—

za Ciclat Soc. coop., S. Sticchi Damiani, avvocato,

—

za Consip SpA, A. Clarizia, avvocato,

—

za Istituto nazionale per l’assicurazione contro gli infortuni sul lavoro (INAIL), L. Frasconà i G. Catalano, avvocati,

—

za Consorzio Servizi Integrati, G. Viglione, avvocato,

—

za talijansku vladu, G. Palmieri, u svojstvu agenta, uz asistenciju S. Varonea i C. Colelli, avvocati dello Stato,

—

za Europsku komisiju, G. Gattinara i A. Tokár, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 45. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2004/18/EZ od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima [ugovora o javnoj nabavi radova], ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama [ugovora o javnoj nabavi usluga] (SL 2004., L 134, str. 114.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 1., str. 156.) kao i članaka 49. i 56. UFEU‑a.

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između zadruge Ciclat Soc. coop. (u daljnjem tekstu: Ciclat), s jedne strane, i društva Consip SpA i Autorità per la vigilanza sui contratti pubblici di lavori, servizi e forniture (Agencija za kontrolu postupaka javne nabave rada, usluga i robe), s druge strane, u vezi s postupkom javne nabave usluga čišćenja i drugih usluga održavanja zgrada, školskih ustanova i obrazovnih centara javne uprave.

3

Uvodna izjava 2. Direktive 2004/18 glasi:

„Sklapanje ugovora sklopljenih u državi članici u ime države, regionalnih ili lokalnih vlasti i drugih tijela kojima upravljaju tijela javnog prava, podliježe poštovanju načela Ugovora, a posebno načela slobode kretanja robe, načela slobode poslovnog nastana i načela slobode pružanja usluga i načelima koja iz toga proizlaze, kao što je načelo jednakog tretmana, načelo zabrane diskriminacije, načelo uzajamnog priznavanja, načelo razmjernosti, te načelo transparentnosti. Međutim, za ugovore o javnoj nabavi iznad određene vrijednosti preporučljivo je sastaviti odredbe koordinacije Zajednice nacionalnih postupaka za dodjelu takvih ugovora koji su utemeljeni na ovim načelima kako bi se osigurao njihov učinak i kako bi se jamčilo otvaranje javne nabave natjecanju. Ove bi se koordinirajuće odredbe stoga trebale tumačiti u skladu kako s gore navedenim pravilima i načelima tako i s ostalim pravilima Ugovora.”

4

Članak 45. Direktive 2004/18 uređuje kriterije za kvalitativni odabir koji se odnose na osobnu situaciju natjecatelja ili ponuditelja. Stavcima 2. i 3. tog članka određuje se:

„2.   Svaki gospodarski subjekt može biti isključen iz sudjelovanja u ugovoru ako je taj gospodarski subjekt:

[…]

[…]

Države članice navode, u skladu s njihovim nacionalnim zakonom i uzimajući u obzir zakonodavstvo Zajednice, provedbene uvjete za ovaj stavak.

3.   Javni naručitelji prihvaćaju sljedeće kao dovoljan dokaz da se nijedan od slučajeva navedenih u stavku 1. ili stavku 2., točkama (a), (b), (c), (e) ili (f) ne odnosi na gospodarskog subjekta:

[…]”

5

Sukladno članku 51. Direktive 2004/18:

„Javni naručitelj može pozvati gospodarske subjekte da nadopune ili pojasne potvrde i dokumente dostavljene sukladno člancima 45. do 50.”

6

U članku 93. Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18 (SL 2014., L 94, str. 65.) stoji:

„Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.”

7

Decreto legislativo n. 163 – Codice dei contratti pubblici relativi a lavori, servizi e forniture in attuazione delle direttive 2004/17/EZ e 2004/18/EZ (Zakonodavna uredba br. 163, kojom je donesen Zakonik o ugovorima o javnoj nabavi radova, usluga i robe kojim se provode direktive 2004/17/EZ i 2004/18/EZ) od 12. travnja 2006. (redovni dodatak GURI‑ju br. 100 od 2. svibnja 2006.), kako je izmijenjena Uredbom sa zakonskom snagom br. 70 od 13. svibnja 2011. (GURI br. 110 od 13. svibnja 2011., str. 1.), koja je pretvorena u zakon Zakonom br. 106 od 12. srpnja 2011. (GURI br. 160 od 12. srpnja 2011., str. 1.) (u daljnjem tekstu: Zakonodavna uredba br. 163/2006), uređuje u Italiji sve postupke javne nabave radova, usluga i robe.

