1

Svojom tužbom Europska komisija traži od Suda da utvrdi da je Francuska Republika, zato što nije u propisanim rokovima poduzela sve potrebne mjere kako bi od korisnika povukla državne potpore koje su proglašene nezakonitima i nespojivima s unutarnjim tržištem člankom 2. stavkom 1. Odluke Komisije 2013/435/EU od 2. svibnja 2013. o državnoj potpori SA.22843 (2012/C) (prije 2012/NN) koju je Francuska provela u korist društva Société Nationale Corse Méditerranée et la Compagnie Méridionale de Navigation (SL L 220, str. 20., u daljnjem tekstu: sporna odluka), zato što nije u propisanim rokovima poništila sve isplate iz tog članka 2. stavka 1. i nije u propisanom roku obavijestila Komisiju o mjerama koje je poduzela kako bi se uskladila s tom odlukom, povrijedila obveze koje ima na temelju članka 288. četvrtog stavka UFEU‑a kao i članaka 3. do 5. navedene odluke.

2

U članku 14. Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka [108. UFEU‑a] (SL L 83, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 16.), propisano je:

„1.   U slučaju kada se u slučajevima nezakonite potpore donesu negativne odluke, Komisija donosi odluku kojom se od dotične države članice zahtijeva da poduzme sve potrebne mjere kako bi od korisnika povukla sredstva potpore (u daljnjem tekstu: odluka o povratu potpore). Komisija ne smije zahtijevati povrat sredstava potpore ako bi to bilo u suprotnosti s općim načelima prava [Unije].

2.   Iznos potpore koji se treba povratiti u skladu s odlukom o povlačenju uključuje i kamatu po odgovarajućoj stopi koju odredi Komisija. Kamata se naplaćuje počevši od dana kada je nezakonita potpora stavljena na raspolaganje korisniku do dana povrata njezinog iznosa.

3.   Ne dovodeći u pitanje bilo koju odluku Suda [Europske unije] donesenu u skladu s člankom [278. UFEU‑a], povrat potpore izvršava se bez odgađanja i u skladu s postupcima predviđenim nacionalnim pravom dotične države članice, pod uvjetom da isti omogućavaju neposredno i stvarno izvršenje odluke Komisije. U tu svrhu i u slučaju pokretanja postupka pred domaćim sudom, dotična država članica poduzima sve neophodne korake koji joj stoje na raspolaganju u okviru njezinog pravnog sustava, uključujući i privremene mjere, i ne dovodeći pri tom u pitanje pravo [Unije].“

3

Skupština Korzike dodijelila je odlukom od 7. lipnja 2007. konzorciju u čijem su sastavu Société nationale maritime Corse ‐ Méditerranée (SNCM) SA (u daljnjem tekstu: SNCM) i Compagnie méridionale de navigation SA (u daljnjem tekstu: CMN) prijenos ovlasti za obavljanje javne usluge pomorskog prijevoza između luke Marseille i korzičkih luka . Odlukom od istog dana predsjednik izvršnog vijeća teritorijalne zajednice Korzike ovlašten je potpisati Sporazum o prijenosu ovlasti za obavljanje javne usluge.

4

Sporazum o prijenosu ovlasti za obavljanje javne usluge potpisan je za razdoblje od 1. srpnja 2007. do 31. prosinca 2013.

5

U članku 1. navedenog sporazuma utvrđuje se da je njegov cilj pružanje redovitih pomorskih usluga na svim linijama u okviru prijenosa ovlasti za obavljanje javne usluge između luke Marseille i luka Bastia, Ajaccio, Porto‑Vecchio, Propriano i Balagne.

6

U dokumentaciji za nadmetanje iz Priloga 1. Sporazumu o prijenosu ovlasti za obavljanje javne usluge utvrđuje se narav navedenih usluga. Posebno se propisuju:

7

Na temelju Sporazuma o prijenosu ovlasti za obavljanje javne usluge, oba koncesionara primaju godišnju naknadu od Office des transports de Corse (Ured za promet Korzike) kao protučinidbu za osnovnu i dodatnu uslugu. Godišnja konačna financijska kompenzacija za svakog koncesionara ograničena je na iznos deficita u poslovanju koji nastaje ispunjavanjem njihovih ugovornih obveza iz specifikacije obveza, uzimajući u obzir razuman učinak plovila razmjerno broju dana njihova stvarnog korištenja za prijevoz u skladu s tim obvezama. U slučaju da su ostvareni prihodi manji od planiranih prihoda koje su koncesionari odredili u svojim ponudama, navedeni sporazum predviđa prilagodbu javne kompenzacije.

