12.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 327/1

1.1

Cilj ovog razmatračkog mišljenja je razjasniti određene načine na koji javna poduzeća mogu doprinijeti konkurentnosti EU-a i točno odrediti specifične izazove s kojima se europske politike i institucije susreću na ovom području.

1.2

Ovo mišljenje treba sagledati u okviru ugovora koji državama članicama daju veliku slobodu odlučivanja kad se radi o definiranju, organizaciji i financiranju njihovih službi od općeg interesa. Ugovori državama članicama također daju pravo izabrati poduzeće koje će pružati određenu javnu uslugu, i odrediti mu status (privatno, javno ili u javno-privatno partnerstvo) (1).

1.3

Državna tijela za svako pojedino javno poduzeće odlučuju hoće li ga upotrijebiti kao jedno od sredstava djelovanja. To ovisi o analizi dotičnog sektora, definiranim ciljevima i zadacima te dugoročnom pristupu kojeg treba promicati.

1.4

Prema Komisijinoj direktivi 80/723/EEZ od 25. lipnja 1980., o transparentnosti financijskih odnosa između država članica i javnih poduzeća, "javnim poduzećima" smatraju se: "sva poduzeća nad kojima javna tijela mogu izvršavati, izravno ili neizravno, prevladavajući utjecaj na temelju vlasništva nad njima, financijskog sudjelovanja u njima ili na temelju propisa kojima su ta poduzeća uređena."

"Smatra se da postoji prevladavajući utjecaj javnih tijela kada ta tijela izravno ili neizravno u odnosu na poduzeće:

1.5

Sve su europske države tijekom svoje povijesti stvarale javna poduzeća, bilo direktno, bilo prijenosom vlasništva privatnog poduzeća na državu ili općinu. To su radile iz mnogih razloga:

1.6

Pri mjerenju bilo kakve učinkovitosti i uspješnosti javnih poduzeća te njihovih eventualnih potreba za reformom, ne treba se oslanjati samo na uobičajene pokazatelje profitabilnosti ekonomskih aktivnosti, već treba uključiti i sve ciljeve i zadatke koje su im zadale javna tijela vlasti.

1.7

Prema službenoj europskoj definiciji, konkurentnost je "sposobnost poduzeća da na održiv način povisi životni standard svojih stanovnika i osigura im visoku stopu zaposlenosti i socijalne kohezije".

1.8

Produktivnost Europske unije svake je godine sve niža. Taj postepeni pad odražava sve slabiju konkurentnost. Među pokazateljima tog opadanja su nedostatak inovacija i nedovoljna ulaganja u infrastrukturu, tehnologiju i ljudski kapital.

1.9

Konkurentnost i privlačnost Europske unije stoga ovisi o ulaganju u infrastrukturu, obrazovanje i osposobljavanje, istraživanje i razvoj, zdravlje i socijalnu zaštitu, zaštitu okoliša, itd. - područja na kojima javne vlasti mogu upotrijebiti javna poduzeća kao jedno od sredstava djelovanja.

1.10

Međutim, budući da država, regionalne i lokalne vlasti nisu same po sebi moralne, javna poduzeća ponekad propadaju zbog:

1.11

Javno poduzeće može biti dio obrambene ili napadačke strategije dotičnog javnog tijela vlasti:

1.12

To implicira da javno tijelo vlasti preuzima odgovornost za stratešku orijentaciju poduzeća, ostavljajući rukovodstvu visok stupanj autonomije u njegovom vođenju. Javno tijelo bi, međutim, trebalo osigurati odgovarajuću javnu kontrolu i regulaciju; to zahtijeva uspostavu sustava upravljanja javnim poduzećima, što ovisi o sudjelovanju svih njihovih dionika i predstavnika osoblja.

1.13

Kad se govori o uslugama od općeg gospodarskog interesa koje države članice pružaju putem svojih javnih poduzeća, one podrazumijevaju industrijske i trgovinske aktivnosti, što često predstavlja izravnu konkurenciju aktivnostima ostalih poduzeća.

1.14

Među javna poduzeća koja se razvijaju u dereguliranom i konkurentnom ozračju, na prvom mjestu spadaju poduzeća mrežne industrije (električna energija, plin, elektroničke komunikacije, prijevoz, poštanske usluge); stalan pristup i opskrba tim uslugama, koje moraju biti visokokvalitetne i pristupačnih cijena, neophodni su ne samo građanima, već i velikom broju privatnih poduzeća. Na taj način ona igraju veoma važnu ulogu u domaćem gospodarstvu i svjetskoj konkurentnosti države članice. Isto vrijedi i za druga područja, poput audiovizualnog sektora, stanovanja, zdravlja i socijalne skrbi, gdje tržišni neuspjesi mogu ljude spriječiti da, na ovaj ili onaj način, ostvare svoja osnovna prava.

2.1

U svom pismu upućivanja, buduće litavsko predsjedništvo posebno je zatražilo da se naglasi poboljšanje učinkovitosti javnih poduzeća i njihova važnost za nacionalnu konkurentnost. Predsjedništvo traži analizu trenutne situacije i dobrih (ili loših) praksi, koja nije učinjena na razini EU-a, kao ni strukturna reforma u vezi s ocjenom učinkovitosti ove vrste poduzeća u okviru usklađivanja gospodarske politike i njenog utjecaja na unutarnje tržište.

2.2

Iako se zakon EU-a odnosi samo na određena područja aktivnosti javnih poduzeća (državna pomoć i usluge od općeg gospodarskog interesa) buduće litavsko predsjedništvo predlaže da se pri reformi javnih poduzeća inicijative na razini EU-a ograniče na nezakonodavne mjere i da se ne odrede ciljevi za novi zakonodavni okvir. Privatizacija javnih poduzeća trebala bi isključivo ostati u nadležnosti država članica.

2.3

Naposljetku, buduće litavsko predsjedništvo izražava žaljenje jer do sada, u postojećim ili predviđenim inicijativama i dokumentima Europske komisije, nije održana opća rasprava o reformi javnih poduzeća, njihovom upravljanju, poboljšanju njihove učinkovitosti i njihovom doprinosu konkurentnosti i ostvarenju ciljeva strategije Europa 2020. Komisija i Europski parlament do sada su bili usredotočeni samo na dva područja: poštovanje pravila na području državne pomoći i pravila o pružanju usluga od općeg gospodarskog interesa.

3.1

Odbor podržava zahtjev budućeg litavskog predsjedništva za analizu trenutnog stanja i dobrih (ili loših) praksi, kao i za strukturnu reformu u vezi s ocjenom učinkovitosti ove vrste poduzeća u kontekstu usklađivanja gospodarske politike i njenog utjecaja na unutarnje tržište.

3.2

Ugovori su pojačali obvezu Europske unije i država članica da osiguraju dobro funkcioniranje usluga od općeg gospodarskog interesa sve učestalijim ocjenjivanjem uspješnosti tih usluga. Dok se to ne postigne, ocjenjivanje uspješnosti tih usluga neće zadovoljiti potrebe javnosti i gospodarstva na nacionalnoj razini i na razini Europske unije.

3.3

Svrha takvog ocjenjivanja trebala bi biti povećanje učinkovitosti i uspješnosti usluga od općeg gospodarskog interesa te njihovo prilagođavanje promjenjivim potrebama građana i poduzeća. Osim toga, to bi ocjenjivanje javnim tijelima vlasti trebalo pružiti elemente koji će im pomoći u donošenju prikladnih odluka, istovremeno igrajući glavnu ulogu u pronalaženju ravnoteže između tržišta i općeg interesa kao i između gospodarskih, socijalnih i ekoloških ciljeva.

3.4

U svom mišljenju pod nazivom Neovisna ocjena usluga od javnog interesa  (2) EGSO je iznio konkretne prijedloge u kojima se na razini EU-a utvrđuju postupci za razmjenu, sravnjivanje, usporedbu i usklađivanje. Stoga je na Uniji da potakne ovo nezavisno ocjenjivanje, poštujući načelo supsidijarnosti i načela utvrđena u Protokolu priloženom izmijenjenim ugovorima, time što će, pomoću dijaloga s predstavnicima zainteresiranih strana, definirati usklađenu metodologiju ocjenjivanja na razini EU-a, koja bi se trebala temeljiti na zajedničkim pokazateljima i načinu provedbe.

3.5

Razmatrajući načine na koji bi javna poduzeća mogla pridonijeti gospodarskom oporavku i konkurentnosti Europske unije, EGSO se u raznim mišljenjima bavio pitanjem europskih usluga od općeg gospodarskog interesa.

3.6

Statut Europskih poduzeća postoji od 8. listopada 2001. godine, a u uporabi je od 8. listopada 2004. godine. On poduzećima koja djeluju u više država članica nudi mogućnost da osnuju jedno poduzeće prema zakonu EU-a te da primjenjuju iste zakone: jedinstven sustav upravljanja i objavljivanja financijskih informacija. Društva koja usvoje ovaj statut ne trebaju se prilagođavati nacionalnim zakonima svake države članice u kojoj imaju podružnice, čime im se smanjuju i administrativni troškovi.

3.7

U tom kontekstu trebalo bi razmotriti usvajanje "statuta europskih javnih poduzeća" kako je 2011. godine predložila Komisija u vezi s programom Galileo (3) koji je danas de facto europsko javno poduzeće.

3.8

Europska javna poduzeća mogla bi se naročito predvidjeti za velike transeuropske infrastrukturne mreže na području energetike i prometa koje su u ugovorima definirane kao dio zajedničke politike. Ona bi s nacionalnim ili lokalnim poduzećima u tim sektorima surađivala na provedbi novih odredbi i ovlasti određenih Lisabonskim ugovorom, posebice u području energetske politike EU-a (članak 194. UFEU-a)

3.9

EGSO je u svom mišljenju o Zelenoj knjizi Ka sigurnoj, održivoj i konkurentnoj europskoj energetskoj mreži  (4), pozvao da se ispita prikladnost i izvedivost europskih energetskih usluga od općeg interesa, u korist građana, sa zajedničkim pristupom prema cijenama, porezu, financijskim pravilima, sigurnosti, kontinuitetu, gospodarskom razvoju i zaštiti klime.

3.10

Komisija se u toj istoj Zelenoj knjizi zalaže za osnivanje europskog operatera za sustav prijenosa plina postupnim stvaranjem neovisnog poduzeća koje bi upravljalo jedinstvenom mrežom za prijenos plina u cijeloj Europskoj uniji.

3.11

Takve bi usluge na razini EU-s, bez obzira na status davatelja tih usluga (javno, privatno ili javno-privatno partnerstvo (PPP)) mogle stvoriti dodatnu vrijednost u bitnim multinacionalnim ili transnacionalnim područjima kao što su sigurnost snabdijevanja energijom, osiguravanje vodnih resursa, očuvanje biološke raznolikosti, održavanje kakvoće zraka, unutarnja i vanjska sigurnost, itd. jer bi na europskoj razini bile učinkovitije nego na nacionalnoj ili lokalnoj razini.

3.12

EGSO se u okviru toga zalaže za javna (EU i države članice) i privatna partnerstva kako bi se povećala sigurnost opskrbe energijom te osiguralo cjelovito upravljanje povezanim energetskim mrežama (plin, električna energija, nafta). EGSO također podupire razvoj mreža za dobivanje energije iz vjetra na moru te povezivanje tih vjetroparkova s kopnenom mrežom što bi moglo značajno umanjiti troškove korištenja i ulaganja te dodatno poticati ulaganja u nove mrežne projekte (5).

3.13

Što se tiče nadležnosti svake pojedine države članice, primjerice u području mješavine energetskih izvora, socijalna i društvena pitanja koja se pojavljuju pri upravljanju i uporabi prirodnih resursa, nuklearne energije, klimatskih promjena i održivog upravljanja te sigurnosti, prelaze tradicionalne granice država i na njih se može adekvatnije odgovoriti u okviru europskog koncepta općeg interesa i odgovarajućih službi.

3.14

Moglo bi se postaviti i pitanje o gospodarskim aktivnostima europskih izvršnih agencija.

3.15

Trenutno postoji šest takvih agencija (6) i one zajedno provode programe koji za razdoblje 2007.-2013. iznose oko 28 milijardi eura. Većina tih programa provodi se na područjima u kojima EU ima nadležnost za davanje potpore državama članicama.

3.16

Izvršne agencije se, s jedne strane, mogu shvatiti kao oblik izmještanja nekih funkcija Komisije, te se možemo upitati do koje su točke one zaista neovisne. S druge strane, zbog svojih zadataka i odgovornosti neposredno su uključene u gospodarske i socijalne aktivnosti. Je li to toliko udaljeno od široke definicije pojma gospodarske aktivnosti i poduzeća koju je utvrdio sud EU-a?

12.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 327/5

1.1.

EGSO pozdravlja napore vlade Srbije tijekom proteklog desetljeća u provođenju reformi u gospodarstvu i institucijama zemlje. Na proces pristupanja Srbije EU gleda kao na priliku za konsolidaciju i učinkovito provođenje poduzetih reformi. Podcrtava važnost uključenosti civilnog društva u proces usklađivanja zakonodavstva Srbije s pravnom stečevinom EU-a. Poziva vladu Srbije te EU institucije da pojačaju svoju podršku organizacijama civilnog društva (OCD) te da ih se što više uključi u nadolazeće korake koji vode do pristupanja EU-u.

1.2.

EGSO pozdravlja odluku Europskog vijeća da otvori pristupne pregovore sa Srbijom već od siječnja 2014. EGSO čestita Beogradu i Prištini na potpisivanju Prvog sporazuma o principima koji reguliraju normalizaciju odnosa (Bruxelles, 19. travnja 2013.) i njegovog Provedbenog plana usvojenog u svibnju. Sada poziva obje strane da, uz pomoć EU-a, provedu sporazum. EGSO naglašava da OCD-ovi moraju biti uključeni u fazu provedbe, jer oni mogu dati svoj odlučujući doprinos pomirbi.

1.3.

EGSO potiče srpske javne vlasti da provedu više javnih savjetovanja i konzultacija s OCD-ovima i u ranim fazama kreiranja politika i u fazi provedbe. EGSO naglašava važnost njegove uključenosti u ključna područja procesa reformi, kao što je vladavina prava, regionalna suradnja i pomirba, socio-ekonomski razvoj, okoliš, poljoprivreda, manjinska prava te borba protiv diskriminacije.

1.4.

EGSO preporučuje da vlada prida osobitu pozornost suzbijanju trgovine ljudima i korupcije kao i organiziranog kriminala. Nadalje, inzistira da sigurnost branitelja ljudskih prava i OCD aktivista uključenih u borbu protiv organiziranog kriminala mora biti priznata kao potreba te je vlada mora zajamčiti.

1.5.

EGSO ističe da čak i ako se postigne značajan napredak u promicanju uključivijeg društva, još preostaje mnogo toga što je potrebno učiniti kako bi se stvorilo društvo u kojem su svi jednaki, bez obzira na spol, seksualnu orijentaciju, porijeklo ili religiju. EGSO traži od vlade da aktivno provodi Antidiskriminatornu strategiju usvojenu u lipnju 2013. EGSO preporučuje da, usko surađujući s OCD-ovima, Europska komisija (EC) koristi svoja godišnja izvješća o napretku kako bi pratila provedbu strategije.

1.6.

EGSO pozdravlja uključenost Ureda za suradnju s civilnim društvom (OCCS/USCD) pri Stručnoj skupini premijerova Koordinacijskog tijela za pristupanje EU-u. EGSO također pozdravlja uključivanje OCD-ova, a tako i predstavnika socijalnih partnera, u premijerovo vijeće za EU integraciju. Ovo je dobra praksa koju treba nastaviti razmatrajući mogućnost sudjelovanja OCD-ova, uključujući predstavnike socijalnih partnera, u budućem srpskom pregovaračkom timu za pristupanje. Česte i opsežne konzultacije s OCD-ovima trebale bi u svakom slučaju biti osigurane kako bi se utvrdilo zajedničko mišljenje i preporuke. Važno je da stručnjaci iz OCD-ova budu pozvani da se pridruže nizu stručnih podskupina unutar te stručne skupine Koordinacijskog tijela.

1.7.

EGSO poziva EC da iskoristi IPA II kako bi se pružila veća podrška izgradnji kapaciteta OCD-ova (uključujući i socijalne partnere) te kako bi se fokusiralo na davanje veće podrške partnerstvima, ne samo među OCD-ovima već i među OCD-ovima i javnim vlastima. Sredstva dostupna u skladu s Instrumentom civilnog društva potrebno je povećati, a potrebno je usmjeriti se i na više projekata koje provode socijalni partneri. Izgradnju kapaciteta OCD-ova za značajan angažman u procesu EU integracija potrebno je održati kao prioritetno područje, promovirajući pojednostavljene postupke za odabir i provedbu projekata, uporabu institucionalnih potpora i obnovljenih potpora. Nije poželjna samo financijska podrška, već i podrška mehanizmima kako bi se poboljšao dijalog između civilnog društva i javnih vlasti.

1.8.

EGSO apelira na EU delegaciju u Srbiji da nastavi s dopuštanjem obnovljenih potpora za manje OCD-ove kroz veće OCD-ove kao korak naprijed u stavljanju tih sredstava na raspolaganje široj zajednici OCD-ova.

1.9.

Povećanje transparentnosti u javnoj potrošnji mora biti održano kao ključna aktivnost u strategiji razvoja civilnog društva, dok mehanizmi planiranja i isplate sufinanciranja za EU projekte koje provode OCD-ovi trebaju biti poboljšani, a sufinanciranje pojačano.

1.10.

EGSO poziva srpsku Vladu da pojača napore u provedbi institucionalnog i zakonodavnog okvira koji pogoduje razvoju i održivosti civilnog društva. EGSO preporučuje uzimanje u obzir uvođenja "zakona postotka" koji će omogućiti građanima da predvide dio svojeg poreza na prihod za OCD-ove kako bi se promovirala pojedinačna filantropija (na temelju postojećeg modela u zemljama Srednje i Istočne Europe), kao i uvođenje poreznih olakšica za pojedinačnu i korporativnu filantropiju.

1.11.

EGSO preporučuje da se nedavno usvojeni Zakon o javnoj nabavi, koji je stvorio prepreke za OCD-ove prilikom natjecanja na javnim natječajima, revidira. Zakon uvodi obvezatna financijska jamstva koja OCD-ovi ne mogu imati. To ih može spriječiti u natjecanju u postupcima javnih natječaja, ne samo na području socijalnih službi već i zdravlja i obrazovnih usluga.

1.12.

EGSO poziva vladu Srbije da uspostavi sveobuhvatnu strategiju kako bi se suprotstavilo i ograničilo sivu ekonomiju. To bi poboljšalo financijsko stanje u zemlji, spriječilo nepoštenu konkurenciju te na taj način stvorilo bolje gospodarsko okruženje, istodobno jamčeći bolje poštivanje socijalnih prava radnika. To bi također pomoglo u uspostavi povjerenja u institucije i u promicanju koncepta vladavine prava.

1.13.

EGSO naglašava važnost socijalnog dijaloga te poziva sve nositelje interesa da na najbolji način iskoriste postojeće institucije, posebno Socijalno-ekonomsko vijeće (SEV). Poziva vladu da nadalje promiče SEV te da ga sustavnije konzultira o svim politikama u kojima poslodavci i radnici imaju legitiman interes. EGSO smatra da bi socijalni dijalog trebao biti redovan i dio strukture, a ne ad hoc, te da bi također trebao biti učinkovitiji i stremiti za rezultatima.

1.14.

EGSO traži da promicanje socijalnog dijaloga bude uključeno među ključne prioritete EU institucija što se Srbije tiče, te bi se stoga trebao odražavati u svim programima EC-a koji su zemlji dostupni. To bi zahtijevalo veću uključenost SEV-a, koji bi također trebao biti formalno uključen i konzultiran u svakoj etapi pristupnih pregovora te uključen u monitoring i provedbu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između EU i Srbije. SEV bi morao moći podnijeti komentare i mišljenja EU institucijama kada one budu vrednovale napredak Srbije u pristupanju EU-u.

1.15.

EGSO smatra da bi socijalni dijalog nadalje trebalo poticati na regionalnoj i lokalnoj razini, temeljeći se na regionalnim strukturama SEV-a. Također bi ga trebalo sustavnije razvijati na razini sektora, posebice u privatnom sektoru. Potpisivanje – i provedba – što je moguće više granskih kolektivnih ugovora stabiliziralo bi industrijske odnose u Srbiji. Lokalne i nacionalne vlasti trebalo bi stalno podsjećati na prednosti i važnost socijalnog dijaloga.

1.16.

EGSO napominje da je osnovana tripartitna radna skupina kako bi revidirala radno zakonodavstvo, uključujući zakone o štrajku, registraciji sindikata i zakon o reprezentativnosti socijalnih partnera. EGSO se poziva na Međunarodnu organizaciju rada (ILO) i EC kako bi se dala podrška tom kontinuiranom radu da bi se srpsko zakonodavstvo i praksa u potpunosti usuglasili s međunarodnim i europskim standardima.

1.17.

EGSO smatra da jačanje funkcija socijalnih partnera u aktivnom sudjelovanju u socijalnom dijalogu treba biti uključeno u prioritete programa podrške EU-a. Potrebna je pomoć kako bi se razvila njihova sposobnost da učinkovito sudjeluju u svim gospodarskim, socijalnim i pravnim pitanjima, uključujući pregovore u pristupanju EU-u. Njihova organizacijska struktura, interna komunikacija i sposobnost da služe svojim članovima trebaju biti ojačane.

1.18.

EGSO ističe da se temeljna prava radnika u Srbiji i dalje redovno krše te da mehanizmi sprečavanja i sankcioniranja tih kršenja nisu dovoljno učinkoviti. EGSO poziva vladu Srbije da revidira funkcioniranje Agencije za mirno rješavanje radnih sporova. EGSO predlaže uzimanje u obzir mogućnosti uspostave specijaliziranih sudova za radne sporove. Štoviše, EGSO traži da EC u svoje godišnje izvješće uključi poglavlje o pravima sindikata te temeljnim pravima radnika uz blisko konzultiranje nacionalnih i europskih sindikata i ILO.

1.19.

Poduzetnice iz Srbije igraju važnu ulogu u cijeloj regiji Balkana te imaju učinkovite mreže. Kohezivni regionalni pristup sada poprima svoje obrise kako bi se dalje razvijalo žensko poduzetništvo na lokalnoj razini. EGSO preporučuje da se podrška na europskoj, regionalnoj i nacionalnoj razini pojača kako bi se značajno ubrzale ekonomske i socijalne prednosti. Osim toga, potrebno je priznanje ekonomske i socijalne nužnosti podrške ženskom poduzetništvu u Srbiji.

1.20.

EGSO preporučuje da Zajednički savjetodavni odbor civilnog društva između EU i Srbije (ZSO) bude osnovan između EGSO-a i srpskih OCD-ova. To zajedničko tijelo civilnog društva trebalo bi biti uspostavljeno jednom kada pregovori o pristupanju Srbije EU-u budu formalno započeti. ZSO će omogućiti OCD-ovima s obje strane da idu za dubljim dijalogom i pružanjem inputa političkim vlastima o poglavljima pregovora o pristupanju.

2.1

Tijekom proteklog desetljeća, Srbija je učinila ogroman napor kako bi reformirala svoje institucije, pravni okvir i ekonomsku regulativu, a sve kako bi se uskladila s međunarodnim i europskim standardima i promovirala otvoreno i učinkovito tržišno gospodarstvo.

2.2

2008. godine, potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) između Srbije i EU-a jasno je izrazilo odabir Vlade Srbije u korist pristupanja EU-u te je dalo novi poticaj procesu reformi. Godine 2010. stupio je na snagu Privremeni sporazum o trgovini i pitanjima vezanim uz trgovinu (dio SSP).

