Njome se propisuju pravila i uvjeti pod kojima zemlja Europske unije (EU), koja je država zastave, može ovlastiti priznatu organizaciju* da provodi statutarne preglede i svjedodžbe u njezino ime.
Ovlašćivanje priznatih organizacija
Zemlje EU-a moraju osigurati da njihove uprave provode odgovarajuće međunarodne konvencije* u vezi s pregledom i certifikacijom brodova koji plove pod njihovom zastavom.
Zemlja EU-a može ovlastiti organizacije da u cijelosti ili djelomično obavljaju preglede i nadzor u vezi s izdavanjem ili obnovom statutarnih svjedodžbi* brodova. Te obveze povjerava samo priznatim organizacijama.
No obveze u vezi s izdavanjem svjedodžbi o sigurnosti radiouređaja na teretnim brodovima mogu se povjeriti odobrenim privatnim tijelima koja imaju odgovarajuće stručno znanje i kvalificirano osoblje.
Zemlja EU-a ne smije nijednoj priznatoj organizaciji odbiti ovlaštenje. No može odlučiti ograničiti broj organizacija koje će biti ovlaštene na temelju objektivnih i nediskriminirajućih kriterija.
Organizacije koje su smještene u zemljama izvan EU-a mogu se priznati na razini EU-a, a potom ih mogu ovlastiti uprave zemalja EU-a. U tim slučajevima mogu se tražiti recipročni dogovori u vezi s ovlaštenjem.
Poslovni odnosi
Kada zemlja EU-a ovlasti priznatu organizaciju, s njom uspostavlja „poslovni odnos”. On je uređen sporazumom koji sadržava klauzule u vezi s financijskom odgovornošću, periodičkom revizijom zadataka, nasumičnim i detaljnim pregledima brodova te o obveznom izvješćivanju o informacijama povezanima s klasom („klasa” brodova jest skupina brodova jednakog dizajna). Od ovlaštenih se organizacija može zahtijevati da imaju lokalno predstavništvo u dotičnoj zemlji.
Zemlje EU-a moraju obavijestiti Europsku komisiju o poslovnim odnosima koje su uspostavile.
Zemlja EU-a priznatoj organizaciji može privremeno oduzeti ili suspendirati ovlaštenje ako smatra da organizacija više ne zadovoljava uvjete za obavljanjem svojih zadataka.
Nadzor
Zemlje EU-a moraju osigurati da priznate organizacije koje djeluju u njihovo ime svoje dužnosti obavljaju učinkovito. Nadzor u njima trebale bi provoditi svake dvije godine te bi zemljama EU-a i Komisiji trebale dostaviti izvještaj o rezultatima tog nadzora.
Kada zemlja EU-a provodi nadzor brodova kao država luke, mora obavijestiti Komisiju i duge zemlje EU-a u sljedećim slučajevima:
Zemlja EU-a trebala bi prijaviti samo slučajeve brodova koji ozbiljno ugrožavaju sigurnost te sigurnost i okoliš ili ukazuju na posebno nemarno ponašanje priznatih organizacija. Organizacije se obavezno mora obavještavati kako bi mogle poduzeti nužne korektivne mjere.
Primjenjuje se od 17. lipnja 2009. i trebala je ući u zakonodavstvo zemalja EU-a do 17. lipnja 2011.
Ova direktiva donesena je usporedno s Uredbom (EZ) br. 391/2009 o zajedničkim pravilima i normama za organizacije koje obavljaju pregled i nadzor brodova. Ti instrumenti stavljaju Direktivu 94/57/EZ izvan snage. Uredbom se uspostavlja sustav izdavanja svjedodžbi na razini EU-a, što je preduvjet da bi zemlja EU-a ovlastila bilo koju organizaciju u kontekstu Direktive 2009/15/EZ.
Za više informacija vidjeti:
Direktiva 2009/15/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o zajedničkim pravilima i normama za organizacije koje obavljaju pregled i nadzor brodova te za odgovarajuće aktivnosti pomorskih uprava (SL L 131, 28.5.2009., str. 47.–56.)
Sukcesivne izmjene i dopune Direktive 2009/15/EZ uključene su u izvorni tekst. Ova pročišćena verzija ima samo dokumentarnu vrijednost.
Uredba (EU) br. 391/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o zajedničkim pravilima i normama za organizacije koje obavljaju pregled i nadzor brodova (SL L 131, 28.5.2009., str. 11.–23.)
Vidjeti pročišćenu verziju.
Posljednje ažuriranje 19.02.2021