8

Nakon što je potpisan, Sporazum o prijenosu ovlasti za obavljanje javne usluge izmijenjen je tako što je ukinuto više od 100 putovanja godišnje između Korzike i Marseillea, godišnji iznosi referentne financijske kompenzacije smanjeni su za 6,5 milijuna eura za oba koncesionara te je postavljena gornja granica za mehanizam prilagodbe godišnjih prihoda za svakog koncesionara.

9

Slijedom pritužbe koju je podnijelo društvo Corsica Ferries France SAS (u daljnjem tekstu: Corsica Ferries) u pogledu nezakonitih i s unutarnjim tržištem nespojivih državnih potpora na koje su SNCM i CMN ostvarivali pravo na temelju Sporazuma o prijenosu ovlasti za obavljanje javne usluge koja se odnosi na pomorske veze između Korzike i Marseillea, Komisija je dopisom od 27. lipnja 2012. obavijestila Francusku Republiku o svojoj odluci pokretanja formalnog istražnog postupka sukladno članku 108. stavku 2. UFEU‑a o potencijalnim potporama u korist SNCM‑a i CMN‑a sadržanima u Sporazumu o prijenosu ovlasti za obavljanje javne usluge (Sl 2012, C 301, str. 1.).

10

Komisija je u okviru svog nadzora ocijenila dvije usluge u pitanju, to jest osnovnu i dodatnu uslugu.

11

Komisija je istaknula da su kompenzacije koje su SNCM i CMN primili na ime osnovne usluge predstavljale nezakonite potpore jer su navedene kompenzacije bile odobrene a da pritom nije bio poštovan postupak propisan u članku 108. stavku 3. UFEU‑a. Ipak, ona je utvrdila da su te kompenzacije bile spojive s unutarnjim tržištem.

12

Prilikom utvrđivanja da kompenzacije predviđene Sporazumom o prijenosu ovlasti za obavljanje javne usluge i koje se odnose na dodatnu uslugu koju pruža samo SNCM predstavljaju nezakonite i s unutarnjim tržištem nespojive državne potpore, Komisija je smatrala da nisu ispunjena dva od četiri kriterija koja je Sud utvrdio u presudi Altmark Trans i Regierungspräsidium Magdeburg (C‑280/00, EU:C:2003:415).

13

Komisija je naime utvrdila da, kao prvo, dodatna usluga nije bila ni nužna ni proporcionalna za zadovoljenje stvarnih potreba javne usluge. Kao drugo, smatrala je da, s jedne strane, uvjeti postupka javne nabave nisu omogućili osiguravanje učinkovitog tržišnog natjecanja i da, s druge strane, financijske kompenzacije nisu bile određene na temelju unaprijed utvrđenih troškova ili na temelju usporedbe sa strukturom troškova ostalih usporedivih pomorskih poduzetnika.

14

Uzevši u obzir gore navedena razmatranja, Komisija je spornom odlukom, o kojoj je Francuska Republika bila obaviještena 3. svibnja 2013., odlučila sljedeće:

„Članak 1.

1. Kompenzacije isplaćene SNCM‑u i CMN‑u u okviru [Sporazuma o prijenosu ovlasti za obavljanje javne usluge] od 7. lipnja 2007. predstavljaju državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. [...] UFEU‑a. Te su državne potpore dodijeljene povredom obveza predviđenih člankom 108. stavkom 3. [...] UFEU‑a.

Članak 2.

1.   Kompenzacije isplaćene SNCM‑u u pogledu razvoja dodatnih kapaciteta predviđenih u dijelovima I (a) 2., I (b) 2. i I (d) 1.4. dokumentacije za nadmetanje gore navedenog [Sporazuma o prijenosu ovlasti za obavljanje javne usluge] nisu spojive s unutarnjim tržištem.