8

U Zakonodavnoj uredbi br. 163/2006, u njezinu Dijelu II., nalazi se članak 38. koji uređuje opće uvjete za sudjelovanje u postupcima dodjele koncesija i javne nabave radova, robe i usluga. Članak 38. stavak 1. točka (i) te uredbe propisuje:

„1.   Isključene su iz sudjelovanja u postupcima dodjele koncesija i javne nabave radova, robe i usluga i ne mogu biti podizvođači niti se ugovori u vezi s tim javnim nabavama mogu sklopiti s osobama:

[…]

9

U skladu s člankom 38. stavcima 2., 4. i 5. Zakonodavne uredbe br. 163/2006:

„2.   Natjecatelj ili ponuditelj potvrđuje da udovoljava traženim zahtjevima dostavljajući zamjensku izjavu, u skladu sa zahtjevima jedinstvenog teksta odredaba zakona i drugih propisa u području upravnih dokumenata iz Uredbe br. 445 predsjednika Republike od 28. prosinca 2000., navodeći u spomenutoj izjavi sve kaznene osude koje su mu izrečene, uključujući one za koje je uživao povlasticu neuvrštavanja u kaznenu evidenciju.

[…] Za potrebe stavka 1. točke (i), smatraju se teškima one povrede kojih je postojanje prepreka izdavanju jedinstvene isprave o urednom plaćanju doprinosa za socijalno osiguranje [documento unico di regolarità contributiva] […].

4.   Za potrebe provjera u vezi s razlozima za isključenje predviđenima ovim člankom, javni naručitelji po potrebi zahtijevaju od natjecatelja ili ponuditelja sa sjedištem izvan Italije da dostave tražene dokaze i usto se za pomoć mogu obratiti nadležnim tijelima.

5.   Ako država članica Europske unije ne izdaje tu vrstu dokumenta ili potvrde, dovoljnim dokazom smatra se izjava pod prisegom ili, u državama članicama u kojima takva prisega ne postoji, izjava koju dotična osoba učini pred nadležnim sudskim ili upravnim tijelom, javnim bilježnikom ili nadležnim strukovnim tijelom države podrijetla ili države iz koje ta osoba dolazi.”

10

Povrede kojih je postojanje prepreka izdavanju jedinstvene isprave o urednom plaćanju doprinosa za socijalno osiguranje (u daljnjem tekstu: DURC) određene su Decretom del ministero del lavoro e della previdenza sociale – che disciplina il documento unico di regolarità contributiva (Uredba Ministarstva rada i socijalnog osiguranja o jedinstvenoj ispravi o urednom plaćanju doprinosa za socijalno osiguranje) od 24. listopada 2007. (GURI br. 279 od 30. studenoga 2007., str. 11.).

11

Članak 8. stavak 3. te uredbe glasi:

„Isključivo za potrebe sudjelovanja u postupku javne nabave, nije prepreka izdavanju DURC‑a neznatna razlika između dužnih i plaćenih iznosa prema svakom pojedinačnom tijelu socijalnog osiguranja i svakom fondu u građevinskom sektoru. Ne smatra se ozbiljnom razlika manja od ili jednaka 5% između dužnih i plaćenih iznosa u odnosu na svako razdoblje isplate plaća ili doprinosa ili ako je, u svakom slučaju, manja od 100 eura, s time da postoji obveza plaćanja navedenog iznosa u roku od trideset dana od dana izdavanja DURC‑a.”

12

DURC koji je izdan poduzetniku vrijedi tri mjeseca.

13

U skladu s člankom 7. stavkom 3. navedene uredbe, također je propisano da, u slučaju nepoštovanja uvjeta urednog plaćanja doprinosa za socijalno osiguranje, nadležna tijela „pozivaju dotičnu osobu da otkloni nepravilnosti u roku od najviše petnaest dana”. Međutim, nacionalna sudska praksa pobliže je utvrdila da se poziv na otklanjanje nepravilnosti ne primjenjuje ako DURC zatraži javni naručitelj.

