Ekonomska i monetarna unija EU-a

SAŽETAK DOKUMENATA:

Članak 119. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Članak 140. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

KOJI JE CILJ ČLANAKA 119. I 140. UGOVORA O FUNKCIONIRANJU EUROPSKE UNIJE?

• U članku 119. navodi se da će Europska unija (EU) i države članice EU-a koordinirati svoju ekonomsku politiku i odrediti i provesti jedinstvenu monetarnu politiku i politiku deviznog tečaja. Odnosi se uvođenje jedinstvene valute, eura, i utvrđuje određena vodeća načela.
• U članku 140. navodi se da države članice moraju ispuniti posebne „kriterije konvergencije” prije ulaska u treću fazu ekonomske i monetarne unije EU-a (EMU). Treća faza uključuje uvođenje eura kao valute i provedbu jedinstvene monetarne politike u predmetnim državama članicama.

KLJUČNE TOČKE

• EMU je proces usklađivanja ekonomskih i monetarnih politika država članica. Sastoji od triju faza.
  • Prva faza (1990.–1993.). Slobodno kretanje kapitala između država članica.
  • Druga faza (1994.–1998.). Koordiniranje monetarnih politika država članica, poboljšavanje suradnje između njihovih nacionalnih središnjih banaka i približavanje njihovih gospodarstava (tj. gospodarska konvergencija).
  • Treća faza (1. siječnja 1999. nadalje). Postupno uvođenje eura i provedba jedinstvene monetarne politike pod odgovornošću Europske središnje banke (ESB).

Provedba prvih dviju faza EMU-a završena je za sve države članice, a provedba završne faze još je u tijeku. Trenutačno je samo 20 država članica, koje se kolektivno nazivaju „europodručje”, usvojilo euro kao jedinstvenu valutu.

Prijelaz na euro

• Prije mogućnosti uvođenja eura, država članica najprije mora ispuniti neke ekonomske i pravne zahtjeve – kriterije konvergencije.
• Svrha ekonomskih kriterija konvergencije jest osigurati stabilnu ekonomsku i financijsku situaciju EU-a.
• Prema pravnim kriterijima konvergencije zakonodavstvo država članica mora biti usklađeno s ugovorima EU-a, posebice s točkama koje se odnose na nacionalnu središnju banku i valutu.
• Kada država članica ispuni sve te zahtjeve, ona može prihvatiti euro kao jedinstvenu valutu. Tada euro, koji zamjenjuje prijašnju nacionalnu valutu, postaje službena valuta zemlje.
• Barem svake dvije godine Europska komisija i ESB procjenjuju napredak država članica u ispunjavanju kriterija konvergencije. Ako prosude da je država članica spremna na prelazak na treću fazu EMU-a, Vijeće Europske unije donosi odluku da predmetna država članica smije uvesti euro kao svoju valutu.

Europska središnja banka

ESB ima glavnu ulogu u EMU-u. Neovisno određuje monetarnu politiku europodručja država članica. Ima pravo odobriti izdavanje novčanica eura. Države članice mogu izdavati samo kovanice, ali najprije ESB mora dati odobrenje za godišnji iznos izdanih kovanica.

Prve zemlje u europodručju

• Dan 3. svibnja 1998. povijesni je datum kada je riječ o provedbi treće faze ekonomske i monetarne unije. Na taj je dan Vijeće donijelo odluku kojom se potvrđuje da je 11 država članica (Belgija, Njemačka, Irska, Španjolska, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Austrija, Portugal i Finska) ispunilo potrebne uvjete za prihvaćanje jedinstvene valute 1. siječnja 1999. Godine 2000., slična je odluka donesena za Grčku koja je ušla u treću fazu EMU-a u siječnju 2001.

• Uvođenje je eura provedeno u dva koraka:
  • 1. siječnja 1999. Euro je uveden kao knjigovodstveni novac* i stope konverzije bile su fiksirane s prijašnjim nacionalnim valutama koje su postale nedecimalne jedinice eura.
  • 1. siječnja 2002. Eurokovanice i novčanice eura uvedene su u relevantnim državama članicama. Građani i poslovni subjekti Europske unije mogli su obavljati gotovinska plaćanja u eurima.

Proširenje europodručja

• U načelu bi sve države članice trebale provesti treću fazu EMU-a i zatim prihvatiti euro. Međutim, neke još uvijek nisu ispunile potrebne ekonomske i pravne zahtjeve. Tim se državama članicama odobrava izuzimanje dok ne budu u mogućnosti uvesti euro.
• Europodručje se širilo nekoliko puta kako bi obuhvatilo još država članica:
  • Slovenija 1. siječnja 2007.;
  • Cipar i Malta 1. siječnja 2008.;
  • Slovačka 1. siječnja 2009.;
  • Estonija 1. siječnja 2011.;
  • Latvija 1. siječnja 2014.;
  • Litva 1. siječnja 2015.;
  • Hrvatska 1. siječnja 2023.

Izuzeća

Danska je izabrala izuzeće iz sudjelovanja u EMU-u, čiji su detalji navedeni u Protokolu br. 16 koji je priložen osnivačkim ugovorima EU-a. Danska je zadržala mogućnost zatražiti prekid rješenja o izuzimanju te se prijaviti za prihvaćanje eura, ali nije izrazila takvu namjeru.

POZADINA

Za više informacija vidjeti:

• Proširenje europodručja (Europska komisija)
• Ekonomska i monetarna unija (EMU) (Europska središnja banka).

KLJUČNI POJMOVI

GLAVNI DOKUMENTI

Pročišćena verzija Ugovora o funkcioniranju Europske unije – Dio treći – Politike i unutarnja djelovanja Unije – Glava VIII. – Ekonomska i monetarna politika – Članak 119. (bivši članak 4. UEZ-a) (SL C 202, 7.6.2016., str. 96.–97.).

Pročišćene verzije Ugovora o funkcioniranju Europske unije – Dio treći – Politike i unutarnja djelovanja Unije – Glava VIII. – Ekonomska i monetarna politika – Poglavlje 5. – Prijelazne odredbe – Članak 140. (prethodno članci 121. stavak 1., 122. stavak 2, druga rečenica i 123. stavak 5. UEZ-a) (SL C 202, 7.6.2016., str. 108.–110.).

Posljednje ažuriranje 23.02.2023