13.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 345/11

1.

Europsko društvo i građani traže vjerodostojan, legitiman i otporan EU. Već više od deset godina EU pati od političkih, gospodarskih i socijalnih šokova koji izazivaju malodušnost i nesigurnost među građanima. EU-u su potrebne sveobuhvatne strategije za promicanje dobrobiti europskih građana, snažnih i održivih ulaganja, kreativnosti i poduzetništva, kao i strategije za rješavanje sve većeg jaza između bogatih i siromašnih te problema siromaštva i nejednakosti u raspodjeli bogatstva. Trenutni gospodarski oporavak ne bi nikako trebao biti izgovor za pasivnost. Baš naprotiv, EGSO poziva na iznalaženje načina za ostvarivanje promišljenog i kohezivnog napretka kako bi se povećalo pouzdanje i povjerenje, kao i na usmjeravanje na opipljive rezultate za građane i na golem potencijal Europe.

2.

Moraju se izbjeći nerealna očekivanja. Cilj prije svega mora biti EU koji je u stanju osigurati doista jednake prilike za sve građane. Gospodarski, socijalni i okolišni čimbenici međusobno su povezani. Od ključne je važnosti osigurati da naš kontinent bude u stanju prilagoditi se temeljitoj preobrazbi i izuzetno snažnoj konkurenciji iz cijelog svijeta te učinkovito oblikovati globalizaciju u skladu s vrijednostima EU-a.

3.

Mora se stati na kraj igri „Bruxelles je kriv”, koju igra previše ljudi. Nužna je zajednička predanost europskih institucija i širokog spektra dionika kao što su socijalni partneri i organizacije civilnog društva – na nacionalnoj razini i na razini EU-a. EGSO ističe da legitimitet odluka EU-a u konačnici ovisi o kvaliteti demokratskog procesa.

4.

Na svom putu možemo nastaviti uspješno samo ako nas nadahnjuje onaj isti zajednički osjećaj svrhe kojim se izražavalo uvjerenje utemeljitelja europskog projekta, a koji se kasnije odražavao u svakom velikom napretku. EU bi trebao mobilizirati sve zakonodavne instrumente, savjetovanje, financiranje i suradnju koje ima na raspolaganju kako bi se omogućio napredak na svim željenim područjima. Ugovor iz Lisabona usmjerava na pravi put.

5.

EGSO smatra da odabir jednog od scenarija (2) ne predstavlja uspješnu metodu za promicanje zajedničkog osjećaja svrhe ili za određivanje budućeg smjera. Prvo, EU ne kreće od početka. Stoga bi Komisija trebala utemeljiti svoje prijedloge na podrobnoj analizi povijesti EU-a – njegovih postignuća i propusta – kao vrijednog izvora za budućnost. Obveze koje su države članice preuzele Rimskom deklaracijom pozitivna su i zdrava polazišna točka (3). Tih je pet scenarija namijenjeno državama članicama, uz naglasak na institucionalnim promjenama, pa se stoga ne tiču izravno europskih građana. Osim toga, čine se umjetnima.

6.

Sa stajališta EGSO-a, scenarij 1., koji je puko ispetljavanje, nije moguće rješenje. Scenarij 5. izgleda privlačno određenom broju ljudi, ali je trenutačno nerealan. Scenarij 2., sa svojim naglaskom isključivo na zajedničkom tržištu, pretjerano je ograničen. Scenarij 4. iziskuje dogovor 27 država članica, što bi moglo dovesti do paralize EU-a te izazvati jačanje centrifugalnih tendencija i time ugroziti ciljeve i vrijednosti Unije. U scenariju 3. mehanizmi za diferenciranu integraciju, poput pojačane suradnje, mogli bi biti koristan instrument za prevladavanje zastoja na određenim područjima te za jačanje pozitivne dinamike procesa integracije EU-a. Međutim, oni su instrumenti za postizanje ciljeva politike, a ne sami po sebi cilj. Premda ih treba preporučiti kao način za prevladavanje paralize ili prepreka poželjnom zakonodavstvu EU-a, EGSO jednako tako ističe potrebu za promicanjem konvergencije unutar Unije te za suzbijanjem fragmentacije i razdora. Stoga bi sporazum među najspremnijim zemljama ili zemljama-katalizatorima trebao uvijek ostati otvoren kao mogućnost za one koji to žele, dok bi zajednički osjećaj svrhe ipak trebao prevladati.