2.3

Nova vlada, koja je došla na vlast 2012. godine, potvrdila je predanost Srbije pristupanju EU-u. Poduzela je praktične korake kako bi išla za reformama koje su do tada poduzete, usredotočujući se posebice na borbu protiv korupcije, konsolidaciju vladavine prava, zaštitu manjinskih prava i gospodarski oporavak. Također je nastojala poboljšati regionalnu suradnju.

2.4

U prosincu 2012. godine, Vijeće je zatražilo od Europske komisije da do proljeća 2013. godine izradi nacrt izvješća procjenjujući napredak koji je Beograd postigao u svojem dijalogu s Prištinom i reformama orijentiranim prema pristupanju EU-u. Na temelju tog izvješća, koje je dalo pozitivne preporuke, Vijeće je odlučilo 28. lipnja 2013. godine da su zadovoljeni uvjeti za otvaranje pregovora o pristupanju Srbije EU-u.

2.5

Dana 19. travnja 2013. godine, Beograd i Priština napokon su se složili oko budućnosti sjevernog Kosova pod srpskom upravom, i to u desetom krugu pregovora pod pokroviteljstvom EU-a, potpisujući Prvi sporazum o principima za normalizaciju odnosa. Obje će strane uspostaviti Odbor za provedbu uz pomoć EU-a.

3.1

Srbija je još uvijek zemlja u tranziciji. Bilo je nešto privatizacije, ali velik dio ekonomije i dalje se sastoji od javnih poduzeća koja često vape za restrukturiranjem. Nezaposlenost je znatno porasla (24 % radne snage 2012. godine). Mladi ljudi nastoje emigrirati. Stanovništvo stari. Velik dio stanovništva još uvijek radi u poljoprivredi te živi u ruralnim područjima, gdje nedostatak investicija sprečava učinkovit razvoj. Neformalno gospodarstvo je rašireno, potkopavajući gospodarstvo kao cjelinu, slabeći državni proračun i ostavljajući zaposlenike bez ikakve socijalne zaštite. Korupcija, katkad povezana s organiziranim kriminalom, sputava ne samo gospodarski razvoj već i konsolidaciju institucija. Nadalje, i sudstvo vapi za reformama ako će ono jamčiti istinsko poštovanje prava pojedinaca i organizacija.

3.2

EGSO je naglasio te razne probleme u svom mišljenju o Odnosima između EU i Srbije: uloga civilnog društva (29. svibnja 2008. godine), ali je također naglasio i napore koje su učinile državne vlasti kako bi se poduzele potrebne reforme. Uvedeni su mnogi novi propisi; osnovane su nove institucije, posebice za organiziranje dijaloga sa socijalnim partnerima i drugim OCD-ovima; a prava manjina sada su službeno priznata. Premda taj proces još nije dovršen, osnovni problem je provesti te institucionalne i pravne promjene u praksi.

3.3

Srbija je ratificirala 77 sporazuma i konvencija Vijeća Europe, uključujući one ključne kao što su Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, o zaštiti nacionalnih manjina, o sprečavanju mučenja, o zaštiti djece, o mjerama protiv korupcije te Europsku socijalnu povelju. Potpisano je osam dodatnih konvencija, ali one još čekaju ratifikaciju, uključujući Konvenciju o sprečavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilju u obitelji. Na međunarodnoj je razini Srbija ratificirala 75 ILO konvencija (73 su sada na snazi).

3.4

Kao što je povjerenik Vijeća Europe za ljudska prava naglasio (1), mnoge od tih konvencija zahtijevaju daljnje mjere kako bi bile pravilno provedene u praksi. Povjerenik Vijeća Europe naglasio je problem nestalih osoba te osoba koje su prisilno protjerane tijekom rata, neprekidnu diskriminaciju Roma, nasilje nad ženama te raširenu homofobiju.

3.5

Premda je vlada usvojila Medijsku strategiju u listopadu 2011. godine, nasilje i prijetnje prema novinarima još uvijek postoje. Ekonomsko i političko uplitanje u medije također je realnost koja prijeti nezavisnosti medija i sposobnosti novinara da obavljaju svoj posao. Nadalje, sindikaliste se i dalje zlostavlja ili im se daje otkaz zato što su članovi neke sindikalne organizacije.

3.6

EGSO smatra da su daljnja konsolidacija procesa reformi, reforma sustava sudstva te provedba građanskih, socijalnih i ljudskih prava jasan prioritet Srbije. Odnosi između EU-a i Srbije trebali bi se jasno usredotočiti na te aspekte. To je također ključno pitanje za OCD-ove i stoga je u svakom pogledu potrebno poticati njihovo aktivno sudjelovanje.

4.1.

Sloboda okupljanja i udruživanja je ustavno zajamčena i u načelu se poštuje. Međutim, sloboda udruživanja je podrivena sve jačim prijetnjama nasilnih nacionalističkih skupina.

4.2.

Srpsko civilno društvo uglavnom se nalazi u gradovima te je neravnomjerno raspoređeno u regiji. Civilno društvo u ruralnim područjima veoma je ograničeno i njegove funkcije nisu posebno razvijene. Potrebna je daljnja podrška kako bi se ohrabrilo asocijativne pokrete, izgradilo kapacitete i pružilo podršku mreži OCD-ova smještenih u ruralnim područjima i/ili manjim gradovima.

4.3.

Posebnu pažnju potrebno je pridati poljoprivredi, razvoju poljoprivrednih interesnih skupina, te uključenosti poljoprivrede u socijalni dijalog. Poljoprivreda i nadalje igra ključnu ulogu u Srbiji. Oko četvrtine radno aktivnog stanovništva zaposleno je u poljoprivredi, a poljoprivredni sektor također je i važan gospodarski sektor. Poljoprivreda i poljoprivredna politika bit će od velike važnosti u budućem procesu pristupanja EU, a istovremeno će usuglašavanje s legislativom EU biti osobit izazov za srpski poljoprivredni sektor.

4.4.

Ne samo da bi dobro organizirane i strukturirane interesne skupine pomogle u promicanju poljoprivrednih interesa, prije svega one bi mogle biti korisna podrška za naredni proces integracije, i to ponajviše u smislu izrade i provedbe specifičnih programa podrške za poljoprivredu, ruralna područja i ljude koji tamo žive.

4.5.

Postoji nekoliko aktivnih partnerstava i koalicija među OCD-ova, no njihovi resursi i podrška previše su ograničeni da bi im omogućili da postanu aktivnijima i utjecajnijima. Što se tiče partnerstva između OCD-ova i javnih vlasti, uspostavljeni SECO (2) i KOCD (3) mehanizmi primjeri su koji mogu postati dobrom praksom, ukoliko se njihov input bude uzimao u obzir te ako je osigurano trajno i sustavno financiranje i podrška.

4.6.

Najznačajnije prepreke održivosti OCD-ova su činjenica da državna potpora nije ni dovoljna ni utemeljena na dobro definiranim prioritetima, da je poslovno sponzorstvo slabo razvijeno, da je pojedinačno davanje nedostatno, da se međunarodni donatori povlače, da je suradnja s lokalnim vlastima slabo razvijena, a odgovornost donositelja odluka općenito ograničena. Potrebno je učiniti napore i dati podršku kako bi se razvijala baza OCD-ova. Ograničena baza članstva narušava imidž i priznanje OCD-ova, dok javno financiranje još uvijek nije pravilno regulirano na svim razinama. Sposobnost OCD-ova da utječu na socijalni i politički program u načelu je slaba, s iznimkom desetak snažnih OCD-ova, od kojih većina ima sjedište u Beogradu.

4.7.

EGSO pozdravlja napore u poboljšanju pravnog okvira udruga i fondacija, uključujući Zakon o udruživanju (listopad 2009.), Zakon o zakladama i fondacijama (studeni 2010.), Zakon o volontiranju (svibanj 2010.), te Pojednostavljene računovodstvene postupke za manje udruge i zaklade (još nije usvojeno). Međutim, usvojeni su i drugi važni zakoni, ali još nisu provedeni, kao što je Zakon o socijalnoj zaštiti (2011.). EGSO podržava razvoj okvira, kao što to osigurava zakon, što bi moglo osigurati pošten pristup OCD-ova javnim resursima namijenjenim podršci pružanja socijalnih usluga.

4.8.

EGSO pozdravlja promjene koje su učinjene u članku 41. vladinog Pravilnika o javnim savjetovanjima koji iznosi kriterije za obavezna javna savjetovanja, čineći ih pravilom, a ne iznimkom, te pružajući razumne vremenske okvire za njihovo trajanje. EGSO naglašava potrebu da se osigura pravilno provođenje mehanizama. Prioritet je potrebno dati podizanju svijesti među organima vlasti glede prednosti suradnje s OCD-ovima, i u ranim fazama kreiranja javne politike i kasnije, kada bude provođena. Nadalje, potrebno je razmotriti procedure u vezi s imenovanjem predstavnika OCD-ova u razna javna tijela na nacionalnoj i lokalnoj razini, uzimajući u obzir neke uspješne prakse u susjednim zemljama te prijedloge OCD-ova.

4.9.

Ured za suradnju s civilnim društvom (OCCS/USCD) počeo je djelovati 2011. godine. Operativni plan za 2013.-2014. godinu uključuje ključne ciljeve koje je potrebno ostvariti:

4.10.

EGSO pozdravlja napore OCCS-a da učini transparentijim financiranje OCD-ova iz državnog proračuna, izdavanjem Godišnjeg sažetka izvješća o sredstvima dodijeljenim udrugama i drugim organizacijama civilnog društva iz državnog proračuna Republike Srbije. Međutim, OCCS-u je potrebno dati veće ovlasti kako bi se povećala stopa odgovaranja vladinih tijela na svim razinama, kako bi se osiguralo da prikupljanje podataka bude potpuno i da se objavljuje svake godine. EGSO stoga podržava davanje podrške EU delegacije OCCS-u kroz trogodišnji Program tehničke pomoći koji je otpočeo u prosincu 2012 (4).

4.11.

Brojke iz 2011. godine otkrivaju da je tek malo sredstava dodijeljeno i doista isplaćeno za programe/projekte sufinanciranja, čak i tamo gdje je osigurana podrška donatora, unatoč činjenici da je takvo financiranje uvelike potrebno OCD-ovima.

5.1.

Socijalni dijalog je ključan za gospodarski razvoj te za osiguranje socijalne kohezije potrebne Srbiji. Opći kolektivni ugovor potpisan je 2008. godine. U travnju 2011. godine, Socijalno ekonomski savet Republike Srbije (SES) usvojilo je novi Socijalno-ekonomski sporazum koji su potpisali rukovoditelji socijalnih partnera te Premijer, što je uključivalo važne poduhvate svih strana. Sporazum je potvrdio da je socijalni dijalog preduvjet za postizanje zajedničkih razvojnih ciljeva, uspješno prevladavajući probleme povezane s gospodarskom krizom, te osiguravajući ekonomski i socijalni napredak u Srbiji. Godine 2012., SES je potpisao sporazum o minimalnoj plaći. Na razini sektora potpisana su četiri kolektivna ugovora gospodarskih grana 2011. i 2012. godine u poljoprivredi, građevinarstvu, te kemijskoj i metalnoj industriji. Ministar rada proširio je te kolektivne ugovore na sve državne poslodavce. Kolektivni ugovori također se primjenjuju na većinu javnog sektora i pokrivaju zdravstvene radnike, lokalnu i nacionalnu vladu, kulturu, obrazovanje i policiju.

5.2.

SES je pravno osnovan 2005. godine te predstavlja institucionalnu platformu za tripartitne pregovore. Osim toga, tu je sada i 18 socijalnih i ekonomskih vijeća na lokalnoj razini, premda, uglavnom zbog nedostatka revnosti regionalnih vlasti, manje od polovice njih je u potpunosti u funkciji. SES se još uvijek mora baviti nizom problema koji koče njegove aktivnosti, a najznačajniji od njih je nedostatak financijskih i ljudskih resursa. Ipak je uspio uspostaviti trajne radne skupine o ekonomskim pitanjima, zakonodavstvu, kolektivnim ugovorima i zaštiti i sigurnosti na radu. Predstavnici socijalnih partnera sada redovito sudjeluju na sastancima SES-a, za razliku od Vlade, koju često predstavljaju dužnosnici. Njihova uključenost povećana je otkako je Savet ponovno uspostavljen u rujnu 2012. godine. Čak je i premijer sada član SES-a, no SES je i nadalje suočen s problemima u vezi s organiziranjem svojih sjednica.

5.3.

Međutim, ako je socijalni dijalog uspio i donio rezultate, ipak ga je još potrebno konsolidirati i proširiti. Socijalni su partneri slabi, posebice u privatnom sektoru. Kolektivni ugovori, čak i kada se potpišu, nisu nužno i provedeni, a postoje i ogromna područja koja jednostavno nisu pokrivena socijalnim dijalogom. Na nacionalnoj razini, SES se ne konzultira sustavno o svim pitanjima koja spadaju u njegov djelokrug rada, ili su konzultacije puka formalnost, a njegove preporuke vlada prečesto ignorira. Jedna pozitivna iznimka je ministarstvo rada, koje predaje sve nacrte zakona i strategije Savetu na mišljenje. Štoviše, nedavno je predložilo osnivanje tripartitne radne skupine za izradu izmjena zakona o radu. Bilo je i poboljšanja u zakonodavstvu u vezi s obrazovanjem, budući da je Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja predalo tri nacrta zakona Savetu na mišljenje. Unatoč tim pozitivnijim znakovima, SES se i nadalje uglavnom ignorira u pogledu općih ekonomskih politika i mjera koje pak imaju izravan utjecaj na aktivnosti poduzeća i radnika.

5.4.

Agencija za mirno rješavanje radnih sporova osnovana je 2005. godine kako bi rješavala i individualne i kolektivne radne sporove. Ona se uglavnom usredotočuje na pojedinačne slučajeve gdje arbitar može donijeti obvezujuću presudu te ima ista pravna sredstva kao i sud. Međutim, u praksi se ispostavilo da se Agencija u stvari i nije uspjela nametnuti kao alternativa te da se većina sukoba još uvijek predaje sudovima, koji su notorno preopterećeni. Kod rješavanja kolektivnih sporova, Agencija preuzima ulogu posrednika te na taj način ne može prisiliti strane u sporu na rješenje, ali nastoji postići da obje strane dobrovoljno prihvate mirno rješenje.

5.5.

Godine 2013., Vlada bi s ILO-om trebala potpisati "Program doličnog rada". Taj program trebao bi pomoći u revidiranju različitih aspekata socijalnog zakonodavstva i procedura kako bi ih se u potpunosti uskladilo s međunarodnim standardima kako bi se stvorile funkcije socijalnih partnera u svrhu učinkovitog doprinosa socijalnom dijalogu, podržanom financiranjem i programima EU.

5.6.

Od ključne je važnosti da socijalni partneri budu bolje integrirani u vladinu ekonomsku, socijalnu politiku te politiku zapošljavanja, ne samo u pogledu pregovora o pristupanju EU. Također bi trebali biti uključeni u pripreme za prikladnost Srbije za Europski socijalni fond i druge EU fondove. Samo će tada biti moguće da srpski socijalni partneri učinkovito ispune svoju buduću ulogu u forumima participatorne demokracije na razini EU.

6.1.

Srpsko Udruženje poslodavaca (SAE/SUP) osnovna je nacionalna interesna skupina poslodavaca. Predstavlja Srpske poduzetnike u SES-u. Međutim, činjenica da većina najvećih poduzeća koja posluju u Srbiji, a tako i druge organizacije kao što je Udruženje malih i srednjih poduzetnika (ASME), nisu članovi SUP-a, slabi njegov legitimitet kao sudionika u socijalnom dijalogu.

6.2.

Trgovinsko industrijska komora Srbije, koja je najveće poslovno udruženje, u prošlosti nije bila uključena u rad SES-a, zbog obvezatnog sustava članstva. Međutim, 1. siječnja 2013. godine u Srbiji je usvojen dobrovoljan sustav članstva te je komora sada snažno predana doprinošenju socijalnom dijalogu, posebice u područjima stručnog osposobljavanja, promidžbe vanjske trgovine i regionalnog razvoja. Podržava jačanje pozicije srpskog udruženja poslodavaca u SES-u, pod uvjetom da bude u mogućnosti iznijeti najširi raspon interesa poslodavaca kroz učinkovit savjetodavni proces koji uključuje sve udruge poslodavaca.

6.3.

S obzirom na visoku stopu nezaposlenosti, poslodavci bi trebali imati snažniji utjecaj na razvoj dobrog poslovnog okruženja. Oni bi trebali poticati poduzetništvo i brže osnivanje novih poduzeća, posebice manjih i srednjih poduzeća, jednog od glavnih izvora novih radnih mjesta u Europi. Glavne prepreke boljoj poslovnoj klimi uključuju: nedostatak transparentnosti i predvidljivosti zakonodavnog okvira, neprivlačan porezni sustav uključujući neke para-fiskalne namete, pristup financijama, postupak registracije poduzeća, administraciju u vezi s vanjskom trgovinom itd. Opća procjena poslovne zajednice u Srbiji je da nije dovoljno uključena u zakonodavni proces i procjenu njegova utjecaja, posebice u vezi s učincima na mala i srednja poduzeća.

6.4.

Sindikati su fragmentirani i slabi. Mnogi od njih su članovi jedne od dviju najvećih srpskih konfederacija: Saveza samostalnih sindikata Srbije (SSSS) te konfederacije sindikata Nezavisnost. Tu su još dvije konfederacije, Asocijacija slobodnih i nezavisnih sindikata Srbije (ASNS) te Konfederacija slobodnih sindikata Srbije (KSSS), koji tvrde da su reprezentativni tj. da zastupaju značajan broj članova. Rasprava o novom zakonu o reprezentativnosti je u tijeku te se ta zastupljenost treba provjeriti u odnosu na novi zakon. Štoviše, prema Ministarstvu rada, ima oko 2 000 sindikalnih organizacija u poduzećima koja nisu članovi neke nacionalne konfederacije. Sve relevantne organizacije radnika moraju biti bolje uključene u proces donošenja odluka u socijalnom partnerstvu na strani zaposlenika. Uloga sindikata u Srbiji ključna je za jačanje socijalnog dijaloga.

6.5.

Poteškoće tranzicijske i gospodarske krize naglasile su fragmentaciju i slabljenje sindikata. Mukotrpan postupak registracije sindikata, katkad suprotstavljanje i uznemiravanje od strane direktora koji nisu spremni prihvatiti socijalni dijalog na razini poduzeća, sve to ometa normalan razvoj predstavljenosti radnika te podriva socijalni dijalog. Međutim, učinkovita suradnja koja se pojavila nedavnih godina između dviju reprezentativnih konfederacija, SSSS i Nezavisnost, trebala bi, u ovakvom kontekstu, biti pozdravljena.

12.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 327/11

1.1

Jedan od najvažnijih elemenata strategije za povratak Europe na put održivog rasta je osiguranje primjerenog dugoročnog financiranja uz razumni trošak. Savjetodavni dokument Komisije na ovu temu je dobrodošao i dolazi u pravo vrijeme.

1.2

EGSO pozdravlja naglasak koji je u Zelenoj knjizi stavljen na produktivna ulaganja i stvaranje dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine, no također poziva Komisiju da posveti više pažnje potrebi za većim financiranjem "društveno korisnih" kapitalnih investicija.

1.3

Ako će banke u budućnosti igrati manje istaknutu ulogu u pružanju usluga dugoročnog financiranja, možda će se otvoriti mogućnosti i za ostale posrednike kao što su nacionalne ili multilateralne banke za razvoj, institucionalni ulagači, državni fondovi i, presudno, tržišta obveznica. Međutim, važno je izbjeći stvaranje prepreka koje bankama onemogućavaju ispunjavanje njihove uloge glavnih pružatelja dugoročnog financiranja te omogućiti izradu pravnog okvira kojim se izbjegava guranje financijskih i kapitalnih tokova izvan uređenog sektora.

1.4

EGSO pozdravlja nedavnu rekapitalizaciju Europske investicijske banke (EIB) jer se njome jača sposobnost EIB-a za mobilizaciju dodatnog privatnog kapitala za ulaganje te za preuzimanje veće anticiklične uloge u financiranju ulaganja i dodjeljivanju zajmova MSP-ovima. Iako ubrizgavanje 10 milijardi eura kapitala predstavlja značajan iznos, EGSO smatra da je taj iznos s obzirom na trenutne okolnosti nedostatan.

1.5

Uvođenje projektnih obveznica EU 2020., iako tek u testnoj fazi, također predstavlja pozitivan razvoj situacije. Projektne obveznice zajedno su razvile Komisija i EIB. U obzir se trebaju uzeti i slični zajednički poduhvati s državnim fondovima.

1.6

Ako inicijative poput projektnih obveznica uspiju proširiti tržište za financiranje obveznicama, njih se po završetku i ocjenjivanju testne faze treba intenzivirati.

1.7

Zelena knjiga ispituje ulogu štednje u ponudi financiranja dugoročnog ulaganja. Dok su neke države članice uvele posebne programe štednje kako bi potaknule dugoročnu štednju namijenjenu opsežnim socijalnim investicijama, trebalo bi također razmotriti i mogućnost uvođenja specifičnog opsežnijeg instrumenta štednje na razini EU-a ili eurozone koji bi eventualno ponudio premiju na kamatnu stopu.

1.8

Neke države članice relativno su uspješne u poticanju mirovinske i ostalih modela štednje mudrim korištenjem poreznog sustava. Građani se obično opiru plaćanju poreza na zarađeni prihod, kao i dodatnom oporezivanju dugoročne štednje ostvarene od tog već oporezovanog prihoda. U kontekstu socijalno odgovornih ulaganja trebalo bi omogućiti oblikovanje i plasiranje na tržište osobnih štednih proizvoda na koje se obračunava niska ili nulta stopa poreza s odgovarajućim godišnjim ograničenjima kako bi se potaknulo dugoročno financijsko planiranje.

1.9

Kratkoročnost u financijskom sustavu, koja je usko povezana s korporativnim upravljanjem, predstavlja veliku prepreku za ostvarivanje odgovarajućih dugoročnih ulaganja. Mijenjanje poticaja u cilju poboljšanja dugoročnih rezultata nije jednostavno. EGSO pozdravlja prijedloge Komisije za povećanje glasačkih prava i dividendi za dugoročne ulagače te izmjene direktive o pravima dioničara. Pored toga, trebalo bi razmotriti i koordinirane porezne olakšice na kapitalnu dobit kako bi se upravitelje fondova potaknulo na dugoročno posjedovanje dionica.

1.10

U pogledu rizičnog kapitala, Zelena knjiga sadrži neke zanimljive prijedloge. EGSO je već predložio povećanje uloge Europskog investicijskog fonda (EIF-a), odnosno proširenje uloge s davanja zajmova na osiguravanje rizičnog kapitala. To je i prvotno zamišljeno 1994. g. prilikom osnivanja EIF-a. Ako bi se EIF, kao i EIB, na odgovarajući način rekapitalizirao, on bi mogao postati jedan od glavnih izvora rizičnog financiranja za mala i srednja poduzeća.

1.11

Konačno, s obzirom da nacionalne i regionalne vlade kroz svoja regionalna tijela za razvoj već potiču opstanak i dugoročni rast MSP-a, postoje dobri razlozi da se ta tijela uključe u rad takvih trgovinskih platformi za MSP-e. Njihova uloga mogla bi se protezati od ocjenjivanja kreditne sposobnosti MSP-ova, koji imaju status njihovih klijenata, do pružanja ograničenih garancija dodjeljivanja ograničenih garancija institucionalnim ulagačima.

1.12

EGSO izražava želju za stavljanjem jačeg naglaska na socijalno odgovorno ulaganje i predlaže osnivanje promatračke skupine za praćenje uvjeta dugoročnog ulaganja.