14

Pozivom objavljenim u Službenom listu Europske unije od 14. srpnja 2012. Consip je pokrenuo postupak javne nabave radi dodjele ugovora za usluge čišćenja i drugih usluga namijenjenih dekorativnom i tehničkom održavanju zgrada, školskih ustanova svih vrsta i razina kao i obrazovnih centara javne uprave. U tom postupku javne nabave, čiji je predmet bio podijeljen na 13 grupa, bilo je moguće podnijeti samostalne ponude. Iz spisa podnesenog Sudu proizlazi da je rok za podnošenje ponuda bio određen za 26. rujna 2012.

15

Poziv je izrijekom predviđao da svaki ponuditelj mora, pod prijetnjom isključenja, izjaviti da udovoljava općim uvjetima za sudjelovanje u postupku javne nabave, kako su propisani člankom 38. Zakonodavne uredbe br. 163/2006.

16

Ciclat, konzorcij koji čine proizvodne radničke zadruge, podnio je ponudu za grupu br. 7, kojoj je osnovna vrijednost nabave iznosila 91200000 eura, i za grupu br. 12, kojoj je osnovna vrijednost nabave iznosila 89800000, pri čemu je dao privremenu garanciju u iznosu od 912000 eura u pogledu grupe br. 7, i u iznosu od 898000 eura u pogledu grupe br. 12.

17

Budući da je Ciclat konzorcij, u svojoj je ponudi naveo zadruge koje će biti izvršitelji u slučaju da im se dodijeli ugovor, među kojima se nalazila konkretno i Ancora Soc. coop. arl. Ta je zadruga 10. rujna 2012. na temelju mjerodavnog odlomka iz članka 38. Zakonodavne uredbe br. 163/2006 izjavila da „nije počinila konačno utvrđene teške povrede pravila primjenjivih na plaćanje doprinosa za socijalno osiguranje ili povrede koje sprečavaju izdavanje DURC‑a […]”.

18

Na kraju postupka javne nabave Ciclat je osvojio prvo mjesto na privremenoj rang listi za grupu br. 7 i drugo mjesto za grupu br. 12.

19

Na Consipov zahtjev Istituto nazionale per l’assicurazione contro gli infortuni sul lavoro (INAIL) izdao je 12. lipnja 2013., u sklopu uobičajene kontrole, potvrdu u kojoj je naveo da na dan davanja izjave 10. rujna 2012. Ancora nije uredno platila doprinose za socijalno osiguranje, u pogledu plaćanja premija osiguranja, s obzirom na to da je navedeno društvo u sklopu sustava automatskog plaćanja predujmova premija propustilo platiti treću ratu tih premija do 16. kolovoza 2012., što je iznosilo 33148,28 eura. Ta treća rata plaćena je s četvrtom i posljednjom ratom 5. prosinca 2012., to jest prije nego što su obavljene navedene provjere i prije nego što je bio poznat ishod postupka javne nabave.

20

Budući da je Consip nakon toga odlučio isključiti Ciclat iz postupka javne nabave, potonji je podnio tužbu pred Tribunale amministrativo regionale per il Lazio (Regionalni upravni sud Lacija, Italija) protiv te mjere isključenja i protiv kasnijih mjera naplate privremenih garancija. Navedeni sud odbio je tužbu.

21

Ciclat je podnio žalbu protiv te odluke sudu koji je uputio zahtjev. U njoj je naveo da se neplaćanje jedne od rata predujma premija u propisanom roku ne može smatrati „konačno utvrđenom teškom povredom” s obzirom na to da je doprinos samoinicijativno plaćen s četvrtom i posljednjom ratom. Također je naglasio da je INAIL povrijedio svoju obvezu obavještavanja o nepravilnostima na temelju članka 7. Uredbe Ministarstva od 24. listopada 2007. jer se ta obveza primjenjuje i na zahtjeve za izdavanje DURC‑a podnesene po službenoj dužnosti prilikom provjere koju je odlučio provesti javni naručitelj.

22

Consiglio di Stato (Državno Vijeće, Italija) sumnja u valjanost mjerodavnih talijanskih pravila. Smatra da bi ona mogla biti protivna pravu Unije, a posebno članku 45. Direktive 2004/18 i člancima 49. i 56. UFEU‑a.

