širenjem pouzdanih informacija. S obzirom na važnu ulogu vrlo velikih internetskih platformi u širenju informacija u našim društvima i preko granica, pružatelje takvih platformi trebalo bi poticati da izrađuju i primjenjuju posebne krizne protokole. Takvi krizni protokoli trebali bi se aktivirati samo na ograničeno vrijeme, a donesene bi mjere također trebale biti ograničene na ono što je nužno za suočavanje s izvanrednim okolnostima. Te bi mjere trebale biti usklađene s ovom Uredbom i ne bi se smjele tumačiti kao opća obveza uključenih pružatelja vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica da prate informacije koje prenose ili pohranjuju, niti da aktivno traže činjenice ili okolnosti koje upućuju na nezakoniti sadržaj.

(109)

Kako bi se osigurali odgovarajući nadzor i provedba obveza utvrđenih ovom Uredbom, države članice trebale bi odrediti barem jedno tijelo čija će zadaća biti nadzor primjene ove Uredbe i njezina provedba, ne dovodeći u pitanje mogućnost određivanja postojećeg tijela i njegov pravni oblik u skladu s nacionalnim pravom. Međutim, posebne nadzorne ili provedbene zadaće i nadležnosti povezane s primjenom ove Uredbe države članice trebale bi moći povjeriti nekolicini nadležnih tijela, na primjer za određene sektore, za što se također mogu ovlastiti postojeća tijela, kao što su regulatori elektroničkih komunikacija, regulatori medija ili tijela za zaštitu potrošača, u skladu s ustavnom, organizacijskom i administrativnom strukturom tih država članica. Pri obavljanju svojih zadaća sva nadležna tijela trebala bi doprinositi postizanju ciljeva ove Uredbe, odnosno pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta za usluge posredovanja ako se usklađena pravila za sigurno, predvidljivo i pouzdano internetsko okruženje koje olakšava inovacije, a osobito obveze dužne pažnje koje se primjenjuju na različite kategorije pružatelja usluga posredovanja, djelotvorno nadziru i provode, s ciljem osiguravanja učinkovite zaštite temeljnih prava utvrđenih u Povelji, uključujući načelo zaštite potrošača. Ovom se Uredbom od država članica ne zahtijeva da nadležnim tijelima dodijele zadaću odlučivanja o zakonitosti određenog sadržaja.

(110)

S obzirom na prekograničnu prirodu dotičnih usluga i horizontalni raspon obveza uvedenih ovom Uredbom, jedno tijelo imenovano za nadzor primjene i, prema potrebi, provedbe ove Uredbe trebalo bi utvrditi kao koordinatora za digitalne usluge u svakoj državi članici. Ako je za nadzor primjene i provedbu ove Uredbe imenovano više od jednog nadležnog tijela, koordinator za digitalne usluge u toj državi članici trebalo bi biti samo jedno tijelo. Koordinator za digitalne usluge trebao bi djelovati kao jedinstvena kontaktna točka za Komisiju, Odbor, koordinatore digitalnih usluga drugih država članica kao i za druga nadležna tijela predmetne države članice u odnosu na sva pitanja povezana s primjenom ove Uredbe. Konkretno, ako se zadaće na temelju ove Uredbe povjere većem broju nadležnih tijela u određenoj državi članici, koordinator za digitalne usluge trebao bi koordinirati ta tijela i surađivati s njima u skladu s nacionalnim pravom kojim se utvrđuju njihove zadaće, ne dovodeći u pitanje neovisnu procjenu drugih nadležnih tijela. Koordinator za digitalne usluge trebao bi osigurati učinkovito sudjelovanje svih relevantnih nadležnih tijela i pravodobno izvješćivati o njihovoj procjeni u kontekstu suradnje u području nadzora i provedbe na razini Unije, a da to ne podrazumijeva bilo kakvu hijerarhijsku nadređenost u odnosu na druga nadležna tijela u obavljanju njihovih zadaća. Nadalje, uz posebne mehanizme predviđene ovom Uredbom u pogledu suradnje na razini Unije, države članice trebale bi, prema potrebi, osigurati i suradnju među koordinatorima za digitalne usluge i drugim nadležnim tijelima određenima na nacionalnoj razini, i to putem odgovarajućih alata, kao što su udruživanje resursa, zajedničke radne skupine, zajedničke istrage i mehanizmi uzajamne pomoći.

(111)

Koordinator za digitalne usluge, kao i druga nadležna tijela određena u skladu s ovom Uredbom, imaju ključnu ulogu u osiguravanju učinkovitosti prava i obveza utvrđenih u ovoj Uredbi i postizanju njezinih ciljeva. U skladu s tim, potrebno je osigurati da ta tijela imaju potrebna sredstva, uključujući financijske i ljudske resurse, za nadzor svih pružatelja usluga posredovanja za koje su nadležni, u interesu svih građana Unije. S obzirom na raznolikost pružatelja usluga posredovanja i njihovu upotrebu napredne tehnologije u pružanju svojih usluga, također je ključno da koordinator za digitalne usluge i relevantna nadležna tijela za obavljanje svojih zadaća na raspolaganju imaju potreban broj osoblja i stručnjaka sa specijaliziranim vještinama i naprednim tehničkim sredstvima te da samostalno upravljaju financijskim sredstvima. Nadalje, pri određivanju razine resursa u obzir bi trebalo uzeti veličinu, složenost i potencijalni društveni učinak pružatelja usluga posredovanja za koje su nadležni te doseg njihovih usluga diljem Unije. Ovom se Uredbom ne dovodi u pitanje mogućnost država članica da uspostave mehanizme financiranja koji se temelje na naknadi za nadzor koja se naplaćuje pružateljima usluga posredovanja na temelju nacionalnog prava koje je u skladu s pravom Unije, u mjeri u kojoj se naplaćuje pružateljima usluga posredovanja s glavnim poslovnim nastanom u dotičnoj državi članici, da je strogo ograničena na ono što je nužno i razmjerno za pokrivanje troškova izvršavanja zadaća dodijeljenih nadležnim tijelima na temelju ove Uredbe, uz iznimku zadaća dodijeljenih Komisiji, te da je osigurana odgovarajuća transparentnost u pogledu ubiranja i korištenja takve naknade za nadzor.

(112)

Nadležna tijela određena na temelju ove Uredbe također bi trebala djelovati potpuno neovisno od privatnih i javnih tijela, bez obveze ili mogućnosti traženja ili primanja uputa, među ostalim od vladinih tijela, ne dovodeći u pitanje posebne zadaće u pogledu suradnje s drugim nadležnim tijelima, koordinatorima za digitalne usluge, Odborom i Komisijom. S druge strane, neovisnost tih tijela ne bi smjela značiti da, ne mogu biti podvrgnuta, u skladu s nacionalnim ustavima i ne ugrožavajući ostvarivanje ciljeva ove Uredbe, mehanizmima razmjerne odgovornosti u vezi s općim aktivnostima koordinatora za digitalne usluge, kao što su njihovi financijski rashodi ili izvješćivanje nacionalnim parlamentima. Zahtjev u pogledu neovisnosti također ne bi smio sprečavati provedbu sudskog preispitivanja ili mogućnost savjetovanja ili redovite razmjene mišljenja s drugim nacionalnim tijelima, uključujući, prema potrebi, tijela za izvršavanje zakonodavstva, tijela za upravljanje krizama ili tijela za zaštitu potrošača, radi međusobnog obavješćivanja o istragama koje su u tijeku, a da se pritom ne utječe na izvršavanje njihovih ovlasti.

(113)

Države članice mogu odrediti postojeće nacionalno tijelo koordinatorom za digitalne usluge ili mu povjeriti posebne zadaće nadzora primjene i provedbe ove Uredbe, pod uvjetom da svako takvo određeno tijelo ispunjava zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi, poput onih u pogledu neovisnosti. Nadalje, države članice u načelu se ne sprječava da spajaju funkcije u okviru postojećeg tijela u skladu s pravom Unije. Mjere poduzete u tu svrhu mogu uključivati, među ostalim, zabranu razrješenja predsjednika ili člana odbora kolegijalnog tijela postojećeg tijela prije isteka njihova mandata samo zato što je provedena institucionalna reforma koja uključuje spajanje različitih funkcija u okviru jednog tijela, ako ne postoje pravila kojima se jamči da takva razrješenja ne ugrožavaju neovisnost i nepristranost tih članova.