2.1

Glavna motivacija Europske komisije za izdavanje ove Zelene knjige je potreba da se Europu vrati na put pametnog, održivog i uključivog rasta. Da bi mogla postaviti temelje održivog rasta, Europi su potrebna značajna, dugoročna i opsežna ulaganja. To je u ovom trenutku vrlo teško postići budući da domaćinstva i poduzeća izbjegavaju rizik, a brojne vlade moraju konsolidirati javne financije, što sve zajedno ograničava ponudu financiranja dugoročnog ulaganja.

2.2

Manjkavosti tradicionalnih načina financijskog posredovanja trenutno uzrokuju probleme. Banke su do sada bile glavni izvor financiranja ulaganja u EU-u, no mnoge od njih sada su u prvom redu zaokupljene smanjenjem stupnja zaduženosti te ne mogu ispuniti svoju tradicionalnu ulogu. Zelena knjiga gleda dalje od trenutne krize i traži rješenja za osiguranje potrebnog dugoročnog financiranja za ulaganje.

2.3

Komisija je usredotočena na produktivno ulaganje i stvaranje dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine koja je u pravilu manje prociklična od kratkotrajnog kapitala. Komisija definira dugoročno financiranje kao način na koji financijski sustav plaća ulaganja u dugoročne projekte.

2.4

Europa je pokrenula program reformi financijskog sektora kako bi osigurala veću stabilnost i povjerenje u financijska tržišta. Stabilnost financijskog sustava nužan je, no ne i dovoljan, uvjet za poticanje dugoročnog ulaganja. Komisija navodi niz dodatnih područja na kojima je potrebno poduzeti mjere:

3.1.1

Poslovne banke. Analiza izazova povezanih s osiguranjem odgovarajućeg dugoročnog financiranja u Europi, koju je provela Komisija, je načelno ispravna. Tradicionalno važna uloga banaka kao glavnih izvora dugoročnog financiranja se mijenja, a banke bi u budućnosti mogle izgubiti na važnosti. Ne spominje se potencijalna neusklađenost nekih od novih bankarskih uredbi s ciljevima Zelene knjige za poticanje dugoročnog ulaganja. U Zelenoj knjizi se samo navodi da bi učinci nedavnih i, vjerojatno, budućih financijskih reformi mogli smanjiti razinu aktivnosti banaka kao posrednika. Trebalo bi uspostaviti bolju ravnotežu između bonitetnih zahtjeva standarda Basel III i poticaja za banke da nastave financirati dugoročna ulaganja. U svakom slučaju, moguće je da će se otvoriti mogućnost za druge vrste posrednika poput nacionalnih i multilateralnih razvojnih banaka, institucionalnih ulagača, većeg korištenja tržišta obveznica i državnih fondova.

3.1.2

Nacionalne i multilateralne razvojne banke. Ove institucije igraju važnu ulogu u dijeljenju rizika s privatnim ulagačima i činiteljima pri razvijanju važnih projekata i sprječavanju neuspjeha na tržištu. One svojim dugoročnim strateškim djelovanjem igraju anticikličnu ulogu. EIB i EIF preuzimaju sve važniju ulogu u dijeljenju rizika, a iako EGSO nedavnu rekapitalizaciju EIB-a smatra neprikladnom, ona će nedvojbeno ojačati njegovu sposobnost mobilizacije dodatnog privatnog kapitala za ulaganje. EGSO potiče EIB da učini više za promicanje velikih prekograničnih infrastrukturnih projekata suočenih s velikim financijskim preprekama.

3.1.3

EGSO pozdravlja kreiranje projektnih obveznica EU 2020. koje se sada testiraju u brojnim investicijskim projektima javno-privatnog partnerstva za izgradnju infrastrukture na područjima energije, prijevoza te informacijskih i komunikacijskih tehnologija. (1) Komisija spominje i moguću ulogu državnih fondova u financiranju dugoročnih ulaganja. Kao i u slučaju projektnih obveznica koje su zajedno razvile Komisija i EIB, imalo bi smisla razviti sličnu zajedničku inicijativu s državnim fondovima, čime bi se povećala sredstva raspoloživa za financiranje dugoročnih ulaganja.

3.1.4

U pogledu institucionalnih ulagača, Zelena Knjiga spominje mogući konflikt između potrebe za učinkovitim reguliranjem rizika kod ulaganja kapitala među osiguravajućim poduzećima i potrebe za poticanjem tih poduzeća na financiranje dugoročnih ulaganja. Rasprave između Komisije i europskih osiguravajućih tijela o toj temi su u tijeku. Komisija namjerava dati prijedloge o fondovima za dugoročna ulaganja (LTIF) s ciljem poticanja stvaranja brojnih mehanizama za dijeljenje rizika kojem su izloženi razni institucionalni ulagači. Ovaj prijedlog posebno podržavamo. Mirovinski fondovi mogli bi igrati važniju ulogu u dugoročnom ulaganju, no suočeni su s brojnim institucionalnim, regulatornim i političkim preprekama. Posebno su pogođeni pokušajima vodećih političara koji im žele dodijeliti financiranje određenih vrsti projekata koji nisu u interesu njihovih članova. Zato je potrebno savjetovati se s mirovinskim fondovima o pitanju smanjenja ili uklanjanja ovih prepreka. Stvaranje bankarske unije moglo bi biti korisno u ovom kontekstu.

3.1.4.1

U kontekstu poticanja institucionalnih ulagača na veće sudjelovanje u osiguravanju dugoročnog financiranja, poticaji kod poreza na dobit mogli bi također igrati ulogu. Sustav progresivnih olakšica za ulaganja u veće infrastrukturne projekte mogao bi dovesti do većeg sudjelovanja institucionalnih ulagača u tim projektima.

3.2.1

U Zelenoj knjizi se navodi da se neka tržišta kapitala u Europi trebaju razviti i sazrijeti kako bi se povećala sredstva dostupnog dugoročnog financiranja. Tržišta obveznica u EU-u manje su razvijena nego u SAD-u te ih se smatra nedostupnima za većinu društava sa srednjom tržišnom kapitalizacijom i MSP-ove. Agencije za rangiranje su čak i uvođenje projektnih obveznica dočekale s oprezom, što naglašava da do povećanja kapaciteta tržišta obveznica vodi težak put. Ako inicijative poput projektnih obveznica, koje bi mogle stvoriti do 4,6 milijardi eura za nove infrastrukturne projekte, uspiju proširiti tržište za financiranje s obveznicama, njih se treba po završetku i ocjenjivanju testne faze intenzivirati.

3.3.1

Zelena knjiga pruža detaljan pregled faktora koji utječu na dugoročnu štednju koja se koristi za financiranje. Unatoč činjenici da su neke države članice uložile napore u poticanje ponude dugoročnih štednji, potrebno je učiniti još puno toga. Zelena knjiga predlaže moguće osnivanje instrumenata štednje na razini EU-a namijenjenih mobilizaciji dugoročnih štednji za financiranje širih socijalnih ciljeva. Ova ideja mogla bi biti od koristi u kontekstu proširenja prekograničnih infrastruktura, a mogla bi i potaknuti veću mobilnost rada i bolje planiranje umirovljenja diljem jedinstvenog tržišta. Možda će za poticanje dugoročne štednje biti potrebno ponuditi nove štedne proizvode koji uključuju premiju na kamatne stope ili njihovo stupnjevanje.

3.3.2

Oporezivanje. Odnos između oporezivanja, dugoročnih štednji i dugoročnih ulaganja se ispituje u određenoj mjeri. Primjena korporativnog poreza na ulaganja dovodi do toga da se dužničkom financiranju daje prednost pred vlasničkim financiranjem. U potrazi za odgovarajućim reformama za poticanje većeg korištenja vlasničkog financiranja za dugoročna ulaganja treba se razmotriti i mogućnost korištenja sustava progresivnih poreznih olakšica. Takvi sustavi se u velikoj mjeri koriste kod oporezivanja kapitalne dobiti te bi ih se moglo oblikovati na način da kompenziraju neke od trenutnih fiskalnih prednosti dužničkog financiranja.

3.3.3

Što se tiče dugoročne štednje i poreznog sustava, Komisija ukazuje na važnost osiguravanja stabilne i prikladne ponude štednje, kao i potrebnih poticaja. Neke države članice relativno su uspješne u poticanju mirovinske i ostalih modela štednje kroz mudro korištenje poreznog sustava. Građani se obično opiru plaćanju poreza na zarađeni prihod, kao i dodatnom oporezivanju dugoročne štednje ostvarene od tog već oporezovanog prihoda. Kako bi se potaklo dugoročno financijsko planiranje, trebalo bi omogućiti oblikovanje i plasiranje na tržište osobnih štednih proizvoda na koje se obračunava niska ili nulta stopa poreza s odgovarajućim godišnjim ograničenjima.

3.3.4

Korištenje poreznih poticaja za postizanje željenih dugoročnih rezultata ulaganja također ima svoje nedostatke. Postoje ozbiljni problemi koji se trebaju riješiti, poput mrtvog tereta (deadweight) i arbitraže. Unatoč tome, korištenje poreznih poticaja u okviru dosljedne i čvrste dugoročne perspektive planiranja potrebno je za poticanje i održavanje željenih razina ulaganja.

3.3.5

Korporativno upravljanje. Kratkoročno razmišljanje je glavni problem pri ostvarivanju dugoročnih ulaganja i blisko je povezan s korporativnim upravljanjem. Brojni poticaji za upravitelje fondova, investicijske bankare i direktore bili su do sada kratkoročne prirode. Mijenjanje tih poticaja u svrhu poticanja postizanja dugoročnih rezultata neće biti lako. Zelena knjiga sadrži zanimljive prijedloge, uključujući i one za povećanje glasačkih prava i dividendi dugoročnih ulagača, te izmjene direktive o pravima dioničara. Možda bi proaktivnije korištenje poreznih olakšica na kapitalnu dobit moglo biti jedan od načina da se upravitelje fondova potakne na dugoročno posjedovanje dionica.

3.4.1

Zelena knjiga spominje sve veće poteškoće s kojima se suočavaju mala i srednja poduzeća u brojnim državama članicama u pristupu financiranju potrebnom za preživljavanje i rast. Neovisno o učincima smanjenja stupnja zaduženosti koje provode banke, mala i srednja poduzeća suočena su s fragmentiranim i nepreglednim skupom alternativnih izvora financiranja. Lokalne banke su u velikoj mjeri izgubile ili smanjile povezanost sa svojim lokalnim regijama. Odnosi banaka i malih i srednjih poduzeća su oslabili i treba ih se ponovno izgraditi ili ojačati. Nekoliko inicijativa pokrenuto je za otvaranje nebankarskih kanala za financiranje MSP-a, uključujući pristup nekim fondovima rizičnog kapitala, korištenje financiranja imovinom (asset finance),  (2) financiranje lanca nabave (supply chain finance) i skupno financiranje (crowd funding). Potrebno je napraviti puno više. Sektor osiguranja i mirovinski fondovi voljni su odigrati važniju ulogu, no zahtijevaju odgovarajuće poticaje kojima bi se sada trebala baviti Komisija. Mjere koje će u budućnosti malim i srednjim poduzećima pomoći u pristupu dugoročnom financiranju trebale bi osigurati da ona od njih imaju koristi u skladu s planom, tj. da banke ne nameću dodatne i pretjerane uvjete ako se mjere budu provodile putem kanala za bankarsko posuđivanje.

3.4.2

Rizični kapital Komisija predlaže tzv. "fondove fondova" (funds of funds) za stvaranje kritične mase sredstava za financiranje iz fondova rizičnog kapitala. Pored toga, predloženi jamstveni fond za institucionalne ulagače mogao bi proširiti tržište. EGSO je već predložio da se uloga EIF-a proširi s davanja zajmova na osiguravanje rizičnog kapitala. (3) To je i prvotno zamišljeno 1994. g. prilikom osnivanja EIF-a. Ako bi se EIF, kao i EIB, na odgovarajući način rekapitalizirao, on bi mogao postati jedan od glavnih izvora rizičnog financiranja za MSP-ove.

3.4.2.1

Proširenje rizičnog financiranja za MSP-e usko je povezano s proširenjem postojeće ili stvaranjem nove trgovinske platforme za vlasničko financiranje MSP-a. Zelena knjiga sadrži brojne korisne prijedloge na tom području. Konačno, s obzirom da nacionalne i regionalne vlade kroz svoja regionalna tijela za razvoj već potiču opstanak i dugoročni rast MSP-a, postoje dobri razlozi da se ta tijela uključe u rad takvih trgovinskih platformi za MSP-e. Njihova uloga mogla bi se protezati od ocjenjivanja kreditne sposobnosti MSP-a koji imaju status njihovih klijenata do pružanja ograničenih garancija institucionalnim ulagačima.

3.4.3

EGSO-u bi bilo drago kad bi u Zelenoj knjizi bila izražena veća podrška ulaganju u socijalno odgovorne fondove kroz stvaranje odgovarajućih poreznih i financijskih pravila kao i samu javnu nabavu. U tom bi smislu možda bilo razloga za stvaranje europske promatračke skupine za dugoročno ulaganje. To tijelo moglo bi kroz aktivno sudjelovanje u organiziranom civilnom društvu pratiti razvoj ponude i potražnje za dugoročnim ulaganjem i uštedama te pomoći u pribavljanju relevantnih informacija potrebnih gospodarskim subjektima za donošenje ispravnih odluka za dugoročno ulaganje.

12.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 327/15

1.1

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) smatra da je zajednički pristup carinskim rizicima i sigurnosti lanca opskrbe ključan za garanciju ujednačene i nediskriminirajuće primjene europskih propisa od svih zainteresiranih vlasti na cijelome području carinske unije, koja je pod isključivom kompetencijom Europske unije prema članku 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

1.2

EGSO s uvjerenjem podržava prijedloge Komisije usmjerene k osiguravanju veće djelotvornosti i učinkovitosti pri upravljanju rizicima i kretanjem robe preko granica EU-a putem zajedničke strategije, zahvaljujući prikladnim informatičkim sustavima za upravljanje rizikom na razini Unije.

1.3

EGSO izražava veliku zabrinutost činjenicom da carinsku uniju, stvorenu Ugovorom iz Rima 1957. god. i uvedenu 1968. kao zajedničku politiku s ciljem osiguranja jedinstvene trgovinske zone slobodnog kretanja osoba i roba i sa sustavom jedinstvenog informacijskog punkta za carinske obaveze svih trgovaca, bez diskriminacije u postupanju u cijelome EU-u, još uvijek obilježava neusklađenost smjernica i razlike u primjeni koje onemogućuju djelotvorno i učinkovito upravljanje carinskim rizicima, na taj način usporavajući tok razmjene i slobodno kretanje robe u EU-u.

1.4

EGSO smatra da je nužno poboljšanje carinskih ovlasti na bilo kojem dijelu europskog teritorija, u cilju osiguranja veće kvalitete upravljanja rizicima u cijeloj carinskoj uniji za ujednačenu provedbu definicija, klasifikacija, sakupljanja i unosa podataka u zajedničku bazu prema jasnim zajedničkim kriterijima koje provjerava jedinstven sustav za osiguranje kvalitete i koje se nadzire uz sankcije prijestupnicima.

1.5

U cilju osiguranja ujednačene kvalitete upravljanja rizicima na svim vanjskim granicama Unije, EGSO preporuča razvoj zajedničkih tehničkih i normativnih standarda te ulaganje napora za stjecanje profesionalnih kompetencija na razini zajednice, pri čemu bi se uzele u obzir različite obaveze koje proizlaze iz različitih nacionalnih okolnosti.

1.6

EGSO ustraje u nastojanju da se zajamči potpuna međusobna povezanost među različitim bazama podataka u europskome sustavu nadzora tržišta, na temelju zajedničke strategije i uz snažnu potporu programa za tehnološki razvoj, kako bi se osigurala razmjena informacija u realnom vremenu između raznih tijela vlasti na različitim razinama te da bi se ojačala borba protiv mogućih rizika dampinga na području zdravstvene i socijalne politike te politike okoliša.

1.7

EGSO traži jačanje djelovanja EU-a na području razvoja kvalificiranih ljudskih resursa i izgradnje sposobnosti upravljanja, između ostalog i putem operacija ponovnog uspostavljanja ravnoteže kod nerazmjera u opterećenju kontrole i stvaranjem zajedničke carinske službe za intervencije koja bi, na zahtjev, jamčila posredovanje u teškim situacijama.

1.8

Također smatra da je nužno učvrstiti partnerstvo između carinskih tijela vlasti, prijevoznika i ovlaštenih gospodarskih subjekata te ojačati njihov status i povećati koristi kako bi, zahvaljujući jednokratnom prijenosu podataka bez bespotrebnih birokratskih podvostručenja, suradnja pri upravljanju rizicima bila optimalna.

1.9

EGSO poziva na uvođenje obnovljenog sustava upravljanja koji bi obuhvatio sve nacionalne i europske vlasti te agencije i sustave upozoravanja i obavještavanja kako bi se osigurala bolje strukturirana i sustavnija suradnja između carina i drugih tijela vlasti koja djeluju na unutarnjem tržištu.

1.10

EGSO dosljednost i usklađenost provedbe akcijskih paketa definiranih višegodišnjim planom za nadzor tržišta, kako bi se izbjegle dvostruke kontrole, korištenje različitih mjerila, višekratni zahtjevi za istim podacima, različiti pristupi različitih tijela vlasti odgovornih za kontrolu i nadzor tržišta te manjak međusobne povezanosti.

2.1

U skladu s člankom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, carinska unija je pod isključivom nadležnošću Europske unije.

2.2

EGSO je već 2004. godine naglasio nužnost "preusmjeravanja strateškog pristupa politikama koje se bave carinskim službama i koji, s razlogom, stavlja veći naglasak na izazove koje donosi primjena carinskih politika na novim vanjskim granicama Unije, poslije proširenja. Također priznaje da su se, osobito nakon događaja u Sjedinjenim Američkim Državama, promijenile okolnosti izazvane novim brigama na području sigurnosnih postupaka u cilju zaštite građana Unije." (1)

2.3

U pogledu velikih poteškoća u djelovanju s kojima se, uslijed razlika u primjeni zakonodavstva EU-a, carinska unija suočava i koje bi mogle ugroziti njezin opći uspjeh lošom učinkovitošću, rasipanjem sredstava i neusklađenošću između potreba i sredstava na raspolaganju, EGSO je naglasio da je potrebno "težiti za jedinstvenom carinskom politikom temeljenom na ujednačenim, ažuriranim, transparentnim, učinkovitim i pojednostavljenim postupcima, koja bi doprinijela gospodarskoj konkurentnosti EU-a na svjetskoj razini." (2)

2.4

Carinska unija je operativno tijelo većeg dijela mjera trgovinske politike EU-a i u sklopu nje se ostvaruju brojni međunarodni ugovori u vezi s trgovinskim tokovima EU-a razvojem, od strane uprava u državama članicama, važnih horizontalnih postupaka upravljanja podacima, gospodarskim subjektima i "upravljanjem rizicima, uključujući prepoznavanje, procjenu, analizu i ublažavanje brojnih vrsta i razina rizika povezanih s međunarodnom razmjenom robe." (3)

2.5

Uvođenjem zajedničkog pristupa za upotpunjeno upravljanje rizikom, kako na ulaznim, tako i na izlaznim točkama, ostvarili bi se sljedeći ciljevi:

3.1

Kao što je navedeno u izvješću Komisije o stanju carinske unije, objavljenom krajem 2012. godine, "carinska uprava je jedino tijelo vlasti odgovorno za nadzor i kontrolu sve robe koja prelazi vanjske granice EU-a i koja se, nakon što ih carinska tijela vlasti puste u slobodni opticaj u nekom dijelu EU-a, može slobodno kretati po cijelom carinskom teritoriju Unije." (4)

3.2

Zahvaljujući ovoj jedinstvenoj poziciji primarna odgovornost carinskih tijela vlasti Unije jest nadzor međunarodne razmjene robe EU-a i doprinose ostvarenju vanjskih vidova unutarnjeg tržišta, zajedničke trgovinske politike i drugih politika koje se odnose na trgovinu i na sigurnost cijelog organizacijskog lanca.

3.3

EGSO je naglasio da "carinska unija mora predstavljati conditio sine qua non procesa europske integracije, kako bi se osiguralo slobodno kretanje robe i najviša zaštita potrošača i okoliša te učinkovita borba protiv prevara i krivotvorenja na cijelom teritoriju EU-a" (5) te je pozvao na jedinstvenu carinsku politiku temeljenu na ujednačenim, ažuriranim, transparentnim, učinkovitim i pojednostavljenim postupcima.

3.4

Iako se carinska unija temelji na zajedničkom zakonodavstvu i zajedničkoj politici, njezino je djelovanje u praksi složeno i njome još uvijek upravlja 27 različitih tijela vlasti EU-a s različitim ljudskim, tehničkim i financijskim faktorima na raznim razinama, kako za primjenu postupaka carinjenja i kontrole, tako i za upravljanje različitim razinama rizika povezanih s međunarodnom razmjenom robe i sigurnošću lanca opskrbe.

3.5

EGSO naglašava države članice ne smiju biti vezane pri primjeni carinskog zakonodavstva, kako bi mogle i dalje pratiti opseg zainteresiranih trgovinskih tokova. U tome pogledu EGSO zaključuje da su države članice povećale broj mjera kako bi olakšale trgovinsku razmjenu, na primjer uvođenjem bezpapirne birokracije, pojednostavljenjem postupaka i uvođenjem statusa ovlaštenog gospodarskog subjekta.

3.6

Svaka harmonizacija mora se temeljiti na "najboljim praksama", a ne na srednjim europskim vrijednostima.

3.7

Ako želimo postići racionalizaciju troškova, usmjeriti djelovanje na rezultate, također i u smislu prihoda (što se tiče financijskog aspekta) te postići konkretan napredak, EGSO smatra da je potrebno kontrolu usmjeriti ne toliko na metodologiju temeljenu na pojedinačnim operacijama, koliko na "sistemski pristup" (systems-based approach) koji se temelji na procjeni rizika.

4.1

U kontekstu stalnog povećanja trgovinskih tokova i novih, sve složenijih poslovnih modela sa sve bržim ritmom, carinska unija je u svome djelovanju podvrgnuta stalnim pritiscima, jer se suočava sa sve većim brojem zadaća i očekivanja zainteresiranih strana. Za modernizaciju operativnog djelovanja carine u informatiziranom okružju potrebno je sljedeće:

4.2

Za postizanje učinkovitih zajedničkih strategija analize, kontrole i upravljanja rizicima nužne su promjene u načinu rada svih dotičnih tijela vlasti i usmjerenje prema zajedničkim strateškim ciljevima i metodama u okviru upravljanja rizicima u suradnji s drugim agencijama ili međunarodnim partnerima, osobito na području sigurnosti, zdravlja i okoliša.

4.3

Za učinkovito upravljanje rizicima osobito je potrebna bliža suradnja između carinskih tijela vlasti i tijela za nadzor tržišta, na nacionalnoj razini i na razini EU-a, bez koje bi razvoj zajedničkih mjerila i posebnih profila rizika bio ozbiljno otežan.

4.4

Pri uvođenju zajedničkog pristupa upravljanju rizikom, kako na ulaznim tako i na izlaznim točkama, potrebno je imati u vidu da trenutno 60 pravnih akata (6) određuje odgovornosti carine u vezi s kontrolom, dok je nadzornim tijelima povjeren niz međusobno ovisnih postupaka koji se protežu od inspekcije preko uzimanja uzoraka, laboratorijskog testiranja, tumačenja rezultata do procjene rizika i korektivnih i sankcijskih mjera u cilju poboljšanja sigurnosti proizvoda koji kruže tržištem, kako je predviđeno Aktom o jedinstvenom tržištu I (7) i II (8).

