Bruxelles, 26.1.2017.

COM(2017) 34 final

KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA

Uloga proizvodnje energije iz otpada u kružnom gospodarstvu


1.Uvod

Komisija je 2. prosinca 2015. donijela akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo 1 , program za promjene sa znatnim potencijalom za otvaranje novih radnih mjesta i rast kojim nastoji poduprijeti modele održive potrošnje i proizvodnje u skladu s obvezama EU-a na temelju Programa održivog razvoja do 2030.

U akcijskom planu naglašeno je da je za prelazak na kružno gospodarstvo nužno poduzimati mjere tijekom cijelog životnog ciklusa proizvoda: od proizvodnje do otvaranja tržištâ „sekundarnih” sirovina (tj. dobivenih iz otpada). Gospodarenje otpadom jedno je od glavnih područja u kojima su dodatna poboljšanja potrebna i lako izvediva: bolje sprečavanje nastanka otpada te više ponovne uporabe i recikliranja ključni su ciljevi akcijskog plana i zakonodavnog paketa o otpadu 2 .

Ako se ti ciljevi ostvare, to može otvoriti konkretne gospodarske mogućnosti, poboljšati opskrbu industrije sirovinama, stvoriti nova lokalna radna mjesta i još jedanput potvrditi europsko vodstvo u sektoru zelenih tehnologija, za koji se pokazalo da ima potencijal rasta i na svjetskoj razini. Količina roba i usluga u sektoru zaštite okoliša po jedinici bruto domaćeg proizvoda u EU-u porasla je u zadnjem desetljeću za više od 50 %, a zaposlenost povezana s tom proizvodnjom porasla je na više od četiri milijuna ekvivalenata punog radnog vremena 3 . Kad je riječ o svjetskoj razini, Svjetska banka raspolaže procjenama da će se tijekom sljedećih deset godina u zemljama u razvoju u čiste tehnologije uložiti 6 bilijuna EUR, a od toga će 1,6 bilijuna biti dostupno malim i srednjim poduzećima 4 .

Kako bi se iskoristio taj potencijal, potaknule inovacije i izbjegli mogući ekonomski gubici zbog neupotrebljivosti imovine, u nove se kapacitete za obradu otpada mora ulagati na temelju dugoročne perspektive kružnoga gospodarstva i u skladu s EU-ovom hijerarhijom otpada, u kojoj su mogućnosti gospodarenja otpadom poredane prema održivosti, a prioritet imaju sprečavanje nastanka i recikliranje otpada. Zakonodavstvo EU-a o otpadu, uključujući nedavne prijedloge da se povećaju ciljevi u pogledu količine recikliranoga komunalnog otpada i reciklirane ambalaže te smanjivanja odlagališta, izrađuje se u skladu s hijerarhijom otpada i njime se nastoji postići promjena u gospodarenju otpadom u smjeru povećanja sprečavanja nastanka, ponovne uporabe i recikliranja otpada.

U ovoj je Komunikaciji naglasak na energetskoj oporabi otpada i njezinu mjestu u kružnom gospodarstvu. Proizvodnja energije iz otpada širok je pojam koji obuhvaća mnogo više od spaljivanja otpada. Odnosi se na različite procese obrade otpada u kojima nastaje energija (npr. električna ili toplinska ili gorivo) od kojih svaki drukčije utječe na okoliš i potencijal kružnoga gospodarstva.

Ovom se Komunikacijom ponajprije želi osigurati da se energetskom oporabom otpada u EU-u doprinosi ostvarenju ciljeva akcijskog plana za kružno gospodarstvo i da je ona jasno usklađena s EU-ovom hijerarhijom otpada. U Komunikaciji se razmatra i kako optimirati ulogu procesa proizvodnje energije iz otpada tako da doprinose ostvarivanju ciljeva utvrđenih u Strategiji energetske unije 5 i u Pariškom sporazumu 6 . Ujedno, isticanjem dokazano energetski učinkovitih tehnologija želi se postići da ovdje izneseni pristup proizvodnji energije iz otpada bude poticaj za inovacije i otvaranje visokokvalitetnih radna mjesta.

Kako bi se ti ciljevi ispunili, u Komunikaciji se:

−razjašnjava položaj različitih procesa proizvodnje energije iz otpada u hijerarhiji otpada i što to znači za javnu financijsku potporu (odjeljak 2.);

−daju smjernice državama članicama o tome kako bolje iskoristiti ekonomske instrumente i planiranje kapaciteta radi izbjegavanja ili smanjivanja potencijalne prekapacitiranosti za spaljivanje otpada (odjeljak 3.); i

−navode tehnologija i procesi koji trenutačno imaju najveći potencijal za optimiranje proizvodnje energije i materijala s obzirom na očekivane promjene sirovina za procese proizvodnje energije iz otpada (odjeljak 4.)

2.Položaj procesa proizvodnje energije iz otpada u hijerarhiji otpada i uloga javne financijske potpore

Hijerarhija otpada 7 temelj je politike i zakonodavstva EU-a o otpadu i ključna je za prelazak na kružno gospodarstvo. Ponajprije služi tome da se utvrdi poredak prioriteta kojim se smanjuju štetni učinci na okoliš te optimira učinkovitost iskorištavanja resursa u gospodarenju otpadom i sprečavanju njegova nastanka.

Ovom su Komunikacijom obuhvaćeni sljedeći procesi proizvodnje energije iz otpada 8 :

−suspaljivanje otpada u postrojenjima za izgaranje (npr. elektranama) i u proizvodnji cementa i vapna;

−spaljivanje otpada u namjenskim objektima;

−anaerobna digestija biorazgradivog otpada;

−proizvodnja krutih, tekućih ili plinovitih goriva iz otpada; i

−drugi procesi među kojima je i neizravno spaljivanje nakon pirolize ili uplinjavanja.

Ti procesi različito utječu na okoliš, pa su različito rangirani u hijerarhiji otpada. Procesi proizvodnje energije iz otpada zapravo obuhvaćaju veoma različite postupke obrade otpada, od „zbrinjavanja” i „oporabe” do „recikliranja”. Primjerice, procesi poput anaerobne digestije kojima nastaju bioplin i digestat u zakonodavstvu EU-a o otpadu 9 smatraju se postupkom recikliranja. S druge strane, spaljivanje otpada uz ograničenu energetsku oporabu smatra se zbrinjavanjem. Na slici 1. prikazano je gdje se u EU-ovoj hijerarhiji otpada nalaze različitih procesi proizvodnje energije iz otpada.

Slika 1. Hijerarhija otpada i procesi proizvodnje energije iz otpada

Važno je naglasiti da se u hijerarhiji otpada uglavnom odražavaju opcije za okoliš kojima se daje prednost s klimatskog stajališta: zbrinjavanje odlaganjem na odlagališta ili spaljivanjem uz malo ili nimalo energetske oporabe obično je najnepoželjnija opcija za smanjivanje emisija stakleničkih plinova; nasuprot tome, sprečavanje nastanka otpada, ponovna uporaba i recikliranje imaju najveći potencijal za smanjivanje emisija stakleničkih plinova.

Vrijedi se prisjetiti da države članice imaju određenu fleksibilnost u primjeni hijerarhije jer je krajnji cilj potaknuti one mogućnosti gospodarenja otpadom koje daju najbolji rezultat za okoliš 10 . Za određene tokove otpada, naime, postizanje najboljeg rezultata za okoliš može značiti udaljavanje od redoslijeda prioriteta u hijerahiji zbog, primjerice, pitanja tehničke izvedivosti, ekonomske održivosti i zaštite okoliša. To mora biti opravdano u skladu s odredbama utvrđenima u članku 4. stavku 2. Okvirne direktive o otpadu 11 . Primjerice, u određenim posebnim i opravdanim slučajevima (npr. materijali koji sadržavaju određene tvari vrlo zabrinjavajućih svojstava) zbrinjavanje ili energetska oporaba mogu biti bolje rješenje od recikliranja 12 .

Radi pružanja potpore prelasku na kružnije gospodarstvo javno financiranje gospodarenja otpadom, bilo na nacionalnoj razini bilo na razini EU-a, trebalo bi biti usklađeno s ciljem da se što više provode gornji dijelovi EU-ove hijerarhije otpada.

Na razini EU-a prelazak na održivije sustave gospodarenja otpadom ima financijsku potporu, i to uglavnom sufinanciranjem iz kohezijskih fondova 13 . Kad je riječ o tim sredstvima, moraju se ispuniti preduvjeti kako bi se osiguralo da su nova ulaganja u sektor otpada usklađena s planovima gospodarenja država članica izrađenima radi pripreme za ostvarivanje ciljeva u pogledu ponovne uporabe i recikliranja  Kako je navedeno u akcijskom planu za kružno gospodarstvo, to znači da bi se ulaganja u postrojenja za obradu preostalog otpada, primjerice u dodatni kapacitet za spaljivanje, odobravala samo u ograničenom broju dobro opravdanih slučajeva ako nema rizika od prekapacitiranosti i ako se u potpunosti poštuju ciljevi u okviru hijerarhije otpada.

Ulaganja usmjerena kroz druge EU-ove mehanizme financiranja poput Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) također su važna kako bi se privuklo privatno financiranje za najbolja i „najkružnija” rješenja za gospodarenje otpadom putem zajmova, jamstava, vlasničkog kapitala i drugih mehanizama koji nose rizik. Usto, raspoloživom se financijskom potporom EU-a za istraživanja i inovacije u području tehnologija za proizvodnju energije iz otpada (npr. Obzor 2020. 14 , ali i fondovi kohezijske politike) pomaže da EU zadrži vodeću ulogu i da se na tržište uvode napredne, energetski učinkovite tehnologije.

I na nacionalnoj je razini javna financijska potpora često imala ključnu ulogu u razvoju održivijih rješenja za gospodarenje otpadom te promicanju energije iz obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti. Kad se procjenjuje javna financijska potpora za procese proizvodnje energije iz otpada, veoma je važno da se ne narušava hijerarhija otpada odvraćanjem od opcija za gospodarenje otpadom koje imaju veći potencijal za razvoj kružnoga gospodarstva. To se jasno vidi u postojećim smjernicama o državnim potporama za zaštitu okoliša i energiju u kojima se navodi da se potporom za energiju iz obnovljivih izvora za koju se iskorištava otpad ili potporom za kogeneracijska postrojenja i postrojenja za centralizirano grijanje koja iskorištavaju otpad može doprinijeti zaštiti okoliša pod uvjetom da se pritom ne zaobilazi hijerarhija otpada. Pri javnom bi se financiranju trebalo usto izbjegavati stvaranje viška kapaciteta za obradu otpada koji se ne može reciklirati poput spalionica. U tom smislu valja imati na umu kako se očekuje da će udio miješanog otpada 15 kao sirovine za procese proizvodnje energije iz otpada opadati zbog obveza odvojenog skupljanja i ambicioznijih ciljeva EU-a u pogledu recikliranja. Iz tih se razloga državama članicama savjetuje da postupno ukinu javnu potporu za energetsku oporabu iz miješanog otpada.

3.Procesi proizvodnje energije iz otpada u kojima se obrađuje preostali otpad: pitanje optimalnog rješenja

Za prelazak na kružno gospodarstvo nužno je raspolagati optimalnim kapacitetima za proizvodnju energije iz otpada koji se ne može reciklirati. To je ključno za izbjegavanje potencijalnih ekonomskih gubitaka ili stvaranje infrastrukturnih zapreka postizanju viših stopa recikliranja. Dosadašnje iskustvo u određenim državama članicama pokazuje da je rizik od neupotrebljive imovine stvaran.

U nedavnoj studiji 16  koju je naručila Europska agencija za okoliš popisani su postojeći namjenski kapaciteti za spaljivanje komunalnog otpada u 28 zemalja EU-a te tokovi komunalnog otpada i goriva od predobrađenog otpada (RDF) 17 među državama članicama. Studija pokazuje da se između 2010. i 2014. kapacitet spaljivanja u 28 zemalja EU-a (te u Švicarskoj i Norveškoj) povećao za 6 % na 81 Mt te da su tokovi otpada među određenim državama članicama za spaljivanje komunalnog otpada i RDF-a u nekim slučajevima ostali znatni. Tijekom 2013. za energetsku je oporabu isporučeno gotovo 2,5 Mt otpada (većinom RDF-a).

Usto, studija je potvrdila da je namjenski kapacitet za spaljivanje u EU-u nejednoliko raspoređen. Tri četvrtine kapaciteta za spaljivanje u EU-u nalazi se u Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Švedskoj, Italiji i Ujedinjenoj Kraljevini. Najveći kapacitet spaljivanja otpada po stanovniku imaju Švedska i Danska, 591 kg/st. odnosno 587 kg/st., a nakon njih Nizozemska, Austrija, Finska i Belgija. Nasuprot tome, južni i istočni dijelovi gotovo da nemaju namjenskih kapaciteta za spaljivanje i uvelike se oslanjaju na odlagališta. Ti su podaci u skladu sa statističkim podacima Eurostata o stopama spaljivanja komunalnog otpada koji se također znatno razlikuju među državama članicama.

Države članice raspolažu, ovisno o konkretnoj situaciji u njima, različitim mogućnostima za osiguranje optimalnog kapaciteta za proizvodnju energije iz otpada, osobito za spaljivanje:

Države članice s malim ili nepostojećim namjenskim kapacitetima za spaljivanje i visokom ovisnošću o odlagalištima

Tim bi državama članicama prioritet trebao biti dodatni razvoj sustava odvojenog skupljanja i infrastrukture za recikliranje u skladu sa zakonodavstvom EU-a. Postupno preusmjeravanje otpada s odlagališta trebalo bi biti popraćeno stvaranjem većega kapaciteta za recikliranje. Smanjivanje odlaganja biorazgradivog otpada posebno je hitno s klimatskog stajališta radi smanjenja emisija metana. Tu bi privlačna opcija gospodarenja mogla biti razvoj kombiniranog kapaciteta za energetsku oporabu i recikliranje materijala u obliku anaerobne digestije.

Kad preispituju nacionalne planove gospodarenja otpadom i procjenjuju potrebu za dodatnim kapacitetom za proizvodnju energije iz otpada kojim bi se obrađivao otpad koji se ne može reciklirati (npr. spaljivanjem), države članice trebale bi razmišljati dugoročno i pomno procijeniti sljedeće čimbenike:

−utjecaj postojećih i predloženih obveza odvojenog skupljanja i ciljeva za recikliranje na dostupnost sirovina za rad novih postrojenja za spaljivanje tijekom njihova životnog vijeka (20 – 30 godina);

−raspoložive kapacitete za suspaljivanje u postrojenjima za izgaranje te u pećima za proizvodnju cementa i vapna ili u drugim odgovarajućim industrijskim procesima; i

−planirane ili postojeće kapacitete u susjednim zemljama.

U opravdanim bi se slučajevima prekograničnim pošiljkama otpada moglo pridonijeti optimalnoj iskorištenosti kapaciteta za proizvodnju energije iz otpada koji već postoji u nizu država članica. Izvoz otpada koji se ne može reciklirati za energetsku oporabu u drugu državu članicu ne treba nužno smatrati kršenjem tzv. načela blizine (tj. upotrebe najbližeg odgovarajućeg postrojenja) koji je u temelju zakonodavstva EU-a o otpadu 18 . Ipak, prije nego što se odluče za takav pristup, nadležna tijela u državama članicama trebala bi provesti analizu životnog ciklusa kako bi se osiguralo da ukupni učinci na okoliš, među njima i oni povezani s prijevozom otpada, ne ponište željene koristi.

Ako se stvaranje novog kapaciteta za obradu preostalog otpada čini opravdanim na temelju procjene svih navedenih čimbenika, države članice trebale bi obratiti posebnu pozornost na primjenu trenutačno najboljih energetski učinkovitih tehnologija te na veličinu i lokaciju pogona (npr. da izbjegnu budući višak kapaciteta i, gdje je to moguće, osiguraju kombiniranu opskrbu električnom energijom i grijanjem ili hlađenjem lokalnog stanovništva i industrije). Usto, bitno je osigurati potpunu sukladnost sa zahtjevima za postrojenja za spaljivanje i suspaljivanje propisanima u zakonodavstvu EU-a, ponajprije u Direktivi 2010/75/EZ o industrijskim emisijama 19 .

Države članice s visokim namjenskim kapacitetom za spaljivanje

Prema studiji Europske agencije za okoliš trenutačno ne postoji višak kapaciteta za spaljivanje u EU-u kao cjelini. Statistički podaci 20 , međutim, upućuju na to da se pojedine države članice prekomjerno oslanjaju na spaljivanje komunalnog otpada. Takva se situacija djelomično može objasniti velikom potražnjom za grijanjem iz mreža za centralizirano grijanje, većom učinkovitošću njihovih procesa proizvodnje energije iz otpada i visokom društvenom prihvatljivošću. Ipak, tako visoke stope spaljivanja nisu u skladu s ambicioznijim ciljevima u pogledu recikliranja. Kako bi se taj problem riješio, može se poduzeti niz mjera na nacionalnoj razini, a neke su ih države članice već provele:

−uvođenje ili povećanje poreza na spaljivanje, posebno za procese s niskom energetskom oporabom, pri čemu se mora osigurati da su spareni s većim porezima za odlaganje na odlagališta;

−postupno ukidanje programâ potpore za spaljivanje otpada i, prema potrebi, preusmjeravanje potpore više rangiranim procesima u hijerarhiji otpada; i

−uvođenje moratorija na nova postrojenja i stavljanje izvan pogona starijih i manje učinkovitih.

4. Optimiranje doprinosa procesa proizvodnje energije iz otpada ciljevima klimatske i energetske politike EU-a u kružnom gospodarstvu

Prema studiji Komisije 2014. približno je 1,5 % ukupne krajnje potrošene energije u EU-u bila energija koja je iz otpada oporabljena spaljivanjem, suspaljivanjem u peći za proizvodnju cementa i anaerobnom digestijom (tj. oko 676 PJ/god.). Premda se taj udio u budućnosti ne bi trebao znatno povećati jer se više otpada usmjerava u recikliranje, poboljšanjem energetske učinkovitosti procesa proizvodnje energije iz otpada i poticanjem onih procesa u kojima se kombiniraju oporaba energije i materijala može se pridonijeti dekarbonizaciji ključnih sektora poput grijanja i hlađenja ili prometa te smanjenju emisija stakleničkih plinova iz sektora otpada. Primjerice, preusmjeravanjem tone biorazgradivog otpada iz odlagališta u anaerobnu digestiju radi proizvodnje bioplina i gnojiva može se spriječiti emisija do 2 tone ekvivalenta CO2 21 .

Očekivane promjene količina sirovina za proizvodnju energije iz otpada

Miješani otpad i dalje ima znatan udio u otpadu koji se upotrebljava u procesima proizvodnje energije, uglavnom u spaljivanju (52 %). Zbog postojećih pravnih zahtjeva i prijedloga za gospodarenje otpadom u kružnom gospodarstvu ta će se situacija zacijelo promijeniti. Očekuje se da će se zbog pravila o odvojenom skupljanju i ambicioznijih stopa recikliranja kojima su obuhvaćeni drvo, papir, plastika i biorazgradivi otpad smanjiti količina otpada koji je potencijalno raspoloživ za procese proizvodnje energije iz otpada poput spaljivanja i suspaljivanja. Ljubljana je primjer grada koji je već uspio brzo prijeći na visoku razinu odvojenog skupljanja: ulažući od 2011. u osuvremenjivanje infrastrukture za gospodarenje otpadom podigli su udio odvojenog skupljanja u ukupno proizvedenom komunalnom otpadu na 60 % 22 .

Kad je riječ o biorazgradivom otpadu, provedbom zahtjeva iz Direktive o odlagalištima 23 u kombinaciji s predloženim novim pravilima, kojima se želi osigurati odvojeno sakupljanje biootpada, trebala bi se povećati proizvodnja bioplina anaerobnom digestijom otpada za upotrebu u kogeneraciji, utiskivanje u plinsku mrežu te za promet i gnojiva. Podrška tom trendu trebale bi biti predložene izmjene Uredbe o gnojivima 24 , o kojima trenutačno raspravljaju Parlament i Vijeće, da se jedinstveno tržište otvori za gnojiva proizvedena iz otpada. Potencijal se biorazgradivog otpada u kombinaciji s anaerobnom digestijom u pogonu za proizvodnju bioplina vidi u Milanu 25 . Od 2014. taj je grad dosegao gotovo 100-postotno skupljanje otpada od hrane i organskog otpada iz kojeg svake godine u prosjeku dobiva 120 000 tona biorazgradivog otpada. Pri punom bi kapacitetu (12,8 MW) gradski bioplinski pogon svake godine trebao proizvoditi oko 35 880 MWh električne energije, što je dovoljno da se opskrbi 24 000 ljudi, i oko 14 400 tona gnojiva.

Kad je riječ o otpadnim jestivim uljima i mastima, postoji prostor za poboljšanje učinkovitosti sustava za skupljanje i obradu kako bi se proizvodili proizvodi poput biodizela i hidrogeniranih biljnih ulja. Dobiveno se biogorivo može izravno upotrebljavati u prometu, uključujući upotrebu hidrogeniranih biljnih ulja u zrakoplovstvu.

Kad je riječ o plastičnom otpadu, industrijski podaci 26 pokazuju da su zbrinjavanje i energetska oporaba i dalje najčešći načini obrade te da je spaljivanje sve češće premda se manje odlaže na odlagališta, no uz velike razlike među državama članicama zbog razlika u fazama provedbe postojećeg zakonodavstva EU-a. To potvrđuje da postoji potreba za hitnim i konkretnim koracima za poboljšanje mogućnosti recikliranja i ponovne uporabe plastike te poticanje inovacija u tom području. U budućoj će se strategiji EU-a za plastične mase u kružnom gospodarstvu 27 ciljano nastojati povećati ekonomičnost, kvaliteta i primjena recikliranja i ponovne uporabe plastike sagledavanjem cijelog vrijednosnog lanca. Razmotrit će se određena nova postignuća u obradi plastičnog otpada, primjerice ponovno rafiniranje ili projektne inovacije, kako bi se visok udio plastičnog otpada ubuduće mogao spriječiti ili preusmjeriti iz energetske oporabe u recikliranje, što bi smanjilo ukupne učinke stakleničkih plinova 28 .

U studiji Komisije utvrđeno je da je drveni otpad uobičajena sirovina za spaljivanje. Kako je istaknuto u akcijskom planu za kružno gospodarstvo, višestruku upotrebu obnovljivih izvora poput drva u nekoliko ciklusa ponovne uporabe i recikliranja treba poticati kad je to moguće, u skladu s hijerarhijom otpada. U tom se kontekstu treba podsjetiti da je Komisija u svojem zakonodavnom paketu o otpadu, inter alia, predložila viši obvezni cilj na razini EU-a za recikliranje otpadne drvene ambalaže. Ako ponovna uporaba ili recikliranje nisu mogući, iskorištavanje drvenog otpada za energiju poželjan je način zamjene fosilnih goriva i izbjegavanje njegova odlaganja na odlagališta.

Primjena najučinkovitijih tehnika za proizvodnju energije iz otpada

Ako se izaberu procesi proizvodnje energije iz otpada, potrebno se pobrinuti da se primjenjuju najučinkovitije tehnike: tako će njihov doprinos ciljevima klimatske i energetske politike EU-a biti najveći. U studiji Komisije procjenjuje se da bi se količina energije oporabljene iz jednake količine otpada mogla povećati za 29 %, na 872 PJ/god., ako se dokazane tehnike i potporne mjere pravilno provode. Dakle, postoji potencijal za unapređenje energetske učinkovitosti. U studiji je utvrđeno da su se za povećanje energetske učinkovitosti četiriju procesa proizvodnje energije iz otpada najboljima pokazale sljedeće tehnike:

−suspaljivanje u postrojenjima za izgaranje: uplinjavanje krutog oporabljenog goriva 29 (SRF) i suspaljivanje rezultirajućeg sintetskog plina u postrojenju za izgaranje umjesto fosilnih goriva u proizvodnji električne energije i topline,

−suspaljivanje u proizvodnja vapna i cementa: pretvaranje otpadne topline u energiju u pećima za cement,

−spaljivanje otpada u namjenskim objektima:

oupotreba pregrijača, 

oiskorištavanje energije iz dimnog plina,

oupotreba toplinskih pumpa, 

oopskrba mreža za centralizirano hlađenje ohlađenom vodom, i

odistribucija topline iz otpada niskotemperaturnim mrežama za centralizirano grijanje,

−anaerobna razgradnja: unapređenje bioplina u biometan radi daljnje distribucije i upotrebe (npr. utiskivanje u plinsku mrežu ili prometno gorivo).

Uz navedene posebne tehnike, u studiji Komisije istaknute su bolje razine energetske učinkovitosti koje mogu postići postrojenja u kogeneracijskom načinu rada za razliku od pogona koji proizvode električnu energiju ili toplinu.

Nadalje, u studiji su navedene potporne mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti i/ili učinkovitosti materijala u tim procesima. One obuhvaćaju razvoj industrijskih parkova i simbioza u kojima pogon za proizvodnju energije iz otpada obrađuje otpad iz obližnjih industrija i zauzvrat ih opskrbljuje toplinom i električnom energijom ili oporabu materijala iz pepela s dna spalioničke peći.

Pri anaerobnoj je digestiji važno i izbjegavati rizik od propuštanja metana iz bioplinskih pogona zbog loše konstrukcije ili lošeg održavanja jer bi to poništilo neke od koristi koje ti pogoni imaju za okoliš.

5. Zaključci

Procesi proizvodnje energije iz otpada mogu imati važnu ulogu u prijelazu na kružno gospodarstvo uz uvjet da se upotrebljava EU-ova hijerarhija otpada i da se donesenim odlukama ne onemoguće više razine sprečavanja nastanka, ponovne uporabe i recikliranja otpada. To je nužno kako bi se osigurao puni potencijal kružnoga gospodarstva sa stajališta ekonomije i zaštite okoliša te ojačao europski vodeći položaj u području zelene tehnologije. Usto, doprinos kružnoga gospodarstva dekarbonizaciji u skladu sa Strategijom energetske unije i Pariškim sporazumom može se maksimalno povećati proizvodnjom energije iz otpada samo ako se poštuje hijerarhija otpada. Kako je već rečeno, štednji energije i smanjivanju emisije stakleničkih plinova najviše doprinose sprečavanje nastanka otpada i recikliranje.

Ubuduće bi više pozornosti trebalo posvetiti procesima u kojima se recikliranje materijala kombinira s energetskom oporabom, primjerice anaerobnoj digestiji biorazgradivog otpada. Nasuprot tomu, ulogu spaljivanja otpada, trenutačno prevladavajućeg načina proizvodnje energije iz otpada, treba redefinirati kako bi se osiguralo neometano povećavanje udjela recikliranja i ponovne uporabe te kako bi se izbjegla prekapacitiranost za obradu preostalog otpada.

Komisija poziva sve države članice da uzmu u obzir smjernice iz ove Komunikacije pri evaluaciji i reviziji svojih planova gospodarenja otpadom u okviru zakonodavstva EU-a 30 . Pri planiranju budućih ulaganja u kapacitete za proizvodnju energije iz otpada ključno je da u obzir uzmu rizik od neupotrebljive imovine. Komisija će pri procjenjivanju nacionalnih planova gospodarenja otpadom i praćenju napretka u ostvarivanju ciljeva EU-a u pogledu recikliranja i dalje davati smjernice o planiranju kapaciteta za proizvodnju energije tako da budu u skladu s hijerarhijom otpada i da je podupiru te uzimajući u obzir potencijal novih i perspektivnih tehnologija recikliranja i obrade otpada.

Komisija će se i dalje predano zalagati da se financijska sredstva EU-a i druge javne financijske potpore usmjeravaju na načine obrade otpada koji su u skladu s hijerarhijom otpada te da prioritet imaju sprečavanje nastanka, ponovna uporaba, odvojeno skupljanje i recikliranje otpada. 

(1)

 Zatvaranje kruga – akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo, COM(2015) 614 final. U kružnom se gospodarstvu vrijednost proizvoda, materijala i resursa održava što je dulje moguće kako bi otpad i iskorištavanje resursa bili što manji.

(2)

 COM(2015) 593, 594, 595 i 596 final.

(3)

  http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Environmental_goods_and_services_sector

(4)

 Building competitive green industries: The climate and clean technology opportunity for developing countries, Svjetska banka, 2014.

(5)

  http://ec.europa.eu/priorities/energy-union-and-climate/state-energy-union_en

(6)

  http://unfccc.int/paris_agreement/items/9485.php

(7)

Kako je utvrđeno u članku 4. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva, SL L 312, 22.11.2008., str. 3.

(8)

 Kako su navedeni u posebnoj studiji Komisije: Towards a better exploitation of the technical potential of waste-to-energy, Europska unija, 2016. http://publications.jrc.ec.europa.eu/repository/bitstream/JRC104013/wte%20report%20full%2020161212.pdf .

(9)

 Članak 2. stavak 6. Odluke Komisije 2011/753/EU o utvrđivanju pravila i metoda izračuna za provjeru usklađenosti s ciljevima utvrđenim u članku 11. stavku 2. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća. SL L 310, 25.11.2011.

(10)

Članak 4. stavak 2. Direktive 2008/98/EZ u vezi sa smjernicama EU-a o tumačenju hijerarhije otpada: http://ec.europa.eu/environment/waste/framework/pdf/guidance_doc.pdf (str. 48. – 52.)

(11)

 Supporting environmentally sound decisions for waste management, Europska unija, 2011. http://publications.jrc.ec.europa.eu/repository/bitstream/JRC65850/reqno_jrc65850_lb-na-24916-en-n%20_pdf_.pdf

(12)

Kako je najavljeno u akcijskom planu za kružno gospodarstvo, Komisija trenutačno analizira opcije za povezivanje zakonodavstava o kemikalijama, proizvodima i otpadu, što obuhvaća i načine smanjenja prisutnosti i poboljšanja praćenja kemikalija zabrinjavajućih svojstava u proizvodima.

(13)

Ponajprije Europski fond za regionalni razvoj i Kohezijski fond.

(14)

  http://www.eib.org/products/blending/innovfin/

(15)

Za potrebe ove Komunikacije ta kategorija uključuje sljedeće neodvojeno skupljene tokove otpada: kućanski i sličan otpad, nediferencirani materijali i ostaci od sortiranja.

(16)

 Assessment of waste incineration capacity and waste shipments in Europe, WI et al., 2016. European Topic Centre on Waste and Materials in a Green Economy (ETC/WMGE), 2017.

  http://forum.eionet.europa.eu/nrc-scp-waste/library/waste-incineration

(17)

RDF je gorivo proizvedeno obradom (npr. usitnjavanjem i isušivanjem) komunalnog krutog otpada .

(18)

Vidjeti članak 16. Direktive 2008/98/EZ.

(19)

 SL L 334, 17.12.2010. Ta Direktiva sadržava operativne zahtjeve i granične vrijednosti emisija što se temelje na najboljim raspoloživim tehnikama, a svrha im je zaštita ljudskog zdravlja i okoliša od industrijskih procesa.

(20)

  http://ec.europa.eu/eurostat/documents/2995521/7214320/8-22032016-AP-EN.pdf

(21)

 Review of comparative LCAs of food waste management systems – Current status and potential improvements, A. Bernstad, J. la Cour Jansen, Science Direct, svezak 32., broj 12, prosinac 2012.

(22)

  http://ec.europa.eu/environment/waste/studies/pdf/Separate%20collection_Final%20Report.pdf

(23)

Članak 6. točka (a) Direktive 1999/31/EZ o odlagalištima otpada. SL L 182, 16.7.1999.

(24)

  http://ec.europa.eu/DocsRoom/documents/15949

(25)

  http://european-biogas.eu/wp-content/uploads/2016/03/Milan.pdf

(26)

  http://www.plasticseurope.org/Document/plastics---the-facts-2016-15787.aspx?FolID=2

(27)

http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:52013DC0123

(28)

Recikliranjem plastičnih masa oslobađa se samo četvrtina ili manje stakleničkih plinova koji se emitiraju proizvodnjom plastičnih masa od fosilnih primarnih sirovina (Increased EU Plastics Recycling Targets: Environmental, Economic and Social Impact Assessment, Bio by Deloitte, 2015.).

(29)

SRF je gorivo proizvedeno od neopasnog otpada u skladu s normama EU-a EN15359.

(30)

Vidjeti članak 30. stavak 1. Direktive 2008/98/EEZ.