(114)

Države članice trebale bi koordinatoru za digitalne usluge i svim drugim nadležnim tijelima imenovanima na temelju ove Uredbe dodijeliti dostatne ovlasti i sredstva kako bi se, u skladu sa zadaćama koje su im povjerene, osigurala djelotvorna istraga i provedba. To uključuje ovlast nadležnih tijela za donošenje privremenih mjera u skladu s nacionalnim pravom u slučaju opasnosti od ozbiljne štete. Takve privremene mjere, koje mogu uključivati naloge za okončanje ili ispravljanje određene navodne povrede, ne bi smjele prelaziti ono što je potrebno kako bi se do donošenja konačne odluke osiguralo sprečavanje ozbiljne štete. Koordinatori za digitalne usluge posebno bi trebali moći tražiti i dobivati informacije koje se nalaze na njihovu državnom području, među ostalim u kontekstu zajedničkih istraga, uzimajući u obzir činjenicu da bi mjere nadzora i provedbe koje se odnose na pružatelja usluga koji je u nadležnosti druge države članice ili Komisije trebao donijeti koordinator za digitalne usluge te druge države članice, ako bude potrebno, u skladu s postupcima koji se odnose na prekograničnu suradnju, ili ako je to primjenjivo, Komisija.

(115)

Države članice trebale bi u svojem nacionalnom pravu, u skladu s pravom Unije, a posebno s ovom Uredbom i Poveljom, utvrditi detaljne uvjete i ograničenja za izvršavanje istražnih i izvršnih ovlasti svojih koordinatora za digitalne usluge i, prema potrebi, drugih nadležnih tijela u skladu s ovom Uredbom.

(116)

Tijekom izvršavanja tih ovlasti nadležna tijela trebala bi poštovati primjenjiva nacionalna pravila o postupcima i pitanjima kao što su potreba za prethodnim sudskim odobrenjem za ulazak u određene prostore i čuvanje profesionalne tajne odvjetnika. Tim bi se odredbama posebno trebalo osigurati poštovanje temeljnih prava na djelotvoran pravni lijek i pošteno suđenje, uključujući pravo na obranu te pravo na poštovanje privatnog života. U tom pogledu, jamstva predviđena u vezi s postupcima Komisije na temelju ove Uredbe mogla bi poslužiti kao odgovarajuća referentna točka. Prije donošenja bilo kakve konačne odluke trebalo bi zajamčiti prethodni pošten i nepristran postupak, uključujući pravo dotičnih osoba na saslušanje i pravo na uvid u spis, uz poštovanje povjerljivosti te profesionalne i poslovne tajne, kao i obvezu navođenja smislenih razloga za odluke. Međutim, to ne bi smjelo spriječiti poduzimanje mjera u propisno obrazloženim hitnim slučajevima i podložno odgovarajućim uvjetima i postupovnim aranžmanima. Izvršavanje ovlasti trebalo bi isto tako biti razmjerno, među ostalim, prirodi i ukupnoj stvarnoj ili potencijalnoj šteti uzrokovanoj povredom ili povredom na koju se sumnja. Nadležna tijela trebala bi uzeti u obzir sve relevantne činjenice i okolnosti slučaja, uključujući informacije koje su prikupila nadležna tijela u drugim državama članicama.

(117)

Države članice trebale bi osigurati da se kršenja obveza utvrđenih u ovoj Uredbi mogu sankcionirati na učinkovit, razmjeran i odvraćajući način, uzimajući u obzir prirodu, težinu, ponavljanje i trajanje kršenja s obzirom na javni interes koji se nastoji ostvariti, opseg i vrstu provedenih aktivnosti kao i gospodarski kapacitet počinitelja povrede. Sankcijama bi se, osobito, trebalo uzeti u obzir činjenicu izbjegava li dotični pružatelj usluga posredovanja ispunjavanje svojih obveza koje proizlaze iz ove Uredbe sustavno ili opetovano te, prema potrebi, broj primatelja usluge na koje se to odnosi, je li povreda namjerna ili je počinjena iz nemara i je li pružatelj aktivan u nekoliko država članica. Ako se ovom Uredbom predviđa maksimalni iznos novčanih kazni ili periodičnih penala, taj bi se maksimalni iznos trebao primjenjivati po povredi ove Uredbe ne dovodeći u pitanje prilagodbu novčanih kazni ili periodičnih penala za određene povrede. Države članice trebale bi osigurati da izricanje novčanih kazni ili periodičnih penala u vezi s povredama u svakom pojedinačnom slučaju bude djelotvorno, proporcionalno i odvraćajuće, i to utvrđivanjem nacionalnih pravila i postupaka u skladu s ovom Uredbom, uzimajući u obzir sve kriterije koji se odnose na opće uvjete izricanja novčanih kazni ili periodičnih penala.

(118)

Kako bi se osiguralo djelotvorno izvršavanje obveza utvrđenih u ovoj Uredbi, pojedinci ili predstavničke organizacije trebali bi moći podnijeti bilo koju pritužbu povezanu s usklađenošću s tim obvezama koordinatoru za digitalne usluge na državnom području na kojem su primili uslugu, ne dovodeći u pitanje pravila o dodjeli nadležnosti iz ove Uredbe i primjenjiva pravila o rješavanju pritužbi u skladu s nacionalnim načelima dobrog upravljanja. U pritužbama bi se mogao pružiti vjerodostojan pregled pitanja koja izazivaju zabrinutost u pogledu usklađenosti određenog pružatelja usluga posredovanja, a koordinator za digitalne usluge mogao bi se na temelju pritužbi informirati o svim drugim međusektorskim pitanjima. Koordinator za digitalne usluge trebao bi uključiti druga nacionalna nadležna tijela i koordinatora za digitalne usluge iz druge države članice, a posebno koordinatora za digitalne usluge u državi članici u kojoj dotični pružatelj usluga posredovanja ima poslovni nastan, ako to pitanje zahtijeva prekograničnu suradnju.

(119)

Države članice trebale bi osigurati da koordinatori za digitalne usluge mogu poduzeti mjere koje su učinkovite i proporcionalne u pogledu rješavanja problema određenih posebno teških i trajnih povreda ove Uredbe. Osobito ako se tim mjerama može utjecati na prava i interese trećih strana, na primjer, posebno ako je pristup internetskim sučeljima ograničen, primjereno je zahtijevati da mjere podliježu dodatnim zaštitnim mjerama. Posebno bi treće strane koje bi mogle biti pogođene trebale dobiti priliku za saslušanje, a takvi bi se nalozi trebali izdavati samo kada ovlasti za poduzimanje takvih mjera kako je predviđeno drugim aktima prava Unije ili nacionalnim pravom, na primjer radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, osiguravanja brzog uklanjanja internetskih stranica koje sadržavaju ili šire dječju pornografiju ili za onemogućavanje pristupa uslugama kojima se koristi treća strana kako bi povrijedila pravo intelektualnog vlasništva, nisu razumno dostupne.

(120)

Takav nalog za ograničavanje pristupa ne bi smio prelaziti okvire onoga što je potrebno za ostvarivanje njegova cilja. U tu bi svrhu trebao biti privremen i u načelu upućen pružatelju usluga posredovanja, kao što su relevantni pružatelj usluga smještaja informacija na poslužitelju, pružatelj internetskih usluga ili registar za domene odnosno voditelj registra za domene, koji ima mogućnosti za postizanje tog cilja bez neopravdanog ograničavanja pristupa zakonitim informacijama.

(121)

Ne dovodeći u pitanje odredbe o izuzeću od odgovornosti iz ove Uredbe u pogledu informacija koje se prenose ili pohranjuju na zahtjev primatelja usluge, pružatelj usluga posredovanja trebao bi biti odgovoran za štetu koju pretrpe primatelji usluge, a koju je uzrokovao taj pružatelj povredom obveza utvrđenih u ovoj Uredbi. Takva naknada trebala bi biti u skladu s pravilima i postupcima utvrđenima u primjenjivom nacionalnom pravu i ne bi smjela dovoditi u pitanje druge mogućnosti pravne zaštite dostupne u okviru pravila o zaštiti potrošača.