23

U tim je okolnostima Consiglio di Stato (Državno vijeće) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Je li članku 45. Direktive 2004/18, tumačenom i s obzirom na načelo razumnosti, te člancima 49. i 56. UFEU‑a protivno nacionalno zakonodavstvo koje, u okviru postupka javne nabave kojoj vrijednost prelazi prag relevantnosti, dopušta da se po službenoj dužnosti zahtijeva dostava potvrde institucija socijalnog osiguranja (DURC) i obvezuje javnog naručitelja da kao razlog za isključenje smatra potvrdu iz koje proizlazi prethodna povreda obveze uplate socijalnih doprinosa, osobito one koja je postojala u trenutku sudjelovanja u postupku, premda za nju gospodarski subjekt koji je sudjelovao u postupku na temelju pozitivnog i još uvijek valjanog DURC‑a nije znao i ona u svakom slučaju više nije postojala u vrijeme donošenja odluke o odabiru ponude ili provjere po službenoj dužnosti.”

24

Sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 45. Direktive 2004/18 i članke 49. i 56. UFEU‑a tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis poput onoga o kojemu je riječ u glavnom postupku, koji obvezuje javnog naručitelja da kao razlog za isključenje smatra povredu obveze uplate doprinosa socijalnog osiguranja, utvrđenu potvrdom koju je javni naručitelj zatražio po službenoj dužnosti i koju su izdale institucije socijalnog osiguranja, ako je ta povreda postojala u vrijeme sudjelovanja u postupku javne nabave, premda više nije postojala u vrijeme donošenja odluke o odabiru ponude ili provjere javnog naručitelja po službenoj dužnosti.

25

Uvodno valja istaknuti da se, kao što to proizlazi iz odluke o upućivanju zahtjeva, na činjenice u glavnom postupku primjenjuje Direktiva 2004/18. Usto, valja naglasiti da se, sukladno njezinoj uvodnoj izjavi 2., odredbe te direktive trebaju tumačiti u skladu s načelima slobode poslovnog nastana i slobodnog pružanja usluga kao i načelima koja iz toga proizlaze. Stoga ne treba provesti odvojeno ispitivanje nacionalnog propisa o kojemu je riječ s obzirom na članke 49. i 56. UFEU‑a.

26

Nadalje, valja napomenuti da Direktiva 2014/24 koja se spominje u odluci o upućivanju zahtjeva nije bila na snazi u vrijeme kada su se dogodile činjenice glavnog postupka, kako to proizlazi iz članka 93. te direktive, pa zato nije mjerodavna ratione temporis.

27

Na prvom mjestu, valja ispitati je li članku 45. Direktive 2004/18 protivan nacionalni propis poput onoga o kojemu je riječ u glavnom postupku, sukladno kojem se povreda obveze uplate doprinosa socijalnog osiguranja koja je postojala u vrijeme sudjelovanja u postupku javne nabave smatra razlogom za isključenje iako je nepravilnost s doprinosima otklonjena prije donošenja odluke o odabiru ponude ili provjere javnog naručitelja po službenoj dužnosti.

28

U tom pogledu, valja istaknuti da članak 45. stavak 2. Direktive 2004/18 ostavlja državama članicama mogućnost određivanja roka u kojem se dotične osobe moraju uskladiti s obvezama u vezi s plaćanjem doprinosa za socijalno osiguranje i u kojem mogu eventualno naknadno otkloniti nepravilnosti, pri čemu taj rok mora poštovati načela transparentnosti i jednakog postupanja (vidjeti u tom smislu presudu od 9. veljače 2006., La Cascina i dr., C‑226/04 i C‑228/04, EU:C:2006:94, t. 31. i 32.).

29

S druge strane, iako javni naručitelj može zahtijevati da se podaci koji se odnose na ponudu u točno određenom dijelu isprave ili nadopune, takvi se ispravci ili nadopune smiju ticati samo podataka čije je postojanje prije isteka roka utvrđenog za podnošenje zahtjeva za sudjelovanje u postupku javne nabave objektivno provjerljivo i ne smiju se ticati informacija u pogledu kojih je bilo predviđeno da će njihovo nedostavljanje dovesti do isključenja iz postupka (vidjeti u tom smislu presudu od 10. listopada 2013., Manova, C‑336/12, EU:C:2013:647, t. 39. i 40.).

