WTO: sporazum o trgovini robom

SAŽETAK DOKUMENTA:

Odluka Vijeća 94/800/EZ o sklapanju, u ime EU-a, s obzirom na pitanja iz njegove nadležnosti, sporazuma postignutih u Urugvajskom krugu multilateralnih pregovora (1986.–1994.) – aspekti povezani s trgovinom robom

Urugvajski krug multilateralnih trgovinskih pregovora (1986.–1994.) – Sporazum o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije (WTO)

ČEMU SLUŽE OVA ODLUKA I SPORAZUM?

Uime Europske zajednice (današnje Europske unije) odlukom se odobrava sporazum kojim je uspostavljena Svjetska trgovinska organizacija (WTO).

KLJUČNE TOČKE

Multilateralni sporazum o trgovini robom uključuje GATT iz 1994. godine (Opći sporazum o carinama i trgovini) i 13 sektorskih sporazuma. Oni pokrivaju četiri područja:

• pristup tržištu;
• pravila koja se odnose na necarinske mjere;
• carinu i administraciju vezanu uz trgovinu;
• mjere za zaštitu trgovine.

PRISTUP TRŽIŠTU

Opći sporazum o carinama i trgovini (GATT iz 1994.)

• Ovaj temeljni tekst sadržava opća pravila kojima se uređuje trgovina robom. Specifična pravila uspostavljena su sektorskim sporazumima navedenima u Završnom aktu. GATT iz 1994. uključivao je GATT iz 1947. i sve pravne instrumente usvojene prije sporazuma o uspostavljanju WTO-a.
• Opći sporazum propisuje niz temeljnih načela koja se zasnivaju na GATT-u iz 1947., čiji je cilj poglavito osigurati pošteno tržišno natjecanje, poput:
  • općeg načela najpovlaštenije nacije: sukladno ovom načelu, svaka članica WTO-a ne odnosi se prema proizvodima druge zemlje članice ništa manje povoljno no prema sličnim proizvodima bilo koje druge zemlje članice (koncept nediskriminacije);
  • načela nacionalnog postupanja s obzirom na oporezivanje i unutarnje propise: sukladno ovom načelu, svaka članica WTO-a ne odnosi se prema proizvodima druge zemlje članice ništa manje povoljno, s obzirom na oporezivanje i unutarnje propise, nego prema svojim vlastitim nacionalnim proizvodima.
• Sporazumom se također propisuju:
  • smanjenje i obveze vezane uz maksimalne razine carinskih pristojbi;
  • uklanjanje kvantitativnih ograničenja na uvoz i izvoz;
  • zahtjevi obavještavanja za tijela povezana s trgovinom;
  • antidampinške mjere*;
  • antisubvencijske mjere*;
  • zaštitne mjere*;
  • postupak savjetovanja i rješavanja sporova;
  • niz kriterija koji se odnose na područja slobodne trgovine i carinske unije; te
  • zahtjevi za članice tih područja i unija.
• Pravila dodana 1965. propisuju posebne propise i privilegije za zemlje u razvoju.

Protokol iz Marakeša

Protokol iz Marakeša dodan GATT-u iz 1994. godine u GATT iz 1994. uključuje programe koncesija i obveza za robu ispregovarane tijekom Urugvajskog kruga te utvrđuje njihovu autentičnost i uvjete njihove provedbe.

Industrijski proizvodi

• Kad je riječ o industrijskim proizvodima, cilj Urugvajskog kruga bio je smanjiti carinska ograničenja za najmanje jednu trećinu tijekom pet godina i povećati broj vezanih carinskih pristojbi (pri čemu se vlade slažu da neće podizati iznose pristojbi).
• Kao rezultat tih obveza, carinske pristojbe koje nameću zemlje u razvoju na industrijske proizvode uvezene iz svih regija svijeta u prosjeku su pale 40 %, s 6,3 % na 3,8 %.
• Kad je riječ o EU-u, gotovo 40 % njegovih industrijskih proizvoda trebalo je biti oslobođeno od pristojbi. U biti, carinske pristojbe koje EU nameće na industrijske proizvode među najnižima su u svijetu.