(122)

Koordinator za digitalne usluge trebao bi redovito objavljivati, na primjer na svojim internetskim stranicama, izvješće o aktivnostima koje se provode u skladu s ovom Uredbom. Izvješće bi prije svega trebalo biti objavljeno u strojno čitljivom formatu i sadržavati pregled zaprimljenih pritužbi i daljnjeg postupanja nakon njih, na primjer ukupni broj zaprimljenih pritužbi i broj pritužbi koje su dovele do pokretanja službene istrage ili prijenosa drugim koordinatorima za digitalne usluge, i u njemu se ne bi trebali navoditi nikakvi osobni podaci. S obzirom na to da je koordinator za digitalne usluge upoznat i s nalozima za poduzimanje mjera protiv nezakonitog sadržaja ili za pružanje informacija uređenih ovom Uredbom putem sustava za razmjenu informacija, trebao bi u svojem godišnjem izvješću navesti broj i kategorije takvih naloga upućenih pružateljima usluga posredovanja koje su izdala pravosudna i upravna tijela u njegovoj državi članici.

(123)

Radi jasnoće, jednostavnosti i djelotvornosti, ovlasti za nadzor i izvršavanje obveza na temelju ove Uredbe trebalo bi prenijeti nadležnim tijelima u državi članice u kojoj se nalazi glavni poslovni nastan pružatelja usluga posredovanja, odnosno u kojoj pružatelj usluga ima središnju upravu ili registrirano sjedište u kojima se provode glavne financijske funkcije i operativna kontrola. U slučaju pružatelja usluga koji nemaju poslovni nastan u Uniji, ali nude usluge u Uniji i stoga su obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe, nadležnost bi trebala imati država članica u kojoj su imenovali svojega pravnog zastupnika, uzimajući u obzir funkciju pravnih zastupnika u skladu s ovom Uredbom. Međutim, u interesu učinkovite primjene ove Uredbe, sve države članice ili, prema potrebi, Komisija trebale bi biti nadležne u pogledu pružatelja usluga koji nisu imenovali svojega pravnog zastupnika. Tu nadležnost može izvršavati bilo koje nadležno tijelo ili Komisija, pod uvjetom da pružatelj usluga ne podliježe postupku izvršavanja za iste činjenice od strane drugog nadležnog tijela ili Komisije. Kako bi se osiguralo poštovanje načela ne bis in idem, a posebno kako bi se izbjeglo da se ista povreda obveza utvrđenih u ovoj Uredbi sankcionira više puta, svaka država članica koja namjerava izvršavati svoju nadležnost u pogledu takvih pružatelja trebala bi bez nepotrebne odgode obavijestiti sva druga tijela, uključujući Komisiju, putem sustava za razmjenu informacija uspostavljenog za potrebe ove Uredbe.

(124)

S obzirom na njihov mogući učinak i izazove povezane s njihovim učinkovitim nadzorom, potrebna su posebna pravila u pogledu nadzora i izvršavanja u pogledu pružatelja vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica. Komisija bi trebala biti odgovorna, uz potporu nacionalnih nadležnih tijela, prema potrebi, za nadzor i javnu provedbu sistemskih pitanja, kao što su pitanja sa širokim učinkom na kolektivne interese primatelja usluge. Stoga bi Komisija trebala imati isključive ovlasti za nadzor i izvršavanje dodatnih obveza upravljanja sistemskim rizicima koje su ovom Uredbom uvedene za pružatelje vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica. Isključive ovlasti Komisije ne bi trebale dovoditi u pitanje određene administrativne zadaće koje su ovom Uredbom dodijeljene nadležnim tijelima države članice poslovnog nastana, kao što je provjera istraživača.

(125)

Komisija i nacionalna nadležna tijela trebali bi dijeliti ovlasti za nadzor i izvršavanje obveza dužne pažnje, osim dodatnih obveza upravljanja sistemskim rizicima koje su ovom Uredbom uvedene za pružatelje vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica. S jedne strane, Komisija bi u mnogim slučajevima mogla biti u boljem položaju za rješavanje sistemskih povreda koje počine ti pružatelji usluga, kao što su povrede koje utječu na više država članica ili teške ponovljene povrede ili povrede koje se odnose na neuspostavljanje učinkovitih mehanizama propisanih ovom Uredbom. S druge strane, nadležna tijela u državi članici u kojoj se nalazi glavni poslovni nastan pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice mogla bi biti u boljem položaju za rješavanje pojedinačnih povreda koje su počinili ti pružatelji, a koje ne predstavljaju nikakva sistemska ni prekogranična pitanja. Radi učinkovitosti i kako bi se izbjeglo udvostručavanje i osigurala usklađenost s načelom ne bis in idem, Komisija bi trebala procijeniti smatra li primjerenim izvršavati te podijeljene nadležnosti u određenom slučaju, a nakon što pokrene postupak, države članice više ne bi trebale imati mogućnost to činiti. Države članice trebale bi blisko surađivati međusobno i s Komisijom, a Komisija bi trebala blisko surađivati s državama članicama, kako bi se osiguralo neometano i učinkovito funkcioniranje sustava nadzora i izvršavanja uspostavljenog ovom Uredbom.

(126)

Pravilima ove Uredbe o raspodjeli nadležnosti ne bi se trebale dovoditi u pitanje odredbe prava Unije i nacionalna pravila o međunarodnom privatnom pravu o nadležnosti i mjerodavnom pravu u građanskim i trgovačkim stvarima, kao što su postupci koje pokreću potrošači pred sudovima države članice u kojoj imaju domicil u skladu s relevantnim odredbama prava Unije. U pogledu obveza koje su ovom Uredbom uvedene za pružatelje usluga posredovanja, a odnose se na obavješćivanje tijela izdavatelja o učinku naloga za djelovanje protiv nezakonitog sadržaja i naloga za pružanje informacija, pravila o dodjeli nadležnosti trebala bi se primjenjivati samo na nadzor izvršavanja tih obveza, ali ne i na druga pitanja povezana s nalogom, kao što je nadležnost za izdavanje naloga.

(127)

S obzirom na prekograničnu i međusektorsku važnost usluga posredovanja, potrebna je visoka razina suradnje kako bi se osigurala dosljedna primjena ove Uredbe i dostupnost relevantnih informacija za provedbu zadaća izvršavanja putem sustava za razmjenu informacija. Suradnja može biti u različitim oblicima ovisno o tome o kakvim je pitanjima riječ, bez dovođenja u pitanje specifičnih zajedničkih istraga. U svakom slučaju potrebno je da koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana pružatelja usluga posredovanja obavijesti druge koordinatore za digitalne usluge o pitanjima, istragama i djelovanjima koji će se poduzeti u odnosu na tog pružatelja. Nadalje, ako nadležno tijelo u određenoj državi članici posjeduje informacije relevantne za istragu koju provode nadležna tijela u državi članici poslovnog nastana ili ako može prikupljati takve informacije koje se nalaze na njegovu državnom području kojem nadležna tijela u državi članici poslovnog nastana nemaju pristup, koordinator za digitalne usluge u državi pružanja usluga trebao bi pravodobno pružati pomoć koordinatoru za digitalne usluge u državi poslovnog nastana, među ostalim izvršavanjem svojih istražnih ovlasti u skladu s primjenjivim nacionalnim postupcima i Poveljom. Adresat tih istražnih mjera trebao bi postupati u skladu s tim mjerama i biti odgovoran u slučaju nepostupanja, a nadležna tijela u državi članici poslovnog nastana trebala bi se moći osloniti na informacije prikupljene u okviru uzajamne pomoći kako bi se osigurala usklađenost s ovom Uredbom.

