Usvajanje eura

SAŽETAK DOKUMENTA:

KOJI JE CILJ OVIH UREDBI I ČLANKA 140. UGOVORA O FUNKCIONIRANJU EUROPSKE UNIJE?

Te dvije uredbe pružaju pravni temelj i sigurnost za uvođenje eura (ekonomska i monetarna unija).

Uredbom (EZ) br. 974/98 utvrđuje se raspored za prijelaz na euro.
Uredbom (EZ) br. 1103/97 obuhvaćaju se pitanja kao što su stope i postupci konverzije, ugovori i upute za plaćanje.

Člankom 140. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) utvrđuju se kriteriji za članstvo u ekonomskoj i monetarnoj uniji te za uvođenje eura. Njime se omogućuju redovito praćenje napretka država članica Europske unije (EU) koje nisu u europodručju prema ispunjavanju tih zahtjeva.

KLJUČNE TOČKE

Uredba (EZ) br. 974/98:

u njezinom su prilogu uključeni datumi usvajanja eura i prelaska na gotovinu eura te razdoblje postupnog uklanjanja*, ako je primjenjivo, za svaku državu članicu sudionicu;
njome se potvrđuje da jedinstvena valuta:
- jest euro,
- dijeli se na 100 centi,
- zamjenjuje nacionalne valute država članica sudionica po dogovorenoj stopi konverzije,
- jest obračunska jedinica Europske središnje banke i nacionalnih središnjih banaka sudionica;
njome se izjavljuje da pozivanje na nacionalnu valutu u pravnom instrumentu* vrijedi kao da je nominirano u eurima;
njome se primjećuje da nacionalne novčanice i kovanice ostaju zakonsko sredstvo plaćanja od dana koji prethodi datumu usvajanja eura u dotičnoj državi članici;
njome se pruža:
- Europskoj središnjoj banci i nacionalnim središnjim bankama država članica sudionica europodručja isključivu ovlast stavljanja euronovčanica u optjecaj,
- državama članicama odgovornost izdavanja eurokovanica koje su u skladu s apoenima i tehničkim specifikacijama koje je ugovorilo Vijeće Europske unije;
njome se utvrđuju uvjeti za bilo koje razdoblje postupnog uklanjanja za nacionalne valute – opcija koju još nije upotrijebila nijedna država članica europodručja;
njome se opisuje „prijelazno razdoblje” u trajanju od najviše tri godine, počevši od datuma usvajanja eura i završavajući na datum prelaska na gotovinu eura;
njome se izjavljuje da nacionalne novčanice i kovanice ostaju zakonsko sredstvo plaćanja do najkasnije šest mjeseci nakon odgovarajućih datuma prelaska – tijekom tog razdoblja banke i kreditne institucije dužne su bez naknade razmjenjivati nacionalnu valutu klijenata za euro, nakon čega su samo euronovčanice i eurokovanice zakonsko sredstvo plaćanja u državama članicama europodručja;
njome se od država članica zahtijeva primjena sankcija protiv krivotvorenih euronovčanica i eurokovanica.

Uredba (EZ) br. 1103/97:

njome se zamjenjuje europska valutna jedinica, košarica nacionalnih valuta koja se prethodno upotrebljavala za potrebe računovodstva EU-a, s eurom po stopi konverzije od 1: 1 u svim pravnim dokumentima od 1. siječnja 1999.;
njome se osigurava da uvođenje eura ne utječe na neprekidnost ugovora te svih pravnih sporazuma i obveza koji sadrže pozivanje na nacionalnu valutu;
njome se izjavljuje da se stope konverzije nacionalnih valuta u euro proširuju na šest znamenki – ne smiju za zaokružiti naviše ili naniže;
njome se zahtijeva da se sve konverzije iz jedne nacionalne valute u drugu vrše putem eura.

Člankom 140. UFEU-a i Protokolom br. 13 priloženom UFEU-u utvrđuju se gospodarski i financijski uvjeti poznati kao „konvergencijski kriteriji” koje države članice moraju ispuniti kako bi usvojile euro. To su sljedeći.

Stabilnost cijena. Stopa inflacije ne smije biti veća od 1,5 postotnih bodova iznad prosjeka triju država članica s najboljim učinkom na godinu dana.
Državne financije. Moraju biti zdrave i održive kako je prikazano nedostatkom odluke Vijeća o postojanju prekomjernog deficita.
Stabilnost deviznog tečaja. Pretjerane fluktuacije valute moraju se izbjegavati kako je utvrđeno sudjelovanjem u tečajnom mehanizmu bez težih tenzija i bez devalvacije tijekom barem dvije godine.
Konvergencija kamatne stope. Dugoročne kamatne stope ne smiju premašivati (za više od 2 postotna boda) stopu prosjeka triju države članica koje su najuspješnije u smislu stabilnosti cijena.

OTKAD SE UREDBE PRIMJENJUJU?

Uredba (EZ) br. 974/98 primjenjuje se od 1. siječnja 1999.
Uredba (EZ) br. 1103/97 primjenjuje se od 20. lipnja 1997.

POZADINA

Pravna sigurnost, posebno za pojedince i društva, ključna je kada država članica svoju nacionalnu valutu zamjenjuje eurom.
Dana 1. siječnja 1999. 11 država članica fiksiralo je svoje devizne tečajeve, donijelo zajedničku monetarnu politiku i na svjetska financijska tržišta uvelo euro kao novu zajedničku valutu.
Od siječnja 2023. euro je valuta 20 država članica.

KLJUČNI POJMOVI

Razdoblje postupnog uklanjanja. Najviše godinu dana, počevši od datuma usvajanja eura.

Pravni instrument. Zakonodavstvo, upravni akti, sudske odluke, upute za plaćanje i drugi dokumenti s pravnim učinkom.

GLAVNI DOKUMENTI

Uredba Vijeća (EZ) br. 974/98 od 3. svibnja 1998. o uvođenju eura (SL L 139, 11.5.1998., str. 1.–5.).

Sukcesivne izmjene i dopune Uredbe (EZ) br. 974/98 uključene su u izvorni dokument. Ovaj pročišćeni tekst namijenjen je isključivo dokumentiranju.

Uredba Vijeća (EZ) br. 1103/97 od 17. lipnja 1997. o određenim odredbama koje se odnose na uvođenje eura (SL L 162, 19.6.1997., str. 1.–3.).

Vidjeti pročišćeni tekst.

Pročišćene verzije Ugovora o funkcioniranju Europske unije – Dio treći – Politike i unutarnja djelovanja Unije – Glava VIII. – Ekonomska i monetarna politika – Poglavlje 5. – Prijelazne odredbe – Članak 140. (prethodno članci 121. stavak 1, 122. stavak 2, druga rečenica i 123.stavak 5. UEZ-a) (SL C 202, 7.6.2016., str. 108.–110.).

POVEZANI DOKUMENTI

Odluka Vijeća (EU) 2022/1211 od 12. srpnja 2022. o usvajanju eura u Hrvatskoj 1. siječnja 2023. (SL L 187, 14.7.2022., str. 31.–34.).

Pročišćena verzija Ugovora o funkcioniranju Europske unije – Protokol (br. 13.) o kriterijima konvergencije (SL C 202, 7.6.2016., str. 281.–282.).

Posljednje ažuriranje 19.04.2023