2.   Kompenzacije isplaćene SNCM‑u i CMN‑u za izvršenje ostalih usluga predviđenih gore navedenim [Sporazumom o prijenosu ovlasti za obavljanje javne usluge] spojive su s unutarnjim tržištem.

Članak 3.

1.   Francuska je obvezna osigurati da joj korisnik vrati potpore iz članka 2. stavka 1.

2.   Na iznose koje treba vratiti obračunava se kamata od datuma kada su stavljeni na raspolaganje korisniku do njihova stvarnog povrata.

3.   Kamata se obračunava složenim kamatnim računom u skladu s poglavljem V. Uredbe [Komisije] (EZ) br. 794/2004 [od 21. travnja 2004. o provedbi Uredbe br. 659/1999 (SL L 140, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 2., str. 9.)] i u skladu s Uredbom [Komisije] (EZ) br. 271/2008 [od 30. siječnja 2008. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 794/2004 (SL L 82, str. 1.)].

4.   Francuska poništava sve isplate potpora iz članka 2. stavka 1. koje bi se mogle izvršiti računajući od datuma priopćenja ove odluke.

Članak 4.

1.   Povrat potpore iz članka 2. stavka 1. trenutačan je i stvaran.

2.   Francuska mora osigurati da se ova odluka provede u roku od četiri mjeseca od datuma njezinog priopćenja.

Članak 5.

1.   U roku od dva mjeseca nakon priopćenja ove odluke Republika Francuska Komisiji dostavlja sljedeće podatke:

2.   Francuska obavješćuje Komisiju o napretku nacionalnih mjera poduzetih radi provedbe ove odluke sve dok se ne izvrši povrat potpore u cijelosti iz članka 2. stavka 1. Ona na zahtjev Komisije odmah dostavlja sve podatke o već poduzetim i planiranim mjerama u svrhu usklađivanja s ovom odlukom. Također dostavlja detaljne podatke o iznosima potpore i kamatama koji su već naplaćeni od korisnika.

Članak 6.

Ova je odluka upućena Francuskoj Republici.”

15

Prema navodima Komisije, iznos potpore čiji se povrat treba izvršiti na datum donošenja sporne odluke procijenjen je na oko 220.224 milijuna eura.

16

Tužbama podnesenima tajništvu Općeg suda Europske unije 12. srpnja i 26. kolovoza 2013. Francuska Republika i SNCM podnijeli su svaki pojedinačno tužbu za poništenje sporne odluke [predmeti Francuska/Komisija (T‑366/13), i SNCM/Komisija (T‑454/13), u tijeku pred Općim sudom].

17

Francuska Republika je istoga dana aktom podnesenim tajništvu Općeg suda zatražila privremenu pravnu zaštitu kojom se suspendira primjena sporne odluke sve dok Opći sud meritorno ne odluči o gore navedenom zahtjevu za poništenje. Taj je zahtjev odbijen rješenjem predsjednika Općeg suda Francuska/Komisija (T‑366/13 R, EU:T:2013:396). Žalba koju je Francuska Republika podnijela protiv tog rješenja odbijena je rješenjem potpredsjednika Suda Francuska/Komisija, [C‑574/13 P(R), EU:C:2014:36].

18

Predsjednik izvršnog vijeća teritorijalne zajednice Korzike dopisom od 20. lipnja 2013. zatražio je od potpredsjednika Komisije upoznavanje s načinima provedbe sporne odluke.

19

Dana 10. srpnja 2013. prefekt Korzike uputio je predsjedniku teritorijalne zajednice Korzike pismo kojemu je bila priložena sporna odluka. U tom je pismu prefekt Korzike tražio od predsjednika teritorijalne zajednice Korzike da ga obavijesti o daljnjim mjerama koje treba donijeti. Osim toga, prefekt Korzike naveo je da se Francuska Republika sprema osporiti spornu odluku tužbom za poništenje, zajedno sa zahtjevom za privremenu pravnu zaštitu.

20

Prefekt Korzike istog je dana predsjedniku SNCM‑a poslao presliku pisma upućenog predsjedniku teritorijalne zajednice Korzike kao i presliku sporne odluke.