(128)

Koordinator za digitalne usluge u državi pružanja usluga, osobito na temelju zaprimljenih pritužbi ili, prema potrebi, doprinosa drugih nacionalnih nadležnih tijela, ili Odbor, u slučaju pitanja koja uključuju najmanje tri države članice, trebali bi moći zatražiti od koordinatora za digitalne usluge u državi poslovnog nastana da poduzme istražna ili izvršna djelovanja u pogledu pružatelja usluga u njegovoj nadležnosti. Takvi zahtjevi za djelovanje trebali bi se temeljiti na potkrijepljenim dokazima koji pokazuju da postoji navodna povreda s negativnim učinkom na kolektivne interese primatelja usluge u njegovoj državi članici ili s negativnim društvenim učinkom. Koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana trebao bi se moći osloniti na uzajamnu pomoć ili pozvati koordinatora za digitalne usluge koji je uputio zahtjev na zajedničku istragu ako su za donošenje odluke potrebne dodatne informacije, ne dovodeći u pitanje mogućnost da se od Komisije zatraži da procijeni predmet ako ima razloga sumnjati da bi mogla biti riječ o sistemskoj povredi od strane vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice.

(129)

Odbor bi trebao moći uputiti predmet Komisiji u slučaju neslaganja oko procjena ili poduzetih ili predloženih mjera odnosno u slučaju nedonošenja bilo kakvih mjera u skladu s ovom Uredbom nakon zahtjeva za prekograničnu suradnju ili zajedničke istrage. Ako Komisija, na temelju informacija koje su stavila na raspolaganje dotična tijela, smatra da predložene mjere, uključujući predloženu razinu novčanih kazni, ne mogu osigurati djelotvorno izvršavanje obveza utvrđenih ovom Uredbom, ona bi slijedom toga trebala moći izraziti ozbiljne sumnje i zatražiti od nadležnog koordinatora za digitalne usluge da u zadanom roku ponovno procijeni predmet i poduzme potrebne mjere za osiguranje usklađenosti s ovom Uredbom. Tom se mogućnošću ne dovodi u pitanje opća dužnost Komisije da nadzire primjenu prava Unije i da ga, prema potrebi, izvršava pod nadzorom Suda Europske unije u skladu s Ugovorima.

(130)

Kako bi se olakšali prekogranični nadzor i istrage obveza utvrđenih u ovoj Uredbi koje obuhvaćaju nekoliko država članica, koordinatori za digitalne usluge u državi poslovnog nastana trebali bi moći, putem sustava za razmjenu informacija, pozvati ostale koordinatore za digitalne usluge da se pridruže istrazi koja se odnosi na navodnu povredu ove Uredbe. Ostali koordinatori za digitalne usluge i, prema potrebi, druga nadležna tijela trebali bi se moći pridružiti istrazi koju je predložio koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana, osim ako on ne smatra da bi prevelik broj uključenih tijela mogao utjecati na djelotvornost istrage uzimajući u obzir značajke navodne povrede i nepostojanje izravnih učinaka na primatelje usluge u tim državama članicama. Zajedničke aktivnosti istrage mogu obuhvaćati niz djelovanja koja koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana treba koordinirati u skladu s raspoloživošću uključenih tijela, kao što su koordinirano prikupljanje podataka, udruživanje resursa, radne skupine, koordinirani zahtjevi za informacije ili zajednički pregledi prostora. Sva nadležna tijela koja su uključena u zajedničku istragu trebala bi surađivati s koordinatorom za digitalne usluge u državi poslovnog nastana, među ostalim izvršavanjem svojih istražnih ovlasti na svojem državnom području, u skladu s primjenjivim nacionalnim postupcima. Zajednička istraga trebala bi se dovršiti u zadanom roku, a u završnom izvješću trebalo bi uzeti u obzir doprinos svih uključenih nadležnih tijela. Ako to zatraži najmanje troje koordinatora za digitalne usluge u državi pružanja usluga, Odbor također može preporučiti koordinatoru za digitalne usluge u državi poslovnog nastana da pokrene takvu zajedničku istragu i da pruži naznake o njezinoj organizaciji. Kako bi se izbjegli zastoji, Odbor bi u posebnim slučajevima trebao moći uputiti predmet Komisiji, među ostalim ako koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana odbije pokrenuti istragu, a Odbor se ne slaže s navedenim obrazloženjem.

(131)

Kako bi se osigurala dosljedna primjena ove Uredbe, potrebno je osnovati neovisnu savjetodavnu skupinu na razini Unije, Europski odbor za digitalne usluge, koja bi trebala pružati potporu Komisiji i pomagati u koordinaciji akcija koje poduzimaju koordinatori za digitalne usluge. Odbor bi se trebao sastojati od koordinatora za digitalne usluge, ako su imenovani, ne dovodeći pritom u pitanje mogućnost da koordinatori za digitalne usluge na svoje sastanke pozovu ili imenuju ad hoc izaslanike iz drugih nadležnih tijela kojima su povjerene posebne zadaće na temelju ove Uredbe, ako je to potrebno u skladu s njihovom nacionalnom raspodjelom zadaća i nadležnosti. Ako iz jedne države članice dolazi više sudionika, pravo glasa trebalo bi ostati ograničeno na jednog predstavnika svake države članice.

(132)

Odbor bi trebao doprinijeti ostvarivanju zajedničke perspektive Unije o dosljednoj primjeni ove Uredbe i suradnji među nadležnim tijelima, među ostalim savjetovanjem Komisije i koordinatorâ za digitalne usluge o odgovarajućim istražnim i izvršnim mjerama, posebno u odnosu na pružatelje vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica i osobito uzimajući u obzir slobodu pružatelja usluga posredovanja da pružaju usluge u Uniji. Odbor bi isto tako trebao sudjelovati na izradi relevantnih predložaka i kodeksa ponašanja kao i na analiziranju novih općih trendova u razvoju digitalnih usluga u Uniji, među ostalim izdavanjem mišljenja ili preporuka o pitanjima povezanima s normama.

(133)

U tu bi svrhu Odbor trebao moći donositi mišljenja, zahtjeve i preporuke koji se upućuju koordinatorima za digitalne usluge ili drugim nadležnim nacionalnim tijelima. Iako nisu pravno obvezujući, odluku o odstupanju od upućenih mišljenja, zahtjeva i preporuka Odbora trebalo bi propisno obrazložiti, a Komisija bi je mogla uzeti u obzir pri procjeni usklađenosti dotične države članice s ovom Uredbom.

(134)

Odbor bi trebao okupiti predstavnike koordinatora za digitalne usluge i moguća druga nadležna tijela pod predsjedanjem Komisije kako bi se osigurala potpuno europska dimenzija procjene pitanja koja su mu podnesena. S obzirom na moguće međusektorske elemente koji bi mogli biti važni za druge regulatorne okvire na razini Unije, Odboru bi trebalo dopustiti suradnju s drugim tijelima, uredima, agencijama i savjetodavnim skupinama Unije nadležnima za područja kao što su ravnopravnost, uključujući rodnu ravnopravnost, i nediskriminacija, zaštita podataka, elektroničke komunikacije, audiovizualne usluge, otkrivanje i istraga prijevara na štetu proračuna Unije u pogledu carina, zaštita potrošača ili pravo o tržišnom natjecanju, ako je to potrebno za izvršavanje njegovih zadaća.

(135)

Komisija bi preko funkcije predsjednika trebala sudjelovati u radu Odbora bez prava glasa. Komisija bi preko predsjednika trebala osigurati da se dnevni red sastanaka utvrdi u skladu sa zahtjevima članova Odbora kako je utvrđeno poslovnikom i u skladu s dužnostima Odbora utvrđenima ovom Uredbom.

(136)

S obzirom na potrebu da se osigura potpora radu Odbora, Odbor bi se trebao moći oslanjati na stručnost i ljudske resurse Komisije i nadležnih nacionalnih tijela. Posebne operativne aranžmane za unutarnje funkcioniranje Odbora trebalo bi dodatno utvrditi u poslovniku Odbora.