30

Usto, članak 51. spomenute direktive, koji određuje da javni naručitelj može pozvati gospodarske subjekte da nadopune ili pojasne potvrde i dokumente dostavljene sukladno člancima 45. do 50. iste direktive, ne može se tumačiti na način da mu dopušta prihvaćanje bilo kojeg ispravka propusta koji, prema izričitim odredbama dokumentacije za nadmetanje, trebaju dovesti do isključenja ponuditelja (vidjeti u tom smislu presudu od 6. studenoga 2014., Cartiera dell’Adda, C‑42/13, EU:C:2014:2345, t. 46.).

31

Slijedom toga, članku 45. Direktive 2004/18 nije protivan nacionalni propis poput onoga o kojemu je riječ u glavnom postupku, sukladno kojem se povreda obveze uplate doprinosa socijalnog osiguranja koja je postojala u vrijeme sudjelovanja u postupku javne nabave, smatra razlogom za isključenje, iako je nepravilnost s doprinosima otklonjena prije donošenja odluke o odabiru ponude ili provjere javnog naručitelja po službenoj dužnosti.

32

Valja odrediti je li taj zaključak primjenjiv i u slučaju kada nacionalni propis poput onoga o kojemu je riječ u glavnom postupku predviđa da se činjenica ispunjava li gospodarski subjekt obveze u vezi s plaćanjem doprinosa za socijalno osiguranje u vrijeme sudjelovanja u postupku javne nabave utvrđuje potvrdom koju izdaju institucije socijalnog osiguranja, na zahtjev javnog naručitelja po službenoj dužnosti. U tom pogledu, sud koji je uputio zahtjev napominje da institucije socijalnog osiguranja na temelju članka 7. stavka 3. Uredbe Ministarstva od 24. listopada 2007. prije izdavanja te potvrde nisu dužne upozoriti dotičnog gospodarskog subjekta da je u nepravilnoj situaciji.

33

S jedne strane, valja istaknuti da članak 45. stavak 2. točka (e) Direktive 2004/18 dopušta državama članicama da isključe iz sudjelovanja u postupku javne nabave sve gospodarske subjekte koji ne ispunjavaju svoje obveze u vezi s plaćanjem doprinosa za socijalno osiguranje. Usto, na temelju članka 45. stavka 3. Direktive 2004/18, kao dovoljan dokaz da se gospodarski subjekt ne nalazi u situaciji predviđenoj stavkom 2. točkom (e), javni naručitelji prihvaćaju potvrdu koju je izdalo nadležno tijelo u dotičnoj državi članici, iz koje proizlazi da su ti zahtjevi ispunjeni. Nigdje iz teksta navedenih odredbi ne proizlazi da bi javnim naručiteljima bilo zabranjeno po službenoj dužnosti tražiti tu potvrdu od institucija socijalnog osiguranja.

34

S druge strane, od male je važnosti to što gospodarski subjekt nije bio upozoren na nepravilnost, pod uvjetom da kod nadležnog tijela u svakom trenutku može provjeriti je li njegovo stanje usklađeno s propisima. Ako je to slučaj, što nacionalni sud treba provjeriti, gospodarski subjekt ne može se osloniti na potvrdu koju su izdale institucije socijalnog osiguranja, ishođenu prije podnošenja ponude, a koja potvrđuje da je u razdoblju prije tog podnošenja uredno ispunjavao obveze u vezi s plaćanjem doprinosa za socijalno osiguranje, znajući pritom da, možda nakon što je obavio provjere kod nadležnog tijela, na dan podnošenja ponude više nije uredno ispunjavao takve obveze.

35

Na drugom mjestu, valja ispitati je li članku 45. Direktive 2004/18 protivan nacionalni propis poput onoga o kojemu je riječ u glavnom postupku, koji obvezuje javne naručitelje da kao razlog za isključenje smatraju povredu obveze uplate doprinosa socijalnog osiguranja, utvrđenu potvrdom koju je javni naručitelj zatražio po službenoj dužnosti i koju su izdale institucije socijalnog osiguranja, ako je ta povreda postojala u vrijeme sudjelovanja u postupku javne nabave, isključujući na taj način svaku diskrecijsku slobodu javnih naručitelja u tom pogledu.