21

Potpredsjednik Komisije u dopisu od 17. srpnja 2013. predsjedniku teritorijalne zajednice Korzike naveo je da se primjenom sporne odluke isplate kompenzacije koje su dodijeljene SNCM‑u na ime dodatne usluge trebaju odmah obustaviti, da je rok za dostavu podataka iz članka 5. stavka 1. utvrđen spornom odlukom već istekao i da je, osim toga, važno poštovati rok izvršenja koji je utvrđen u članku 4. stavku 2. navedene odluke. U tom je dopisu potpredsjednik Komisije podsjetio da, načelno, potpore „treba povratiti subjekt koji ih je dodijelio, na temelju naloga za izvršenje koji izdaje taj subjekt (pod uvjetom da je potonji za to zakonom ovlašten) ili, ako taj subjekt nije ovlašten, drugo javno tijelo s takvom ovlašću. U ovom se slučaju stoga čini da obveza povrata pripada izvršnom vijeću [teritorijalne zajednice Korzike] […] jer je upravo ono dodijelilo nespojive potpore, kao što se navodi u točki 28. [sporne] odluke.“

22

Predsjednik teritorijalne zajednice Korzike je u pismu od 29. srpnja 2013. obavijestio potpredsjednika Komisije da je poduzeo potrebne mjere za obustavu isplata kompenzacija koje odgovaraju dodatnoj usluzi. Dodao je da je naišao na poteškoće s francuskim državnim tijelima, osobito sa službama prefekta Korzike i Regionalnom revizorskom komorom koji osporavaju valjanost sporne odluke ne priznajući njezinu izvršivost.

23

Pismom od 2. rujna 2013. Komisija je zatražila od Francuske Republike da je u roku od deset dana od datuma tog pisma obavijesti o mjerama koje je poduzela za provedbu sporne odluke. U navedenom pismu Komisija je podsjetila tu državu članicu da odluka o povratu državnih potpora, dok god nije valjano ukinuta, ostaje u cijelosti i neposredno izvršna. Osim toga, ona je od nje zatražila da joj detaljno objasni posljedice provedbe sporne odluke na financijsku situaciju SNCM‑a s obzirom na to da bi, prema mišljenju navedene države, izvršenje te odluke neizbježno dovelo do nesolventnosti i stečaja SNCM‑a. Na toj je osnovi Komisija izrazila svoja razmatranja u pogledu podataka kojima raspolaže i u skladu s kojima je izvršno vijeće Korzike, na temelju izvješća Office des transports de Corse, namjeravalo Skupštini Korzike (Assemblée de Corse) predložiti da s konzorcijem sastavljenim od SNCM‑a i CMN‑a potpiše novi Sporazum o prijenosu ovlasti za obavljanje javne usluge za prijevoz putnika i robe između Marseillea i korzičkih luka za razdoblje od 2014. do 2023.

24

Komisija je dopisom od 20. rujna 2013.„još jednom [pozvala] [Francusku Republiku] da odmah započne postupak povrata potpore, uključujući kamatu, da ukine (i po potrebi povuče) sve potpore koje bi mogle biti isplaćene na ime dodatne usluge od dana priopćenja [sporne odluke] i da podnese izvješće o stanju povrata, uključujući objašnjenje načina izračuna kamate“. Komisija je obavijestila tu državu članicu da joj te podatke treba dostaviti u roku od 20 radnih dana. Komisija je naposljetku naglasila da taj dodatni rok ni na koji način ne mijenja obvezu neposrednog izvršenja odluke i da bi u suprotnom slučaju Komisijine službe bile obvezne predložiti Komisiji pokretanje postupka protiv Francuske Republike na temelju članka 108. stavka 2. UFEU‑a.

25

Francuska Republika je 29. studenoga 2013. obavijestila Komisiju da je teritorijalna zajednica Korzike krajem srpnja 2013. obustavila isplate kompenzacija koje se odnose na takozvanu „dodatnu“ uslugu na osnovi privremene procjene izračunane na temelju iznosa navedenih u spornoj odluci. Što se tiče ukupnog iznosa kompenzacije koji treba povratiti od korisnika (glavnica i kamata), ta je država članica istaknula da ima poteškoće s procjenom tog iznosa jer je, prema njezinu mišljenju, razlika kojom se Komisija koristi između „osnovne usluge“ i „dodatne usluge“, umjetna. Naime, prema Francuskoj Republici te su dvije usluge nerazdvojive i pridonose postizanju cilja teritorijalnog kontinuiteta.