Poljoprivredni proizvodi

• Sporazum o poljoprivredi usmjeren je na reformu trgovine poljoprivrednim proizvodima i uspostavu poštenog tržišno orijentiranog sustava.
• Na taj način pristup tržištima poljoprivrednih proizvoda sada je pokriven režimom koji se zasniva isključivo na carinskim pristojbama. Od članica WTO-a također se zahtijevalo da smanje izvozne subvencije i količine izvoza koje su subvencionirane kada su u pitanju specifični proizvodi. Također je propisano smanjenje mjera potpore za poljoprivrednike (potpora cijenama).
• Sporazumom su uzete u obzir razine gospodarskog razvoja članica WTO-a. Zemlje u razvoju nisu morale smanjiti svoje subvencije ili sniziti pristojbe u istoj mjeri u kojoj su to morale učiniti razvijene zemlje i dobile su više vremena za provedbu svojih obveza. Najmanje razvijene zemlje bile su oslobođene od tih obveza smanjenja.

Tekstil i odjeća

• Sporazum o tekstilnim vlaknima (MFA) iz 1973. godine, koji se odnosi na prirodna i sintetička vlakna i povezane proizvode, značio je da je trgovina tekstilnim proizvodima bila izvan uobičajenog sustava GATT-a. Zapravo, tim je sporazumom uspostavljena iznimka za tekstile na način da je članicama WTO-a dopušteno da između sebe zaključe bilateralne sporazume koji bi ograničili njihove uzajamne izvoze tekstila. Takvi sporazumi bili bi zabranjeni temeljem općenitih propisa iz GATT-a.
• Urugvajski krug pregovora nastojao je osigurati neometanu integraciju sektora tekstila i odjeće u GATT iz 1994. Stoga je Sporazumom o tekstilu i odjeći (ATC) propisano postupno ukidanje MFA do 1. siječnja 2005. To je značilo da se bilateralna ograničenja moraju postupno ukloniti.
• Zaštitne mjere mogu se primijeniti za zemlje čija će lokalna industrija imati poteškoća u prilagodbi. Te mjere ne mogu trajati dulje od tri godine i strogo će ih pratiti Tijelo za praćenje tekstila.

Investicijske mjere u vezi s trgovinom (TRIM)

• Sporazumom o investicijskim mjerama u vezi s trgovinom (TRIM) prepoznato je da određene investicijske mjere mogu imati ograničavajući ili remeteći učinak na trgovinu. Članice WTO-a slažu se da neće primjenjivati TRIM-ove koji nisu usuglašeni s načelom nacionalnog postupanja koje je uspostavljeno GATT-om ili s uklanjanjem ograničenja na količine. Dodatak sporazumu sadržava primjere TRIM-ova koji ne slijede ta pravila, primjerice, zahtjev da se kupuje određena količina proizvoda nacionalnog podrijetla.
• Svi TRIM-ovi morali su biti prijavljeni i uklonjeni unutar dvije godine za razvijene zemlje, pet godina za zemlje u razvoju i sedam godina za najmanje razvijene zemlje. Odbor za investicijske mjere u vezi s trgovinom odgovoran je za praćenje tih obveza. Članice su također odlučile da će u kasnijem terminu odlučiti hoće li sporazum nadopuniti pravilima o politici investiranja i politici konkurencije.

PRAVILA KOJA SE ODNOSE NA NECARINSKE MJERE

Tehničke prepreke u trgovini

• Cilj Sporazuma o tehničkim preprekama u trgovini (TBT) jest osigurati da tehnički propisi i standardi te postupci ocjenjivanja sukladnosti ne stvaraju nepotrebne zapreke međunarodnoj trgovini. Sporazumom je potvrđeno da zemlje mogu usvojiti takve mjere iz nekog legitimnog razloga, primjerice kako bi zaštitile zdravlje ili sigurnost ljudi ili kako bi zaštitile okoliš. Međutim, tehnički propisi i standardi ne smiju provoditi diskriminaciju između nacionalnih proizvoda i sličnih uvezenih proizvoda. Sporazumom se potiču uporaba međunarodnih standarda te usklađivanje i uzajamno priznanje tehničkih propisa, standarda i postupaka ocjenjivanja sukladnosti.
• Sporazumom se također predviđa uspostava nacionalnih informativnih točki kako bi se pojednostavio pristup informacijama o tehničkim propisima.