4.5

Različite metode procjene rizika trebalo bi, između ostalog i putem skupina za administrativnu suradnju, skupiti u zajedničku sistemsku platformu između carinskih tijela vlasti i tijela za nadzor tržišta na više razina te na taj način imati pristup iskustvima iz različitih baza podataka iz različitih područja.

4.6

Carinska tijela vlasti i tijela za nadzor tržišta trebala bi združiti sredstva i stručno znanje u cilju "primjene povoljnih metoda na MSP" (9), između ostalog i tako što bi i jedna i druga tijela vlasti proizvela vlastite smjernice i uz povećanje usklađenosti i suradnje, razmjene informacija i zajedničkih aktivnosti, kako bi na ciljan način upravljale robom s visokim sigurnosnim rizikom.

5.1

Uloga partnerstva između carinskih tijela vlasti, trgovaca i prijevoznika ima ključnu ulogu u jamčenju cjelovitosti lanca opskrbe u interesu građana, tvrtki i tijela jave uprave.

5.2

Takvo partnerstvo trebalo bi se temeljiti na čvrstome međusobnom povjerenju koje uključuje:

5.3

Ograničenje suvišne kontrole predviđeno je već u (revidiranoj) Konvenciji iz Kyota za pojednostavljenje carinskih kontrola Svjetske carinske organizacije (WCO) (10), kao i u pregovorima Svjetske trgovinske organizacije o olakšanju razmjene (11), unatoč pokušajima jačanja sustavnih kontrola nakon događaja od 11. rujna 2001.

5.4

Potrebno je boriti se protiv fragmentacije informacija i nadići poteškoće koje proizlaze iz razlika u sposobnostima upravljanja rizicima država članica, kako bi mogli jamčiti ujednačenu razinu upravljanja i elektroničke analize rizika, a temelj za to je razvoj zajedničke europske kulture upravljanja rizikom i sigurnošću lanca opskrbe.

6.1

Višegodišnji programi Europske unije za istraživanje i razvoj, a osobito Sedmi okvirni program, kao i IDABC (12) te ISA (13) za međusobnu povezanost javnih uprava, postavile su temelje za razvoj raznih zajedničkih projekata na području upravljanja rizicima s novim oruđem, koje omogućuje izbjegavanje postupaka i nacionalne prevlasti nad infrastrukturama i informatičkim programima koje se uvelike razlikuju od države do države.

6.2

Napori uloženi u inovacije, istraživanje i razvoj na području upravljanja rizicima moraju unutar EU-a biti usklađeni, kako bi se jamčilo brzo širenje i komercijalizacija tehnologija. Prije svega, projekti tipa "proof-of-concept" (potvrđivanje koncepata) i pokusne proizvodne linije nužni su za širenje tehnologija na industrijskoj razini. Partnerstva između javnog i privatnog sektora takve inicijative mogu financirati putem strukturnih fondova ili u okviru programa Obzor 2020. ili drugih programa EU-a.

7.1

EGSO je nedavno imao priliku naglasiti nužnost "bliže suradnje između carinskih tijela uprave, tijela vlasti nadležnih za nadzor tržišta, službi Europske komisije i europskih agencija, u cilju veće kontrole kvalitete robe koja prelazi granice" (14), inzistirajući na nužnosti pružanja prikladnih informacija i zajedničkog osposobljavanja.

7.2

Prema mišljenju Komisije, "potrebno je usavršiti podjelu kapaciteta i resursa država članica na razini Unije kako bi se učinkovitije ispunjavali ciljevi Unije na području upravljanja rizicima duž cijele vanjske granice", između ostalog i "usvajanjem mehanizma za elektroničku procjenu rizika u realnom vremenu", jačajući kapacitete na razini Unije.

7.3

EGSO smatra da pitanje suradnje i usklađivanja na području upravljanja rizicima predstavlja jednu od osjetljivih točaka prijedloga Komisije, ne samo na razini sustavnog usklađivanja među vlastima država članica, nego i na razini same Unije, između raznih glavnih uprava i operativnih agencija.

8.1

EGSO pozdravlja inicijativu Komisije za osiguranje uspjeha i učinkovitosti upravljanja rizikom i protokom robe preko granica EU-a putem zajedničke strategije na različitim razinama, s ciljem prepoznavanja vrste i razine rizika te raspona mogućih rješenja, u sklopu usklađivanja među različitim tijelima na europskoj razini temeljenog na zajedničkom pristupu i unaprijed određenim mjerilima.

8.2

EGSO je uvjeren da je nužna centralizacija postupka elektroničkog carinjenja, jer bi time Komisija dobila prikladne informatičke sustave za zajedničko upravljanje rizikom uz pomoć mreže međusobno povezanih baza podataka i sustavnog korištenja standardiziranih metoda rada, što bi garantiralo zaštitu radnika, potrošača i poduzeća od dampinga na području zdravstvene i socijalne politike te politike okoliša.

8.3

Mišljenje je EGSO-a da je jačanje kapaciteta carine nužno kako bi se na cijelom europskom teritoriju jamčila jednaka razina upravljanja rizicima prema jasnim zajedničkim mjerilima koji se utvrđuju jedinstvenim sustavom za osiguravanje kakvoće i koji se nadziru uz sankcije za prekršitelje.

8.4

EGSO smatra da s ovim pitanjem treba postupati u okviru višegodišnjeg plana za nadzor nad tržištem, koji određuje 20 konkretnih mjera  (15) koje je potrebno provesti do 2015., među kojima su:

8.5

EGSO smatra da se upravljanje carinskom kontrolom i nadzorom tržišta ne može odvijati odvojeno i da u to uključena tijela vlasti moraju težiti zajedničkom pristupu na europskoj razini zajedno s punom međusobnom povezanošću instrumenata za analizu, sakupljanje i obradu podataka na mreži.

8.6

EGSO podupire sustav podrške jačanju kapaciteta država članica pri upravljanju rizicima, kako bi se jamčili standardi kvalitete ujednačeni sa zajedničkim mehanizmom provjere, kontrole, nadzora i sankcija, no također i sa većim naporima Unije za osposobljavanje visokokvalificiranog osoblja koje je potrebno osobito tamo gdje su napori i troškovi najviši, na primjer, na granici schengenskog prostora.

8.7

S time u vezi EGSO zahtijeva jačanje djelovanja na razini Unije za razvoj kvalificiranih ljudskih resursa i izgradnju sposobnosti upravljanja, između ostalog i sastavljanjem zajedničke carinske službe za intervencije koja bi posredovala kada bi došlo do poteškoća.

8.8

Kako bi se osigurali jasni i usklađeni zajednički standardi na cijelom zajedničkom tržištu, s jednakom razinom sigurnosti, EGSO odlučno zahtijeva bližu suradnju i razmjenu informacija (prema visokim zajedničkim standardima) između tijela carinske uprave, tijela vlasti nadležnih za nadzor tržišta, službi Europske komisije i europskih agencija, s ciljem veće kontrole kvalitete robe koja prelazi granicu.

8.9

EGSO podupire zaključke Vijeća o napretku u vezi sa strategijom za razvoj carinske unije (16) na temu poboljšanja upravljanja carinskom unijom, njezinog kapaciteta za mjerenje vlastitog učinka i promicanja jedinstvene primjene zakonodavstva, poboljšanja suradnje među agencijama i, povrh svega, "usvajanja globalnijeg pristupa na području međunarodnog lanca opskrbe", što bi olakšalo razmjenu i "pružalo stvarnu i opipljivu korist ovlaštenim gospodarskim subjektima".

12.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 327/20

1.1

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) podržava holistički pristup Akcijskog plana te je već izradio mišljenja o mnogim od 11 predloženih mjera čija provedba svejedno još uvijek iziskuje različite vremenske periode i vrste podrške (među ostalim, i financijske).

1.2

EGSO smatra da postoji rizik da određene mjere ostanu zanemarene ili da ne budu u potpunosti provedive s obzirom na to da se ne razmatraju posljedice koje ekonomska kriza ostavlja na ovaj sektor, posebice u zemljama koje su najviše pogođene mjerama štednje.

1.3

Kod provedbe Plana preporuča se uzeti u obzir i vrednovati različitosti koje se često manifestiraju u obliku MSP-a i mikro poduzeća.

1.4

EGSO pozdravlja prijedlog da se osnuje trajna skupina za konkurentnost trgovine na malo te izražava želju da njezin sastavni dio budu europski socijalni partneri te predstavnici udruga potrošača i MSP-a.

1.5

EGSO preporuča da se relevantne i istinite informacije učine ne samo dostupnima, već da ih se uistinu stavi na raspolaganje potrošačima u sažetom i lako razumljivom (a ne tehničkom i pravnom) obliku.

1.6

Preporuča se potaknuti zemlje članice da definiraju koji se oblici trgovine na malo, o kojima se govori u Direktivi o uslugama, mogu smatrati oblicima od općeg interesa (društvenog i kulturnog).

1.7

EGSO traži da se poduzeća potaknu na objedinjavanje trgovine online i offline, s obzirom na to da su danas ta dva oblika u mnogim slučajevima još uvijek jedan drugome alternativa, čak i pri pokušajima nadilaženja poteškoća povezanih s radnim vremenom trgovina.

1.8

Pretjerana koncentracija distribucije robe stvara različite probleme, među ostalim i objektivne poteškoće u ostvarivanju istinske konkurentnosti.

1.9

EGSO predlaže da se, kao što je to već predložio u prethodnom mišljenju (1), na europskoj razini riješi problem zlouporabe određivanja transfernih cijena, čime se cijene transakcija unutar grupe utvrđuju na temelju parametara procjene povezanih s fiskalnim potrebama grupe, umjesto da se temelje na normalnim uvjetima tržišta.

1.10

EGSO preporuča usmjerenost na održivost trgovine i na smanjivanje rasipanja, što se također može postići širenjem sustava prodaje proizvoda u slobodnom stanju, kojim se smanjuje količina ambalaže koja predstavlja faktor onečišćenja.

1.11

Komisija treba aktivno pratiti inovacije i promjene, koristeći se svim raspoloživim sredstvima, budući da je konkurentnost uvjet za promjene, a ne njihov aktivator.

1.12

EGSO smatra da je od iznimne važnosti usklađivanje traženih profesionalnih profila i kompetencija zaposlenika te smatra da se uključenost poduzeća na tom planu ne bi trebala ograničavati samo na sadržaje izobrazbe, već bi se trebala manifestirati i putem ciljanih investicija.

1.13

Na temelju iskustva Europskog vijeća za znanja i vještine zaposlenih u trgovinskom sektoru (European Skills Council for Commerce), EGSO potiče države članice na uspostavljanje bilateralnih tijela između socijalnih partnera za razvoj profesionalnog osposobljavanja (usklađivanje znanja i vještina, planovi osposobljavanja, financiranje, utvrđivanje potreba osposobljavanja, provođenje osposobljavanja i prikupljanje povratnih informacija o njemu).

1.14

EGSO podržava inicijativu Komisije za pokretanje dijaloga među svim zainteresiranim stranama da se na razini EU definiraju učinkovite mjere za borbu protiv neformalne ekonomije te rada na crno i bez prijave. Nada se jakoj političkoj volji zemalja članica koje bi Komisija mogla koordinirati putem osnaženog partnerstva.

2.1

S ciljem stvaranja unutarnjeg tržišta za sektor distributivne trgovine u okviru strategije Europa 2020., akcijski plan nudi smjernice koje uključuju 5 prioriteta i 11 mjera koje treba ostvariti do 2014. g. Komisija će osigurati nadgledanje njihove provedbe te će 2015. g. izvijestiti o postignutom napretku.

2.2

Distributivna trgovina u EU od ključnog je značenja za porast zaposlenosti, za stvaranje novih radnih mjesta te inovativnih i održivijih potrošačkih modela. Ovaj sektor ostvaruje udio od 11 % u BDP-u i od gotovo 15 % u zaposlenosti, što iznosi otprilike 36 milijuna zaposlenih u više od 6 milijuna poduzeća, to jest 29 % svih poduzeća, od čega izrazito visok postotak otpada na MSP i mikro poduzeća.

2.3

Planom se utvrđuje da distributivna trgovina sve više postaje sastavni dio ostalih ekonomskih sektora i da su razlike među njima sve manje uočljive. Ističe se da i dalje postoje poteškoće koje sprečavaju stvaranje unutarnjeg tržišta za sektor distributivne trgovine koje bi bilo učinkovito, konkurentno i cjelovito. Zbog toga je potrebno poboljšati konkurentnost i produktivnost tog sektora te ojačati njegove gospodarske i društvene rezultate kao i učinkovitost u zaštiti okoliša, vodeći općenito računa o različitostima, a posebno o situaciji u kojoj se nalaze MSP i mikropoduzeća.

2.4

EGSO ističe da, unatoč procesu modernizacije sektora u posljednjih 20 godina, mnogobrojna mala i srednja poduzeća u ovom razdoblju propadaju, ne samo iz razloga povezanih s većom konkurentnošću cijena i opadanjem zarade, već i zbog ekonomske krize koja je značajno smanjila potrošnju i prouzrokovala manju sklonost kupovini.

2.5

Financijska kriza, rast cijena sirovina, starenje stanovništva, potreba za većom održivošću i tehnološke inovacije (npr. elektronsko plaćanje i samoposlužne blagajne) duboko mijenjaju procese i modele poslovanja, bilo da se radi o velikim organiziranim distribucijskim lancima ili o MSP-u.

2.6

EGSO prihvaća ideju o osnivanju stalne skupine za konkurentnost trgovine na malo (koja bi uključivala zemlje članice, zainteresirane strane i MSP) s ciljem da se u središte europskih političkih rasprava stave problemi tog sektora, da se odrede razvojni putovi, nadgleda ostvareni napredak i osmisle daljnje preporuke. EGSO traži da europski socijalni partneri ovog sektora (UNI-Europa za trgovinski sektor i Eurocommerce), koji su krajem osamdesetih godina pokrenuli konstruktivan socijalni dijalog, budu dio ove skupine, jednako kao i predstavnici civilnog društva, posebice udruženja potrošača i MSP-a.

2.7

EGSO preporuča Komisiji i državama članicama da potiču i promiču sve pravedne i uravnotežene oblike suradnje i trgovačkih udruženja, kako na području nezavisnih trgovačkih aktivnosti, tako i među velikim distribucijskim poduzećima i onim neovisnim, a sve to temeljem ugovora koji nude jasna i uravnotežena jamstva.

3.1

Prava su uistinu prava samo ako se primjenjuju i ako su poznata. Informiranje ne znači nužno i poznavanje, koje je prvo pravo potrošača, jer jedino tako mogu slobodno usmjeravati vlastitu potrošnju na putu prema blagostanju i individualnoj i kolektivnoj koristi. Danas se mnogobrojne odluke o kupnji donose na temelju objektivno širokog raspona dostupnih informacija.

3.2

Marketing velikih distributera trenutačno je jedan od najvećih problema ovog sektora, budući da se fokusira gotovo isključivo na prodajnu cijenu namijenjenu potrošaču, zanemarujući u potpunosti odnos kvalitete i cijene. U mnogim zemljama članicama to je prouzrokovalo opadanje kvalitete prehrambenih proizvoda, među ostalim i zbog zamjene prirodnih sastojaka nadomjesnim tvarima. Ta pojava smanjuje mogućnost izbora potrošača koji bi često bili spremni platiti više za kvalitetan proizvod, ali ga ne uspijevaju pronaći u ponudi.

3.3

Poznavanje karakteristika proizvoda građanima omogućava svjesnu kupovinu te potiče veću kvalitetu i raznolikost ponude i bolju uslugu. No, više raspoloživih informacija ne odgovara nužno većoj svijesti građana. Štoviše, u mnogim slučajevima točno je upravo suprotno: kada se nađe pred viškom informacija, potrošač često odabire ne pročitati ih, zbog nedostatka vremena ili zbog jezika koji je previše stručan i malo razumljiv.

3.4

Osim što je razradila smjernice za uspješnu praksu i kodekse ponašanja (mjera 1) (2), Komisija bi trebala predvidjeti učinkovite i obvezujuće instrumente čiji bi cilj bio da proizvođači i distributeri potrošačima omoguće jednostavno upoznavanje svih onih karakteristika njihovih proizvoda, usluga i cijena koji su ključni za ostale društvene, okolišne, teritorijalne i gospodarske ciljeve. Osim toga, sve potrebne informacije trebale bi biti stavljene na raspolaganje u obliku kratkih i jednostavno razumljivih priopćenja. Na taj način potrošači mogu slobodno odlučiti hoće li više cijeniti ovu ili onu karakteristiku proizvoda i ne moraju se orijentirati samo na one koje promiče marketing.

3.5

Sustav ponude potrošaču nudi mnoge spoznaje koje su mu korisne pri odabiru, ali je usredotočen prvenstveno na one aspekte proizvoda koji su vezani za kupnju i korištenje na samom početku, više pozornosti polaže na trenutačno zadovoljstvo i zanemaruje kasniji životni tijek proizvoda (stupanj mogućnosti reciklaže ambalaže, trajanje traženih svojstava proizvoda, dostupnost podrške i rezervnih dijelova, vrijednost korištenog proizvoda u trenutku moguće pretprodaje, usluge dostupne nakon prodaje).

3.6

Osim što predlaže metodologiju za mjerenje i informiranje o globalnom utjecaju proizvoda i organizacija (mjera 2) (3), Komisija bi trebala preuzeti dužnost nadopunjavanja informacija na temelju kojih potrošači proizvode biraju pri kupnji (4). Iz toga proizlazi da bi provođenje ove mjere trebalo osigurati jasne informacije o:

3.7

Stoga EGSO predlaže da se ova mjera provede na učinkovit i realističan način, bilo zbog veće brige o potrošačima, bilo zbog poduzeća, posebice MSP-a, kako bi je znali primijeniti u praksi.

4.1

Direktiva o uslugama, odbijajući udovoljavanje određenim zahtjevima, isključuje iz zabrane one „programske zahtjeve koji nemaju ekonomske ciljeve, već su vođeni mnogobrojnim obvezama općeg interesa“ te štoviše „ne utječe na slobodu zemalja članica da same odrede, sukladno pravu Europske unije, koje usluge smatraju uslugama od općeg ekonomskog interesa“. Među „motive koji su nužno od općeg interesa“ Direktiva izričito navodi „očuvanje nacionalne, povijesne i umjetničke baštine te ciljeve društvene i kulturne politike“.

4.2

Postoje oblici trgovine na malo koji predstavljaju karakterističan izričaj kulture i stila života određenog područja. Ovim oblicima trgovine – i samo njima – treba omogućiti konkurentnost unutar jednog sustava poduzeća sličnih njima, koji teži stalnom poboljšanju kvalitete i učinkovitosti na korist potrošača. Izložiti takve trgovine riziku da ih nadvladaju velika poduzeća značilo bi u kratkom vremenu primijeniti principe slobodnog tržišta, ali bi se uništila i kulturna baština i stil života koji se teško mogu nadomjestiti te bi se na taj način također izazvalo i ekonomsko slabljenje dotične zajednice i područja.

4.3

Maloprodajne trgovine zbog konkurentnosti su poboljšale kvalitetu svojih usluga i svoju proizvodnu učinkovitost. Od esencijalne je važnosti da Komisija razlikuje zdravu konkurentnost među sličnim poduzećima, koja ih potiče na neprekidnu potragu za poboljšanjem kvalitete i učinkovitosti na korist potrošača, od ostalih oblika ekonomsko-trgovačkog rivalstva među poduzećima.

4.4

Bitno je, stoga, da na određenom području postoji zdrava konkurentnost među poduzećima ovog sektora, neovisno o njihovoj veličini i ne u cilju međusobnog nadvladavanja, već kako bi jedna drugima predstavljale konstruktivan poticaj. To bi dovelo do boljih usluga, većeg izbora, struktura jednostavnijih za korištenje, povoljnijih cijena i identiteta lokalne zajednice.

4.5

Tamo gdje veliki trgovački lanac, zahvaljujući svojoj gospodarskoj snazi, uspije istisnuti tradicionalne trgovine, treba priznati da se radi o nanošenju štete jer se uništavaju kulturna baština i nasljedstvo životnih stilova te lokalno, teritorijalno, ekonomsko i društveno tkivo karakteristično za to određeno područje i zajednicu, a njegova vrijednost za potrošača nadilazi banalnu povoljnost koja proizlazi iz izbora robe i cijena.

4.6

Što se tiče mjera 3 i 4, Komisija treba, u skladu s Direktivom o uslugama, poticati zemlje članice da procijene mogu li i koji oblici trgovine na malo ostvariti te ciljeve društvene i kulturne politike. Treba, dakle, promicati uključivanje tradicionalne i neovisne trgovine na malo u opće interese tamo gdje trgovina na malo poprima oblike koji su izričaj određenog područja čije karakteristike uspijeva odražavati. Ipak, potrebno je s pravom izbjegavati da se interesi djelomično vezani za zemlju podvuku pod maskom općih interesa zajednice, kao što su okoliš i urbanizam. U tom smislu Komisija mora jasno naznačiti koji se interesi mogu smatrati općim interesom nekog područja i to u toj mjeri da zatraži od svake regije/područja da samostalno izradi ljestvicu s tri primarna interesa koji trebaju biti kriterij pri procjeni odobravanja novih trgovinskih postrojenja.

4.7

Internetska trgovina na malo ne može zamijeniti svoj fizički model, već oba modela trebaju razviti oblike supostojanja, posebice zato što trgovina na malo ima esencijalnu društvenu funkciju i ne svodi se samo na opskrbu robom i uslugama po najnižoj cijeni.

4.8

EGSO traži od Komisije da potakne unutar MSP-a, na konkretan način, kroz suradnju zemalja članica i udruženja MSP-a, obuku o načinima integriranja različitih oblika trgovine i tradicionalne trgovine.

4.9

Potencijale razvoja internetske trgovine nije moguće predvidjeti jer ovise o tome na koji način će ih tržišta i institucije regulirati. Komisija bi trebala pokrenuti i olakšati svaku mjeru koja teži valorizaciji neprodajnih usluga (non-sale), to jest onih koje se ne mogu direktno svesti na određenu kupnju, koje osigurava offline trgovina na malo.

4.10

Danas trgovine klijentu pružaju brojne besplatne usluge (npr. izlog – window shopping), čiji se troškovi pokrivaju maržom na prodaju. Zato proizvođači često obeshrabruju kupovanje putem interneta i nameću klijentu kupovanje offline. No, sve više potrošača kombinira dvije vrste kupovanja, online (uspoređujući proizvode i cijene) i offline (što im omogućava dotaknuti proizvod rukom i probati ga). EGSO preporuča nadilaženje ove konkurencije između dvije vrste kupovanja, potičući integraciju i vrednovanje usluga koje pruža tradicionalna trgovina, zato što fizičko kupovanje omogućava stvaranje socijalnih i realnih veza koje se ne mogu pretvoriti u digitalne veze. Potrebna je integracija, ne zamjena.

4.11

EGSO smatra da na razini država članica postoji različito zakonodavstvo u vezi s radnim vremenom trgovina i s nedjeljnim i noćnim radom. Nadalje, takvo zakonodavstvo često je predmet rasprava unutar brojnih država, u smislu konkurentnosti između nezavisnih poduzeća, MSP-a i mikropoduzeća te utjecaja na osoblje. EGSO poziva Komisiju da se založi za nadilaženje ove prepreke postizanju jedinstvenog tržišta i europskog socijalnog modela, između ostalog i putem integracije online i offline trgovine.

5.1

EGSO smatra da je sektor distribucije robe jedan od najgušće zastupljenih. U svakoj zemlji članici tržište kontrolirano 3do 5 poduzeća, često multinacionalnih razmjera. To stvara veliki problem na planu konkurentnosti, budući da je taj sektor postao prejak u odnosu na dobavljače koji su izrazito brojniji.