26

U tim je okolnostima, i smatrajući da Francuska Republika nije poduzela potrebne mjere radi usklađivanja sa spornom odlukom, Komisija odlučila podnijeti ovu tužbu.

27

Između podnošenja ove tužbe i rasprave održane 5. veljače 2015., tijekom koje su Komisija i Francuska Republika dostavile svoja očitovanja, zbilo se nekoliko događaja.

28

Francuska Republika pojasnila je tijekom rasprave da je društvo Veolia‑Transdev, koje je odobrilo kredit SNCM‑u, podnijelo potonjem zahtjev 29. listopada 2014. kojim je zatražilo prijevremenu otplatu toga kredita, zbog čega je predsjednik Tribunal de commerce de Marseille (Trgovački sud u Marseilleu, Francuska) 28. studenoga 2014. utvrdio nesposobnost SNCM‑a za plaćanje te je pokrenuo njegov stečajni postupak na razdoblje od šest mjeseci.

29

Također je dodala da je 7. i 19. studenoga 2014. Office des transports de Corse izdao dva naloga za povrat potpore koja je proglašena nespojivom, ali na iznos od oko 198 milijuna eura koji je, prema mišljenju Komisije, i dalje manji od iznosa navedenog u spornoj odluci, to jest 220.224 milijuna eura.

30

Presuda kojom se nalaže otvaranje stečajnog postupka objavljena je 14. prosinca 2014., kada je počeo teći rok od dva mjeseca dan vjerovnicima da prijave svoja potraživanja.

31

Francuska su tijela 9. siječnja 2015. potporu, koja je proglašena nespojivom, u iznosu od oko 198 milijuna eura upisala u pasivu SNCM‑a.

32

Pored toga Francuska Republika obavijestila je na raspravi Sud da je 2. veljače 2015. u okviru stečajnog postupka pri Tribunal de commerce de Marseille podneseno nekoliko ponuda za preuzimanje SNCM‑a.

33

U prilog svojoj tužbi Komisija navodi tri prigovora koji se temelje na povredi članaka 3. do 5. sporne odluke.

34

Kao prvo, Komisija ističe da Francuska Republika nije u propisanim rokovima poduzela potrebne mjere kako bi povukla nezakonite državne potpore, kao drugo, da je, iako je isplata potpora doista prekinuta od srpnja 2013., taj prekid isplate ipak nastupio nakon datuma određenog u spornoj odluci, to jest 3. svibnja 2013., i na kraju, kao treće, da su informacije zatražene u spornoj odluci poslane tek 29. studenoga 2013. premda su trebale biti poslane u roku od dva mjeseca od priopćenja te odluke od 3. svibnja 2013.

35

Komisija ističe da Francuska Republika nije u propisanim rokovima poduzela potrebne mjere kako bi povukla nezakonite potpore.

36

Ona osporava argument koji navodi tuženik u skladu s kojim joj je apsolutno nemoguće izvršiti spornu odluku.

37

Komisija, među ostalim, tvrdi da takva nemogućnost nije osnovana jer, kao u ovom slučaju, adresat te odluke zapravo ni na koji način nije pokušao doista izvršiti tu odluku.

38

Dodaje da socijalne nemire na koje se poziva tuženik radi opravdanja takve nemogućnosti treba relativizirati.

39

U tom pogledu Komisija tvrdi da, kao prvo, u slučaju stvarne hitnosti mjere čija je zakonitost ozbiljno pobijana uvijek postoji pravno sredstvo koje dotičnim državama članicama ili gospodarskim subjektima, na koje se odnosi ta mjera, omogućava da zatraže suspenziju njezina izvršenja. Kao drugo, na Francuskoj Republici je da poštuje pravo i održava javni red i mir na svom tlu, i da ne popusti pred pukim prijetnjama remećenja javnog poretka. Naposljetku, kao treće, treba relativizirati argument koji se temelji na prekidu teritorijalnog kontinuiteta Korzike kad bi SNCM ukinuo pomorske veze Korzike, jer bi se, među ostalim, ta usluga mogla osigurati putem drugih konkurentskih društava i, u svakom slučaju, zračnim putem.