36

Valja utvrditi da članak 45. stavak 2. Direktive 2004/18 ne predviđa ujednačenu primjenu razloga za isključenje koji su u njoj navedeni na razini Unije jer države članice imaju mogućnost ili uopće ne primijeniti te razloge za isključenje ili ih uključiti u svoje nacionalne propise s određenim stupnjem strogosti koji može biti različit od slučaja do slučaja, ovisno o pravnim, gospodarskim ili socijalnim okolnostima koje prevladavaju na nacionalnoj razini (presuda od 10. srpnja 2014., Consorzio Stabile Libor Lavori Pubblici, C‑358/12, EU:C:2014:2063, t. 36. i navedena sudska praksa). Ta odredba dakle ne obvezuje države članice da javnim naručiteljima ostave diskrecijsku slobodu u tom pogledu.

37

Slijedom toga, članku 45. Direktive 2004/18 nije protivan nacionalni propis poput onoga o kojemu je riječ u glavnom postupku, koji obvezuje javne naručitelje da kao razlog za isključenje smatraju povredu obveze uplate doprinosa socijalnog osiguranja, utvrđenu potvrdom koju je javni naručitelj zatražio po službenoj dužnosti i koju su izdale institucije socijalnog osiguranja, ako je ta povreda postojala u vrijeme sudjelovanja u postupku javne nabave, isključujući na taj način svaku diskrecijsku slobodu javnih naručitelja u tom pogledu.

38

Na trećem i posljednjem mjestu, valja razmotriti sumnje suda koji je uputio zahtjev u pogledu toga uvodi li nacionalni propis poput onoga o kojemu je riječ u glavnom postupku diskriminaciju između poduzetnika sa sjedištem u Italiji i onih sa sjedištem u drugim državama članicama. S tim u vezi, sud koji je uputio zahtjev naglašava da u pogledu potonjih prema članku 38. stavcima 4. i 5. Zakonodavne uredbe br. 163/2006 javni naručitelj od tih poduzetnika mora zatražiti da sami dostave tražene dokaze, a ako dotična država članica ne izdaje tu vrstu dokumenta ili potvrde, dovoljnim dokazom smatra se izjava pod prisegom ili solemnizirana izjava.

39

U tom pogledu, valja istaknuti da iz odluke o upućivanju zahtjeva ne proizlazi da su poduzetnici sa sjedištem u drugim državama članicama podnijeli ponude u predmetu u glavnom postupku. Zato pitanje uvodi li nacionalni propis poput onoga o kojemu je riječ u glavnom postupku diskriminaciju između poduzetnika sa sjedištem u Italiji i onih sa sjedištem u drugim državama članicama nije relevantno za rješavanje spora u glavnom postupku.

40

Uzimajući u obzir prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da članak 45. Direktive 2004/18 treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis poput onoga o kojemu je riječ u glavnom postupku, koji obvezuje javnog naručitelja da kao razlog za isključenje smatra povredu obveze uplate doprinosa socijalnog osiguranja, utvrđenu potvrdom koju je javni naručitelj zatražio po službenoj dužnosti i koju su izdale institucije socijalnog osiguranja, ako je ta povreda postojala u vrijeme sudjelovanja u postupku javne nabave, premda više nije postojala u vrijeme donošenja odluke o odabiru ponude ili provjere javnog naručitelja po službenoj dužnosti.

41

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (deveto vijeće) odlučuje:

Članak 45. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2004/18/EZ od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima [ugovora o javnoj nabavi radova], ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama [ugovora o javnoj nabavi usluga], treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis poput onoga o kojemu je riječ u glavnom postupku, koji obvezuje javnog naručitelja da kao razlog za isključenje smatra povredu obveze uplate doprinosa socijalnog osiguranja, utvrđenu potvrdom koju je javni naručitelj zatražio po službenoj dužnosti i koju su izdale institucije socijalnog osiguranja, ako je ta povreda postojala u vrijeme sudjelovanja u postupku javne nabave, premda više nije postojala u vrijeme donošenja odluke o odabiru ponude ili provjere javnog naručitelja po službenoj dužnosti.