6.1

EGSO potiče mjeru 6, usmjerenu na podršku maloprodajnih distributera s ciljem da usvoje mjere za smanjivanje rasipanja hrane (6) te pozdravlja ideju da se u 2013. usvoji komunikacija o održivoj prehrani.

6.2

EGSO podržava mjeru 7 Komisije, usmjerenu na „postizanje više ekološke razine i održivosti opskrbnih lanaca“, putem svih načina smanjenja korištene energije i proizvodnje onečišćujućih materijala. U pogledu onečišćujućih materijala, EGSO savjetuje promicanje modela distribucije proizvoda velike potrošnje koji bi se temeljio na proizvodima u slobodnom stanju, za razliku od pakiranih proizvoda. Kako bi se ova mjera, čiji je cilj smanjiti proizvodnju ambalaže za odstranjenje, provela na konkretan način, EGSO od Komisije traži da se savjetuje sa svim uključenim stranama.

6.3

Danas se ova praksa primjenjuje u ograničenom kontekstu i kod vrlo malog broja proizvoda, ali ima velik potencijal širenja:

6.4

Danas se ovaj model primjenjuje u rijetkim situacijama, na primjer za prodaju svježeg mlijeka, dok je automobilsko gorivo primjer proizvoda čija se široka distribucija odvija po modelu prodaje u rinfuzi. Proizvod sam po sebi nije baš ekološki, ali njegova distribucija ne proizvodi ni grama plastike niti dovodi do rasipanja zbog količinskih viškova.

6.5

Ovaj model će zahtijevati promjenu strukture prodajnih mjesta koja bi se trebala opremiti cijevima za opskrbu skladišta i polica ili barem sustavima za ponovno punjenje spremnika. U svakom slučaju, polica više neće predstavljati nedinamičan i nediferencirani stalak za proizvod.

6.6

Kako bi se ovome modelu osigurala stvarna prilika za širenje, moraju ga podržati veliki distributeri koji distribuiraju najveći dio potrošačkih proizvoda, jer jedino oni imaju sposobnosti i sredstva nužna za pokretanje ovog procesa velike transformacije. U ovom bi kontekstu i MSP trebao imati ključnu ulogu.

6.7

Komisija može pomoći pri pokretanju ove promjene na način da obznani njezine društvene i vrijednosti i značaj za okoliš te korištenjem svih sredstava koja ima na raspolaganju kako bi promicala i olakšala konkretne inicijative i projekte.

7.1

Oporavak realnog ekonomskog sektora ovisi i o inovacijama koje je u mogućnosti razvijati (mjera 8), a od ključne je važnosti da MSP ima veći i lakši pristup bankovnim kreditima za pokretanje inovativnih projekata i aktivnosti.

7.2

Za razliku od onoga što se napravilo u SAD-u, ključno je da ulaganja poduzeća u inovacije budu popraćena brigom o radnicima i kvalitetom zapošljavanja.

7.3

Čini se da Komisija očekuje da ove promjene proisteknu iz „konkurentnosti maloprodajnog sektora“, čija bi promocija bila jedini cilj mjera koje se predlažu u komunikaciji. Ali dok je nedostatak konkurentnosti prepreka za promjene, konkurentnost sama po sebi ne jamči promjenu.

7.4

Komisija, smatrajući trgovinska poduzeća "množiteljima inovacija", uviđa da MSP za trgovinu na malo, budući da se nalazi u izravnom kontaktu s potrošačima, bolje uočava nove zahtjeve tržišta te da stoga, također budući da je fleksibilniji od velikih poduzeća, uspijeva ponudu bolje prilagoditi promjenjivoj i raznolikoj potražnji.

7.5

Ipak, neke promjene sustava i modela zahtijevaju sposobnost planiranja i, nadasve, ugovornu moć i zbog toga su tu velika poduzeća nenadomjestiva. Komisija treba uložiti svaki napor kako bi u procese inovacija i promjena uključila sva poduzeća - mala, srednja i velika.

7.6

EGSO pozdravlja stvaranje baze podataka koja će objedinjavati europske i nacionalne norme na području etiketiranja prehrambenih proizvoda (mjera 9) (7).

7.7

EGSO podržava Komisiju u ostvarivanju bolje integriranosti na tržištu plaćanja putem kartica, interneta i mobilnih telefona (mjera 10) (8) te se nada njezinu što bržem širenju.

8.1

Usklađivanje kompetencija ključno je za kvalitativni rast zaposlenosti (9) u sektoru, koji često predstavlja prvu priliku za ulazak ili povratak na tržište rada, ali se ne percipira često i svugdje kao atraktivan i zanimljiv sektor u koji bi se uložio vlastiti profesionalni život.

8.2

Za povećanje kompetitivnosti i produktivnosti trgovine na malo nužno je ostvariti usku povezanost među traženim profesionalnim profilima i kompetencijama zaposlenika (mjera 11) koji trebaju biti u prilici poboljšavati svoje profesionalne rezultate, također i u odnosu na uvedene razine automatizacije.

8.3

Komisija želi ojačati suradnju među socijalnim partnerima s ciljem poboljšavanja politike obrazovanja i prekvalificiranja, također i u okviru savjetovanja o sektorskim kompetencijama EU-a.

8.4

Usprkos uvođenju tehnoloških inovacija, produktivnost sektora i dalje je dosta niska i MSP otežano ulaže u nove tehnologije, inovacije i u profesionalno obrazovanje vlastitih zaposlenika.

8.5

Ipak, akcijski plan ne može zanemariti činjenicu da, na području unutarnjeg tržišta, sektor pati od socijalnog dumpinga i nelojalne konkurencije među trgovačkim poduzećima, neovisno o njihovoj veličini, s obzirom na to da se sustav industrijskih odnosa i sustav kolektivnog pregovaranja razlikuju od zemlje do zemlje, što uzrokuje nastanak različitih modela razvoja i raznovrsnih investicijskih politika.

8.6

Ograničavajuće je to što se analiza odnosi jedino na usklađivanje traženih profesionalnih profila i raspoloživih kompetencija, a ne uzima u obzir sve one probleme koji danas sprečavaju stvarni nastanak unutarnjeg, integriranog i konkurentnog europskog tržišta za ovaj sektor, a koji se tiču uvjeta rada, organizacije rada, niskih plaća, fleksibilnosti, privremenih poslova i izražene prisutnosti samostalnih pseudoradnika.

8.7

U komunikaciji se predlažu ulaganja u obrazovanje za koja bi odgovorne bile vlade, sami pojedinci i obrazovni sustav, dok bi poduzeća imala važnu ulogu u razrađivanju novih studijskih i obrazovnih programa te stažiranja. EGSO smatra da se sudjelovanje poduzeća ne bi trebalo ograničiti samo na definiranje obrazovnih potreba, već bi bilo nužno i njihovo proaktivno sudjelovanje putem ciljanih ulaganja u stjecanje potrebnih znanja (10).

8.8

Takva integrirana javna i privatna ulaganja pomogla bi ne samo mladima koji tek ulaze na tržište rada, već i onim skupinama koje imaju velikih poteškoća s pronalaženjem posla (dugotrajno nezaposleni, stariji radnici, imigranti i radnici s invaliditetom). Posebnu pozornost trebat će posvetiti zapošljavanju žena koje su više izložene riziku od gubitka zaposlenja tijekom procesa reorganizacije i koje imaju više poteškoća u pronalaženju načina usklađivanja privatnih i poslovnih obveza.

8.9

Usklađivanje kompetencija, jačanje partnerstva na relaciji škola - poduzeće i obrazovanje vezano za stažiranje neće dati očekivane rezultate u smislu mobilnosti zaposlenika i rasta produktivnosti sektora, ako se istovremeno ne promiče priznavanje kvalifikacija, stručne prakse, naukovanja i stečenih znanja na europskoj razini.

8.10

Usprkos naporima koji se poduzimaju na nacionalnoj razini, rad na crno i bez prijave i dalje je ozbiljan problem zbog kojeg se poduzeća izlažu nelojalnoj konkurentnosti na području cijene rada. Radnici koji postaju dio neformalnog tržišta rada nisu lišeni samo zdravstvenog i socijalnog osiguranja, već im je uskraćena i mogućnost daljnjeg obrazovanja i stažiranja što ima daljnje negativne učinke na prilike koje im se pružaju u smislu stjecanja znanja i profesionalnih kompetencija.

8.11

Zbog toga je pozitivna inicijativa Komisije da se pokrene dijalog sa svim zainteresiranim stranama kako bi se procijenio utjecaj neformalne ekonomije na uvjete rada i kako bi se na razini EU-a definirale mjere za njezino suzbijanje. EGSO smatra da će takva inicijativa biti učinkovita u onoj mjeri u kojoj zemlje članice ulože snažnu političku volju u tom smjeru, a tu političku volju Komisija bi mogla koordinirati putem osnaženog partnerstva.

8.12

EGSO smatra da je ključno da mjere za suzbijanje crnog i neformalnog tržišta rada postanu dio stalne rasprave među socijalnim partnerima sektora, u okvirima europskog socijalnog dijaloga (11).

12.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 327/26

1.1

EGSO uzima u obzir Zelenu knjigu koju je objavila Europska komisija i smatra da ona odražava pozitivan i jasan pomak u pristupu Komisije nepoštenim trgovačkim praksama.

1.2

EGSO smatra da je primjenjivanje nepoštenih trgovačkih praksi ne samo "nepravedno" ili "neetično", već i da je protivno temeljnim pravnim načelima i interesima ponude i potražnje. S obzirom da se tu radi o zlouporabi bitno jačeg tržišnog položaja, predlažemo da se koristi pojam "zlouporabnih trgovinskih praksi" koji se učestalo koristi u francuskom i engleskom jeziku.

1.3

Odbor smatra da su trenutna raširenost i opseg nepoštenih trgovačkih praksi većim dijelom rezultat spajanja i preuzimanja poduzeća tijekom zadnjih par desetljeća

1.4

Prema viđenju Odbora, dosadašnji rezultati Foruma na visokoj razini za bolje funkcioniranje opskrbnog lanca prehrambenim proizvodima su nejasni, a predloženi pristupi nisu dovoljni da bi se riješio problem nepoštenih praksi. Odbor zbog toga poziva Europsku komisiju da predloži nove inicijative.

1.5

Iako EGSO ne sumnja da se nepoštene prakse mogu primjenjivati u bilo kojoj vrsti ugovornog odnosa, uvjeren je da je situacija naročito ozbiljna u odnosima između trgovačkih lanaca s jedne strane te malih i srednjih poduzeća na području poljoprivrede i proizvodnje hrane s druge. Ovdje su prisutni oblici i stupnjevi zlouporabe koji se ne pojavljuju nigdje drugdje.

1.6

EGSO je posebno zadovoljan time što Komisija u svojoj Zelenoj knjizi izričito dovodi u pitanje postojanje stvarne ugovorne slobode u slučajevima kada su odnosi vrlo nejednaki, u čemu dijeli mišljenje s EGSO-om.

1.7

Odbor smatra da Zelena knjiga Europske komisije jako dobro prikazuje bit i glavne vrste nepoštenih trgovačkih praksi. Međutim, on čvrsto vjeruje da bi Komisija trebala dati jedinstvenu definiciju nepoštenih trgovačkih praksi, sličnu onoj iz Direktive 2005/29/EZ, s obzirom na sličnosti između praksi koje se navode u Zelenoj knjizi i "zavaravajućih trgovačkih praksi" (1).

1.8

Nepoštene trgovačke prakse najrasprostranjenije su kad postoji "ozračje straha" u kojem je slabija ugovorna strana u strahu od toga da će jača strana prekinuti njihov poslovni odnos. To naročito vrijedi u slučajevima kada velike trgovačke organizacije vrše nepošten pritisak na svoje dobavljače i/ili prebacuju previsoke cijene na trgovačke lance, a time i na potrošače.

1.9

Prema viđenju EGSO-a, posljedice nepoštenih trgovačkih praksi nisu ograničene na poslovanje između poduzeća, niti pogađaju samo slabije ugovorne strane. Potrošači su također žrtve, kao i nacionalni gospodarski interesi, što nije dovoljno naglašeno u Zelenoj knjizi.

1.10

EGSO smatra da zakoni za suzbijanje nepoštenih trgovačkih praksi usvojeni u nekoliko država članica odražavaju činjenicu da je trenutno stanje stvari neprihvatljivo. Iako ovi zakoni iz raznih razloga nisu ostvarili zadovoljavajuće rezultate, bilo bi pogrešno reći da ništa nije postignuto. Veća transparentnost u raspodjeli zarade i napuštanje sramotnih praksi bliskih ucjeni, mogu se smatrati jednim od uspjeha.

1.11

Iako EGSO nema razloga vjerovati da usvajanje ovih zakona od strane država članica štetno djeluje na slobodno kretanje roba u EU-u, do nekih ograničenja ipak može doći. Doduše, nijedan od ovih zakona nije protekcionističke prirode i svi se jednako primjenjuju na domaća poduzeća kao i na poduzeća iz drugih država članica.

1.12

EGSO preporuča da nedostatak ugovorne slobode u nekim odnosima bude početna točka u bilo kakvoj daljnjoj raspravi o mogućem rješenju problema nepoštenih trgovačkih praksi.

1.13

EGSO preporuča da se u budućim prijedlozima za regulaciju nejednakih trgovinskih odnosa u obzir uzme i "faktor straha". Između ugovornih strana mora se osigurati osnovna ravnoteža kako bi njihov odnos bio ravnopravan. Iz tog razloga, osnovni cilj zakona koji reguliraju nepoštene trgovačke prakse ne može biti zaštita isključivo slabije ugovorne strane, već i nacionalnog gospodarskog interesa. To bi, na primjer, značilo da pogođeni dobavljači hrane ne bi morali aktivno sudjelovati u upravnom i pravnom postupku.

1.14

EGSO poziva Europsku komisiju da usvoji zakone kojima se zabranjuje nepoštena trgovačka praksa. Oni bi se trebali temeljiti na popisu osnovnih praksi. Taj popis obuhvatio bi najtipičnije oblike praksi koje jače ugovorne strane primjenjuju i koje su osmišljene da prenesu njihove uobičajene troškove i rizike na slabiju stranu.

1.15

Na temelju iskustva sakupljenog u zadnjih nekoliko desetljeća, EGSO poziva Europsku komisiju na suradnju s nacionalnim tijelima za zaštitu tržišnog natjecanja u radikalnoj reviziji trenutnih, i očigledno zastarjelih, pravila tržišnog natjecanja, u cilju promicanja poštenog tržišnog natjecanja zasnovanog na poštenoj razmjeni relevantnih informacija u ovom sektoru kako bi se u obzir uzeli svi postojeći dominantni položaji.

2.1

Zelena knjiga pravi razliku između opskrbnih i distribucijskih lanaca prehrambenih i neprehrambenih proizvoda, što je potpuno opravdano s obzirom na određene posebne značajke kojima se prehrambeni opskrbni lanac razlikuje od ostalih.

2.2

U zadnja dva desetljeća je u poduzećima koja pripadaju opskrbnim i distribucijskim lancima došlo do jake konsolidacije, što je dovelo do stvaranja oligopola. U opskrbnim lancima prehrambenih proizvoda, ta je konsolidacija posebno vidljiva u maloprodajnom sektoru, nešto manje u prerađivačkoj industriji i najmanje u primarnoj proizvodnji poljoprivrednih proizvoda. Taj trend doveo je do velikih neravnoteža u opskrbnom lancu prehrambenih proizvoda zbog ogromne pregovaračke moći koju oligopoli imaju nad svojim trgovačkim partnerima koji su puno fragmentiraniji.

2.3

EGSO je uvjeren da strukturne neravnoteže koje su se tako pojavile dovode do brojnih slučajeva nepoštenih trgovačkih praksi i da su te prakse često ne samo protivne pravičnosti, poštenju i etici, već i da krše temeljna pravna načela.

2.4

Neispravno je tvrditi, što je slučaj, kako primjećujemo, u Zelenoj knjizi, da se o nepoštenim trgovačkim praksama po prvi puta na razini EU-a raspravljalo tek 2009. g. Te godine ta se tema po prvi puta pojavila na službenom dnevnom redu Europske komisije. Europski gospodarski i socijalni odbor već je 2005. g. izdao važno mišljenje (2), koje je, u vrijeme kada se pitanje nepoštenih trgovačkih praksi smatralo tabuom, na veoma kritičan način ukazalo na brojne negativne aspekte ponašanja maloprodajnih lanaca. Potrebno je spomenuti i važnu ulogu Pisane izjave zastupnika u Europskom parlamentu iz 2007. (3), u kojoj se Europsku komisiju direktno pozvalo da poduzme korake potrebne za poboljšanje situacije.

2.5

EGSO smatra da su dosadašnji rezultati Foruma na visokoj razini za bolje funkcioniranje opskrbnog lanca prehrambenim proizvodima donekle neizvjesni s obzirom da u sklopu okvira predloženog za provedbu dobrih praksi nije postignut nikakav dogovor o rješavanju problema nepoštenih trgovačkih praksi, a zbog čega su, između ostalog, tri povjerenika Europske komisije izrazila žaljenje (4).

2.6

Izvješće Europske mreže za tržišno natjecanje potvrđuje da je korištenje nepoštenih trgovačkih praksi stvarnost, posebice u prehrambenom sektoru. To se podudara s uvjerenjem EGSO-a da je zlouporaba jačeg gospodarskog položaja koji trgovački lanci imaju nad malim i srednjim proizvođačima i prerađivačima hrane puno ozbiljnija nego u drugim ugovornim odnosima. Daljnji dokaz toga je činjenica da se već godinama samo ti dobavljači hrane i nitko drugi, žale na velike trgovačke lance.

2.7

EGSO primjećuje da je Komisija potvrdila da su nepoštene trgovačke prakse štetne za gospodarstvo EU-a kao takvo, a ne samo za ugovorne odnose između dvaju poduzeća.

3.1.1

Dosada nije službeno dovedeno u pitanje postojanje ugovorne slobode u trgovačkim odnosima, čak niti između trgovačkih lanaca i malih i srednjih proizvođača hrane. Sve do nedavno, ova sloboda bila je jedan od glavnih argumenata ne samo trgovačkih lanaca, već i javnih vlasti protiv donošenja zakona za regulaciju nepoštenih trgovačkih praksi, kojima bi se navodno smanjila ta sloboda. EGSO smatra vrlo značajnim to što je Zelena knjiga odustala od tog stajališta i što izričito priznaje da tamo gdje je izražena nejednakost gospodarske snage između dvije ugovorne strane nema prave ugovorne slobode.

3.1.2

Europski gospodarski i socijalni odbor ovo priznanje nedostatka ugovorne slobode smatra temeljnim preduvjetom za učinkovito traženje sveobuhvatnih rješenja za probleme koji proizlaze iz postojećih neravnoteža u opskrbnoj i distribucijskoj mreži, prije svega u slučaju prehrambenih proizvoda.

3.1.3

U ovom odjeljku Zelene knjige Europska komisija jako dobro prikazuje bit i glavne vrste nepoštenih trgovačkih praksi. U odnosima između trgovačkih lanaca i dobavljača prehrambenih proizvoda naročito je izraženo to da slabija strana nema pravu alternativu s obzirom da je prisutno vrlo malo velikih kupaca na tržištu i, što je vrlo bitno, da oni svi postupaju s dobavljačima na sličan način.

3.1.4

Brojni primjeri nepoštenih trgovačkih praksi spomenuti u Zelenoj knjizi otkrivaju da neki kupci ne oklijevaju koristiti bilo koja sredstva za ostvarivanje dodatnih i potpuno neopravdanih prednosti na štetu druge ugovorne strane. To se naročito odnosi na plaćanje fiktivnih usluga, usluga koje nisu ni od kakve koristi za drugu stranu ili koje ona nije zatražila.

3.1.5

Ovo su odgovori EGSO-a na pitanja postavljena u ovom odjeljku Zelene knjige:

3.2.1

EGSO pozdravlja činjenicu da se Europska komisija poziva na informacije prikupljene od nekih nacionalnih tijela za zaštitu tržišnog natjecanja. Uz one koje navodi, posebice preporučamo suradnju s francuskim i češkim vlastima koje imaju izravna iskustva u provedbi svojih nacionalnih zakona protiv nepoštenih trgovačkih praksi. Tijekom svojih provjera, antimonopolna tijela imaju pravo provjeriti računovodstvene dokumente (ugovore, račune, bankovne izvatke, itd.) na temelju kojih mogu izravno dokazati korištenje nepoštenih trgovačkih praksi.

3.2.2

Ovi primjeri koje su dostavila tijela nadležna za tržišno natjecanje u Ujedinjenoj Kraljevini, Španjolskoj i Irskoj pokazuju da brojne korištene prakse nije pretjerano nazivati "neetičnima" budući da one očigledno prelaze i granice zakonitosti (posebice u slučajevima kad se spominje "uznemiravanje" i "zastrašivanje").

3.3.1

Negativan učinak koji pribjegavanje jače ugovorne strane nepoštenim trgovačkim praksama ima na slabiju stranu nije upitan, a logična posljedica toga je gušenje inovacija i ulaganja u proizvodnju. Međutim, EGSO smatra da je stvarni učinak na potrošače puno jači nego što je prikazano i da su posljedice puno šire od ograničavanja inovacija. Ovaj odjeljak Zelene knjige potpuno zanemaruje prijetnju nacionalnim gospodarskim interesima koji se djelomično spominju u njezinim prethodnim dijelovima. Ta je prijetnja posebno vidljiva u zemljama središnje i istočne Europe gdje veliki prehrambeni supermarketi u potpunosti kontroliraju poduzeća iz drugih država članica. S obzirom da domaći proizvođači, koji su većim dijelom mala i srednja poduzeća, ne mogu ispuniti trgovinske uvjete koji su vrlo često bliski ucjeni, cjelokupni poljoprivredno-prehrambeni sektor u ovoj regiji propada, a zemlje koje su tradicionalno bile samostalne u proizvodnji osnovnih namirnica u velikoj su mjeri izgubile sigurnost opskrbe hranom. Domaća proizvodnja zamjenjuje se robom iz uvoza koja je često upitne kvalitete.

3.3.2

Ovo su odgovori EGSO-a na pitanja postavljena u ovom odjeljku Zelene knjige:

4.1

Dvije činjenice proizlaze iz analize važećih pravnih okvira na razini država članica i EU-a. Prvo, činjenica da neki jaki gospodarski subjekti koriste nepoštene trgovačke prakse opće je poznata i neosporna; istovremeno, nadležni organi u nekoliko država članica zaključili su da trenutna situacija zahtijeva donošenje zakona za regulaciju.

4.2

Trenutna rasprostranjenost nepoštenih trgovačkih praksi, posebno u poslovanju između velikih trgovačkih lanaca i proizvođača hrane, prije svega, otkriva zastarjelost zakonodavstva o tržišnom natjecanju. Neki oblici nepoštenih trgovačkih praksi teško narušavaju tržišno natjecanje i stvaraju prave dominantne položaje koje postojeći zakoni protiv kartelnih sporazuma ne reguliraju.

4.3

Prigodom revizije zakonodavstva o tržišnom natjecanju, EGSO misli da je potpuno legitimno na razini EU-a zabraniti korištenje tako definiranih nepoštenih trgovačkih praksi i time osigurati prijeko potrebno usklađivanje neujednačenih zakonskih okvira. Međutim, zakoni koji reguliraju nepoštene trgovačke prakse i novo zakonodavstvo o kontroli kartelnih sporazuma moraju biti logički povezani kako bi se osiguralo da se za potpisivanje ugovora koji sadrže nepoštene trgovačke odredbe sankcioniraju isključivo njihovi logični začetnici, tj. strane koje imaju dominantan položaj.