40

U svojem odgovoru na tužbu Francuska Republika ističe da joj je apsolutno nemoguće izvršiti povrat od 220.224 milijuna eura, koji je predmet sporne odluke.

41

U tom pogledu ona tvrdi da bi povrat te svote neizbježno prouzročio stečaj SNCM‑a, a taj bi proces sâm po sebi doveo do vrlo ozbiljnog remećenja javnog reda i mira, poput onakvog do kakvog je došlo tijekom štrajka 2005. i, u manjoj mjeri, tijekom 2014. Takvi bi štrajkovi mogli, kao u prošlosti, na dulje vrijeme blokirati luku Marseille, dovesti u pitanje teritorijalni kontinuitet s Korzikom i, na kraju, ozbiljno ugroziti gospodarsku ravnotežu cijele regije.

42

Francuska Republika ističe da bi privremeni ili konačan prekid SNCM‑ove aktivnosti barem kratkoročno znatno utjecao na pomorsku povezanost kontinenta s Korzikom i, posljedično, na teritorijalni kontinuitet Korzike s kontinentom, osobito u pomorskim vezama između Marseillea i različitih korzičkih luka, jer privatna inicijativa ne bi mogla zamijeniti nedjelovanje SNCM‑a.

43

Francuska Republika pojašnjava da SNCM ima značajan udio u pomorskim vezama između Korzike i kontinenta s obzirom na to da to društvo predstavlja 34,2% u prijevozu putnika i 39% u teretnom prijevozu na tim vezama. Dodaje da CMN osigurava samo 40% navedenih veza koje se odnose na osnovnu uslugu. Navodi da se samo društvo Corsica Ferries nadmetalo s SNCM‑om i CMN‑om u postupku na temelju poziva na podnošenje ponuda za dodjelu prijenosa ovlasti obavljanja javne usluge od 2007. do 2013., što isključuje ideju da bi drugo društvo u privatnom vlasništvu osiguravalo uslugu koju pruža SNCM i da bi, u svakom slučaju, intervencija društva Corsica Ferries u luku Marseille značila da to društvo prenosi dio svojih aktivnosti iz luka u kojima djeluje, odnosno u Nici i Toulonu, što bi utjecalo na teritorijalni kontinuitet između Korzike i tih dviju luka.

44

Potrebno je podsjetiti na ustaljenu sudsku praksu prema kojoj je ukidanje nezakonite potpore putem povrata logična posljedica nalaza da je potpora nezakonita. Odluka, donesena na temelju članka 108. stavka 2. UFEU‑a, koja obvezuje državu članicu na povrat nezakonitih potpora, uživa pretpostavku zakonitosti i dalje unatoč postojanju tužbe za poništenje na temelju članka 263. UFEU‑a, u cijelosti obvezuje svog adresata (vidjeti u tom smislu presudu Komisija/Francuska, C‑261/99, EU:C:2001:179, t. 22. i 26., i navedenu sudsku praksu). Zato je država članica kojoj je odluka upućena obvezna, na temelju članka 288. četvrtog stavka UFEU‑a, poduzeti sve mjere kako bi se osiguralo njezino izvršenje.

45

U skladu s člankom 14. stavkom 3. Uredbe br. 659/1999, povrat potpore mora se izvršiti bez odgađanja ili, prema potrebi, u roku određenom u odluci kojom se nalaže taj povrat. Zakašnjeli povrat, nakon isteka danih rokova, ne udovoljava zahtjevima Ugovora o FEU‑u (vidjeti u tom smislu presudu Komisija/Italija, C‑353/12, EU:C:2013:651, t. 31. i 32., i navedenu sudsku praksu).

46

U ovom slučaju nije osporavano da Francuska Republika, nakon isteka roka propisanog u spornoj odluci, odnosno 3. rujna 2013., nije poduzela sve potrebne mjere kako bi povukla nezakonite potpore. Ta je država članica tek 7. i 19. studenoga 2014. izdala SNCM‑u dva naloga za povrat potpore na iznos od oko 198 milijuna eura, koji je manji od iznosa koji navodi Komisija, to jest 220.224 milijuna eura, kako bi se izvršio učinkovit povrat nezakonitih potpora. Samo izdavanje tih dvaju naloga ne može se smatrati povratom nezakonite potpore (vidjeti u tom smislu presudu Komisija/Slovačka, C‑507/08, EU:C:2010:802, t. 48.).