Sanitarne i fitosanitarne mjere

• Sporazum o primjeni sanitarnih i fitosanitarnih mjera (SPS) odnosi se na sve sanitarne i fitosanitarne mjere koje mogu, izravno ili neizravno, utjecati na međunarodnu trgovinu. Sanitarne i fitosanitarne mjere štite ljude, životinje ili biljke od rizika povezanih s aditivima, zagađivačima, toksinima ili bolestima koje se prenose hranom, odnosno štite zemlju u slučaju ulaska, pronalaska ili širenja nametnika.
• Sporazumom je prepoznato da članice mogu poduzimati sanitarne i fitosanitarne mjere na temelju znanstvenih načela, ali te mjere ne smiju biti diskriminirajuće protiv drugih zemalja ili se koristiti u protekcionističke svrhe. Članice se potiče da svoje mjere temelje na međunarodnim standardima, smjernicama ili preporukama kad god je to moguće.
• Ako članice odluče ne slijediti međunarodne standarde, trebale bi znanstveno dokazati da je to nužno. Primjena standarda može biti osporena i pokreće se postupak za rješavanje sporova.

CARINA I ADMINISTRACIJA VEZANA UZ TRGOVINU

Carinska procjena

• Kada se carinske pristojbe zasnivaju na vrijednosti robe, važno je uspostaviti jasan postupak za utvrđivanje carinske vrijednosti uvezene robe. Doista, ako se taj postupak provodi na nepošten način, carinska procjena može imati učinak necarinske zaštitne mjere i biti još više ograničavajuća od same carinske pristojbe.
• Sporazumom o carinskim procjenama utvrđeno je da bi carinska procjena trebala biti zasnovana na stvarnoj cijeni robe. U vrlo specifičnim slučajevima, kada se cijena ne može koristiti za utvrđivanje carinske vrijednosti, sporazumom su propisane druge metode za carinsku procjenu koje se moraju primjenjivati po svojem redu važnosti.

Pregled robe prije isporuke

• Kako bi se spriječile prijevare i nadoknadili nedostaci njihovih administracija, određeni broj zemalja u razvoju koristi se uslugama privatnih poduzeća da bi provjerile kvalitetu, količinu, cijenu i/ili carinsku klasifikaciju uvezene robe prije no što se ona izveze iz zemalja dobavljača.
• Sporazumom o pregledu robe prije isporuke definirani su zahtjevi za zemlje korisnice, uglavnom vezani uz nediskriminaciju, transparentnost, zaštitu povjerljivih poslovnih informacija i utvrđivanje cijena.

Pravila o podrijetlu

• Pravila o podrijetlu neophodan su kriterij za utvrđivanje zemlje podrijetla proizvoda, ali ona ne smiju stvarati nepotrebne prepreke međunarodnoj trgovini. Sporazumom o pravilima o podrijetlu robe utvrđeni su režimi za primjenu tih pravila. Njime su obuhvaćena pravila kojima se koristi u nepovlaštenim instrumentima komercijalnih politika. Glavni cilj ovog sporazuma jest uskladiti nepovlaštena pravila o podrijetlu kako bi se osiguralo da sve članice WTO-a primjenjuju iste kriterije, bez obzira na svrhu njihove primjene.
• Prije usklađivanja članice WTO-a moraju osigurati da su uvjeti za utvrđivanje podrijetla jasno definirani i da pravila o podrijetlu ne stvaraju ograničavajuće, iskrivljavajuće ili ometajuće učinke na međunarodnu trgovinu.

Postupci izdavanja uvoznih dozvola

• Uvozne dozvole predstavljaju administrativne postupke u sklopu kojih se zahtjev ili druga dokumentacija moraju podnijeti odgovarajućem administrativnom tijelu prije uvoza robe u zemlju.
• Glavni ciljevi Sporazuma o postupcima izdavanja uvoznih dozvola jesu pojednostavniti te postupke i osigurati da oni budu transparentni i predvidivi kako bi se mogli primjenjivati pošteno i nepristrano.