7.

Strateške teme potrebno je gledati iz zajedničke perspektive kako bi se izbjegle centrifugalne tendencije ili Europa à la carte koja je na pomolu. EGSO preporučuje razvoj u skladu s kojim bi bili uspostavljeni uvjeti za bolju sveobuhvatnu podjelu političke moći. To sve ovisi prvenstveno o političkoj volji, pa bi kao takvo trebalo biti glavno pitanje u istinskoj raspravi o budućnosti.

8.

Trebalo bi odbaciti tradicionalnu razliku između nacionalne razine i razine EU-a. Zajednički izazovi i isprepletene okolnosti na cijelom kontinentu naglašavaju potrebu za zajedničkom misijom te iziskuju prihvaćanje europskog građanstva uz nacionalno državljanstvo. Sve razine društva moraju biti uključene u izradu politika. Ciljevi trebaju biti zajednički, a učinak odluka i politika također je potrebno sustavno procjenjivati na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini kako bi se zadobila podrška građana.

9.

Europski parlament (EP) mora imati središnju ulogu u određivanju smjera u kojem Europa treba ići u budućnosti. Osim toga, od presudne je važnosti promicati angažman nacionalnih parlamenata, kao i njihovu interakciju s Europskim parlamentom.

10.

Glavni ciljevi moraju se temeljiti na dogovoru među državama članicama o sljedećem:

11.

Bez obzira na to koja opcija za budućnost Europe bude odabrana, EGSO želi kohezivnu i dosljednu Europsku uniju. Brojne trenutačne politike dio su postupka sve veće integracije, dugotrajnog procesa koji EGSO u potpunosti podržava. EGSO je u posljednje vrijeme izradio detaljne primjedbe i prijedloge za budućnost u vezi s gotovo svim tim politikama.

12.

Jedinstveno tržište, sa svim svojim gospodarskim i socijalnim dimenzijama te u okviru modela održivog razvoja, nužno je povezno tkivo europske integracije. Ono bi trebalo osigurati istinski jednake uvjete za sve. Slično tomu, ekonomska i monetarna unija (EMU) smatrala se odlučnim korakom naprijed, no unatoč iznimnom napretku, njezina je struktura i dalje slaba. EMU se nalazi u središtu budućih kretanja u EU-u; njezino jačanje stoga je od presudne važnosti. EGSO se zalaže za postepeni pomak prema političkoj uniji uz niz makroekonomskih i mikroekonomskih mjera i odredbi, kao i uz snažnu socijalnu dimenziju. Dovršenje EMU-a iziskuje istinsko gospodarsko upravljanje, uključujući i to da EU upravlja financijskim sektorom, kao i dobro osmišljene reforme u državama članicama kojih se to tiče te zajedničke pristupe politikama tržišta rada. Bolje upravljanje mora ojačati temelje za veću konvergenciju i solidarnost u cijelom europodručju. Izuzetno kompetentne javne službe u EU-u pritom mogu dati podršku. Zemlje europodručja trebaju početi ostvarivati snažniju suradnju na drugim područjima.

13.

EGSO također ističe potrebu za kohezivnijim upravljanjem, većom integracijom i potpunom predanošću država članica na sljedećim područjima:

14.

