Međunarodni sporazumi i vanjske nadležnosti EU-a

SAŽETAK DOKUMENATA:

ČEMU SLUŽE OVI ČLANCI?

Njima se određuju pravne ovlasti EU-a da pregovara i zaključuje međunarodne sporazume, i njegova isključiva ili zajednička nadležnost za sklapanje takvih sporazuma.

KLJUČNE TOČKE

Međunarodni sporazumi (konvencije, ugovori)

Međunarodni sporazumi s trećim zemljama ili s međunarodnim organizacijama sastavni su dio prava EU-a. Ti su sporazumi zasebni od primarnog prava i sekundarnog zakonodavstva te čine kategoriju sui generis. U skladu s nekim presudama Suda Europske unije, mogu imati izravan učinak i njihova je pravna snaga veća od sekundarnog zakonodavstva, koje ih stoga mora poštovati.
To su ugovori u skladu s međunarodnim javnim pravom koji stvaraju prava i obveze za ugovorne strane.
Za razliku od jednostranih akata, konvencije i sporazumi nisu rezultat zakonodavnog postupka ili same volje neke institucije.
U članku 216. UFEU-a navode se slučajevi u kojima je EU ovlašten zaključiti takve sporazume.
Nakon pregovaranja i potpisivanja sporazuma te ovisno o predmetu sporazuma, može biti potrebna ratifikacija aktom sekundarnog zakonodavstva.
Međunarodni sporazumi moraju se primijeniti u cijelom EU-u. Njihova je pravna snaga veća od one jednostranih sekundarnih akata čije odredbe stoga moraju slijediti odredbe međunarodnih sporazuma.
Usto, člankom 207. UFEU-a uređuje se trgovinska politika EU-a – ključna vanjska nadležnost EU-a i središnji element njegovih odnosa s ostatkom svijeta.

Vanjska nadležnost EU-a

EU ima pravnu osobnost te je stoga subjekt međunarodnog prava sposoban pregovarati i zaključiti međunarodne sporazume u svoje vlastito ime tj. ima nadležnosti (ili ovlasti) u ovom području, koje su mu prenesene ugovorima.
Ako predmet sporazuma nije pod isključivom nadležnošću EU-a, i zemlje EU-a moraju potpisati ugovor. Takvi su sporazumi poznati kao „ugovori miješane vrste” .

Isključiva nadležnost i zajednička nadležnost

Raspodjela nadležnosti između EU-a i zemalja EU-a primjenjuje se i na međunarodnoj razini. Kada EU pregovara i zaključi međunarodni sporazum, može imati isključivu nadležnost ili zajedničku nadležnost koju dijeli sa zemljama EU-a.
Kada ima isključivu nadležnost, sâm EU ovlašten je pregovarati i zaključiti sporazum. Člankom 3. UFEU-a određuju se područja u kojima EU ima isključivu nadležnost zaključivanja međunarodnih sporazuma, uključujući trgovinske sporazume.
Gdje je nadležnost zajednička sa zemljama EU-a, sporazum zaključuju EU i zemlje EU-a. Dakle, u slučaju ugovora miješane vrste zemlje EU-a moraju dati svoj pristanak. Ugovori miješane vrste mogu zahtijevati i donošenje unutarnjeg akta EU-a radi podjele obveza između zemalja EU-a i EU-a. Člankom 4. UFEU-a određeno je koje su nadležnosti zajedničke.

POZADINA

Za više informacija vidjeti:

Baza podataka ureda za ugovore (Služba za vanjsko djelovanje Europske unije).

GLAVNI DOKUMENTI

Pročišćene verzije Ugovora o funkcioniranju Europske unije – Dio prvi – Načela – Glava I. – Kategorije i područja nadležnosti Unije – Članak 3. (SL C 202, 7.6.2016., str. 51.)

Pročišćene verzije Ugovora o funkcioniranju Europske unije – Dio prvi – Načela – Glava I. – Kategorije i područja nadležnosti Unije – Članak 4. (SL C 202, 7.6.2016., str. 51.–52.)

Pročišćena verzija Ugovora o funkcioniranju Europske unije – Dio peti – Vanjsko djelovanje Unije – Glava II.– Zajednička trgovinska politika – članak 207. (bivši članak 133. UEZ-a) (SL C 202, 7.6.2016., str. 140.–141.)

Pročišćena verzija Ugovora o funkcioniranju Europske unije – Dio peti – Vanjsko djelovanje Unije – Glava V. – Međunarodni sporazumi – Članak 216. (SL C 202, 7.6.2016., str. 144.)

Posljednje ažuriranje 08.04.2020