4.4

Da bi bili učinkoviti, ovi usklađeni zakoni moraju uzeti u obzir i "prijetnju isključivanja proizvoda iz ponude" i njezinu posljedicu: nemogućnost slabijih ugovornih strana, posebice malih i srednjih dobavljača trgovačkim lancima, da podnesu žalbu. Oni moraju biti osmišljeni tako da postignu više od pukog rješavanja ovog problema u odnosu među poduzećima u opskrbnom lancu.

4.5

Ovo su odgovori EGSO-a na pitanja iz ovog odjeljka Zelene knjige na koja još nije odgovoreno:

5.1.1

EGSO podržava mišljenje Europske komisije da su mehanizmi za suzbijanje nepoštenih trgovačkih praksi koji se trenutno primjenjuju na nacionalnoj razini u pravilu neprimjereni. To je najviše zbog toga što ne uzimaju u obzir postojanje određenog ozračja straha koje nastaje zbog nedostatka prave ugovorne slobode i prijetnje od izbacivanja proizvoda iz ponude. Taj problem je do sada najbolje riješila Francuska, u kojoj nadzorno tijelo može djelovati na temelju neslužbenih informacija i na vlastitu inicijativu, a suzbijanje nepoštenih trgovačkih praksi temelji se na zaštiti nacionalnog gospodarskog interesa, a ne slabije ugovorne strane.

5.1.2

Dok u nekim državama članicama postoje zakoni za suzbijanje nepoštenih ugovornih praksi, u drugima ne postoje. Pored toga, postoje prilično velike razlike između pojedinih zakona. Nema sumnje da ove dvije činjenice predstavljaju određenu prepreku prekograničnoj trgovini (pitanje 16).

5.1.3

Prema mišljenju EGSO-a, jedini razuman zajednički pristup za sprečavanje negativnog učinka razlika između važećih zakona bio bi usvajanje usklađujućeg zakonodavstva za suzbijanje nepoštenih trgovačkih praksi (pitanje 17).

5.2.1

EGSO se slaže s tvrdnjom Komisije da ne postoje konkretni provedbeni mehanizmi za suzbijanje nepoštenih trgovačkih praksi na razini EU-a. Također je uvjeren da je, ukoliko se želi svladati faktor straha, nužno ovlastiti državna tijela zadužena za ovo područje da na ovom području djeluju po službenoj dužnosti, da primaju anonimne i neslužbene žalbe te da nameću sankcije (pitanje 18).

6.1

EGSO se slaže da su nepoštene trgovačke prakse prisutne diljem lanca opskrbe prehrambenim i drugim proizvodima, no uvjeren je, u skladu s gore navedenim, da je situacija najgora u poslovanju između velikih trgovačkih lanaca prehrambenih proizvoda i malih i srednjih proizvođača.

6.2

Što se tiče uključivanja proizvoda u ponudu, uopće nije jasna protuvrijednost naknade koju bi eventualni dobavljač za to morao platiti. U velikoj većini slučajeva, plaćanje te naknade, koja je preliminarni i nužni uvjet za bilo kakav oblik trgovačkog poslovanja, ne daje dobavljaču nikakvo jamstvo da će kupac stvarno uzeti dotičnu robu i da je neće bez ikakvog razloga isključiti iz ponude.

6.3

Rabati dobavljača sastavni su dio trenutne prakse velikih maloprodajnih lanaca i EGSO smatra da je njihova općenita korist u najmanju ruku upitna. S jedne strane, rabati dobavljača simbol su zlouporabe postojećeg dominantnog položaja s obzirom da oni često prikrivaju netražene ili fiktivne usluge. S druge strane, oni znatno smanjuju transparentnost raspodjele dobiti. Postojanje rabata dobavljača znači da dobavljači, kao i vanjski promatrači, teško utvrđuju koliko im je zaista plaćeno za isporučenu robu. U stvarnosti isporuka robe ovisi o prihvaćanju usluga koje je ponudio kupac. Prema mišljenju EGSO-a, naknade za stvarne i opravdane usluge koje kupac pruža dobavljaču trebaju se uključiti u nabavnu cijenu hrane.

6.4

Ovo su odgovori EGSO-a na pitanja iz ovog odjeljka Zelene knjige na koja još nije odgovoreno:

12.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 327/33

1.1

EGSO podupire cilj Komisije da pametno donošenje propisa zauzme visoko mjesto na njezinom dnevnom redu. Donošenje propisa je potrebno, ali treba biti dobro osmišljeno kako bi se postigli ciljevi europske politike uz minimalne troškove. EGSO pozdravlja cjelogodišnja nastojanja Europske komisije u promicanju oblikovanja i primjene boljih regulatornih alata uključujući i ocjenu utjecaja i sudjelovanje dionika.

1.2

Odbor stoga:

2.1

Komisija je u studenom 2011. godine objavila izvještaj na temu Smanjenje regulatornog opterećenja za MSP- prilagođavanje propisa EU-a potrebama mikropoduzeća (1) u kojima je postavila mjere osmišljene posebno za MSP. Ovaj izvještaj temelji se na načelu "prvo misli namalo" koji je utvrđen u Aktu o malom poduzetništvu (2) i zahtijeva da se pri oblikovanju zakona u obzir uzme utjecaj na MSP te da postojeći regulatorni okoliš treba pojednostavniti. Komisija je izrazila spremnost da riješi problem preopterećenja MSP-a novim programom po imenu Prikladnost zakonodavstva Europske unije (REFIT) (3) koji je pokrenut 2012. godine.

2.2

Komisija je na proljetnom zasjedanju Europskog vijeća donijela Komunikaciju o Pametnom donošenju propisa - odgovor na potrebe MSP-a (4), usvojenu 7. ožujka 2013., a u njoj su sadržane sve mjere koje Komisija provodi od 2011. godine u vezi s pitanjima opterećenja MSP-a. Izvješće daje pregled napretka u:

3.1.1

EGSO je u svojim raznim mišljenjima (5) uvijek podupirao i ohrabrivao inicijative za bolje donošenje propisa,. Smatramo da je pametno donošenje propisa važno za poduzeća svih veličina, dok birokracija ima nerazmjeran učinak na mala a pogotovo na mikro poduzeća; Načelo "prvo misli namalo" dakle treba biti glavna smjernica u oblikovanju novog zakonodavstva i u postupku donošenja odluka.

3.1.2

Poduzeća MSP-a se razlikuju u njihovoj veličini, području djelovanja, ciljevima, financiranju, upravljanju, zemljopisnom položaju i pravnom stanju (6). Donositelji politika stoga trebaju uzeti u obzir ove razlike pri izradi propisa. Trebaju imati na umu da se određeni propisi ne čine pretjerano opterećujućima, ali, inter alia, tu je cijeli skup pravila i zakonodavstava koji obeshrabruje mikro ili mala poduzeća u razvijanju novih ideja, proširenju postojećih tržišta ili zapošljavanju više ljudi.

3.1.3

Kao posljedica toga, mnoga poduzeća MSP-a, osobito mikro i mala poduzeća, vide zakonodavstvo kao način da se zakoči poduzetnički razvoj a ne kao način koji će olakšati rast. EGSO smatra da pametnije donošenje propisa na razini EU-a neće pomoći ako zakonodavstvo jasno ne odredi kojim poduzećima želi pomoći i koje su iznimke (ako ih ima) primjenjive na poduzeća ili ih poduzeća smiju potraživati. EGSO stoga snažno poziva Komisiju da pri svim ocjenama utjecaja u raznim Glavnim upravama u cijelosti provede test za MSP. Naš Odbor smatra da test za MSP mora sadržavati informacije o mogućim troškovima i o koristima prijedloga u odnosu na veličinu poduzeća, jasno razlikujući mikro, mala i srednja poduzeća. Kada test za MSP ne bi bio pravovaljano proveden, dobio bi negativno mišljenje od odbora za ocjenu utjecaja.

3.2.1

EGSO stoga priznaje da je uloga ocjene utjecaja (7) ključna u izradi politika za MSP na razini EU-a. Odbor inzistira da Komisija pripremi dosljednu ocjenu utjecaja koja je logična i odgovara svrsi. EGSO podsjeća Komisiju da se načela supsidijarnosti i proporcionalnosti trebaju poštivati. Ocjena utjecaja mora biti usmjerena i na analizu troškova. Neke su aktivnosti zbog povećanih troškova tvrtki neisplative, a da nema tih propisa one bi bile isplative. Zbog toga će neka marginalna poduzeća biti prisiljena na napuštanje tržišta i tako potisnuti potencijal za gospodarske aktivnosti privatnog sektora. EGSO poziva Komisiju da objavi nezavisnu provjerenu godišnju izjavu o svim neto troškovima regulatornih prijedloga za poduzeća. Izjava također treba sadržavati ključne izmjene prijedloga politika uvedenih kao rezultat ocjene utjecaja.

3.2.2

EGSO uviđa da je ocjena utjecaja tehnički dokument, koji, međutim, zbog njegove duljine i načina govora može biti nedostupan, osobito ako i mala poduzeća žele sudjelovati. Odbor savjetuje da ocjena utjecaja bude prihvatljivija korisnicima (8) tako što će se koristiti standardni uzorak te jasan sažetak koji naglašava glavna pitanja o kojima se raspravljalo u svakoj podskupini MSP-a.

3.2.3

EGSO poziva na samostalna i transparentna ispitivanja izrade ocjene utjecaja od strane dionika, uključujući poslovne organizacije koje predstavljaju mikro/mala i srednja poduzeća, kako bi osigurali njihov najviši stupanj kvalitete i izradu prema smjernicama (9).

3.2.4

U ocjeni utjecaja mora se detaljno prosuditi kako i u kojoj količini trebaju biti upotrijebljene posebne mjere i modeli (kao što su izuzeća, pojednostavljivanja itd.) kako bi se smanjilo regulatorno opterećenje MSP-a. EGSO pozdravlja sve veću uporabu testa za MSP, ali podsjeća na potrebu da u cijelosti i posebno za svaki slučaj prikaže utjecaj zakonodavstva za tri različite podskupine, a zatim da ispita mogućnosti za izuzeće mikropoduzeća iz novih propisa ili za usvajanje lakših režima.

3.2.5

Po mišljenju EGSO-a, čini se kao da se Komisija udaljava od svojih planova za opća izuzeća mikropoduzeća iz pravila EU-a pri pripravi ocjene utjecaja. EGSO pozdravlja ovaj korak i naglašava činjenicu da se pametno zakonodavstvo treba modulirati u odnosu na vrstu i veličinu poduzeća. Pod uvjetom da su parametri ispunjeni, vlasnici poduzeća lako mogu razviti prikladne unutarnje postupke koji zadovoljavaju ciljeve pametnog zakonodavstva.

3.2.6

Mikro i mala poduzeća prepoznaju da su svojim potrošačima bliži nego velika multinacionalna poduzeća. Također prepoznaju da kod potrošača raste potreba za korištenjem etičkih lokalnih poduzeća koja se brinu za okoliš. EGSO podsjeća Komisiju da je neophodno da poduzeća poštuju standarde i propise koji reguliraju kvalitetu poduzeća te njihove proizvode i usluge, ako žele biti uspješni i ostati konkurentni na različitim tržištima. Izuzimanje mikro poduzeća iz propisa za zaštitu okoliša i zaštitu potrošača može primjerice nauditi tim poduzećima (10).

3.2.7

Odbor smatra da se, u okviru procjene utjecaja pored već navedenog treba točno odrediti mogući domino utjecaj na mjere kojima je cilj smanjiti administrativni teret kroz izmjene propisa usmjerenih na MSP. Takve mjere mogle bi imati nuspojave za društvenu ravnotežu i odnose sa državnim vlastima (neprijavljen rad, poznavanje poreznih podataka, socijalni doprinosi, klasifikacija i priroda poslovnih ugovora).

Treba osigurati da pametno donošenje propisa usmjereno na MSP nema nikakav vanjski utjecaj ili barem nikakve negativne posljedice. U tom pogledu EGSO napominje Komisiji da pametno donošenje propisa ne smije potkopati radnička prava (11) niti umanjiti njihovu osnovnu razinu zaštite,osobito u smislu zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu.

3.3.1

EGSO pozdravlja uspostavu godišnje tablice s postignućima MSP-a koja omogućuje praćenje određenih mjera tijekom procesa donošenja odluka. Sa zanimanjem očekujemo provođenje i ishod godišnjeg semafora.

3.3.2

EGSO smatra da bi Europska komisija stalno trebala pratiti rezultate tablice s postignućima MSP-a putem središnje službe za usklađivanje u uskoj suradnji s različitim institucijama i organima EU-a. Države članice i poduzeća MSP-a također su pozvani sudjelovati u provedbi.

3.4.1

EGSO izražava zadovoljstvo jer su dionicima u okviru pripremnog rada i savjetovanja omogućeni informativni smjerokazi o mogućim inicijativama Komisije. Informacije o savjetovanju s dionicima trebalo bi objaviti naširoko tako da oni mogu pravovremeno reagirati. Međutim, savjetovanje se treba osnivati na kvaliteti a ne na kvantiteti, i treba imati uporište u empirijskim dokazima dobivenima iz razgovora s poslovnim ljudima i organizacijama, posjeta ili promatranja mikro i malih poduzeća. EGSO podsjeća Komisiju da bi smjerokazi trebali uvijek uključivati prvu grubu procjenu očekivanih troškova kako bi se dionicima omogućila kvalitetna provjera mogućih učinaka. Odbor podsjeća Komisiju da je za prikupljanje podataka visoke kvalitete kao i za izradu prijedloga za pametno donošenje propisa odlučujuće opsežno savjetovanje s dionicima.

3.4.2

Nakon savjetovanja, mnoge poslovne udruge i njihovi članovi pitaju se jesu li njihovi napori kako bi se identificirali potencijalni problemi i moguća rješenja bili vrijedni truda. EGSO se zauzima da neki od dionika koji slijede službeni postupak sudjeluju u ocjeni učinaka kao vanjski stručnjaci te da provedu dodatna ispitivanja prijedloga Komisije kako bi se osiguralo da se različiti pojmovi pravilno shvate.

3.4.3

EGSO je primijetio određeno povećanje broja delegiranih akata koje su donijeli zakonodavci posljednjih godina. Mnogobrojne odluke koje su donesene putem delegiranih akata imaju značajan utjecaj na MSP. Odbor stoga smatra da područje primjene savjetovanja treba biti prošireno i na neke ključne delegirane akte koji mogu imati znatne gospodarske, ekološke i/ili socijalne učinke na određeni sektor ili glavne dionike.

3.4.4

Pri izradi zakonodavstva EGSO poziva na izvorni i strukturirani dijalog MSP-a s različitim strankama. Ovo partnerstvo trebalo bi osigurati sudjelovanje svih poduzeća MSP-a te njihovih organizacija, posebice udruga malih poduzeća koje brane uporabu načela "prvo misli namalo" i "samo jednom" iz Akta za malo poduzetništvo (12), kako bi se potakla učinkovitost ciljeva.

3.4.5

U načelu, EGSO podupire rad Europske poduzetničke mreže (EEN). Izražava žaljenje zbog toga što njezin potencijal još nije iskorišten jer mnoga europska poduzeća MSP-a još nisu svjesna postojanja ove mreže. Usluge koje nudi Europska poduzetnička mreža trebaju se osnivati na zahtjevima i potrebama MSP-a uz usku suradnju s njegovim organizacijama.

Organizacije koje pripadaju Europskoj poduzetničkoj mreži treba potaknuti da MSP-u namjene više sredstava u poslovanju javne uprave. EGSO vjeruje da ovu potporu treba usmjeriti na najmanja poduzeća s kojima se njihov lokalni centar Europske poduzetničke mreže treba izravno savjetovati kada se radi o regulatornim pitanjima. Da bi se načelo "prvo misli namalo" provelo u praksi sve službe Komisije trebaju uzeti u obzir saznanja s neposrednih sastanaka i povratne informacije MSP-a.

3.4.6

EGSO pozdravlja produljenje mandata Radne skupine neovisnih stručnjaka za administrativna opterećenja (13) (Skupina Stoiber). EGSO se posebno zalaže da se skupini namijeni ključna uloga u pružanju pomoći Komisiji u pripremi, praćenju i provedbi politika vezanih uz mikro i mala poduzeća, u uskoj suradnji s organizacijama MSP-a.

3.4.7

EGSO prima na znanje rezultate glavnih 10 savjetovanja o najgorim primjerima birokracije koja utječe na MSP (14). Komisiju poziva da na ove rezultate odgovori što prije moguće objavljivanjem konkretnih prijedloga za pojednostavljenje.

3.5.1

EGSO podržava takozvani REFIT program, Prikladnost zakonodavstva Europske unije, za izradu politika za MSP (15). S veseljem očekuje rezultate pilot procjena (16) a Komisiju potiče da pokrene daljnje provjere prikladnosti u programu za 2014. godinu, u područjima za koje smatramo da su ključni za stvaranje rasta i radnih mjesta. EGSO poziva Komisiju da na svojim internetskim stranicama objavi podatke o svim planiranim ili već provedenim provjerama prikladnosti.

3.5.2

EGSO isto tako predlaže sveobuhvatnu provjeru prikladnosti zakonodavstva EU-a koju poduzeća moraju uzeti u obzir pri poslovanju sa susjednim državama EGSO smatra da je regulatorno opterećenje takvog zakonodavstva veliko te da bi takva promjena značajno pridonijela programu rada EU-a za pametno donošenje propisa, rast i trgovinu.

3.5.3

EGSO poziva Komisiju da koristi program REFIT kako bi odredila postojeće propise i prijedloge koji su na snazi a nisu u uporabi, te predložila da se povuku što prije moguće i kako bi, u cilju pojednostavljivanja, nastavila konsolidaciju postojećeg zakonodavstva. Preporučljivo je da svi ciljevi smanjenja budu mjerljivi i usmjereni na pružanje materijalne pozitivne promjene za poduzeća.

3.5.4

EGSO smatra da treba koristiti bolji izbor pravnih instrumenata, uključujući i mehanizme za samoregulaciju i zajedničku regulaciju (17).

3.6.1

EGSO ističe da je pametno donošenje propisa zajednička odgovornost svih uključenih sudionika u oblikovanje politike EU-a, bilo na razini Europe ili na razini država članica.

3.6.2

Na razini Europe:

3.6.3

Na razini država članica:

12.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 327/38

1.1

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) priznaje važnost opskrbe Europe autonomnim sustavom za nadzor svemira u cilju zaštite vlastitih svemirskih infrastruktura i lansiranja u svemir te pozdravlja inicijativu Komisije koja po prvi puta skreće pozornost na ovo pitanje i predlaže rješenja za pokretanje procesa suradnje i integracije u ovome području unutar Europske unije.

1.2

EGSO podržava ideju Komisije da bi države članice trebale podnijeti praktične prijedloge Komisiji na odobrenje u slučajevima kada se, u očitome interesu Europe, postižu kvaliteta i brojnost predviđenih informacija te s ciljem razmjene saznanja u metodi i sposobnosti analize podataka.

1.3

EGSO je svjestan poteškoća u pronalaženju rješenja koja bi bila prihvatljiva svim državama članicama i smatra da je prijedlog Komisije prvi i važan korak prema ambicioznijim ciljevima u zajedničkom radu. Činjenica da su u ovaj program uključeni snažni vojni interesi stvaranje zajedničke infrastrukture čini kompleksnim pitanjem, čijem se što skorijem ostvarenju EGSO nada, počevši upravo s ovom inicijativom. U svakome slučaju, pozitivno je stvaranje temelja za ovu suradnju između civila i vojske, koju bi trebalo podijeliti s Europskom obrambenom agencijom (ESA) i Općom upravom za upravljanje krizom i planiranje.

1.4

EGSO smatra da je od prioritetne važnosti upotrijebiti financijska sredstva predviđena za aktivnosti programa za nadzor svemira i utvrđivanje lokacije u cilju stvaranja prvoga temelja za neovisni kapacitet Europe u koji bi se mogli djelomično prenijeti kapaciteti koji se koriste u ministarstvima obrane država članica. To bi se trebalo ostvariti korištenjem optičkih teleskopa koji su već u uporabi u Europi (na Kanarskim otocima) i uspostavom barem jednoga europskog radara jednakog onima kojima se koriste obrambene strukture. Na taj bi se način dobio osjećaj dugoročnog ulaganja pri kojem bi se novi kapaciteti i kompetencije prenijeli u civilni sektor u svrhu poboljšanja životne kvalitete europskih građana.

1.5

EGSO smatra da je za 7 godina, koliko je predviđeno za provedbu ovoga programa, nužno uspostaviti specifične odredbe za razinu usluga koje nacionalni partneri očekuju, u smislu količine podataka, njihove vrste, učestalosti, kvalitete i dostupnosti kako bi se osigurali potrebni instrumenti za ocjenu usluga, kao što je slučaj s istraživačkim programima Sedmog okvirnog programa u kojima su ova mjerila jasna i usuglašena.

1.6

EGSO preporuča da kriteriji za pristup programu budu otvoreni i da se to izričito navede u tekstu članka 7. stavka 1. točke (a). Od ključne je važnosti dozvola pristupa programu ne samo državama koje već posjeduju neovisne kapacitete (kao što su Francuska, Njemačka i Ujedinjena Kraljevina), nego i onima koje imaju mogućnost davanja na raspolaganje kompetencija za obradu podataka. S time u vidu potrebno je promijeniti predloženi tekst.

1.7

EGSO upozorava da ukupna aktivnost nadzora poznata kao svijest o situaciji u svemiru (Space Situational Awareness) uključuje ne samo nadzor svemira i utvrđivanje lokacije (Space Surveillance and Tracking), nego i svemirske meteorološke pojave (Space Weather) koje se odnose na magnetsku aktivnost Sunca te praćenje objekata u blizini Zemlje (Near Earth Objects, NEO).

1.8

U konkretnome smislu, budući da je priznato da je opasnost od Sunčeve aktivnosti za svemirsku infrastrukturu barem jednaka utjecaju osobito intenzivnih pojava, ako ne i veća, EGSO smatra da je ova dva elementa potrebno istodobno pratiti i stoga poziva Komisiju da uspostavi sveobuhvatni i integrirani okvir za višestruke vidove obrane svemirske infrastrukture, osobito u suradnji s Europskom svemirskom agencijom, koja je već aktivno uključena u program zaštite od sunčevog zračenja. U zaključcima konferencije o svemiru i o sigurnosti održane u Madridu 10. i 11. ožujka 2011., koja se spominje u ocjeni učinka, jasno se određuje put jačanja suradnje u ovome području među svim zainteresiranim sudionicima, osobito s EU-om, ESA-om i državama članicama.

1.9

EGSO je suglasan s prijedlogom Komisije o jačanju suradnje s SAD-om i drugim državama zainteresiranim za zajednički projekt zaštite svemirske infrastrukture koji bi omogućio izbjegavanje opasnih sudara, ponekad katastrofalnih razmjera, čak i s objektima male veličine koji su, svejedno. u stanju onemogućiti djelovanje satelita koji je skup i nužan za ljudske aktivnosti.

2.1

Komunikacija kojom se ovo mišljenje bavi predlaže ustroj novog europskog programa za nadzor svemira i utvrđivanje lokacije objekata u Zemljinoj orbiti pod nazivom Nadzor svemira i utvrđivanje lokacije (Space Surveillance and Tracking, SST).

2.2

Taj je program osmišljen kao odgovor na potrebe za zaštitom europske svemirske infrastrukture, osobito one povezane s programima Galileo i Copernicus/GMES, no također i europskih lansiranja od rizika povezanih s opasnošću od sudara sa svemirskim otpadom.

2.3

U Komunikaciji se također određuje zakonski okvir programa te shema njegovog financiranja za razdoblje 2014.-2020.

2.4

Komunikaciji je priloženo izvješće (1) u kojem se konkretno raspravlja o pet shema financiranja i upravljanja programom, uključujući značajke, troškove i koristi svakog od njih.

2.5

Samome legislativnom tekstu prethodi izvješće u kojem se pruža pozadina teksta.