Olakšavanje trgovine

Sporazumom o olakšavanju trgovine nastoji se pojednostavniti kretanje, puštanje robe u promet i carinjenje robe, uključujući robu u tranzitu, kroz učinkovitu suradnju carine i drugih relevantnih tijela vezanih uz olakšavanje trgovine.

MJERE ZA ZAŠTITU TRGOVINE

Antidampinške mjere

• Sporazumom o primjeni antidampinških mjera uspostavljena su pravila za primjenu antidampinških mjera propisanih u članku VI. GATT-a iz 1994.
• Sporazumom su donesena specifična, jasna pravila za utvrđivanje postojanja dampinga i postupci koje je potrebno slijediti pri provođenju istraga.

Subvencije i kompenzacijske mjere

• Novim Sporazumom o subvencijama i kompenzacijskim mjerama definirana je „subvencija” i propisano je da su samo specifične subvencije predmet njegovih pravila. Njime se uspostavljaju kriteriji za određivanje je li subvencija specifična za određeno poduzeće, granu industrije ili skupinu poduzeća ili grana industrije. Sporazum dijeli subvencije u sljedeće tri kategorije:
  • jasno zabranjene;
  • subvencije koje se mogu preispitati sukladno pravilima WTO-a;
  • subvencije koje su dopuštene.
• Sporazumom su propisana različita sredstva sukladno kategoriji subvencija.
• Sporazum također sadržava pravila vezana uz uporabu kompenzacijskih mjera, tj. pristojbi koje nameće zemlja uvoznica kako bi kompenzirala učinak subvencije.

Zaštitne mjere

• Sporazumom o zaštitnim mjerama uspostavljena su pravila za primjenu zaštitnih mjera propisanih člankom XIX. GATT-a iz 1994.
• Sporazumom se zabranjuju mjere iz „sive zone”, poput dragovoljnog ograničenja izvoza ili drugih dogovora o dijeljenju tržišta. Sporazumom je također propisana klauzula gašenja svih postojećih zaštitnih mjera. Osim toga, donosi pojedinosti o postupcima i pravilima koje je potrebno slijediti kada se primjenjuju zaštitne mjere.

VIŠESTRANI SPORAZUMI

• Dodatak 4. Sporazumu iz Marakeša uključuje četiri višestrana sporazuma (tj. sporazuma koji se primjenjuju isključivo na članice WTO-a koje su ih izričito prihvatile):
  • sporazum o goveđem mesu (na snazi samo do prosinca 1997.);
  • sporazum o mlijeku i mliječnim proizvodima (na snazi samo do prosinca 1997.);
  • sporazum o trgovini civilnim zrakoplovima;
  • sporazum o javnoj nabavi. Sporazumom o javnoj nabavi nastoji se otvoriti postupke javne nabave stranim poduzećima.
• Sporazum pokriva pet područja aktivnosti: luke, zračne luke, vodu, električnu energiju i gradski prijevoz. Zasniva se na načelu reciprociteta: zemlje smiju otvarati javne natječaje samo u sektorima koji su naznačeni potpisnicama sporazuma uključenima u isti sektor.

OTKAD SE PRIMJENJUJU OVA ODLUKA I SPORAZUM?

• Odluka se primjenjuje od 22. prosinca 1994.
• Sporazum se primjenjuje od 1. siječnja 1995.

POZADINA

Za više informacija pogledajte: EU i WTO (Europska komisija).

* KLJUČNI POJMOVI

GLAVNI DOKUMENTI

Odluka Vijeća 94/800/EZ od 22. prosinca 1994. o sklapanju, u ime Europske zajednice, s obzirom na pitanja iz njezine nadležnosti, sporazuma postignutih u Urugvajskom krugu multilateralnih pregovora (1986.–1994.) (SL L 336, 23.12.1994., str. 1.–2.)

Urugvajski krug multilateralnih trgovinskih pregovora (1986.–1994.) – Sporazum o uspostavi Svjetske trgovinske organizacije (WTO) (SL L 336, 23.12.1994., str. 3.–10.)

Posljednje ažuriranje 18.04.2017