EGSO smatra da se jednako tako i socijalna pitanja i obrazovanje moraju sustavnije razmatrati na razini EU-a radi pronalaženja uvjerljivih rješenja. Socijalna sigurnost i obrazovanje uglavnom podliježu načelu supsidijarnosti te su stoga podložni nacionalnom zakonodavstvu i postupcima odlučivanja, pri čemu socijalni partneri često aktivno sudjeluju. Zajedničke nadležnosti EU-a i država članica moraju se na bolji način primjenjivati na socijalna pitanja. S obzirom na sve veće tenzije na tržištima rada uslijed digitalne revolucije, strukturnih slabosti tržišta rada i globalizacije, EGSO poziva na vidljiv europski angažman u okviru kojeg bi se zalagalo za veću konvergenciju u pogledu određenih socijalnih i radnih uvjeta, a istodobno doprinosilo promicanju otvaranja kvalitetnih radnih mjesta, pravedne mobilnosti i pozitivne predanosti građana. Potrebno je staviti poseban naglasak na mlade i nezaposlenost mladih. Od presudne su važnosti uloga socijalnih partnera, cjelokupnog civilnog društva i socijalnog dijaloga.

15.

Potrebna je veća ekonomska i socijalna konvergencija u EU-u, dok se ipak trebaju uzeti u obzir razlike između nacionalnih gospodarstava, kultura i tradicija u socijalnim sustavima. EGSO ističe da EU ne bi trebao biti puki promatrač, već preuzeti jasno definiranu odgovornost. Prvo su potrebne odgovarajuće rasprave među socijalnim partnerima (i drugim dionicima), a zatim se može odrediti zajednički put naprijed. Povrh toga, EGSO ističe važnost učinkovite provedbe u državama članicama direktiva EU-a koje se bave socijalnim pitanjima.

16.

Obrazovanje također podliježe načelu supsidijarnosti. Međutim, neosporno je da su socijalna i ekonomska budućnost Europe i angažman građana usko povezani sa suvremenim obrazovnim sustavima i sustavima osposobljavanja na svim razinama. Budućnost mlađeg naraštaja u velikoj mjeri ovisi o obrazovanju. Vještine su od ključne važnosti za mlade ljude, kao i za starije generacije. EU stoga mora imati aktivnu ulogu u postupku modernizacije koji je u tijeku. Obrazovanje ima važnu ulogu i u komunikaciji o Europi: EGSO ističe potrebu za odgovarajućim informiranjem i obrazovanjem o EU-u – među ostalim o europskim vrijednostima i građanstvu – u osnovnim i srednjim školama.

17.

Mora se ponovno uspostaviti sloboda kretanja osoba u schengenskom području. To samo po sebi znači da se zajedničke granice moraju učinkovitije kontrolirati. Usporedno s time, poražavajući porast međunarodnog terorizma, koji uključuje ubojstva, ali i kiberkriminalitet, ozbiljan je uzrok nesigurnosti javnosti te se mora suzbijati. Suradnja između policijskih snaga i sudskih vlasti potrebnija je nego ikad.

18.

Ta su područja izravno povezana s vanjskom politikom i s akutnim problemom država u raspadu i građanskih ratova u europskom susjedstvu, te, kao posljedicom tog problema, s migracijskim tokovima koji trenutačno zasjenjuju sva druga pitanja u Europi. EGSO se snažno zalaže za zajedničku migracijsku politiku kojom se u skladu s međunarodnim pravom izbjeglicama pruža zaštita, za zajednički sustav azila, mjere za suzbijanje nezakonite migracije i trgovanja ljudima, kao i za promicanje legalnih kanala za ulazak u EU. U tom kontekstu EU mora uspostaviti prava partnerstva sa susjednim zemljama, a posebice ponovno pokrenuti istinsku euromediteransku politiku.

19.

Europa se suočava s izazovom da se sama brine za vlastite interese više nego ikad od 1945. naovamo. Odnosi s NATO-om i sa Sjedinjenim Američkim Državama, kao i učinkovito europsko upravljanje problemima koji se javljaju u susjedstvu Europske unije, iziskuju hitno jačanje zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU-a, o kojoj će neizbježno ovisiti uspjeh unutarnje i vanjske sigurnosti.