2.6

Okvirni sveobuhvatni doprinos Unije za provedbu SST-a za razdoblje 2014.-2020. iznosi 70 milijuna eura.

2.7

Time bi se iznosom pokrili troškovi djelovanja senzora koje koriste države članice, obično njihove vojne strukture, i sustava za upozoravanje temeljenog na podacima koje pružaju države članice i kojim upravlja Satelitski centar Europske unije.

2.8

Sudjelovanje u programu je fakultativno i države koje sudjeluju moraju posjedovati senzore (teleskope ili radare) koji su već u upotrebi i potrebne tehničke i ljudske resurse ili prikladne kompetencije u području obrade podataka.

2.9

Prema sažetku ocjene učinka priloženom uz prijedlog, najmanji trošak u vezi s događajima povezanim sa sudarima svemirskih otpadaka s operativnim europskim satelitima iznosio bi 140 milijuna eura godišnje u Europi, s procijenjenim rastom do 210 milijuna eura, s obzirom na predviđeni rast usluga u vezi ss satelitskim sektorom od 50 % u narednim godinama. Navedeni iznosi predstavljaju vrlo opreznu procjenu i ne uzimaju u obzir gubitke "na tlu", tj. financijske gubitke zbog prekida usluga koje se oslanjaju na satelitske podatke.

2.10

Važno je napomenuti da skoro sav spomenuti gubitak nije rezultat toliko materijalnog gubitka satelita, koliko skraćenja njegovog operativnog životnog vijeka, što je posljedica manevara za izbjegavanje sudara.

2.11

Iako brojne države članice trenutno posjeduju vlastitu službu za nadzor, Komisija smatra da je uključenost EU-a nužna kako bi se sakupila sredstva potrebna za financiranje projekta, odredili načini upravljanja i politika u vezi s podacima te kako bi se jamčilo koordinirano korištenje postojećih i budućih kapaciteta.

2.12

Danas američka mreža za nadzor u svemiru, Space Surveillance Network (SSN), kojom upravlja ministarstvo obrane SAD-a, predstavlja referentnu točku za sve službe za upozoravanje. U tome se kontekstu suradnja između EU-a i SAD-a, temeljena na besplatnom pružanju podataka SAD-a, smatra nedovoljnom, budući da ti podaci nisu dovoljno precizni te EU ne može kontrolirati njihovo upravljanje.

2.13

Stoga bi uspostavljanje ove usluge bilo u suglasnosti sa strategijom za neovisnost Europe u područjima koja se smatraju kritičnima te osobito u pristupu svemiru.

2.14

Procjenjuje se da u Europi trenutno 65 % senzora za satelite u niskoj Zemljinoj orbiti potpuno ili djelomično nadziru institucije nacionalne obrane (2).

2.15

Europska svemirska agencija se ne smatra odgovarajućom agencijom za provedbu programa te vrste, budući da nije opremljena za postupanje s povjerljivim podacima, kao što su podaci dobiveni od senzora kojima upravljaju vojne strukture.

2.16

Tijelo Europske unije koje bi se trebalo baviti operativnim aktivnostima usklađivanja jest Satelitski centar Europske unije. Radi se o agenciji EU-a uspostavljenoj zajedničkom akcijom Vijeća od 20. srpnja 2001. koja civilnim i vojnim korisnicima pruža proizvode i usluge različitog stupnja povjerljivosti, dobivene analizom satelitskih snimaka Zemlje. Satelitski centar bi mogao olakšati pružanje usluga SST-a i sudjelovao bi (u suradnji s uključenim državama članicama) u uspostavljanju i djelovanju sustava SST-a, što je jedan od ciljeva programa podrške SST-u. Trenutno, međutim, statut ovog tijela ne predviđa nikakvu intervenciju u području SST-a.

2.17

Predviđa se da će za upravljanje ovim programom biti potrebno 50 zaposlenika (uključujući ljudske resurse koje na raspolaganje stavljaju zemlje članice, Satelitski centar i Komisija).

3.1

EGSO smatra da ovaj prijedlog ne predviđa stvaranje dovoljnog broja instrumenata i kompetencija na europskoj razini za prikupljanje i analizu podataka, zbog čega bi se, po završetku petogodišnjeg razdoblja financiranja ovoga programa Europa našla u jednakoj situaciji kao i 5 godina ranije te bi vjerojatno morala obnoviti ovaj sporazum kako bi osigurala neprekidno pružanje podataka od strane obrambenih struktura država koje sudjeluju u programu.

3.2

Za predloženo financiranje od 70 milijuna eura nisu određeni kriteriji za nacionalne strukture u pogledu raspoloživosti. kvalitete i brzine pružanja podataka. Stoga je teško odrediti kriterije za ocjenu pružene usluge. To će biti moguće tek kada Komisija izda provedbene akte koje će biti potrebno izraditi.

3.3

Države članice smatraju da ESA ne pruža dovoljno jamstva za postupanje s osjetljivim podacima, kojima bi se, stoga, trebao baviti Svemirski centar. Međutim, napominje se da pojedinačne države, one koje posjeduju službe za nadzor i utvrđivanje lokacije (kao što su Ujedinjena Kraljevina, Francuska i Njemačka) to ostvaruju u sklopu suradnje između svemirskih i obrambenih agencija, na temelju čega se može zaključiti da je u praksi model suradnje među svemirskim i obrambenim agencijama uistinu učinkovit. Stoga nije jasno zašto je ESA isključena iz takvog programa usluga, uzimajući u obzir da već sudjeluje u globalnoj usluzi upozoravanja o svemirskim nesrećama i nesrećama velikih razmjera te njihovo nadilaženje, pod nazivom Međunarodna povelja o svemirskim i velikim nesrećama, International Charter on Space and Major Disasters.

3.4

Program SST jedan je od tri elementa pripremnog programa svijest o situaciji u svemiru (Space Situational Awareness, SSA), koji ESA provodi u pretpripremnoj fazi od 2009. g.

3.5

Proračun za ESA-in pripremni program SSA iznosio je 55 milijuna eura. Povezanost između ova dva programa nije jasna. Povrh svega, nije jasno kako bi ovoj službi trebalo pridružiti analognu službu koja bi stvarala i upravljala upozorenjima o rizicima u vezi sa Sunčevom aktivnošću.

3.6

Korisno je usporediti ozbiljnost štete koju uzrokuju otpaci s štetom koju uzrokuje geomagnetska aktivnost Sunca. Prema studiji američke Nacionalne uprave za oceane i atmosferu (NOAA) (3), financijski gubitci koji su posljedica utjecaja solarnih oluja na satelitske infrastrukture golemih su razmjera. Godine 2003. intenzivna Sunčeva aktivnost uništila je ADEOS-2, japanski satelit u vrijednosti od 640 milijuna dolara. Magnetska oluja koja se dogodila 1997. godine dovela je do gubitka telekomunikacijskog satelita Telstar čija je vrijednost iznosila 270 milijuna dolara, dok je 1989. g. također magnetska oluja prouzročila devetosatni black-out u području Kanade, uz procijenjenu štetu od 6 milijardi dolara.

3.7

Procjenjuje se da bi sunčana superoluja (solar superstorm), kao što je ona koja se dogodila 1859. g. danas, samo za oštećenja geostacionarnih satelita, prouzročila štetu od 30 milijardi dolara, dok bi štete nanesene električnoj mreži taj iznos povisile na 1 do 2 trilijuna dolara, a za potpuni funkcionalni oporavak trebalo bi 4 do 10 godina (4).

3.8

Razina rizika koji proizlazi iz Sunčeve aktivnosti u najmanju je ruku jednaka koju prouzrokuju otpaci. Stoga se smatra da bi se njima trebalo baviti zajedno, kao što je predviđeno na Konferenciji u Madridu u ožujku 2011. Međutim, Komunikacija ne objašnjava tko će uspostaviti operativnu službu za upozoravanje o Sunčevoj aktivnosti.

3.9

EGSO smatra da bi prijedlog trebao uzeti u obzir zaštitu europskih svemirskih infrastruktura, uključujući dodatnu aktivnost usmjerenu na praćenje svemirskih meteoroloških pojava, Space Weather, i vremena potrebnog za izvedbu i integraciju ta dva sustava.

4.1

Članak 5. stavak 2. ne predviđa stvaranje novih kapaciteta, već ograničavanje na ponovno korištenje postojećih kapaciteta država članica. Međutim, u 2. poglavlju memoranduma se izričito napominje da postojeći kapaciteti nisu dovoljni. Stoga nije posve jasno koju se vrstu sustava želi detaljno izraditi, također u vezi s 5 shema navedenih u povezanom izvješću (Impact Assessment).

4.2

Tehničke značajke ovog sustava nisu jasno određene. Opisani su njegovi ciljevi, ali je određivanje o tome od čega bi se trebao sastojati odgođeno za raspravu između država.

4.3

Povezanost između civilne i vojne uporabe. Sustav je izrađen kao civilan. Ipak, većina informacija vojnog je porijekla. Ne postoje kriteriji niti određeni protokol koji bi obvezao vojnu stranu na pružanje tih informacija civilnoj strani. I ovdje, u dokumentu, definiranje problema odgađa se za budućnost.

4.4

Odnos između država članica i EU-a. Prijedlog navodi da se svi senzori nalaze u posjedu država članica i da tako mora ostati. Čini se da ne postoje određeni kriteriji koji bi jamčili minimalnu razinu razmjene podataka i informacija.

4.5

Definicija usluge Nije izričito navedena u prijedlogu. Stoga nije moguće procijeniti je li ona dovoljna za projekte u okviru programa.

4.6

U rezoluciji od 26. rujna 2008., Taking forward the European Space Policy, Vijeće naglašava potrebu za "razvijanjem kompetencija za ispunjavanje potreba europskih korisnika za sveobuhvatnu svijest o svemirskome okolišu".

4.7

Važno je nastaviti razvijati kako program SST, tako i trenutne programe SSA.

4.8

Pokazatelji rezultata i učinka iz točke 1.4.4 tautološki su, jer pružaju nedovoljno podataka za naknadnu procjenu učinkovitosti programa u operativnom smislu.

4.9

Osim definicije upravljanja, operativni model sustava nije jasno definiran.

Države članice nisu obvezne sudjelovati u programu. Kolika je najniža osnova za djelovanje ove usluge?

12.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 327/42

1.1

S obzirom na neupitnu gospodarsku vrijednost žigova i njihov pozitivan utjecaj na funkcioniranje unutarnjeg tržišta, važeći nadnacionalni zakonodavni okvir za njihovu zaštitu pokazao se nedovoljnim. Ipak, prijedlog direktive označava pomak s obzirom na trenutnu situaciju koju karakteriziraju regulatorne razlike između zakonodavstva EU-a i pojedinih država.

1.2

Stoga, EGSO zagovara jačanje prava na intelektualno vlasništvo povezano s legitimnom upotrebom žigova, podržava, koliko je moguće, registraciju žigova unutar EU-a te potiče Komisiju da podrži Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu koji ima funkciju nadzora poštivanja navedenih prava.

1.3

U tom smislu, sukladno pravu Unije, vlasnik ima pravo na ekskluzivnu upotrebu žiga u poslovne svrhe (ius utendi) kao i na mogućnost sprečavanja da njegova korist bude umanjena radi postupaka treće strane koji ga imitiraju ili neprikladno prisvajaju njegove karakteristične oznake (ius prohibendi). Odbor traži da se prihvate preventivne i reparacijske mjere protiv piratstva koje uzrokuje smanjenu konkurentnost europskih poduzeća.

1.4

Ipak, važeći normativni okvir ne utvrđuje precizno uvjete prema kojima vlasnik žiga može poduzeti korake kojima bi se spriječile navedene radnje.

1.5

Općenito, cijeli proces usklađivanja trebao bi se završiti u sljedećih nekoliko godina ujednačavanjem zakona o žigovima, prihvaćanjem Kodeksa o žigovima Unije koji bi trebao utvrditi, između ostalog, stvaranje fleksibilnog, jedinstvenog i gospodarskog procesa koji bi olakšao zainteresiranima da dobrovoljno odaberu neobavezan registar žigova čime bi nestale zakonske različitosti koje sada postoje.

1.6

EGSO bi trebao igrati aktivnu ulogu u zakonodavnom procesu usvajanja svih zakona o intelektualnom vlasništvu. Odbor stoga žali što nije zatraženo njegovo mišljenje o prijedlogu izmjene Uredbe o žigu Zajednice.

1.7

EGSO se nada da će ubuduće postojati sustav koji će osiguravati jedinstvenu zaštitu žigova poduzeća i potrošača.

2.1

Na međunarodnoj razini je zakonodavstvo koje se bavi žigovima uređeno Konvencijom za zaštitu industrijskog vlasništva, potpisanom u Parizu 20. ožujka 1883. godine, revidiranoj posljednji put u Stockholmu 14. srpnja 1967. godine i izmijenjenoj 28. rujna 1979 godine (1) (u daljnjem tekstu “Pariška konvencija”).

2.2

U skladu s člankom 19. Pariške konvencije, države potpisnice konvencije zadržavaju pravo samostalno uskladiti vlastita, posebna pravila vezana za industrijsko vlasništvo.

2.3

Ta je odredba činila temelj za usvajanje Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji roba i usluga radi registra žigova koji je prihvaćen na diplomatskoj konferenciji u Nici 15. srpnja 1957. godine, revidiranog posljednji put u Ženevi 13. svibnja 1977. godine, izmijenjenog 28. rujna 1979. Godine (2). Klasifikaciju iz Nice svakih pet godina revidira odbor stručnjaka.

2.4

Prema bazi podataka Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo, od država članica Unije samo Republika Cipar i Republika Malta nisu članice Nicanske klasifikacije, ali ju obje koriste.

2.5

Zaštita žigova isključivo je teritorijalna. Razlog tome je što je žig vlasničko pravo koje štiti znak na određenom teritoriju.

2.5.1

Na razini primarnih prava Unije spominje se, unutar Europske povelje o temeljnim pravima, u članku 17.2, zaštita intelektualnog vlasništva.

2.5.2

Također, članak 118. UFEU-a određuje kako na području osnivanja ili funkcioniranja unutarnjeg tržišta, Europski parlament i Vijeće određuju, sukladno redovnoj zakonodavnoj proceduri, mjere koje se odnose na stvaranje europskih naziva radi garantiranja jedinstvene zaštite prava intelektualnog i industrijskog vlasništva u Uniji i utvrđivanje režima autorizacije, koordinacije i središnje kontrole Unije.

2.6

U Europskoj uniji postoji zaštita nacionalnog žiga i zajedničkog žiga. Vlasnik nacionalnog žiga može koristiti prava za navedeni žig na teritoriju države članice sukladno čijem nacionalnom zakonodavstvu je žig zaštićen. Vlasnik zajedničkog žiga može napraviti isto na području dvadeset i osam država članica budući da žig snabdijeva učinke na cijelom tom području.

2.7

Zakonodavstva država članica o temi žigova djelomično su usklađena Direktivom 89/104/EEZ od 21. prosinca 1988. godine, preimenovanoj kasnije u Direktiva 2008/95/EZ.

2.8

Uz to, povezano sa sustavima nacionalnih žigova, Uredba (EZ) broj 40/94 od 20. prosinca 1993. godine o zajedničkom žigu, preimenovana u Uredbu (EZ) broj 207/2009, određuje jedinstveni sustav registra zajedničkih prava koja imaju jednake učinke u cijeloj EU. U tom kontekstu, Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu preuzeo je odgovornost registra i upravljanja žigovima Zajednice.

2.9

Tijekom posljednjih godina Komisija je pokrenula javne rasprave o intelektualnom vlasništvu u kojem je sudjelovao Odbor i godine 2011. najavila reviziju sustava žigova u Europi kako bi ga modernizirala, kako na razini EU, tako i nacionalnim razinama s namjerom da je učini djelotvornom, učinkovitom i dosljednom.

2.10

U svojoj odluci od 25. rujna 2008. godine o sveeuropskom planu borbe protiv krivotvorenja i piratstva, Vijeće je zatražilo reviziju Uredbe (EZ) 1383/2003 Vijeća od 22. srpnja vezano za intervenciju carinskih vlasti u slučajevima sumnjive robe koja krši određena prava intelektualnog vlasništva i mjera koje se moraju poduzeti s obzirom na robu koja krši ta prava (3). EGSO se nada kako će se poboljšati pravni okvir radi snažnije zaštite prava intelektualnog vlasništva od strane carinskih vlasti te jamčiti prikladna pravna sigurnost.

2.11

Europski sustav žigova temelji se na principu koegzistencije i komplementarnosti zaštite nacionalnih žigova i zaštite na području Europe.

2.12

Uredba o europskom žigu utvrđuje globalni sustav u kojem su uključeni svi aspekti supstancijalnog i proceduralnog prava, a direktiva se ograničava na usklađivanje samo određenih odredbi supstancijalnog prava zbog toga što prijedlog traži da supstancijalne norme budu esencijalno slične te da barem osnovne odredbe budu kompatibilne.

2.13

Cilj prijedloga je ojačati inovacije i gospodarski rast, pokušati da sustavi žigova u cijelom EU-u budu pristupačniji i učinkovitiji za poduzeća radi smanjivanja troškova i složenosti te radi povećanja brzine, predvidljivosti i pravne zaštite.

2.14

Ova inicijativa revizije ima sljedeće konkretne ciljeve:

2.15

Prijedlog direktive, s jedne strane, ima cilj aktualizirati i poboljšati važeće odredbe vezane za:

2.16

S druge strane, prijedlogom se namjerava postići bolje usklađivanje materijalnog prava putem zaštite geografskih indikacija i tradicionalnih denominacija, zaštite renomea žiga, isticanjem zakona o žigu kao objektu vlasništva pod uvjetom da može biti objekt opoziva realnih prava i regulacije zajedničkih žigova.

2.17

Što se tiče harmonizacije glavnih proceduralnih normi, ona obuhvaća denominaciju i klasifikaciju proizvoda i usluga, provjeru poslovanja, tarifa, procedura za tržišno natjecanje, nedostatak upotrebe kao obrane u proceduri tržišnog natjecanja, proceduri poništenja i proglašavanja ništavnim te nedostatku upotrebe kao obrane u proceduri proglašenja ništavnim.

2.18

Prijedlogom se također namjerava olakšati suradnja između ureda, kao dodatak pravnog okvira suradnje u kontekstu revizije Pravilnika, a članak 52. određuje pravni temelj za olakšavanje suradnje između Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu i ureda za intelektualno vlasništvo u državama članicama.

3.1

EGSO sa zadovoljstvom prihvaća prijedlog direktive Europske komisije koja je iznimno prikladna u globalnom gospodarskom okruženju kojeg karakterizira visoka konkurentnost, kao i gospodarsko usporavanje Europe.

3.1.1

U tom smislu, žig pridonosi, s jedne strane, stvaranju korporativne vrijednosti i većoj vjernosti klijenata a, s druge strane, zaštiti potrošača.

3.1.2

Ovaj posljednji aspekt dobiva ovdje veliku važnost iz nekoliko razloga:

3.2

Prijedlog direktive poboljšao bi trenutni pravni okvir zakonodavstva država članica na način koji je jako važan zbog tri aspekta:

3.3

Također su uključeni, u svjetlu gospodarske, trgovinske i pravne evolucije, važni noviteti poput definicije žiga koja omogućava posebne grafičke identifikacije i točnije identifikacije žiga, prepoznavanje mogućnosti registriranja žigova koji se mogu predstaviti pomoću tehnoloških sredstava koja nude zadovoljavajuće garancije.

3.4

Pokušaj postizanja boljeg usklađivanja materijalnog prava, kao i dodavanja zaštite geografskih indikacija i tradicionalnih denominacija, zaštite renomea žigova te smatranje žigova objektima vlasništva, kao i opoziv te ključni aspekti tržišne eksploatacije rezultirali su pozitivno. Uvođenje u prijedlog direktive brojki o zajedničkim žigovima i garantnim žigovima vrlo je važno kako za poduzeća, tako i za potrošače.

3.5

Na kraju, EGSO zadovoljno prihvaća usklađivanje temeljnih proceduralnih normi jer se određuju zajedničke norme za denominaciju i klasifikaciju proizvoda i usluga slijedeći principe koje je odredio sud, te pregled poslovanja i procedure opoziva, poništenja i proglašenja ništavnosti.

3.6

Isto tako, Odbor pozitivno ocjenjuje činjenicu da je procedura razrade prijedloga direktive bila provedena uz jak publicitet i da je uključila interesne skupine civilnog društva.

3.7

Ipak, potrebno je istaknuti svrhu i sadržaj ovog prijedloga, bez obzira što to može uključiti prijedlog o izmjenama važeće Uredbe 207/2009 kojom se određuje jedinstveni sustav registra zajedničkih prava i koji je u skladu sa zakonskim paketom s prijedlogom direktive.

3.8

U tom smislu, Odbor iskazuje svoje čuđenje kako prijedlog COM (2013) 161 final od 27.3.2013. godine o promjeni navedene Uredbe o zajedničkom žigu nije uključen u savjetodavno mišljenje.

3.9

S obzirom da se radi o dokumentu koji ima direktni utjecaj na funkcioniranje unutarnjeg tržišta (članak 118. UFEU-a) koji utječe na razinu zaštite potrošača (članak 169. UFEU-a), kontekstualna i dosljedna interpretacija odredbi ugovora koje se odnose izravno na savjetodavnu kompetenciju Odbora u navedenim područjima savjetuje neizbježno sudjelovanje Odbora u zakonskim procedurama usvajanja navedenog dokumenta.

3.10

U tom smislu, pravo Unije omogućava vlasniku pravo na ekskluzivnu upotrebu žiga u poslovne svrhe (ius utendi), kao i na mogućnost sprečavanja da njegova korist bude umanjena radi postupaka treće strane koji ga imitiraju ili neprikladno prisvajaju njegove karakteristične oznake (ius prohibendi). Članak 9. uredbe (EZ) broj 207/2009.

3.11

Ipak, važeći legitimni okvir ne utvrđuje precizno uvjete prema kojima vlasnik žiga može poduzeti korake kojima bi se spriječile navedene radnje.

3.11.1

Iako prijedlog direktive značajno proširuje broj situacija koje vlasniku žiga omogućavaju da zabrani upotrebu trećoj strani (članak 10.), uključujući i novu odredbu o kršenju prava vlasnika prilikom prezentacije, na ambalaži i drugo (članak 11.), ili njegovu neprikladnu upotrebu od strane agenta ili predstavnika vlasnika (članak 13.), točno određivanje opsega prava podložno je odluci suca koji je ovlašten u slučaju zainteresirana strana pokrene pravni postupak.

3.11.2

Svaki će, dakle, pravosudni organ procijeniti postoji li rizik od zabune ili neprimjerenog svojatanja zaštićenog žiga od treće strane i, u slučaju da postoji rizik, odredit će se iznos kompenzacije vlasniku sukladno sa zakonskom odlukom.

3.11.3

No prijedlog direktive ne nudi jedinstvenu zaštitu prava vlasnika žiga da koristi žig, niti prava potrošača u slučaju da su bili podložni neprimjerenoj ili lažnoj upotrebi žiga.

3.12

Značajka komplementarnosti između nadnacionalnog sustava i internog sustava zaštite prava vlasnika žiga predstavlja tako rizik da takva zaštita bude što je moguće učinkovitija i brža sukladno ciljevima prijedloga direktive.

3.12.1

Tako se, primjerice, ne jamči da će unutarnje razlike nastale nepravilnom provedbom odredbi direktive 2004/48/EZ (o primjeni prava intelektualnog vlasništva) koje se tiču sigurnosnih mjera osigurati sljedeće:

3.12.2

Ova pravna nesigurnost još je gora ako se radi o pretpostavkama o kršenju prava vlasnika žiga koja se dogodila u različitim državama članicama.