(137)

Ako vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice ne ispunjavaju svoje posebne obveze, to neispunjavanje može, s obzirom na njihovu važnost zbog njihova dosega i učinka, utjecati na znatan broj primatelja usluga u različitim državama članicama i uzrokovati veliku društvenu štetu, a utvrđivanje i rješavanje takvih propusta može biti i posebno složeno. Stoga bi Komisija, u suradnji s koordinatorima za digitalne usluge i Odborom, trebala razvijati stručno znanje i sposobnosti Unije u pogledu nadzora vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica. Komisija bi stoga trebala moći koordinirati i oslanjati se na stručno znanje i resurse tih tijela, na primjer stalnom ili privremenom analizom određenih trendova ili pitanja koja se pojavljuju u vezi s vrlo velikom internetskom platformom ili vrlo velikom internetskom tražilicom ili više njih. Države članice trebale bi surađivati s Komisijom na razvoju takvih sposobnosti, među ostalim upućivanjem osoblja, ako je to primjereno, i doprinošenjem stvaranju zajedničkog nadzornog kapaciteta Unije. Kako bi se razvijali stručno znanje i sposobnosti Unije, Komisija može također iskoristiti stručno znanje i sposobnosti Promatračnice ekonomije internetskih platformi, uspostavljene Odlukom Komisije od 26. travnja 2018. o uspostavi skupine stručnjaka za Promatračnicu ekonomije internetskih platformi, relevantnih stručnih tijela te centara izvrsnosti. Komisija može pozvati stručnjake s posebnim stručnim znanjem, uključujući, osobito, provjerene istraživače, predstavnike tijela i agencija Unije, predstavnike industrije, udruženja koja predstavljaju korisnike ili civilno društvo, međunarodne organizacije, stručnjake iz privatnog sektora i druge dionike.

(138)

Komisija bi trebala moći na vlastitu inicijativu istražiti povrede u skladu s ovlastima predviđenima ovom Uredbom, među ostalim traženjem pristupa podacima, zahtijevanjem informacija ili provođenjem inspekcija, kao i oslanjanjem na potporu koordinatora za digitalne usluge. Ako nadzor nadležnih nacionalnih tijela nad pojedinačnim navodnim povredama pružatelja vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica upućuje na sistemske probleme, kao što su problemi sa širokim učinkom na kolektivne interese primatelja usluge, koordinatori za digitalne usluge trebali bi moći, na temelju propisno obrazloženog zahtjeva, uputiti takva pitanja Komisiji. Takav zahtjev trebao bi sadržavati barem sve potrebne činjenice i okolnosti kojima se dokazuje navodna povreda i njezina sistemska priroda. Ovisno o ishodu vlastite procjene, Komisija bi trebala moći poduzeti potrebne istražne i izvršne mjere na temelju ove Uredbe, uključujući, prema potrebi, pokretanje istrage ili donošenje privremenih mjera.

(139)

Komisija bi radi djelotvornog izvršenja svojih zadaća trebala zadržati diskrecijsko pravo u pogledu odluke o pokretanju postupka protiv pružatelja vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica. Nakon što Komisija pokrene postupak, koordinatorima za digitalne usluge u državi poslovnog nastana trebalo bi onemogućiti izvršavanje njihovih istražnih i izvršnih ovlasti u pogledu dotičnog postupanja pružatelja vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice kako bi se izbjegli udvostručavanje, nedosljednosti i rizici s točke gledišta načela ne bis in idem. Međutim, Komisija bi od koordinatora za digitalne usluge trebala moći zatražiti pojedinačni ili zajednički doprinos istrazi. U skladu s obvezom iskrene suradnje koordinator za digitalne usluge trebao bi uložiti sve napore u ispunjavanje opravdanih i razmjernih zahtjeva Komisije u kontekstu istrage. Nadalje, koordinator za digitalne usluge u državi poslovnog nastana i, prema potrebi, Odbor i svi drugi koordinatori za digitalne usluge trebali bi Komisiji pružiti sve potrebne informacije i pomoć kako bi ona mogla djelotvorno obavljati svoje zadaće, uključujući informacije prikupljene u kontekstu postupaka prikupljanja podataka i pristupa podacima, u mjeri u kojoj to nije isključeno pravnom osnovom na temelju koje su informacije prikupljene. S druge strane, Komisija bi koordinatora za digitalne usluge u državi poslovnog nastana i Odbor trebala redovito obavješćivati o izvršavanju svojih ovlasti, a posebno kada namjerava pokrenuti postupak i izvršavati svoje istražne ovlasti. Nadalje, kada Komisija priopćuje svoje preliminarne nalaze, uključujući bio koje pitanje o kojem iznosi prigovor, dotičnim pružateljima vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica, ona bi ih trebala priopćiti i Odboru. Odbor bi trebao iznijeti svoja stajališta o prigovorima i procjeni Komisije, a Komisija bi to mišljenje trebala uzeti u obzir u obrazloženju na kojem temelji svoju konačnu odluku.

(140)

S obzirom na posebne izazove koji se mogu pojaviti pri nastojanju da se osigura usklađenost pružatelja vrlo velikih internetskih platformi ili vrlo velikih internetskih tražilica, pri čemu je važno usklađenost osigurati djelotvorno, uzimajući u obzir njihovu veličinu i učinak te štetu koju mogu uzrokovati, Komisija bi trebala imati čvrste istražne i izvršne ovlasti koje bi joj omogućile istragu, izvršavanje i praćenje usklađenosti s pravilima utvrđenima u ovoj Uredbi uz puno poštovanje temeljnog prava na saslušanje i prava na uvid u spis u kontekstu postupaka izvršavanja, načela proporcionalnosti te prava i interesa uključenih strana.

(141)

Komisija bi trebala moći zahtijevati informacije potrebne za osiguravanje djelotvorne provedbe i usklađenosti s obvezama utvrđenima u ovoj Uredbi u cijeloj Uniji. Komisija bi posebno trebala imati pristup svim relevantnim dokumentima, podacima i informacijama potrebnima za pokretanje i provođenje istraga te za praćenje ispunjavanja relevantnih obveza utvrđenih u ovoj Uredbi, bez obzira na to tko posjeduje predmetne dokumente, podatke ili informacije te neovisno o njihovu obliku ili formatu, mediju za pohranu ili točnom mjestu na kojem su pohranjeni. Komisija bi trebala moći izravno zahtijevati putem propisno obrazloženog zahtjeva za informacije da dotični pružatelj vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice kao i sve druge fizičke ili pravne osobe koje djeluju u svrhe povezane sa svojom trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću i za koje je razumno smatrati da mogu imati informacije o povredi na koju se sumnja ili o povredi, ovisno o slučaju, dostave sve relevantne dokaze, podatke i informacije. Osim toga, Komisija bi za potrebe ove Uredbe trebala moći zatražiti sve relevantne informacije od bilo kojeg javnog tijela, tijela ili agencije unutar države članice. Komisija bi trebala moći zahtijevati pristup, izvršavanjem svojih istražnih ovlasti, kao što su zahtjevi za informacije ili ispitivanja, u vezi s dokumentima, podacima, informacijama, bazama podataka i algoritmima relevantnih osoba i objašnjenja o njima i, uz njihovu suglasnost, obaviti razgovore sa svim fizičkim ili pravnim osobama koje bi mogle posjedovati korisne informacije i evidentirati dane iskaze bilo kojim tehničkim sredstvom. Komisija bi isto tako trebala imati ovlasti za provođenje inspekcija koje su potrebne za izvršavanje relevantnih odredaba ove Uredbe. Tim istražnim ovlastima nastoji se dopuniti mogućnost da Komisija od koordinatorâ za digitalne usluge i drugih tijela država članica zatraži da joj pruže pomoć, na primjer, davanjem informacija ili pri izvršavanju tih ovlasti.

(142)

Privremene mjere mogu biti važan alat kako bi se osiguralo da tijekom provođenja istrage povreda koja se istražuje ne dovede do rizika od ozbiljne štete primateljima usluge. Taj je alat važan kako bi se izbjegle promjene koje bi bilo vrlo teško ispraviti odlukom koju bi na kraju postupka donijela Komisija. Komisija bi stoga trebala imati ovlast za određivanje privremenih mjera odlukom u kontekstu postupka pokrenutog u cilju mogućeg donošenja odluke o neusklađenosti. Ta bi se ovlast trebala primjenjivati u slučajevima kada Komisija prima facie utvrdi da je pružatelj vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice povrijedio obveze iz ove Uredbe. Odluka o određivanju privremenih mjera trebala bi se primjenjivati samo tijekom određenog razdoblja, odnosno razdoblja koje završava zaključenjem postupka od strane Komisije ili tijekom utvrđenog razdoblja koje se može produljiti ako je to nužno i primjereno.

