Uklanjanje i odlaganje odobalnih naftnih i plinskih postrojenja kojima se više ne koristi

SAŽETAK DOKUMENTA:

Komunikacija (COM(98) 49 final) – uklanjanje i odlaganje odobalnih naftnih i plinskih postrojenja kojima se više ne koristi

ČEMU SLUŽI OVA KOMUNIKACIJA?

Europska komisija nastoji zaštititi okoliš smanjivanjem onečišćenja iz odobalnih naftnih i plinskih postrojenja kojima se više ne koristi.

KLJUČNE TOČKE

• Rasprava o odlaganju suvišnih odobalnih naftnih i plinskih postrojenja bila je ponovno otvorena 1995. godine „aferom” Brent Spar. Shell je, uz odobrenje Vlade Ujedinjene Kraljevine, odlučio potopiti svoju naftnu platformu Brent Spar u dubokom moru u Sjevernom Atlantiku.
• Javnost je žestoko kritizirala odluku zbog štete po morski okoliš. U Ministarskoj izjavi koja je uslijedila nakon Konferencije o Sjevernom moru koja se održavala u isto vrijeme, većina prisutnih ministara, osim ministara Ujedinjene Kraljevine i Norveške, pozvala je na potpunu zabranu odlaganja takvih postrojenja na moru.
• Nakon što su potrošači u nekoliko zemalja EU-a bojkotirali Shellove proizvode, društvo je naposljetku odustalo od svog plana i odlučilo razmontirati strukturu instalacije i upotrijebiti trup kao dio produljenja jednog pristaništa u Norveškoj. Međutim, ovo jednokratno rješenje nije dalo općeniti odgovor za više od 600 ostalih postrojenja ovog tipa u europskim vodama, od kojih se većina nalazi u britanskim i norveškim vodama.
• Odlaganje postrojenja kojima se više ne koristi ispitano je u sklopu Konvencije OSPAR (OSPAR: Konvencija o sprječavanju onečišćenja mora izbacivanjem otpada s brodova i iz zrakoplova, potpisana 15. veljače 1972. u Oslu za kojom je uslijedila Konvencija o zaštiti morskog okoliša sjeveroistočnog Atlantika, potpisana 9. rujna 1992. u Parizu) kojom je 1998. usvojena vezana odluka.
• U studenome 1996. godine Komisija je dala izraditi studiju tehničkih, okolišnih i gospodarskih aspekata uklanjanja i odlaganja takvih postrojenja koja je došla do sljedećih zaključaka:
• U vezi s velikim betonskim postrojenjima:
  • nedostatak znanja o tehničkim aspektima njihova odlaganja;
  • iz perspektive okoliša ne postoji potreba da ih se u potpunosti odlaže;
  • nemoguće je procijeniti troškove njihova odlaganja.
• Za preostala postrojenja s čeličnom strukturom:
  • potpuno odlaganje tehnički je izvedivo;
  • ekonomski je opravdano;
  • može se izvesti potpuno sigurno;
  • ostaci toksičnih ili opasnih tvari mogu se smanjiti;
  • čelik se može reciklirati na kopnu.
• Troškove uklanjanja i odlaganja snose vlasnici postrojenja, tj. naftne i plinske kompanije. Dio tog troška može se koristiti kao porezna olakšica. Ukupan trošak tegljenja svih platformi do obale zbog recikliranja procijenjen je na dvije milijarde eura tijekom 25 godina, odnosno, na prosječno 80 milijuna eura godišnje. Općenito govoreći, utjecaj takve odluke na ukupne troškove proizvodnje nafte i plina jest zanemariv.
• Postoji niz tekstova međunarodnog karaktera koji se odnose na odobalna naftna i plinska postrojenja kojima se više ne koristi, uključujući:
  • Ženevsku konvenciju o epikontinentalnom pojasu iz 1958.;
  • Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982.;
  • Londonsku konvenciju iz 1972.;
  • Smjernice i standarde Međunarodne pomorske organizacije za uklanjanje odobalnih instalacija i struktura u kontinentalnom pojasu iz 1989.;
  • Baselsku konvenciju o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovu odlaganju iz 1989.;
  • Konvencije iz Osla (1972.) i Pariza (1992.) (OSPAR);
  • Helsinšku konvenciju o zaštiti morskog okoliša Baltičkog mora iz 1992.;
  • Barcelonsku konvenciju o zaštiti Sredozemnog mora od onečišćenja iz 1976.

Međutim, ne postoji specifični zajednički pravni okvir za ovo područje. Štoviše, ove su Konvencije usredotočene samo na minimalne standarde. Pojedine zemlje mogu nametnuti strože uvjete.

• Prednosti usvajanja jedinstvenog međunarodnog zakonodavstva na ovom području jesu sljedeće:
  • uklanjanje rizika konkurencije zbog razlika u nacionalnim zakonima;
  • ograničenja na emisije onečišćujućih tvari iz postrojenja;
  • smanjenje onečišćenja morskog okoliša;
  • poboljšana sigurnost plovidbe.

GLAVNI DOKUMENT

Komunikacija Komisije Vijeću i Europskom parlamentu o uklanjanju i odlaganju odobalnih naftnih i plinskih postrojenja kojima se više ne koristi (COM(98) 49 final, 18.2.1998.)

Posljednje ažuriranje 23.02.2017