47

Tužba za poništenje protiv sporne odluke koju se podnijeli Francuska Republika i SNCM ne utječe na ovaj spor. Naime, kao što to proizlazi iz članka 278. UFEU‑a, tužba za poništenje nema suspenzivni učinak ako Opći sud ne odluči drukčije (vidjeti presudu Komisija/Francuska, C‑232/05, EU:C:2006:651, t. 60.). To što država članica podnosi tužbu za poništenje, s obzirom na to da je tužbu Francuske Republike za suspenziju primjene sporne odluke Sud u žalbenom postupku odbio, ne mijenja izvršivost sporne odluke.

48

Ustaljena je sudska praksa da je jedino sredstvo obrane koje država članica može iznijeti protiv tužbe zbog povrede obveze države članice koju podnese Komisija na temelju članka 108. stavka 2. UFEU‑a ono koje se temelji na apsolutnoj nemogućnosti izvršenja odluke koja joj je upućena, osim u slučajevima u kojima je odluka o povratu poništena u skladu s člankom 263. UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presudu Komisija/Njemačka, C‑527/12, EU:C:2014:2193, t. 48., i navedenu sudsku praksu).

49

Uvjet apsolutne nemogućnosti izvršenja nije ispunjen ako tužena država članica samo obavijesti Komisiju o pravnim, političkim ili praktičnim poteškoćama povezanima s provedbom odluke, bez poduzimanja stvarnih koraka protiv poduzetnika u pitanju kako bi se izvršio povrat potpore i predlaganja Komisiji drugih načina provedbe odluke koji bi omogućili prevladavanje poteškoća (vidjeti presudu Komisija/Grčka, C‑415/03, EU:C:2005:287, t. 43.; presudu Komisija /Poljska, C‑331/09, EU:C:2011:250, t. 70., presudu Komisija/Italija, C‑305/09, EU:C:2011:274, t. 33.; i Komisija/Italija, C‑243/10, EU:C:2012:182, t. 41.).

50

U ovom slučaju Francuska Republika navodi dvije vrste argumenata na temelju kojih Sud može utvrditi apsolutnu nemogućnost izvršenja sporne odluke.

51

Prvi argument odnosi se na socijalne nemire do kojih bi moglo doći zbog proglašenja stečaja SNCM‑a, nemire koji bi mogli ugroziti javni red mir i također prouzročiti prekid teritorijalnog kontinuiteta Korzike s kontinentom. Drugi argument odnosi se na materijalne teškoće koje bi u slučaju nestanka SNCM‑a doveli do potrebe za vođenjem postupka koji bi se morao okončati sklapanjem novog sporazuma o prijenosu ovlasti za obavljanje javne usluge s drugim gospodarskim subjektom koji nije SNCM, subjektom koji ne bi nužno i odmah raspolagao materijalnim i ljudskih sredstvima kako bi mogao zadovoljiti potrebe prijenosa ovlasti obavljanja javne usluge. Nužnost pribjegavanju takvom postupku mogla bi, barem na neko vrijeme, također dovesti u pitanje gore navedeni teritorijalni kontinuitet.

52

Što se tiče izbijanja mogućih socijalnih nemira koji bi mogli narušiti javni red i mir ustaljena je sudska praksa, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 86. svog mišljenja, da u slučaju opasnosti od takvih nemira država članica o kojoj je riječ mora poduzeti sve odgovarajuće mjere za jamčenje pune učinkovitosti prava Unije kako bi se osigurala pravilna provedba tog prava u interesu svih gospodarskih subjekata, osim ako se ne dokaže da bi djelovanje te države članice imalo za javni red i mir takve posljedice koje ona ne bi mogla suzbiti sredstvima koja su joj na raspolaganju (vidjeti u tom smislu presudu Komisija/Francuska, C‑265/95, EU:C:1997:595, t. 56. i 57.).