(143)

Komisija bi trebala moći poduzeti djelovanja potrebna za praćenje djelotvorne provedbe i usklađenosti s obvezama utvrđenima u ovoj Uredbi. Takva bi djelovanja trebala uključivati sposobnost da se imenuje neovisne vanjske stručnjake i revizore koji će Komisiji pomoći u tom procesu, među ostalim i prema potrebi, iz nadležnih tijela država članica, kao što su tijela za zaštitu podataka ili potrošača. Komisija bi prilikom imenovanja revizora trebala osigurati dostatnu rotaciju.

(144)

Ispunjavanje relevantnih obveza uvedenih na temelju ove Uredbe trebalo bi biti izvršivo s pomoću novčanih kazni i periodičnih penala. U tu svrhu trebalo bi utvrditi i odgovarajuće razine novčanih kazni i periodičnih penala za neispunjavanje obveza i kršenje postupovnih pravila, podložno odgovarajućim rokovima zastare, u skladu s načelima proporcionalnosti i ne bis in idem. Komisija i relevantna nacionalna tijela trebali bi koordinirati svoje napore u vezi s izvršavanjem kako bi se osiguralo poštovanje tih načela. Komisija bi posebno trebala uzeti u obzir sve novčane kazne i sankcije izrečene istoj pravnoj osobi za iste činjenice konačnom odlukom u postupku koji se odnosi na povredu drugih pravila Unije ili nacionalnih pravila, kako bi se osiguralo da ukupne novčane kazne i sankcije koje su izrečene budu proporcionalni i da odgovaraju težini počinjenih povreda. Sve odluke Komisije na temelju ove Uredbe podliježu postupku preispitivanja pred Sudom Europske unije u skladu s UFEU-om. Sud Europske unije trebao bi imati neograničenu nadležnost u vezi s novčanim kaznama i periodičnim penalima u skladu s člankom 261. UFEU-a.

(145)

S obzirom na moguće znatne društvene učinke povrede dodatnih obveza upravljanja sistemskim rizicima koje se primjenjuju isključivo na vrlo velike internetske platforme i vrlo velike internetske tražilice te kako bi se riješila ta pitanja u vezi s javom politikom, potrebno je predvidjeti sustav pojačanog nadzora svih djelovanja poduzetih kako bi se djelotvorno okončale i ispravile povrede ove Uredbe. Stoga, nakon što se utvrdi povreda jedne od odredaba ove Uredbe koja se primjenjuje isključivo na vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice i, prema potrebi, sankcionira, Komisija bi od pružatelja takve platforme ili takve tražilice trebala zatražiti da izradi detaljan akcijski plan za uklanjanje svih učinaka povrede u budućnosti i o tom akcijskom planu obavijesti koordinatore za digitalne usluge, Komisiju i Odbor u roku koji odredi Komisija. Uzimajući u obzir mišljenje Odbora, Komisija bi trebala utvrditi jesu li mjere uključene u akcijski plan dostatne za rješavanje povrede, uzimajući u obzir i to je li poštovanje relevantnog kodeksa ponašanja uključeno u predložene mjere. Komisija bi također trebala pratiti sve naknadne mjere koje poduzme pružatelj vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice kako je utvrđeno u njegovu akcijskom planu, uzimajući u obzir i neovisnu reviziju pružatelja usluge. Ako Komisija nakon provedbe akcijskog plana i dalje smatra da povreda nije u potpunosti ispravljena ili ako akcijski plan nije dostavljen ili se smatra neprikladnim, ona bi trebala moći iskoristiti sve istražne i izvršne ovlasti na temelju ove Uredbe, uključujući ovlast izricanja periodičnih penala i pokretanja postupka kako bi se onemogućio pristup usluzi kojom se vrši povreda.

(146)

Dotični pružatelj vrlo velike internetske platforme ili vrlo velike internetske tražilice i ostale osobe koje podliježu izvršavanju ovlasti Komisije, a na čije interese odluka može utjecati, trebali bi dobiti priliku da podnesu svoja očitovanja prije donošenja odluke, a donesene odluke trebale bi se javno objaviti. Pri osiguravanju prava na obranu uključenih strana, posebno prava na uvid u spis, neophodno je zaštititi poslovne tajne. Nadalje, uz poštovanje povjerljivosti informacija, Komisija bi trebala osigurati da se sve informacije na koje se poziva za potrebe svoje odluke otkriju u mjeri u kojoj adresat odluke može razumjeti činjenice i razmatranja na temelju kojih je donesena odluka.

(147)

Kako bi se osigurala usklađena primjena i izvršavanje ove Uredbe, važno je osigurati da nacionalna tijela, uključujući nacionalne sudove, imaju sve potrebne informacije kako bi osigurala da njihove odluke nisu u suprotnosti s odlukom koju je Komisija donijela na temelju ove Uredbe. Time se ne dovodi u pitanje članak 267. UFEU-a.

(148)

Za djelotvorno izvršavanje i praćenje ove Uredbe potrebna je neometana razmjena informacija u stvarnom vremenu među koordinatorima za digitalne usluge, Odborom i Komisijom, na temelju protoka informacija i postupaka utvrđenih ovom Uredbom. To prema potrebi može zahtijevati i da druga nadležna tijela pristupaju tom sustavu. Istodobno, s obzirom na to da razmijenjene informacije mogu biti povjerljive ili uključivati osobne podatke, one bi trebale i dalje biti zaštićene od neovlaštenog pristupa, u skladu s potrebama za koje su informacije prikupljene. Stoga bi se sva komunikacija među tim tijelima trebala odvijati na temelju pouzdanog i sigurnog sustava za razmjenu informacija, čije bi pojedinosti trebalo utvrditi provedbenim aktom. Sustav za razmjenu informacija može se temeljiti na postojećim alatima unutarnjeg tržišta u mjeri u kojoj se njima mogu na troškovno učinkovit način ispuniti ciljevi ove Uredbe.

(149)

Ne dovodeći u pitanje prava primatelja usluga da se obrate zastupniku u skladu s Direktivom (EU) 2020/1828 Europskog parlamenta i Vijeća (33) ili bilo kojoj vrsti zastupanja na temelju nacionalnog prava, primatelji usluga trebali bi imati i pravo ovlastiti pravnu osobu ili javno tijelo za ostvarivanje njihovih prava predviđenih ovom Uredbom. Ta prava mogu obuhvaćati prava povezana s podnošenjem obavijesti, osporavanjem odluka koje su donijeli pružatelji usluga posredovanja i podnošenjem pritužbi protiv pružatelja zbog povrede ove Uredbe. Određena tijela, organizacije i udruženja imaju posebno stručno znanje i sposobnost za otkrivanje i označivanje pogrešnih ili neopravdanih odluka o moderiranju sadržaja, a njihove pritužbe u ime primatelja usluge mogu imati pozitivan učinak na slobodu izražavanja i informiranja općenito te bi stoga pružatelji internetskih platformi trebali te pritužbe rješavati bez nepotrebne odgode.

(150)

U interesu djelotvornosti i učinkovitosti, Komisija bi trebala provesti opću evaluaciju ove Uredbe. Ta opća evaluacija posebno bi se trebala odnositi na, među ostalim, područje primjene usluga obuhvaćenih ovom Uredbom, međudjelovanje s drugim pravnim aktima, učinak ove Uredbe na funkcioniranje unutarnjeg tržišta, posebno u pogledu digitalnih usluga, provedbu kodeksa ponašanja, obvezu imenovanja pravnog zastupnika s poslovnim nastanom u Uniji, učinak obveza na mala i mikropoduzeća, djelotvornost mehanizma nadzora i izvršavanja te učinak na pravo na slobodu izražavanja i informiranja. Osim toga, kako bi se izbjeglo nerazmjerno opterećenje i osigurala trajna učinkovitost ove Uredbe, Komisija bi trebala provesti evaluaciju učinka obveza utvrđenih u ovoj Uredbi na mala i srednja poduzeća u roku od tri godine od početka njezine primjene i evaluaciju područja primjene usluga obuhvaćenih ovom Uredbom, posebno za vrlo velike internetske platforme i za vrlo velike internetske tražilice, te međudjelovanje s drugim pravnim aktima u roku od tri godine od njezina stupanja na snagu.

(151)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji kako bi utvrdila predloške za oblik, sadržaj i druge pojedinosti izvješća o moderiranju sadržaja, kako bi uspostavila iznos godišnje naknade za nadzor koja se naplaćuje pružateljima vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica, kako bi utvrdila praktična rješenja za postupke, saslušanja i dogovoreno otkrivanje informacija koji se provode u kontekstu nadzora, istrage, izvršavanja i praćenja u pogledu pružatelja vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica, kao i da utvrdi praktična i operativna rješenja za funkcioniranje sustava za razmjenu informacija i njegovu interoperabilnost s drugim relevantnim sustavima. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (34).

(152)

Kako bi se ostvarili ciljevi ove Uredbe, Komisiji bi trebalo delegirati ovlasti za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi dopunjavanja ove Uredbe u odnosu na kriterije utvrđivanja vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica, postupovnih koraka, metodologija i predložaka za izvješćivanje za revizije, tehničkih specifikacija za zahtjeve za pristup i detaljne metodologije i postupaka za određivanje naknade za nazor. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (35). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(153)

Ovom Uredbom poštuju se temeljna prava priznata Poveljom i temeljna prava koja čine opća načela prava Unije. U skladu s tim, ovu bi Uredbu trebalo tumačiti i primjenjivati u skladu s tim temeljnim pravima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja te slobodu i pluralizam medija. Pri izvršavanju ovlasti utvrđenih u ovoj Uredbi sva uključena javna tijela trebala bi, u situacijama u kojima su relevantna temeljna prava suprotstavljena, postići pravednu ravnotežu između predmetnih prava, u skladu s načelom proporcionalnosti.

(154)

Imajući u vidu opseg i učinak društvenih rizika koje vrlo velike internetske platforme i vrlo velike internetske tražilice mogu uzrokovati, prioritetnu potrebu za otklanjanjem tih rizika i sposobnost za poduzimanjem potrebnih mjera, opravdano je ograničiti razdoblje nakon kojeg se ova Uredba počinje primjenjivati na pružatelje tih usluga.

(155)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest da doprinese pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta i osiguravanje sigurnog, predvidljivog i pouzdanog internetskog okruženja u kojem su temeljna prava utvrđena u Povelji propisno zaštićena, ne mogu dostatno ostvariti države članice jer, djelujući samostalno, ne mogu postići nužno usklađivanje i suradnju, nego se zbog njegova teritorijalnog područja primjene i područja primjene u odnosu na osobe, on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(156)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 42. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (36) te je on dao mišljenje 10. veljače 2021. (37),

(1)

U skladu s Odlukom Vijeća (EU) 2021/1117 (2) Protokol o provedbi uz Sporazum o partnerstvu u području ribarstva između Gabonske Republike i Europske zajednice (2021.–2026.) (3) (dalje u tekstu „Protokol”) potpisan je 29. lipnja 2021., podložno njegovu kasnijem sklapanju.

(2)

Protokol se privremeno primjenjuje od datuma njegova potpisivanja.

(3)

Cilj je Sporazuma o partnerstvu u području ribarstvu između Gabonske Republike i Europske zajednice (4) (dalje u tekstu „Sporazum”) i Protokola omogućiti Uniji i Gabonskoj Republici (dalje u tekstu „Gabon”) bliskiju suradnju radi daljnjeg poticanja razvoja održive ribarstvene politike i odgovornog iskorištavanja ribolovnih resursa u gabonskoj ribolovnoj zoni i u Atlantskom oceanu uz istodobno pružanje doprinosa dostojanstvenim uvjetima rada u sektoru ribarstva.

(4)

Protokol bi trebalo odobriti.

(5)

Člankom 9. Sporazuma osniva se Zajednički odbor odgovoran za praćenje provedbe Sporazuma. Nadalje, u skladu s člankom 19. stavkom 5. Protokola Zajednički odbor donosi određene izmjene Protokola. Radi olakšavanja donošenja tih izmjena trebalo bi, podložno poštovanju posebnih materijalnih i postupovnih uvjeta, Komisiju ovlastiti za njihovo odobravanje u ime Unije prema pojednostavnjenom postupku.

(6)

Stajalište Unije o predloženim izmjenama Protokola trebalo bi utvrditi Vijeće. Komisija bi trebala odobriti predložene izmjene u ime Unije, osim ako se tim izmjenama suprotstavi blokirajuća manjina država članica u skladu s člankom 16. stavkom 4. Ugovora o Europskoj uniji.

(7)

Protokol bi trebao stupiti na snagu što prije s obzirom na gospodarsku važnost ribolovnih aktivnosti Unije u gabonskoj ribolovnoj zoni i potrebu za što kraćim trajanjem prekida tih aktivnosti.

(1)

Afrička svinjska kuga zarazna je virusna bolest koja pogađa držane i divlje svinje i može ozbiljno utjecati na populaciju tih životinja i unosnost uzgoja i time uzrokovati poremećaje u premještanjima pošiljaka tih životinja i proizvoda dobivenih od njih unutar Unije te u izvozu u treće zemlje.

(2)

Provedbena uredba Komisije (EU) 2021/605 (2) donesena je u okviru Uredbe (EU) 2016/429 i u njoj su utvrđene posebne mjere za kontrolu afričke svinjske kuge koje države članice iz njezina Priloga I. („predmetne države članice”) trebaju u ograničenom razdoblju primjenjivati u zonama ograničenja I, II i III iz tog priloga.

(3)

Područja navedena kao zone ograničenja I, II i III u Prilogu I. Provedbenoj uredbi (EU) 2021/605 temelje se na epidemiološkoj situaciji u pogledu afričke svinjske kuge u Uniji. Prilog I. Provedbenoj uredbi (EU) 2021/605 zadnji je put izmijenjen Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2022/1911 (3) nakon promjene epidemiološke situacije u pogledu te bolesti u Njemačkoj i Italiji. Epidemiološka situacija u pogledu te bolesti u određenim se državama članicama promijenila od datuma donošenja te provedbene uredbe.

(4)

Sve izmjene zona ograničenja I, II i III u Prilogu I. Provedbenoj uredbi (EU) 2021/605 trebale bi se temeljiti na epidemiološkoj situaciji u pogledu afričke svinjske kuge na područjima zahvaćenima tom bolešću i općoj epidemiološkoj situaciji u pogledu afričke svinjske kuge u predmetnoj državi članici, razini rizika od daljnjeg širenja te bolesti te znanstveno utemeljenim načelima i kriterijima za geografsko određivanje zona u slučaju afričke svinjske kuge te smjernicama Unije dogovorenima s državama članicama u Stalnom odboru za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje, koje su javno dostupne na internetskim stranicama Komisije (4). Pri takvim izmjenama trebalo bi uzeti u obzir i međunarodne norme, primjerice Kodeks o zdravlju kopnenih životinja (5) Svjetske organizacije za zdravlje životinja (WOAH), te obrazloženja za određivanje zona koja dostave nadležna tijela predmetnih država članica.

(5)

Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2020/689 (6) dopunjuju se pravila za kontrolu bolesti s popisa koje su navedene u članku 9. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) Uredbe (EU) 2016/429 i definirane kao bolesti kategorije A, B i C u Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2018/1882 (7). Konkretno, člankom 9. Delegirane uredbe (EU) 2020/689 predviđene su određene mjere za klasificiranje životinje ili skupine životinja kao slučaja sumnje na bolest s popisa ili potvrđenog slučaja bolesti s popisa, na kojem je i afrička svinjska kuga.

(6)

Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2020/687 (8) dopunjuju se pravila za kontrolu bolesti s popisa koje su navedene u članku 9. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) Uredbe (EU) 2016/429 i definirane kao bolesti kategorije A, B i C u Provedbenoj uredbi (EU) 2018/1882. Konkretno, u člancima od 63. do 66. Delegirane uredbe (EU) 2020/687 propisano je poduzimanje određenih mjera u slučaju službene potvrde izbijanja bolesti kategorije A kod divljih životinja, uključujući afričku svinjsku kugu kod divljih svinja. Tim je mjerama propisano uspostavljanje zaražene zone i zabrana premještanja divljih životinja vrsta s popisa i proizvoda od tih životinja.

(7)

U svibnju 2022. Italija je obavijestila Komisiju o trenutačnoj situaciji u pogledu afričke svinjske kuge na svojem državnom području nakon sumnje na bolest kod divlje svinje u pokrajini Rieti u regiji Lacij. Primjenom načela predostrožnosti nadležno tijelo te države članice slučaj sumnje na bolest afričke svinjske kuge tretiralo je kao potvrđeni slučaj afričke svinjske kuge te je uspostavilo zaraženu zonu kako je predviđeno u slučaju službene potvrde te bolesti u Delegiranoj uredbi (EU) 2020/687 i Provedbenoj uredbi (EU) 2021/605.

(8)

Italija je u listopadu 2022. obavijestila Komisiju da mjere za kontinuiranu i detaljnu kontrolu bolesti te pasivno nadziranje držanih i divljih svinja pokazuju da nema kretanja virusa afričke svinjske kuge u provinciji Rieti te da talijansko nadležno tijelo može zaključiti da se slučaj sumnje na afričku svinjsku kugu u provinciji Rieti ne bi trebao smatrati potvrđenim slučajem afričke svinjske kuge u skladu s člankom 9. stavkom 2. točkom (b) Delegirane uredbe (EU) 2020/689 jer, unatoč tome što je u rezultatima testova na toj životinji potvrđena nukleinska kiselina specifična za tu bolest, životinja nije pokazivala kliničke znakove koji bi potvrdili bolest te nisu utvrđene epidemiološke veze s drugim slučajevima sumnje na tu bolest ni potvrđenim slučajevima.

(9)

Nadalje, od datuma donošenja Provedbene uredbe (EU) 2022/1911 zabilježena su nova izbijanja afričke svinjske kuge kod divljih svinja u Njemačkoj. Nadalje, poboljšala se epidemiološka situacija u određenim zonama koje su navedene kao zone ograničenja I i III u Poljskoj za držane i divlje svinje.

(10)

U listopadu 2022. zabilježeno je više izbijanja afričke svinjske kuge kod divljih svinja u blizini savezne zemlje Brandenburg u Njemačkoj, na područjima koja su u Prilogu I. Provedbenoj uredbi (EU) 2021/605 trenutačno navedena kao zone ograničenja II, a nalaze se u neposrednoj blizini područja trenutačno u tom prilogu navedenih kao zone ograničenja I. Ta nova izbijanja afričke svinjske kuge kod divljih svinja znače da je stupanj rizika povećan, što bi se trebalo odražavati u Prilogu I. Provedbene uredbe (EU) 2021/605. U skladu s tim potrebno je izmijeniti postojeće granice zona ograničenja I i II kako bi se u obzir uzela nedavna izbijanja bolesti.

(11)

Nakon tih nedavnih izbijanja afričke svinjske kuge kod divljih svinja u saveznoj zemlji Brandenburg u Njemačkoj te uzimajući u obzir trenutačnu epidemiološku situaciju u pogledu afričke svinjske kuge u Uniji, zone određene u toj državi članici preispitane su i ažurirane u skladu s člancima 5., 6. i 7. Provedbene uredbe (EU) 2021/605. Osim toga, preispitane su i ažurirane postojeće mjere za upravljanje rizicima. Prilog I. Provedbenoj uredbi (EU) 2021/605 trebao bi odražavati te promjene.

(12)

Nadalje, uzimajući u obzir djelotvornost mjera za kontrolu afričke svinjske kuge kod držanih svinja u određenim zonama ograničenja III navedenima u Prilogu I. Provedbenoj uredbi (EU) 2021/605 koje se primjenjuju u Poljskoj u skladu s Delegiranom uredbom (EU) 2020/687, a posebno njezinim člancima 22., 25. i 40., te u skladu s mjerama za umanjivanje rizika u pogledu afričke svinjske kuge utvrđenima u Kodeksu WOAH-a, određena područja u vojvodstvima Lubelskie, Podkarpackie, Wielkopolskie i Lubuskie u Poljskoj, koja su trenutačno navedena kao zone ograničenja III u Prilogu I. Provedbenoj uredbi (EU) 2021/605, sada bi u tom prilogu trebalo navesti kao zone ograničenja II jer tijekom posljednjih dvanaest mjeseci u tim zonama ograničenja III nije bilo izbijanja afričke svinjske kuge kod držanih svinja, iako je ta bolest još uvijek prisutna kod divljih svinja. Uzimajući u obzir trenutačnu epidemiološku situaciju u pogledu afričke svinjske kuge, zone ograničenja III sada bi trebalo navesti kao zone ograničenja II.

(13)

Osim toga, uzimajući u obzir učinkovitost mjera za kontrolu afričke svinjske kuge kod držanih svinja u zonama ograničenja I navedenima u Prilogu I. Provedbenoj uredbi (EU) 2021/605 koje se primjenjuju u Poljskoj u skladu s Delegiranom uredbom (EU) 2020/687, a posebno njezinim člancima 64., 65. i 67., te u skladu s mjerama za umanjivanje rizika u pogledu afričke svinjske kuge utvrđenima u Kodeksu OIE-a, određene zone u vojvodstvima Podkarpackie, Łódzkie i Śląskie u Poljskoj, koje su trenutačno navedene kao zone ograničenja I u Prilogu I. Provedbenoj uredbi (EU) 2021/605, sada bi trebalo izbrisati iz zona ograničenja I u tom prilogu jer tijekom posljednjih dvanaest mjeseci u tim zonama ograničenja I nije bilo izbijanja afričke svinjske kuge kod držanih i divljih svinja. Uzimajući u obzir trenutačnu epidemiološku situaciju u pogledu afričke svinjske kuge, zone ograničenja I sada bi trebalo izbrisati iz tog priloga.

(14)

Osim toga, na temelju informacija i obrazloženja primljenih od Italije, prije svega uzimajući u obzir dovršetak epidemiološkog istraživanja i učinkovitost mjera kontrole afričke svinjske kuge, te uzimajući u obzir trenutačnu povoljnu situaciju u pogledu afričke svinjske kuge kod divljih svinja u regiji Lacij i mjere kontrole bolesti koje je Italija propisno provela, kako bi se spriječilo nepotrebno ometanje trgovine, primjereno je da se zone ograničenja I i II u pokrajini Rieti izbrišu iz Priloga I. Provedbenoj uredbi (EU) 2021/605 kako bi se uzela u obzir trenutačna epidemiološka situacija u pogledu afričke svinjske kuge u toj državi članici.

(15)

Kako bi se uzele u obzir nedavne promjene epidemiološke situacije u pogledu afričke svinjske kuge u Uniji i proaktivno odgovorilo na rizike povezane sa širenjem te bolesti, trebalo bi utvrditi dovoljno velike nove zone ograničenja u Njemačkoj i Poljskoj te ih navesti kao zone ograničenja I i II u Prilogu I. Provedbenoj uredbi (EU) 2021/605. Osim toga, određene dijelove zone ograničenja I za Poljsku trebalo bi izbrisati iz tog priloga. Budući da se situacija u pogledu afričke svinjske kuge u Uniji stalno mijenja, pri određivanju tih novih zona ograničenja u obzir je uzeta epidemiološka situacija u okolnim područjima.

(16)

S obzirom na hitnost epidemiološke situacije u Uniji u pogledu širenja afričke svinjske kuge, važno je da izmjene Priloga I. Provedbenoj odluci (EU) 2021/605 utvrđene ovom Provedbenom uredbom stupe na snagu što prije.

(17)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,