3.13

Posebice ako vlastiti prijedlog direktive predlaže neke okolnosti koje povećavaju razinu složenosti takve zaštite.

3.13.1

Tako, primjerice, treći odlomak članka 4. (uzroci odbijanja i poništavanja) određuje kako se «može proglasiti ništavnim žig kada onaj koji ga prijavljuje u registar ne djeluje u dobroj vjeri» i da «bilo koja država članica može također smatrati kako je taj žig registriran».

3.14

S obzirom da se, prema Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu, neće razmatrati ideja o lošoj vjeri pri upotrebu žiga, koji autoritet određuje jedinstvene kriterije prema kojima bi kompetentni procjenitelji mogli razmotriti postojanje drugih uzroka koji bi pretpostavili djelovanje s lošim namjerama?

3.15

Ovaj nedostatak regulative postaje paradoksalan ako se usporedi s novom odredom u odlomku petom članka 10. prijedloga direktivi koja ovlašćuje vlasnika registriranog žiga da spriječi treću stranu da uvede proizvode koji dolaze s teritorija koji ne pripada Carinskoj uniji, iako nisu namijenjeni slobodnoj trgovini. Nastavno tome, prijedlog ne slijedi ovdje valjana pravna načela suda o robi u tranzitu (predmeti C-446/09 i C-495/09, Philips/Nokia), te poništava sve pretpostavke ili dokaze o dobroj vjeri s kojima može djelovati treća strana u pitanju (4).

3.16

Nadalje, prevencija i represija ovakve vrste nepravednih trgovinskih praksi bi se mogla poboljšati ako se u prijedlogu direktive odredi specifični pravni temelj koji bi omogućio Komisiji da pojača sve akcije s ciljem suradnje s vlastima trećih država čija ih poduzeća provode na općeniti i sistematičan način.

3.17

Nije također dovoljno ono što je predviđeno prvim odlomkom članka 45. prijedloga direktive kojom se predviđa, s općim karakterom, da države članice odrede učinkovite i djelotvorne administrativne procedure kako bi u ime svojih ureda izrazili primjedbe o registru žigova sukladno članku 5. Trebala bi se bolje konkretizirati priroda navedene procedure kao i normativno odrediti razumni rok u kojem moraju djelovati nacionalne vlasti kompetentne za dosljednost predviđenog u prvom odlomku članka 41. Povelje o temeljnim pravima EU-a (Pravo na dobru upravu).

3.18

Slično tome, razlozi učinkovitosti i predvidljivosti vezane za nadnacionalnu zaštitu vlasnika prava žiga zahtijevaju reviziju sadržaja drugih odredbi prijedloga direktive prema članku 44. i članku 52. S obzirom na prvi od njih, koji određuje dodjeljivanje dodatne tarife (generičke) za svaku vrstu dodatnih proizvoda i usluga prve klase koja se mora uključiti u tarifu zahtjeva inicijalnog registra, trebala bi se odrediti maksimalna vrsta te tarife.

3.19

S druge strane, u vezi s člankom 52. kojim se predviđa suradnja između država članica i Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu, s ciljem osnaživanja zajedničkih praksi i alata i postizanja dosljednih rezultata u provjeri i registru žigova, trebala bi se ustanoviti posebna odredba koja, sukladno predviđenom u drugom odlomku članka 291. UFEU-a, daje Komisiji ovlasti za izvršavanje prihvaćanja odgovarajućeg “Kodeksa ponašanja”.

3.20

Administrativna suradnja između Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu i odgovarajućih nacionalnih ureda mora se smatrati pitanjem zajedničkog interesa, sukladno članku 197. UF EU-a. Čini se posebno važnim omogućiti razmjenu informacija i službenika s ovog područja kao i podržati programe obrazovanja s time da se za to odrede sredstva namijenjena javnim poslovima.

3.21

Općenito, cijeli ovaj proces usklađivanja trebao bi biti završen kroz nekoliko godina s krajnjim ujednačenjem zakona o žigovima sukladno Kodeksu o žigovima Unije koji bi trebao odrediti, između ostalog, stvaranje fleksibilne, jedinstvene i gospodarske procedure koja bi olakšala interesnim skupinama da dobrovoljno odaberu neobavezan registar trgovačkog žiga.

12.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 327/47

1.1

Odbor prihvaća prijedloge Komisije za izmjene računovodstvenih direktiva, kako u vezi s objavljivanjem nefinancijskih podataka, tako i s iznošenjem podataka o raznolikosti u upravnim tijelima. Ove ograničene izmjene pomažu poboljšati okvire korporativnog upravljanja Europske unije (1).

1.2

Odbor preporučuje da Europski parlament i Vijeće uzmu u obzir ravnotežu koja se želi postići ovim izmjenama za poboljšanje transparentnosti u ekološkom, socijalnom i društvenom području te u upravljanju. Prijedlog Komisije fleksibilan je i prikladan instrument koji služi za poboljšanje komunikacije s dioničarima, ulagačima, zaposlenicima i ostalim zainteresiranim stranama. Kako se želi izbjeći nametanje dodatnih zahtjeva manjim poduzećima, ovaj Prijedlog upućen je samo velikim trgovačkim društvima.

2.1

Odbor priznaje da uravnotežena kombinacija ovih elemenata omogućuje pružanje nefinancijskih informacija dioničarima na glavnoj skupštini te omogućuje informiranje zainteresiranih strana velikih poduzeća. Svi ovi uvjeti u potpunosti odgovaraju iskazanim ciljevima transparentnosti i dosljednosti.

2.2

Uzevši u obzir postignutu ravnotežu, Odbor smatra da je sada pravi trenutak za usvajanje prijedloga direktive za izmjenu računovodstvenih direktiva:

2.3

Odbor pozdravlja činjenicu da izmijenjene računovodstvene direktive pružaju nove perspektive jer

2.4

Odbor želi privući pažnju Europskog parlamenta i Vijeća na sljedeće preporuke:

2.5

Odbor odobrava predloženu izmjenu četvrte direktive koja se odnosi na obvezu pružanja informacija o politici raznolikosti koju poduzeće primjenjuje u svojim upravnim tijelima.

2.6

Odbor naglašava da se ne radi samo o upravnim ili o nadzornim odborima nego da bi politika raznolikosti mogla biti korisna i u savjetodavnim odborima, a posebno u odboru za reviziju.

2.7

Podsjeća da ambicije vezane uz zastupljenost žena u vijećima nisu ispunjena u većini država članica (5).

2.8

Odbor smatra da se među kriterije zastupljenosti treba uključiti i sudjelovanje članova koji pripadaju skupini zaposlenika, osobito Europskom radničkom vijeću, a kojima su sindikalne organizacije povjerile mandat.

2.9

Odbor također preporučuje da Komisija ovu izmjenu uklopi u odredbu o nesmanjivanju u odnosu na postojeće nacionalno zakonodavstvo, te da, u roku od pet godina po stupanju na snagu ove Direktive, provede procjenu utjecaja ovih izmjena računovodstvenih direktiva na praksu poduzeća u objavljivanju nefinancijskih informacija.

3.1

Ovaj prijedlog izmjene računovodstvenih direktiva nastavlja se na nastojanja Zelene knjige iz 2001. godine vezana uz načela korporativne društvene odgovornosti (6), nadopunjene komunikacijom iz 2006. godine (7) te odgovara na obaveze preuzete u najavi Plana rada Komunikacije iz 2011 (8). Ova izmjena postala je neophodna zbog rezultata studije o utjecaju, koja jasno pokazuje ograničenja učinkovitosti objavljenih nefinancijskih informacija poduzeća, a u velikoj mjeri su tome doprinijela i javna savjetovanja. Kvaliteta informacija je neujednačena. Uostalom, broj poduzeća je nedovoljan.

3.2

Jačanje transparentnosti poduzeća u socijalnim i ekološkim pitanjima najavljeno je u Komunikaciji Komisije od travnja 2011. o Aktu o jedinstvenom tržištu.

3.3

Odbor je još 2005.g., od Mišljenja o instrumentima za mjerenje i obavještavanje (9), uzeo u obzir četvrtu direktivu o godišnjim financijskim izvještajima koja sadrži podatke o nefinancijskim informacijama, nudeći poduzećima mogućnost objavljivanja određenih podataka o socijalnim i ekološkim aspektima njihovih aktivnosti. Odbor je 2012. g. podržao cilj Komisije da poveća zastupljenost spolno i društveno različitih članova unutar upravnih ili nadzornih tijela. U mišljenju iz 2012. g. (10) o Komunikaciji o načelima korporativne društvene odgovornosti Odbor je podsjetio na svoj stav prilog obaveznog nefinancijskog izvješća.

3.4

Ujedinjena Kraljevina prva je država članica koja je 1992. g. u upravu poduzeća uvela kodeks (po imenu Cadbury) (11) koji slijedi načelo "poštuj ili objasni". Ovaj su pristup, uz razlike u postupcima, usvojile i druge države uključujući Njemačku i Dansku. Fleksibilnost ove metode sastoji se u pravu poduzeća da za sebe zadrže informacije o osjetljivim pitanjima, kao što je borba protiv korupcije, koja radi učinkovitosti zahtijevaju određenu povjerljivost pa čak i tajnost.

3.5

Više država, među kojima i Francuska, Nizozemska, Ujedinjena Kraljevina, Švedska i Španjolska, usvojile su tijekom zadnjeg desetljeća, zakone kojima je cilj izgraditi nacionalni okvir izvještavanja u cilju usklađivanja europskih standarda.

3.6

Za vrijeme irskog predsjedanja postignut je europski sporazum o transparentnosti ekstraktivnog sektora. U tom sporazumu revidira se računovodstvena direktiva. U Direktivi se sada zahtijeva transparentnost (od države do države i od projekta do projekta) svih financijskih isplata europskih poduzeća ekstraktivnog i šumarskog sektora državama u kojima djeluju.

3.7

U rezoluciji iz veljače 2013. (12), Europski parlament prepoznao je, u odnosu na poduzeća, važnost iznošenja podataka o održivosti, kao što su socijalni i ekološki faktori, kako bi se odredili rizici na području održivosti i kako bi se povećalo povjerenje ulagača i potrošača. Europski parlament zatražio je od Komisije da podnese prijedlog o objavljivanju nefinancijskih podataka poduzeća.

3.8

Sada, u vrijeme krize, kada europsko javno mnijenje od poduzeća zahtjeva više etičnosti, praksa načela korporativne društvene odgovornosti je prepoznata kao čimbenik koji može pridonijeti trgovinskoj politici EU-a, politici razvoja i provedbi strategije Europa 2020. Ona daje prednost socijalnom i civilnom dijalogu (društvenom dijalogu). Ona također treba omogućiti bolje razumijevanje stvarnosti u cijelom lancu podugovaranja. Činjenice poput katastrofe u zgradi Rana Plaza u Bangladešu, podsjetile su nas na potrebu da obratimo pozornost na odgovornost naručitelja radova.

12.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 327/52

1.1

U središtu europske integracije nalaze se građani. U izvješću o građanstvu EU-a naglašava se da ono građanima donosi nova prava i mogućnosti. To izvješće ukazuje na činjenicu da pravo s kojim se osobe koje žive u državama članicama najuže povezuju jest pravo na slobodno kretanje i život unutar EU-a: mogućnost ulaska i izlaska iz država članica te dužeg ili kraćeg boravka u cilju rada, učenja, obučavanja, poslovnog putovanja ili kupovine preko granica (1).

1.2

U izvješću o građanstvu EU-a iz 2013. g. predstavljeno je 12 novih mjera u šest područja s ciljem uklanjanja prepreka građanima u uživanju njihovih prava EU-a, uključujući pravo slobodnog kretanja preko granica EU-a. Ta područja uključuju (2).

1.3

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja Prijedlog Europske komisije (EK) za uredbu Europskog parlamenta i Vijeća o poticanju slobodnog kretanja građana i poduzeća pojednostavljenjem priznavanja određenih javnih dokumenata u Europskoj Uniji i izmjenu Uredbe (EU) br. 1024/2012: COM(2013) 228 final, 2013/0119 (COD).

1.4

Ovaj prijedlog je u skladu s izvješćem o građanstvu EU-a budući da uvodi mjere koje će građanima EU-a omogućiti da istinski i suštinski uživaju prava koja im kao građanima EU-a pripadaju.

1.5

Iako su Lisabonski ugovor i Povelja Europske unije o temeljnim pravima ojačali prava građana određena Ugovorom iz Maastrichta, uključujući pravo na slobodno kretanje i boravak u EU-u, administrativni postupak koji podržava korištenje ovoga prava još uvijek nije reformiran sukladno s time. Prilaganje žiga Apostille, formalnosti temeljene na Haškoj Konvenciji o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava iz 1961. i osmišljene u cilju olakšanja kretanja preko međunarodnih granica u svijetu bez tehnologije, ne odražava činjenicu da unutar EU-a ne postoje granice i umjesto da olakšava provođenje prava na slobodno kretanje koje proizlazi iz građanstva EU-a, ono ga koči.

1.6

Pojednostavljenje sljedećih javnih dokumenata u EU-u, kao što je predstavljeno u prijedlogu, važna je mjera koja će ujednačiti pravni okvir i olakšati pravo na kretanje unutar EU-a:

Pojednostavljenje ovih javnih dokumenata nesumnjivo će olakšati promicanje slobodnog kretanja građana i poduzeća, budući da će dodatno povećati trgovinu na unutarnjem tržištu te građanima svake države članice osjetno olakšati prikupljanje takvih dokumenata.

1.7

Uvođenje pojednostavljenog okvira za prihvaćanje određenih javnih dokumenata do razine lokalne javne uprave treba smatrati važnim političkim instrumentom jer on također:

1.8

EGSO žali što su promjene, koje donosi prijedlog usmjeren na olakšavanje korištenja prava građana i poduzeća na slobodno kretanje unutar EU-a predstavljene 20 godina nakon uvođenja građanstva EU-a i 42 godine nakon potpisivanja Haške konvencije. EU nije išao u korak s tehnološkim razvojem koji se mogao iskoristiti kako bi se smanjili ili uklonili tereti koji se stavljaju na građane i poduzeća za ostvarivanje prava na slobodno kretanje. EGSO naglašava da je Informacijski sustav unutarnjeg tržišta važan instrument koji bi se trebao koristiti na odlučniji način kako bi se građanima EU-a omogućilo korištenje njihovih osnovnih prava.

1.9

Stoga EGSO zaključuje da je preporuka o politikama koju je Komisija predstavila o:

1.10

EGSO preporuča sljedeće:

2.1

Stockholmski program iz 2009. "Otvorena i sigurna Europa u službi građana i za njihovu zaštitu" (6) naglasio je važnost učinkovitosti građanstva Unije i postavljanje građana u središte politika EU-a u području pravosuđa. S njime povezani akcijski plan (7) potvrdio je taj zadatak i ustanovio da bi funkcionirajuće područje pravosuđa u Europi "trebalo staviti na raspolaganje građanima i poduzećima kako bi se poticala gospodarska aktivnost na jedinstvenom tržištu (…)". Komisija je odgovorila potvrdom svoje predanosti olakšavanju slobodnog kretanja javnih dokumenata unutar EU-a u svojem Izvješću o građanstvu iz 2010. godine te je o tome u prosincu 2010. javnosti predstavila konkretnu viziju u zelenoj knjizi pod naslovom "Manje birokracije za građane: promicanje slobodnog kretanja javnih dokumenata i priznavanje pravnih učinaka dokumenata o bračnom stanju" (8).

2.2

Istovremeno s gore navedenim uveden je Akt o jedinstvenom tržištu (9) s ciljem jačanja povjerenja građana u unutarnje tržište i u potpuno razvijanje njegovog potencijala kao pokretača rasta u gospodarstvu EU-a. To je, između ostalog, zahtijevalo uklanjanje nerazmjernih prepreka koje su građanima i poduzećima priječile korištenje sloboda na unutarnjem tržištu. Ohrabrivanje kretanja građana i poduzeća unutar EU-a jedan je od temelja Akta o jedinstvenom tržištu II (10).

2.3

Akcijski plan Europske komisije o pravu društava i korporativnom upravljanju (11) usredotočuje se na podržavanje europskih poduzeća, posebice u pogledu jačanja pravne sigurnosti kod prekogranične suradnje. Digitalni program za Europu (12) odnosi se na predložene zakone o elektroničkoj identifikaciji i e-potpisima (13) te uključuje uvođenje regulatornog okvira za zajedničku administrativnu podršku kod elektroničke identifikacije građana i poduzeća.

2.4

Novi Akcijski plan za razvoj poduzetništva 2020 (14). naglašava da smanjenje prevelikog regulatornog opterećenja i dalje ostaje jedan od prioriteta političkog programa EU-a. Akcijski plan poziva na uklanjanje ili smanjenje birokracije gdje je to moguće za sva poduzeća i posebice mikropoduzeća. Kao posljedica toga, smanjenje birokracije, pojednostavljenje postupaka za prekogranično korištenje i prihvaćanje javnih dokumenata između država članica, kao i usklađivanje s time povezanih pravila doprinosi svim mjerama usmjerenim na stvaranje Europe za građane i funkcionirajućeg jedinstvenog tržišta za poduzeća u EU-u.

2.5

U izvješću o građanstvu EU-a naglašava se da ono građanima donosi nova prava i mogućnosti. To izvješće ukazuje na činjenicu da pravo s kojim se osobe koje žive u državama članicama najuže povezuju jest pravo na slobodno kretanje i život unutar EU-a: mogućnost ulaska i izlaska iz država članica te dužeg ili kraćeg boravka u cilju rada, učenja, obučavanja, poslovnog putovanja ili kupovine preko granica. U izvješću o građanstvu EU-a iz 2013. g. predstavljeno je 12 novih mjera u šest područja s ciljem uklanjanja prepreka građanima u uživanju njihovih prava EU-a, uključujući pravo slobodnog kretanja i poslovanja preko granica EU-a. Ta područja uključuju (15):

2.6

Iako su Lisabonski ugovor i Povelja Europske unije o temeljnim pravima unije ojačali prava građana definirana Ugovorom iz Maastrichta, uključujući pravo na slobodno kretanje i boravak u EU-u, administrativni postupak koji podržava korištenje ovoga prava još uvijek nije reformiran sukladno s time. Zapravo, i dalje postoji fragmentirani pravni okvir u EU-u dok države članice i dalje primjenjuju administrativne formalnosti kao što je to žig Apostille na ovjerenim preslikama i prijevodima - formalnost utemeljena Haškom konvencijom o žigu Apostille iz 1961. koja je osmišljena za olakšavanje kretanja preko međunarodnih granica. To je formalnost koja ne odražava činjenicu da unutar EU-a nema granica i dodatno otežava, a ne olakšava, pravo građana EU-a na slobodno kretanje unutar EU-a.

2.7

Trenutno, na primjer, građani koji sele u drugu državu članicu troše puno vremena i novaca kako bi osigurali da su javni dokumenti iz države članice, koja je ujedno i zemlja podrijetla, autentični. Poznato je da će poduzeća i građani, bez sumnje, profitirati od okvira dosljednih i transparentnih pravila koja reguliraju određene javne dokumente ključne za kretanje roba, usluga i ljudi unutar EU-a i jedinstvenog tržišta.

2.8

EU se nije razvila zajedno s tehnološkim napretkom za smanjenje ili uklanjanje opterećenja građana i poduzeća kod korištenja svoga prava na kretanje. EGSO razumije da je internetska aplikacija IMIS, koja omogućava nacionalnim, regionalnim i lokalnim vlastima brzu i jednostavnu komunikaciju s njihovim kolegama u inozemstvu, prikladna IKT platforma koja će olakšati administrativnu suradnju nakon primjene prijedloga. IMIS će također funkcionirati kao važno spremište obrazaca nacionalnih javnih dokumenata koji se najčešće koriste unutar EU-a, uključujući njihov prijevod na sve službene jezike Unije kako bi se pružila podrška vlastima koje nemaju dovoljnu jezičnu ekspertizu za ocjenjivanje točnosti ili kvalitete prijevoda javnih dokumenata koji su im podneseni (16).

2.9

EGSO žali što su promjene, koje donosi prijedlog usmjeren na olakšavanje korištenja prava građana i poduzeća na slobodno kretanje unutar EU-a predstavljene 20 godina nakon uvođenja građanstva EU-a i 42 godine nakon potpisivanja Haške konvencije.

3.1.1

EGSO se slaže da definicija "javnih dokumenata" kako je i navedeno u članku 3. stavku 2. prijedloga uključuje važne javne dokumente vezano za prava građana i poduzeća u EU-u.

3.1.2

EGSO pak naglašava da bi javni dokumenti navedeni u prijedlogu trebali zaista biti prvi u nizu javnih dokumenata koji trebaju biti pojednostavljeni u svrhu poboljšanja mobilnosti unutar EU-a, prekograničnih aktivnosti i funkcioniranja jedinstvenog tržišta EU-a.

3.1.3

EGSO naglašava da se buduće pojednostavljenje javnih dokumenata treba usmjeriti na važne javne dokumente kao što su oni koji se odnose na kretanje radnika unutar EU-a (što je ključno za razvoj prekograničnog poslovanja i trgovine) ili osobe s invaliditetom, ako se tim dokumentima ne bave druge direktive EU-a. Takvi javni dokumenti mogu uključivati npr. potvrde o nacionalnom školovanju i javne dokumente o socijalnom osiguranju.

3.2.1

EGSO naglašava da trenutni zahtjevi sukladno kojima je potrebno pokazati žig Apostille odražava međunarodne procedure, a ne razvoj jedinstvenog tržišta EU-a. Otprilike 12,5 milijuna građana EU-a živi u državi EU-a iz koje ne potječu te je preko 380 tisuća mikro, malih i srednjih poduzeća EU-a uključeno u prekogranične podugovaračke prakse i neprestano suočavaju s birokracijom i nepotrebnim formalnostima prilikom seljenja iz jedne u drugu državu članicu te kod prekograničnog poslovanja. To je stanje stvari koje ne odražava EU bez granica.

3.2.2

EGSO se stoga slaže s ciljem prijedloga Europske komisije da se javne dokumente izostavi iz zakonskih i administrativnih zahtjeva na snazi diljem država članica. EGSO smatra da je to prva faza programa pojednostavljenja javnih dokumenata.

3.2.3

EGSO se slaže da bi se trebale uvesti odredbe koje bi zajamčile potrebnu razinu provjere u slučaju opravdane sumnje. EGSO prepoznaje da će biti slučaja u kojima će biti potrebna administrativna koordinacija među državama članicama kako bi se zajamčilo da je javni dokument ili ovjerena preslika dokumenta autentična.

3.2.4

EGSO snažno podržava načelo prema kojemu bi građani ili poduzeće imali maksimalni stupanj sigurnosti u pogledu izuzeća javnih dokumenata koji se prilažu iz svih oblika legalizacije ili sličnih formalnosti. Takva sigurnost omogućit će građanima i poduzećima proaktivno planiranje njihovih aktivnosti te na taj način osigurati ostvarenje materijalnih i nematerijalnih koristi utvrđenih u ocjeni učinka Europske komisije (17).

3.2.5

EGSO primjećuje da, prema sustavu koji se trenutno koristi, 99 % od otprilike 1,4 milijuna žigova Apostille godišnje podnesenih za aktivnosti unutar EU-a ne prouzrokuje probleme. EGSO stoga misli da bi opcija politike koju je predstavila Europska komisija u pogledu administrativne suradnje (koja se temelji na IMIS-u u slučaju opravdane sumnje u autentičnost javnih dokumenata u višejezičnim obrascima) trebala dovesti do poboljšanih rezultata.

3.2.6

EGSO preporuča da definicija "opravdane sumnje" kako je i predstavljena u prijedlogu Komisije bude nedvosmislena kako bi se uklonila nedorečenost. U vezi s time EGO predlaže sljedeće izmjene: