Prekogranični učinci industrijskih nesreća

SAŽETAK DOKUMENATA:

Odluka 98/685/EZ o sklapanju Konvencije o prekograničnim učincima industrijskih nesreća

Konvencija o prekograničnim učincima industrijskih nesreća

ČEMU SLUŽE OVAJ ODLUKA I KONVENCIJA?

• Odlukom se sklapa, u ime Europske zajednice (sada Europska unija (EU)), Konvencija o prekograničnim učincima industrijskih nesreća.
• Konvencijom se želi zaštititi ljudsko zdravlje i okoliš od industrijskih nesreća koje bi mogle prouzročiti prekogranične učinke te poticati aktivna međunarodna suradnja među ugovornim strankama prije, za vrijeme i poslije takvih nesreća.

KLJUČNE TOČKE

• U Helsinkiju, 18. ožujka 1992., 26 zemalja, uključujući 14 zemalja EU-a, i sam EU, sklopili su Konvenciju o prekograničnim učincima industrijskih nesreća, unutar okvira Gospodarske komisije za Europu pri Ujedinjenim narodima. Tom Odlukom Vijeća, konvencija je odobrena u ime Zajednice.
• Konvencijom se utvrđuje niz mjera zaštite ljudskih bića i okoliša od industrijskih nesreća koje bi mogle prouzročiti prekogranične učinke te poticanja aktivne međunarodne suradnje među ugovornim strankama prije, za vrijeme i poslije takvih nesreća.
• Primjenjuje se na industrijske nesreće koje mogu uzrokovati prekogranične učinke, uključujući nesreće izazvane prirodnim katastrofama, s izuzetkom:
  • nuklearnih nesreća ili neželjenih radioloških događaja;
  • nesreća na vojnim postrojenjima;
  • grešaka s branama;
  • nesreća pri kopnenom prijevozu;
  • slučajnog ispuštanja genetski izmijenjenih organizama;
  • nesreća izazvanih djelatnostima u morskom okolišu te ispuštanja drugih štetnih tvari u more.
• Ugovorne stranke moraju prepoznati opasne djelatnosti unutar svoje jurisdikcije i moraju obavijestiti pogođene stranke o predloženoj ili postojećoj djelatnosti. Na inicijativu bilo koje od njih, druge stranke moraju sudjelovati u razgovorima o prepoznavanju djelatnosti koje mogu izazvati prekogranične učinke.
• Države potpisnice moraju poduzeti odgovarajuće mjere za sprječavanje industrijskih nesreća. Konkretno, moraju:
  • potaknuti operatera na smanjenje rizika od industrijskih nesreća;
  • utvrditi politike o smještaju novih opasnih djelatnosti i o značajnim izmjenama na postojećim opasnim djelatnostima, s ciljem smanjenja rizika za stanovništvo i okoliš;
  • pripremiti se na neželjene događaje uzrokovane industrijskim nesrećama, uvođenjem potrebnih mjera, uključujući planove intervencija, kako bi spriječili i smanjili prekogranične učinke. Potpisnice moraju nastojati uskladiti te planove.
• U skladu s konvencijom, ugovorne države moraju osigurati odgovarajuću razinu informiranosti javnosti na područjima koja mogu biti pogođena industrijskom nesrećom što proizlazi iz neke opasne djelatnosti. Ugovorne države također moraju, u odgovarajućim slučajevima, pružiti mogućnost javnosti da sudjeluje u procesu donošenja odluka vezanih uz mjere sprječavanja i pripravnosti.
• Fizičkim i pravnim osobe koje jesu, ili mogu biti, pogođene prekograničnim učincima industrijske nesreće na teritoriju države potpisnice, mora se omogućiti jednak pristup odgovarajućim upravnim i sudskim postupcima kao državljaninu dotične države.
• Svaka stranka ove konvencije mora uvesti sustav obavješćivanja.
• U slučaju neposredne opasnosti od industrijske nesreće koja izaziva ili može izazvati prekogranične učinke, država porijekla mora:
  • obavijestiti pogođene države bez odlaganja;
  • osigurati da su planovi intervencije aktivirani;
  • osigurati da se što prije poduzmu mjere odgovaranja kako bi se učinci nesreće zaustavili i sveli na najmanju mjeru. Ugovorne države moraju nastojati koordinirati svoje mjere odgovaranja.
• Država porijekla može zatražiti pomoć drugih potpisnica.
• Svaka ugovorna stranka mora odrediti jedno središte za vezu u svrhu dostave obavijesti o industrijskoj nesreći i jedno središte za vezu za potrebe međusobne pomoći. Mora informirati druge potpisnice u roku tri mjeseca od dana kada konvencija stupi na snagu.
• Ugovorne stranke moraju djelatno promicati znanstvenu i tehnološku suradnju te omogućiti razmjenu tehnologija za ograničavanje rizika i posljedica industrijskih nesreća. Također moraju podupirati odgovarajuće međunarodne napore na izradi pravila na području odgovornosti.
• Stranke ove konvencije moraju se sastajati najmanje jednom godišnje.
• Konvencija pruža tri mehanizma za rješavanje sporova među potpisnicama:
  • traženje rješenja u pregovorima;
  • podnošenje spora pred Međunarodnim sudom;
  • arbitražu.
• Posljednje dvije metode mogu se koristiti samo u slučajevima kada stranke nisu mogle riješiti spor pregovorima.
• Uporaba ovih metoda nije obavezna i recipročna je; u pisanom priopćenju stranka može prihvatiti uporabu jedne ili obiju metoda, kao obvezujuću za svaku stranku koja prihvaća istu obvezu.
• Ako su stranke u sporu prihvatile oba načina rješavanja spora, spor može biti podnijet samo Međunarodnom sudu, ako se dotične države ne dogovore drugačije.
• Države potpisnice moraju redovno informirati druge stranke o provođenju konvencije.

OTKAD SE ODLUKA I KONVENCIJA PRIMJENJUJU?

• Odluka se primjenjuje od 23. ožujka 1998.
• Konvencija je stupila na snagu za Europsku zajednicu 19. travnja 2000., devedeset dana nakon pohrane šesnaeste isprave ratifikacije, prihvaćanja, odobrenja ili pristupanja.

GLAVNI DOKUMENTI

Odluka Vijeća 98/685/EZ od 23. ožujka 1998. o sklapanju Konvencije o prekograničnim učincima industrijskih nesreća (SL L 326, 3.12.1998., str. 1.-4.)

Konvencija o prekograničnim učincima industrijskih nesreća – Izjava Europske zajednice o nadležnosti (SL L 326, 3.12.1998., str. 5.-33.)

VEZANI DOKUMENTI

Prijedlog Odluke Vijeća vezan uz prijedlog izmjene Priloga I. Konvencije UNECE-a o prekograničnim učincima industrijskih nesreća (COM(2006) 493 final, 13.9.2006.)

Prijedlog Odluke vijeća o stajalištu koje je potrebno donijeti, u ime Europske unije, na osmoj Konferenciji stranaka Helsinške konvencije o prekograničnim učincima industrijskih nesreća o prijedlogu izmjene Priloga I. (COM(2014) 652 final, 23.10.2014.)

Odluka br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu (SL L 347, 20.12.2013., str. 924.–947.)

Direktiva 2012/18/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o kontroli opasnosti od velikih nesreća koje uključuju opasne tvari, o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/82/EZ (Seveso III Direktiva) (SL L197, 24.07.2012., str. 1.-37.)

Posljednje ažuriranje 20.02.2017