53

U ovom slučaju Francuska Republika ne dokazuje da bi njezino djelovanje usmjereno uklanjanju mogućih javnih nemira imalo za javni red takve posljedice koje ona ne bi mogla suzbiti sredstvima koja su joj na raspolaganju. Čak i pod pretpostavkom da bi zbog nezakonitih potpora došlo do dugotrajne blokade pomorske povezanosti s Korzikom, ne može se na temelju nijednog elementa koji je iznijela Francuska Republika zaključiti da bi povezanost Korzike s kontinentom drugim pomorskim ili zračnim putem bila nemoguća, što znači da bi taj otok bilo moguće opskrbljivati osnovnim životnim potrepštinama.

54

Pored toga, potrebno je napomenuti da izdavanje naloga za izvršenje na iznos od oko 198 milijuna eura, zatim prijava tražbine koju je podnijela francuska vlada u postupku zbog insolventnosti nad SNCM‑om nisu izazvali posebne nemire.

55

S obzirom na prethodno navedeno, moguće socijalne nemire ili remećenje javnog reda i mira, na koje se u ovom slučaju poziva Francuska Republika, ne može se smatrati sredstvima apsolutne nemogućnosti izvršenja sporne odluke.

56

Što se tiče navodne opasnosti od prekida teritorijalnog kontinuiteta do kojega bi moglo doći između eventualnog nestanka SNCM‑a i sklapanja novog sporazuma o prijenosu ovlasti za obavljanje javne usluge, iz svih elemenata koje je iznijela Francuska Republika razvidno je da bi mogući prestanak aktivnosti SNCM‑a mogao kratkotrajno uzrokovati smanjenje pomorskih veza između Marseillea i korzičkih luka. Međutim, ta država članica ne dokazuje okolnosti na temelju kojih je moguće zaključiti da bi takvo smanjenje imalo posljedice u takvom opsegu koje bi se moglo smatrati apsolutnom nemogućnošću izvršenja sporne odluke.

57

Posljedično, valja utvrditi da Francuska Republika nije dokazala da apsolutno ne može izvršiti povrat nezakonitih potpora i na temelju toga zaključiti da je ta država članica povrijedila obvezu povrata isplaćenih nezakonitih potpora, kako je propisana u članku 3. stavku 1. do 3. i članku 4. sporne odluke.

58

U članku 3. stavku 4. sporne odluke propisana je obveza Francuske Republike da poništi sve isplate nezakonitih potpora računajući od datuma priopćenja te odluke 3. svibnja 2013.

59

Iz elemenata sadržanih u odgovoru na tužbu Komisije, koje Francuska Republika nije osporila, razvidno je da je potonja izvršila tu obvezu tek 23. srpnja 2013. i da prema tome nije izvršila svoje obveze između 3. svibnja 2013. i 23. srpnja 2013.

60

Stoga valja zaključiti da ta obveza nije izvršena.

61

U članku 5. sporne odluke propisana je obveza Francuske Republike da u roku od dva mjeseca nakon priopćenja odluke dostavi određen broj podataka.

62

Time što Francuska Republika nije u propisanim rokovima poduzela potrebne mjere kako bi poništila isplatu potpora u budućnosti i povratila već isplaćene iznose potpora također je povrijedila svoju obvezu, utvrđenu u članku 5. sporne odluke, da u roku od dva mjeseca od priopćenja sporne odluke obavijesti Komisiju o poduzetim mjerama.

63

Stoga valja zaključiti da ta obveza nije izvršena.

64

S obzirom na sva prethodno navedena razmatranja, valja zaključiti da je Francuska Republika, zato što nije u propisanim rokovima poduzela sve potrebne mjere kako bi povukla državne potpore od SNCM‑a koje su proglašene nezakonitima i nespojivima s unutarnjim tržištem člankom 2. stavkom 1. sporne odluke, zato što nije u propisanim rokovima poništila sve isplate iz tog članka 2. stavka 1. i nije u propisanom roku obavijestila Komisiju o mjerama koje je poduzela kako bi se uskladila s tom odlukom, povrijedila obveze koje ima na temelju članka 288. četvrtog stavka UFEU‑a i članaka 3. do 5. navedene odluke.

65

U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika Suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da je Komisija postavila zahtjev da se Francuskoj Republici naloži snošenje troškova i da ona nije uspjela u postupku, valja joj naložiti snošenje troškova.

Slijedom navedenoga, Sud (peto vijeće) proglašava i presuđuje: