EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 23.11.2016.

COM(2016) 850 final

2016/0360(COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu omjera financijske poluge, omjera neto stabilnih izvora financiranja, zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, kreditnog rizika druge ugovorne strane, tržišnog rizika, izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama, izloženosti prema subjektima za zajednička ulaganja, velikih izloženosti, zahtjeva za izvješćivanje i objavu i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012

(Tekst značajan za EGP)

{SWD(2016) 377 final}
{SWD(2016) 378 final}

OBRAZLOŽENJE

1.KONTEKST PRIJEDLOGA

•Razlozi i ciljevi prijedloga

EU je proteklih godina proveo korjenitu reformu regulatornog okvira za financijske usluge kako bi se ojačala otpornost institucija (tj. kreditnih institucija i investicijskih društava) koje djeluju u financijskom sektoru EU-a, koja se uglavnom temeljila na globalnim standardima dogovorenima s međunarodnim partnerima EU-a. Konkretno, paketom reformi obuhvaćene su Uredba (EU) br. 575/2013 1 (Uredba o kapitalnim zahtjevima ili CRR) i Direktiva 2013/36/EU 2 (Direktiva o kapitalnim zahtjevima ili CRD) o bonitetnim zahtjevima i nadzoru nad institucijama, Direktiva 2014/59/EU 3 (Direktiva o oporavku i sanaciji banaka ili BRRD) o oporavku i sanaciji institucija i Uredba (EU) br. 806/2014 4 o jedinstvenom sanacijskom mehanizmu (SRM).

Te su mjere poduzete kao odgovor na financijsku krizu iz 2007. – 2008. i temelje se na međunarodno dogovorenim standardima. Iako je zbog reformi financijski sustav postao stabilniji i otporniji na brojne vrste mogućih budućih šokova i kriza, njima i dalje nisu na sveobuhvatan način riješeni svi utvrđeni problemi. Ovim se prijedlozima stoga nastoji završiti program reformi rješavanjem preostalih slabosti te provedbom nekih neriješenih elemenata reforme koji su ključni za osiguravanje otpornosti institucija, ali koje su tijela za utvrđivanje standarda na svjetskoj razini (tj. Bazelski odbor za nadzor banaka (BCBS) i Odbor za financijsku stabilnost (FSB)) tek nedavno završila:

obvezujući omjer financijske poluge kojim će se spriječiti da institucije pretjerano povećaju financijsku polugu, npr. kako bi nadoknadile nisku profitabilnost,

obvezujući omjer neto stabilnih izvora financiranja (NSFR) koji će se temeljiti na poboljšanom portfelju financiranja institucija te kojim će se uspostaviti usklađeni standard za određivanje koliko je stabilnih dugoročnih izvora financiranja potrebno instituciji da prebrodi razdoblja stresnih uvjeta na tržištu i u pogledu financiranja,

kapitalni zahtjevi osjetljiviji na rizik za institucije koje u značajnoj mjeri trguju vrijednosnim papirima i izvedenicama, kojima će se spriječiti prevelika razlika u tim zahtjevima koja se ne temelji na profilima rizičnosti institucija,

naposljetku, novi standardi za ukupnu sposobnost pokrivanja gubitaka (TLAC) globalnih sistemski važnih institucija (GSV institucije), kojim će se od tih institucija zahtijevati veća sposobnost pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije, riješiti pitanje povezanosti na globalnim financijskim tržištima te dodatno ojačati sposobnost EU-a da sanira posrnule GSV institucije svodeći pritom rizike za porezne obveznike na najmanju moguću mjeru.

U Komunikaciji od 24. studenoga 2015. 5 Komisija je prepoznala potrebu za daljnjim smanjenjem rizika te se obvezala predstaviti zakonodavni prijedlog koji se temelji na prethodno navedenim međunarodnim sporazumima. Tim mjerama smanjenja rizika dodatno će se ojačati otpornost europskog bankarskog sustava i povjerenje tržišta u taj sustav, ali će se i pružiti osnova za daljnji napredak u dovršetku bankarske unije. Potreba za daljnjim konkretnim zakonodavnim mjerama koje treba poduzeti radi smanjenja rizika u financijskom sektoru prepoznata je i u zaključcima Vijeća Ecofin od 17. lipnja 2016 6 . U rezoluciji Europskog parlamenta od 10. ožujka 2016. o bankovnoj uniji – godišnje izvješće za 2015. isto se tako navode neka područja u postojećem regulatornom okviru koja bi se mogla dodatno riješiti.

Istodobno, Komisija je morala uzeti u obzir postojeći regulatorni okvir i razvoj događaja u području propisa na međunarodnoj razini te odgovoriti na izazove koji utječu na gospodarstvo EU-a, posebno potrebu za promicanjem rasta i otvaranja radnih mjesta u doba nesigurnih gospodarskih izgleda. Kako bi se ojačalo gospodarstvo Unije, pokrenuto je nekoliko važnih inicijativa politika, kao što su Plan ulaganja za Europu (EFSU) i unija tržišta kapitala. Trebalo bi poboljšati sposobnost institucija za financiranje gospodarstva, a da se pri tom ne naruši stabilnost regulatornog okvira. Kako bi se osiguralo da nedavne reforme u financijskom sektoru budu u nesmetanoj interakciji međusobno i s novim inicijativama politika, ali i s nedavnim širim reformama u financijskom sektoru, Komisija je, na temelju poziva na očitovanje, provela temeljitu sveobuhvatnu procjenu postojećeg okvira za financijske usluge (uključujući CRR, CRD, BRRD i SRMR). Ocijenjena je i nadolazeća revizija globalnih standarda iz šire perspektive utjecaja na gospodarstvo.

Izmjene koje se temelje na kretanjima u međunarodnom kontekstu dokaz su primjene međunarodnih standarda na pravo EU-a, uz ciljane prilagodbe kako bi se uzele u obzir posebnosti EU-a i šira pitanja politike. Na primjer, zbog činjenice da se u EU-u mali i srednji poduzetnici (MSP-ovi) i infrastrukturni projekti pretežno oslanjaju na bankovno financiranje potrebne su posebne regulatorne prilagodbe kojima se osigurava da su institucije i dalje sposobne financirati ih jer su oni okosnica jedinstvenog tržišta. Nužno je osigurati nesmetanu interakciju s postojećim zahtjevima, kao što oni u pogledu središnjeg poravnanja i kolateralizacije izloženosti izvedenica, ili postupan prijelaz na neke od novih zahtjeva. Takvim prilagodbama, koje su ograničene u smislu opsega ili vremena, stoga se ne narušava ukupna kvaliteta prijedloga, koji su usklađeni s osnovnim ciljevima međunarodnih standarda.

Osim toga, na temelju poziva na očitovanje, cilj je prijedloga poboljšanje postojećih pravila. Analiza koju je provela Komisija pokazala je da se sadašnji okvir može primijeniti na proporcionalniji način, posebno uzimajući u obzir situaciju u kojoj se nalaze manje i jednostavnije institucije kad se čini da neki od trenutačnih zahtjeva u pogledu objavljivanja i izvješćivanja te složenih knjiga trgovanja nisu opravdani bonitetnim razlozima. Nadalje, Komisija je razmotrila rizik povezan sa zajmovima koji se daju MSP-ovima i za financiranje infrastrukturnih projekata te je utvrdila da bi za neke od tih zajmova bilo opravdano primijeniti kapitalne zahtjeve koji su niži od onih koji se trenutačno primjenjuju. U skladu s tim, ovim će se prijedlozima ispraviti ti zahtjevi te će se povećati proporcionalnost bonitetnog okvira za institucije. Time će se sposobnost institucija da pridonose financiranju gospodarstva ojačati, a da se pritom ne naruši stabilnost regulatornog okvira.

Konačno, Komisija je u bliskoj suradnji sa Stručnom skupinom za bankarstvo, plaćanja i osiguranja ocijenila primjenu postojećih mogućnosti i diskrecijskih prava utvrđenih CRD-om i CRR-om. Na temelju te analize ovim se prijedlogom namjeravaju ukinuti neke mogućnosti i diskrecijska prava koji se odnose na odredbe o omjeru financijske poluge, o velikim izloženostima te o regulatornom kapitalu. Predlaže se ukidanje mogućnosti stvaranja nove odgođene porezne imovine za koju jamči država i koja ne ovisi o budućoj profitabilnosti, a koja bi bila izuzeta iz odbijanja od regulatornog kapitala.

•Usklađenost s postojećim odredbama u tom području politike

Neki elementi prijedloga koji se odnose na CRD i CRR proizlaze iz unutarnjih preispitivanja, dok su ostale prilagodbe financijskog regulatornog okvira postale nužne zbog naknadnih događaja, kao što su donošenje BRRD-a, uspostavljanje jedinstvenog nadzornog mehanizma te rad Europskog nadzornog tijela za bankarstvo (EBA) i aktivnosti na međunarodnoj razini.

Prijedlogom se unose izmjene u postojeće zakonodavstvo kako bi u cijelosti bilo usklađeno s postojećim odredbama politike u području bonitetnih zahtjeva za institucije te okvira za njihov nadzor, oporavak i sanaciju.

•Usklađenost s drugim politikama Unije

Četiri godine nakon što su se europski šefovi država i vlada dogovorili o stvaranju bankarske unije uspostavljena su dva njezina stupa, jedinstveni nadzor i sanacija, koja imaju čvrsti temelj u jedinstvenim pravilima za sve institucije iz EU-a. Iako je ostvaren znatan napredak, potrebno je poduzeti daljnje korake za dovršenje bankarske unije, što uključuje i stvaranje jedinstvenog sustava osiguranja depozita.

Revizija CRR-a i CRD-a dio je mjera za smanjenje rizika koje je potrebno poduzeti radi daljnjeg jačanja otpornosti bankarskog sektora, a koje se provode usporedno s postupnim uvođenjem europskog sustava osiguranja depozita (EDIS). Istodobno je cilj revizije osigurati stalna jedinstvena pravila za sve institucije iz EU-a, neovisno o tome jesu li u bankarskoj uniji ili izvan nje. Opći ciljevi ove inicijative, kako su prethodno opisani, u potpunosti su usklađeni i povezani s temeljnim ciljevima EU-a usmjerenima na promicanje financijske stabilnosti, smanjenje vjerojatnosti i opsega potpore poreznih obveznika u slučaju sanacije institucija te pridonošenje skladnom i održivom financiranju gospodarske aktivnosti, čime se potiče visoka razina konkurentnosti i zaštite potrošača.

Ti su opći ciljevi isto tako u skladu s ciljevima ostalih, prethodno opisanih važnih inicijativa EU-a.

2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST

•Pravna osnova

Predložene izmjene temelje se na istoj pravnoj osnovi kao i zakonodavni akti koji se mijenjaju, tj. na članku 114. UFEU-a kad je riječ o prijedlogu uredbe o izmjeni CRR-a te članku 53. stavku 1. UFEU-a kad je riječ o prijedlogu direktive o izmjeni CRD-a IV.

•Supsidijarnost (za neisključivu nadležnost)

Ciljevi koji se žele ostvariti predloženim mjerama usmjereni su na dopunjavanje postojećeg zakonodavstva EU-a te se stoga mogu najbolje ostvariti na razini EU-a, a ne različitim nacionalnim inicijativama. Nacionalne mjere kojima se nastoji, na primjer, smanjiti financijska poluga institucija te povećati kapitalni zahtjevi u pogledu stabilnosti njihovih izvora financiranja i knjige trgovanja ne bi bile jednako učinkovite u osiguravanju financijske stabilnosti kao pravila EU-a, s obzirom na slobodu institucija da se poslovno nastanjuju i pružaju usluge u drugim državama članicama te posljedični stupanj prekograničnog pružanja usluga, tokova kapitala i integracije tržišta. Upravo suprotno, nacionalnim mjerama moglo bi se narušiti tržišno natjecanje te utjecati na tokove kapitala. Osim toga, donošenje nacionalnih mjera bilo bi i pravno problematično s obzirom na to da su CRR-om već regulirana bankarska pitanja, među ostalim i zahtjevi koji se odnose na financijsku polugu (izvješćivanje), likvidnost (konkretno, koeficijent likvidnosne pokrivenosti ili LCR) i knjigu trgovanja.

Stoga se smatra da su izmjene CRR-a i CRD-a najbolje rješenje. Njima se postiže dobra ravnoteža između usklađivanja pravila i održavanja nacionalne fleksibilnosti tamo gdje je ona nužna, a da se pritom ne ometa primjena jedinstvenih pravila. Izmjenama bi se dodatno promicala jedinstvena primjena bonitetnih zahtjeva i konvergencija nadzornih praksi te osigurali jednaki uvjeti na unutarnjem tržištu bankarskih usluga. Navedene ciljeve države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti same. To je posebno važno u bankarskom sektoru u kojem brojne kreditne institucije posluju na cijelom jedinstvenom tržištu EU-a. Da bi se kreditne institucije mogle učinkovito nadzirati na konsolidiranoj osnovi, ključno je ostvariti punu suradnju i povjerenje unutar jedinstvenog nadzornog mehanizma (SSM) te unutar kolegija nadzornih tijela i nadležnih tijela izvan SSM-a. Ti se ciljevi ne bi mogli ostvariti nacionalnim pravilima.

•Proporcionalnost

Proporcionalnost je bila sastavni dio procjene učinka priložene prijedlogu. Ne samo da su sve predložene opcije u različitim regulatornim područjima pojedinačno ocijenjene u odnosu na cilj proporcionalnosti, nego je i nedostatak proporcionalnosti u okviru postojećih pravila prikazan kao zaseban problem te su analizirane specifične opcije čiji je cilj smanjenje administrativnih troškova i troškova usklađivanja za manje institucije (vidi odjeljke 2.9. i 4.9. procjene učinka).

•Odabir instrumenta

Predlaže se da se mjere provedu izmjenom CRR-a i CRD-a uredbom, odnosno direktivom. Predložene se mjere zaista odnose na postojeće odredbe ugrađene u te pravne instrumente ili se one njima dodatno razvijaju (likvidnost, financijska poluga, primici, proporcionalnost).

U pogledu novog standarda za TLAC koji je potvrdio FSB, predlaže se da se najveći dio standarda ugradi u CRR jer se samo uredbom može postići potrebna ujednačena primjena, kao što je to slučaj i s postojećim kapitalnim zahtjevima koji se temelje na rizicima. Donošenjem bonitetnih zahtjeva u obliku izmjene CRR-a osiguralo bi se da ti zahtjevi budu izravno primjenjivi na GSV institucije. Time bi se države članice spriječilo da provode različite nacionalne zahtjeve u području u kojem je poželjna potpuna usklađenost radi sprječavanja nejednakih uvjeta. Međutim, bit će potrebno prilagoditi trenutačne pravne odredbe u okviru BRRD-a kako bi se osiguralo da zahtjev za TLAC te minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (MREL) budu u potpunosti međusobno usklađeni i povezani.

Neke od predloženih izmjena CRD-a koje utječu na proporcionalnost ostavile bi državama članicama određeni stupanj fleksibilnosti koja im omogućuje zadržavanje drukčijih pravila u fazi prijenosa tih izmjena u nacionalne propise Time bi se državama članicama dala mogućnost uvođenja strožih pravila o nekim pitanjima.

3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENA UČINKA

•Savjetovanja s dionicima

Komisija je provela niz inicijativa kako bi ocijenila jesu li postojeći bonitetni okvir i predstojeće revizije globalnih standarda najprimjereniji instrumenti za osiguravanje bonitetnih ciljeva za institucije iz EU-a te hoće li se njima i dalje osiguravati potrebni izvori financiranja za gospodarstvo EU-a.

U srpnju 2015. Komisija je pokrenula javno savjetovanje o mogućem učinku CRR-a i CRD-a na bankovno financiranje gospodarstva EU-a, s posebnim naglaskom na financiranje MSP-ova i infrastrukture, a u rujnu 2015. objavila je poziv na očitovanje 7 koji se odnosio na cjelokupno financijsko zakonodavstvo EU-a. Tim dvjema inicijativama željeli su se dobiti empirijski dokazi i konkretne povratne informacije o i. pravilima koja utječu na sposobnost gospodarstva da se financira i da raste, ii. nepotrebnim regulatornim opterećenjima, iii. interakcijama, nedosljednostima i nedostacima u pravilima te iv. pravilima koja dovode do neželjenih posljedica. Osim toga, Komisija je prikupila stajališta dionika u okviru posebnih analiza provedenih u pogledu odredaba kojima se reguliraju primici 8 i proporcionalnosti pravila iz CRR-a i CRD-a. Konačno, pokrenuto je javno savjetovanje u kontekstu studije čiju je izradu Komisija naručila kako bi se ocijenio učinak CRR-a na bankovno financiranje gospodarstva 9 .

Sve prethodno navedene inicijative pružile su jasne dokaze da je potrebno ažurirati i upotpuniti trenutačna pravila kako bi se i. dodatno smanjili rizici u bankarskom sektoru i time smanjilo oslanjanje na državnu potporu i novac poreznih obveznika u slučaju krize te ii. povećala sposobnost institucija da usmjeravaju odgovarajuća sredstva u gospodarstvo.

U prilozima 1. i 2. procjene učinka navodi se sažetak savjetovanja, revizija i izvješća.

•Procjena učinka

O procjeni učinka 10 raspravljalo se s Odborom za nadzor regulative te je ona odbijena 7. rujna 2016. Nakon odbijanja procjena učinka poboljšana je dodavanjem i. boljeg objašnjenja konteksta prijedloga u okviru politike (tj. njegova odnosa prema kretanjima politike na međunarodnoj razini i na razini EU-a), ii. više podataka o stajalištima dionika te iii. dodatnih dokaza o učincima (u smislu koristi i troškova) različitih opcija politike istraženih u procjeni učinka. Odbor za nadzor regulative dao je 27. rujna 2016. pozitivno mišljenje 11 o ponovno dostavljenoj procjeni učinka. Procjena učinka priložena je prijedlogu. Prijedlog je i dalje usklađen s procjenom učinka.

Kako je vidljivo iz simulacijske analize i makroekonomskog modela izrađenog u procjeni učinka, treba očekivati ograničene troškove uvođenja novih zahtjeva, posebno novih bazelskih standarda, kao što su oni koji se odnose na omjer financijske poluge i knjigu trgovanja. Procijenjeni dugoročni učinak na bruto domaći proizvod (BDP) kreće se od –0,03 % do –0,06 %, a povećanje troškova financiranja za bankarski sektor procjenjuje se na manje od tri bazna boda u najekstremnijem scenariju. U pogledu koristi simulacijska je vježba pokazala da bi se javna sredstva potrebna za potporu bankarskom sustavu u slučaju financijske krize slične onoj iz 2007. – 2008. smanjila za 32 %, što je smanjenje sa 51 milijarde EUR na 34 milijarde EUR.

•Primjerenost propisa i pojednostavnjenje

Očekuje se da će se zadržavanjem pojednostavnjenih pristupa pri izračunu kapitalnih zahtjeva osigurati stalna proporcionalnost pravila za manje institucije. Nadalje, dodatnim mjerama za povećanje proporcionalnosti nekih zahtjeva (koji se odnose na izvješćivanje, objavljivanje i primitke) za te bi se institucije trebalo smanjiti administrativno opterećenje i opterećenje u vezi s usklađivanjem.

Kad je riječ o MSP-ovima, očekuje se da će predložena ponovna kalibracija kapitalnih zahtjeva za izloženosti banaka prema MSP-ovima imati pozitivan učinak na bankovno financiranje MSP-ova. To bi u prvom redu utjecalo na MSP-ove čije su trenutačne izloženosti iznad 1,5 milijuna EUR jer prema postojećim pravilima te izloženosti ne podliježu pomoćnom faktoru za MSP-ove.

Očekuje se da će ostali elementi prijedloga, posebno oni koji su usmjereni na poboljšanje otpornosti institucija na buduće krize, povećati održivost kreditiranja MSP-ova.

Konačno, očekuje se da će se mjerama usmjerenima na smanjenje troškova usklađivanja za institucije, posebno manje i jednostavnije institucije, smanjiti troškovi zaduživanja za MSP-ove.

Što se tiče trećih zemalja, prijedlogom će se povećati stabilnost financijskih tržišta EU-a i time smanjiti vjerojatnost i troškovi potencijalnih štetnih prelijevanja za globalna financijska tržišta. Osim toga, predloženim će se izmjenama dodatno uskladiti regulatorni okvir u cijeloj Uniji i time znatno smanjiti administrativni troškovi za institucije iz trećih zemalja koje posluju u EU-u.

Uzimajući u obzir kontinuirano preispitivanje investicijskih društava u okviru CRR-a i prvo izvješće EBA-e 12 , smatra se razumnim da se novouvedeni zahtjevi primjenjuju samo na sistemski važna investicijska društva, dok se za ostala investicijska društva nastavljaju primjenjivati postojeći zahtjevi do dovršetka preispitivanja.

Prijedlog je u skladu s prioritetom Komisije za uspostavu jedinstvenog digitalnog tržišta.

•Temeljna prava

EU je posvećen visokim standardima zaštite temeljnih prava i potpisnik je brojnih konvencija o ljudskim pravima. U tom kontekstu prijedlog vjerojatno neće izravno utjecati na ta prava, kako su navedena u glavnim konvencijama UN-a o ljudskim pravima, Povelji Europske unije o temeljnim pravima, koja je sastavni dio ugovorâ EU-a, te Europskoj konvenciji o ljudskim pravima (ECHR).

4. UTJECAJ NA PRORAČUN

Ovaj prijedlog nema utjecaj na proračun Unije.

5. OSTALI ELEMENTI

•Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja

Očekuje se da će predložene izmjene početi stupati na snagu najranije u 2019. Izmjene su blisko povezane s ostalim odredbama CRR-a i CRD-a koje su već na snazi i prate se od 2014.

BCBS i EBA nastavit će prikupljati podatke potrebne za praćenje omjera financijske poluge i novih mjera likvidnosti kako bi se omogućile buduće procjene učinaka novih alata politike. Redoviti postupci nadzorne provjere i ocjene (SREP) te testiranja otpornosti na stres isto će tako pomoći u praćenju utjecaja novih predloženih mjera na predmetne institucije te u ocjenjivanju primjerenosti fleksibilnosti i proporcionalnosti predviđenih kako bi se uzele u obzir posebnosti manjih institucija. Osim toga, službe Komisije i dalje će sudjelovati u radnim skupinama BCBS-a i zajedničkoj radnoj skupini koju su osnovali Europska središnja banka (ESB) i EBA radi praćenja dinamike kapitalnih i likvidnosnih pozicija institucija na svjetskoj razini i na razini EU-a.

Skup pokazatelja za praćenje napretka u ostvarivanju rezultata koji proizlaze iz provedbe izabranih opcija sastoji se od sljedećega:

Za omjer neto stabilnih izvora financiranja (NSFR):

Za omjer financijske poluge:

Za MSP-ove

Za TLAC:

Za knjigu trgovanja:

Za primitke:

Za proporcionalnost:

U roku od pet godina od datuma primjene predloženih mjera ocijenit će se učinci prijedloga na temelju metodologije koja će biti dogovorena s EBA-om ubrzo nakon donošenja. EBA će biti zadužena za određivanje i prikupljanje podataka potrebnih za praćenje prethodno navedenih pokazatelja i ostalih pokazatelja potrebnih za evaluaciju izmijenjenog CRR-a i CRD-a. Metodologija bi se mogla razviti za pojedinačne opcije ili za skup međusobno povezanih opcija, ovisno o okolnostima prije pokretanja evaluacije te o rezultatima pokazatelja praćenja.

Kontinuirano će se osiguravati usklađenost i provedba, prema potrebi i tako što će Komisija pokretati povredbene postupke u slučajevima neprenošenja ili neispravnog prenošenja ili neispravne primjene zakonodavnih mjera. O povredama prava EU-a može se izvješćivati preko Europskog sustava financijskog nadzora (ESFS), uključujući nacionalna nadležna tijela i EBA-u te preko ESB-a. EBA će isto tako nastaviti objavljivati redovita izvješća o praćenju provedbe okvira Basel III o bankarskom sustavu EU-a. Tim se programom prate učinci zahtjeva okvira Basel III (koji se provode CRR-om i CRD-om) na institucije iz EU-a, posebno u pogledu stopa kapitala institucija (onih koje se temelje na riziku i onih koje se ne temelje na riziku) te omjera likvidnosti (LCR, NSFR). Odvija se usporedno s programom koji provodi BCBS.

•Detaljno obrazloženje posebnih odredaba prijedloga

Izuzeća od kapitalnih i likvidnosnih zahtjeva (CRR)

Zbog zahtjeva da društva kćeri budu usklađena s kapitalnim i likvidnosnim zahtjevima na pojedinačnoj osnovi, institucijama može biti teško učinkovito upravljati tim sredstvima na razini grupe. To je posebno važno u trenutačnom okruženju u kojem tehnološki razvoj sve više olakšava centralizaciju upravljanja kapitalom i likvidnošću u grupi.

U skladu s postojećim zakonodavstvom nadležna tijela imaju mogućnost na pojedinačnoj osnovi izuzeti od primjene zahtjeva društva kćeri ili matična društva u jednoj državi članici ili u dijelu likvidnosne podgrupe koja djeluje u nekoliko država članica, uz primjenu zaštitnih mehanizama kojima se osigurava da su kapital i likvidnost primjereno raspodijeljeni između matičnog društva i društava kćeri. Uspostavom jedinstvenog nadzornog mehanizma (SSM) nadzor na razini grupe znatno je ojačan, posebno ako se subjekti grupe nalaze u državama članicama koje sudjeluju u SSM-u, pri čemu u okviru SSM-a postoje bolja saznanja i izravne ovlasti nad subjektima iz grupe koji se nalaze u različitim državama članicama. Međutim, dok se ne dovrši uspostava bankarske unije države članice u kojima se nalaze društva kćeri brine da bi nedovoljna razina likvidnosti ili kapitala na razini društava kćeri u poteškoćama mogla imati fiskalne posljedice za te države članice („domaćine”). Ta se pitanja u ovom prijedlogu rješavaju sljedećim zaštitnim mehanizmima: uvjeti koji već postoje u CRR-u nadopunjuju se jasno definiranom obvezom matičnog društva da podupre društva kćeri. Za tu obvezu matičnog društva zahtijeva se jamstvo u punom iznosu zahtjeva od kojeg je izuzeto i to jamstvo mora biti osigurano kolateralom u vrijednosti od najmanje polovine zajamčenog iznosa. Komisija će pozorno pratiti provedbu relevantnih odredaba.

Smatra se da u ovoj fazi uspostave bankarske unije nadležno tijelo koje nadzire matična društva i društva kćeri s poslovnim nastanom u drugim državama članicama unutar bankarske unije treba moći od primjene kapitalnih i likvidnosnih zahtjeva izuzeti društva kćeri koja se nalaze u državama članicama koje nisu država članica matičnog društva, no samo ako je obveza matičnog društva da podupre te podružnice zajamčena u punom iznosu zahtjeva od kojeg je izuzeto te ako je to jamstvo osigurano kolateralom u vrijednosti od najmanje polovine zajamčenog iznosa. Članci 7. i 8. CRR-a izmijenjeni su u skladu s tim. Ista izuzeća na raspolaganju su, kao mogućnost, nadležnim tijelima država članica izvan bankarske unije ako se ona s tim izričito slože.

Provedba FSB-ova standarda za ukupnu sposobnost pokrivanja gubitaka (CRR, BRRD, SRM)

FSB je 9. studenoga 2015. objavio pregled najvažnijih podataka o ukupnoj sposobnosti pokrivanja gubitaka („standard za TLAC”) koji je prihvaćen tjedan dana kasnije na sastanku na vrhu država skupine G20 u Turskoj 13 . U skladu sa standardom za TLAC od globalnih sistemski važnih banaka (GSV banaka), koje se u zakonodavstvu Unije nazivaju GSV institucije, zahtijeva se da imaju dovoljan iznos obveza s velikom sposobnošću pokrivanja gubitaka (tj. obveza na koje se može primijeniti „bail-in”) kako bi se osiguralo nesmetano i brzo pokrivanje gubitaka i dokapitalizacija u sanaciji. Odnos između standarda za TLAC i postojećeg zakonodavstva Unije usmjerenog na iste regulatorne ciljeve podrobnije je opisan u objašnjenju priloženom prijedlozima za izmjene BRRD-a i SRMR-a.

Usklađenost s BRRD-om

U Uniji se standard za TLAC provodi izmjenama CRR-a, na temelju postojećeg okvira BRRD-a. Kako bi se integrirala dva okvira koja u pogledu politike imaju istu svrhu , treba uvesti nove definicije, kao što je subjekt u sanaciji, grupa u sanaciji, itd. (članak 4. CRR-a) te zajamčiti suradnju između nadležnih tijela i sanacijskih tijela (članak 2. CRR-a).

Na temelju preispitivanja koje se zahtijeva u članku 518. CRR-a i u skladu sa zahtjevima iz članka 59. BRRD-a, kriteriji za instrumente dodatnog osnovnog kapitala (članak 52. CRR-a) i dopunskog kapitala (članak 63. CRR-a) mijenjaju se jer se uvodi zahtjev da se u trenutku neodrživosti redovnog poslovanja ti instrumenti otpišu ili konvertiraju u instrumente redovnog osnovnog kapitala. Time se ne mijenja status instrumenata kapitala koje izdaju institucije iz EU-a, a istodobno se osigurava da matični subjekti iz EU-a pri izračunu konsolidiranih kapitalnih zahtjeva instrumentima dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala smatraju samo instrumente koje su izdala društva kćeri institucija EU-a iz trećih zemalja koji zadovoljavaju taj dodatni zahtjev.

Zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze

Standard za TLAC provodi se u EU-u uvođenjem zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze kojim su obuhvaćeni omjer zasnovan na riziku i omjer koji nije zasnovan na riziku (novi članak 92.a CRR-a). Taj se zahtjev primjenjuje samo u slučaju GSV institucija koje mogu biti grupa institucija ili samostalne institucije (članak 131. stavak 1 CRD-a). Članak 6. CRR-a mijenja se jer se propisuje da samostalne GSV institucije koje su subjekti u sanaciji moraju ispunjavati zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na pojedinačnoj osnovi, dok se članak 11. mijenja jer se propisuje da subjekti u sanaciji koji su dio grupa koje se smatraju GSV institucijama moraju ispunjavati zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na konsolidiranoj osnovi.

Standard za TLAC sadržava i zahtjev za interni TLAC (tj. zahtjev da se unaprijed utvrdi mogućnost pokrivanja gubitaka i dokapitalizacije na razini društava kćeri unutar grupe za sanaciju), koji se prenosi u EU uvođenjem zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (novi članak 92.b CRR-a) koji se primjenjuje na GSV institucije izvan EU-a (BRRD već sadržava slično pravilo za GSV institucije). Taj zahtjev čini 90 % zahtjeva koji se primjenjuje na GSV institucije u skladu s novim člankom 92.a. Zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze GSV institucija izvan EU-a primjenjuje se na značajna društva kćeri GSV institucija izvan EU-a na pojedinačnoj osnovi ako ona nisu ni subjekti u sanaciji ni matične institucije iz EU-a, a na konsolidiranoj osnovi ako su te institucije matična društva iz EU-a koja nisu subjekti u sanaciji.

Prihvatljive obveze

Novo poglavlje 5.a (novi članci 72.a do 72.l) o prihvatljivim obvezama uvodi se u CRR nakon poglavlja kojima se uređuje regulatorni kapital. U novom članku 72.a navode se isključene obveze koje se ne mogu uračunati u ispunjavanje zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze. Članak 72.b sadržava kriterije prihvatljivosti za instrumente prihvatljivih obveza, pri čemu se u stavku 2. navode kriteriji prihvatljivosti za podređene obveze, dok se u stavcima 3. i 4. određuju kriteriji prihvatljivosti za obveze koje su u jednakom položaju kao i isključene obveze. U članku 72.c navodi se da se instrumenti mogu uračunati u prihvatljive obveze samo ako im je preostali rok do dospijeća najmanje godinu dana. Kriterijima prihvatljivosti isključuju se instrumenti obveza koje su izdali subjekti posebne namjene u skladu s pregledom najvažnijih podataka o TLAC-u.

U novom poglavlju 5.a odjeljku 2. (članci 72.e do 72.j) predviđena su pravila o odbicima koja se primjenjuju kako bi se utvrdio neto iznos obveza koji se može uračunati u zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze. Institucije su obvezne odbiti ulaganja u vlastite instrumente prihvatljivih obveza (članak 72.f) i ulaganja u prihvatljive obveze drugih GSV institucija (članci 72.h i 72.i). U članku 72.e stavku 3. navodi se proporcionalni odbitak za ulaganja u obveze koje su u jednakom položaju kao i isključene obveze te se mogu smatrati prihvatljivim obvezama samo do ograničenog iznosa. Odbici od prihvatljivih obveza i od regulatornog kapitala provode se na temelju odgovarajućeg pristupa za odbitke (članak 66. točka (e) CRR-a). U članku 72.j navodi se izuzeće od odbitaka za stavke iz knjige trgovanja. U novom poglavlju 5.a odjeljku 3. definirani su koncepti prihvatljivih obveza (članak 72.k) te regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza (članak 72.l).

Komisija će od EBA-e zatražiti savjet o alternativnim opcijama za tretman ulaganja u instrumente za TLAC koje izdaju GSV institucije te o učinku tih opcija. Provedba pristupa koji je BCBS nedavno objavio a odnosi se na tretman ulaganja u instrumente za TLAC jedna je od opcija o kojima će Komisija zatražiti savjet. Komisija će na temelju tog savjeta razmotriti jesu li opravdane promjene rješenja predstavljenog u ovom prijedlogu.

Prilagodba općih zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze

U dijelu II. poglavlju 6. glavi I. CRR-a (članci 73. do 80.) uvedene su prilagodbe jer se uvodi kategorija prihvatljivih obveza. Članci 77. i 78. prošireni su kako bi se obuhvatilo prethodno nadzorno odobrenje za prijevremeni otkup instrumenata kapitala i prihvatljivih obveza. U članku 78. uvodi se mogućnost da se institucijama izda opće prethodno odobrenje prijevremenog otkupa u skladu s kriterijima kojima se osigurava ispunjenje uvjeta za izdavanje tog nadzornog odobrenja. U skladu s člankom 80. EBA je zadužena za praćenje izdavanja instrumenata regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza. Kako bi se uskladili kriteriji prihvatljivosti regulatornog kapitala s kriterijima za prihvatljive obveze, instrumenti dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala koje izdaje subjekt posebne namjene moći će se uračunati za potrebe regulatornog kapitala samo do 31. prosinca 2021.

Vlasnička ulaganja u fondove (CRR)

BCBS je u prosincu 2013. objavio novi standard za tretman vlasničkih ulaganja u fondove. Novim se standardom pojašnjava postojeći tretman i postiže tretman tih izloženosti koji je usklađen na međunarodnoj razini i osjetljiviji na rizike (tj. takav da odražava i rizik temeljnih ulaganja fonda i njegovu financijsku polugu). Nekoliko je promjena uvedeno u CRR radi uvođenja novog standarda u pravo Unije.

Članak 128. izmijenjen je kako bi se osiguralo da se definicijom stavki povezanih s posebno visokim rizikom ne obuhvate izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-ovima.

Članak 132. izmijenjen je kako bi se uzela u obzir nova opća načela i zahtjevi na kojima se temelji izračun kapitalnih zahtjeva za izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-ovima za institucije koje primjenjuju standardizirani pristup za kreditni rizik.

Uvodi se novi članak 132.a kako bi se podrobnije prikazali izračuni u okviru dvaju pristupa predviđenih u članku 132., odnosno pristupa pregleda i pristupa koji se temelji na politici ulaganja.

Članak 152. izmijenjen je kako bi se uzeli u obzir revidirani zahtjevi i pristupi za izračun kapitalnih zahtjeva za izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-ovima za institucije koje primjenjuju pristup zasnovan na internim rejting-sustavima za kreditni rizik.

Standardizirani pristup za kreditni rizik druge ugovorne strane (SA-CCR) (CRR)

BCBS je u ožujku 2014. objavio standard za novu standardiziranu metodu izračuna vrijednosti izloženosti izvedenica, tzv. standardizirani pristup za kreditni rizik druge ugovorne strane (SA-CCR), kako bi se uklonili nedostaci postojećih standardiziranih metoda. Nekoliko je promjena uvedeno u CRR da bi se nove metode uvele u pravo Unije te da se pri tom osigura proporcionalnost novih pravila.

U članku 273. neke su definicije izmijenjene, a neke su nove dodane kako bi se uzele u obzir novouvedene metode. Metoda tržišne vrijednosti zamijenjena je metodom SA-CCR (članci 274. do 280.f). Pravila o standardiziranoj metodi uklonjena su. Uvedena su nova pravila o pojednostavnjenoj metodi SA-CCR (članak 281.). Izmijenjena su postojeća pravila o metodi originalne izloženosti (članak 282.). Izmijenjeni su kriteriji prihvatljivosti za primjenu metode originalne izloženosti i uvedeni su kriteriji prihvatljivosti za primjenu pojednostavnjene metode SA-CCR (članak 273.a i 273.b). Članci 298. i 299. izmijenjeni su radi uvođenja metode SA-CCR.

Izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama (CRR i EMIR)

BCBS je u travnju 2014. objavio konačni standard za tretman izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama. U konačnom standardu uklonjeni su nedostaci privremenog standarda koji je objavljen dvije godine ranije. Nekoliko promjena u CRR-u i Uredbi (EU) 648/2012 (Uredba o infrastrukturi europskog tržišta ili EMIR) uvedeno je radi uvođenja konačnog standarda u zakonodavstvo Unije.

Izmjene članaka 300. do 310. i članka 497. CRR-a

U članku 300. dodano je nekoliko novih definicija pojmova koji se upotrebljavaju u izmijenjenim pravilima o kapitalnim zahtjevima za izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama. Članak 301. izmijenjen je radi uvođenja posebnog tretmana izloženosti institucija prema drugim ugovornim stranama zbog gotovinskih transakcija, kako bi se detaljnije objasnio tretman inicijalne marže i uzela u obzir činjenica da će se jedinstvena metoda primjenjivati na izračun kapitalnih zahtjeva za izloženosti prema kvalificiranim središnjim drugim ugovornim stranama. Članak 304. izmijenjen je radi promjene metoda izračuna vrijednosti izloženosti izvedenica te da bi se pojasnio tretman transakcija financiranja vrijednosnim papirima i kolaterala koje klijenti nude članovima sustava poravnanja. Članak 305. izmijenjen je kako bi se pojasnio tretman transakcija financiranja vrijednosnim papirima te radi prilagodbe kriterija prihvatljivosti za povlašteni tretman izloženosti klijenata. U članku 306. dodano je pojašnjenje tretmana jamstava klirinških članova njihovim klijentima i tretmana transakcija financiranja vrijednosnim papirima. U članku 308. uvedena je nova metoda izračuna kapitalnih zahtjeva za preduplate u jamstveni fond za kvalificiranu središnju drugu ugovornu stranu. U članku 309. izmijenjena je formula za izračun kapitalnih zahtjeva za izloženosti prema nekvalificiranoj središnjoj ugovornoj strani. U članku 310. alternativna metoda za izračun kapitalnih zahtjeva za izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama uklonjena je i zamijenjena novim tretmanom za naknadne uplate u jamstveni fond. Konačno, izmijenjene su prijelazne odredbe u članku 497.

Izmjene članaka 50.a do 50.d i članka 89. EMIR-a

Članci 50.a do 50.d izmijenjeni su radi uvođenja nove metode za izračun hipotetskog kapitala središnje druge ugovorne strane koji je institucijama potreban za izračun njihovih kapitalnih zahtjeva za uplate u jamstveni fond te središnje druge ugovorne strane. Članak 89. stavak 5.a izmijenjen je radi ažuriranja prijelaznih odredaba koje se odnose na taj izračun.

Knjiga trgovanja / tržišni rizik (CRR)

BCBS je u siječnju 2016. završio s radom na temeljnom preispitivanju knjige trgovanja i objavio novi standard za tretman tržišnog rizika. Standard se odnosi na nedostatke postojećeg okvira tržišnog rizika, među ostalim i nedovoljan obuhvat svih vrsta rizika kojima su institucije izložene, kao i nesigurnost u pogledu razlike između knjige trgovanja i knjige pozicija kojima se ne trguje (tj. bankovne knjige), što je stvaralo prilike za regulatornu arbitražu. Novi standard sadržava revidirana pravila za primjenu internih modela za izračun regulatornog kapitala za tržišni rizik, kao i novi standardizirani pristup kojim se zamjenjuje postojeći. Nekoliko je promjena uvedeno u CRR da bi se novi standard uveo u pravo Unije i da se pri tom osigura proporcionalnost novih pravila.

Glava I. – Opći zahtjevi, vrednovanje i izvješćivanje

U članku 94. navode se revidirani uvjeti pod kojima institucija može iskoristiti odstupanje za institucije s malim obujmom poslova iz knjige trgovanja, u okviru kojih kapitalni zahtjevi za kreditni rizik pozicija iz knjige pozicija kojima se ne trguje mogu zamijeniti kapitalne zahtjeve za tržišni rizik. U člancima 102. i 103. pojašnjavaju se opći zahtjevi za pozicije iz knjige trgovanja. U člancima 104. i 104.a pojašnjavaju se kriteriji za dodjelu pozicija u knjizi trgovanja te uvjeti za ponovno raspoređivanje pozicije iz knjige trgovanja kao pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje i obratno. U članku 104.b definira se novi pojam stola za trgovanje. U članku 105. navode se pravila o razboritom vrednovanju pozicija iz knjige trgovanja koja se moraju poštovati. U članku 106. opisuju se priznavanje i tretman pozicija iz knjige trgovanja koje se smatraju internom zaštitom pozicija u knjigama pozicija kojima se ne trguje.

Glava IV. poglavlje 1. – Opće odredbe

U članku 325. opisuju se različiti pristupi koje institucije mogu primijeniti za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik, kao i uvjeti za njihovu primjenu i način njihove kombinirane primjene. U članku 325.a podrobnije se navode kriteriji prihvatljivosti pri primjeni standardiziranog pristupa u institucijama sa srednjim obujmom poslova iz knjige trgovanja. U članku 325.b utvrđuju se uvjeti pod kojima se izloženosti tržišnom riziku mogu netirati među različitim pravnim subjektima unutar grupe za potrebe izračuna konsolidiranih kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik. U članku 325.c navode se uvjeti pod kojima se pozicije koje je institucija zauzela da bi se zaštitila od nepovoljnog utjecaja promjene tečaja na omjer regulatornog kapitala institucije mogu izuzeti od zahtjeva za tržišni rizik.

Poglavlje 1.a – Standardizirani pristup

U odjeljku 1. (članak 325.d) opisuju se različite komponente standardiziranog pristupa. U odjeljku 2. (članci 325.e do 325.l) opisuje se funkcioniranje prve komponente, odnosno metode koja se temelji na osjetljivosti. U njemu se navode opća načela za izračun i agregiranje delta-rizika, vega-rizika i nelinearnog rizika. U odjeljku 3. pododjeljku 1. (članci 325.m do 325.r) određuju se faktori rizika koje treba uzeti u obzir pri izračunu osjetljivosti pozicija iz knjige trgovanja na različite razrede rizika. U odjeljku 3. pododjeljku 2. (članci 325.s do 325.u) objašnjava se način izračuna tih osjetljivosti. U odjeljku 4. (članak 325.v) opisuje se funkcioniranje druge komponente standardiziranog pristupa, odnosno faktor uvećanja za preostali rizik. U odjeljku 5. opisuje se funkcioniranje treće komponente standardiziranog pristupa, odnosno kapitalni zahtjev za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza. U članku 325.w navedene su glavne definicije. U pododjeljku 1. (članci 325.x do 325.z) opisuje se način izračuna kapitalnog zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za nesekuritizacijske pozicije, dok se u pododjeljku 2. (članci 325.aa i 325.ab) i pododjeljku 3. (članci 325.ac do 325.ae) opisuje isti izračun za sekuritizacijske pozicije. U odjeljku 6. (članci 325.af do325.az) navode se ponderi rizika i korelacije koje se moraju upotrijebiti za svaki razred rizika zajedno s osjetljivostima, kako bi se utvrdili kapitalni zahtjevi za tržišne rizike u skladu sa standardiziranim pristupom. Izloženosti prema državama EU-a uključene su u prvi razred rizika, kojem je dodijeljen najniži ponder rizika (članci 325.ai i 325.al). Taj je tretman u skladu s tretmanom koji ne ovisi o rejtingu, a koji je trenutačno predviđen za te vrste izloženosti uključene u knjigu pozicija kojima se ne trguje. Smanjeni su ponderi rizika koji se primjenjuju za pokrivene obveznice koje su izdale institucije iz EU-a (članci 325.ai i 325.al). Takvim će se tretmanom spriječiti moguće znatno povećanje kapitalnih zahtjeva za izloženosti prema pokrivenim obveznicama koje izdaju institucije iz EU-a, a pri tom će se održati niži troškovi financiranja za hipotekarne kredite za stambene i nestambene nekretnine.

Poglavlje 1.b – Pristup internog modela

U odjeljku 1. (članci 325.ba i 325.bb) navode se uvjeti pod kojima je institucijama dopuštena upotreba internog modela te način izračuna kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik za stolove za trgovanje koji ostvaruju korist od takvog dopuštenja. U odjeljku 2. (članci 325.bc do 325.bl) opisuju se način upotrebe očekivanih manjaka i razdoblja likvidnosti za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik, uvjeti koje interni modeli moraju ispuniti u smislu retroaktivnog testiranja, raspodjele dobiti i gubitka, interne validacije, kao i općenitiji kvalitativni zahtjevi i zahtjevi za mjerenje rizika, te mjera rizika u scenariju testiranja otpornosti na stres koja se mora izračunati za faktore rizika koji se ne mogu modelirati. Slično kao i za standardizirani pristup, uveden je povlašteni tretman u okviru pristupa internog modela, u obliku kraćih razdoblja likvidnosti za izloženosti prema državama članicama EU-a i pokrivenih obveznica koje izdaju institucije iz EU-a (članak 325.be). U odjeljku 3. (članci 325.bm do 325.bq) opisuje se način izračuna kapitalnog zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za stolove za trgovanje ako se za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza upotrebljava pristup internog modela.

Poglavlja 2., 3. i 4. – Pojednostavnjeni standardizirani pristup

U poglavljima 2., 3. i 4. – o kapitalnim zahtjevima za pozicijski rizik, valutni rizik, odnosno robni rizik – prikazan je pojednostavnjeni standardizirani pristup u okviru revidiranog okvira za tržišni rizik. Ta su pravila već postojala u sadašnjem okviru za tržišni rizik i ostala su nepromijenjena. Institucije će moći upotrebljavati taj pristup do [datum primjene ove Uredbe]. Nakon tog datuma samo institucije koje ispunjavaju kriterije prihvatljivosti navedene u članku 325.a moći će upotrebljavati pojednostavnjeni standardizirani pristup.

Poglavlje 5. – Pojednostavnjeni interni pristup

Poglavlje 5. sadržava pojednostavnjeni interni pristup u okviru revidiranog okvira za tržišni rizik. Ta su pravila već postojala u sadašnjem okviru za tržišni rizik i ostala su nepromijenjena. Institucije će moći upotrebljavati taj pristup do [datum primjene ove Uredbe]. Nakon tog datuma institucije više neće moći primjenjivati pojednostavnjeni pristup internih modela za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike. Međutim, poglavlje 5. ostaje na snazi za izračunavanje kapitalnih zahtjeva za rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju (CVA rizik) u skladu s naprednom metodom iz članka 383.

Dio deseti – Prijelazne odredbe, izvješća, preispitivanja i izmjene

U članku 501.b opisuje se način postupnog uvođenja kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik, koji se izračunavaju u skladu s poglavljima 1.a i 1.b. U članku 519.a navodi se nekoliko tehničkih elemenata revidiranog okvira za tržišni rizik koji bi se mogli pokazati problematičnima nakon provedbe. EBA je zadužena da preispita te tehničke elemente najkasnije u roku od 3 godine od stupanja na snagu ove Uredbe, a Komisija u svjetlu EBA-inih zaključaka može predložiti izmjenu određenih pravila.

Velike izloženosti (CRR)

Trenutačna kapitalna osnova („priznati kapital”) obuhvaća samo dio općih velikih izloženosti institucija te ona stoga instituciji nije dostatna da izbjegne najveći mogući gubitak u slučaju iznenadne propasti pojedine druge ugovorne strane ili grupe drugih ugovornih strana kojom se ugrožava opstanak institucije, odnosno njezina redovnog poslovanja. Nadalje, trenutačnim ograničenjem ne uzimaju se u obzir veći rizici povezani s izloženostima GSV institucija prema pojedinim drugim ugovornim stranama ili grupama povezanih klijenata i posebno izloženosti prema drugim GSV institucijama. Financijska je kriza zapravo pokazala da znatni gubici u jednoj GSV instituciji mogu biti razlog za preispitivanje solventnosti drugih GSV institucija, uz moguće ozbiljne posljedice za financijsku stabilnost. Konačno, postojeći okvir velikih izloženosti temelji se na metodama koje nisu jednako točne kao nova metodologija (tj. standardizirani pristup za kreditni rizik druge ugovorne strane, SA-CCR) koju je BCBS izradio za izračunavanje izloženosti banaka prema izvedenicama (tj. OTC izvedenice). Okvir za velike izloženosti izmijenjen je kako bi se uklonili utvrđeni nedostaci. Konkretno, kapital koji se može uzeti u obzir pri izračunu ograničenja velike izloženosti ograničen je na osnovni kapital (a ne više na dopunski kapital); članak 395. stavak 1. izmijenjen je kako bi se uvelo manje ograničenje od 15 % za izloženosti GSV banaka prema drugim GSV bankama, a izmijenjenim člankom 390. propisuje se primjena metoda SA-CCR za utvrđivanje izloženosti prema transakcijama OTC izvedenicama, čak i za banke kojima je odobrena upotreba internih modela. Izmjenama trenutačnog okvira povećat će se ukupna osjetljivost na rizik sustava za velike izloženosti i postići bolja usklađenost europskog sustava sa standardom BCBS-a za velike izloženosti koji je objavljen 2014.

U skladu sa zahtjevom iz članka 507. CRR-a Komisija je trebala preispitati i sastaviti izvješće o primjeni članka 400. stavka 1. točke (j) i članka 400. stavka 2. Budući da nije bilo moguće prikupiti dovoljno kvantitativnih podataka za procjenu mogućeg učinka ukidanja izuzeća navedenih u tim odredbama ili propisivanja obveze njihove primjene, člankom 507. EBA-i se nalaže da izvješćuje Komisiju o primjeni izuzeća iz članka 400. stavaka 1. i 2. i članka 390. stavka 6.

Omjer financijske poluge (CRR)

Uvode se nove odredbe i prilagodbe u nekoliko članaka CRR-a radi uvođenja obvezujućeg zahtjeva za omjer financijske poluge za sve institucije koje podliježu CRD-u. Zahtjevom za omjer financijske poluge nadopunjuju se postojeći zahtjevi iz CRD-a za nadzorno praćenje rizika prekomjerne financijske poluge, kao i zahtjevi iz CRR-a za izračunavanje i izvješćivanje nadzornih tijela o omjeru financijske poluge te od siječnja 2015. njegovu javnu objavu.

Zahtjev za omjer financijske poluge

Zahtjev za omjer financijske poluge od 3 % osnovnog kapitala – kako je dogovoreno na međunarodnoj razini – dodaje se kapitalnim zahtjevima iz članka 92. CRR-a koje institucije moraju ispuniti uz zahtjeve koji se temelje na rizicima. Na taj se način usklađeni obvezujući zahtjev i potpora institucijama uvode u cijeloj Uniji. Nadalje, nadležna tijela i dalje su odgovorna za praćenje politika i procesa pojedinih institucija koji se odnose na financijsku polugu te po potrebi mogu naložiti dodatne mjere za ublažavanje rizika prekomjerne financijske poluge.

Prilagodbe mjere izloženosti omjera financijske poluge

Preuzete su prilagodbe mjere izloženosti omjera financijske poluge koje su već bile uključene u postojeći CRR. S obzirom na to da bi se omjerom financijske poluge od 3 % nekim poslovnim modelima i linijama poslovanja nametnulo veće ograničenje nego drugima, opravdano je uvođenje dodatnih prilagodbi. Institucije mogu smanjiti mjeru izloženosti omjera financijske poluge za zajmove državnih razvojnih banaka (članak 429.a stavak 1. točka (d)), prolazne kredite (članak 429.a stavak 1. točka (e)) i izvozne kredite s garancijom službenog tijela (članak 429.a stavak 1. točka (f)). Da se institucije ne bi obeshrabrilo u obavljanju poslova poravnanja za klijente, institucijama se dopušta da smanje mjeru izloženosti za inicijalnu maržu koju su primile od klijenata za izvedenice koje poravnavaju kvalificirane središnje druge ugovorne strane (članak 429.c stavak 4.).

Zaštitni sloj omjera financijske poluge za GSV banke

U tijeku su rasprave na međunarodnoj razini o mogućem zaštitnom sloju omjera financijske poluge za GSV banke. Kad se postigne konačni međunarodni dogovor o zaštitnom sloju omjera financijske poluge, trebalo bi razmotriti njegovo uključivanje u CRR.

Regulatorno izvješćivanje (CRR)

Dodane su ili izmijenjene različite odredbe u CRR-u i CRD-u kako bi se povećala proporcionalnost i smanjili troškovi za institucije u općem okviru za regulatorno izvješćivanje.

Članak 99. stavak 5. izmijenjen je jer se EBA-i nalaže da do 31. prosinca 2019. podnese izvješće Komisiji o troškovima regulatornog izvješćivanja. Pri tom se vrlo precizno utvrđuje metodologija koju bi EBA trebala primijeniti za kvantificiranje troškova izvješćivanja za institucije i propisuje da je EBA obvezna dati preporuke za pojednostavnjenje izvješćivanja za male institucije izmjenama postojećih EBA-inih obrazaca za izvješćivanje.

Male institucije, kako su definirane u članku 430.a, podnosit će regulatorna izvješća samo jedanput godišnje, dok će sve druge institucije izvješća podnositi svakih šest mjeseci ili češće (članak 99. stavak 4., članci 100., 101., 394. i 430.).

Izvješćivanje o velikim izloženostima bit će jednostavnije jer je jedna stavka uklonjena i pojašnjena je druga stavka o kojoj se trenutačno izvješćuje u skladu s člankom 394.

Objavljivanje (CRR)

Veća proporcionalnost zahtjeva za objavu

U osmom dijelu dodane su nove odredbe kako bi obveze objavljivanja bile razmjerne relativnoj veličini i složenosti institucija. Institucije su svrstane u tri kategorije – značajne (članak 433.a), male (članak 433.b) i ostale (članak 433.c) i dodatno se razlikuju institucije koje kotiraju na burzi i institucije koje ne kotiraju na burzi. Zahtjevi za objavljivanje primjenjivat će se na svaku kategoriju institucije primjenom metode klizne ljestvice, pri čemu će se objave razlikovati po sadržaju i učestalosti.

Na višem kraju ljestvice, velike institucije čiji vrijednosni papiri kotiraju na burzi objavljivat će sve informacija koje se zahtijevaju na temelju osmog dijela jedanput godišnje, a neke određene informacije svakih šest mjeseci ili svaka tri mjeseca, što u potonjem slučaju uključuje tablicu s ključnim bonitetnim podacima (članak 447.) Na nižem kraju ljestvice, male institucije koje ne kotiraju na burzi objavljivat će jedanput godišnje samo određene informacije o upravljanju, primicima i upravljanju rizicima, kao i tablice s ključnim podacima.

Ciljane izmjene radi usklađenosti s međunarodnim standardima i novi ili izmijenjeni zahtjevi iz stupa 1.

U osmom dijelu glavama II. i III. uvedeno je nekoliko izmjena (članci 435. do 455.) radi usklađenja zahtjeva za objavljivanje s međunarodnim standardima za objavljivanje. Konkretno, dodan je novi zahtjev za objavu informacija o značajnim ulaganjima u društva za osiguranje koja se na temelju odobrenja nadležnog tijela ne odbijaju od dodatnih kapitalnih zahtjeva financijskih konglomerata (članak 438. točke (e) i (f)).

Ovlaštenja EBA-i i Komisiji

Prijedlog sadržava ovlaštenje EBA-i za izradu jedinstvenih formata za objavu koji bi trebali biti što usklađeniji s međunarodnim formatima za objavu radi lakše usporedivosti (članak 434.a).

Zbog toga prijedlog sadržava i ovlaštenje Komisiji za izmjenu zahtjeva za objavljivanje u osmom dijelu radi usklađenja s izmjenama međunarodnih standarda za objavljivanje (članak 456. točka (k)).

NSFR (CRR)

U šestom dijelu dodana je nova glava i izmijenjene su postojeće odredbe radi uvođenja obvezujućeg omjera neto stabilnih izvora financiranja (NSFR) za kreditne institucije i sistemski važna investicijska društva.

Opće odredbe

Izmijenjene su opće odredbe u prvom dijelu. Izmijenjen je članak 8. radi usklađenja uvjeta pod kojima institucije mogu iskoristiti izuzeća od likvidnosnih zahtjeva na pojedinačnoj osnovi te članci 11. i 18. u pogledu pravila o konsolidaciji.

Postojeće odredbe o likvidnosti

U šestom dijelu izmijenjene su glave I. i II. radi usklađenja definicija i zahtjeva za izvješćivanje. U članku 411. izmijenjene su definicije, dok su zahtjevi za izvješćivanje podrobnije utvrđeni u člancima 412., 413., 415., 416. i člancima 422. do 425. Članak 414. izmijenjen je kako bi se uključio novi zahtjev za NSFR i utvrdile posljedice u slučaju neispunjenja tog zahtjeva.

Šesti dio, nova glava IV.: Omjer neto stabilnih izvora financiranja

Poglavlje 1. Omjer neto stabilnih izvora financiranja (članci 428.a i 428.b)

U članku 428.a navode se pravila za društva kćeri u trećim zemljama o izračunu NSFR-a na konsolidiranoj osnovi.

U članku 428.b definira se opća struktura NSFR-a koji se izračunava kao omjer iznosa raspoloživih stabilnih izvora financiranja institucije (ASF) i iznosa potrebnih stabilnih izvora financiranja (RSF).

Poglavlje 2. Opća pravila o izračunu omjera neto stabilnih izvora financiranja (članci 428.c do 428.h)

U članku 428.c objašnjena su opća pravila o izračunu NSFR-a.

U članku 428.d objašnjeno je kako se ugovori o izvedenicama uzimaju u obzir pri izračunu NSFR-a, a u članku 428.e objašnjeno je netiranje transakcija osiguranih kolateralom i transakcija ovisnih o kretanju na tržištu kapitala.

U članku 428.f utvrđeni su uvjeti pod kojima se neka imovina i obveze mogu smatrati međuovisnima i navodi se popis proizvoda čija se imovina i obveze smatraju takvima: centralizirana uređena štednja, promotivni krediti, izdavanje pokrivenih obveznica bez rizika za financiranje u razdoblju od godine dana te poslovi poravnanja klijentovih transakcija izvedenicama. Komisija je ovlaštena donijeti delegirani akt radi preispitivanja tog popisa (novi članak 460. stavak 3.).

U članku 428.g navodi se tretman depozita u mrežama zadruga ili institucionalnim sustavima zaštite, a člankom 428.h za nadležna tijela uvodi se diskrecijsko pravo odobrenja povlaštenog tretmana za transakcije unutar grupe u određenim okolnostima.

Poglavlje 3. Raspoloživi stabilni izvori financiranja (članci 428.i do 428.o)

U odjeljku 1. (članci 428.i i 428.j) ovog poglavlja utvrđuju se opća pravila koja se primjenjuju na izračun iznosa ASF-a koji je brojnik u NSFR-u.

U odjeljku 2. (članci 428.k do 428.o) utvrđeni su faktori ASF-a koji se primjenjuju na regulatorni kapital i različite obveze ovisno o njihovim značajkama, posebno o njihovu dospijeću i vrsti druge ugovorne strane.

Poglavlje 4. Potrebni stabilni izvori financiranja (članci 428.p do 428.ag)

U odjeljku 1. (članci 428.p i 428.q) ovog poglavlja utvrđena su opća pravila koja se primjenjuju na izračun iznosa RSF-a koji je nazivnik u NSFR-u.

U odjeljku 2. (članci 428.r do 428.o) utvrđeni su faktori RSF-a koji se primjenjuju na različitu imovinu i izvanbilančne izloženosti ovisno o njihovim značajkama, posebno o njihovu dospijeću, likvidnosti i vrsti druge ugovorne strane.

U definicijama i faktorima RSF-a koji se primjenjuju za izračun NSFR-a odražavaju se definicije i korektivni faktori koji se primjenjuju na izračun LCR-a u EU-u. Konkretno, na imovinu koja je prihvatljiva kao visokokvalitetna likvidna imovina (HQLA) prvog stupnja, isključujući izrazito visokokvalitetne pokrivene obveznice, primjenjuje se faktor RSF-a od 0 % kako bi se izbjegli negativni učinci na likvidnost tržišta državnih obveznica.

Na imovinu koja proizlazi iz transakcija s financijskim klijentima koje imaju preostali rok do dospijeća kraći od šest mjeseci i koje su osigurane HQLA-om prvog stupnja, isključujući izrazito visokokvalitetne pokrivene obveznice, primjenjuje se faktor RSF-a od 5 % (članak 428.s). Ako je ta imovina neosigurana ili osigurana drugom imovinom, na te se transakcije primjenjuje faktor RSF-a od 10 % (članak 428.u). Prilagodbom bazelskih faktora RSF-a (koji iznose 10 %, odnosno 15 %) nastoji se ublažiti neposredni učinak na likvidnost međubankovnog tržišta financiranja, vrijednosnih papira i aktivnosti održavanja tržišta. Komisija je ovlaštena donijeti delegirani akt radi preispitivanja tog tretmana i tretmana osiguranih transakcija u širem smislu, uzimajući u obzir zaključke iz izvješća koje je sastavila EBA. Ako se odluka ne donese u roku od 3 godine od datuma primjene NSFR-a, ti će se faktori RSF-a povećati na 10 %, odnosno 15 % (novi članak 510. stavak 7. u desetom dijelu).

Za ugovore o izvedenicama, ako je imovina iz izvedenica (koja se prebija varijacijskim maržama primljenim u obliku gotovine i HQLA-a prvog stupnja, isključujući izrazito visokokvalitetne pokrivene obveznice) veća od obveza iz izvedenica (koje se prebijaju ponuđenim varijacijskim maržama), na razliku se primjenjuje faktor RSF-a od 100 % (članak 428.ag). Osim toga, na imovinu koja je ponuđena kao inicijalna marža ili uplata u jamstveni fond središnje druge ugovorne strane primjenjuje se faktor RSF-a od 85 % (članak 428.af). Nadalje, uvodi se pristup osjetljiv na rizik, usklađen s bazelskim NSFR-om, kako bi se obuhvatio budući rizik financiranja izvedenica. Za ugovore o izvedenicama koji nisu pokriveni maržom primjenjuje se faktor RSF-a od 10 % na njihove bruto obveze iz izvedenica (članak 428.u), a za ugovore o izvedenicama koji su pokriveni maržom uvodi se mogućnost primjene faktora RSF-a od 20 % na bruto obveze iz izvedenica ili upotrebe potencijalne buduće izloženosti (PFE) koja se izračunava na temelju standardiziranog pristupa za kreditni rizik druge ugovorne strane – SA-CCR (članak 428.x). Komisija je ovlaštena donijeti delegirani akt radi preispitivanja tog tretmana, uzimajući u obzir zaključke iz izvješća koje je sastavila EBA. Ako se odluka ne donese u roku od 3 godine od datuma primjene NSFR-a, faktor RSF-a od 20 % primjenjivat će se na bruto obveze iz izvedenica za sve ugovore o izvedenicama i za sve institucije (novi članak 510. stavak 5.).

MSFI 9 (CRR)

Dodan je članak 473.a radi postupnog uvođenja novih zahtjeva za dodatno rezerviranje za kreditni rizik na temelju MSFI-ja tijekom razdoblja koje započinje 1. siječnja 2019. i završava 31. prosinca 2023. kako bi se ublažio financijski učinak na institucije.

Pomoćni faktor za MSP-ove (CRR)

Prijedlog uključuje promjene kapitalnih zahtjeva za izloženosti prema MSP-ovima (članak 501.). Zadržava se trenutačno smanjenje kapitala od 23,81 % za izloženost prema MSP-u ako ona ne iznosi više od 1,5 milijuna EUR. Ako je izloženost prema MSP-u veća od 1,5 milijuna EUR, predlaže se smanjenje kapitala od 23,81 % za udjel od prvih 1,5 milijuna EUR izloženosti te smanjenje od 15 % za preostali dio izloženosti iznad praga od 1,5 milijuna EUR. Institucije će i dalje moći primjenjivati smanjenje usklađenjem iznosa izloženosti ponderirane rizikom za određeni MSP.

Tretman infrastrukturnih izloženosti (CRR)

Promicanje održivih infrastrukturnih projekata u područjima kao što su transport, energetika, inovacije, obrazovanje te istraživanje od presudne je važnosti za gospodarski rast Unije. U vezi s drugim inicijativama Komisije, kao što su Unija tržišta kapitala i Plan ulaganja za Europu, prijedlogom se želi mobilizirati privatno financiranje visokokvalitetnih infrastrukturnih projekata. Polazeći od nedavnih događanja u regulatornom okviru za društva za osiguranje te rada u kontekstu predstojeće BCBS-ove reforme standardiziranog pristupa, predlaže se da se u okviru standardiziranog pristupa i pristupa zasnovanog na internim rejting-sustavima za kreditni rizik odobri povlašteni tretman za izloženosti prema specijaliziranom financiranju čija je svrha financiranje sigurnih i dobrih infrastrukturnih projekata. Oni se utvrđuju s pomoću skupa kriterija kojima se može smanjiti profil rizičnosti izloženosti i poboljšati sposobnost institucija za upravljanje tim rizikom. Kriteriji su u skladu s onima s pomoću kojih se utvrđuju kvalificirani infrastrukturni projekti na koje se primjenjuje povlašteni tretman u skladu s okvirom Solventnost II. Predloženi tretman podliježe klauzuli o preispitivanju radi moguće prilagodbe te odredbe zbog njezina učinka na infrastrukturna ulaganja u EU-u te da bi se uzela u obzir sva relevantna kretanja na globalnoj razini. Time će se omogućiti, ako bude potrebno, i izmjena odredbe u cilju veće fleksibilnosti strukture financiranja infrastrukturnih projekata, tj. proširenja tretmana na infrastrukturna trgovačka društva. Komisija će, nakon savjetovanja s EBA-om, izvijestiti o kretanjima na tržištu infrastrukturnih ulaganja i stvarnom profilu rizičnosti takvih ulaganja te će dostaviti svoje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću zajedno sa svim odgovarajućim prijedlozima.

Preispitivanje investicijskih društava (CRR)

Preispitivanje investicijskih društava u skladu s člankom 508. stavkom 3. sad je u svojoj drugoj fazi. EBA je u prvom izvješću objavljenom u prosincu 2015. ustanovila da pravila koja vrijede za banke u skladu s CRR-om za većinu investicijskih društava nisu prikladna za predviđenu namjenu, uz iznimku onih koja su više sistemska i koja predstavljaju rizike slične onima s kojima se suočavaju kreditne institucije. EBA na zahtjev Komisije provodi dodatnu analizu i prikuplja podatke kako bi se propisao primjereniji i proporcionalan kapitalni zahtjev za investicijska društva kojim će se obuhvatiti svi parametri mogućeg novog režima. Očekuje se da će EBA svoj konačni prijedlog dostaviti Komisiji u lipnju 2017. Komisija do kraja 2017. namjerava predstaviti zakonodavne prijedloge kojima se uspostavlja poseban bonitetni okvir za nesistemska investicijska društva.

Smatra se da je do donošenja tih prijedloga primjereno dopustiti da nesistemska investicijska društva primjenjuju CRR u inačici koja je vrijedila prije stupanja izmjena na snagu. Na sistemska investicijska društva, s druge strane, primjenjivat će se izmijenjena inačica CRR-a. Time će se osigurati primjeren tretman sistemskih društava i smanjiti regulatorno opterećenje za nesistemska društva koja bi u protivnome u razdoblju prije konačnog donošenja bonitetnog okvira za investicijska društva koji će se predložiti u 2017. morala privremeno primjenjivati novi skup pravila namijenjenih kreditnim institucijama i sistemskim društvima.

Uvođenje izmijenjenog okvira za kamatni rizik (CRR i CRD)

Nakon promjena na razini BCBS-a koje se odnose na mjerenje kamatnih rizika izmijenjeni su članci 84. i 98. CRD-a i članak 448. CRR-a radi uvođenja revidiranog okvira za uključivanje kamatnih rizika za pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje. Izmjene uključuju uvođenje zajedničkog standardiziranog pristupa koji bi institucije mogle primijeniti za obuhvaćanje tih rizika ili čiju bi primjenu nadležna tijela mogla zahtijevati od institucije kad sustavi koje je institucija razvila za obuhvaćanje tih rizika nisu zadovoljavajući, poboljšani test netipičnih vrijednosti te zahtjeve za objavu. Osim toga, EBA je u skladu s člankom 84. CRD-a zadužena za razradu detalja standardizirane metodologije u pogledu kriterija i uvjeta koje bi institucije trebale primjenjivati u svrhu utvrđivanja, ocjenjivanja i ublažavanja kamatnih rizika i upravljanja tim rizicima te kako bi u skladu s člankom 98. CRD-a utvrdile šest nadzornih scenarija šoka koji se primjenjuju na kamatne stope i zajedničku pretpostavku koju institucije moraju provesti za test netipičnih vrijednosti.

2016/0360 (COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013 u pogledu omjera financijske poluge, omjera neto stabilnih izvora financiranja, zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, kreditnog rizika druge ugovorne strane, tržišnog rizika, izloženosti prema središnjim drugim ugovornim stranama, izloženosti prema subjektima za zajednička ulaganja, velikih izloženosti, zahtjeva za izvješćivanje i objavu i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke 14 ,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora 15 ,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)Nakon financijske krize do koje je došlo u razdoblju 2007. – 2008. Unija je provela opsežnu reformu regulatornog okvira za financijske usluge radi jačanja otpornosti financijskih institucija. Ta se reforma u velikoj mjeri temeljila na međunarodno dogovorenim standardima. Među brojnim mjerama paket reformi uključivao je donošenje Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća 16 i Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća 17 , čime su pojačani bonitetni zahtjevi za kreditne institucije i investicijska društva.

(2)Iako je zbog reforme financijski sustav postao stabilniji i otporniji na brojne vrste mogućih budućih šokova i kriza,, njome se nisu riješili svi utvrđeni problemi. Važan razlog za to bio je taj što međunarodna tijela koja donose standarde, kao npr. Bazelski odbor za nadzor banaka (Bazelski odbor) i Odbor za financijsku stabilnost, tada još nisu završili svoj rad na međunarodno dogovorenim rješenjima za te probleme. Sada kada je rad na važnim dodatnim reformama dovršen trebalo bi odgovoriti na neriješene probleme.

(3)Komisija je u Komunikaciji od 24. studenoga 2015. prepoznala potrebu za daljnjim smanjenjem rizika te se obvezala predstaviti zakonodavni prijedlog koji bi se temeljio na međunarodno dogovorenim standardima. I u Zaključcima Vijeća od 17. lipnja 2016. i Rezoluciji Europskog parlamenta od 10. ožujka 2016. 18 prepoznata je potreba za poduzimanjem daljnjih konkretnih zakonodavnih mjera koje bi trebalo donijeti za smanjenje rizika u financijskom sektoru.

(4)Mjerama za smanjenje rizika trebalo bi se ne samo dodatno ojačati otpornost europskog bankarskog sustava i povjerenje tržišta u taj sustav, nego i stvoriti temelj za daljnji napredak u dovršetku bankarske unije. Te se mjere trebaju razmotriti i s obzirom na šire izazove koji utječu na gospodarstvo Unije, posebno s obzirom na potrebu za promicanjem rasta i otvaranjem novih radnih mjesta u razdoblju neizvjesnih gospodarskih izgleda. U tom su kontekstu pokrenute različite važne inicijative politika, kao npr. Plan ulaganja za Europu i unija tržišta kapitala, kako bi se ojačalo gospodarstvo Unije. Stoga je važna nesmetana interakcija svih mjera za smanjenje rizika s tim inicijativama politika, kao i s nedavnim širim reformama u financijskom sektoru.

(5)Odredbe ove Uredbe o izmjeni trebale bi biti istovjetne međunarodno dogovorenim standardima te bi se njima trebalo osigurati da Direktiva 2013/36/EZ i ova Uredba i dalje budu istovjetne okviru Basel III. Ciljano usmjerene prilagodbe koje bi odražavale posebnosti Unije i šira razmatranja u pogledu politika trebale bi imati ograničeno područje primjene ili vrijeme kako se ne bi narušila opća pouzdanost bonitetnog okvira.

(6)Trebalo bi poboljšati i postojeće mjere za smanjenje rizika kako bi se osiguralo da se mogu primijeniti proporcionalnije te da se njima ne stvara pretjerano opterećenje u pogledu usklađenosti, posebno za manje i jednostavnije institucije.

(7)Omjerima financijske poluge pridonosi se očuvanju financijske stabilnosti jer djeluju kao potpora kapitalnim zahtjevima koji se temelje na riziku te ograničavaju stvaranje prekomjerne financijske poluge u vrijeme gospodarskog oporavka. Stoga bi trebalo uvesti zahtjev za omjer financijske poluge kako bi se dopunio postojeći sustav izvješćivanja i objavljivanja u pogledu omjera financijske poluge.

(8)Kako se ne bi nepotrebno ograničavalo pozajmljivanje institucija poduzećima i kućanstvima te kako bi se spriječili neopravdani negativni učinci na tržišnu likvidnost, zahtjev za omjer financijske poluge trebalo bi odrediti na razini na kojoj bi djelovao kao pouzdana potpora za rizik prekomjerne financijske poluge i pritom ne bi ometao gospodarski rast.

(9)Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) zaključilo je u svojem izvješću Komisiji 19 da bi omjer financijske poluge osnovnog kapitala kalibriran na 3 % za sve vrste kreditnih institucija predstavljao pouzdanu funkciju potpore. Zahtjev za omjer financijske poluge od 3 % dogovorio je i Bazelski odbor na međunarodnoj razini. Stoga bi zahtjev za omjer financijske poluge trebao biti kalibriran na 3 %.

(10)Međutim, zahtjevom za omjer financijske poluge od 3 % određene poslovne modele i poslovne linije ograničilo bi se više nego ostale. To bi posebno neproporcionalno utjecalo na javno kreditiranje od strane javnih razvojnih banaka i službeno zajamčene izvozne kredite. Omjer financijske poluge stoga bi trebalo prilagoditi za te vrste izloženosti.

(11)Omjerom financijske poluge ne bi se smjelo ugroziti ni pružanje usluga središnjeg poravnanja klijentima od strane institucija. Stoga bi iz mjere izloženosti omjera financijske poluge trebalo isključiti inicijalne marže za transakcije izvedenicama čije se poravnanje provodi centralno, koje su institucije u gotovini primile od svojih klijenata i koje prenose središnjim drugim ugovornim stranama.

(12)Bazelski odbor revidirao je međunarodni standard za omjer financijske poluge kako bi se pobliže odredili određeni aspekti strukture tog omjera. Uredbu (EU) br. 575/2013 trebalo bi uskladiti s revidiranim standardom kako bi se poboljšali jednaki međunarodni uvjeti za institucije iz EU-a koje posluju izvan Unije te kako bi se osiguralo da omjer financijske poluge ostane djelotvorna dopuna kapitalnim zahtjevima koji se temelje na riziku.

(13)Bazelski odbor trenutačno razmatra uvođenje dodatnog omjera financijske poluge za globalno sistemski važne banke (GSV banke). Konačnim ishodom rada Bazelskog obora na kalibraciji trebala bi se potaknuti rasprava o primjerenoj kalibraciji omjera financijske poluge za sistemski važne institucije iz EU-a.

(14)Odbor za financijsku stabilnost 9. studenoga 2015. objavio je Popis obveza („standard TLAC”) za ukupnu sposobnost pokrivanja gubitaka (TLAC) koji je u studenome 2015. prihvaćen na sastanku na vrhu država skupine G20 u Turskoj. Standardom TLAC od globalno sistemski važnih banaka (GSV banke) zahtijeva se da imaju dovoljan iznos obveza s velikom sposobnošću pokrivanja gubitaka (tj. obaveza na koje se primjenjuje bail-in) kako bi se osiguralo nesmetano i brzo pokrivanje gubitaka i dokapitalizacija u sanaciji. U svojoj Komunikaciji od 24. studenoga 2015. Komisija se obvezala da će do kraja 2016. predstaviti zakonodavni prijedlog . kojim bi se omogućilo provođenje standarda TLAC do 2019., odnosno do roka koji je dogovoren na međunarodnoj razini.

(15)Pri provedbi standarda TLAC u Uniji treba uzeti u obzir postojeći minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze (MREL) naveden u Direktivi 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća 20 . Budući da TLAC i MREL imaju isti cilj, osigurati da institucije imaju dovoljnu sposobnost za pokrivanje gubitaka, ta su dva zahtjeva elementi zajedničkog okvira koji se međusobno dopunjuju. U operativnom smislu, usklađenu minimalnu razinu standarda TLAC trebalo bi uvesti u Uredbu (EU) br. 575/2013 u obliku novog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, dok bi faktor uvećanja specifičan za društva za globalno sistemski važne institucije (GSV institucije) i zahtjev specifičan za društva za institucije koje nisu globalno sistemski važne trebalo uvesti ciljanim izmjenama Direktive 2014/59/EU i Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća 21 . Relevantne odredbe kojima se uvodi standard TLAC u ovoj Uredbi (EU) trebalo bi tumačiti zajedno s onima u prethodno navedenom zakonodavstvu i s Direktivom 2013/36/EU.

(16)U skladu sa standardom TLAC koji se odnosi samo na GSV banke, minimalni zahtjev za dostatni iznos regulatornog kapitala i obveze s velikom sposobnošću pokrivanja gubitaka uveden ovom Uredbom trebalo bi primjenjivati samo u slučaju GSV institucija. Međutim, pravila koja se odnose na prihvatljive obveze uvedene ovom Uredbom trebala bi se primjenjivati na sve institucije, u skladu s dopunskim prilagodbama i zahtjevima iz Direktive 2014/59/EU.

(17)U skladu sa standardom TLAC, zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze trebalo bi primjenjivati na subjekte u sanaciji koji su ili sami GSV institucije ili su dio grupe za koju je utvrđeno da je GSV institucija. Zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze trebalo bi primjenjivati ili na pojedinačnoj osnovi ili na konsolidiranoj osnovi, ovisno o tome jesu li ti subjekti u sanaciji samostalne institucije koje nemaju društva kćeri ili su to matična društva.

(18)Direktivom 2014/59/EU omogućuje se upotreba sanacijskih alata ne samo za institucije, već i za financijske holdinge i mješovite financijske holdinge. Matični financijski holdinzi i matični mješoviti financijski holdinzi trebali bi stoga imati dostatnu sposobnost pokrivanja gubitaka na isti način kao i matične institucije.

(19)Kako bi se osigurala djelotvornost zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, ključno je da instrumenti koji se drže radi ispunjavanja tog zahtjeva imaju veliku sposobnost pokrivanja gubitaka. Obveze koje se isključuju iz bail-in instrumenta iz Direktive 2014/59/EU nemaju takvu sposobnost, kao ni druge obveze koje bi, iako se na njih u načelu može primijeniti bail-in, mogle u praksi uzrokovati poteškoće za primjenu bail-ina. Te obveze stoga ne bi trebalo smatrati prihvatljivima za zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze. S druge strane, instrumenti kapitala, kao i podređene obveze, imaju veliku sposobnost pokrivanja gubitaka. Osim toga, potencijal pokrivanja gubitaka obveza koje imaju isti rang kao i određene isključene obveze trebalo bi priznati u određenoj mjeri, u skladu sa standardom TLAC.

(20)Kako bi se izbjeglo dvostruko obračunavanje obveza za potrebe zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze, trebalo bi uvesti pravila za odbitak ulaganja u stavke prihvatljivih obveza koja su u skladu s odgovarajućim pristupom odbitaka koji je već razvijen u Uredbi (EU) br. 575/2013 za instrumente kapitala. U skladu s tim pristupom, ulaganja u instrumente prihvatljivih obveza trebalo bi najprije odbiti od prihvatljivih obveza, a ako nema dovoljno obveza, trebalo bi ih odbiti od instrumenata dopunskog kapitala.

(21)Standard TLAC sadržava neke kriterije prihvatljivosti za obveze koji su stroži od postojećih kriterija prihvatljivosti za instrumente kapitala. Kako bi se osigurala dosljednost, kriterije prihvatljivosti za instrumente kapitala trebalo bi uskladiti u pogledu neprihvatljivosti instrumenata koje izdaju subjekti posebne namjene od 1. siječnja 2022.

(22)Od donošenja Uredbe (EU) br. 575/2013 međunarodni standard za bonitetni tretman izloženosti institucija središnjim drugim ugovornim stranama izmijenjen je kako bi se poboljšao tretman izloženosti institucija prema kvalificiranim središnjim drugim ugovornim stranama. Važne revizije tog standarda uključivale su upotrebu jedinstvene metode za određivanje kapitalnog zahtjeva za izloženosti zbog uplata u jamstveni fond, izričitu gornju granicu općih kapitalnih zahtjeva koja se primjenjuje na izloženosti prema kvalificiranim središnjim drugim ugovornim stranama te pristup za određivanje vrijednosti izvedenica koji je osjetljiviji na rizik u izračunu hipotetskih sredstava kvalificiranih središnjih drugih ugovornih strana. Istodobno je tretman izloženosti prema nekvalificiranim središnjim drugim ugovornim stranama ostao nepromijenjen. S obzirom na to da je revidiranim međunarodnim standardima uveden tretman koji je primjereniji za okruženje središnjeg poravnanja, pravo Unije trebalo bi izmijeniti kako bi se uključili ti standardi.

(23)Kako bi se osiguralo da institucije na odgovarajući način upravljaju svojim izloženostima u obliku udjela ili dionica u subjektima za zajednička ulaganja, pravila kojima se uređuje tretman tih izloženosti trebala bi biti osjetljiva na rizik te bi se njima trebala promicati transparentnost u pogledu odnosnih izloženosti subjekata za zajednička ulaganja. Bazelski odbor stoga je donio revidirani standard kojim se utvrđuje jasna hijerarhija pristupa za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za te izloženosti. U toj se hijerarhiji odražava stupanj transparentnosti za odnosne izloženosti. Uredbu (EU) br. 575/2013 trebalo bi uskladiti s tim pravilima dogovorenim na međunarodnoj razini.

(24)Za izračun vrijednosti izloženosti transakcija izvedenicama u skladu s okvirom za kreditni rizik druge ugovorne strane Uredbom (EU) br. 575/2013 institucijama se trenutačno daje mogućnost odabira između triju različitih standardiziranih pristupa: standardizirana metoda („SM”), metoda tržišne vrijednosti („MtMM”) i metoda originalne izloženosti („OEM”).

(25)Međutim, tim standardiziranim pristupima ne priznaje se na odgovarajući način karakter smanjenja rizika kolaterala u izloženostima. Njihove su kalibracije zastarjele i u njima se ne odražava visoka razina volatilnosti koja je opažena za vrijeme financijske krize. Njima se ne priznaju ni koristi od netiranja na odgovarajući način. Kako bi se uklonili ti nedostaci, Bazelski odbor odlučio je zamijeniti SM i MtMM novim standardiziranim pristupom za izračun vrijednosti izloženosti izvedenica, takozvanim standardiziranim pristupom za kreditni rizik druge ugovorne strane („SA-CCR”). S obzirom na to da je revidiranim međunarodnim standardima uveden novi standardizirani pristup koji bolje odgovara okruženju središnjeg poravnanja, pravo Unije trebalo bi izmijeniti kako bi se uključili ti standardi.

(26)Metoda SA-CCR osjetljivija je na rizik od metoda SM i MtM te bi se njome trebali razviti kapitalni zahtjevi u kojima se bolje odražavaju rizici institucija povezani s transakcijama izvedenicama. Istodobno je metoda SA-CCR složenija za provedbu u institucijama. Za neke od institucija koje trenutačno upotrebljavaju metodu MtM metoda SA-CCR može se pokazati kao previše složena i zahtjevna za provedbu. Za te institucije trebalo bi uvesti pojednostavnjenu inačicu metode SA-CCR. Budući da će takva pojednostavnjena inačica biti manje osjetljiva na rizik od metode SA-CCR, ona bi trebala biti primjereno kalibrirana kako bi se osiguralo da se u njoj ne podcjenjuje vrijednost izloženosti transakcija izvedenicama.

(27)Za institucije koje imaju vrlo ograničene izloženosti izvedenica i koje trenutačno upotrebljavaju metodu OEM, metoda SA-CCR i pojednostavnjena metoda SA-CCR mogle bi biti previše složene za provedbu. Metodu OEM trebalo bi stoga ograničiti na te institucije, no trebalo bi je revidirati kako bi se ispravili njezini glavni nedostaci.

(28)Trebalo bi uvesti jasne kriterije kako bi se instituciju usmjerilo pri odabiru dozvoljenih pristupa. Ti bi se kriteriji trebali temeljiti na veličini poslova s izvedenicama u instituciji, koja upućuje na stupanj složenosti koji bi institucija trebala biti sposobna zadovoljiti pri izračunu vrijednosti izloženosti.

(29)Za vrijeme financijske krize gubici u knjizi trgovanja za neke institucije s poslovnim nastanom u Uniji bili su znatni. Za neke se od njih pokazalo da razina potrebnog kapitala koja se zahtijevala za te gubitke nije bila dovoljna, što je dovelo do toga da su tražile izvanrednu javnu financijsku potporu. Zbog tih opažanja Bazelski je odbor uklonio brojne slabe točke u bonitetnom tretmanu pozicija iz knjige trgovanja koje su kapitalni zahtjevi za tržišne rizike.

(30)U 2009. je na međunarodnoj razini dovršen prvi skup reformi i prenesen u pravo Unije Direktivom 2010/76/EU Europskog parlamenta i Vijeća 22 .

(31)Međutim reformom iz 2009. nisu se uklonile strukturne slabosti standarda za kapitalne zahtjeve za tržišni rizik. Zbog nedovoljno jasne granice između knjige trgovanja i knjige pozicija kojima se ne trguje nastale su mogućnosti za regulatornu arbitražu, dok zbog nedostatka osjetljivosti na rizik kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike nije bilo moguće obuhvatiti sve rizike kojima su institucije bile izložene.

(32)Bazelski odbor stoga je pokrenuo temeljito preispitivanje knjige trgovanja (FRTB) kako bi se riješili ti nedostaci. To preispitivanje završeno je u siječnju 2016. Standardima FRTB-a poboljšava se osjetljivost na rizik okvira za tržišni rizik utvrđivanjem iznosa kapitalnih zahtjeva koji je proporcionalniji rizicima pozicija iz knjige trgovanja te se pojašnjava definicija granice između knjige pozicija kojima se ne trguje i knjige trgovanja.

(33)Provedbom standarda FRTB-a u Uniji treba se očuvati dobro funkcioniranje financijskih tržišta u Uniji. Nedavnim studijama učinka o standardima FRTB-a pokazalo se da se očekuje da će provedba standarda FRTB-a dovesti do naglog povećanja općih kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike. Kako bi se spriječilo naglo smanjenje trgovanja u Uniji, trebalo bi uvesti razdoblje postupnog uvođenja tako da institucije mogu priznati opću razinu kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike nastalu prenošenjem standarda FRTB-a u Uniji. Posebnu pažnju trebalo bi posvetiti i europskim posebnostima trgovanja i prilagodbi kapitalnih zahtjeva za državne i pokrivene obveznice te jednostavnim, transparentnim i standardiziranim sekuritizacijama.

(34)Proporcionalni tretman za tržišne rizike trebalo bi primijeniti i na institucije s ograničenim obujmom poslova u knjizi trgovanja, što bi omogućilo većem broju institucija s malim obujmom poslova trgovanja da primjenjuju okvir za kreditni rizik za pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje, kako je određeno u revidiranoj inačici odstupanja za mali obujam poslova iz knjige trgovanja. Osim toga, institucijama sa srednjim obujmom poslova iz knjige trgovanja trebalo bi omogućiti da upotrebljavaju pojednostavnjeni standardizirani pristup za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike u skladu s pristupom koji se trenutačno primjenjuje u skladu s Uredbom (EU) br. 575/2013.

(35)Trebalo bi ojačati okvir za velike izloženosti kako bi se poboljšala sposobnost institucija za pokrivanje gubitaka i kako bi se bolje uskladile s međunarodnim standardima. U tu svrhu trebalo bi upotrebljavati kapital veće kvalitete kao kapitalnu osnovu za izračun ograničenja velike izloženosti, a izloženosti prema kreditnim izvedenicama trebalo bi izračunavati s pomoću metode SA-CCR. Nadalje, ograničenje izloženosti koju GSV banke mogu imati prema drugim GSV bankama trebalo bi smanjiti kako bi se smanjili sistemski rizici koji se odnose na međusobne poveznice među velikim institucijama i vjerojatnost koju nastanak statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane GSV banke može imati na financijsku stabilnost.

(36) Iako se koeficijentom likvidnosne pokrivenosti (LCR) osigurava da kreditne institucije i sistemska investicijska društva mogu podnijeti veliki stres u kratkoročnom razdoblju, njime se ne osigurava da te kreditne institucije i investicijska društva dugoročno imaju stabilnu strukturu izvora financiranja. Stoga je jasno da bi trebalo oblikovati detaljan obvezujući zahtjev za stabilne izvore financiranja na razini EU-a koji bi trebao biti stalno ispunjen u cilju sprječavanja prekomjerne ročne neusklađenosti između imovine i obveza te pretjeranog oslanjanja na kratkoročne izvore financiranja velikih klijenata.

(37)U skladu sa standardima Bazelskog odbora za stabilne izvore financiranja trebalo bi stoga donijeti pravila za definiranje zahtjeva za stabilne izvore financiranja kao omjera iznosa dostupnih stabilnih izvora financiranja institucije i njezina iznosa potrebnih stabilnih izvora financiranja u razdoblju od jedne godine. To je obvezujući omjer neto stabilnih izvora financiranja („NSFR”). Iznos dostupnih stabilnih izvora financiranja trebalo bi izračunati množenjem obveza i regulatornog kapitala institucije odgovarajućim faktorima kojima se odražava njihov stupanj pouzdanosti za vrijeme jednogodišnjeg razdoblja NSFR-a. Iznos dostupnih stabilnih izvora financiranja trebalo bi izračunati množenjem imovine i izvanbilančnih izloženosti institucije odgovarajućim faktorima kojima se odražavaju njihova likvidnosna obilježja i preostali rokovi do dospijeća za vrijeme jednogodišnjeg razdoblja NSFR-a.

(38)NSFR bi trebalo iskazati kao postotak i utvrditi na najnižoj razini od 100 %, što upućuje na to da institucija ima dovoljno stabilnih izvora financiranja kako bi ispunila svoje potrebe za financiranjem tijekom jednogodišnjeg razdoblja u uobičajenim i stresnim uvjetima. Ako NSFR padne ispod razine od 100 %, institucija bi trebala ispuniti posebne zahtjeve određene u članku 414. Uredbe (EU) br. 575/2013 za pravodobno ponovno uspostavljanje svoje najniže razine NSFR-a. Nadzorne mjere u slučaju neusklađenosti ne bi trebale biti automatske, već bi nadležna tijela trebala procijeniti razloge za neusklađenost sa zahtjevom za NSFR prije određivanja mogućih nadzornih mjera.

(39)U skladu s preporukama EBA-e iz njezina izvješća od 15. prosinca 2015., sastavljenog u skladu s člankom 510. stavcima 1. i 2. Uredbe (EU) br. 575/2013, pravila za izračun NSFR-a trebala bi biti blisko usklađena sa standardima Bazelskog odbora, uključujući razvoj tih standarda u pogledu tretmana transakcija izvedenicama. Međutim, potreba da se uzmu u obzir neke europske posebnosti kako bi se osiguralo da se NSFR-om ne sprječava financiranje europskog realnog gospodarstva opravdava donošenje nekih prilagodbi NSFR-a iz bazelskog okvira radi definiranja europskog NSFR-a. Te prilagodbe zbog europskog konteksta preporučuju se u izvješću o NSFR-u koji je sastavila EBA i odnose se uglavnom na poseban tretman za i. prolazne modele općenito, a posebno za izdavanje pokrivenih obveznica; ii. poslove financiranja trgovine; iii. centraliziranu reguliranu štednju; iv. stambene kredite za koje postoji jamstvo i v. kreditne unije. U tim predloženim posebnim tretmanima u velikoj se mjeri odražava povlašteni tretman koji imaju ti poslovi u europskom LCR-u u usporedbi s LCR-om iz bazelskog okvira. Budući da se NSFR-om dopunjuje LCR, ta dva omjera zaista bi trebala biti dosljedna u svojoj definiciji i kalibraciji. To posebno vrijedi za faktore potrebnih stabilnih izvora financiranja koji se primjenjuju na visokokvalitetnu likvidnu imovinu iz LCR-a za izračun NSFR-a koji mora odražavati definicije i korektivne faktore koji se primjenjuju u europskom LCR-u, bez obzira na usklađenost s općim i operativnim zahtjevima utvrđenima za izračun LCR-a koji nisu primjereni u jednogodišnjem okviru za izračun NSFR-a.

(40)Izvan okvira europskih posebnosti strogi tretman transakcija izvedenicama u bazelskom NSFR-u mogao bi imati važan učinak na poslove s izvedenicama institucija i, posljedično, na europska financijska tržišta te na pristup krajnjih korisnika nekim postupcima. Na transakcije izvedenicama i na neke međusobno povezane transakcije, uključujući poslove poravnanja, uvođenje bazelskog NSFR-a bez provođenja opsežnih studija kvantitativnog učinka i javnog savjetovanja moglo bi imati neopravdan i neproporcionalan učinak. Dodatni zahtjev u pogledu držanja 20 % stabilnih izvora financiranja za bruto obveze po izvedenicama vrlo se često smatra grubom mjerom kojom se precjenjuju dodatni rizici financiranja povezani s mogućim porastom obveza po izvedenicama tijekom jednogodišnjeg razdoblja. Stoga se čini razumnim donijeti alternativnu mjeru osjetljiviju na rizik kako se ne bi narušilo dobro funkcioniranje europskih financijskih tržišta i osiguravanje instrumenata za zaštitu od rizika za institucije i krajnje korisnike, uključujući poduzeća, kako bi se osiguralo njihovo financiranje kao cilj unije tržišta kapitala.

Za transakcije izvedenicama koje nisu pokrivene maržom, čiji budući rizici financiranja ovise o nekim nepredvidivim događajima, kao što su pokretači povezani s rejtingom kojima se zahtijeva dostavljanje kolaterala, i koje se najbolje određuju njihovom tržišnom vrijednošću, koja bi odgovarala iznosu potrebnog izvora financiranja ako nastupi takav događaj, trebao bi se primjenjivati faktor potrebnih stabilnih izvora financiranja („RSF”) od 10 % na njihove bruto obveze po izvedenicama. Faktor RSF-a od 20 % zaista se čini vrlo konzervativnim. Kod transakcija izvedenicama koje su pokrivene maržom uvedena je mogućnost za institucije koje upotrebljavaju metodu SA-CCR da primjenjuju RSF faktor od 20 %, kako je navedeno u bazelskom standardu ili da upotrijebe svoju potencijalnu buduću izloženost koja se izračunava prema metodi SA-CCR. Institucije koje ne upotrebljavaju SA-CCR imaju vrlo malen portfelj izvedenica i trebale bi biti izuzete iz tog zahtjeva. Taj je pristup osjetljiviji na rizik i s obzirom na to da je namijenjen izračunu kreditnog rizika druge ugovorne strane i omjera financijske poluge, ne bi smio predstavljati dodatno opterećenje za institucije.

(41)Neujednačenim tretmanom iz bazelskog okvira za kratkoročne izvore financiranja, kao što su repo transakcije (stabilni izvori financiranja ne priznaju se) i za kratkoročno pozajmljivanje, kao što su obratne repo transakcije (zahtijevaju se određeni stabilni izvori financiranja – 10 % ako su kolateralizirani visokokvalitetnom likvidnom imovinom prvog stupnja – HQLA – kako je definirana LCR-om i 15 % za druge transakcije) s financijskim klijentima nastoji se obeshrabriti snažne poveznice kratkoročnim izvorima financiranja među financijskim klijentima koji su izvor međusobne povezanosti i otežava se sanacija pojedine institucije bez prijenosa rizika na ostatak financijskog sustava u slučaju njezine propasti. Međutim, kalibracija neujednačenosti pretjerano je konzervativna i može utjecati na likvidnost vrijednosnih papira koji se obično upotrebljavaju kao kolateral u kratkoročnim transakcijama, posebno državne obveznice, jer će institucije vjerojatno smanjiti obujam svojih operacija na tržištima repo transakcija. Takvim pristupom mogle bi se ugroziti i aktivnosti održavanja tržišta jer tržišta repo transakcija olakšavaju upravljanje nužnim inventarom i na taj su način suprotna ciljevima unije tržišta kapitala. Nadalje, tako bi se otežalo brzo pretvaranje tih vrijednosnih papira u gotovinu po dobroj cijeni, što bi moglo ugroziti djelotvornost LCR-a čija je svrha osigurati zaštitni sloj likvidne imovine koja se može lako pretvoriti u gotovinu u slučaju likvidnosnog stresa. U konačnici, kalibracija te neujednačenosti mogla bi utjecati na likvidnost međubankovnog tržišta financiranja, posebno za potrebe upravljanja likvidnošću, jer će bankama postati skuplje međusobno kreditiranje na kratkoročnoj osnovi. Trebalo bi zadržati neujednačen tretman, no faktore RSF-a trebalo bi smanjiti na 5 %, odnosno 10 % (umjesto dosadašnjih 10 % i 15 %).

(42)Osim ponovne kalibracije bazelskog faktora RSF-a koji se primjenjuje na kratkoročne obratne repo transakcije s financijskim klijentima, koje su osigurane državnim obveznicama (faktor RSF-a od 5 % umjesto 10 %), pokazalo se da su potrebne neke druge prilagodbe kako bi se osiguralo da se uvođenjem NSFR-a ne ugrožava likvidnost tržišta državnih obveznica. Bazelski faktor RSF-a od 5 % koji se primjenjuje na HQLA prvog stupnja, uključujući državne obveznice, upućuje na to da bi institucije trebale držati brzo dostupne dugoročne neosigurane izvore financiranja u tom postotku, bez obzira na vrijeme u kojem očekuju da će držati te državne obveznice. To bi mogao biti dodatni poticaj za institucije da radije polažu gotovinu kod središnjih banaka, nego da djeluju kao primarni trgovci i osiguravaju likvidnost na tržištu državnih obveznica. Osim toga, to nije u skladu s LCR-om koji priznaje potpunu likvidnost te vrste imovine čak i u vrijeme ozbiljnog likvidnosnog stresa (korektivni faktor 0 %). Faktor RSF-a za HQLA prvog stupnja kako je definiran u europskom LCR-u, isključujući iznimno visokokvalitetne pokrivene obveznice, stoga bi trebalo smanjiti s 5 % na 0 %.

(43)Nadalje, svu likvidnu imovinu visoke kvalitete prvog stupnja kako je definirana LCR-om, isključujući visokokvalitetne pokrivene obveznice, koja je primljena kao varijacijska marža u ugovorima o izvedenicama, trebalo bi prebiti s imovinom iz izvedenica, dok se u skladu s bazelskim standardom prihvaća samo gotovina, uz poštovanje uvjeta iz okvira financijske poluge za prijeboj imovine iz izvedenica. Takvim širim priznavanjem imovine koja je primljena kao varijacijska marža pridonijet će se likvidnosti tržišta državnih obveznica, izbjeći će se kažnjavanje krajnjih korisnika koji drže velike iznose državnih obveznica, a malo gotovine ( npr. mirovinski fondovi) te će se izbjeći dodatno povećanje potražnje za gotovinom na tržištima repo transakcija.

(44)NSFR bi trebalo primjenjivati na institucije na pojedinačnoj i na konsolidiranoj osnovi, osim ako nadležna tijela izuzmu iz primjene NSFR na pojedinačnoj osnovi. Time se udvostručuje područje primjene LCR-a koje NSFR nadopunjuje. Ako NSFR na pojedinačnoj osnovi nije izuzet iz primjene, transakcijama između dviju institucija koje pripadaju istoj grupi ili istom institucionalnom sustavu zaštite trebalo bi, u načelu, dodijeliti iste faktore dostupnog i potrebnog stabilnog izvora financiranja kako bi se izbjegao gubitak izvora financiranja na internom tržištu te kako se ne bi ugrozilo djelotvorno upravljanje likvidnošću u europskim grupama u kojima se likvidnošću upravlja centralno. Takav povlašteni jednaki tretman trebalo bi odobriti samo za transakcije unutar grupe, kada postoje svi nužni zaštitni mehanizmi, na temelju dodatnih kriterija za prekogranične transakcije te samo uz prethodno odobrenje uključenih nadležnih tijela jer se ne može pretpostaviti da će institucije koje imaju poteškoće u ispunjavanju svojih obveza plaćanja uvijek primati financijsku potporu od drugih društava koja pripadaju istoj grupi ili istom institucionalnom sustavu zaštite.

(45)Pri konsolidaciji društava kćeri u trećim zemljama trebalo bi uzeti u obzir na odgovarajući način zahtjeve za stabilne izvore financiranja u tim zemljama. U skladu s tim, pravilima o konsolidaciji u Uniji ne bi se smio uvesti povoljniji tretman za dostupne i potrebne stabilne izvore financiranja u društvima kćerima iz trećih zemalja od onog koji je na raspolaganju na temelju nacionalnog prava u tim trećim zemljama.

(46)U skladu s člankom 508. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 Komisija treba izvijestiti o primjerenom sustavu za bonitetni nadzor investicijskih društava i dostaviti, prema potrebi, zakonodavni prijedlog. Dok se ne počne primjenjivati ta odredba, na investicijska društva koja nisu sistemska investicijska društva trebalo bi i dalje primjenjivati nacionalno pravo država članica koje se odnosi na zahtjev za neto stabilne izvore financiranja. Međutim, na investicijska društva koja nisu sistemska investicijska društva trebalo bi primjenjivati NSFR propisan Uredbom (EU) br. 575/2013 na konsolidiranoj osnovi, ako su ona dio bankovne grupe, kako bi se omogućio odgovarajući izračun NSFR-a na konsolidiranoj osnovi.

(47)Od institucija bi trebalo zahtijevati da podnose izvješće svojim nadležnim tijelima u izvještajnoj valuti o obvezujućem detaljnom NSFR-u za sve stavke i zasebno za stavke nominirane u svakoj značajnoj valuti kako bi se osiguralo odgovarajuće praćenje mogućih valutnih neusklađenosti. Zbog NSFR-a ne bi trebalo doći do bilo kakvih dvostrukih zahtjeva za izvješćivanje za institucije ili do zahtjeva za izvješćivanje koji nisu u skladu s pravilima koja su na snazi te bi institucije trebale imati dovoljno vremena da se pripreme za stupanje na snagu novih zahtjeva za izvješćivanje.

(48)Budući da je pružanje smislenih i usporedivih informacija tržištu o zajedničkim ključnim podacima o riziku institucija temeljna okosnica pouzdanog bankarskog sustava, nužno je smanjiti neujednačenost informacija što je više moguće i olakšati usporedivost profila rizičnosti kreditnih institucija unutar iste nadležnosti i među različitim nadležnostima. Bazelski odbor za nadzor banaka (BCBS) objavio je revidirane standarde za objavljivanje iz stupa 3. u siječnju 2015. kako bi se poboljšala usporedivost, kvaliteta i dosljednost regulatornih objava institucija za tržište. Stoga je primjereno izmijeniti postojeće zahtjeve za objavu kako bi se proveli ti novi međunarodni standardi.

(49)Sudionici Komisijina poziva na očitovanje o regulatornom okviru EU-a za financijske usluge smatraju trenutačne zahtjeve za objavu neproporcionalnima i opterećujućima za manje institucije. Ne dovodeći u pitanje veće usklađivanje objava s međunarodnim standardima, od manjih i manje složenih institucija trebalo bi zahtijevati da njihove objave budu manje učestale i detaljne nego objave većih, usporedivih institucija, čime bi se smanjilo administrativno opterećenje kojem podliježu.

(50)Trebalo bi pojasniti objave u pogledu primitaka. Nadalje, od institucija koje ostvaruju korist od odstupanja od određenih pravila o primicima trebalo bi zahtijevati da objavljuju informacije koje se odnose na takvo odstupanje.

(51)Primjenom rezerviranja za očekivane gubitke po kreditima, koja su uvedena revidiranim međunarodnim računovodstvenim standardom za financijske instrumente „MSFI 9”, moglo bi doći do iznenadnog znatnog povećanja omjera kapitala institucija. Dok su u tijeku rasprave o primjerenom bonitetnom tretmanu učinka većih očekivanih gubitaka po kreditima te kako bi se spriječio neželjeni negativni učinak na odobravanje kredita kreditnih institucija, trebalo bi postupno uvesti dodatno rezerviranje za kreditni rizik u skladu sa standardom MSFI 9.

(52)Mali i srednji poduzetnici (MSP-ovi) čine jedan od stupova gospodarstva Unije s obzirom na to da imaju ključnu ulogu u stvaranju gospodarskog rasta i zaposlenosti. Budući da MSP-ovi imaju niži sistemski rizik od većih poduzeća, kapitalni zahtjevi za izloženosti prema MSP-ovima trebali bi biti niži od onih za velika poduzeća kako bi se osiguralo da banke na optimalan način financiraju MSP-ove. Trenutačno se na izloženosti prema MSP-ovima u iznosu do 1,5 milijuna EUR primjenjuje smanjenje iznosa izloženosti ponderirane rizikom od 23,81 %. S obzirom na to da prag od 1,5 milijuna EUR za izloženost prema MSP-ovima nije pokazatelj za promjenu rizičnosti MSP-a, smanjenje kapitalnih zahtjeva trebalo bi proširiti na izloženosti prema MSP-ovima iznad praga od 1,5 milijuna EUR, a za dio koji premašuje taj prag trebalo bi primijeniti smanjenje iznosa izloženosti ponderirane rizikom od 15 %.

(53)Ulaganja u infrastrukturu ključna su za jačanje europske konkurentnosti i poticanje otvaranja novih radnih mjesta. Oporavak i budući rast gospodarstva Unije uvelike ovise o raspoloživosti kapitala za strateška ulaganja od europske važnosti u infrastrukturu, posebno u širokopojasne i energetske mreže te u prometnu infrastrukturu, posebno u industrijskim centrima; u obrazovanje, istraživanja i inovacije te u obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost. U Planu ulaganja za Europu nastoji se promicati dodatno financiranje održivih infrastrukturnih projekata, među ostalim mobilizacijom dodatnih privatnih izvora financiranja. Za više potencijalnih ulagača glavni su razlozi za zabrinutost primijećeni nedostatak održivih projekata i ograničena sposobnost za pravilnu ocjenu rizika, s obzirom na njihovu suštinski složenu prirodu.

(54)Kako bi se potaknula privatna ulaganja u infrastrukturne projekte ključno je stoga odrediti regulatorno okruženje kojim se mogu promicati visokokvalitetni infrastrukturni projekti i smanjiti rizici za ulagatelje. Posebno je potrebno smanjiti kapitalne zahtjeve za izloženosti prema infrastrukturnim projektima, pod uvjetom da zadovoljavaju skup kriterija pomoću kojih je moguće smanjiti njihov profil rizičnosti i poboljšati predvidivost novčanih tokova. Komisija bi trebala preispitati tu odredbu do [tri godine nakon stupanja na snagu] kako bi se procijenili (a) njezin učinak na opseg infrastrukturnih ulaganja institucija i kvaliteta ulaganja, uzimajući u obzir ciljeve EU-a u pogledu prelaska na gospodarstvo s niskim razinama ugljika, otporno na klimatske promjene te kružno gospodarstvo. i (b) njezina primjerenost s bonitetnog stajališta. Komisija bi trebala razmotriti i je li potrebno proširiti područje primjene na ulaganja poduzeća u infrastrukturu.

(55)Člankom 508. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća2 propisuje se da Komisija izvješćuje Europski parlament i Vijeće o primjerenom režimu bonitetnog nadzora investicijskih društava i društava iz članka 4. stavka 1. točaka 2.(b) i (c) te Uredbe, nakon čega, prema potrebi, donosi zakonodavni prijedlog. Tim se zakonodavnim prijedlogom mogu uvesti novi zahtjevi za navedena društva. Za osiguravanje proporcionalnosti i izbjegavanje nepotrebnih regulatornih promjena koje se ponavljaju investicijska društva koja nisu sistemska trebalo bi stoga isključiti iz usklađivanja s novim odredbama o izmjeni Uredbe (EU) br. 575/2013. Međutim, na investicijska društva koja predstavljaju isti sistemski rizik kao i kreditne institucije trebalo bi primjenjivati iste zahtjeve kakvi se primjenjuju na kreditne institucije.

(56)S obzirom na poboljšani nadzor nad grupom koji je posljedica snažnijeg okvira za bonitetni nadzor i uspostave bankarske unije poželjno je da institucije više iskorištavaju prednosti jedinstvenog tržišta, među ostalim kako bi osigurale učinkovito upravljanje kapitalnim i likvidnosnim resursima u cijeloj grupi. Stoga bi mogućnost izuzeća iz primjene zahtjeva na pojedinačnoj osnovi za društva kćeri ili matična društva trebala biti dostupna za prekogranične grupe, pod uvjetom da postoje odgovarajući zaštitni mehanizmi kojima se osigurava da subjekti na koje se primjenjuje izuzeće imaju na raspolaganju dovoljan kapital i likvidnost. Ako su ispunjeni svi zaštitni mehanizmi, nadležno tijelo odlučuje hoće li odobriti takva izuzeća. Odluke nadležnih tijela trebale bi biti opravdane na odgovarajući način.

(57)Kako bi se institucijama olakšalo usklađivanje s pravilima iz ove Uredbe i Direktive 36/2013/EU kao i s regulatornim tehničkim standardima, provedbenim tehničkim standardima, smjernicama i predlošcima donesenim radi provedbe tih pravila, EBA bi trebala razviti informatički alat u cilju pružanja smjernica institucijama za odgovarajuće odredbe, standarde i predloške, s obzirom na njihovu veličinu i poslovni model.

(58)Kako bi se olakšala usporedivost objavljivanja, EBA bi trebala biti zadužena za izradu standardiziranih predložaka za objavu koji bi obuhvaćali sve značajne zahtjeve za objavu iz Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća. Pri izradi tih standarda EBA bi trebala uzeti u obzir veličinu i složenost institucija, kao i prirodu i razinu rizika njihovih poslova.

(59)Kako bi se osigurala odgovarajuća definicija nekih posebnih tehničkih odredaba iz Uredbe (EU) br. 575/2013 i kako bi se uzela u obzir moguća kretanja na međunarodnoj razini, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo bi delegirati Komisiji s obzirom na popis proizvoda ili usluga čija se imovina i obveze mogu smatrati međuovisnima te s obzirom na tretman transakcija izvedenicama, transakcija osiguranih kolateralom i transakcija ovisnih o kretanju na tržištu kapitala te neosiguranih transakcija s financijskim klijentima koje imaju preostalo dospijeće kraće od šest mjeseci za izračun neto stabilnih izvora financiranja.

(60)Komisija bi trebala donijeti nacrt regulatornih tehničkih standarda koje je izradila EBA u području kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik za pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje, instrumenata izloženih preostalim rizicima, izračuna iznenadnih statusa neispunjavanja obveza odgovarajuće odnosne obveze, odobrenja za upotrebu internih modela za tržišni rizik, retroaktivnog testiranja internih modela, raspodjele dobiti i gubitka, faktora rizika koji se ne mogu modelirati i rizika nastanka statusa neispunjavanja obveze za pristup internih modela za tržišni rizik, s pomoću delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a i u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka. Komisija i EBA trebale bi osigurati da te standarde i zahtjeve mogu primijeniti sve odgovarajuće institucije na način koji je razmjeran vrsti, opsegu i složenosti tih institucija i poslova koje obavljaju.

(61)Za potrebe primjene pravila o velikim izloženostima Komisija bi trebala donošenjem akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije odrediti u kojim su okolnostima uvjeti za postojanje grupe povezanih klijenata ispunjeni te kako izračunati vrijednost izloženosti koja proizlazi iz ugovora navedenih u Prilogu II. i kreditnih izvedenica koje nisu ugovorene izravno s klijentom, već se na njima temelji dužnički ili vlasnički instrument koji je izdao taj klijent, kao i rok u kojem nadležna tijela mogu dopustiti prekoračenje ograničenja izloženosti. Komisija bi trebala izdati i regulatorni tehnički standard kako bi odredila format i učestalost izvješćivanja o velikim izloženostima, kao i kriterije za utvrđivanje banaka u sjeni na koje se odnose obveze izvješćivanja o velikim izloženostima.

(62)U pogledu kreditnog rizika druge ugovorne strane ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu definiranja aspekata povezanih sa značajnim činiteljem rizika transakcija, nadzornom deltom i faktorom uvećanja za kategoriju robnog rizika.

(63)Prije donošenja akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provode u skladu s načelima navedenim u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Konkretno, u cilju osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(64)Kako bi se učinkovitije odgovorilo na kretanja tijekom vremena u pogledu standarda za objavu na međunarodnoj razini i na razini Unije, Komisija bi trebala imati ovlast za donošenje izmjena zahtjeva za objavu iz Uredbe (EU) br. 575/2013 na temelju delegiranog akta.

(65)EBA bi trebala izvijestiti o tome kako bi se mogla poboljšati proporcionalnost paketa Unije o nadzornom izvješćivanju u smislu područja primjene, detaljnosti ili učestalosti.

(66)Za potrebe primjene kapitalnih zahtjeva za izloženosti u obliku udjela ili dionica u subjektima za zajednička ulaganja Komisija bi trebala donošenjem regulatornog tehničkog standarda odrediti način na koji institucije izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom prema pristupu koji se temelji na politici ulaganja ako nije dostupan nijedan ulazni podatak koji se zahtijeva za taj izračun.

(67)Budući da se ciljevi ove Uredbe, prvenstveno jačanje i poboljšanje već postojećeg zakonodavstva Unije kojim se osiguravaju jedinstveni bonitetni zahtjevi koji se primjenjuju na kreditne institucije i investicijska društva u cijeloj Uniji, ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti na razini država članica, već se zbog svojih razmjera i učinaka mogu bolje ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti, kako je utvrđeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Uredba ne prelazi ono što je nužno za ostvarivanje tih ciljeva.

(68)S obzirom na izmjene tretmana izloženosti prema kvalificiranim središnjim drugim ugovornim stranama, posebno tretmana uplata institucija u jamstvene fondove kvalificiranih središnjih drugih ugovornih strana, trebalo bi izmijeniti relevantne odredbe Uredbe (EU) br. 648/2012 koje su uvedene tom Uredbom na temelju Uredbe (EU) br. 575/20136 i u kojima se navodi izračun hipotetskog kapitala središnjih drugih ugovornih strana koji tada institucije upotrebljavaju za izračun svojih kapitalnih zahtjeva.

(69)Primjena određenih odredaba o novim kapitalnim zahtjevima i prihvatljivim obvezama kojima se provodi standard TLAC trebala bi početi 1. siječnja 2019., kako je dogovoreno na međunarodnoj razini.

(70)Uredbu (EU) br. 575/2013 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EU) br. 575/2013 mijenja se kako slijedi:

(1)Članak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 1.
Područje primjene

Ovom Uredbom propisuju se jedinstvena pravila o općim bonitetnim zahtjevima koje institucije, financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi koji podliježu nadzoru u skladu s Direktivom 2013/36/EU ispunjavaju u odnosu na sljedeće stavke:

(a)kapitalni zahtjevi koji se odnose na potpuno mjerive, jedinstvene i standardizirane elemente kreditnog rizika, tržišnog rizika, operativnog rizika i rizika namire;

(b)zahtjevi za ograničavanje velikih izloženosti;

(c)likvidnosni zahtjevi koji se odnose na potpuno mjerive, jedinstvene i standardizirane elemente likvidnosnog rizika;

(d)izvještajni zahtjevi u vezi s točkama (a), (b) i (c) i s financijskom polugom;

(e)zahtjevi za javnu objavu.

Ovom Uredbom propisuju se jedinstvena pravila o kapitalnim zahtjevima i zahtjevima za prihvatljive obveze koje ispunjavaju subjekti u sanaciji koji su globalne sistemski važne institucije (GSV institucije) ili su dio GSV institucija i značajnih društava kćeri GSV institucija izvan EU-a.

Ovom Uredbom ne određuju se zahtjevi za objavu za nadležna tijela u području bonitetne regulative i nadzora institucija propisani Direktivom 2013/36/EU.”.

(2)Članak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 2.
Nadzorne ovlasti

1.Radi osiguranja usklađenosti s ovom Uredbom nadležna tijela imaju ovlasti i provode postupke propisane Direktivom 2013/36/EU i ovom Uredbom.

2.Radi osiguranja usklađenosti s ovom Uredbom sanacijska tijela imaju ovlasti i provode postupke propisane Direktivom 2014/59/EU i ovom Uredbom.

3.Nadležna tijela i sanacijska tijela surađuju radi osiguranja usklađenosti s kapitalnim zahtjevima i zahtjevima za prihvatljive obveze.”.

(3)Članak 4. mijenja se kako slijedi:

(a)u stavku 1. točka 7. zamjenjuje se sljedećim:

„(7)    „subjekt za zajedničko ulaganje” ili „CIU” znači UCITS definiran člankom 1. stavkom 2. Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 23 ili AIF definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (a) Direktive 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća 24 ;”;

(b)u stavku 1. točka 20. zamjenjuje se sljedećim:

„(20) „financijski holding” znači financijska institucija čija su društva kćeri isključivo ili uglavnom institucije ili financijske institucije i koja nije mješoviti financijski holding.

Društva kćeri financijske institucije uglavnom su institucije ili financijske institucije ako je barem jedno od njih institucija i ako je više od 50 % vlasničkog kapitala, konsolidirane imovine, prihoda, osoblja ili drugog pokazatelja financijske institucije koje nadležno tijelo smatra relevantnim povezano s društvima kćerima koja su institucije ili financijske institucije.”;

(c)u stavku 1. točka 26. zamjenjuje se sljedećim:

„(26) „financijska institucija” znači društvo koje nije institucija i nije samo industrijski holding, a čija je osnovna djelatnost stjecanje udjela ili obavljanje jedne ili više djelatnosti navedenih u točkama 2. do 12. i točki 15. Priloga I. Direktivi 2013/36/EU, uključujući financijski holding, mješoviti financijski holding, instituciju za platni promet u smislu Direktive 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 25 i društvo za upravljanje imovinom, ali isključujući osigurateljne holdinge i mješovite osigurateljne holdinge definirane člankom 212. stavkom 1. točkama (f) i (g) Direktive 2009/138/EZ;”;

(d)u stavku 1. točki 39. umeće se sljedeći podstavak:

„Dvije ili više fizičkih ili pravnih osoba koje zbog svoje izravne izloženosti istoj središnjoj drugoj ugovornoj strani za potrebe poravnanja ispunjavaju uvjete iz točaka (a) i (b) ne smatraju se grupom povezanih osoba.”;

(e)u stavku 1. točki 71. uvodna rečenica u podtočki (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b) za potrebe članka 97. to znači zbroj sljedećih elemenata:”;

(f)u stavku 1. točki 72. podtočka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a) uređeno je tržište ili tržište treće zemlje koje se smatra istovjetnim uređenom tržištu u skladu s postupkom iz članka 25. stavka 4. točke (a) Direktive 2014/65/EU;”;

(g)u stavku 1. točka 86. zamjenjuje se sljedećim:

„(86) „knjiga trgovanja” znači sve pozicije u financijskim instrumentima i robi koje institucija drži s namjerom trgovanja ili da bi zaštitila pozicije koje drži s namjerom trgovanja ili pozicije iz članka 104. stavka 2., isključujući pozicije iz članka 104. stavka 3.;”.

(h)u stavku 1. točka 91. zamjenjuje se sljedećim:

„(91) „izloženost iz trgovanja” znači sadašnja izloženost, uključujući varijacijsku maržu koja pripada klirinškom članu i koju on tek treba primiti, i svaka potencijalna buduća izloženost klirinškog člana ili klijenta prema središnjoj drugoj ugovornoj strani koja proizlazi iz ugovora i transakcija navedenih u članku 301. stavku 1. točkama (a), (b) i (c) te inicijalna marža;”.

(i)u stavku 1. točka 96. zamjenjuje se sljedećim:

„(96) „interna zaštita” znači pozicija koja značajno poništava elemente rizika između pozicija iz knjige trgovanja i jedne ili više pozicija iz knjige pozicija kojima se ne trguje ili između dva stola za trgovanje;”.

(j)u stavku 1. dodaju se sljedeće točke:

(129) „sanacijsko tijelo” znači sanacijsko tijelo definirano člankom 2. stavkom 1. točkom 18. Direktive 2014/59/EU;

(130) „subjekt u sanaciji” znači subjekt u sanaciji definiran člankom 2. stavkom 1. točkom 83.a Direktive 2014/59/EU;

(131) „grupa u sanaciji” znači grupa u sanaciji definirana člankom 2. stavkom 1. točkom 83.b Direktive 2014/59/EU;

(132) „globalna sistemski važna institucija” (GSV institucija) znači GSV institucija utvrđena u skladu s člankom 131. stavcima 1. i 2. Direktive 2013/36/EU;

(133) „globalna sistemski važna institucija izvan EU-a” (GSV institucija izvan EU-a) znači globalne sistemski važne bankarske grupacije ili banke (GSV banke) koje nisu GSV institucije i na popisu su GSV banaka koji objavljuje Odbor za financijsku stabilnost i koji se redovito ažurira;

(134) „značajno društvo kći” znači društvo kći koje na pojedinačnoj ili konsolidiranoj osnovi ispunjava bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)društvo kći drži više od 5 % konsolidirane rizikom ponderirane imovine svojeg izvornog matičnog društva;

(b)društvo kći ostvaruje više od 5 % ukupnih prihoda iz poslovanja svojeg izvornog matičnog društva;

(c)mjera ukupne izloženosti omjera financijske poluge društva kćeri iznosi više od 5 % konsolidirane mjere izloženosti omjera financijske poluge njegova izvornog matičnog društva;

(135) „GSV subjekt” znači subjekt koji ima pravnu osobnost i koji je GSV institucija ili je dio GSV institucije ili GSV institucije izvan EU-a;

(136) „bail-in instrument” znači bail-in instrument definiran člankom 2. stavkom 1. točkom 57. Direktive 2014/59/EU;

(137) „grupa” znači grupa društava od kojih je najmanje jedno institucija i koja se sastoji od matičnog društva i njegovih društava kćeri ili društava povezanih odnosom iz članka 22. Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća 26 ;

(138) „transakcija financiranja vrijednosnim papirima” znači repo transakcija, transakcija pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane ili maržni kredit;

(139) „sistemsko investicijsko društvo” znači investicijsko društvo utvrđeno kao GSV institucija ili OSV institucija u skladu s člankom 131. stavkom 1., 2. ili 3. Direktive 2013/36/EU”;

(140) „inicijalna marža” ili „IM” znači bilo koji kolateral, osim varijacijske marže, primljen od subjekta ili dan subjektu radi pokrića postojeće ili potencijalne buduće izloženosti transakcije ili portfelja transakcija u razdoblju potrebnom za unovčenje tih transakcija, ili radi ponovne uspostave zaštite njihovih tržišnih rizika, nakon nastanka statusa neispunjavanja obveza druge ugovorne strane u transakciji ili portfelju transakcija;

(141) „tržišni rizik” znači rizik gubitka koji proizlazi iz promjene tržišnih cijena;

(142) „valutni rizik” znači rizik gubitka koji proizlazi iz promjene tečajeva stranih valuta;

(143) „robni rizik” znači rizik gubitka koji proizlazi iz promjene cijene robe;

(144) „stol za trgovanje” znači jasno određena skupina trgovaca koju je institucija osnovala radi zajedničkog upravljanja portfeljem pozicija u knjizi trgovanja u skladu s jasno određenom i dosljednom poslovnom strategijom i koja posluje u okviru iste strukture za upravljanje rizicima.”.

(k)dodaje se sljedeći stavak 4.:

„4. EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojim se utvrđuju okolnosti u kojima su ispunjeni uvjeti iz točke 39. prvog podstavka podtočaka (a) ili (b).

EBA dostavlja Komisiji nacrt regulatornih tehničkih standarda u roku od [godinu dana nakon stupanja Uredbe na snagu].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”.

(4)Članak 6. mijenja se kako slijedi:

(a)stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„Institucije ispunjavaju obveze iz dijela drugog do dijela petog te dijela sedmog i dijela osmog na pojedinačnoj osnovi.”.

(b)Umeće se sljedeći stavak 1.a:

„1.a    Odstupajući od stavka 1., samo institucije koje se smatraju subjektima u sanaciji te koje su i GSV institucije ili dio GSV institucije i nemaju društva kćeri ispunjavaju zahtjev iz članka 92.a na pojedinačnoj osnovi.

Samo značajna društva kćeri GSV institucije izvan EU-a koja nisu društva kćeri matičnog društva iz EU-a, koja nisu subjekti u sanaciji i nemaju društva kćeri, ispunjavaju uvjete iz članka 92.b na pojedinačnoj osnovi.”.

(5)U članku 7. stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

„1. Kako bi se osigurala adekvatna raspodjela regulatornog kapitala između matičnog društva i društva kćeri, nadležna tijela mogu izuzeti od primjene članka 6. stavka 1. bilo koje društvo kćer ako društvo kći i matično društvo imaju sjedište u istoj državi članici i ako je društvo kći uključeno u nadzor na konsolidiranoj osnovi matičnog društva koje je institucija, financijski holding ili mješoviti financijski holding te ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)ne postoje trenutačne ili očekivane značajne praktične ili pravne prepreke za promptni prijenos regulatornog kapitala ili za podmirenje obveza društva kćeri prema njegovu matičnom društvu;

(b)matično društvo ispunjava zahtjeve nadležnog tijela u vezi s razboritim upravljanjem društvom kćeri te je izjavilo, uz odobrenje nadležnog tijela, da jamči za obveze društva kćeri ili su rizici društva kćeri zanemarivi;

(c)postupci procjene, mjerenja i kontrole rizika matičnog društva obuhvaćaju društvo kćer;

(d)matično društvo ima više od 50 % glasačkih prava povezanih s udjelima u kapitalu društva kćeri ili ima pravo imenovati ili razriješiti većinu članova upravljačkog tijela društva kćeri.

2. Nakon savjetovanja s konsolidirajućim nadzornim tijelom, nadležno tijelo može od primjene članka 6. stavka 1. izuzeti društvo kćer čije se sjedište nalazi u državi članici koja nije država članica sjedišta njegova matičnog društva i ako je društvo kći uključeno u nadzor na konsolidiranoj osnovi tog matičnog društva koje je institucija, financijski holding ili mješoviti financijski holding, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)uvjeti utvrđeni u stavku 1. točkama (a) do (d);

(b)institucija je svojem društvu kćeri odobrila jamstvo koje u svakom trenutku ispunjava sljedeće uvjete:

I.jamstvo je odobreno za iznos koji je najmanje jednak iznosu kapitalnog zahtjeva izuzetog društva kćeri;

II.jamstvo se aktivira ako društvo kći ne može podmiriti svoja dospjela dugovanja ili druge obveze ili se o društvu kćeri donese zaključak u skladu s člankom 59. stavkom 3. Direktive 2014/59/EU, ovisno o tome što nastupi ranije;

III.najmanje 50 % iznosa jamstva u cijelosti je osigurano ugovorom o financijskom kolateralu kako je definiran u članku 2. stavku 1. točki (a) Direktive 2002/47/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 27 ;

IV.jamstvo i ugovor o financijskom kolateralu uređeni su propisima države članice u kojoj se nalazi sjedište društva kćeri, osim ako nadležno tijelo društva kćeri odredi drukčije;

V.kolateral kojim je jamstvo osigurano prihvatljivi je kolateral iz članka 197. koji je nakon primjene primjereno konzervativnih korektivnih faktora dostatan za potpuno pokriće iznosa iz podtočke iii.;

VI.kolateral kojim je jamstvo osigurano nije opterećen i ne koristi se kao kolateral za osiguranje bilo kojeg drugog jamstva;

VII.ne postoje pravne, regulatorne ili operativne prepreke za prijenos kolaterala s matičnog društva na odgovarajuće društvo kćer.”.

(6)Članak 8. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 8.
Izuzeće od primjene likvidnosnih zahtjeva na pojedinačnoj osnovi

1.Nadležna tijela mogu u cijelosti ili djelomično izuzeti od primjene dijela šestog instituciju i sva ili neka njezina društva kćeri koja imaju sjedište u istoj državi članici kao i institucija i nadzirati ih kao jedinstvenu likvidnosnu podgrupu, ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)matična institucija na konsolidiranoj osnovi ili društvo kći na potkonsolidiranoj osnovi ispunjavaju uvjete iz dijela šestog;

(b)matična institucija na konsolidiranoj osnovi ili institucija kći na potkonsolidiranoj osnovi stalno prate likvidnosne pozicije svih institucija unutar likvidnosne podgrupe na koje se primjenjuje izuzeće u skladu s ovim stavkom i osiguravaju zadovoljavajuću razinu likvidnosti za sve te institucije;

(c)institucije unutar likvidnosne grupe sklopile su ugovore koji su u skladu sa zahtjevima nadležnih tijela i koji omogućavaju slobodno kretanje sredstava između njih kako bi one mogle podmiriti pojedinačne i zajedničke obveze po njihovu dospijeću;

(d)ne postoji trenutačna ili očekivana značajna praktična ili pravna prepreka za ispunjenje ugovora iz točke (c).

2.Nadležna tijela mogu u cijelosti ili djelomično izuzeti od primjene dijela šestog instituciju i sva ili neka njezina društva kćeri čije se sjedište nalazi u državi članici koja nije država članica sjedišta institucije i nadzirati ih kao jedinstvenu likvidnosnu podgrupu tek nakon provedbe postupka iz članka 21. i samo institucije čija se nadležna tijela slažu oko sljedećih elemenata:

(a)njihove procjene usklađenosti s uvjetima iz stavka 1.;

(a)njihove procjene usklađenosti ustrojstva i tretmana likvidnosnog rizika s uvjetima iz članka 86. Direktive 2013/36/EU unutar jedinstvene likvidnosne podgrupe;

(b)razdiobe iznosa, lokacije i vlasništva nad zahtijevanom likvidnom imovinom koju mora imati jedinstvena likvidnosna podgrupa;

(c)određivanja minimalnih iznosa likvidne imovine koju moraju imati institucije koje se izuzimaju od primjene dijela šestog;

(d)potrebe za primjenom strožih parametara od onih navedenih u dijelu šestom;

(e)neograničene razmjene svih informacija među nadležnim tijelima;

(f)potpunog razumijevanja implikacija takvog izuzeća.

3.Tijelo koje je nadležno za nadzor na pojedinačnoj osnovi institucije i svih ili nekih njezinih društava kćeri čije se sjedište nalazi u državi članici koja nije država članica sjedišta institucije može tu instituciju i sva ili neka njezina društva kćeri u cijelosti ili djelomično izuzeti od primjene dijela šestog i nadzirati ih kao jedinstvenu likvidnosnu podgrupu ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)uvjeti iz stavka 1. te stavka 2. točke (b);

(b)matična institucija na konsolidiranoj osnovi ili institucija kći na potkonsolidiranoj osnovi odobrava instituciji ili grupi institucija čije je sjedište u drugoj državi članici jamstvo koje ispunjava sve sljedeće uvjete:

I.jamstvo je odobreno za iznos koji je najmanje jednak iznosu neto likvidnosnih odljeva koji se jamstvom zamjenjuju i izračunato je u skladu s Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2015/61 28 na pojedinačnoj osnovi za instituciju ili na potkonsolidiranoj osnovi za grupu institucija na koje se izuzeće primjenjuje i koje koriste jamstva, ne uzimajući u obzir povlašteni tretman;

II.jamstvo se aktivira ako institucija ili grupa institucija na koje se izuzeće primjenjuje i koje ostvaruju korist od izuzeća ne mogu podmiriti svoja dospjela dugovanja ili druge obveze ili se o instituciji ili grupi institucija donese zaključak u skladu s člankom 59. stavkom 3. Direktive 2014/59/EU, ovisno o tome što nastupi ranije;

III.jamstvo je u cijelosti osigurano ugovorom o financijskom kolateralu kako je definirano u članku 2. stavku 1. točki (a) Direktive 2002/47/EZ;

IV.jamstvo i ugovor o financijskom kolateralu uređeni su propisima države članice u kojoj se nalazi sjedište institucije ili grupe institucija na koje se izuzeće primjenjuje i koje koriste jamstva, osim ako nadležno tijelo te institucije odredi drukčije;

V.kolateral kojim je jamstvo osigurano prihvatljiv je kao likvidna imovina visoke kvalitete kako je definirano u člancima 10. do 13. i članku 15. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/61 te se njime nakon primjene korektivnih faktora iz glave II. poglavlja 2. te Uredbe pokriva najmanje 50 % iznosa neto likvidnosnih odljeva izračunatih u skladu s tom Uredbom na pojedinačnoj osnovi za instituciju ili na potkonsolidiranoj osnovi za grupu institucija na koje se izuzeće primjenjuje i koje koriste jamstvo, ne uzimajući u obzir povlašteni tretman;

VI.kolateral kojim je jamstvo osigurano nije opterećen i ne koristi se kao kolateral za osiguranje bilo koje druge transakcije;

VII.ne postoje trenutačne ili očekivane pravne, regulatorne ili praktične prepreke za prijenos kolaterala s institucije koja odobrava jamstvo na instituciju ili grupu institucija na koje se primjenjuje izuzeće i koje koriste jamstvo.

4.Nadležna tijela mogu stavke 1., 2. i 3. primjenjivati i na jedno ili nekoliko društava kćeri financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga te kao jedinstvenu likvidnosnu podgrupu nadzirati financijski holding ili mješoviti financijski holding i društva kćeri na koje se izuzeće primjenjuje ili samo društva kćeri na koja se izuzeće primjenjuje. Smatra se da se upućivanja na matičnu instituciju u stavcima 1., 2. i 3. odnose i na financijski holding ili mješoviti financijski holding.

5.Nadležna tijela mogu stavke 1., 2. i 3. primjenjivati i na institucije koje su članice istog institucionalnog sustava zaštite iz članka 113. stavka 7. ako te institucije ispunjavaju sve uvjete iz tih stavaka te na druge institucije povezane odnosom iz članka 113. stavka 6. ako te institucije ispunjavaju sve uvjete iz tih stavaka. Nadležna tijela u tom slučaju na osnovi konsolidiranog položaja svih institucija jedinstvene likvidnosne podgrupe određuju koja od institucija na koje se izuzeće primjenjuje mora ispuniti zahtjeve iz dijela šestog.

6.Ako je izuzeće odobreno u skladu sa stavcima 1. do 5. nadležna tijela mogu na razini jedinstvene likvidnosne podgrupe primijeniti i članak 86. Direktive 2013/36/EU ili neke njegove dijelove te na pojedinačnoj osnovi odobriti izuzeće od primjene članka 86. Direktive 2013/36/EU ili nekih njegovih dijelova.

Ako je izuzeće odobreno u skladu sa stavcima 1. do 5., za dijelove dijela šestog koji se ne primjenjuju nadležna tijela na razini jedinstvene likvidnosne podgrupe primjenjuju obveze izvješćivanja iz članka 415. ove Uredbe te na pojedinačnoj osnovi odobravaju izuzeće od primjene članka 415.

7.Ako izuzeće u skladu sa stavcima 1. do 5. nije odobreno institucijama kojima je izuzeće prethodno bilo odobreno na pojedinačnoj osnovi, nadležna tijela uzimaju u obzir vrijeme potrebno tim institucijama da se pripreme za primjenu dijela šestog ili njegovog dijela i odobravaju odgovarajuće prijelazno razdoblje prije primjene tih odredaba na te institucije.”

(7)Članak 11. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 11.
Opći tretman

1.Za potrebe primjene zahtjeva iz ove Uredbe na konsolidiranoj osnovi pojmovi „institucije”, „matične institucije u državi članici”, „matična institucija iz EU-a” i „matično društvo”, ovisno o slučaju, odnose se i na financijske holdinge i mješovite financijske holdinge kojima je izdano odobrenje za rad u skladu s člankom 21.a Direktive 2013/36/EU.

2.Matične institucije u državi članici na osnovi svojeg konsolidiranog položaja te u opsegu i na način propisan člankom 18. ispunjavaju obveze iz dijela drugog do dijela četvrtog i dijela sedmog. Matična društva i njihova društva kćeri na koja se primjenjuje ova Uredba uspostavljaju odgovarajuću organizacijsku strukturu i odgovarajuće mehanizme unutarnjih kontrola kako bi osigurala da su podaci potrebni za konsolidaciju na odgovarajući način obrađeni i proslijeđeni. Posebno trebaju osigurati da društva kćeri na koja se ne primjenjuje ova Uredba primjenjuju sustave, procese i mehanizme kojima se osigurava odgovarajuća konsolidacija.

3.Odstupajući od stavka 2., samo matične institucije koje se smatraju subjektima u sanaciji te koje su GSV institucije, dio GSV institucije ili dio GSV institucije izvan EU-a ispunjavaju uvjete iz članka 92.a na konsolidiranoj osnovi, u opsegu i na način propisan člankom 18.

Samo matična društva iz EU-a koja su značajna društva kćeri GSV institucija izvan EU-a i koja nisu subjekti u sanaciji ispunjavaju uvjete iz članka 92.b na konsolidiranoj osnovi, u opsegu i na način propisan člankom 18.

4.Matične institucije iz EU-a ispunjavaju uvjete iz dijela šestog na osnovi svojeg konsolidiranog položaja ako grupu čini jedna ili više kreditnih institucija ili investicijskih društava koja imaju odobrenje za pružanje investicijskih usluga i aktivnosti navedenih u točkama 3. i 6. odjeljka A Priloga I. Direktivi 2004/39/EZ. Dok Komisija ne pripremi izvješće u skladu s člankom 508. stavkom 2. ove Uredbe, i ako grupu čine samo investicijska društva, nadležna tijela mogu matične institucije iz EU-a izuzeti od ispunjavanja uvjeta iz dijela šestog na konsolidiranoj osnovi, uzimajući u obzir vrstu, opseg i složenost poslova investicijskog društva.

Ako je izuzeće odobreno u skladu s člankom 8. stavcima 1. do 5., institucije i, ako je primjenjivo, financijski holdinzi ili mješoviti financijski holdinzi koji su dio likvidnosne podgrupe ispunjavaju uvjete iz dijela šestog na konsolidiranoj osnovi ili na potkonsolidiranoj osnovi likvidnosne podgrupe.”

5.Pri primjeni članka 10. središnje tijelo iz tog članka ispunjava zahtjeve iz dijela drugog do dijela osmog na osnovi konsolidiranog položaja cjeline koju čini središnje tijelo zajedno s njegovim povezanim institucijama.

6.Osim zahtjeva iz stavaka 1. do 4. i ne dovodeći u pitanje ostale odredbe ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU, te kada je to opravdano potrebama nadzora zbog specifičnosti rizika ili strukture kapitala institucije ili kada države članice donesu nacionalne propise kojima se zahtijeva strukturno razdvajanje djelatnosti unutar bankovne grupacije, nadležna tijela mogu zahtijevati da institucija na potkonsolidiranoj osnovi ispunjava obveze iz dijela drugog do dijela četvrtog i dijela šestog do dijela osmog ove Uredbe te glave VII. Direktive 2013/36/EU.

Primjena pristupa iz prvog podstavka ne smije dovesti u pitanje djelotvornost nadzora na konsolidiranoj osnovi i ne smije dovesti do nerazmjernih negativnih utjecaja na cijeli financijski sustav, ili na njegove dijelove, u drugim državama članicama ili u Uniji kao cjelini ni biti zapreka ili stvoriti zapreku funkcioniranju unutarnjeg tržišta. ”.

(8)Članak 12. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 12.
Izračun na konsolidiranoj osnovi za GSV institucije s nekoliko subjekata u sanaciji

Ako se više GSV subjekata koji pripadaju istoj GSV instituciji smatra subjektima u sanaciji, matična institucija te GSV institucije iz EU-a izračunava iznos regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza iz članka 92.a stavka 1. točke (a). Izračun se temelji na konsolidiranom položaju matične institucije iz EU-a kao da je ona jedini subjekt za sanaciju u okviru GSV institucije.

Ako je iznos izračunat u skladu s prvim podstavkom manji od zbroja iznosa regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza iz članka 92.a stavka 1. točke (a) svih subjekata u sanaciji koji pripadaju toj GSV instituciji, sanacijska tijela postupaju u skladu s člankom 45.d stavkom 3. i člankom 45.h stavkom 2. Direktive 2014/59/EU.

Ako je iznos izračunat u skladu s prvim podstavkom manji od zbroja iznosa regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza iz članka 92.a stavka 1. točke (a) svih subjekata u sanaciji koji pripadaju toj GSV instituciji, sanacijska tijela postupaju u skladu s člankom 45.d stavkom 3. i člankom 45.h stavkom 2. Direktive 2014/59/EU.”.

(9)Članak 13. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 13.
Primjena zahtjeva za objavu na konsolidiranoj osnovi

1.Matične institucije iz EU-a ispunjavaju uvjete iz dijela osmog na osnovi svojeg konsolidiranog položaja.

Velika društva kćeri matičnih institucija iz EU-a objavljuju informacije utvrđene u člancima 437., 438., 440., 442., 450., 451., 451.a, 451.d i 453. na pojedinačnoj osnovi ili, ako je to primjenjivo, na potkonsolidiranoj osnovi u skladu s ovom Uredbom i Direktivom 2013/36/EU.

2.Institucije koje se smatraju subjektima u sanaciji i koje su GSV institucije ili su dio GSV institucije ispunjavaju uvjete iz dijela osmog na osnovi svojeg konsolidiranog financijskog položaja.

3.Odredbe iz stavka 1. prvog podstavka ne primjenjuju se na matične institucije iz EU-a, matične financijske holdinge iz EU-a, matične mješovite financijske holdinge iz EU-a i subjekte u sanaciji ako su oni obuhvaćeni istovjetnim informacijama koje na konsolidiranoj osnovi objavljuje matično društvo s poslovnim nastanom u trećoj zemlji.

Odredbe iz stavka 1. drugog podstavka primjenjuju se na društva kćeri matičnih društava s poslovnim nastanom u trećoj zemlji ako se smatra da su ta društva kćeri velika društva kćeri.

4.Pri primjeni članka 10. središnje tijelo iz tog članka ispunjava zahtjeve iz dijela osmog na osnovi konsolidiranog položaja središnjeg tijela. Članak 18. stavak 1. primjenjuje se na središnje tijelo, a povezane institucije tretiraju se kao društva kćeri središnjeg tijela.”.

(10)Članak 18. zamjenjuje se sljedećim:

Članak 18.
Metode bonitetne konsolidacije

1.Institucije, financijski holdinzi i mješoviti financijski holdinzi koji su obvezni ispunjavati zahtjeve iz odjeljka 1. ovog poglavlja na osnovi svojeg konsolidiranog položaja provode punu konsolidaciju svih institucija i financijskih institucija koje su njihova društva kćeri. Odredbe iz ovog članka stavaka 3. do 7. ne primjenjuju se ako se dio šesti primjenjuje na osnovi konsolidiranog položaja institucije, financijskog holdinga ili mješovitog financijskog holdinga ili na potkonsolidiranoj osnovi likvidnosne podgrupe kako je utvrđeno u člancima 8. i 10.

Institucije koje su obvezne ispunjavati zahtjeve iz članaka 92.a i 92.b na konsolidiranoj osnovi provode punu konsolidaciju svih institucija i financijskih institucija koja su njihova društva kćeri u odgovarajućim grupama u sanaciji.

2.Ako se nadzor zahtijeva na konsolidiranoj osnovi u skladu s člankom 111. Direktive 2013/36/EU, društva za pomoćne usluge uključuju se u konsolidaciju u slučajevima i u skladu s metodama utvrđenima u ovom članku.

3.Ako su društva povezana odnosom u smislu članka 22. stavka 7. Direktive 2013/34/EU, nadležna tijela određuju način provedbe konsolidacije.

4.Konsolidirajuće nadzorno tijelo zahtijeva proporcionalnu konsolidaciju prema udjelu u kapitalu sudjelujućih udjela u institucijama i financijskim institucijama kojima upravlja društvo uključeno u konsolidaciju zajedno s jednim ili više društava koja nisu uključena u konsolidaciju, ako je odgovornost tih društava ograničena visinom njihova udjela u kapitalu.

5.U slučaju sudjelujućih udjela ili kapitalnih veza koji nisu navedeni u stavcima 1. i 4., nadležna tijela određuju hoće li i na koji način konsolidacija biti provedena. Ona posebno mogu dopustiti ili zahtijevati upotrebu metode udjela. Ta metoda, međutim, ne može biti osnova za uključivanje predmetnih društava u nadzor na konsolidiranoj osnovi.

6.Nadležna tijela određuju hoće li i na koji način konsolidacija biti provedena u sljedećim slučajevima:

(a)    ako prema mišljenju nadležnih tijela institucija ima značajan utjecaj na jednu ili više institucija ili financijskih institucija, no nema sudjelujući udio ili druge kapitalne veze u tim institucijama i

(b)    ako su dvije ili više institucija ili financijskih institucija pod jedinstvenom upravom, koja nije uprava određena ugovorom ili odredbama društvenog ugovora ili statuta.

Nadležna tijela posebno mogu dopustiti ili zahtijevati upotrebu metode navedene u članku 22. stavcima 7. do 9. Direktive 2013/34/EU. Ta metoda, međutim, ne može biti osnova za uključivanje dotičnih društava u nadzor na konsolidiranoj osnovi.

7.EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju uvjeti prema kojima se mora provesti konsolidacija u slučajevima navedenim u stavcima 2. do 6. ovog članka.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do 31. prosinca 2016.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka, u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”

(11)Članak 22. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 22.
Potkonsolidacija subjekata u trećim zemljama

1.Institucije kćeri primjenjuju zahtjeve iz članaka 89. do 91., dijela trećeg i četvrtog na osnovi svojeg potkonsolidiranog položaja ako te institucije imaju instituciju ili financijsku instituciju kao društvo kći u trećoj zemlji ili ako imaju sudjelujući udio u takvom društvu.

2.Odstupajući od stavka 1., institucije kćeri ne primjenjuju zahtjeve iz članaka 89. do 91. i dijela trećeg i dijela četvrtog na osnovi svojeg potkonsolidiranog položaja ako je vrijednost ukupne imovine njihovog društva kćeri u trećoj zemlji manja od 10 % ukupne vrijednosti imovine i izvanbilančnih stavki institucije kćeri.

(12)Naslov dijela drugog zamjenjuje se sljedećom:

„REGULATORNI KAPITAL I PRIHVATLJIVE OBVEZE”.

(13)U članku 33. stavku 1. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c) dobitke ili gubitke po obvezama iz izvedenica institucije vrednovanim po fer vrijednosti, nastale kao rezultat promjena kreditnog rizika same institucije.”.

(14)U članku 36. točka (j) zamjenjuje se sljedećim:

„(j) iznos stavki koje treba odbiti od stavki dodatnog osnovnog kapitala u skladu s člankom 56. koji premašuje stavke dodatnog osnovnog kapitala institucije;”.

(15)U članku 37. dodaje se sljedeća točka (c):

„(c) iznos koji treba odbiti umanjuje se za iznos računovodstvene revalorizacije nematerijalne imovine društava kćeri koja proizlazi iz konsolidacije društava kćeri koja pripadaju osobama koje nisu društva obuhvaćena konsolidacijom u skladu s dijelom prvim glavom II. poglavljem 2.”.

(16)U članku 39. stavku 2. prvom podstavku uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim:

”Odgođena porezna imovina koja ne ovisi o budućoj profitabilnosti ograničena je na odgođenu poreznu imovinu koja proizlazi iz privremenih razlika nastalih prije [datum donošenja izmijenjene Uredbe na kolegiju], ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:”.

(17)U članku 45. podtočka i. u točki (a) zamjenjuje se sljedećim:

„i. datum dospijeća kratke pozicije jednak je datumu dospijeća duge pozicije ili je kasniji od njega ili je preostali rok do dospijeća duge pozicije najmanje 365 dana;”

(18)U članku 49. na kraju stavka 2. dodaje se sljedeći podstavak:

„Ovaj stavak ne primjenjuje se pri izračunu regulatornog kapitala za potrebe zahtjeva iz članaka 92.a i 92.b.”

(19)Članak 52. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a) instrumente je izravno izdala institucija i plaćeni su u potpunosti”;

(b)točka (p) zamjenjuje se sljedećim:

„(p) propisima ili ugovornim odredbama kojima se uređuju instrumenti zahtijeva se trajan otpis ili konverzija instrumenata redovnog osnovnog kapitala, nakon odluke sanacijskog tijela o izvršenju ovlasti iz članka 59. Direktive 2014/59/EU;”

(c)u stavku 1. dodaju se sljedeće točke (q) i (r):

„(q) instrumenti se mogu izdavati u skladu s propisima treće zemlje ili na temelju njih samo ako je prema tim propisima izvršenje ovlasti otpisa i konverzije iz članka 59. Direktive 2014/59/EU djelotvorno i izvršivo na temelju zakonskih odredaba ili pravno izvršivih ugovornih odredaba kojima se priznaje sanacija ili druge mjere otpisa ili konverzije;

(r) instrumenti nisu predmet sporazuma o prijeboju ili prava na netiranje kojima bi se umanjila njihova sposobnost za apsorbiranje gubitaka.”.

(20)U članku 56. točka (e) zamjenjuje se sljedećim:

„(e) iznos stavki koje treba odbiti od stavki dopunskog kapitala u skladu s člankom 66. koji premašuje stavke dopunskog kapitala institucije;”.

(21)U članku 59. podtočka i. u točki (a) zamjenjuje se sljedećim:

„i. datum dospijeća kratke pozicije jednak je datumu dospijeća duge pozicije ili je kasniji od njega ili je preostali rok do dospijeća duge pozicije najmanje 365 dana;”.

(22)U članku 62. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a) instrumenata kapitala i podređenih kredita, ako su ispunjeni uvjeti iz članka 63. i u opsegu utvrđenom u članku 64.;”.

(23)Članak 63. mijenja se kako slijedi:

(a)točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a) institucija je izravno izdala instrumente ili je izravno primila podređene kredite, ovisno o slučaju, i oni su u potpunosti plaćeni;”

(b)točka (d) zamjenjuje se sljedećim:

„(d) potraživanja koja se odnose na glavnicu instrumenata u skladu s odredbama kojima se uređuju instrumenti ili potraživanja koja se odnose na glavnicu podređenih kredita u skladu s odredbama kojima se uređuju podređeni krediti, ovisno o slučaju, podređena su potraživanjima koja se odnose na instrumente prihvatljivih obveza;”.

(c)točka (n) zamjenjuje se sljedećim:

„(n) propisima ili ugovornim odredbama kojima se uređuju instrumenti zahtijeva se otpis glavnice instrumenata ili konverzija instrumenata u instrumente redovnog osnovnog kapitala, nakon odluke sanacijskog tijela o izvršenju ovlasti iz članka 59. Direktive 2014/59/EU;

(d)dodaju se sljedeće točke (o) i (p):

„(o) instrumenti se mogu izdavati u skladu s propisima treće zemlje ili na temelju njih samo ako je prema tim propisima izvršenje ovlasti otpisa i konverzije iz članka 59. Direktive 2014/59/EU djelotvorno i izvršivo na temelju zakonskih odredaba ili pravno izvršivih ugovornih odredaba kojima se priznaje sanacija ili druge mjere otpisa ili konverzije;

(p) instrumenti nisu predmet sporazuma o prijeboju ili prava na netiranje kojima bi se umanjila njihova sposobnost za apsorbiranje gubitaka.”.

(24)Članak 64. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 64.
Amortizacija instrumenata dopunskog kapitala

1.Puni iznos instrumenata dopunskog kapitala čiji je preostali rok do dospijeća duži od pet godina ispunjava uvjete za stavke dopunskog kapitala.

2.Opseg u kojem instrumenti dopunskog kapitala ispunjavaju uvjete za stavke dopunskog kapitala tijekom posljednjih pet godina do dospijeća instrumenata izračunava se tako da se rezultat izveden iz izračuna iz točke (a) pomnoži s iznosom iz točke (b) na sljedeći način:

(a)    knjigovodstvena vrijednost instrumenata ili podređenih kredita na prvi dan posljednjeg petogodišnjeg razdoblja njihova ugovornog dospijeća podijeljena brojem kalendarskih dana u tom razdoblju;

(b)    broj preostalih kalendarskih dana ugovornog dospijeća instrumenata ili podređenih kredita.”.

(25)U članku 66. dodaje se sljedeća točka (e):

„(e) iznos stavki koje treba odbiti od stavki prihvatljivih obveza u skladu s člankom 72.e koji premašuje prihvatljive obveze institucije.”.

(26)U članku 69. podtočka i. u točki (a) zamjenjuje se sljedećim:

„i. datum dospijeća kratke pozicije jednak je datumu dospijeća duge pozicije ili je kasniji od njega ili je preostali rok do dospijeća duge pozicije najmanje 365 dana;”.

(27)Nakon članka 72. umeće se sljedeće poglavlje 5.a:

„POGLAVLJE 5.a
Prihvatljive obveze

Odjeljak 1.
Stavke i instrumenti prihvatljivih obveza

Članak 72.a
Stavke prihvatljivih obveza

1.Stavke prihvatljivih obveza sastoje se od sljedećeg, osim ako pripadaju bilo kojoj kategoriji isključenih obveza iz stavka 2.:

(a)instrumenti prihvatljivih obveza ako su ispunjeni uvjeti iz članka 72.b, u opsegu u kojem ne ispunjavaju uvjete za stavke redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala;

(b)instrumenti dopunskog kapitala čije je preostalo razdoblje do dospijeća najmanje godinu dana, u opsegu u kojem ne ispunjavaju uvjete za stavke dopunskog kapitala u skladu s člankom 64.

2.Odstupajući od stavka 1., sljedeće obveze isključuju se iz stavki prihvatljivih obveza:

(a)osigurani depoziti;

(b)depoziti po viđenju i kratkoročni depoziti čiji je izvorni rok dospijeća kraći od godinu dana;

(c)dio prihvatljivih depozita fizičkih osoba i mikro, malih i srednjih poduzetnika koji premašuje razinu pokrića iz članka 6. Direktive 2014/49/EU;

(d)depoziti koji bi bili prihvatljivi depoziti fizičkih osoba, mikro, malih i srednjih poduzetnika da ih nisu uplatile podružnice izvan Unije institucija u Uniji;

(e)osigurane obveze, uključujući pokrivene obveznice i obveze u obliku financijskih instrumenata, koje se upotrebljavaju za zaštitu od rizika i sastavni su dio skupa za pokriće i koje su u skladu s nacionalnim propisima osigurane na sličan način kao pokrivene obveznice, pod uvjetom da sva osigurana imovina povezana s pokrivenim iznosom pokrivenih obveznica ostane jednaka, odijeljena i s dovoljnim sredstvima i isključujući bilo koji dio osigurane obveze ili obveze za koju je osiguran kolateral koji premašuje vrijednost imovine, zaloga, založnog prava ili kolaterala kojim je osigurana;

(f)svaka obveza koja nastane na temelju držanja imovine ili novca klijenta, među ostalim i imovine ili novca klijenta koji se drže u ime subjekata za zajednička ulaganja, pod uvjetom da je takav klijent zaštićen primjenjivim propisima o insolventnosti;

(g)svaka obveza koja nastane na temelju fiducijarnog odnosa subjekta u sanaciji ili bilo kojeg njegova društva kćeri (kao fiducijara) i neke druge osobe (kao korisnika), pod uvjetom da je taj korisnik zaštićen primjenjivim propisima o insolventnosti ili građanskim pravom;

(h)obveze prema institucijama, isključujući obveze prema subjektima koji su dio iste grupe, čiji je izvorni rok dospijeća kraći od sedam dana;

(i)obveze prema sustavima ili upraviteljima sustava uspostavljenima u skladu s Direktivom 98/26/EZ ili njihovim sudionicima koje nastaju na temelju sudjelovanja u takvom sustavu, čiji je preostali rok do dospijeća kraći od sedam dana;

(j)obveza prema bilo kojoj od sljedećih osoba:

I.zaposleniku, koja se odnosi na obračunatu plaću, mirovinske pogodnosti ili druge fiksne primitke, osim varijabilne komponente primitaka koja nije uređena kolektivnim ugovorom i varijabilne komponente primitaka osoba koje preuzimaju značajni rizik, kako je navedeno u članku 92. stavku 2. Direktive 2013/36/EU;

II.komercijalnom ili poslovnom vjerovniku, koja nastaje na temelju prodaje robe ili pružanja usluga instituciji ili matičnom društvu, a koje su ključne za svakodnevno funkcioniranje poslovanja institucije ili matičnog društva, uključujući IT usluge, komunalne usluge te usluge najma, popravaka i održavanja poslovnih prostora;

III.poreznim tijelima i tijelima nadležnim za socijalno osiguranje, pod uvjetom da te obveze prema primjenjivim propisima imaju pravo prvenstva;

IV.sustavima osiguranja depozita, koja nastaje na temelju doprinosa koji se plaćaju u s kladu s Direktivom 2014/49/EU;

(k)obveze koje proizlaze iz izvedenica;

(l)obveze koje proizlaze iz dužničkih instrumenata s ugrađenim izvedenicama.

Članak 72.b
Instrumenti prihvatljivih obveza

1.Obveze ispunjavaju uvjete za instrumente prihvatljivih obveza ako ispunjavaju uvjete iz ovog članka i samo u opsegu utvrđenom ovim člankom.

2.Obveze ispunjavaju uvjete za instrumente prihvatljivih obveza ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)obveze koje je institucije izravno izdala ili primila, ovisno o slučaju, i u potpunosti su podmirene;”

(b)obveze nije kupila bilo koja od sljedećih osoba:

I.institucija ili subjekt obuhvaćeni istom grupom u sanaciji;

II. društvo u kojem institucija ima izravan ili neizravan sudjelujući udio u obliku vlasništva, izravnog ili putem kontrole, od 20 % ili više glasačkih prava ili kapitala tog društva;

(c)kupnju obveza, izravno ili neizravno, ne financira subjekt u sanaciji;

(d)potraživanje u odnosu na glavnicu obveza u skladu s odredbama kojima se uređuju instrumenti u cijelosti je podređeno potraživanjima koja nastaju na temelju isključenih obveza iz članka 72.a stavka 2. Smatra se da je zahtjev podređenosti ispunjen u bilo kojoj od sljedećih situacija:

I.u ugovornim odredbama kojima se uređuju obveze navedeno je da je u slučaju redovnog postupka u slučaju insolventnosti kako je definiran u članku 2. stavku 1. točki 47. Direktive 2014/59/EU potraživanje u odnosu na glavnicu instrumenata podređeno potraživanjima koja nastaju na temelju bilo koje isključene obveze iz članka 72.a stavka 2.;

II.u propisima kojima se uređuju obveze navedeno je da je u slučaju redovnog postupka u slučaju insolventnosti kako je definiran u članku 2. stavku 1. točki 47. Direktive 2014/59/EU potraživanje u odnosu na glavnicu instrumenata podređeno potraživanjima koja nastaju na temelju bilo koje isključene obveze iz članka 72.a stavka 2.;

(e)instrumente je izdao subjekt u sanaciji koji u svojoj bilanci nema ni jednu isključenu obvezu iz članka 72.a stavka 2. koja je u jednakom položaju ili ima podređen položaj u odnosu na instrumente prihvatljivih obveza;

(f)obveze nisu osigurane niti pokrivene jamstvom ili nekim drugim aranžmanom kojim se poboljšava nadređenost potraživanja bilo koje od sljedećih osoba:

I.institucije ili njezinih društava kćeri;

II.matičnog društva institucije ili njegovih društava kćeri;

III.bilo kojeg društva koje je usko povezano sa subjektima iz podtočaka i. i ii.;

(g)obveze nisu predmet sporazuma o prijeboju ili prava na netiranje kojima bi se umanjila njihova sposobnost za apsorbiranje gubitaka tijekom sanacije;

(h)odredbe kojima se uređuju obveze ne uključuju poticaj instituciji da, ovisno o slučaju, izvrši opciju kupnje, otkupi, ponovno kupi prije dospijeća ili prijevremeno otplati njihovu glavnicu;

(i)u skladu s člankom 72.c stavkom 2. imatelji instrumenata ne mogu otkupiti obveze prije njihova dospijeća;

(j)ako obveze uključuju jednu ili više opcija kupnje ili jednu ili više opcija prijevremene otplate, ovisno o slučaju, opcije se mogu izvršiti isključivo na osnovi diskrecijskog prava izdavatelja;

(k)opcija kupnje obveza, njihov otkup, ponovna kupnja ili prijevremena otplata mogući su samo ako su ispunjeni uvjeti iz članaka 77. i 78.;

(l)u odredbama kojima se uređuju obveze nije navedeno izričito ili implicitno da bi subjekt u sanaciji htio ili mogao, ovisno o slučaju, izvršiti opciju kupnje nad obvezama, otkupiti ih, ponovno kupiti ili ih prijevremeno otplatiti , osim u slučaju insolventnosti ili likvidacije institucije i institucija ne daje takve navode na drugi način;

(m)odredbama kojima se uređuju obveze ne daje se imatelju pravo da ubrza buduće planirano plaćanje kamata ili glavnice, osim u slučaju insolventnosti ili likvidacije subjekta u sanaciji;

(n)razina isplate kamata ili dividendi, ovisno o slučaju, po obvezama ne mijenja se u odnosu na kreditnu sposobnost subjekta u sanaciji ili njegova matičnog društva;

(o)ugovornim odredbama kojima se uređuju obveze zahtijeva se trajan otpis glavnice obveza ili konverzija obveza u instrumente redovnog osnovnog kapitala, nakon što sanacijsko tijelo izvrši ovlasti otpisa i konverzije iz članka 48. Direktive 2014/59/EU.

3.Osim obveza iz stavka 2., obveze ispunjavaju uvjete za instrumente prihvatljivih obveza do ukupnog iznosa koji ne premašuje 3,5 % ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunatog u skladu s člankom 92. stavcima 3. i 4. pod sljedećim uvjetima:

(a)ispunjeni su svi uvjeti iz stavka 2., osim uvjeta iz točke (d);

(b)obveze su u jednakom položaju kao i isključene obveze najnižeg položaja iz članka 72.a stavka 2. i

(c)uključenje tih obveza u stavke prihvatljivih obveza nema značajan nepovoljan utjecaj na mogućnost sanacije institucije, kako je potvrdilo sanacijsko tijelo nakon procjene elemenata iz članka 45.b stavka 3. točaka (b) i (c) Direktive 2014/59/EU.

Institucija može odlučiti da obveze iz prvog podstavka neće uključiti u stavke prihvatljivih obveza.

4.Ako institucija donese odluku iz stavka 3. drugog podstavka obveze ispunjavaju uvjete za instrumente prihvatljivih obveza, uz obveze iz stavka 2., pod sljedećim uvjetima:

(a)na snazi je odluka institucije da u stavke prihvatljivih obveza neće uključiti obveze iz stavka 3. prvog podstavka, u skladu sa stavkom 5.;

(b)ispunjeni su svi uvjeti iz stavka 2., osim uvjeta iz točke (d) tog stavka;

(c)obveze su u jednakom položaju ili su nadređene u odnosu na isključene obveze najnižeg položaja iz članka 72.a stavka 2.;

(d)iznos isključenih obveza iz članka 72.a stavka 2. koje su u jednakom ili podređenom položaju u odnosu na te obveze u postupku insolventnosti u bilanci institucije ne premašuje 5 % iznosa regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza institucije;

(e)uključenje tih obveza u stavke prihvatljivih obveza nema značajan nepovoljan utjecaj na mogućnost sanacije institucije, kako je potvrdilo sanacijsko tijelo nakon procjene elemenata iz članka 45.b stavka 3. točaka (b) i (c) Direktive 2014/59/EU.

5.U odluci iz stavka 3. drugog podstavka pobliže se određuje hoće li institucija u stavke prihvatljivih obveza uključiti obveze iz stavka 4. ili neće uključiti ni jednu od obveza iz stavaka 3. i 4. Institucija ne može odlučiti da će u stavke prihvatljivih obveza uključiti i obveze iz stavka 3. i obveze iz stavka 4.

Odluka se objavljuje u godišnjem izvješću i proizvodi učinke šest mjeseci nakon objave tog izvješća. Odluka ostaje na snazi najmanje godinu dana.

6.Kada provjerava jesu li ispunjeni uvjeti iz ovog članka, nadležno se tijelo savjetuje sa sanacijskim tijelom.

Članak 72.c
Amortizacija instrumenata prihvatljivih obveza

1.Instrumenti prihvatljivih obveza čiji je preostali rok do dospijeća najmanje godinu dana u cijelosti ispunjavaju uvjete za stavke prihvatljivih obveza.

Instrumenti prihvatljivih obveza čiji je preostali rok do dospijeća kraći od godinu dana ne ispunjavaju uvjete za stavke prihvatljivih obveza. 

2.Za potrebe stavka 1., ako instrument prihvatljivih obveza uključuje opciju otkupa od imatelja koja se može izvršiti prije izvorno navedenog dospijeća instrumenta, dospijeće instrumenta utvrđuje se na najraniji mogući datum na koji imatelj može izvršiti opciju otkupa i zatražiti otkup ili otplatu instrumenta.

Članak 72.d
Posljedice prestanka ispunjavanja uvjeta prihvatljivosti

Ako instrument prihvatljivih obveza prestane ispunjavati primjenjive uvjete iz članka 72.b, obveze odmah prestaju ispunjavati uvjete za instrumente prihvatljivih obveza.

Obveze iz članka 72.b stavka 2. mogu se i dalje smatrati instrumentima prihvatljivih obveza sve dok ispunjavaju uvjete za instrumente prihvatljivih obveza u skladu s člankom 72.b stavkom 3. ili 4.

Odjeljak 2.
Odbici od stavki prihvatljivih obveza

Članak 72.e
Odbici od stavki prihvatljivih obveza

1.Institucije na koje se primjenjuje članak 92.a od stavki prihvatljivih obveza odbijaju sljedeće:

(a)izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u vlastite instrumente prihvatljivih obveza, uključujući vlastite obveze za koje bi institucija mogla imati obvezu kupnje na temelju postojećih ugovornih obveza;

(b)izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u instrumente prihvatljivih obveza GSV subjekata s kojima institucija ima recipročna međusobna ulaganja za koja nadležno tijelo smatra da im je cilj umjetno povećati kapacitet subjekta u sanaciji za apsorbiranje gubitaka i dokapitalizaciju;

(c)primjenjivi iznos određen u skladu s člankom 72.i izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja u instrumente prihvatljivih obveza GSV subjekata ako institucija u tim subjektima nema značajno ulaganje;

(d)izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u instrumente prihvatljivih obveza GSV subjekata ako institucija u tim subjektima ima značajno ulaganje, isključujući pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje drži najviše pet radnih dana.

2.Za potrebe ovog odjeljka, svi instrumenti koji su u jednakom položaju kao instrumenti prihvatljivih obveza tretiraju se kao instrumenti prihvatljivih obveza, osim instrumenata koji su u jednakom položaju kao instrumenti priznati kao prihvatljive obveze u skladu s člankom 72.b stavcima 3. i 4.

3.Za potrebe ovog odjeljka, institucije mogu iznos ulaganja u instrumente prihvatljivih obveza iz članka 72.b stavka 3. izračunati na sljedeći način:

pri čemu je:

h    = iznos ulaganja u instrumente prihvatljivih obveza iz članka 72.b stavka 3.;

i    = indeks koji označuje instituciju izdavatelja;

Hi    = ukupni iznos ulaganja institucije izdavatelja i u prihvatljive obveze iz članka 72.b stavka 3.;

li    = iznos obveza institucije izdavatelja i uključen u stavke prihvatljivih obveza u okviru ograničenja navedenih u članku 72.b stavku 3. u skladu s najnovijim informacijama koje je objavila institucija izdavatelja;

Li    = ukupni iznos preostalih obveza institucije izdavatelja i iz članka 72.b stavka 3. u skladu s najnovijim informacijama koje je objavio izdavatelj.

4.Ako matična institucija iz EU-a ili matična institucija u državi članici koja podliježe članku 92.a ima izravna, neizravna ili sintetska ulaganja u instrumente regulatornog kapitala ili instrumente prihvatljivih obveza jednog ili nekoliko društava kćeri koja ne pripadaju istoj grupi u sanaciji kao i to matično društvo, sanacijsko tijelo nadležno za tu matičnu instituciju može, nakon savjetovanja sa sanacijskim tijelima bilo kojeg dotičnog društva kćeri, matičnoj instituciji dopustiti da odbijanjem manjeg iznosa koji utvrdi nacionalno sanacijsko tijelo primijeni izuzeće od stavka 1. točaka (c) i (d) i stavka 2. Manji iznos mora biti barem jednak iznosu (m) izračunatom na sljedeći način:

pri čemu je:

i    = indeks koji označuje društvo kći;

Oi    = iznos instrumenata regulatornog kapitala koje je izdalo društvo kći i koji je priznat u konsolidiranom regulatornom kapitalu matične institucije;

Pi     = iznos instrumenata prihvatljivih obveza koje je izdalo društvo kći i koje drži matična institucija;

rRG     = omjer primjenjiv na dotičnu grupu u sanaciji u skladu s člankom 92.a stavkom 1. točkom (a) te člankom 45.d Direktive 2014/59/EU;

Ri     = ukupni iznos izloženosti riziku GSV subjekta i izračunat u skladu s člankom 92. stavcima 3. i 4.

Ako je matičnoj instituciji dopušteno odbiti manji iznos u skladu s prvim podstavkom, razliku između iznosa izračunatog u skladu sa stavkom 1. točkama (c) i (d) i stavkom 2. i tog manjeg iznosa društvo kći odbija od odgovarajućeg elementa regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza.

Članak 72.f
Odbici ulaganja u vlastite instrumente prihvatljivih obveza

Za potrebe članka 72.e stavka 1. točke (a) institucije izračunavaju ulaganja na osnovi bruto dugih pozicija, uz sljedeće iznimke:

(a)institucije mogu izračunati iznos ulaganja na osnovi neto duge pozicije ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

I.duge i kratke pozicije u istoj su odnosnoj izloženosti i kratke pozicije ne uključuju rizik druge ugovorne strane;

II.duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje;

(b)institucije određuju iznos koji se odbija za izravna, neizravna i sintetska ulaganja u indeksne vrijednosne papire tako da izračunavaju odnosnu izloženost prema vlastitim instrumentima prihvatljivih obveza u tim indeksima;

(c)institucije mogu netirati bruto duge pozicije u vlastitim instrumentima prihvatljivih obveza koje proizlaze iz ulaganja u indeksne vrijednosne papire s kratkim pozicijama u vlastitim instrumentima prihvatljivih obveza koje proizlaze iz kratkih pozicija u odnosnim indeksima, pa i onda kada te kratke pozicije uključuju rizik druge ugovorne strane, ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

I.duge i kratke pozicije u istim su odnosnim indeksima;

II.duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje.

Članak 72.g
Osnovica za odbitak stavki prihvatljivih obveza

Za potrebe članka 72.e stavka 1. točaka (b), (c) i (d) institucije odbijaju bruto duge pozicije, uz iznimke iz članaka 72.h do 72.i.

Članak 72.h
Odbitak ulaganja u prihvatljive obveze ostalih GSV subjekata

Institucije koje ne primjenjuju iznimku iz članka 72.j provode odbitke iz članka 72.e stavka 1. točaka (c) i (d) u skladu sa sljedećim:

(a)institucije mogu izračunati izravna, neizravna i sintetska ulaganja u instrumente prihvatljivih obveza na osnovi neto duge pozicije u istoj odnosnoj izloženosti ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

dospijeće kratke pozicije usklađeno je s dospijećem duge pozicije ili ima preostali rok do dospijeća od najmanje godinu dana;

duge i kratke pozicije obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje;

(b)institucije određuju iznos koji se odbija za izravna, neizravna i sintetska ulaganja u indeksne vrijednosne papire određivanjem odnosne izloženosti prema instrumentima prihvatljivih obveza u tim indeksima.

Članak 72.i
Odbitak prihvatljivih obveza kad institucija nema značajno ulaganje u GSV subjekte

1.Za potrebe članka 72.e stavka 1. točke (c) institucije izračunavaju primjenjivi iznos koji se odbija tako da se iznos iz točke (a) ovog stavka množi faktorom izvedenim iz izračuna iz točke (b) ovog stavka:

(a)ukupni iznos za koji izravna, neizravna i sintetska ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora i instrumente prihvatljivih obveza GSV subjekata u kojima institucija nema značajno ulaganje premašuju 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije izračunatih nakon što se primijeni sljedeće:

I.članci 32. do 35.;

II.članak 36. stavak 1. točke  (a) do (g), točka (k) podtočke ii. do v. i točka (l), isključujući iznos koji se odbija za odgođenu poreznu imovinu koja ovisi o budućoj profitabilnosti i proizlazi iz privremenih razlika;

III.članci 44. i 45.;

(b)iznos izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente prihvatljivih obveza GSV subjekata u kojima institucija nema značajno ulaganje podijeljen ukupnim iznosom izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora i instrumente prihvatljivih obveza GSV subjekata u kojima subjekt u sanaciji nema značajno ulaganje.

2.Institucije isključuju pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje drže najviše pet radnih dana iz iznosa navedenih u stavku 1. točki (a) te iz izračuna faktora iz stavka 1. točke (b).

3.Iznos koji se odbija u skladu sa stavkom 1. raspoređuje se po svakom instrumentu prihvatljivih obveza GSV subjekta koji institucija drži. Institucije određuju iznos svakog instrumenta prihvatljivih obveza koji se odbija u skladu sa stavkom 1. tako da se iznos opisan u točki (a) ovog stavka množi udjelom opisanim u točki (b) ovog stavka:

(a)iznos ulaganja čiji se odbitak zahtijeva u skladu sa stavkom 1.;

(b)udio koji svaki instrument prihvatljivih obveza koji se drži čini u ukupnom iznosu izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja institucije u instrumente prihvatljivih obveza GSV subjekata u kojima institucija nema značajno ulaganje.

4.Iznos ulaganja iz članka 72.e stavka 1. točke (c) koji je jednak ili manji od 10 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije nakon primjene odredaba iz stavka 1. točke (a) podtočaka i., ii. i iii. ne odbija se i na njega se primjenjuju odgovarajući ponderi rizika u skladu s poglavljem 2. ili 3. glave II. dijela trećeg i zahtjevima iz glave IV. dijela trećeg, prema potrebi.

5.Institucije određuju iznos svakog instrumenta prihvatljivih obveza kojem se dodjeljuje ponder rizika u skladu sa stavkom 4. tako da se iznos ulaganja kojem se mora dodijeliti ponder rizika u skladu sa stavkom 4. množi udjelom koji se dobije izračunom iz stavka 3. točke (b).

Članak 72.j
Stavke iz knjige trgovanja izuzete od odbitaka od stavki prihvatljivih obveza

1.Institucije mogu odlučiti da neće odbiti određeni dio svojih izravnih, neizravnih i sintetskih ulaganja u instrumente prihvatljivih obveza koji je u ukupnom iznosu i mjeren na osnovi bruto dugih pozicija jednak ili manji od 5 % stavki redovnog osnovnog kapitala institucije nakon primjene članaka 32. do 36. ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)ulaganja su u knjizi trgovanja;

(b)instrumenti prihvatljivih obveza drže se najviše 30 radnih dana.

2.Na iznose stavki koji se ne odbijaju u skladu sa stavkom 1. primjenjuju se kapitalni zahtjevi za stavke u knjizi trgovanja.

3.Ako ulaganja koja su odbijena u skladu sa stavkom 1. prestanu ispunjavati uvjete iz tog stavka, ta se ulaganja odbijaju u skladu s člankom 72.g bez primjene iznimaka iz članaka 72.h i 72.i.

Odjeljak 3.
Regulatorni kapital i prihvatljive obveze

Članak 72.k
Prihvatljive obveze

Prihvatljive obveze institucije sastoje se od stavki prihvatljivih obveza institucije nakon odbitaka iz članka 72.e.

Članak 72.l
Regulatorni kapital i prihvatljive obveze

Regulatorni kapital i prihvatljive obveze institucije sastoje se od zbroja njezina regulatornog kapitala i njezinih prihvatljivih obveza.”.

(28)U dijelu drugom glavi I. naslov poglavlja 6. zamjenjuje se sljedećim:

„Opći zahtjevi za regulatorni kapital i prihvatljive obveze”

(29)Članak 73. mijenja se kako slijedi:

(a)naslov se zamjenjuje sljedećim:

„Raspodjele po instrumentima”;

(b)stavci 1., 2., 3. i 4. zamjenjuju se sljedećim:

„1. Instrumenti kapitala i obveze u vezi s kojima institucija ima isključivo diskrecijsko pravo donijeti odluku o isplati raspodjela u obliku koji nije gotovina ili instrumenti regulatornog kapitala, ne ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala, dopunskog kapitala ili prihvatljivih obveza osim ako je institucija dobila prethodno odobrenje nadležnog tijela.

2. Nadležna tijela daju odobrenje iz stavka 1. samo ako smatraju da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)diskrecijsko pravo iz stavka 1. ili oblik u kojem se raspodjele mogu isplatiti ne bi negativno utjecali na sposobnost institucije da otkaže plaćanja u vezi s instrumentom;

(b)diskrecijsko pravo iz stavka 1. ili oblik u kojem se raspodjele mogu isplatiti ne bi negativno utjecali na sposobnost instrumenta ili obveze da apsorbira gubitke;

(c)diskrecijsko pravo iz stavka 1. ili oblik u kojem se raspodjele mogu isplatiti ne bi na drugi način umanjili kvalitetu instrumenta kapitala ili obveze.

Nadležno tijelo savjetuje se sa sanacijskim tijelom o usklađenosti institucije s tim uvjetima prije izdavanja odobrenja iz stavka 1.

3. Instrumenti kapitala i obveze u vezi s kojima pravna osoba, koja nije institucija koja ih je izdala, ima diskrecijsko pravo donijeti odluku ili zahtijevati da isplata raspodjela po tim instrumentima ili obvezama bude u obliku koji nije gotovina ili instrumenti regulatornog kapitala, ne ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala, dopunskog kapitala ili prihvatljivih obveza.

4. Institucije mogu upotrijebiti širi tržišni indeks kao jednu od osnovica za utvrđivanje razine raspodjela po instrumentima dodatnog osnovnog kapitala, dopunskog kapitala i prihvatljivih obveza.”;

(c)stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6. Institucije izvješćuju o širim tržišnim indeksima na kojima se temelje njihovi instrumenti kapitala i prihvatljivih obveza te ih objavljuju.”.

(30)U članku 75. uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim:

„Smatra se da su zahtjevi povezani s dospijećem kratkih pozicija iz članka 45. točke (a), članka 59. točke (a), članka 69. točke (a) i članka 72.h točke (a) ispunjeni s obzirom na pozicije koje se drže ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:”.

(31)U članku 76. stavci 1., 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

„1. Za potrebe članka 42. točke (a), članka 45. točke (a), članka 57. točke (a), članka 59. točke (a), članka 67. točke (a), članka 69. točke (a) i članka 72.h točke (a), institucije mogu umanjiti iznos duge pozicije u instrumentu kapitala za udio indeksa koji čini ista odnosna izloženost koja se štiti ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)duga pozicija koja se štiti i kratka pozicija u indeksu koja se upotrebljava da bi se zaštitila ta duga pozicija obje su u knjizi trgovanja ili su obje u knjizi pozicija kojima se ne trguje;

(b)pozicije iz točke (a) vode se po fer vrijednosti u bilanci institucije.

2. Ako je nadležno tijelo dalo prethodno odobrenje, institucija može upotrijebiti konzervativnu procjenu odnosne izloženosti institucije prema instrumentima koji su uključeni u indekse kao alternativu izračunu svoje izloženosti prema stavkama navedenim u jednoj od sljedećih točaka ili u nekoliko njih:

(a)vlastiti instrumenti redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala, dopunskog kapitala i prihvatljivih obveza uključeni u indekse;

(b)instrumenti redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala subjekata financijskog sektora uključeni u indekse;

(c)instrumenti prihvatljivih obveza institucije uključeni u indekse.

3. Nadležna tijela daju odobrenje iz stavka 2. samo ako im je institucija dokazala da bi za instituciju bilo operativno opterećujuće pratiti svoju odnosnu izloženost prema stavkama navedenim u jednoj ili više točaka stavka 2., prema potrebi.

(32)Članak 77. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 77.
Uvjeti za smanjenje regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza

Institucija od nadležnog tijela traži prethodno odobrenje za jedno ili oboje od sljedećeg:

(a)smanjenje, otkup ili ponovnu kupnju instrumenata redovnog osnovnog kapitala koje je institucija izdala u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom;

(b)izvršenje opcije kupnje, otkupa, otplate ili ponovne kupnje instrumenata dodatnog osnovnog kapitala, dopunskog kapitala ili prihvatljivih obveza, ovisno o slučaju, prije datuma njihova ugovornog dospijeća.”.

(33)Članak 78. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 78.
Nadzorno odobrenje za smanjenje regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza

1.Nadležno tijelo izdaje instituciji odobrenje za smanjenje, ponovnu kupnju, izvršenje opcije kupnje ili otkup instrumenata redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala, dopunskog kapitala ili prihvatljivih obveza ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)    ako institucija prije ili u trenutku izvršenja radnje iz članka 77. zamijeni instrumente iz članka 77. instrumentima regulatornog kapitala ili prihvatljivih obveza jednake ili više kvalitete po uvjetima koji su održivi s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit;

(b)ako institucija nadležnom tijelu dokaže da bi regulatorni kapital i prihvatljive obveze institucije nakon izvršenja dotične radnje premašili zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi, Direktivi 2013/36/EU i Direktivi 2014/59/EU u takvom iznosu koji nadležno tijelo smatra potrebnim.

Nadležno tijelo savjetuje se sa sanacijskim tijelom prije izdavanja tog odobrenja.

Ako institucija osigura dovoljne zaštitne mehanizme za svoje poslovanje s regulatornim kapitalom u iznosu koji premašuje zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi, Direktivi 2013/36/EU i Direktivi 2014/59/EU, sanacijsko tijelo može, nakon savjetovanja s nadležnim tijelom, toj instituciji izdati opće prethodno odobrenje za izvršenje opcije kupnje, otkupa, otplate ili ponovne kupnje instrumenata prihvatljivih obveza ako su ispunjeni kriteriji kojima se osigurava da će svaka takva buduća radnja biti u skladu s uvjetima iz točaka (a) i (b) ovog stavka. To opće prethodno odobrenje izdaje se samo na određeno vrijeme koje nije dulje od godinu dana i koji se nakon toga može produžiti. Opće prethodno odobrenje izdaje se samo za određeni unaprijed utvrđeni iznos koji utvrđuje sanacijsko tijelo. Sanacijska tijela obavješćuju nadležna tijela o svakom izdanom općem prethodnom odobrenju.

Ako institucija osigura dovoljne zaštitne mehanizme za svoje poslovanje s regulatornim kapitalom u iznosu koji premašuje zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi, Direktivi 2013/36/EU i Direktivi 2014/59/EU, nadležno tijelo može, nakon savjetovanja sa sanacijskim tijelom, toj instituciji izdati opće prethodno odobrenje za izvršenje opcija kupnje, otkupa, otplate ili ponovne kupnje instrumenata prihvatljivih obveza ako su ispunjeni kriteriji kojima se osigurava da će svaka takva buduća radnja biti u skladu s uvjetima iz točaka (a) i (b) ovog stavka. To opće prethodno odobrenje izdaje se samo na određeno vrijeme koje nije dulje od godinu dana i koji se nakon toga može produžiti. Opće prethodno odobrenje izdaje se samo za određeni unaprijed utvrđeni iznos koji utvrđuje nadležno tijelo. U slučaju instrumenata redovnog osnovnog kapitala taj unaprijed utvrđeni iznos ne smije premašiti 3 % relevantnog izdanja i ne smije premašiti 10 % iznosa za koji redovni osnovni kapital premašuje zbroj kapitalnih zahtjeva za redovni osnovni kapital utvrđenih u ovoj Uredbi, Direktivi 2013/36/EU i Direktivi 2014/59/EU u iznosu koji nadležno tijelo smatra potrebnim. U slučaju instrumenata dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala taj unaprijed utvrđeni iznos ne smije premašiti 10 % relevantnog izdanja i ne smije premašiti 3 % ukupnog iznosa preostalih instrumenata redovnog osnovnog kapitala ili instrumenata dopunskog kapitala, ovisno o slučaju. U slučaju instrumenata prihvatljivih obveza unaprijed utvrđeni iznos utvrđuje sanacijsko tijelo nakon savjetovanja s nadležnim tijelom.

Nadležna tijela povlače opće prethodno odobrenje ako institucija prekrši bilo koji kriterij za to odobrenje.

2.Pri procjeni održivosti zamjenskih instrumenata s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit u skladu sa stavkom 1. točkom (a), nadležna tijela razmatraju opseg u kojem bi ti zamjenski instrumenti kapitala i obveze bili skuplji za instituciju od onih koje bi zamijenili.

3.Ako institucija izvrši radnju iz članka 77. točke (a), a odbijanje otkupa instrumenata redovnog osnovnog kapitala iz članka 27. nije dopušteno mjerodavnim nacionalnim pravom, nadležno tijelo može primijeniti izuzeće od uvjeta iz stavka 1. ovog članka ako nadležno tijelo od institucije zahtijeva da ograniči otkup takvih instrumenata na odgovarajućoj osnovi.

4.Nadležna tijela mogu instituciji odobriti izvršenje opcije kupnje, otkup, otplatu ili ponovnu kupnju instrumenata dodatnog osnovnog kapitala tijekom razdoblja od pet godina koje počinje na dan njihova izdavanja ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. i bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)došlo je do promjene u regulatornoj klasifikaciji tih instrumenata koja bi vjerojatno rezultirala njihovim isključenjem iz regulatornog kapitala ili reklasifikacijom u oblik regulatornog kapitala niže kvalitete i ispunjena su oba sljedeća uvjeta:

I.nadležno tijelo smatra da je takva promjena u dovoljnoj mjeri izgledna;

II.institucija je dokazala nadležnim tijelima da se regulatorna reklasifikacija tih instrumenata nije mogla razumno predvidjeti u trenutku njihova izdavanja;

(b)došlo je do promjene u primjenjivom poreznom tretmanu tih instrumenata u vezi s kojom je institucija dokazala nadležnim tijelima da je ona značajna i da se nije mogla razumno predvidjeti u trenutku izdavanja instrumenata;

(c)instrumenti se nastavljaju priznavati u skladu s člankom 484. CRR-a;

(d)ako institucija prije ili u trenutku izvršenja radnje iz članka 77. zamijeni instrumente iz članka 77. instrumentima regulatornog kapitala ili prihvatljivih obveza jednake ili više kvalitete po uvjetima koji su održivi s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit i ako je nadležno tijelo odobrilo tu radnju na temelju zaključka da bi ona bila korisna s bonitetnog stajališta i opravdana izvanrednim okolnostima;

(e) instrumenti dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala ponovno su kupljeni u svrhu održavanja tržišta.

Nadležno tijelo savjetuje se sa sanacijskim tijelom o tim uvjetima prije izdavanja odobrenja.

5.EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi odredila sljedeće:

(a)    značenje izraza „održivo s aspekta sposobnosti institucije da ostvaruje dobit”;

(b)    odgovarajuće osnove ograničenja otkupa iz stavka 3.;

(c)    postupak kojim su obuhvaćena ograničenja i postupci izdavanja prethodnog odobrenja nadležnih tijela za radnju iz članka 77. i podatke potrebne u zahtjevu institucije za odobrenje nadležnog tijela za provedbu radnje iz članka 77., uključujući postupak koji se primjenjuje u slučaju otkupa udjela izdanih članovima zadruga i vrijeme za obradu takvog zahtjeva;

(d)izvanredne okolnosti iz stavka 4.;

(e) značenje pojma „održavanje tržišta” iz stavka 4.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda u roku od [tri mjeseca nakon stupanja na snagu].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka, u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(34)Članak 79. mijenja se kako slijedi:

(a)naslov se zamjenjuje sljedećim:

„Privremeno izuzeće od odbitka od regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza”;

(b)stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Ako institucija drži instrumente kapitala ili obveze ili je odobrila podređene kredite, ovisno o slučaju, koji privremeno ispunjavaju uvjete za instrumente redovnog osnovnog kapitala, dodatnog osnovnog kapitala, dopunskog kapitala ili prihvatljivih obveza u instituciji, a nadležno tijelo to smatra ulaganjem radi postupka financijske pomoći u svrhu reorganizacije i spašavanja tog subjekta ili te institucije, nadležno tijelo može privremeno primijeniti izuzeće od odredaba o odbitku koje bi se na te instrumente inače odnosile.”.

(35)Članak 80. mijenja se kako slijedi:

(a)naslov se zamjenjuje sljedećim:

„Kontinuirana ocjena kvalitete regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza”;

(b)stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. EBA prati kvalitetu instrumenata regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza koje su izdale institucije na području Unije i u slučaju da ti instrumenti ne ispunjavaju pojedine kriterije prihvatljivosti navedene u ovoj Uredbi o tome odmah obavješćuje Komisiju.

Nadležna tijela bez odgode i na zahtjev EBA-e prosljeđuju sve informacije koje EBA smatra relevantnim u vezi s novim izdanim instrumentima kapitala ili novim vrstama izdanih obveza kako bi se EBA-i omogućilo da prati kvalitetu instrumenata regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza koje su izdale institucije na području Unije.”;

(c)u stavku 3. uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim:

„3. EBA daje tehnički savjet Komisiji u vezi s bilo kakvim značajnim promjenama za koje smatra da bi ih trebalo unijeti u definiciju regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza kao rezultat jednog od sljedećega:”.

(36)U članku 81. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Manjinski udjeli sastoje se od zbroja redovnog osnovnog kapitala ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)društvo kći jedno je od sljedećega:

I.institucija;

II.društvo koje prema mjerodavnom nacionalnom pravu podliježe zahtjevima ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU;

III.financijski holding posrednik u trećoj zemlji na koji se primjenjuju ista pravila kao i na kreditne institucije te treće zemlje ako je Komisija donijela odluku u skladu s člankom 107. stavkom 4. da su ta pravila barem istovrijedna pravilima iz ove Uredbe;

(b)društvo kći u cijelosti je uključeno u konsolidaciju u skladu s dijelom prvim glavom II. poglavljem 2. ;

(c)redovni osnovni kapital naveden u uvodnom dijelu ovog stavka u vlasništvu je osoba koje nisu društva uključena u konsolidaciju u skladu s dijelom prvim glavom II, poglavljem 2.”.

(37)Članak 82. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 82.
Kvalificirani dodatni osnovni kapital, osnovni kapital, dopunski kapital i kvalificirani regulatorni kapital

Kvalificirani dodatni osnovni kapital, osnovni kapital, dopunski kapital i kvalificirani regulatorni kapital obuhvaćaju manjinski udio, instrumente dodatnog osnovnog kapitala ili dopunskog kapitala, prema potrebi, i s njima povezanu zadržanu dobit i račune premije na dionice društva kćeri ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)društvo kći jedno je od sljedećega:

institucija;

društvo koje prema mjerodavnom nacionalnom pravu podliježe zahtjevima iz ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU;

financijski holding posrednik u trećoj zemlji na koji se primjenjuju ista pravila kao i na kreditne institucije te treće zemlje ako je Komisija donijela odluku u skladu s člankom 107. stavkom 4. da su ta pravila barem istovrijedna pravilima iz ove Uredbe;

(b)društvo kći u cijelosti je uključeno u opseg konsolidacije u skladu s poglavljem 2. glave II. dijela prvog;

(c)ti instrumenti u vlasništvu su osoba koje nisu društva uključena u konsolidaciju u skladu s dijelom prvim glavom II. poglavljem 2. .”.

(38)U članku 83. uvodna rečenica u stavku 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Instrumenti dodatnog osnovnog kapitala i dopunskog kapitala koje izdaje subjekt posebne namjene, kao i povezani računi premija na dionice, uključuju se do 31. prosinca 2021. u kvalificirani dodatni osnovni kapital, osnovni kapital ili dopunski kapital ili u kvalificirani regulatorni kapital, prema potrebi, samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:”.

(39)Članak 92. mijenja se kako slijedi:

(a)u stavku 1. dodaje se sljedeća točka (d):

„(d)    omjer financijske poluge od 3 %.”.

(b)u stavku 3. točke (b), (c) i (d) zamjenjuju se sljedećim:

„(b)    kapitalni zahtjevi za poslove iz knjige trgovanja institucije za sljedeće:

IV.tržišne rizike određene u skladu s glavom IV. ovog dijela;

V.velike izloženosti koje prekoračuju ograničenja iz članaka 395. do 401. u onoj mjeri u kojoj je instituciji dopušteno ta ograničenja prekoračiti, kako je određeno u skladu s dijelom četvrtim.

(c) kapitalni zahtjevi za tržišne rizike kako je određeno u glavi IV. ovog dijela za sve poslovne aktivnosti koje uzrokuju valutni rizik i robni rizik;

(d) kapitalni zahtjevi određeni u skladu s glavom V., osim članka 379., za rizik namire.”.

(40)Umeću se sljedeći članci 92.a i 92.b:

„Članak 92.a
Kapitalni zahtjev i zahtjev za prihvatljive obveze GSV institucija

1.U skladu s člancima 93. i 94. i iznimkama iz stavka 2. ovog članka, institucije koje se smatraju subjektima u sanaciji i koje su GSV institucije ili dio GSV institucije ispunjavaju u svakom trenutku sljedeće kapitalne zahtjeve i zahtjeve za prihvatljive obveze:

(a)omjer od 18 % zasnovan na riziku, koji predstavlja regulatorni kapital i prihvatljive obveze institucije, iskazano kao postotni udio ukupnog iznosa izloženosti riziku izračunatog u skladu s člankom 92. stavcima 3. i 4.;

(b)omjer od 6,75 % koji nije zasnovan na riziku, koji predstavlja regulatorni kapital i prihvatljive obveze institucije, iskazano kao postotni udio mjere ukupne izloženosti iz članka 429. stavka 4.

2.Zahtjev iz stavka 1. ne primjenjuje se u sljedećim slučajevima:

(a)u razdoblju od tri godine nakon datuma od kada se institucija ili grupa čiji je institucija dio smatra GSV institucijom;

(b)u razdoblju od dvije godine nakon datuma na koji je sanacijsko tijelo primijenilo bail-in instrument u skladu s Direktivom 2014/59/EU;

(c)u razdoblju od dvije godine nakon datuma na koji je subjekt u sanaciji primijenio alternativnu mjeru privatnog sektora iz članka 32. stavka 1. točke (b) Direktive 2014/59/EU kojom su instrumenti kapitala i druge obveze otpisani ili su konvertirani u instrumente redovnog osnovnog kapitala radi dokapitalizacije subjekta u sanaciji bez primjene instrumenata sanacije.

3.Ako ukupni iznos koji proizlazi iz primjene zahtjeva utvrđenih u stavku 1. točki (a) na svaki subjekt u sanaciji iste GSV institucije premašuje zahtjev za regulatorni kapital i zahtjev za prihvatljive obveze izračunato u skladu s člankom 12., sanacijsko tijelo matične institucije iz EU-a može, nakon savjetovanja s ostalim relevantnim sanacijskim tijelima, postupiti u skladu s člankom 45.d stavkom 3. ili člankom 45.h stavkom 1. Direktive 2014/59/EU.

Članak 92.b
Kapitalni zahtjev i zahtjev za prihvatljive obveze GSV institucija izvan EU-a

Institucije koje su značajna društva kćeri GSV institucije izvan EU-a i koje nisu subjekti u sanaciju u svakom trenutku ispunjavaju kapitalni zahtjev i zahtjev za prihvatljive obveze koji iznosi 90 % kapitalnog zahtjeva i zahtjeva za prihvatljive obveze iz članka 92.a.

Za potrebe usklađenosti sa stavkom 1., instrumenti dodatnog osnovnog kapitala, dopunskog kapitala i prihvatljivih obveza obračunavaju se samo ako ih drži matično društvo institucije u trećoj zemlji.”.

(41)Članak 94. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 94.
Odstupanje za mali obujam poslova iz knjige trgovanja

1.Odstupajući od članka 92. stavka 3. točke (b), institucije mogu izračunati kapitalni zahtjev za svoje poslove iz knjige trgovanja u skladu sa stavkom 2. ako je obujam bilančnih i izvanbilančnih poslova iz knjige trgovanja jednak ili manji od sljedećih pragova na temelju procjene koja se provodi jednom mjesečno:

(a)5 % ukupne imovine institucije;

(b)50 milijuna EUR.

2.Ako su uvjeti iz stavka 1. ispunjeni, institucije mogu izračunati kapitalni zahtjev za svoje poslove iz knjige trgovanja kako slijedi:

(a)za ugovore navedene u točki 1. Priloga II., ugovore koji se odnose na vlasnička ulaganja iz točke 3. Priloga II. i kreditne izvedenice, institucije te pozicije mogu izuzeti iz kapitalnog zahtjeva iz članka 92. stavka 3. točke (b);

(b)za pozicije iz knjige trgovanja osim pozicija iz točke (a), institucije mogu kapitalni zahtjev iz članka 92. stavka 3. točke (b) zamijeniti zahtjevom izračunatim u skladu s člankom 92. stavkom 3. točkom (a).

3.Institucije izračunavaju obujam svojih bilančnih i izvanbilančnih poslova iz knjige trgovanja na određeni datum za potrebe stavka 1. u skladu sa sljedećim zahtjevima:

(a)sve pozicije raspoređene u knjigu trgovanja u skladu s člankom 104. uključuju se u izračun, osim za sljedeće:

I.pozicije koje se odnose na tečaj i robu;

II.kreditne izvedenice koje su priznate kao interne zaštite od izloženosti kreditnom riziku u knjizi pozicija kojima se ne trguje ili od izloženosti riziku druge ugovorne strane;

(b)sve pozicije vrednuju se po tržišnim cijenama na određeni datum; ako nije dostupna tržišna cijena pozicije na taj datum, institucije za tu poziciju uzimaju njezinu posljednju tržišnu vrijednost.

(c)apsolutna vrijednost dugih pozicija zbraja se s apsolutnom vrijednošću kratkih pozicija.

4.Kada institucije izračunavaju ili prestanu izračunavati kapitalne zahtjeve za svoje poslove iz knjige trgovanja u skladu sa stavkom 2., one o tome obavješćuju nadležna tijela.

5.Institucija koja više ne ispunjava bilo koji od uvjeta iz stavka 1. o tome odmah obavješćuje nadležno tijelo.

6.Institucije prestaju određivati kapitalne zahtjeve za svoje poslove iz knjige trgovanja u skladu sa stavkom 2. u roku od tri mjeseca u jednom od sljedećih slučajeva:

(a)institucija ne ispunjava bilo koji od uvjeta iz stavka 1 tijekom tri uzastopna mjeseca;

(b)institucija ne ispunjava bilo koji od uvjeta iz stavka 1. tijekom više od 6 mjeseci u zadnjih 12 mjeseci.

7.Ako institucija prestane izračunavati kapitalne zahtjeve za svoje poslove iz knjige trgovanja u skladu s ovim člankom, dopušteno joj je ponovno izračunavati kapitalne zahtjeve za njezine poslove iz knjige trgovanja u skladu s ovim člankom samo ako nadležnom tijelu dokaže da su svi uvjeti utvrđeni stavkom 1. bili ispunjeni u neprekinutom razdoblju od godine dana.

8.Institucije tijekom mjesečne procjene ne unose poziciju u knjigu trgovanja samo kako bi ispunile bilo koji od uvjeta iz stavka 1.”.

(42)Članak 99. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 99.
Izvješćivanje o kapitalnim zahtjevima i financijskim informacijama

1.Institucije izvješćuju svoja nadležna tijela o obvezama iz članka 92. u skladu s ovim člankom.

Subjekti u sanaciji izvješćuju svoja nadležna tijela o obvezama propisanim u člancima 92.a i 92.b najmanje na polugodišnjoj osnovi.

2.Osim izvješćivanja o regulatornom kapitalu iz stavka 1., institucije izvješćuju svoja nadležna tijela o financijskim informacijama ako su institucije jedno od sljedećega:

(a)institucija na koju se primjenjuje članak 4. Uredbe (EZ) br. 1606/2002;

(b)kreditna institucija koja svoje konsolidirane financijske izvještaje priprema u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima u skladu s člankom 5. točkom (b) Uredbe (EZ) br. 1606/2002.

3.Nadležna tijela mogu od kreditnih institucija koje svoj regulatorni kapital utvrđuju na konsolidiranoj osnovi u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima u skladu s člankom 24. stavkom 2. ove Uredbe zatražiti da o financijskim informacijama izvješćuju u skladu s ovim člankom.

4.Izvješća koja se zahtijevaju u skladu sa stavcima 1. do 3. male institucije dostavljaju na godišnjoj osnovi kako je definirano člankom 430.a dok ih u skladu sa stavkom 6. sve ostale institucije dostavljaju na polugodišnjoj osnovi ili češće.

5.Izvješćivanjem o financijskim informacijama iz stavaka 2. i 3. obuhvaćene su samo informacije koje su potrebne da bi se dobio potpun pregled nad profilom rizičnosti institucije i pregled nad sistemskim rizicima koje institucije predstavljaju za financijski sektor ili realno gospodarstvo u skladu s Uredbom (EU) br. 1093/2010.

6.EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju jedinstveni formati, učestalost, datumi izvješćivanja, definicije i informatička rješenja za izvješćivanje iz stavaka 1. do 3. i iz članka 100.

Izvještajni zahtjevi iz ovog članka primjenjuju se na institucije razmjerno njihovoj veličini i složenosti te prirodi i razini rizika njihova poslovanja.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka, u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

7.EBA procjenjuje financijski učinak Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 680/2014 29 na institucije u smislu troškova usklađivanja i izvješćuje Komisiju o svojim zaključcima najkasnije [31. prosinca 2019.]. U tom izvješću posebno se ispituje je li primjena izvještajnih zahtjeva u dovoljnoj mjeri razmjerna. Stoga se u izvješću:

(a)institucije razvrstavaju u kategorije na temelju njihove veličine i složenosti te prirode i razine rizika njihova poslovanja. U izvješće se posebno uključuje kategorija malih institucija kako je definirano u članku 430.a;

(b)mjeri opterećenje zbog obveze izvješćivanja nastalo za svaku kategoriju institucija tijekom relevantnog razdoblja kako bi se ispunili izvještajni zahtjevi propisani Provedbenom uredbom (EU) br. 680/2014, uzimajući u obzir sljedeće:

I.opterećenje zbog obveze izvješćivanja mjeri se kao udio troškova usklađivanja u neto dobiti institucije tijekom određenog razdoblja;

II.troškovi usklađivanja obuhvaćaju sve troškove koji se izravno ili neizravno odnose na uvođenje i kontinuirano funkcioniranje sustava izvješćivanja, uključujući troškove osoblja, IT sustava, pravnih, računovodstvenih, revizijskih i savjetodavnih usluga;

III.relevantno razdoblje znači svako jednogodišnje razdoblje u kojem su za institucije nastali troškovi usklađivanja zbog pripreme provedbe izvještajnih zahtjeva propisanih Provedbenom uredbom (EU) br. 680/2014 i nastavak kontinuiranog funkcioniranja sustava izvješćivanja;

(c)procjenjuje jesu li i u kojoj mjeri troškovi usklađivanja značajno spriječili ulazak novoosnovanih institucija na tržište;

(d)procjenjuje učinak troškova usklađivanja iz točke (b) podtočke ii. na svaku kategoriju institucija u smislu oportunitetnih troškova; i

(e)navode se preporuke za izmjene Provedbene uredbe (EU) br. 680/2014 radi smanjenja opterećenja zbog obveze izvješćivanja institucija ili određenih kategorija institucija, ovisno o slučaju, uzimajući u obzir ciljeve ove Uredbe i Direktive 2013/36/EU. U izvješću se barem navode preporuke o tome kako bi trebalo smanjiti razinu detalja izvještajnih zahtjeva za male institucije kako je definirano u članku 430.a.

8.Za potrebe stavka 7. točke (d), „oportunitetni trošak” znači izgubljena vrijednost usluga koje institucije zbog troškova usklađenja nisu pružile klijentima.

9.Nadležna tijela savjetuju se s EBA-om o tome trebaju li institucije, osim onih iz stavaka 2. i 3., izvješćivati o financijskim informacijama na konsolidiranoj osnovi u skladu sa stavkom 2. ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)relevantne institucije inače ne izvješćuju na konsolidiranoj osnovi;

(b)na relevantne institucije primjenjuje se računovodstveni okvir u skladu s Direktivom 86/635/EEZ;

(c)smatra se da je financijsko izvješćivanje potrebno da bi se dobio potpun pregled nad profilom rizičnosti poslova tih institucija i nad sistemskim rizicima koje one predstavljaju za financijski sektor ili realno gospodarstvo u skladu s Uredbom (EU) br. 1093/2010.

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju formati kojima će se institucije iz prvog podstavka koristiti u svrhe navedene u tom podstavku.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u drugom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

10.Ako nadležno tijelo smatra da su informacije koje nisu obuhvaćene provedbenim tehničkim standardima iz stavka 6. potrebne u svrhe navedene u stavku 5., ono obavješćuje EBA-u i ESRB o dodatnim informacijama za koje smatra da ih je potrebno uključiti u provedbene tehničke standarde iz tog stavka.

11.Nadležna tijela mogu primijeniti izuzeće od zahtjeva za izvješćivanje o podacima navedenim u provedbenim tehničkim standardima iz ovog članka i članaka 100., 101., 394., 415. i 430. ako su ti podaci nadležnim tijelima već dostupni na neki drugi način koji nije određen u prethodno navedenim provedbenim tehničkim standardima, među ostalim i ako su te informacije dostupne nadležnim tijelima u drukčijem formatu ili drukčijoj razini detalja.”.

(43)Članak 100. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 100.
Zahtjevi za izvješćivanje o opterećenosti imovine

1.Institucije izvješćuju svoja nadležna tijela o razini opterećenosti svoje imovine.

2.Izvješće iz stavka 1. sadržava raščlambu prema vrsti opterećenosti imovine, kao što su repo ugovori, transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira drugoj ugovornoj strani, sekuritizirane izloženosti ili krediti koji služe kao kolateral za pokrivene obveznice. ”.

(44)U članku 101. stavku 1. uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim:

„1.    Institucije izvješćuju svoja nadležna tijela na polugodišnjoj osnovi o sljedećim agregiranim podacima za svako nacionalno tržište nekretnina kojemu su izložene:”.

(45)U članku 101. stavci 4. i 5. zamjenjuju se sljedećima:

„4.    EBA sastavlja nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju jedinstveni formati, definicije, učestalost i datumi izvještavanja agregiranih podataka iz stavka 1. te informatička rješenja.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

5.    Odstupajući od stavka 1., male institucije definirane u članku 430.a jednom godišnje dostavljaju informacije iz stavka 1.”.

(46)Članak 102. mijenja se kako slijedi:

(a)stavci 2., 3. i 4. zamjenjuju se sljedećim:

„2. Namjera trgovanja dokazuje se na temelju strategija, politika i postupaka koje institucija određuje radi upravljanja pozicijom ili portfeljem u skladu s člankom 104.

3. Institucije uspostavljaju i održavaju sustave i kontrole za upravljanje knjigom trgovanja u skladu s člankom 103.

4. Pozicije iz knjige trgovanja povezuju se sa stolovima za trgovanje koje je uspostavila institucija u skladu s člankom 104.b, osim ako institucija ispunjava uvjete za tretman iz članka 94. ili joj je odobreno izuzeće iz članka 104.b stavka 3.”

(b)Dodaju se sljedeći stavci 5. i 6.:

„5. Pozicije u knjizi trgovanja podliježu zahtjevima za bonitetno vrednovanje iz članka 105.

6. Institucije tretiraju interne zaštite u skladu s člankom 106.”.

(47)Članak 103. mijenja se kako slijedi:

(a)stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Institucije moraju imati jasno definirane politike i postupke za cjelovito upravljanje knjigom trgovanja. Te politike i postupci uključuju najmanje sljedeće:

(a)    koje aktivnosti institucija smatra trgovanjem i koje čine sastavni dio knjige trgovanja u svrhu kapitalnih zahtjeva;

(b)    mjeru u kojoj se pozicija može dnevno vrednovati po tržišnoj vrijednosti na aktivnom, likvidnom, dvosmjernom tržištu;

(c)    za pozicije koje se vrednuju po modelu, mjeru u kojoj institucija može:

I.identificirati sve značajne rizike pozicije;

II.zaštititi se od svih značajnih rizika pozicije instrumentima za koje postoji aktivno, likvidno, dvosmjerno tržište;

III.izvesti pouzdane procjene ključnih pretpostavki i parametara koji se koriste u modelu;

(d)    mjeru u kojoj institucija može i dužna je ostvariti vrednovanje pozicije koja se može dosljedno vanjski vrednovati;

(e)    mjeru u kojoj bi zakonska ograničenja ili drugi operativni zahtjevi mogli umanjiti sposobnost institucije da ostvari poništavanje pozicije ili zaštiti pozicije u kratkom roku;

(f)    mjeru u kojoj institucija može i dužna je aktivno upravljati rizicima koji proizlaze iz pozicija u okviru njezinih poslova trgovanja;

(g)    mjeru u kojoj institucija može prenijeti rizik ili pozicije između knjige pozicija kojima se ne trguje i knjige trgovanja te kriterije za te prijenose iz članka 104.a.”;

(b)U stavku 2. uvodni dio zamjenjuje se sljedećim:

„2. Pri upravljanju svojim pozicijama ili portfeljima pozicija u knjizi trgovanja institucija ispunjava sve sljedeće zahtjeve:”;

(c)u stavku 2., točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)    institucija mora imati jasno dokumentiranu strategiju trgovanja za pozicije ili portfelje u knjizi trgovanja koju odobrava više rukovodstvo i koja uključuje očekivano razdoblje držanja;”;

(d)u stavku 2., uvodni dio točke (b) mijenja se kako slijedi:

„(b)    institucija mora imati jasno definirane politike i postupke za aktivno upravljanje pozicijama ili portfeljima u knjizi trgovanja. Te politike i postupci uključuju sljedeće:”;

(e)u stavku 2. točka (b) podtočka i. mijenja se kako slijedi:

„i. koje pozicije ili portfelje pozicija mogu zauzeti svaki stol za trgovanje ili, ovisno o slučaju, imenovani trgovci;”.

(48)Članak 104. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 104.
Uključivanje u knjigu trgovanja

1.Institucije moraju imati jasno definirane politike i postupke za određivanje pozicija koje se uključuju u knjigu trgovanja u svrhu izračuna njihovih kapitalnih zahtjeva u skladu sa zahtjevima iz članka 102., definicijom knjige trgovanja iz članka 4. stavka 1. točke 86. i odredbama ovog članka, uzimajući u obzir sposobnosti i praksu upravljanja rizicima institucije. Institucija u potpunosti dokumentira poštovanje tih politika i postupaka te na njih primjenjuje unutarnju reviziju najmanje jednom godišnje i rezultate te revizije stavlja na raspolaganje nadležnom tijelu.

2.Pozicije u sljedećim instrumentima raspoređuju se u knjigu trgovanja:

(a)instrumenti koji ispunjavaju kriterije za uključivanje u korelacijski portfelj namijenjen trgovanju („CTP”), kako je navedeno u stavcima 6. do 9.;

(b)financijski instrumenti kojima se upravlja na stolu za trgovanje uspostavljenom u skladu s člankom 104.b;

(c)financijski instrumenti zbog kojih nastaje neto kratka kreditna ili pozicija vlasničkih instrumenata;

(d)instrumenti koji proizlaze iz preuzetih obveza;

(e)financijska imovina ili obveze mjerene po fer vrijednosti;

(f)instrumenti koji proizlaze iz aktivnosti održavanja tržišta;

(g)subjekti za zajednička ulaganja, pod uvjetom da ispunjavaju uvjete iz stavka 10. ovog članka;

(h)uvršteni vlasnički vrijednosni papiri;

(i)transakcije financiranja vrijednosnih papira povezane s trgovanjem;

(j)opcije, uključujući izdvojene ugrađene izvedenice iz instrumenata u knjizi pozicija kojima se ne trguje koje se odnose na kreditni rizik ili rizik vlasničkih instrumenata.

Za potrebe točke (c) ovog stavka, institucija ima neto kratku poziciju vlasničkih instrumenata ako smanjenje cijene vlasničkih instrumenata dovede do dobiti za instituciju. Institucija stoga ima neto kratku kreditnu poziciju ako povećanje kreditne marže ili pogoršanje kreditne sposobnosti izdavatelja ili grupe izdavatelja dovede do dobiti za instituciju.

3.Pozicije u sljedećim instrumentima ne raspoređuju se u knjigu trgovanja:

(a)instrumenti namijenjeni za skladište sekuritizacije;

(b)nekretnine;

(c)kreditiranje stanovništva i MSP-ova;

(d)ostali subjekti za zajednička ulaganja koji nisu navedeni u stavku 2. točki (g) u kojima institucija ne može svakodnevno imati uvid u fond ili u kojima institucija ne može svakodnevno dobiti realne cijene za vlasnička ulaganja u fondu;

(e)ugovori o izvedenicama s odnosnim instrumentima iz točaka (a) do (d);

(f)instrumenti koji se drže za potrebe zaštite od posebnog rizika pozicije u instrumentu iz točaka (a) do (e).

4.Neovisno o stavku 2. institucija ne može poziciju u instrumentu iz stavka 2. točaka (e) do (i) rasporediti u knjigu trgovanja ako ta institucija može uvjeriti nadležna tijela da poziciju ne drži s namjerom trgovanja ili da ne štiti pozicije koje drži s namjerom trgovanja.

5.Nadležna tijela mogu zahtijevati da institucija dostavi dokaze o tome da se pozicija koja nije navedena u stavku 3. rasporedi u knjigu trgovanja. Ako nema odgovarajućih dokaza, nadležna tijela mogu zahtijevati da institucija prerasporedi tu poziciju u knjigu pozicija kojima se ne trguje, osim pozicija iz stavka 2. točaka (a) do (d).

6.Nadležna tijela mogu zahtijevati da institucija dostavi dokaze o tome da se pozicija koja nije navedena u stavku 2. točkama (a) do (d) rasporedi u knjigu pozicija kojima se ne trguje. Ako nema odgovarajućih dokaza, nadležna tijela mogu zahtijevati da institucija prerasporedi tu poziciju u knjigu trgovanja, osim ako je ta pozicija navedena u stavku 3.

7.Sekuritizacijske pozicije korelacijskog portfelja namijenjenog trgovanju i kreditne izvedenice na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza koje zadovoljavaju sve sljedeće kriterije raspoređuju se u korelacijski portfelj namijenjen trgovanju:

(a)pozicije nisu resekuritizacijske pozicije, ni opcije na sekuritizacijsku tranšu, ni druge izvedenice sekuritizacijskih izloženosti koje ne osiguravaju proporcionalan udio u prihodu sekuritizacijske tranše;

(b)svi njihovi odnosni instrumenti jesu:

I.instrumenti koji se odnose na jedan subjekt, uključujući kreditne izvedenice kod kojih je referentni subjekt jedna osoba, za koje postoji likvidno dvosmjerno tržište;

II.indeksi kojima se obično trguje na temelju instrumenata iz točke i.

Smatra se da dvosmjerno tržište postoji ako su dane nezavisne ponude za kupnju i prodaju u dobroj vjeri tako da se cijena, koja je razumno povezana s posljednjom prodajnom cijenom ili trenutačnom konkurentnom kotacijom kupovne i prodajne cijene, može odrediti u roku od jednog dana te se transakcija može namiriti po toj cijeni u relativno kratkom razdoblju koje je u skladu s trgovinskim običajima.

8.Pozicije s bilo kojim od sljedećih odnosnih instrumenata ne uključuju se u korelacijski portfelj namijenjen trgovanju:

(a)odnosni instrumenti koji pripadaju kategorijama izloženosti iz članka 112. točaka (h) ili (i);

(b)potraživanje od subjekta posebne namjene, kolateralizirano, izravno ili neizravno, pozicijom koja u skladu sa stavkom 6. sama po sebi ne bi udovoljavala zahtjevima za uključivanje u korelacijski portfelj namijenjen trgovanju.

9.Institucije mogu uključiti u korelacijski portfelj namijenjen trgovanju pozicije koje nisu sekuritizacijske pozicije ni kreditne izvedenice na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza, nego štite druge pozicije u tom portfelju, pod uvjetom da postoji dvosmjerno likvidno tržište kako je opisano u posljednjem podstavku stavka 7. za instrument ili njegove odnosne instrumente.

10.Institucija poziciju u subjektu za zajednička ulaganja raspoređuje u knjigu trgovanja ako zadovoljava najmanje jedan od sljedećih uvjeta:

(a)institucija može svakodnevno imati uvid u subjekt za zajednička ulaganja;

(b)institucija može svakodnevno dobivati cijene za subjekt za zajednička ulaganja.”.

(49)Umeću se sljedeći članci 104.a i 104.b:

„Članak 104.a
Reklasifikacija pozicije

1.Institucije imaju uspostavljene jasno definirane politike kako bi utvrdile koje izvanredne okolnosti opravdavaju reklasifikaciju pozicije iz knjige trgovanja kao pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje ili, obrnuto, pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje kao knjige pozicija kojima se trguje za potrebe određivanja kapitalnih zahtjeva, u skladu sa zahtjevima nadležnih tijela. Institucije preispituju te politike najmanje jednom godišnje.

EBA u roku od [dvije godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe] sastavlja smjernice o značenju izvanrednih okolnosti za potrebe ovog članka.

2.Nadležna tijela izdaju odobrenje da se pozicija iz knjige trgovanja reklasificira kao pozicija iz knjige pozicija kojima se ne trguje ili, obrnuto, pozicija iz knjige pozicija kojima se ne trguje kao knjiga pozicija kojima se trguje za potrebe određivanja kapitalnih zahtjeva samo ako je institucija nadležnim tijelima dostavila pisane dokaze o tome da je njezina odluka o reklasifikaciji te pozicije rezultat izvanrednih okolnosti koje su u sklađene s politikama koje je ona utvrdila u skladu sa stavkom 1. U tu svrhu institucija osigurava dostatne dokaze o tome da pozicija više ne ispunjava uvjet da bude klasificirana kao pozicija u knjizi trgovanja ili u knjizi pozicija kojima se ne trguje u skladu s člankom 104.

Odluku iz prvog podstavka odobrava upravljačko tijelo institucije.

3.Ako su nadležna tijela izdala odobrenje u skladu sa stavkom 2., institucija:

(a)javno objavljuje na najraniji izvještajni datum da je njezina pozicija reklasificirana;

(b)podložno tretmanu iz stavka 4., određuje od najranijeg izvještajnog datuma kapitalne zahtjeve reklasificirane pozicije u skladu s člankom 92.;

4.Ako na najraniji izvještajni datum neto promjena iznosa kapitalnih zahtjeva institucije koji proizlaze iz reklasifikacije pozicije rezultira neto smanjenjem kapitalnih zahtjeva, institucija drži dodatni regulatorni kapital koji je jednak toj neto promjeni i javno objavljuje iznos tog dodatnog regulatornoga kapitala. Iznos tog dodatnog regulatornoga kapitala ostaje nepromijenjen do dospijeća pozicije, osim ako nadležna tijela instituciji dopuste da taj iznos postupno isključi na raniji datum.

5.Reklasifikacija pozicije u skladu s ovim člankom neopoziva je.

Članak 104.b
Zahtjevi za stol za trgovanje

1.Institucije uspostavljaju stolove za trgovanje i svaku svoju poziciju iz knjige trgovanja povezuju s jednim od tih stolova za trgovanje. Pozicije iz knjige trgovanja povezuju se s istim stolom za trgovanje samo ako su u skladu s dogovorenom poslovnom strategijom za stol za trgovanje te se njima dosljedno upravlja i prati ih se u skladu sa stavkom 2.

2.Stolovi za trgovanje institucija u svakom trenutku ispunjavaju sljedeće zahtjeve:

(a)svaki stol za trgovanje ima jasnu i određenu poslovnu strategiju i strukturu za upravljanje rizicima koja je primjerena za njegovu poslovnu strategiju;

(b)svaki stol za trgovanje ima jasnu organizacijsku strukturu; pozicijama u pojedinom stolu za trgovanje upravljaju imenovani trgovci u instituciji; svaki trgovac ima posebne funkcije u okviru stola za trgovanje; jednom se stolu za trgovanje raspoređuje jedan trgovac; jedan trgovac u okviru svakog stola za trgovanje ima vodeću ulogu u nadzoru djelatnosti i ostalih trgovaca u okviru tog stola za trgovanje;

(c)limiti pozicija određuju se u okviru svakog stola za trgovanje u skladu s poslovnom strategijom tog stola za trgovanje;

(d)izvješća o djelatnostima, profitabilnosti, upravljanju rizicima i regulatornim zahtjevima na razini stola za trgovanje sastavljaju se najmanje jednom tjedno i redovito se priopćavaju upravljačkom tijelu institucije;

(e)svaki stol za trgovanje ima jasan godišnji poslovni plan koji uključuje jasno određenu politiku primitaka temeljenu na dobrim kriterijima koji se upotrebljavaju za mjerenje uspješnosti.

3.Institucije obavješćuju nadležna tijela o načinu na koji ispunjavaju uvjete iz stavka 2. Nadležna tijela mogu zahtijevati da institucija promijeni strukturu ili organizaciju svojih stolova za trgovanje radi usklađivanja s ovim člankom.

4.Odstupajući od stavka 1., institucije koje primjenjuju pristupe iz članka 325. stavka 1. točaka (a) i (c) za određivanje kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik mogu podnijeti zahtjev za izuzeće za dio ili sve zahtjeve iz ovog članka. Nadležna tijela mogu odobriti izuzeće ako institucija dokaže:

(a)da neusklađenost sa stavkom 2. ne bi imala značajan nepovoljan utjecaj na sposobnost institucije da učinkovito upravlja i prati tržišne rizike svojih pozicija iz knjige trgovanja;

(b)da institucija poštuje opće zahtjeve za upravljanje knjigom trgovanja kako je navedeno u članku 103.”.

(50)Članak 105. mijenja se kako slijedi:

(a)stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.    Sve pozicije iz knjige trgovanja i pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje mjerene po fer vrijednosti podliježu standardima bonitetnog vrednovanja iz ovog članka. Institucije posebno osiguravaju da se bonitetnim vrednovanjem njihovih pozicija iz knjige trgovanja postiže odgovarajuća razina pouzdanosti u odnosu na dinamičnu prirodu pozicija iz knjige trgovanja i pozicija iz knjige pozicija kojima se ne trguje mjerenih po fer vrijednosti, zahtjeve za bonitetnu ispravnost te način postupanja i svrhu kapitalnih zahtjeva s obzirom na pozicije iz knjige trgovanja i pozicija iz knjige pozicija kojima se ne trguje mjerenih po fer vrijednosti.”;

(b)stavci 3. i 4. zamjenjuju se sljedećim:

„3.    Institucije ponovno vrednuju pozicije iz knjige trgovanja po fer vrijednosti najmanje jednom dnevno. Promjene vrijednosti tih pozicija iskazuju se u računu dobiti i gubitka institucije.

4.    Institucije vrednuju po tržišnoj vrijednosti svoje pozicije iz knjige trgovanja i pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje mjerene po fer vrijednosti kad god je moguće, među ostalim i pri primjeni odgovarajućeg tretmana kapitala na te pozicije.”;

(c)stavci 3. i 4. zamjenjuju se sljedećim:

„6.    Ako vrednovanje po tržišnoj vrijednosti nije moguće, institucije konzervativno vrednuju po modelu svoje pozicije i portfelje, uključujući i onda kad izračunavaju kapitalne zahtjeve za pozicije u knjizi trgovanja i pozicije mjerene po fer vrijednosti iz knjige pozicija kojima se ne trguje.”;

(d)u stavku 7. posljednji podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Za potrebe točke (d) model mora biti razvijen ili odobren neovisno o stolovima za trgovanje i mora biti neovisno testiran, uključujući validaciju matematičkih izračuna, pretpostavki i programske provedbe.”;

(e)u stavku 11. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)    „dodatno vrijeme koje bi bilo potrebno za zaštitu pozicije ili od rizika unutar pozicije nakon razdoblja likvidnosti koja su pripisana faktorima rizika pozicije u skladu s člankom 325.be;”.

(51)Članak 106. mijenja se kako slijedi:

(a)stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

„2.    Zahtjevi iz stavka 1. primjenjuju se ne dovodeći u pitanje zahtjeve koji se odnose na zaštićene pozicije u, prema potrebi, knjizi pozicija kojima se ne trguje ili knjizi trgovanja.

3.    Ako se institucija štiti od izloženosti kreditnom riziku u knjizi pozicija kojima se ne trguje ili od izloženosti riziku druge ugovorne strane uz pomoć kreditne izvedenice raspoređene u njezinu knjigu trgovanja, ta pozicija kreditne izvedenice priznaje se kao interna zaštita od izloženosti kreditnom riziku u knjizi pozicija kojima se ne trguje ili od izloženosti riziku druge ugovorne strane u svrhu izračuna iznosa izloženosti ponderiranih rizikom iz članka 92. stavka 3. točke (a) ako institucija uđe u drugu transakciju kreditnim izvedenicama s dostupnom trećom stranom pružatelja zaštite koja ispunjava zahtjeve za nematerijalnu kreditnu zaštitu u knjizi pozicija kojima se ne trguje i koja jasno poništava tržišni rizik interne zaštite.

Interna zaštita priznata u skladu s prvim podstavkom i kreditna izvedenica u koju se ušlo s trećom stranom uključuju se u knjigu trgovanja u svrhu izračuna kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike.”;

(b)Dodaju se sljedeći stavci 4., 5. i 6.:

„4.    Ako se institucija štiti od izloženosti riziku vlasničkih instrumenata u knjizi pozicija kojima se ne trguje uz pomoć izvedenice vlasničkih instrumenata raspoređene u njezinu knjigu trgovanja, ta pozicija izvedenice vlasničkih instrumenata priznaje se kao interna zaštita od izloženosti riziku vlasničkih vrijednosnih papira u knjizi pozicija kojima se ne trguje u svrhu izračuna iznosa izloženosti ponderiranih rizikom iz članka 92. stavka 3. točke (a) ako institucija uđe u drugu transakciju izvedenicama vlasničkih instrumenata s dostupnom trećom stranom pružatelja zaštite koja ispunjava zahtjeve za nematerijalnu kreditnu zaštitu u knjizi pozicija kojima se ne trguje i koja jasno poništava tržišni rizik interne zaštite.

Interna zaštita priznata u skladu s prvim podstavkom i izvedenica vlasničkih instrumenata u koju se ušlo s trećom stranom uključuju se u knjigu trgovanja u svrhu izračuna kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike.

5. Ako se institucija štiti od izloženosti kamatnom riziku u knjizi pozicija kojima se ne trguje uz pomoć pozicije kamatnog rizika raspoređene u njezinu knjigu, ta se pozicija smatra internom zaštitom u svrhu procjene kamatnih rizika koji proizlaze iz pozicija kojima se ne trguje u skladu s člancima 84. i 98. Direktive 2013/36/EU ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)pozicija je povezana sa stolom za trgovanje uspostavljenim u skladu s člankom 104.b, čija je poslovna strategija isključivo namijenjena upravljanju i smanjenju tržišnog rizika internih zaštita od izloženosti kamatnom riziku. U tu svrhu taj stol za trgovanje može zauzeti druge pozicije osjetljive na kamatni rizik s trećim stranama ili drugim stolovima za trgovanje institucije ako ti drugi stolovi za trgovanje jasno poništavaju tržišni rizik tih drugih pozicija osjetljivih na kamatni rizik zauzimanjem suprotnih pozicija osjetljivih na kamatni rizik s trećim stranama;

(b)institucija je u potpunosti dokumentirala način na koji pozicija smanjuje kamatne rizike koji proizlaze iz pozicija iz knjige pozicija kojima se ne trguje za potrebe zahtjevâ iz članaka 84. i 98. Direktive 2013/36/EU;

6. Kapitalni zahtjevi za tržišne rizike svih pozicija koje je rasporedio ili zauzeo stol za trgovanje iz stavka 3. točke (a) izračunavaju se samostalno kao posebni portfelj i dodaju se kapitalnim zahtjevima za druge pozicije iz knjige trgovanja.”.

(52)U članku 107. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Za potrebe ove Uredbe izloženosti prema investicijskom društvu iz treće zemlje, prema kreditnoj instituciji iz treće zemlje i prema burzi iz treće zemlje tretiraju se kao izloženosti prema instituciji samo ako treća zemlja u vezi s tim subjektom primjenjuje bonitetne i nadzorne zahtjeve koji su barem istovjetni onima koji se primjenjuju u Uniji.”.

(53)U članku 128. stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

„1. Institucije dodjeljuju ponder rizika 150 % izloženostima koje su visokorizične.

2. Za potrebe ovog članka, institucije tretiraju špekulativno financiranje nekretnina kao izloženosti koje su visokorizične.”.

(54)Članak 132. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 132.
Kapitalni zahtjevi za izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-u

1.Institucije izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom za svoje izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-u množenjem iznosa izloženosti ponderiranog rizikom za izloženosti CIU-a, izračunanog u skladu s pristupima iz stavka 2. prvog podstavka, s postotkom udjela ili dionica koje drže te institucije.

2.Ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 3., institucije mogu primjenjivati pristup pregleda u skladu s člankom 132.a stavkom 1. ili pristup koji se temelji na politici ulaganja u skladu s člankom 132.a stavkom 2.

U skladu s člankom 132.b stavkom 2., institucije koje ne primjenjuju pristup pregleda ili pristup koji se temelji na politici ulaganja dodjeljuju ponder rizika 1,250 % („zamjenski pristup”) svojim izloženostima u obliku udjela ili dionica u CIU-u.

Institucije mogu izračunati iznos izloženosti ponderiran rizikom za svoje izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-u primjenom kombinacije pristupa iz ovog stavka, pod uvjetom da su uvjeti primjene tih pristupa ispunjeni.

3.Institucije mogu odrediti iznos izloženosti ponderiran rizikom za izloženosti CIU-a u skladu s pristupima navedenima u članku 132.a ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a) CIU je jedan od sljedećih:

I.subjekt za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS), uređen Direktivom 2009/65/EZ;

II.alternativni investicijski fond EU-a kojim upravlja upravitelj alternativnih investicijskih fondova EU-a registriran u skladu s člankom 3. stavkom 3. Direktive 2011/61/EU;

III.alternativni investicijski fond kojim upravlja upravitelj alternativnih investicijskih fondova EU-a koji ima odobrenje za rad u skladu s člankom 6. Direktive 2011/61/EU;

IV.alternativni investicijski fond kojim upravlja upravitelj alternativnih investicijskih fondova izvan EU-a koji ima odobrenje za rad u skladu s člankom 37. Direktive 2011/61/EU;

V.alternativni investicijski fond izvan EU-a kojim upravlja upravitelj alternativnih investicijskih fondova izvan EU-a i kojim se trguje u skladu s člankom 42. Direktive 2011/61/EU;

(b)prospekt CIU-a ili ekvivalentni dokument uključuje:

I.kategorije imovine u koje je CIU ovlašten ulagati;

II.ako se primjenjuju investicijski limiti, relativne limite i metodologiju njihova izračuna;

(c)izvješćivanje CIU-a instituciji u skladu je sa sljedećim zahtjevima:

I.o poslovanju CIU-a izvješćuje se najmanje onoliko često koliko to čini institucija;

II.razina detalja financijskih informacija dovoljna je kako bi institucija mogla izračunati iznos izloženosti ponderiran rizikom CIU-a u skladu s pristupom koji je odabrala;

III.ako institucija primjenjuje pristup pregleda, informacije o odnosnim izloženostima provjerava neovisna treća strana.

4.Institucije koje nemaju odgovarajuće podatke ili informacije za izračun iznosa izloženosti ponderiranog rizikom izloženosti CIU-a u skladu s pristupima navedenima u članku 132.a mogu se osloniti na izračune treće strane pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)treća je strana jedan od sljedećih:

I.depozitar CIU-a, koji je institucija ili financijska institucija, ako CIU ulaže isključivo u vrijednosne papire i deponira sve vrijednosne papire kod tog depozitara;

II.za CIU koji nisu obuhvaćeni točkom i., društvo za upravljanje CIU-om, ako to društvo ispunjava uvjet iz stavka 3. točke (a).

(b)treća strana provodi izračun u skladu s pristupima iz članka 132.a stavaka 1., 2. i 3., ako je primjenjivo;

(c)vanjski revizor potvrdio je točnost izračuna treće osobe.

Institucija koja se oslanja na izračune trećih strana množi s faktorom 1,2 iznos izloženosti ponderiran rizikom izloženosti CIU-a koji proizlazi iz tih izračuna.

Ako institucija primjenjuje pristupe iz članka 132.a u svrhu izračuna iznosa izloženosti ponderiranog rizikom izloženosti CIU-a („prva razina CIU-a”) te ako su sve odnosne izloženosti prve razina CIU-a izloženost u obliku udjela ili dionica u drugom CIU-u („druga razina CIU-a”), iznos izloženosti ponderiran rizikom druge razine izloženosti CIU-a može se izračunati primjenom bilo kojeg od tri pristupa iz stavka 2. Institucija može primjenjivati pristup pregleda za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom izloženosti CIU-a na trećoj razini i na svakoj sljedećoj razini samo ako je primjenjivala taj pristup za izračun na prethodnoj razini. U bilo kojem drugom scenariju primjenjuje zamjenski pristup.

6.Gornja granica iznosa izloženosti ponderiranog rizikom izloženosti CIU-a izračunanog u skladu s pristupom pregleda i pristupom koji se temelji na politici ulaganja određuje se na razini iznosa ponderiranog rizikom izloženosti tog CIU-a izračunanog u skladu sa zamjenskim pristupom.”.

(55)Umeće se sljedeći članak 132.a:

„Članak 132.a
Pristup za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom CIU-a

1.Ako su ispunjeni uvjeti iz članka 132. stavka 3., institucije koje imaju dovoljno informacija o pojedinačnim odnosnim izloženostima CIU-a izračunavaju na temelju tih izloženosti iznos izloženosti ponderiran rizikom CIU-a dodjeljivanjem pondera rizika svim odnosnim izloženostima CIU-a kao da ih izravno drže te institucije.

2.Ako su ispunjeni uvjeti iz članka 132. stavka 3., institucije koje nemaju dovoljno informacija o pojedinačnim odnosnim izloženostima CIU-a za primjenu pristupa pregleda mogu izračunati iznos izloženosti ponderiran rizikom tih izloženosti u skladu s ograničenjima utvrđenima politikom ulaganja CIU-a i mjerodavnim zakonodavstvom.

Za potrebe prvog podstavka, institucije provode izračune pod pretpostavkom da za CIU najprije nastaju izloženosti u najvećoj dopuštenoj mjeri na temelju njegove politike ulaganja ili mjerodavnog zakonodavstva o izloženostima koje imaju najveće kapitalne zahtjeve i zatim mu i dalje nastaju izloženosti padajućim redoslijedom sve dok se ne dostigne najveće ukupno ograničenje izloženosti.

Institucija provodi izračun iz prvog podstavka u skladu s metodama iz ovog poglavlja, poglavlja 5. ove glave i poglavlja 6. odjeljka 3., 4. ili 5. ove glave.

3.Odstupajući od članka 92. stavka 3. točke (d), institucije koje izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom izloženosti CIU-a u skladu s ovim člankom stavcima 1. ili 2. mogu kapitalni zahtjev za rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju izloženosti izvedenica tog CIU-a zamijeniti iznosom jednakim 50 % vrijednosti izloženosti tih izloženosti kako je izračunano u skladu s poglavljem 6. odjeljkom 3., 4. ili 5. ove glave, ako je primjenjivo.

Odstupajući od prvog podstavka, institucija može iz izračuna kapitalnog zahtjeva za rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju isključiti izloženosti izvedenica koje ne bi podlijegale tom zahtjevu da izravno nastanu za instituciju.

4.EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje kako institucije izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom iz stavka 2. ako nije dostupan jedan od parametara potrebnih za taj izračun.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda u roku od [devet mjeseci nakon stupanja na snagu].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”.

(56)Umeće se sljedeći članak 132.b:

„Članak 132.b
Isključenja iz pristupa za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom CIU-a

5.Institucije iz izračuna navedenih u članku 132. isključuju instrumente redovnog osnovnoga kapitala, dodatnog osnovnoga kapitala i dopunskoga kapitala koje drži CIU i koji se moraju odbiti u skladu s člankom 36. stavkom 1., člankom 56. odnosno člankom 66.

6.Institucije mogu iz izračuna navedenih u članku 132. isključiti izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-u u smislu članka 150. stavka 1. točaka (g) i (h) te umjesto toga na te izloženosti primijeniti tretman iz članka 133.”.

(57)Članak 152. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 152.
Tretman izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU

1.Institucije izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom za svoje izloženosti u obliku udjela ili dionica u CIU-u tako što iznos izloženosti ponderiran rizikom CIU-a, izračunan u skladu s pristupima iz ovog članka, množe s postotkom udjela ili dionica koje drže te institucije.

2.Ako su ispunjeni uvjeti iz članka 132. stavka 3., institucije koje imaju dovoljno informacija o pojedinačnim odnosnim izloženostima CIU-a izračunavaju na temelju tih odnosnih izloženosti iznos izloženosti ponderiran rizikom CIU-a dodjeljivanjem pondera rizika svim odnosnim izloženostima CIU-a kao da ih izravno drže te institucije.

3.Odstupajući od članka 92. stavka 3. točke (d), institucije koje izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom CIU-a u skladu s ovim člankom stavcima 1. ili 2. mogu kapitalni zahtjev za rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju izloženosti izvedenica tog CIU-a zamijeniti iznosom jednakim 50 % vrijednosti izloženosti tih izloženosti kako je izračunano u skladu s poglavljem 6. odjeljkom 3., 4. ili 5. ove glave, ako je primjenjivo.

Odstupajući od prvog podstavka, institucija može iz izračuna kapitalnog zahtjeva za rizik prilagodbe kreditnom vrednovanju isključiti izloženosti izvedenica koje ne bi podlijegale tom zahtjevu da izravno nastanu za instituciju.

4.Institucije koje primjenjuju pristup pregleda u skladu sa stavcima 2. i 3. i koje ispunjavaju uvjete za trajno izuzeće od primjene u skladu s člankom 150. ili ne ispunjavaju uvjete za primjenu metoda navedenih u ovom poglavlju za sve ili dijelove odnosnih izloženosti CIU-a, izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom i iznose očekivanih gubitaka u skladu sa sljedećim načelima:

(a)za odnosne izloženosti koje pripadaju kategoriji izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja iz članka 147. stavka 2. točke (e), institucije primjenjuju jednostavni pristup ponderiranja iz članka 155. stavka 2.;

(b)za izloženosti koje pripadaju kategoriji sekuritizacijske izloženosti, institucije primjenjuju metodu zasnovanu na rejtinzima iz članka 261.;

(c)za sve ostale odnosne izloženosti, institucije primjenjuju standardizirani pristup iz poglavlja 2. ove glave.

Ako, za potrebe prvog podstavka točke (a), institucija ne može razlikovati izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja u društva koja ne kotiraju na burzi, izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja u društva koja kotiraju na burzi i ostale izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja, ona tretira dotične izloženosti kao ostale izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja.

5.Ako su ispunjeni uvjeti iz članka 132. stavka 3., institucije koje nemaju dovoljno informacija o pojedinačnim odnosnim izloženostima CIU-a mogu izračunati iznos izloženosti ponderiran rizikom tih izloženosti u skladu s pristupom koji se temelji na politici ulaganja iz članka 132.a stavka 2. Međutim, za izloženosti navedene u stavku 4. točkama (a), (b) i (c) ovog članka, institucije primjenjuju pristupe navedene u tom stavku.

6.U skladu s člankom 132.b stavkom 2., institucije koje ne primjenjuju pristup pregleda u skladu sa stavcima 2. i 3. ovog članka ili pristup koji se temelji na politici ulaganja u skladu sa stavkom 5. ovog članka primjenjuju zamjenski pristup iz članka 132. stavka 2.

7.Institucije koje nemaju odgovarajuće podatke ili informacije za izračun iznosa ponderiranog rizikom CIU-a u skladu s pristupima iz stavaka 2., 3., 4. i 5. mogu se osloniti na izračune treće strane pod uvjetom da su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)treća je strana jedan od sljedećih:

I.depozitar CIU-a, koji je institucija ili financijska institucija, ako CIU ulaže isključivo u vrijednosne papire i deponira sve vrijednosne papire kod tog depozitara;

II.za CIU koji nisu obuhvaćeni točkom i., društvo za upravljanje CIU-om, ako to društvo za upravljanje CIU-om ispunjava kriterije iz članka 132. stavka 3. točke (a).

(b)za izloženosti koje nisu navedene u stavku 4. točkama (a), (b) i (c), treća strana provodi izračun u skladu s pristupom iz članka 132.a stavka 1.;

(c)za izloženosti koje su navedene u stavku 4. točkama (a), (b) i (c), treća strana provodi izračun u skladu s pristupima iz tog stavka;

(d)vanjski revizor potvrdio je točnost izračuna treće osobe.

Institucija koja se oslanja na izračune trećih strana množi s faktorom 1,2 iznose izloženosti ponderirane rizikom izloženosti CIU-a koji proizlazi iz tih izračuna.

8.Za potrebe ovog članka, primjenjuju se odredbe članka 132. stavaka 5. i 6. te članka 132.b.”.

(58)U članku 201. stavku 1. točka (h) zamjenjuje se sljedećom:

„(h) kvalificirane središnje druge ugovorne strane.”.

(59)Umeće se sljedeći članak 204.a:

„Članak 204.a
Priznate vrste izvedenica vlasničkih instrumenata

1.Institucije mogu izvedenice vlasničkih instrumenata, koje su ugovori o razmjeni ukupnog prinosa ili čiji su ekonomski učinci slični, upotrebljavati kao priznatu kreditnu zaštitu samo u svrhu provedbe interne zaštite.

Kreditna se zaštita neće smatrati priznatom ako institucija kupuje kreditnu zaštitu na temelju ugovora o razmjeni ukupnog prinosa i evidentira neto plaćanja primljena na temelju tog ugovora kao neto prihod, ali ne evidentira smanjenje vrijednosti imovine koja je zaštićena ili smanjenjem fer vrijednosti ili povećanjem rezervi.

2.Ako institucija provodi internu zaštitu koristeći se izvedenicom vlasničkih instrumenata, kako bi za potrebe ovog poglavlja interna zaštita bila priznata kao kreditna zaštita, kreditni rizik koji je prenesen u knjigu trgovanja prenosi se na treću osobu ili treće osobe.

Ako je interna zaštita provedena u skladu s prvim podstavkom i ako su ispunjeni zahtjevi iz ovog poglavlja, institucije koje su kupile nematerijalnu kreditnu zaštitu primjenjuju pravila iz odjeljaka 4. do 6. ovog poglavlja za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i iznosa očekivanih gubitaka.”.

(60)Članak 223. mijenja se kako slijedi:

(a)u stavku 3. posljednji podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„U slučaju transakcija OTC izvedenicama institucije koje primjenjuju metodu iz poglavlja 6. odjeljka 6. izračunavaju EVA na sljedeći način:

.”.

(b)u stavku 5. posljednji podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„U slučaju transakcija OTC izvedenicama institucije koje primjenjuju metode iz poglavlja 6. odjeljaka 3., 4. i 5. ove glave, prema potrebi uzimaju u obzir učinke kolaterala na smanjenje rizika u skladu s odredbama utvrđenima u tim odjeljcima.”

(61)U članku 272. točke 6. i .12. zamjenjuju se sljedećim:

„(6) „skup za zaštitu” znači grupa transakcija unutar jednog skupa za netiranje za koje je dopušten potpun ili djelomičan prijeboj radi određivanja potencijalne buduće izloženosti na temelju metoda navedenih u odjeljku 3. ili 4. ovog poglavlja;

(12) „sadašnja tržišna vrijednost” ili „CMV” znači, za potrebe odjeljaka 3. do 5. ovog poglavlja, neto tržišna vrijednost svih transakcija unutar skupa za netiranje prije smanjenja za iznos kolaterala koji se drži ili daje ako se za potrebe izračuna CMV-a netiraju pozitivne i negativne tržišne vrijednosti;”.

(62)U članku 272. dodaju se sljedeće točke (7a) i (12a):

„(7a) „jednosmjerni ugovor o marži” znači ugovor o marži na temelju kojeg institucija mora dati varijacijske marže drugoj ugovornoj strani, ali nema pravo primiti varijacijsku maržu od te druge ugovorne strane ili obrnuto;”.

„(12a) „iznos neto neovisnog kolaterala” ili „NICA” znači zbroj vrijednosti neto kolaterala korigirane korektivnim faktorom koji je primljen ili dan, prema potrebi, za skup za netiranje osim varijacijske marže;”.

(63)Članak 273. mijenja se kako slijedi:

(a)stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.    Institucije izračunavaju vrijednost izloženosti za ugovore navedene u Prilogu II. na temelju jedne od metoda navedenih u odjeljcima 3. do 6. ovog poglavlja u skladu s ovim člankom.

Institucija koja ne ispunjava uvjete iz članka 273.a stavka 2. ne smije primjenjivati metodu navedenu u odjeljku 4. ovog poglavlja. Institucija koja ne ispunjava uvjete iz članka 273.a stavka 3. ne smije primjenjivati metodu navedenu u odjeljku 5. ovog poglavlja.

Pri određivanju vrijednosti izloženosti ugovora navedenih u točki 3. Priloga II. institucija ne smije primjenjivati metodu navedenu u odjeljku 5. ovog poglavlja.

Institucije se mogu unutar grupe na trajnoj osnovi koristiti kombinacijom metoda navedenih u odjeljcima 3. do 6. ovog poglavlja. Jedna institucija ne smije se na trajnoj osnovi koristiti kombinacijom metoda navedenih u odjeljcima 3. do 6. ovog poglavlja.”

(b)Stavci 6, 7., 8. i 9. zamjenjuju se sljedećim:

„6. Prema svim metodama navedenima u odjeljcima 3. do 6. ovog poglavlja, vrijednost izloženosti prema određenoj drugoj ugovornoj strani jednaka je zbroju vrijednosti izloženosti izračunatih po svakom skupu za netiranje za tu drugu ugovornu stranu.

Odstupajući od prvog podstavka, ako se jedan ugovor o marži primjenjuje na više skupova za netiranje s tom drugom ugovornom stranom i institucija primjenjuje jednu od metoda iz odjeljaka 3. i 6. ovog poglavlja za izračun vrijednosti izloženosti tih skupova za netiranje, vrijednost izloženosti izračunava se u skladu s tim odjeljkom.

Za određenu drugu ugovornu stranu vrijednost izloženosti za određeni skup za netiranje OTC izvedenih instrumenata navedenih u Prilogu II. izračunata u skladu s ovim poglavljem jest veći iznos između nule i razlike između zbroja vrijednosti izloženosti svih skupova za netiranje s tom drugom ugovornom stranom i zbroja iznosa prilagodbe kreditnom vrednovanju za tu drugu ugovornu stranu koji institucija priznaje kao nastalo smanjenje vrijednosti. Prilagodbe kreditnom vrednovanju izračunavaju se ne uzimajući u obzir bilo koji prijeboj dugovne strane vrijednosnog usklađivanja koji se pripisuje vlastitom kreditnom riziku društva koji je već isključen iz regulatornoga kapitala u skladu s člankom 33. stavkom 1. točkom (c).

7. Pri izračunu vrijednosti izloženosti u skladu s metodama iz odjeljaka 3. do 5. ovog poglavlja institucije mogu tretirati dva ugovora o OTC izvedenicama koji su obuhvaćeni istim sporazumom o netiranju i koji su potpuno usklađeni kao jedinstveni ugovor sa zamišljenom vrijednosti glavnice jednakom nuli.

Za potrebe prvog podstavka, dva ugovora o OTC izvedenicama potpuno su usklađena kada ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

(a)njihove su rizične pozicije suprotne;

(b)njihove su značajke, osim datuma trgovanja, jednake;

(c)njihovi se novčani tokovi u potpunosti prebijaju.

8. Institucije određuju vrijednost izloženosti za izloženosti koje proizlaze iz transakcija s dugim rokom namire primjenom bilo koje od metoda navedenih u odjeljcima 3. do 6. ovog poglavlja, bez obzira na to koju je metodu institucija odabrala za OTC izvedenice i repo transakcije, transakcije pozajmljivanja vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane te maržne kredite. Pri izračunu kapitalnih zahtjeva za transakcije s dugim rokom namire, institucija koja primjenjuje pristup iz poglavlja 3. može kontinuirano dodjeljivati pondere rizika u skladu s pristupom iz poglavlja 2. i bez obzira na značajnost tih pozicija.

9. Za metode navedene u odjeljcima od 3. do 6. ovog poglavlja institucije tretiraju transakcije u kojima je utvrđen specifičan povratni rizik u skladu s člankom 291.”.

(64)Umeću se sljedeći članci 273.a i 273.b:

„Članak 273.a
Uvjeti za primjenu pojednostavnjenih metoda za izračun vrijednosti izloženosti

1.Institucija može izračunati vrijednost izloženosti pozicija u izvedenicama u skladu s metodom iz odjeljka 4. pod uvjetom da je obujam njezinih bilančnih i izvanbilančnih poslova s izvedenicama jednak ili manji od sljedećih pragova na temelju procjene koja se provodi jednom mjesečno:

(a)10 % ukupne imovine institucije;

(b)150 milijuna EUR;

Za potrebe ovog stavka institucije utvrđuju obujam svojih bilančnih i izvanbilančnih poslova s izvedenicama na određeni datum uključivanjem svih svojih pozicija u izvedenicama osim kreditnih izvedenica koje su priznate kao interne zaštite od izloženosti kreditnom riziku u knjizi pozicija kojima se ne trguje.

2.Institucija može izračunati vrijednost izloženosti kamatnih i valutnih pozicija te pozicija u izvedenicama na zlato u skladu s odjeljkom 5. pod uvjetom da je obujam njezinih bilančnih i izvanbilančnih poslova s izvedenicama jednak ili manji od sljedećih pragova na temelju procjene koja se provodi jednom mjesečno:

(a)5 % ukupne imovine institucije;

(b)20 milijuna EUR;

Za potrebe ovog stavka institucije utvrđuju obujam svojih bilančnih i izvanbilančnih poslova s izvedenicama na određeni datum uključivanjem svih svojih pozicija u izvedenicama navedenima u ugovorima u stavcima 1. i 2. Priloga II.;

3.Za potrebe stavaka 1. i 2., institucije izračunavaju obujam svojih bilančnih i izvanbilančnih poslova s izvedenicama na određeni datum u skladu sa sljedećim zahtjevima:

(a)pozicije u izvedenicama vrednuju se po tržišnim cijenama na određeni datum. Ako nije dostupna tržišna vrijednost pozicije na određeni datum, institucije za tu poziciju uzimaju njezinu posljednju tržišnu vrijednost.

(b)apsolutna vrijednost dugih pozicija zbraja se s apsolutnom vrijednošću kratkih pozicija.

4.Institucije obavješćuju nadležna tijela o metodama iz odjeljaka 4. i 5. ovog poglavlja koje primjenjuju ili, prema potrebi, prestaju primjenjivati za izračun vrijednosti izloženosti svojih pozicija u izvedenicama.

5.Institucije tijekom mjesečne procjene ne ulaze u transakciju izvedenicama samo kako bi ispunile bilo koji od uvjeta utvrđenih stavcima 1. i 2.

Članak 273.b
Neusklađenost s uvjetima za primjenu pojednostavnjenih metoda za izračun vrijednosti izloženosti izvedenica

1.Institucija koja više ne ispunjava bilo koji od uvjeta iz članka 273.a stavka 1. ili 2. o tome odmah obavješćuje nadležno tijelo.

2.Institucija prestaje primjenjivati članak 273.a stavak 1. ili 2. u roku od tri mjeseca od nastanka jednog od sljedećih slučajeva:

(a)institucija ne ispunjava bilo koji od uvjeta iz članka 273.a stavka 1. ili 2. tijekom tri uzastopna mjeseca;

(b)institucija ne ispunjava bilo koji od uvjeta iz članka 273.a stavka 1. ili 2., prema potrebi, tijekom više od 6 mjeseci u zadnjih 12 mjeseci.

3.Ako institucija prestane primjenjivati članak 273.a stavak 1. ili 2., dopušteno joj je odrediti vrijednost izloženosti njezinih pozicija u izvedenicama primjenom metoda iz odjeljka 4. ili 5. ovog poglavlja, prema potrebi, samo ako nadležnom tijelu dokaže da su svi uvjeti utvrđeni člankom 273.a stavkom 1. ili 2. bili ispunjeni u neprekinutom razdoblju od godine dana.”.

(65)U dijelu trećem glavi II. poglavlju 6 odjeljak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„Odjeljak 3.
Standardizirani pristup za kreditni rizik druge ugovorne strane

Članak 274.
Vrijednost izloženosti

1.Institucija može izračunati vrijednost jedne izloženosti na razini skupa za netiranje za sve transakcije obuhvaćene sporazumom o netiranju ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)sporazum o netiranju odnosi se na jednu od vrsta sporazuma o netiranju navedenih u članku 295.;

(b)sporazum o netiranju priznala su nadležna tijela u skladu s člankom 296.;

(c)institucija je ispunila obveze iz članka 297. u pogledu sporazuma o netiranju.

Ako bilo koji od tih uvjeta nije ispunjen, institucija tretira svaku transakciju kao zaseban skup za netiranje.

2.Institucije izračunavaju vrijednost izloženosti skupa za netiranje u skladu sa standardiziranim pristupom za metodu kreditnog rizika druge ugovorne strane kako slijedi:

pri čemu je:

RC    =    trošak zamjene izračunan u skladu s člankom 275.;

PFE    =    potencijalna buduća izloženost izračunana u skladu s člankom 278.;

α    =    1,4.

3.Gornja granica vrijednosti izloženosti skupa za netiranje koji je predmet ugovora o marži određuje se na razini vrijednosti izloženosti istog skupa za netiranje koji nije predmet nijednog oblika ugovora o marži.

4.Ako se više ugovora o marži primjenjuje na isti skup za netiranje, institucije raspoređuju svaki ugovor o marži grupi transakcija u skupu za netiranje na koji se taj ugovor o marži primjenjuje i izračunavaju vrijednost izloženosti zasebno za svaku od tih grupiranih transakcija.

5.Institucije mogu odrediti da vrijednost izloženosti skupa za netiranje iznosi nula ako ispunjava sve sljedeće uvjete:

(a)skup za netiranje isključivo se sastoji od prodanih opcija;

(b)sadašnja tržišna vrijednost skupa za netiranje u svakom je trenutku negativna;

(c)premiju svih opcija uključenih u skup za netiranje institucija je unaprijed primila radi jamčenja izvršenje ugovorâ;

(d)skup za netiranje nije predmet nijednog ugovora o marži.

6.U skupu za netiranje institucije zamjenjuju transakciju koja je linearna kombinacija kupljenih ili prodanih opcija kupnje ili prodaje svim pojedinačnim opcijama koje čine tu linearnu kombinaciju, kao pojedinačnu transakciju, u svrhu izračuna vrijednosti izloženosti skupa za netiranje u skladu s ovim odjeljkom.

Članak 275.
Trošak zamjene

1.Institucije izračunavaju trošak zamjene („RC”) za skupove za netiranje koji nisu predmet ugovora o marži u skladu sa sljedećom formulom:

2.Institucije izračunavaju trošak zamjene za jedan skup za netiranje koji je predmet ugovora o marži u skladu sa sljedećom formulom:

pri čemu je:

VM        =    vrijednost neto varijacijske marže korigirane korektivnim faktorom koja je redovito primljena ili dana, prema potrebi, za skup za netiranje kako bi se smanjile promjene CMV-a skupa za netiranje;    

TH        =    prag marže primjenjiv na skup za netiranje na temelju ugovora o marži ispod kojeg institucija ne može zatražiti kolateral;

MTA        =    najniži iznos marže koji će se razmijeniti primjenjiv na skup za netiranje na temelju ugovora o marži.

3.Institucije izračunavaju trošak zamjene za više skupova za netiranje koji su predmet ugovora o marži u skladu sa sljedećom formulom:

pri čemu je:

i    =    indeks koji označava skupove za netiranje koji su predmet jednog ugovora o marži;

CMVi    =    CMV skupa za netiranje „i”;

VMMA    =    zbroj vrijednosti kolaterala korigirane korektivnim faktorom koji je redovito primljen ili dan, prema potrebi, za više skupova za netiranje kako bi se smanjile promjene njihova CMV-a;

NICAMA    =    zbroj vrijednosti kolaterala korigirane korektivnim faktorom koji je primljen ili dan, prema potrebi, za više skupova za netiranje osim VMMA.

Za potrebe prvog podstavka, NICAMA se može izračunati na razini trgovanja, razini skupa za netiranje ili razini svih skupova za netiranje na koje se primjenjuje ugovor o marži, ovisno o razini na kojoj se primjenjuje ugovor o marži.

Članak 276.
Priznavanje i tretman kolaterala

1.Za potrebe ovog odjeljka, institucije izračunavaju iznose kolaterala VM, VMMA, NICA i NICAMA primjenom svih sljedećih zahtjeva:

(a)ako sve transakcije uključene u skup za netiranje pripadaju knjizi trgovanja, priznaje se samo kolateral priznat u skladu s člankom 299.;

(b)ako skup za netiranje sadržava najmanje jednu transakciju koja pripada knjizi pozicija kojima se ne trguje, priznaje se samo kolateral priznat u skladu s člankom 197.;

(c)kolateral primljen od druge ugovorne strane priznaje se s pozitivnim predznakom, a kolateral dan drugoj ugovornoj strani priznaje se s negativnim predznakom;

(d)vrijednost svih vrsta kolaterala korigirana korektivnim faktorom koji su primljeni ili dani izračunava se u skladu s člankom 223. Za potrebe ovog izračuna institucija ne primjenjuje metodu iz članka 225.

(e)ista stavka kolaterala ne uključuje se istovremeno u VM i NICA;

(f)ista stavka kolaterala ne uključuje se istovremeno u VMMA i NICAMA;

(g)bilo koji kolateral koji je dan drugoj ugovornoj strani i koji je odvojen od imovine te druge ugovorne strane i, kao posljedica te odvojenosti, ne ulazi u stečajnu masu u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza ili insolventnosti te druge ugovorne strane ne priznaje se u izračunu NICA i NICAMA.

2.Za izračun vrijednosti položenoga kolaterala iz stavka 1. točke (d) koja se korigira korektivnim faktorom, institucije zamjenjuju formulu u članku 223. stavku 2. sljedećom formulom:

3.Za potrebe stavka 1. točke (d), institucije određuju razdoblje realizacije koje je važno za izračun vrijednosti svih kolaterala korigirane korektivnim faktorom koji su primljeni ili dani u skladu s jednim od sljedećih razdoblja:

(a)za skupove za netiranje iz članka 276. stavka 1., razdoblje je godina dana;

(b)za skupove za netiranje iz članka 276. stavaka 2. i 3., razdoblje je razdoblje marže za rizik utvrđeno u skladu s člankom 279.d stavkom 1. točkom (b).

Članak 277.
Raspoređivanje transakcija u kategorije rizika

1.Institucije raspoređuju svaku transakciju skupa za netiranje u jednu od sljedećih šest kategorija rizika radi određivanja potencijalne buduće izloženosti skupa za netiranje iz članka 278.:

(a)kamatni rizik;

(b)valutni rizik;

(c)kreditni rizik;

(d)rizik vlasničkih instrumenata;

(e)robni rizik;

(f)ostali rizici:

2.Institucija provodi raspoređivanje iz stavka 1. na temelju primarnog činitelja rizika za transakciju. Za transakcije koje nisu navedene u stavku 3., primarni činitelj rizika jedini je značajni činitelj rizika za poziciju izvedenicama.

3.Od [datum primjene ove Uredbe], za transakciju izvedenicama raspoređenu u knjigu trgovanja za koju institucija primjenjuje pristupe iz poglavlja 1.a ili 1.b za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik, primarni činitelj rizika mora biti faktor rizika povezan s najvišom apsolutnom osjetljivosti od svih osjetljivosti za tu transakciju, izračunan u skladu s poglavljem 1.b glave IV.

4.Neovisno o stavcima 1. i 2., pri raspoređivanju transakcija u kategorije rizika navedene u stavku 1. institucije primjenjuju sljedeće zahtjeve:

(g)ako je primarni činitelj rizika za transakciju inflacijska varijabla, institucije transakciju raspoređuju u kategoriju kamatnog rizika;

(h)ako je primarni činitelj rizika za transakciju varijabla klimatskih uvjeta, institucije transakciju raspoređuju u kategoriju robnog rizika.

5.Odstupajući od stavka 2., institucije raspoređuju transakcije izvedenicama koje imaju više od jednog značajnog činitelja rizika u više od jedne kategorije rizika. Ako svi značajni činitelji rizika za jednu od tih transakcija pripadaju u istu kategoriju rizika, od institucija se zahtijeva da tu transakciju rasporede samo jednom u tu kategoriju rizika na temelju najznačajnijeg činitelja rizika. Ako značajni činitelji rizika za jednu od tih transakcija pripadaju različitim kategorijama rizika, institucije raspoređuju tu transakciju jednom u svaku kategoriju rizika za koju transakcija ima najmanje jednog značajnog činitelja rizika, na temelju najznačajnijeg činitelja rizika u toj kategoriji rizika.

6.EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se detaljnije određuju:

(a)metoda za utvrđivanje jedinog značajnog činitelja rizika za transakcije koje nisu navedene u stavku 3.;

(b)metoda za utvrđivanje transakcija s više značajnih činitelja rizika i za utvrđivanje najznačajnijeg činitelja rizika za potrebe stavka 3.;

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda u roku od [6 mjeseci od stupanja ove Uredbe na snagu].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka, u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 277.a
Skupovi za zaštitu

1.Institucije uspostavljaju odgovarajuće skupove za zaštitu za svaku kategoriju rizika skupa za netiranje i raspoređuju svaku transakciju u te skupove za zaštitu kako slijedi:

(a)transakcije raspoređene u kategoriju kamatnog rizika raspoređuju se u isti skup za zaštitu samo ako je njihov primarni činitelj rizika nominiran u istoj valuti;

(b)transakcije raspoređene u kategoriju valutnog rizika raspoređuju se u isti skup za zaštitu samo ako se njihov primarni činitelj rizika temelji na istom valutnom paru;

(c)sve transakcije raspoređene u kategoriju kreditnog rizika raspoređuju se u isti skup za zaštitu;

(d)sve transakcije raspoređene u kategoriju rizika vlasničkih instrumenata raspoređuju se u isti skup za zaštitu;

(e)transakcije raspoređene u kategoriju robnog rizika raspoređuju se u jedan od sljedećih pet skupova za zaštitu koji se temelje na prirodi svojeg primarnog činitelja rizika:

I.energija;

II.metali;

III.poljoprivredni proizvodi;

IV.klimatski uvjeti;

V.ostala roba.

(f)transakcije raspoređene u drugu kategoriju rizika raspoređuju se u isti skup za zaštitu samo ako je njihov primarni činitelj rizika jednak.

Za potrebe točke (a), transakcije raspoređene u kategoriju kamatnog rizika koje imaju inflacijsku varijablu kao primarni činitelj rizika raspoređuju se u zasebne skupove za zaštitu koji nisu skupovi za zaštitu uspostavljeni za transakcije raspoređene u kategoriju kamatnog rizika koje nemaju inflacijsku varijablu kao primarni činitelj rizika. Transakcije se raspoređuju u isti skup za zaštitu samo ako je njihov primarni činitelj rizika nominiran u istoj valuti.

2.Odstupajući od stavka 1., institucije uspostavljaju zasebne skupove za zaštitu u svakoj kategoriji rizika za sljedeće transakcije:

(a)transakcije za koje je primarni činitelj rizika tržišno implicirana volatilnost ili ostvarena volatilnost činitelja rizika ili korelacija između dva činitelja rizika;

(b)transakcije za koje je primarni činitelj rizika razlika između dva činitelja rizika raspoređena u istu kategoriju rizika ili transakcije koje imaju dvije novčane strane nominirane u istoj valuti i za koje je činitelj rizika iz iste kategorije rizika primarnog činitelja rizika sadržan u novčanoj strani koja nije novčana strana koja sadržava primarnog činitelja rizika.

Za potrebe prvog podstavka točke (a), institucije raspoređuju transakcije u isti skup za zaštitu odgovarajuće kategorije rizika samo ako je njihov primarni činitelj rizika jednak.

Za potrebe prvog podstavka točke (b), institucije raspoređuju transakcije u isti skup za zaštitu odgovarajuće kategorije rizika samo ako je par činitelja rizika u tim transakcijama iz točke (b) jednak i ako su dva činitelja rizika sadržana u tom paru pozitivno korelirana. U protivnom, institucije raspoređuju transakcije iz točke (b) u jedan od skupova za zaštitu uspostavljen u skladu sa stavkom 1. na temelju samo jednog od dva činitelja rizika iz točke (b).

3.Institucije na zahtjev nadležnih tijela stavljaju na raspolaganje broj skupova za zaštitu uspostavljenih u skladu sa stavkom 2. za svaku kategoriju rizika, s primarnim činiteljem rizika ili parom činitelja rizika za svaki od tih skupova za zaštitu i s brojem transakcija u svakom od tih skupova za zaštitu.

Članak 278.
Potencijalna buduća izloženost

1.Institucije izračunavaju potencijalnu buduću izloženost skupa za netiranje („PFE”) na sljedeći način:

pri čemu je:

a    =    indeks koji označava kategorije rizika uključene u izračun potencijalne buduće izloženosti skupa za netiranje;

AddOn(a)    =    uvećanje za kategoriju rizika „a” izračunano u skladu s člancima 280.a do 280.f, prema potrebi;

multiplikacijski faktor    =    multiplikacijski faktor izračunan u skladu s formulom iz stavka 3.

Za potrebe ovog izračuna, institucija uključuje uvećanje za određenu kategoriju rizika pri izračunu potencijalne buduće izloženosti skupa za netiranje ako je najmanje jedna transakcija skupa za netiranje raspoređena u tu kategorija rizika.

2.Potencijalna buduća izloženost više skupova za netiranje koji su predmet jednog ugovora o marži iz članka 275. stavka 3. izračunava se kao zbroj svih pojedinačnih skupova za netiranje za koje se smatra da nisu predmet nijednog oblika ugovora o marži.

3.Za potrebe stavka 1. multiplikator se izračunava kako slijedi:

pri čemu je:

donja granicam    =    5 %:

y        =    

z        =

NICAi    =    iznos neto neovisnog kolaterala izračunan samo za transakcije koje su uključene u skup za netiranje „i”. NICAi se izračunava na razini trgovanja ili na razini skupa za netiranje, ovisno o ugovoru o marži.

Članak 279.
Izračun rizične pozicije

Za potrebe izračuna uvećanja za kategoriju rizika iz članaka 280.a do 280.f institucije izračunavaju rizičnu poziciju svake transakcije u skupu za netiranje kako slijedi:

pri čemu je:

δ        =    regulatorna delta transakcije izračunano u skladu s formulom iz članka 279.a;

AdjNot    =    prilagođeni zamišljeni iznos transakcije izračunan u skladu s člankom 279.h;

MF        =    faktor prilagodbe za efektivno dospijeće transakcije izračunan u skladu s formulom iz članka 279.c;

Članak 279.a
Regulatorna delta

1.Institucija izračunava regulatornu deltu (δ) kako slijedi:

(a)za opcije kupnje i prodaje koje kupcu opcija daju pravo na kupnju ili prodaju odnosnog instrumenta po pozitivnoj cijeni na jedinstveni datum u budućnosti, osim ako su te opcije raspoređene u kategoriju kamatnog rizika, institucije upotrebljavaju sljedeću formulu:

pri čemu je:

predznak        =    

vrsta        =    

N(x)        =    funkcija kumulativne distribucije standardne normalne slučajne varijable, što znači vjerojatnost da normalna slučajna varijabla s očekivanom vrijednošću nula i varijancom jedan bude manja ili jednaka „x”;

P        =    promptna ili terminska cijena odnosnog instrumenta opcije;

K        =    izvršna cijena opcije;

T        =    datum isteka opcije koji je jedini budući datum na koji se opcija može izvršiti. Datum isteka izražava se u godinama uz primjenu odgovarajućeg dogovora o radnim danima.

σ        =    regulatorni korektivni faktori opcije utvrđeni u skladu s tablicom 1. na temelju kategorije rizika transakcije i vrste odnosnog instrumenta opcije.

Tablica 1.

Institucija koja primjenjuje terminsku cijenu odnosnog instrumenta opcije osigurava:

i. da je terminska cijena u skladu sa značajkama opcije;

ii. da se terminska cijena izračunava primjenom odgovarajuće prevladavajuće kamatne stope na izvještajni datum;

iii. da su u terminsku cijenu uključeni očekivani novčani tokovi odnosnog instrumenta prije isteka opcije.

(b)     za tranše sintetske sekuritizacije institucije upotrebljavaju sljedeću formulu:

pri čemu je:

predznak    =

A    =    točka spajanja tranše;

D    =    točka odvajanja tranše.

(c)za transakcije koje nisu navedene u točkama (a) ili (b), institucije upotrebljavaju sljedeću regulatornu deltu:

2.Za potrebe ovog odjeljka, duga pozicija u primarnom činitelju rizika znači da se tržišna vrijednost transakcije povećava kada se povećava vrijednost primarnog činitelja rizika, a kratka pozicija u primarnom činitelju rizika znači da se tržišna vrijednost transakcije smanjuje kada se vrijednost primarnog činitelja rizika povećava.

Za transakcije iz članka 277. stavka 3., duga pozicija jest transakcija za koju je predznak osjetljivosti primarnog činitelja rizika pozitivan, a kratka pozicija jest transakcija za koju je predznak osjetljivosti primarnog činitelja rizika negativan. Za transakcije koje nisu navedene u članku 277. stavku 3., institucije utvrđuju jesu li te transakcije duge ili kratke pozicije u primarnom činitelju rizika na temelju objektivnih informacija o strukturi tih transakcija ili njihovoj namjeri.

3.Institucije utvrđuju je li transakcija s više od jednog značajnog činitelja rizika duga ili kratka pozicija u svakom značajnom činitelju rizika u skladu s pristupom primijenjenim u stavku 2. za primarnog činitelja rizika.

4.EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju:

(a)formula koju institucije upotrebljavaju za izračun regulatorne delte opcija kupnje i prodaje raspoređenih u kategoriju kamatnog rizika u skladu s tržišnim uvjetima u kojima kamatne stope mogu biti negativne i regulatornim korektivnim faktorima koji su prikladni za tu formulu;

(b)koje objektivne informacije o strukturi i namjeri transakcije institucije upotrebljavaju za utvrđivanje je li transakcija koja nije navedena u članku 277. stavku 2. duga ili kratka pozicija u primarnom činitelju rizika;

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda u roku od [6 mjeseci nakon stupanja ove Uredbe na snagu].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka, u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 279.b
Prilagođeni zamišljeni iznos

1.Institucije izračunavaju prilagođeni zamišljeni iznos kako slijedi:

(a)za transakcije raspoređene u kategoriju kamatnog rizika ili kategoriju kreditnog rizika institucije izračunavaju prilagođeni zamišljeni iznos kao umnožak zamišljenog iznosa ugovora o izvedenicama i regulatornog faktora trajanja, što se izračunava kako slijedi:

pri čemu je:

R    =    regulatorna diskontna stopa; R = 5 %;

S    =    datum početka koji je datum na koji transakcijom započinje određivanje ili obavljanje plaćanja koja nisu plaćanja povezana s razmjenom kolaterala u ugovoru o marži. Ako se transakcijom već određuje ili obavlja plaćanja na izvještajni datum, datum početka jednak je 0. Datum početka izražava se u godinama uz primjenu odgovarajućeg dogovora o radnim danima.

Ako transakcija ima jedan ili više budućih datuma na koje institucija ili druga ugovorna strana može odlučiti raskinuti transakciju prije njezina ugovornog dospijeća, datum početka mora biti jednak najranijem od sljedećih datuma:

i. datum ili najraniji od više budućih datuma na koji institucija ili druga ugovorna strana može odlučiti raskinuti transakciju prije njezina ugovornog dospijeća;

ii. datum na koji transakcijom započinje određivanje ili obavljanje plaćanja koja nisu plaćanja povezana s razmjenom kolaterala u ugovoru o marži.

Ako transakcija ima financijski instrument kao odnosni instrument koji može dovesti do ugovornih obveza uz obveze transakcije, datum početka transakcije utvrđuje se na najraniji datum na koji odnosnim instrumentom započinje određivanje ili obavljanje plaćanja.

E    =    datum završetka koji je datum na koji se vrijednost zadnjeg ugovorenog plaćanja transakcije razmjenjuje između institucije i druge ugovorne strane. Datum završetka izražava se u godinama uz primjenu odgovarajućeg dogovora o radnim danima.

Ako transakcija ima financijski instrument kao odnosni instrument koji može dovesti do ugovornih obveza uz obveze transakcije, datum završetka transakcije utvrđuje se na temelju zadnjeg ugovorenog plaćanja odnosnog instrumenta transakcije;

(b)za transakcije raspoređene u kategoriju valutnog rizika, institucije izračunavaju prilagođeni zamišljeni iznos kako slijedi:

I.ako transakcija ima jednu novčanu stranu, prilagođeni zamišljeni iznos jest zamišljeni iznos ugovora o izvedenicama;

II.ako transakcija ima dvije novčane strane i ako je zamišljeni iznos jedne novčane strane nominiran u izvještajnoj valuti institucije, prilagođeni zamišljeni iznos jest zamišljeni iznos druge novčane strane;

III.ako transakcija ima dvije novčane strane i ako je zamišljeni iznos svake novčane strane nominiran u valuti koja nije izvještajna valuta institucije, prilagođeni zamišljeni iznos jest najveći zamišljeni iznos od dviju novčanih strana nakon konvertiranja tih iznosa u izvještajnu valutu institucije po prevladavajućem promptnom tečaju;

(c)za transakcije raspoređene u kategoriju rizika vlasničkih instrumenata ili kategoriju robnog rizika, institucije izračunavaju prilagođeni zamišljeni iznos kao umnožak tržišne cijene jedne jedinice odnosnog instrumenta transakcije i broja jedinica odnosnog instrumenta na koji se odnosi transakcija.

Institucija upotrebljava zamišljeni iznos kao prilagođeni zamišljeni iznos ako je transakcija koja je raspoređena u kategoriju rizika vlasničkih instrumenata ili kategoriju robnog rizika ugovorno izražena kao zamišljeni iznos, a ne kao broj jedinica odnosnog instrumenta.

2.Institucije određuju zamišljeni iznos ili broj jedinica odnosnog instrumenta za potrebe izračuna prilagođenog zamišljenog iznosa transakcije iz stavka 1. kako slijedi:

(a)ako zamišljeni iznos ili broj jedinica odnosnog instrumenta transakcije nije fiksan do ugovornog dospijeća:

I.za determinističke zamišljene iznose i brojeve jedinica odnosnog instrumenta, zamišljeni iznos jest ponderirani prosjek svih determinističkih vrijednosti zamišljenih iznosa ili broja jedinica odnosnog instrumenta, prema potrebi, do ugovornog dospijeća transakcije, pri čemu su ponderi udio razdoblja tijekom kojeg se primjenjuje svaka vrijednost zamišljenog iznosa;

II.za stohastičke zamišljene iznose i brojeve jedinica odnosnog instrumenta, zamišljeni iznos jest iznos utvrđen određivanjem sadašnjih tržišnih vrijednosti u formuli za izračun budućih tržišnih vrijednosti;

(b)za binarne i digitalne opcije, zamišljeni iznos jest najveća vrijednost mogućih stanja isplate opcije pri isteku opcije.

Ne dovodeći u pitanje prvi podstavak, ako je moguće stanje isplate opcije stohastičko, institucija primjenjuje metodu iz točke (a) podtočke ii. za određivanje vrijednosti zamišljenog iznosa;

(c)za ugovore s višestrukim razmjenama zamišljenog iznosa, zamišljeni iznos množi se s brojem preostalih plaćanja u skladu s odredbama ugovora;

(d)za ugovore kojima se predviđa multiplikacija plaćanja novčanih tokova ili multiplikacija odnosnog instrumenta ugovora, institucija prilagođava zamišljeni iznos kako bi uzela u obzir učinke multiplikacije na rizičnu strukturu tih ugovora.

3.Institucije konvertiraju prilagođeni zamišljeni iznos transakcije u svoju izvještajnu valutu po prevladavajućem promptnom tečaju ako je prilagođeni zamišljeni iznos izračunan u skladu s ovim člankom na temelju ugovornog zamišljenog iznosa ili tržišne cijene broja jedinica odnosnog instrumenta nominiranih u drugoj valuti.

Članak 279.c
Faktor prilagodbe za efektivno dospijeće

1.Institucije izračunavaju faktor prilagodbe za efektivno dospijeće („MF”) kako slijedi:

(a)za transakcije uključene u skupove za netiranje iz članka 275. stavka 1., institucija upotrebljava sljedeću formulu:

pri čemu je:

M            =    preostali rok do dospijeća transakcije koji je jednak razdoblju potrebnom za raskid svih ugovornih obveza transakcije. U tu svrhu svaka opcionalnost ugovora o izvedenicama smatra se ugovornom obvezom. Preostali rok do dospijeća izražava se u godinama uz primjenu odgovarajućeg dogovora o radnim danima.

Ako transakcija ima drugi ugovor o izvedenicama kao odnosni instrument koji može dovesti do dodatnih ugovornih obveza uz ugovorne obveze transakcije, preostali rok do dospijeća transakcije jednak je razdoblju potrebnom za raskid svih ugovornih obveza odnosnog instrumenta.

jedna poslovna godina    =    jedna godina izražena u radnim danima uz primjenu odgovarajućeg dogovora o radnim danima

(b)za transakcije uključene u skupove za netiranje iz članka 275. stavaka 2. i 3., faktor prilagodbe za efektivno dospijeće određen je na sljedeći način:

pri čemu je:

MPOR        =    razdoblje marže za rizik skupa za netiranje utvrđeno u skladu s člankom 285. stavcima 2. do 5.

Pri određivanju razdoblja marže za rizik za transakcije između klijenta i klirinškog člana, institucija koja djeluje kao klijent ili kao klirinški član zamjenjuje minimalno razdoblje iz članka 285. stavka 2. točke (b) razdobljem od 5 radnih dana.

2.Za potrebe stavka 1., preostali rok do dospijeća jednak je razdoblju do prvog sljedećeg datuma utvrđivanja uvjeta za transakcije koje su strukturirane tako da se preostale izloženosti podmiruju na unaprijed utvrđene datume plaćanja i čije se odredbe ponovno utvrđuju tako da je tržišna vrijednost ugovora na te unaprijed utvrđene datume plaćanja jednaka nuli.

Članak 280.
Koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu

U svrhu izračuna uvećanja za skup za zaštitu iz članaka 280.a do 280.f, koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu „ϵ” jest sljedeći:

Članak 280.a
Uvećanje za kategoriju kamatnog rizika

1.Za potrebe članka 278., institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju kamatnog rizika za određeni skup za netiranje kako slijedi:

pri čemu je:

j        indeks koji označava sve skupove za zaštitu od kamatnog rizika utvrđene u skladu s člankom 277.a stavkom 1. točkom (a) i člankom 277.a stavkom 2. za skup za netiranje;

AddOnIRj    = uvećanje za skup za zaštitu „j” kategorije kamatnog rizika izračunano u skladu sa stavkom 2.

2.Uvećanje za skup za zaštitu „j”kategorije kamatnog rizika izračunava se kako slijedi:

pri čemu je:

ϵj            =    koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu za skup za zaštitu „j” utvrđen u skladu s primjenjivom vrijednosti iz članka 280.;

SFIR             =    regulatorni faktor za kategoriju kamatnog rizika čija je vrijednost jednaka 0,5 %;

EffNotIRj    =    efektivni zamišljeni iznos skupa za zaštitu „j” izračunan u skladu sa stavcima 3. i 4.

3.U svrhu izračuna efektivnog zamišljenog iznosa skupa za zaštitu „j”, institucije najprije raspoređuju svaku transakciju skupa za zaštitu u odgovarajući razred u tablici 2. One to čine na temelju datuma završetka svake transakcije kako je određeno u članku 279.b stavku 1. točki (a):

Tablica 2.

Institucije zatim izračunavaju efektivnu zamišljenu vrijednost skupa za zaštitu „j” u skladu sa sljedećom formulom:

pri čemu je:

l    =    indeks koji označava rizičnu poziciju;

Dj,k     =    efektivni zamišljeni iznos razreda „k” skupa za zaštitu „j” izračunan kako slijedi:

Članak 280.b
Uvećanje za kategoriju valutnog rizika

1.Za potrebe članka 278., uvećanje za kategoriju valutnog rizika za određeni skup za netiranje izračunava se kako slijedi:

pri čemu je:

j    = indeks koji označava skupove za zaštitu od valutnog rizika utvrđene u skladu s člankom 277.a stavkom 1. točkom (b) i člankom 277.a stavkom 2. za skup za netiranje;

AddOnFXj     =    uvećanje za skup za zaštitu „j” kategorije valutnog rizika izračunano u skladu sa stavkom 2.

2.Uvećanje za skup za zaštitu „j” kategorije valutnog rizika izračunava se kako slijedi:

pri čemu je:

ϵj        =    koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu za skup za zaštitu „j” izračunan u skladu s člankom 280.;

SFFX        =    regulatorni faktor za kategoriju valutnog rizika čija je vrijednost jednaka 4 %;

EffNotIRj    =    efektivni zamišljeni iznos skupa za zaštitu „j” izračunan kako slijedi:

Članak 280.c
Uvećanje za kategoriju kreditnog rizika

1.Za potrebe stavka 2., institucije uspostavljaju relevantne kreditne referentne subjekte skupa za netiranje u skladu sa sljedećim:

(a) Jedan kreditni referentni subjekt mora postojati za svakog izdavatelja referentnog dužničkog instrumenta koji je odnosni instrument za transakciju jednog subjekta raspoređenu u kategoriju kreditnog rizika. Transakcije jednog subjekta raspoređuju se u isti kreditni referentni subjekt samo ako je odnosni referentni dužnički instrument tih transakcija izdao isti izdavatelj;

(b)Jedan kreditni referentni subjekt mora postojati za svaku grupu referentnih dužničkih instrumenata ili kreditnih izvedenica jednog subjekta koje su odnosni instrument transakcije više subjekata raspoređene u kategoriju kreditnog rizika. Transakcije više subjekata raspoređuju se u isti kreditni referentni subjekt samo ako grupa odnosnih referentnih dužničkih instrumenata ili kreditnih izvedenica jednog subjekta tih transakcija imaju iste sastavnice.

2.Za potrebe članka 278., institucija izračunava uvećanje za kategoriju kreditnog rizika za određeni skup za netiranje kako slijedi:

pri čemu je:

j        =    indeks koji označava sve skupove za zaštitu od kreditnog rizika utvrđene u skladu s člankom 277.a stavkom 1. točkom (c) i člankom 277.a stavkom 2. za skup za netiranje;

AddOnCreditj    =    uvećanje za kategoriju kreditnog rizika za skup za zaštitu „j” izračunano u skladu sa stavkom 2.

3.Institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju kreditnog rizika skupa za zaštitu „j” kako slijedi:

pri čemu je:

j            =    indeks koji označava kreditne referentne subjekte skupa za netiranje utvrđene u skladu sa stavkom 1.;

ϵj            =    koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu za skup za zaštitu „j” utvrđen u skladu s člankom 280.;

AddOn(Entityj)    =    uvećanje za kreditni referentni subjekt „j” utvrđeno u skladu sa stavkom 4.;

ρjCredit         =    korelacijski faktor subjekta „j”. Ako je kreditni referentni subjekt „j”uspostavljen u skladu sa stavkom 1. točkom (a), ρjCredit = 50 %. Ako je kreditni referentni subjekt „j”uspostavljen u skladu sa stavkom 1. točkom (b), ρjCredit = 80 %

4.Institucije izračunavaju uvećanje za kreditni referentni subjekt „j” kako slijedi:

pri čemu je:

EffNotCreditj    =    efektivni zamišljeni iznos kreditnog referentnog subjekta „j” izračunan kako slijedi:

pri čemu je:

l        =    indeks koji označava rizičnu poziciju;

SFj,lCredit    =    regulatorni faktor koji se primjenjuje na kreditni referentni subjekt „j” utvrđen u skladu sa stavkom 5.

5.Za potrebe stavka 4., institucije izračunavaju regulatorni faktor koji se primjenjuje na kreditni referentni subjekt „j” kako slijedi:

(a)Za kreditni referentni subjekt „j” uspostavljen u skladu sa stavkom 1. točkom (a) SFj,lCredit raspoređuje se u jedan od šest regulatornih faktora iz tablice 3. u ovom članku na temelju vanjske procjene kreditnog rizika koju provodi odabrani VIPKR odgovarajućeg pojedinačnog izdavatelja. Za pojedinačnog izdavatelja za kojeg nije dostupna kreditna procjena odabranog VIPKR-a:

I. institucija koja primjenjuje pristup iz glave II. poglavlja 3. raspoređuje interni rejting pojedinačnog izdavatelja jednoj od vanjskih procjena kreditnog rizika;

II. institucija koja primjenjuje pristup iz glave II. poglavlja 2. dodjeljuje SFj,lCredit = 0,54 % tom kreditnom referentnom subjektu. Međutim, ako institucija izloženosti kreditnom riziku tog pojedinačnog izdavatelja dodijeli ponder rizika u skladu s člankom 128., dodjeljuje se SFj,lCredit = 1,6 %.

(b)Za kreditne referentne subjekte „j” uspostavljene u skladu sa stavkom 1. točkom (b):

I.ako je pozicija „l”, koja je dodijeljena kreditnom referentnom subjektu „j”, kreditni indeks uvršten na priznatu burzu, SFj,lCredit raspoređuje se u jedan od dva regulatorna faktora iz tablice 4. u ovom članku na temelju većinske kreditne kvalitete pojedinih sastavnica;

II.ako pozicija „l”, koja je dodijeljena kreditnom referentnom subjektu „j” nije navedena u podtočki i. ove točke, SFj,lCredit jest ponderirani prosjek regulatornih faktora raspoređenih u svaku sastavnicu u skladu s metodom iz točke (a) ovog stavka ako su ponderi određeni udjelom zamišljenog iznosa sastavnica u toj poziciji.

Tablica 3.

Tablica 4.

Članak 280.d
Uvećanje za kategoriju rizika vlasničkih instrumenata

1.Za potrebe stavka 2., institucije uspostavljaju relevantne vlasničke referentne subjekte skupa za netiranje u skladu sa sljedećim:

(a)jedan vlasnički referentni subjekt mora postojati za svakog izdavatelja referentnog vlasničkog instrumenta koji je odnosni instrument za transakciju jednog subjekta raspoređenu u kategoriju rizika vlasničkih instrumenata. Transakcije jednog subjekta raspoređuju se u isti vlasnički referentni subjekt samo ako je odnosni referentni vlasnički instrument tih transakcija izdao isti izdavatelj;

(b)jedan vlasnički referentni subjekt mora postojati za svaku grupu referentnih vlasničkih instrumenata ili izvedenica vlasničkih instrumenata jednog subjekta koje se odnosni instrument transakcije više subjekata raspoređene u kategoriju rizika vlasničkih instrumenata. Transakcije više subjekata raspoređuju se u isti vlasnički referentni subjekt samo ako grupa odnosnih referentnih vlasničkih instrumenata ili izvedenica vlasničkih instrumenata jednog subjekta tih transakcija, prema potrebi, imaju iste sastavnice.

2.Za potrebe članka 278., za određeni skup za netiranje institucija izračunava uvećanje za kategoriju rizika vlasničkih instrumenata kako slijedi:

pri čemu je:

j        =    indeks koji označava sve skupove za zaštitu od kreditnog rizika utvrđene u skladu s člankom 277.a stavkom 1. točkom (d) i člankom 277.a stavkom 2. za skup za netiranje;

AddOnEquityj    =    uvećanje za skup za zaštitu „j” kategorije kreditnog rizika izračunano u skladu sa stavkom 3.

3.Institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju rizika vlasničkih instrumenata za skup za zaštitu „j” kako slijedi:

      pri čemu je:

j     =    indeks koji označava vlasničke referentne subjekte skupa za netiranje utvrđene u skladu sa stavkom 1.;

ϵj         =    koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu za skup za zaštitu „j” utvrđen u skladu s člankom 280.;

AddOn(Entityj) =    uvećanje za vlasnički referentni subjekt „j” utvrđen u skladu sa stavkom 4.;

ρjEquity      =    korelacijski faktor subjekta „j”. Ako je vlasnički referentni subjekt j utvrđen u skladu sa stavkom 1. točkom (a), ρjEquity= 50 %. Ako je vlasnički referentni subjekt j utvrđen u skladu sa stavkom 1. točkom (b), ρjEquity= 80 %.

4.Institucije izračunavaju uvećanje za vlasnički referentni subjekt „j” kako slijedi:

pri čemu je:

SFjEquity     =    regulatorni faktor koji se primjenjuje na vlasnički referentni subjekt „j”. Ako je vlasnički referentni subjekt „j” uspostavljen u skladu sa stavkom 1. točkom (a), SFjEquity= 32 %. Ako je vlasnički referentni subjekt „j” uspostavljen u skladu sa stavkom 1. točkom (b), SFjEquity= 20 %.

EffNotEquityj    =    efektivni zamišljeni iznos vlasničkog referentnog subjekta „j” izračunan kako slijedi:

Članak 280.e
Uvećanje za kategoriju robnog rizika

1.Za potrebe članka 278., institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju robnog rizika za određeni skup za netiranje kako slijedi:

j        =    indeks koji označava skupove za zaštitu od robnog rizika utvrđene u skladu s člankom 277.a stavkom 1. točkom (e) i člankom 277.a stavkom 2. za skup za netiranje;

AddOnComj    uvećanje za kategoriju robnog rizika za skup za zaštitu „j” utvrđeno u skladu sa stavkom 4.

2.U svrhu izračuna uvećanja za skupa za zaštitu od robnog rizika za određeni skup za netiranje u skladu sa stavkom 4. institucije utvrđuju odgovarajuće robne referentne vrste za svaki skup za zaštitu. Transakcije robnim izvedenicama raspoređuju se u istu robnu referentnu vrstu samo ako je odnosni robni instrument tih transakcija iste vrste.

3.Odstupajući od stavka 2., nadležna tijela mogu zahtijevati da institucija s velikim i koncentriranim portfeljima robnih izvedenica razmotri dodatne značajke osim vrste odnosnog robnog instrumenta radi utvrđivanja robnih referentnih vrsta skupa za zaštitu od robnog rizika u skladu sa stavkom 2.

EBA sastavlja nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje što sadržava veliki i koncentrirani portfelj robnih izvedenica naveden u prvom podstavku.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda u roku od [15 mjeseci nakon stupanja ove Uredbe na snagu].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka, u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

4.Institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju robnog rizika za skup za zaštitu „j” kako slijedi:

pri čemu je:

k            =    indeks koji označava robne referentne vrste skupa za netiranje utvrđene u skladu sa stavkom 2.;

ϵj             =    koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu za skup za zaštitu „j” izračunan u skladu s člankom 280.;

AddOn(Typejk)    =    uvećanje za robnu referentnu vrstu „k” izračunano u skladu sa stavkom 5.;

ρCom            =    korelacijski faktor kategorije robnog rizika čija je vrijednost jednaka 40 %.

5.Institucija izračunava uvećanje za robnu referentnu vrstu „k” kako slijedi:

pri čemu je:

SFkCom     =    regulatorni faktor koji se primjenjuje na robnu referentnu vrstu „k”.

Ako robna referentna vrsta „k” odgovara transakcijama raspoređenima u skup za zaštitu iz članka 277.b stavka 1. točke (e) podtočke i., SFk<com = 40 %; u suprotnom, SFkCom = 18 %.

EffNotComk    =    efektivni zamišljeni iznos robne referentne vrste „k” izračunan kako slijedi:

Članak 280.f
Uvećanje za kategoriju ostalih rizika

1.Za potrebe članka 278., institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju ostalih rizika za određeni skup za netiranje kako slijedi:

pri čemu je:

j        =    indeks koji označava skupove za zaštitu ostalih rizika utvrđene u skladu s člankom 277.a stavkom 1. točkom (f) i člankom 277.a stavkom 2. za skup za netiranje;

AddOnOtherj    =    uvećanje za kategoriju ostalih rizika za skup za zaštitu „j” utvrđeno u skladu sa stavkom 2.

2.Institucije izračunavaju uvećanje za kategoriju ostalih rizika za skup za zaštitu „j” kako slijedi:

pri čemu je:    

ϵj         =    koeficijent regulatornog faktora skupa za zaštitu za skup za zaštitu „j” izračunan u skladu s člankom 280.;

SFOther     =    regulatorni faktor za kategoriju ostalih rizika čija je vrijednost jednaka 8 %;

EffNotOtherj = efektivni zamišljeni iznos skupa za zaštitu „j” izračunan kako slijedi:

(66)U dijelu trećem glava II. poglavlje 6 odjeljak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„Odjeljak 4.
Pojednostavnjeni standardizirani pristup za metodu kreditnog rizika druge ugovorne strane

Članak 281.
Izračun vrijednosti izloženosti

1.Institucija izračunava vrijednost jedne izloženosti na razini skupa za netiranje u skladu s odjeljkom 3. ovog poglavlja, podložno stavku 2.

2.Vrijednost izloženosti skupa za netiranje izračunava se u skladu sa sljedećim zahtjevima:

(a)institucije ne primjenjuju tretman iz članka 274. stavka 6.;

(b)odstupajući od članka 275. stavka 1., institucije primjenjuju sljedeće:

Institucije za skupove za netiranje koji se ne navode u članku 275 stavku 2. trošak zamjene izračunavaju u skladu sa sljedećom formulom:

;

(c)odstupajući od članka 275. stavka 2., institucije primjenjuju sljedeće:

Institucije za skupove za netiranje kojima se trguje na priznatoj burzi; skupove za netiranje transakcija čije se poravnanje izvodi centralno posredstvom središnje druge ugovorne koja je dobila odobrenje za rad u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) br. 648/2012 ili koja je priznata u skladu s člankom 25. Uredbe (EU) br. 648/2012 ili za skupove za netiranje transakcija za koje se kolateral s drugom ugovornom stranom razmjenjuje dvostrano u skladu s člankom 11. Uredbe (EU) 648/2012 trošak zamjene izračunavaju u skladu sa sljedećom formulom:

pri čemu je:

TH    =    prag marže primjenjiv na skup za netiranje na temelju ugovora o marži ispod kojeg institucija ne može zatražiti kolateral;

MTA    =    najniži iznos marže koji će se razmijeniti primjenjiv na skup za netiranje na temelju ugovora o marži;

(d)odstupajući od članka 275. stavka 3., institucije primjenjuju sljedeće:

Za skupove za netiranje koji su predmet ugovora o marži, a ugovor o marži primjenjuje se na više skupova za netiranje, institucije izračunavaju trošak zamjene kao zbroj troškova zamjene za svaki pojedinačni skup za netiranje izračunan u skladu sa stavkom 1. kao da nisu pokriveni maržom.

(e)svi skupovi za zaštitu određuju se u skladu s člankom 277.a stavkom 1.

(f)institucije određuju vrijednost multiplikatora u formuli koja se primjenjuje za izračun potencijalne buduće izloženosti iz članka 278. stavka 1. na 1, na sljedeći način:

;

(g)Odstupajući od članka 279.a stavka 1., institucije primjenjuju sljedeće:

Institucije za sve transakcije izračunavaju regulatornu deltu na sljedeći način:

;

(h) Formula koja se primjenjuje za izračun regulatornog faktora trajanja iz članka 279.b stavka 1. točke (a) glasi kako slijedi:

;

(i)Faktor prilagodbe za efektivno dospijeće iz članka 279.c stavka 1. izračunava se na sljedeći način:

III. (a) za transakcije uključene u skupove za netiranje iz članka  275. stavka 1., MF = 1;

(b) za transakcije uključene u skupove za netiranje iz članka  275. stavaka 2. i 3., MF = 0,42;

(j)Formula koja se primjenjuje za izračun efektivnog zamišljenog iznosa skupa za zaštitu „j” iz članka 280.a stavka 3. glasi kako slijedi:

(k)Formula koja se primjenjuje za izračun uvećanja kategorije kreditnog rizika skupa za zaštitu „j” kategorije kreditnog rizika iz članka 280.c stavka 3. glasi kako slijedi:

(l)Formula koja se primjenjuje za izračun uvećanja kategorije rizika vlasničkih instrumenata skupa za zaštitu „j” kategorije rizika vlasničkih instrumenata iz članka 280.d stavka 3. glasi kako slijedi:

(m)Formula koja se primjenjuje za izračun uvećanja kategorije robnog rizika skupa za zaštitu „j” kategorije robnog rizika iz članka 280.e stavka 3. glasi kako slijedi:

(67)U dijelu trećem glavi II. poglavlju 6., odjeljak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„Odjeljak 5.
Metoda originalne izloženosti

Članak 282.
Izračun vrijednosti izloženosti

1.Institucije mogu izračunati vrijednost jedne izloženosti za sve transakcije u okviru sporazuma o netiranju ako su ispunjeni svi uvjeti iz članka 274. stavka 1. Ako to nije slučaj, institucije izračunavaju vrijednost izloženosti odvojeno za svaku transakciju koja se tretira kao zaseban skup za netiranje.

2.Vrijednost izloženosti skupa za netiranje transakcije dobiva se množenjem zbroja sadašnjeg troška zamjene i potencijalne buduće izloženosti faktorom 1,4.

3.Sadašnji trošak zamjene iz stavka 2. određuje se kako slijedi:

(a)institucije za skupove za netiranje transakcija kojima se trguje na priznatoj burzi ili za skupove za netiranje transakcija čije se poravnanje izvodi centralno posredstvom središnje druge ugovorne koja je dobila odobrenje za rad u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) br. 648/2012 ili koja je priznata u skladu s člankom 25. Uredbe (EU) br. 648/2012 ili za skupove za netiranje transakcija za koje se kolateral s drugom ugovornom stranom razmjenjuje dvostrano u skladu s člankom 11 Uredbe (EU) 648/2012 sadašnji trošak zamjene iz stavka 2. izračunavaju na sljedeći način:

pri čemu je:

TH    =    prag marže primjenjiv na skup za netiranje na temelju ugovora o marži ispod kojeg institucija ne može zatražiti kolateral;

MTA    =    najniži iznos marže koji će se razmijeniti primjenjiv na skup za netiranje na temelju ugovora o marži;

(b)za sve ostale skupove za netiranje pojedinačnih transakcija, institucije izračunavaju sadašnji trošak zamjene iz stavka 2. na sljedeći način:

Institucije za potrebe izračuna sadašnjeg troška zamjene ažuriraju sadašnje tržišne vrijednosti najmanje jedanput mjesečno.

4.Institucije izračunavaju potencijalnu buduću izloženost iz stavka 2. na sljedeći način:

(a)potencijalna buduća izloženost skupa za netiranje zbroj je potencijalne buduće izloženosti svih transakcija uključenih u skup za netiranje, izračunane u skladu s točkom (b);

(b)potencijalna buduća izloženost pojedinačne transakcije njezin je zamišljeni iznos pomnožen sljedećim:

I.umnoškom 0,5% i preostalog roka do dospijeća transakcije za ugovore vezane uz kamatnu stopu;

II.4 % za ugovore koji se odnose na ugovore o valutama;

III.18 % za ugovore koji se odnose na ugovore o zlatu;

(c)zamišljeni iznos iz točke (b) određuje se u skladu s člankom 279.b stavkom 1 točkama (a) i (b) i člankom 279.b stavcima 2 i 3., ovisno o slučaju;

(d)potencijalna buduća izloženost skupova za netiranje iz stavka 3. točke (a) množi se s 0,42.

Pri izračunu potencijalne izloženosti ugovora vezanih uz kamatnu stopu u skladu s točkom (b) alinejom ii. institucija može primjenjivati izvorni rok dospijeća umjesto preostalog roka do dospijeća ugovora.”.

(68)U članku 283., stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4. Za sve transakcije s OTC izvedenicama i transakcije s dugim rokom namire za koje institucija nije dobila odobrenje iz stavka 1. za primjenu IMM-a, institucija primjenjuje metode iz odjeljka 3. ili odjeljka 5. Te se metode unutar grupe mogu trajno primjenjivati u kombinaciji.” .

(69)Članak 298. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 298.
Učinci priznavanja netiranja kao čimbenika smanjenja rizika

Netiranje za potrebe odjeljaka 3. do 6. priznaje se kako je određeno u tim odjeljcima.”.

(70)U članku 299. stavku 2., točka (a) briše se;

(71)Članak 300. mijenja se kako slijedi:

(a)uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećom:

„Za potrebe ovog odjeljka i dijela sedmog, primjenjuju se sljedeće definicije:”

(b)dodaju se sljedeće točke od 5. do 11.:

„(5) „gotovinske transakcije” znači transakcije u gotovini, dužničkim instrumentima i vlasničkim instrumentima kao i promptne devizne transakcije i promptne robne transakcije; repo transakcije i pozajmljivanje vrijednosnih papira ili robe drugoj ugovornoj strani ili pozajmljivanje vrijednosnih papira ili robe od druge ugovorne strane nisu gotovinske transakcije;

(6) „sporazum o neizravnom poravnanju” znači sporazum koji ispunjava zahtjeve utvrđene člankom 4.stavkom 3. drugim podstavkom Uredbe (EU) br. 648/2012;

(7) „višerazinska struktura klijenata” znači sporazum o neizravnom poravnanju na temelju kojeg usluge poravnanja određenoj instituciji pruža subjekt koji nije klirinški član, ali je sam klijent klirinškog člana ili klijenta više razine;

(8) „klijent više razine” znači subjekt koji pruža usluge poravnanja klijentu niže razine;

(9) „klijent niže razine” znači subjekt koji pristupa uslugama središnje druge ugovorne strane preko klijenta više razine;

(10) „naknadna uplata u jamstveni fond” znači uplata koju se institucija koja djeluje kao klirinški član ugovorno obvezala izvršiti središnjoj drugoj ugovornoj strani nakon što je središnja druga ugovorna strana iscrpila svoj jamstveni fond kako bi pokrila gubitke koje je snosila nakon nastanka statusa neispunjavanja obveza jednog svog klirinškog člana ili više njih;

(11) „transakcija pozajmljivanja potpuno osiguranog depozita drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane” znači potpuno osigurana transakcija na tržištu novca u kojoj dvije ugovorne strane izmjenjuju depozite, a između njih posreduje središnja druga ugovorna strana kako bi se osiguralo izvršavanje obveza plaćanja tih ugovornih strana.ˮ;

(72)Članak 301. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 301.
Glavno područje primjene

1.Ovaj se odjeljak primjenjuje na sljedeće ugovore i transakcije dok su nepodmirene u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu:

(a)ugovore navedene u Prilogu II. i kreditne izvedenice;

(b)transakcije financiranja vrijednosnim papirima i transakcije pozajmljivanja potpuno osiguranog depozita drugoj ugovornoj strani ili od druge ugovorne strane;

(c)transakcije s dugim rokom namire.

Ovaj odjeljak ne odnosi se na izloženosti koje proizlaze iz namire gotovinskih transakcija. Institucije na izloženosti iz trgovanja koje proizlaze iz tih transakcija primjenjuju tretman utvrđen glavom V. ovog dijela, a ponder rizika od 0 % na uplate u jamstveni fond koji pokriva samo te transakcije. Osim na gotovinske transakcije, institucije primjenjuju tretman iz članka 307. na uplate u jamstveni fond koje pokrivaju sve ugovore iz prvog podstavka.

2.Za potrebe ovog odjeljka primjenjuje se sljedeće:

(a)inicijalna marža ne uključuje uplate središnjoj drugoj ugovornoj strani za uzajamne aranžmane o podjeli gubitaka;

(b)inicijalna marža uključuje kolateral koji je položila institucija koja djeluje kao klirinški član ili klijent iznad minimalnog iznosa koji zahtijeva središnja druga ugovorna strana ili institucija koja djeluje kao klirinški član, uz uvjet da središnja druga ugovorna strana ili institucija koja djeluje kao klirinški član mogu, u odgovarajućim slučajevima, spriječiti da institucija koja djeluje kao klirinški član ili klijent povuku navedeni višak kolaterala;

(c)ako središnja druga ugovorna strana upotrebljava inicijalnu maržu radi podjele gubitaka među svojim klirinškim članovima, institucije koje djeluju kao klirinški članovi tretiraju tu inicijalnu maržu kao uplate u jamstveni fond.ˮ.

(73)u članku 302., stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Institucije procjenjuju, odgovarajućim analizama scenarija i testiranjima otpornosti na stres, je li razina regulatornog kapitala za izloženosti prema središnjoj drugoj ugovornoj strani, uključujući potencijalne buduće ili potencijalne kreditne izloženosti, izloženosti iz uplata u jamstveni fond i, kada institucija djeluje kao klirinški član, izloženosti koje proizlaze iz ugovora utvrđenih člankom 304., odgovarajuća u odnosu na inherentne rizike tih izloženosti.”.

(74)Članak 303. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 303.
Tretman izloženosti klirinških članova prema središnjim drugim ugovornim stranama

1.Institucija koja djeluje kao klirinški član, za svoje potrebe ili kao financijski posrednik između klijenta i središnje druge ugovorne strane, izračunava kapitalne zahtjeve za svoje izloženosti prema središnjoj drugoj ugovornoj strani na sljedeći način:

(a)primjenjuje tretman iz članka 306. na svoje izloženosti iz trgovanja sa središnjom drugom ugovornom stranom;

(b)primjenjuje tretman iz članka 307. na svoje uplate u jamstveni fond središnje druge ugovorne strane.

2.Za potrebe stavka 1., zbroj kapitalnih zahtjeva institucije za njezine izloženosti prema kvalificiranoj središnjoj drugoj ugovornoj strani zbog izloženosti iz trgovanja i uplata u jamstveni fond podliježu gornjoj granici koja je jednaka zbroju kapitalnih zahtjeva koji bi se primijenili na iste izloženosti kao i u slučaju kada je središnja druga ugovorna strana nekvalificirana središnja druga ugovorna strana.ˮ.

(75)Članak 304. mijenja se kako slijedi:

(a)stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Institucija koja djeluje kao klirinški član i koja u tom svojstvu djeluje kao financijski posrednik između klijenta i središnje druge ugovorne strane, izračunava kapitalne zahtjeve za svoje transakcije s klijentom povezane sa središnjom drugom ugovornom stranom u skladu s odjeljcima od 1. do 8. ovog poglavlja, dijelom 4. poglavlja 4. ove glave i glavom VI. ovog dijela, prema potrebi.”;

(b)stavci 3., 4 i 5. zamjenjuju se sljedećim:

„3. Ako institucija koja djeluje kao klirinški član primjenjuje metode utvrđene u odjeljku 3. ili odjeljku 6. ovog poglavlja za izračun kapitalnih zahtjeva za svoje izloženosti, primjenjuje se sljedeće:

(a)odstupajući od članka 285. stavka 2., institucija za svoje izloženosti prema klijentu može primijeniti razdoblje marže za rizik od najmanje 5 radnih dana;

(b)institucija za svoje izloženosti prema središnjoj drugoj ugovornoj strani primjenjuje razdoblje marže za rizik od najmanje 10 radnih dana;

(c)odstupajući od članka 285. stavka 3., ako skup za netiranje uključen u izračun ispunjava uvjete iz točke (a) tog stavka, institucija može zanemariti ograničenje iz te točke uz uvjet da skup za netiranje ne ispunjava uvjete iz točke (b) tog stavka i ne sadržava sporna trgovanja;

(d)ako središnja druga ugovorna strana zadrži varijacijsku maržu u odnosu na transakciju, a kolateral institucije nije zaštićen od insolventnosti središnje druge ugovorne strane, institucija primjenjuje razdoblje marže za rizik koje je jednako jednoj godini ili preostalom roku do dospijeća transakcije, koje god razdoblje je kraće, a ne može biti kraće od 10 radnih dana.

4. Odstupajući od članka 281. stavka 2. točke (h), ako institucija koja djeluje kao klirinški član primjenjuje metodu utvrđenu u odjeljku 4. ovog poglavlja za izračun kapitalnih zahtjeva za svoje izloženosti prema klijentu, ta institucija za svoj izračun može upotrijebiti faktor prilagodbe za efektivno dospijeće 0,21.

5. Odstupajući od članka 282. stavka 4. točke (d), ako institucija koja djeluje kao klirinški član primjenjuje metodu utvrđenu u odjeljku 5. ovog poglavlja za izračun kapitalnih zahtjeva za svoje izloženosti prema klijentu, ona za taj izračun može upotrijebiti faktor prilagodbe za efektivno dospijeće 0,21.”;

(c)dodaju se sljedeći stavci 6. i 7.:

„6. Institucija koja djeluje kao klirinški član može primijeniti smanjenu izloženost u trenutku neispunjavanja obveza koja je dobivena izračunima iz stavaka 3., 4. i  5. za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva za CVA rizik u skladu s glavom VI.

7. Institucija koja djeluje kao klirinški član koji klijentu naplaćuje kolateral za transakciju povezanu sa središnjom drugom ugovornom stranom te kolateral predaje središnjoj drugoj ugovornoj strani može taj kolateral priznati kako bi smanjila svoju izloženost prema klijentu za tu transakciju povezanu sa središnjom drugom ugovornom stranom.

U slučaju višerazinske strukture klijenata tretman iz prvog podstavka može se primijeniti na svaku razinu te strukture.ˮ.

(76)Članak 305. mijenja se kako slijedi:

(a)stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Institucija koja je klijent izračunava kapitalne zahtjeve za svoje transakcije sa svojim klirinškim članom povezane sa središnjom drugom ugovornom stranom u skladu s odjeljcima od 1. do 8. ovog poglavlja, odjeljkom 4. poglavlja 4. ove glave i glavom VI. ovog dijela, prema potrebi.”;

(b)u stavku 2., točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c) klijent je osigurao dostatnu ažuriranu pravnu ocjenu, kojom se potvrđuje da su aranžmani kojima se osigurava ispunjenje uvjeta iz točke (b) zakoniti, valjani, obvezujući i pravno provedivi prema pravu relevantnog područja ili relevantnih područjâ;”;

(c)u stavku 2., dodaje se sljedeći podstavak:

„Institucija pri procjeni usklađenosti s uvjetom iz točke (b) prvog podstavka može uzeti u obzir sve prethodne slučajeve prijenosa pozicija klijenta i odgovarajućeg kolaterala kod središnje druge ugovorne strane, kao i sve namjere industrije da s tom praksom nastavi.”;

(d)stavci 3. i 4. zamjenjuju se sljedećim:

„3. Ne dovodeći u pitanje uvjete iz stavka 2. ovog članka, ako institucija koja je klijent ne ispuni uvjet utvrđen u točki (a) tog stavka zato što ta institucija nije zaštićena od gubitaka u slučaju da klirinški član i drugi klijent klirinškog člana zajedno dođu u status neispunjavanja obveza, a ispunjeni su svi ostali uvjeti utvrđeni u točki (a) tog stavka te u drugim točkama tog stavka, ona može izračunavati kapitalne zahtjeve za svoje izloženosti iz trgovanja za transakcije sa svojim klirinškim članom povezane sa središnjom drugom ugovornom stranom u skladu s člankom 306., pod uvjetom da ponder rizika od 2 % iz članka 306. stavka 1. točke (a) zamijeni ponderom rizika od 4 %.

4. U slučaju višerazinske strukture klijenata, institucija koja je klijent niže razine, a pristupa uslugama središnje druge ugovorne strane preko klijenta više razine može primijeniti tretman iz stavaka 2. ili 3. samo kada su uvjeti iz tih stavaka ispunjeni na svakoj razini te strukture.ˮ.

(77)Članak 306. mijenja se kako slijedi:

(a)u stavku 1., točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c) ako institucija djeluje kao financijski posrednik između klijenta i središnje druge ugovorne strane, a odredbe transakcije povezane sa središnjom drugom ugovornom stranom propisuju da institucija ne mora nadoknaditi klijentu bilo koje gubitke uzrokovane promjenama iznosa te transakcije u slučaju da središnja druga ugovorna strana dođe u status neispunjavanja obveza, ona može odrediti da je vrijednost izloženosti iz trgovanja sa središnjom drugom ugovornom stranom koja odgovara toj transakciji povezanoj sa središnjom drugom ugovornom stranom jednaka nuli;”;

(b)u stavku 1., dodaje se sljedeća točka (d):

„(d) ako institucija djeluje kao financijski posrednik između klijenta i središnje druge ugovorne strane, a odredbe transakcije povezane sa središnjom drugom ugovornom stranom propisuju da je institucija obvezna nadoknaditi klijentu sve gubitke uzrokovane promjenama iznosa te transakcije u slučaju da središnja druga ugovorna strana dođe u status neispunjavanja obveza, ona primjenjuje tretman iz točke (a) ili točke (b), prema potrebi, na izloženost iz trgovanja sa središnjom drugom ugovornom stranom koja odgovara toj transakciji povezanoj sa središnjom drugom ugovornom stranom.

(c)stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

„2. Odstupajući od stavka 1., ako imovina koja je dana kao kolateral središnjoj drugoj ugovornoj strani ili klirinškom članu ne ulazi u stečajnu masu u slučaju da središnja druga ugovorna strana, klirinški član ili jedan odnosno više ostalih klijenata klirinškog člana postanu insolventni, institucija može dodijeliti vrijednost izloženosti nula izloženostima kreditnom riziku druge ugovorne strane za tu imovinu.

3. Institucija izračunava vrijednosti izloženosti svojih izloženosti iz trgovanja sa središnjom drugom ugovornom stranom u skladu s odjeljcima od 1. do 8. ovog poglavlja i odjeljkom 4. poglavlja 4. ove glave, prema potrebi.”.

(78)Članak 307. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 307.
Kapitalni zahtjevi za uplate u jamstveni fond središnje druge ugovorne strane

Institucija koja djeluje kao klirinški član primjenjuje sljedeći tretman na svoje izloženosti koje proizlaze iz njezinih uplata u jamstveni fond središnje druge ugovorne strane:

(a)kapitalne zahtjeve za svoje preduplate u jamstveni fond kvalificirane središnje druge ugovorne strane institucija izračunava u skladu s pristupom iz članka 308.;

(b)kapitalne zahtjeve za svoje preduplate i naknadne uplate u jamstveni fond nekvalificirane središnje druge ugovorne strane institucija izračunava u skladu s pristupom iz članka 309.;

(c)kapitalne zahtjeve za svoje naknadne uplate u jamstveni fond kvalificirane središnje druge ugovorne strane institucija izračunava u skladu s tretmanom iz članka 310.”.

(79)Članak 308. mijenja se kako slijedi:

(a)Stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

„2. Institucija izračunava kapitalni zahtjev (Ki) za pokriće izloženosti koja proizlazi iz njezine preduplate (DFi) na sljedeći način:

pri čemu je:

i =    indeks koji označuje klirinškog člana;

KCCP    = hipotetski kapital kvalificirane središnje druge ugovorne strane o kojemu kvalificirana središnja druga ugovorna strana obavješćuje instituciju u skladu s člankom 50.c Uredbe (EU) br. 648/2012;

DFCM = zbroj preduplata svih klirinških članova kvalificirane središnje druge ugovorne strane o kojemu kvalificirana središnja druga ugovorna strana obavješćuje instituciju u skladu s člankom 50.c Uredbe (EU) br. 648/2012;

DFCCP = financijska sredstva koji se temelje na preduplatama središnje druge ugovorne strane o kojemu središnja druga ugovorna strana obavješćuje instituciju u skladu s člankom 50.c Uredbe (EU) br. 648/2012;

3. Institucija izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom za izloženosti koje proizlaze iz preduplate te institucije u jamstveni fond kvalificirane središnje druge ugovorne strane za potrebe članka 92. stavka 3. tako da kapitalni zahtjev (KCMi), određen u skladu sa stavkom 2., pomnoži sa 12,5.”.

(b)stavci  4. i 5. brišu se.

(80)Članak 309. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 309.
Kapitalni zahtjevi za preduplate u jamstveni fond nekvalificirane središnje druge ugovorne strane i za naknadne uplate nekvalificiranoj središnjoj drugoj ugovornoj strani

1.Institucija primjenjuje sljedeću formulu za izračun kapitalnog zahtjeva (K) za izloženosti koje proizlaze iz njezinih preduplata u jamstveni fond nekvalificirane središnje druge ugovorne strane (DF) i iz naknadnih uplata (UC) toj središnjoj drugoj ugovornoj strani;

2.Institucija izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom za izloženosti koje proizlaze iz uplate te institucije u jamstveni fond nekvalificirane središnje druge ugovorne strane za potrebe članka 92. stavka 3. tako da kapitalni zahtjev (K), određen u skladu sa stavkom 1., pomnoži sa 12,5.”.

(81)Članak 310. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 310.
Kapitalni zahtjevi za naknadne uplate u jamstveni fond kvalificirane središnje druge ugovorne strane

Institucija na svoje naknadne uplate u jamstveni fond kvalificirane središnje druge ugovorne strane primjenjuje ponder rizika od 0 %.ˮ.

(82)Članak 311. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 311.
Kapitalni zahtjevi za izloženosti središnjim drugim ugovornim stranama koje prestanu ispunjavati određene uvjete

3.Institucije primjenjuju tretman iz ovog članka ako su saznale, nakon javne objave ili obavijesti nadležnog tijela središnje druge ugovorne strane kojima se te institucije koriste ili same središnje druge ugovorne strane, da središnja druga ugovorna strana neće više ispunjavati uvjete za dobivanje odobrenja ili za priznavanje, ovisno o tome što je primjenjivo.

4.Ako je ispunjen uvjet iz stavka 1., institucije u roku od tri mjeseca od nastanka okolnosti iz tog stavka, ili ranije ako to zahtijevaju nadležna tijela tih institucija, postupaju na sljedeći način u vezi sa svojim izloženostima prema toj središnjoj drugoj ugovornoj strani:

(a)primjenjuju tretman iz članka 306. stavka 1. točke (b) na svoje izloženosti iz trgovanja prema toj središnjoj drugoj ugovornoj strani;

(b)primjenjuju tretman iz članka 309. na svoje preduplate u jamstveni fond te središnje druge ugovorne strane i na svoje naknadne uplate toj središnjoj drugoj ugovornoj strani;

(c)tretiraju svoje izloženosti prema toj središnjoj drugoj ugovornoj strani, osim izloženosti navedenih u točkama (a) i (b) ovog stavka, kao izloženosti trgovačkim društvima u skladu sa standardiziranim pristupom za kreditni rizik iz poglavlja 2. ove glave.ˮ.

(83)U dijelu trećem glavi IV., poglavlje 1. zamjenjuje se sljedećim:

„Poglavlje 1.
Opće odredbe

Članak 325.
Pristupi za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike

1.Institucija izračunava kapitalne zahtjeve za tržišne rizike svih pozicija iz knjige trgovanja i iz knjige pozicija kojima se ne trguje podložne valutnom riziku ili robnom riziku u skladu sa sljedećim pristupima:

(a)od [datum primjene ove Uredbe], standardizirani pristup iz poglavlja 1.a ove glave;

(b)od [datum primjene ove Uredbe] pristup internih modela iz poglavlja 1.b ove glave samo za one pozicije dodijeljene stolovima za trgovanje za koje su instituciji nadležna tijela izdala odobrenje za primjenu tog pristupa kako je utvrđeno člankom 325.ba;

(c)nakon [datum primjene ove Uredbe], samo institucije koje ispunjavaju zahtjeve utvrđene člankom 325.a stavkom 1. mogu primijeniti pojednostavnjeni standardizirani pristup iz stavka 4 za određivanje kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike;

(d)do [datum primjene ove Uredbe], pojednostavnjeni pristup internih modela iz poglavlja 5. ove glave za one kategorije rizika za koje je instituciji izdano odobrenje u skladu s člankom 363. za upotrebu tog pristupa. Nakon [datum primjene ove Uredbe], institucije više ne primjenjuju pojednostavnjeni pristup internih modela iz poglavlja 5. za određivanje kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike.

2.Kapitalni zahtjevi za tržišne rizike izračunani pojednostavnjenim standardiziranim pristupom iz stavka 1 točke (c) znači zbroj sljedećih kapitalnih zahtjeva, prema potrebi:

(a)kapitalni zahtjevi za rizike pozicija iz poglavlja 2. ove glave;

(b)kapitalni zahtjevi za valutne rizike iz poglavlja 3. ove glave;

(c)kapitalni zahtjevi za robne rizike iz poglavlja 4. ove glave;

3.Institucija može stalno upotrebljavati kombinaciju pristupa iz stavka 1. točaka (a) i (b) unutar grupe uz uvjet da kapitalni zahtjevi za tržišne rizike izračunani pristupom iz točke (a) ne premašuju 90 % ukupnih kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike. U suprotnom slučaju, institucija primjenjuje pristup iz stavka 1. točke (a) za sve pozicije koje podliježu kapitalnom zahtjevu za tržišne rizike.

4.Institucija može stalno upotrebljavati kombinaciju pristupa iz stavka 1. točaka (c) i (d) unutar grupe u skladu s člankom 363.

5.Institucija ne smije primjenjivati pristupe iz stavka 1. točaka (a) i (b) u kombinaciji s pristupom iz točke (c).

6.Institucija ne smije primjenjivati pristup iz stavka 1. točke (b) za instrumente iz knjige trgovanja koji su sekuritizacijske pozicije ili pozicije uključene u korelacijski portfelj namijenjen trgovanju kako je utvrđeno člankom 104. stavcima 7. do 9.

7.Za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva za CVA rizike primjenom napredne metode iz članka 383., institucije mogu i dalje primjenjivati pojednostavnjeni pristup internih modela iz poglavlja 5. ove glave nakon [datum primjene ove Uredbe] kada institucije prestaju primjenjivati taj pristup za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike.

8.EBA sastavlja regulatorne tehničke standarde kojima se pobliže određuje način kojim institucije određuju kapitalne zahtjeve za tržišne rizike pozicija iz knjige pozicija kojima se ne trguje podložne valutnom riziku ili robnom riziku u skladu s pristupima iz stavka 1 točaka (a) i (b).

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do [6 mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 325.a
Uvjeti za primjenu pojednostavnjenog standardiziranog pristupa

1.Institucija može izračunati kapitalne zahtjeve za tržišne rizike pristupom iz članka 325. stavka 1. točke (c) uz uvjet da je obujam bilančnih i izvanbilančnih poslova institucije podložnih tržišnim rizicima jednak ili manji od sljedećih pragova na temelju procjene koja se provodi jednom mjesečno:

(a)10 % ukupne imovine institucije;

(b)300 milijuna EUR.

2.Institucija izračunava obujam svojih bilančnih i izvanbilančnih poslova podložnih tržišnom riziku na određeni datum u skladu sa sljedećim zahtjevima:

(a)uključuju se sve pozicije raspoređene u knjigu trgovanja, osim kreditnih izvedenica koje su priznate kao interne zaštite od izloženosti kreditnom riziku iz knjige pozicija kojima se ne trguje;

(b)uključuju se sve pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje, a koje stvaraju valutni rizik i robni rizik;

(c)sve pozicije vrednuju se po tržišnim cijenama na taj datum, osim pozicija iz točke (b). Ako nije dostupna tržišna cijena pozicije na određeni datum, institucije za tu poziciju uzimaju njezinu posljednju tržišnu vrijednost;

(d)sve pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje, a koje stvaraju robni rizik smatraju se ukupnom neto deviznom pozicijom institucije i vrednuju u skladu s člankom 352.;

(e)sve pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje, a koje stvaraju robni rizik vrednuju se primjenom odredaba članaka 357 do 358.;

(f)apsolutna vrijednost dugih pozicija zbraja se s apsolutnom vrijednošću kratkih pozicija.

3.Kada institucije izračunavaju ili prestanu izračunavati kapitalne zahtjeve za tržišne rizike u skladu s ovim člankom, one o tome obavješćuju nadležna tijela.

4.Institucija koja ne ispunjava bilo koji uvjet iz stavka 1. o tome mora odmah obavijestiti nadležno tijelo.

5.Institucije prestaju izračunavati kapitalne zahtjeve za tržišne rizike u skladu sa stavkom 1. u roku od tri mjeseca u jednom od sljedećih slučajeva:

(a)institucija ne ispunjava bilo koji od uvjeta iz stavka 1 tijekom tri uzastopna mjeseca;

(b)institucija ne ispunjava bilo koji od uvjeta iz stavka 1 tijekom više od 6 mjeseci u zadnjih 12 mjeseci;

6.Ako institucija prestane izračunavati kapitalne zahtjeve za tržišne rizike u skladu sa stavkom 1., bit će joj dopušteno izračunavati kapitalne zahtjeve za tržišne rizike u skladu sa stavkom 1 samo ako nadležnom tijelu dokaže da su svi uvjeti utvrđeni stavkom 1. ispunjeni u neprekinutom razdoblju od godinu dana.

7.Institucije tijekom mjesečne procjene ne zauzimaju poziciju samo kako bi ispunile bilo koji od uvjeta utvrđenih stavkom 1.

Članak 325.b
Primjena zahtjeva na konsolidiranoj osnovi

1.U skladu sa stavkom 2. te isključivo za potrebe izračunavanja neto pozicije i kapitalnih zahtjeva na konsolidiranoj osnovi u skladu s ovom glavom, institucije se mogu koristiti pozicijama u jednoj instituciji ili društvu za prijeboj pozicija u drugoj instituciji ili društvu.

2.Institucije mogu primjenjivati stavak 1. isključivo uz odobrenje nadležnih tijela, koje se izdaje ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)raspoređivanje regulatornog kapitala na razini grupe je zadovoljavajuće;

(b)regulatorni, pravni ili ugovorni okvir u kojem institucije posluju jamči uzajamnu financijsku potporu unutar grupe.

3.Za društva koja se nalaze u trećim zemljama, uz uvjete iz stavka 2., moraju biti ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)navedena društva imaju odobrenje za rad u trećoj zemlji te udovoljavaju definiciji kreditne institucije ili su priznata investicijska društva iz treće zemlje;

(b)navedena društva pojedinačno udovoljavaju kapitalnim zahtjevima koji su istovjetni onima koji su utvrđeni ovom Uredbom;

(c)u spomenutim trećim zemljama ne postoje propisi koji bi mogli značajno utjecati na prijenos sredstava unutar skupine.

Članak 325.c
Strukturne zaštite od valutnog rizika

1.Sve pozicije koje je institucija namjerno zauzela s ciljem zaštite od negativnih učinaka promjene tečaja na svoje omjere iz članka 92. stavka 1. mogu se, uz odobrenje nadležnih tijela, isključiti iz izračuna kapitalnih zahtjeva za tržišni rizik ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

(a)isključenje je ograničeno na najveći od sljedećih iznosa:

I.iznos ulaganja u povezanim subjektima koja su nominirana u stranim valutama, ali nisu konsolidirana s institucijom;

II.iznos ulaganja u konsolidiranim društvima kćerima koja su nominirana u stranim valutama.

(b)isključenje iz izračunavanja kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike traje najmanje šest mjeseci;

(c)institucija je nadležnim tijelima dostavila detalje te pozicije, potkrijepila je dokazima da je tu poziciju zauzela radi djelomične ili potpune zaštite od negativnih učinaka promjene tečaja na svoje omjere u skladu s člankom 92. stavkom 1. te iznose te pozicije koji su isključeni iz kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike kako se navodi u točki (a).

2.Sva isključenja pozicija iz kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike u skladu sa stavkom 1. primjenjuju se dosljedno i tijekom vijeka trajanja imovine ili ostalih stavki.

3.Nadležna tijela odobravaju sve naknadne promjene koje provodi institucija u pogledu iznosa koji se isključuju iz kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike u skladu sa stavkom 1.”.

(84)U dijelu trećem glavi IV., dodaju se sljedeća poglavlja 1.a i 1.b:

„Poglavlje 1.a
Standardizirani pristup

Odjeljak 1.
Opće odredbe

Članak 325.d
Opseg i struktura standardiziranog pristupa.

Institucija izračunava kapitalne zahtjeve za tržišne rizike standardiziranim pristupom za portfelj pozicija iz knjige trgovanja ili iz knjige pozicija kojima se ne trguje, a koje stvaraju valutni rizik i robni rizik kao zbroj sljedeće tri sastavnice:

(a)kapitalni zahtjevi u skladu s metodom zasnovanom na osjetljivostima iz odjeljka 2. ovog poglavlja;

(b)kapitalni zahtjev za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza iz odjeljka 5. ovog poglavlja koji je primjenjiv samo na pozicije iz knjige trgovanja iz tog odjeljka.

(c)kapitalni zahtjevi za preostale rizike iz odjeljka 4. ovog poglavlja koji su primjenjivi samo na pozicije iz knjige trgovanja iz tog odjeljka.

Odjeljak 2.
Kapitalni zahtjevi u skladu s metodom zasnovanom na osjetljivostima

Članak 325.e
Definicije

Za potrebe ovog poglavlja primjenjuju se sljedeće definicije:

(1) „kategorija rizika” znači jedna od sljedećih sedam kategorija: i. opći kamatni rizik; ii. rizik kreditne marže koji nije predmet sekuritizacije; iii. rizik kreditne marže koji je predmet sekuritizacije (korelacijski portfelj koji nije namijenjen trgovanju); iv. rizik kreditne marže koji je predmet sekuritizacije (korelacijski portfelj koji je namijenjen trgovanju); v. rizik vlasničkih ulaganja; vi. robni rizik i vii. valutni rizik.

(2) „osjetljivost” znači relativna promjena vrijednosti pozicije, izračunana primjenom modela za određivanje cijena institucije, kao posljedica promjene vrijednosti jednog od relevantnih faktora rizika pozicije.

(3) „razred” znači potkategorija pozicija sa sličnim profilom rizičnosti unutar jedne kategorije rizika na koju se primjenjuje ponder rizika kako je određeno u pododjeljku 1. odjeljka 3. ovog poglavlja.

Članak 325.f
Sastavnice metode zasnovane na osjetljivostima

1.Institucije izračunavaju kapitalni zahtjev za tržišni rizik u okviru metode zasnovane na osjetljivostima agregiranjem sljedeća tri kapitalna zahtjeva u skladu s člankom 325.i:

(a)kapitalni zahtjevi za delta-rizik, kojim se obuhvaća rizik promjena vrijednosti instrumenta zbog kretanja njegovih faktora rizika koji nisu povezani s volatilnosti uz pretpostavku funkcije linearnog određivanja cijena;

(b)kapitalni zahtjevi za vega-rizik, kojim se obuhvaća rizik promjena vrijednosti instrumenta zbog kretanja njegovih faktora rizika povezanih s volatilnosti;

(c)kapitalni zahtjevi za nelinearni rizik, kojim se obuhvaća rizik promjena vrijednosti instrumenta zbog kretanja njegovih glavnih faktora rizika koji nisu povezani s volatilnosti, a koji nisu obuhvaćeni delta-rizikom;

2.Za potrebe izračuna iz stavka 1.,

(d)sve pozicije instrumenata koji uključuju opcionalnost podliježu kapitalnim zahtjevima iz stavka 1. točaka (a), (b) i (c).

(e)sve pozicije instrumenata bez opcionalnosti podliježu samo kapitalnim zahtjevima iz stavka 1. točke (a).

Za potrebe ovog poglavlja instrumenti koji uključuju opcionalnost među ostalima obuhvaćaju: opcije kupnje, opcije prodaje, gornje granice, donje granice, opcije na ugovor o razmjeni, opcije s ograničenjem i egzotične opcije. Ugrađene opcije, kao što su opcije povezane s plaćanjem predujma ili ponašanjem, smatraju se samostalnim pozicijama u opcijama za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike.

Za potrebe ovog poglavlja instrumenti čiji se novčani tokovi mogu izraziti kao linearna funkcija zamišljene vrijednosti odnosne imovine smatraju se instrumentima bez opcionalnosti.

Članak 325.g
Kapitalni zahtjevi za delta-rizik i vega-rizik

1.Institucije za izračun kapitalnih zahtjeva za delta-rizik i vega-rizik primjenjuju faktore delta-rizika i vega-rizika opisane u pododjeljku 1. odjeljka 3 ovog poglavlja.

2.Institucije za izračun kapitalnih zahtjeva za delta-rizik i vega-rizik primjenjuju postupak utvrđen u stavcima 3 do 8.

3.Za svaku kategoriju rizika izračunava se osjetljivost svih instrumenata u okviru kapitalnih zahtjeva za delta-rizik ili vega-rizik na svaki od primjenjivih faktora delta-rizika ili vega-rizika uključenih u tu kategoriju rizika primjenom odgovarajućih formula iz pododjeljka 2 odjeljka 3 ovog poglavlja. Ako vrijednost instrumenta ovisi o nekoliko faktora rizika, osjetljivost se određuje zasebno za svaki faktor rizika.

4.Osjetljivosti se raspoređuju u jedan od razreda „b” unutar svake kategorije rizika.

5.Unutar svakog razreda „b” netiraju se pozitivne i negativne osjetljivosti na isti faktor rizika, čime se dobivaju neto osjetljivosti () za svaki faktor rizika k u razredu.

6.Neto osjetljivosti za svaki faktor rizika () u svakom razredu množe se odgovarajućim ponderima rizika (RWk) utvrđenima u odjeljku 6., čime se dobivaju ponderirane osjetljivosti (WSk) za svaki faktor rizika u tom razredu primjenom sljedeće formule:

7.Ponderirane osjetljivosti na različite faktore rizika u svakom razredu agregiraju se u skladu s formulom u nastavku, pri čemu se za veličinu unutar funkcije kvadratnog korijena određuje najniža vrijednost nula, čime se dobiva osjetljivost za određeni razred (Kb). Primjenjuju se odgovarajuće korelacije za ponderirane osjetljivosti unutar istog razreda () utvrđene u odjeljku 6.

8.Osjetljivost za određeni razred (Kb) izračunava se za svaki razred u kategoriji rizika u skladu sa stavcima 5 do 7. Nakon što se za sve razrede izračuna osjetljivost za određeni razred, ponderirane osjetljivosti na sve faktore rizika među razredima agregiraju se u skladu s formulom u nastavku, primjenom odgovarajućih korelacija γbc za ponderirane osjetljivosti u različitim razredima utvrđenima u stavku 6., čime se dobiva kapitalni zahtjev za delta-rizik ili vega-rizik za određenu kategoriju rizika:

pri čemu je za sve faktore rizika u razredu b, a u razredu c. Ako te vrijednosti za i daju negativni broj za ukupni zbroj , institucije izračunavaju kapitalne zahtjeve za delta-rizik ili vega-rizik za određenu kategoriju rizika primjenom alternativne specifikacije, pri čemu je za sve faktore rizika u razredu b, a za sve rizika u razredu c. 

Kapitalni zahtjevi za delta-rizik ili vega-rizik za određenu kategoriju rizika izračunavaju se za svaku kategoriju rizika u skladu sa stavcima 1. do 8.

Članak 325.h
Kapitalni zahtjevi za nelinearni rizik

1.Za izračun kapitalnih zahtjeva za nelinearni rizik institucije primjenjuju postupak utvrđen u stavcima 2. do 6.

2.Primjenom osjetljivosti izračunanih u skladu s člankom 325.g stavkom 4., za svaku kategoriju rizika izračunava se zahtjev za neto nelinearni rizik za svaki faktor rizika (k) uključen u tu kategoriju rizika u skladu s formulom u nastavku.

pri čemu je:

i = indeks koji označava instrument podložan nelinearnim rizicima povezanima s faktorom rizika k;

= trenutačna razina faktora rizika k;

= vrijednost instrumenta i procijenjena modelom za određivanje cijena institucije primjenom trenutačne vrijednosti faktora rizika k;

a = vrijednost instrumenta i nakon pomiče se naviše ili nadolje, u skladu s odgovarajućim ponderima rizika;

= ponder rizika za faktor nelinearnog rizika k za instrument i utvrđen u skladu s odjeljkom 6.

= delta-osjetljivost instrumenta i u odnosu na faktor delta-rizika koji odgovara faktoru nelinearnog rizika k.

3.Za svaku kategoriju rizika zahtjevi za neto nelinearni rizik izračunani u skladu sa stavkom  2. raspoređuju se u jedan od razreda (b) unutar te kategorije rizika.

4.Svi zahtjevi za neto nelinearni rizik u svakom razredu (b) agregiraju se u skladu s formulom u nastavku, pri čemu se primjenjuju odgovarajuće propisane korelacije kl između parova faktora rizika k,l u svakom razredu, čime se dobiva kapitalni zahtjev za nelinearni rizik za određeni razred:

pri čemu je:

ψ = funkcija koja daje vrijednost 0 ako i imaju negativne predznake. U svim drugim slučajevima ψdaje vrijednost 1.

5.Kapitalni zahtjevi za neto nelinearni rizik agregiraju se među razredima unutar svake kategorije rizika u skladu s formulom u nastavku, pri čemu se primjenjuju odgovarajuće propisane korelacije γbc za skupove zahtjeva za neto nelinearni rizik koji pripadaju različitim razredima. Time se dobivaju kapitalni zahtjevi za nelinearni rizik za određenu kategoriju rizika.

pri čemu je:

za sve faktore rizika u razredu b, a u razredu c;

je funkcija koja daje vrijednost 0 ako i imaju negativne predznake. U svim drugim slučajevima daje vrijednost 1.

Ako te vrijednosti za i daju negativni broj za ukupni zbroj

institucija izračunava zahtjev za nelinearni rizik primjenom alternativne specifikacije, pri čemu je za sve faktore rizika u razredu b, a za sve faktore rizika u razredu c.

6.Kapitalni zahtjevi za nelinearni rizik za određenu kategoriju rizika izračunavaju se za svaku kategoriju rizika u skladu sa stavcima 2. do 5.

Članak 325.i
Agregiranje kapitalnih zahtjeva za delta-rizik, vega-rizik i nelinearni rizik za određenu kategoriju rizika

1.Institucije agregiraju kapitalne zahtjeve za delta-rizik, vega-rizik i nelinearni rizik za određenu kategoriju rizika u skladu s postupkom iz stavaka 2. do 5.

2.Postupak izračuna kapitalnih zahtjeva za delta-rizik, vega-rizik i nelinearni rizik za određenu kategoriju rizika opisan u člancima 325.g i 325.h provodi se tri puta po kategoriji rizika, svaki put uz uporabu drugog skupa korelacijskih parametara (korelacija među faktorima rizika unutar razreda) i (korelacija među razredima u kategoriji rizika). Svaki od ta tri skupa odgovara različitom scenariju, kao što slijedi:

(a)scenarij „srednjih korelacija”, u kojem se korelacijski parametri i ne mijenjaju u odnosu na parametre navedene u odjeljku 6.

(b)scenarij „visokih korelacija”, u kojem se korelacijski parametri i navedeni u odjeljku 6 ravnomjerno množe s 1,25, a i podliježu primjeni gornje vrijednosti od 100 %.

(c)scenarij „niskih korelacija”, u kojem se odgovarajuće propisane korelacije navedene u odjeljku 6 ravnomjerno množe s 0,75.

3.Svi kapitalni zahtjevi specifični za kategoriju rizika dobiveni primjenom svakog scenarija agregiraju se odvojeno za delta-rizik, vega-rizik i nelinearni rizik, čime se dobivaju tri različita kapitalna zahtjeva za delta-rizik, vega-rizik i nelinearni rizik koji su specifični za određeni scenarij.

4.Konačni kapitalni zahtjevi za delta-rizik, vega-rizik i nelinearni rizik najveći su među tri kapitalna zahtjeva za delta-rizik, vega-rizik i nelinearni rizik za određeni scenarij, koji su izračunani u skladu sa stavkom 3.

5.Kapitalni zahtjev u skladu s metodom zasnovanom na osjetljivostima zbroj je tri konačna kapitalna zahtjeva za delta-rizik, vega-rizik i nelinearni rizik.

Članak 325.j
Tretman indeksiranih instrumenata, opcija s više vrsta odnosne imovine

1.Institucije primjenjuju pristup odnosnih izloženosti za indeksirane instrumente i opcije s više vrsta odnosne imovine kod kojih su osjetljivosti na delta-rizik svih sastavnica indeksa ili opcija istog predznaka. Dopušteno je bez ograničenja netirati osjetljivosti na faktore rizika sastavnica indeksiranih instrumenata i opcija s više vrsta odnosne imovine s osjetljivostima na instrumente koji se odnose na jedan subjekt, osim za pozicije u korelacijskom portfelju koji je namijenjen trgovanju.

2.Opcije s više vrsta odnosne imovine kojima su osjetljivosti na delta-rizik različitih predznaka izuzimaju se od delta-rizika i vega-rizika, ali podliježu primjeni uvećanja za preostali rizik iz odjeljka 4 ovog poglavlja.

Članak 325.k
Tretman subjekata za zajednička ulaganja

1.Institucije izračunavaju kapitalne zahtjeve za tržišne rizike pozicije u subjektima za zajednička ulaganja („CIU”) koristeći jedan od sljedećih pristupa:

(a)Institucija koja svakodnevno može odrediti odnosna ulaganja određenog subjekta za zajednička ulaganja ili indeksirani instrument izračunava na temelju navedenih odnosnih ulaganja kapitalne zahtjeve za tržišni rizik za tu poziciju u skladu s pristupom iz članka 325.j stavka 1.;

(b)Ako se cijene za određeni CIU mogu dobiti svakog dana, a institucija je upoznata s politikom ulaganja tog subjekta, ta institucija smatra poziciju subjekta za zajednička ulaganja vlasničkim instrumentom za potrebe metode zasnovane na osjetljivostima;

(c)Ako se cijene za određeni CIU mogu dobiti svakog dana, a institucija nije upoznata s politikom ulaganja tog subjekta, ta institucija smatra poziciju subjekta za zajednička ulaganja vlasničkim instrumentom za potrebe metode zasnovane na osjetljivostima i toj poziciji subjekta za zajednička ulaganja dodjeljuje ponder rizika razreda rizika vlasničkih instrumenata „drugi sektor”.

2.Institucije se mogu osloniti na sljedeće treće osobe za izračun kapitalnih zahtjeva i izvješćivanje o kapitalnim zahtjevima za tržišni rizik za pozicije u CIU-ovima u skladu s metodama iz ovog poglavlja:

(a)depozitare CIU-a, pod uvjetom da CIU ulaže isključivo u vrijednosne papire i te sve vrijednosne papire deponira kod tog depozitara;

(b)za druge CIU-ove, društvo za upravljanje CIU-om, pod uvjetom da društvo za upravljanje CIU-om zadovoljava kriterije iz članka 132. stavka 3. točke (a).

3.EBA sastavlja regulatorne tehničke standarde kojima se pobliže određuje koje pondere rizika treba dodijeliti pozicijama u subjektu za zajednička ulaganja iz stavka 1. točke (b)

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do [petnaest mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 325.l
Pozicije proizišle iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa

1.Institucije za izračun kapitalnih zahtjeva za tržišne rizike pozicija proizišlih iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa dužničkih instrumenata ili vlasničkih instrumenata mogu primijeniti postupak utvrđen u ovom članku.

2.Institucije primjenjuju jedan od odgovarajućih multiplikacijskih faktora iz Tablice 1. na neto osjetljivosti svih pozicija proizišlih iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa svakog pojedinačnog izdavatelja, osim pozicija proizišlih iz pružanja usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa koje su upisane ili su predmet potpokroviteljstva trećih strana na temelju službenih ugovora, te izračunavaju kapitalne zahtjeve za tržišne rizike u skladu s pristupom iz ovog poglavlja na temelju prilagođenih neto osjetljivosti.

Tablica 1.

Za potrebe ovog članka, „nulti radni dan” znači radni dan od kojeg se kreditna institucija bezuvjetno obvezuje prihvatiti poznati iznos vrijednosnih papira po dogovorenoj cijeni.

3.Institucije obavješćuju nadležna tijela o primjeni postupka iz ovog članka.

Odjeljak 3.
Definicije faktora rizika i osjetljivosti

Pododjeljak 1.
Definicije faktora rizika

Članak 325.m
Faktori općeg kamatnog rizika

1.Za sve faktore općeg kamatnog rizika, uključujući rizik inflacije i međuvalutni osnovni rizik, postoji jedan razred za svaku valutu, a svaki razred sadržava različite vrste faktora rizika.

Faktori delta općeg kamatnog rizika koji se primjenjuju na instrumente osjetljive na kamate relevantne su nerizične stope za svaku valutu i svaki od sljedećih rokova dospijeća: 0,25 godina, 0,5 godina, 1 godina, 2 godine, 3 godine, 5 godina, 10 godina, 15 godina, 20 godina, 30 godina. Institucije dodjeljuju faktore rizika određenim točkama linearnom interpolacijom ili metodom koja je najdosljednija funkcijama određivanja cijena kojom se neovisna funkcija za kontrolu rizika institucije koristi pri izvješćivanju višem rukovodstvu o tržišnim rizicima ili o dobiti i gubitcima.

2.Institucije izračunavaju nerizične stope za svaku valutu na temelju instrumenata tržišta novca iz knjige trgovanja institucije koji imaju najniži kreditni rizik, primjerice prekonoćni indeksi kamatnih ugovora o razmjeni.

3.Ako institucija ne može primijeniti pristup iz stavka 2., nerizične stope temelje se na jednoj ili više implicitnih tržišnih krivulja razmjene kamata kojima se institucija koristi za vrednovanje svojih pozicija po tržišnoj vrijednosti, primjerice međubankovne krivulje razmjena kamata.

Ako su podaci o implicitnim tržišnim krivuljama razmjene kamata iz stavka 2. i prvog podstavka ovog stavka nedostatni, nerizične stope mogu se izvesti iz najprimjerenijih krivulja državnih obveznica za određenu valutu.

Ako institucije primjenjuju faktore rizika dobivene u skladu s postupkom iz drugog podstavka ovog stavka za državne dužničke instrumente, državni dužnički instrumenti ne izuzimaju se od kapitalnih zahtjeva za rizik kreditne marže. U tim slučajevima, ako nije moguće razdvojiti nerizičnu stopu od sastavnice kreditne marže, osjetljivost na taj faktor rizika raspoređuje se na kategorije općeg kamatnog rizika i rizika kreditne marže.

4.U slučaju faktora općeg kamatnog rizika, svaka valuta čini poseban razred. Institucije faktorima rizika u istom razredu, ali različitog roka dospijeća dodjeljuju različite pondere rizika u skladu s odjeljkom 6.

Institucije primjenjuju dodatne faktore rizika za rizik inflacije na dužničke instrumente čiji su novčani tokovi funkcionalno ovisni o stopama inflacije. Te dodatne faktore rizika čini jedan vektor implicitnih tržišnih stopa inflacije različitog roka dospijeća za svaku valutu. Vektor za svaki instrument sadržava onoliko sastavnica koliko ima stopa inflacije koje se koriste kao varijable u modelu kojim institucija određuje cijene tog instrumenta.

5.Institucije izračunavaju osjetljivost instrumenta na dodatni faktor rizika za rizik inflacije iz stavka 4 kao promjenu vrijednosti instrumenta, u skladu sa svojim modelom određivanja cijena, kao rezultat pomaka od 1 postotnog boda u svakoj od sastavnica vektora. Svaka valuta čini poseban razred. Institucije u svakom razredu tretiraju inflaciju kao jedan faktor rizika, bez obzira na broj sastavnica svakog vektora. Institucije prebijaju sve osjetljivosti na inflaciju unutar razreda, koje su izračunane na navedeni način, kako bi dobile jedinstvenu neto osjetljivost po razredu.

6.Dužnički instrumenti koje uključuju plaćanja u različitim valutama podložni su i riziku međuvalutne osnove između tih valuta. Za potrebe metode zasnovane na osjetljivostima faktori rizika koje institucije trebaju primjenjivati jest rizik međuvalutne osnove za svaku valutu u odnosu na američki dolar ili EUR. Institucija izračunava međuvalutne osnove koje nisu povezane s osnovom u odnosu na USD ili s osnovom u odnosu na EUR kao „osnovu u odnosu na USD” ili kao „osnovu u odnosu na EUR”.

Svaki faktor rizika međuvalutne osnove sastoji se od jednog vektora međuvalutne osnove različitog roka dospijeća za svaku valutu. Vektor za svaki instrument sadržava onoliko sastavnica koliko ima međuvalutnih osnova koje se koriste kao varijable u modelu kojim institucija određuje cijene tog instrumenta. Svaka valuta čini poseban razred.

Institucije izračunavaju osjetljivost instrumenta na taj faktor rizika kao promjenu vrijednosti instrumenta, u skladu sa svojim modelom određivanja cijena, kao rezultat pomaka od 1 postotnog boda u svakoj od sastavnica vektora. Svaka valuta čini poseban razred. U svakom razredu postoje dva moguća zasebna faktora rizika, tj. osnova u odnosu na EUR i osnova u odnosu na USD, bez obzira na broj sastavnica u svakom vektoru međuvalutne osnove. Po razredu postoji najviše dvije neto osjetljivosti.

7.Faktori vega općeg kamatnog rizika koji se primjenjuju na opcije s odnosnim instrumentima koji su osjetljivi na opću kamatnu stopu pretpostavljene su volatilnosti relevantnih nerizičnih stopa kako se navodi u stavcima 2. i  3., koji se raspoređuju u razrede ovisno o valuti te u sljedeće rokove dospijeća u svakom razredu: 0,5 godina, 1 godina, 3 godine, 5 godina, 10 godina. Za svaku valutu postoji jedan razred.

Institucije za potrebe netiranja smatraju da pretpostavljene volatilnosti povezane s jednakim nerizičnim stopama i raspoređene u iste rokove dospijeća predstavljaju isti faktor rizika.

Ako institucije raspoređuju pretpostavljene volatilnosti na dospijeća kako se navodi u ovom stavku, primjenjuje se sljedeće:

(a)ako je     dospijeće opcije usklađeno s dospijećem odnosnog instrumenta, u obzir se uzima jedinstveni faktor rizika, koji se raspoređuje u skladu s tim dospijećem.

(b)ako je dospijeće opcije kraće od dospijeća odnosnog instrumenta, u obzir se uzimaju sljedeći faktori rizika:

I.prvi faktor rizika raspoređuje se u skladu s dospijećem opcije;

II.drugi faktor rizika raspoređuje se u skladu s rokom do dospijeća odnosnog instrumenta opcije na dan isteka opcije.

8.Faktori nelinearnosti općeg kamatnog rizika koje primjenjuju institucije sastoje se od jednog vektora nerizičnih stopa, koje predstavljaju određenu krivulju nerizičnog prinosa, za svaku valutu. Svaka valuta čini poseban razred. Vektor za svaki instrument sadržava onoliko sastavnica koliko ima različitih dospijeća nerizičnih stopa koje se koriste kao varijable u modelu kojim institucija određuje cijene tog instrumenta.

9.Institucije izračunavaju osjetljivost instrumenta na svaki faktor rizika koji se upotrebljava u formuli za nelinearni rizik u skladu s člankom 325.h. Za potrebe izračuna nelinearnog rizika institucije razmatraju vektore koji odgovaraju različitim krivuljama prinosa i s različitim brojem sastavnica u odnosu na isti faktor rizika, uz uvjet da se ti vektori odnose na istu valutu. Institucije prebijaju osjetljivosti na isti faktor rizika. Postoji samo jedna neto osjetljivost po razredu.

Za inflaciju i rizike međuvalutne osnove ne primjenjuje se zahtjev za nelinearni rizik.

Članak 325.n
Faktori rizika kreditne marže koji nije predmet sekuritizacije

1.Faktori delta-rizika kreditne marže koje institucije primjenjuju za instrumente koji nisu predmet sekuritizacije, a osjetljivi su na kreditnu maržu jednaki su stopama kreditne marže njihovih izdavatelja, izvedenih iz relevantnih dužničkih instrumenata i ugovora o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza, te se raspoređuju na svaki od sljedećih rokova dospijeća: 0,25 godina, 0,5 godina, 1 godina, 2 godine, 3 godine, 5 godina, 10 godina, 15 godina, 20 godina, 30 godina. Institucije primjenjuju jedan faktor rizika za svakog izdavatelja i svaki rok dospijeća bez obzira na to jesu li stope kreditne marže tog izdavatelja izvedene iz dužničkih instrumenata ili iz ugovora o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza. Razredi su sektorski razredi, kao što se navodi u odjeljku 6, a svaki razred uključuje sve faktore rizika dodijeljene odgovarajućem sektoru.

2.Faktori vega-rizika kreditne marže koje institucije primjenjuju za opcije s odnosnim instrumentima koji nisu predmet sekuritizacije, a osjetljivi su na kreditnu maržu jednaki su pretpostavljenim volatilnostima stopa kreditne marže izdavatelja odnosnih instrumenata iz stavka 1., te se raspoređuju na sljedeće rokove dospijeća u skladu s rokom dospijeća opcije koja podliježe kapitalnim zahtjevima: 0,5 godina, 1 godina, 3 godine, 5 godina, 10 godina. Primjenjuju se isti razredi kao i razredi za delta-rizik kreditne marže koji nije predmet sekuritizacije.

3.Faktori nelinearnog rizika kreditne marže koje institucije primjenjuju na instrumente koji nisu predmet sekuritizacije sastoje se od jednog vektora stopa kreditne marže, koji predstavlja krivulju kreditne marže određenog izdavatelja. Vektor za svaki instrument sadržava onoliko sastavnica koliko ima različitih rokova dospijeća stopa kreditne marže koje se koriste kao varijable u modelu kojim institucija određuje cijene tog instrumenta. Primjenjuju se isti razredi kao i razredi za delta-rizik kreditne marže koji nije predmet sekuritizacije.

4.Institucije izračunavaju osjetljivost instrumenta na svaki faktor rizika koji se upotrebljava u formuli za nelinearni rizik u skladu s člankom 325.h. Za potrebe izračuna nelinearnog rizika institucije razmatraju vektore izvedene iz odgovarajućih dužničkih instrumenata ili iz ugovora o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza s različitim brojem sastavnica u odnosu na isti faktor rizika sve dok ti vektori odgovaraju istom izdavatelju.

Članak 325.o
Faktori rizika kreditne marže koji je predmet sekuritizacije

1.Institucije primjenjuju faktore rizika kreditne marže za sekuritizacijske pozicije u korelacijskom portfelju koji je namijenjen trgovanju iz stavka 3. na sekuritizacijske pozicije u korelacijskom portfelju koji je namijenjen trgovanju, kako se navodi u članku 104. stavcima 7. do 9.,

Institucije primjenjuju faktore rizika kreditne marže sekuritizacijskih pozicija u korelacijskom portfelju koji nije namijenjen trgovanju iz stavka 5. na sekuritizacijske pozicije izvan korelacijskog portfelja koji je namijenjen trgovanju, kako se navodi u članku 104. stavcima 7. do 9.

2.Razredi koji se primjenjuju na rizik kreditne marže sekuritizacijskih pozicija u korelacijskom portfelju koji je namijenjen trgovanju jednaki su razredima koji se primjenjuju na rizik kreditne marže pozicija koje nisu predmet sekuritizacije, kako se navodi u odjeljku 6.

Razredi koji se primjenjuju na rizik kreditne marže sekuritizacijskih pozicija izvan korelacijskog portfelja koji je namijenjen trgovanju specifični su za tu kategoriju rizika, kako se navodi u odjeljku 6.

3.Faktori rizika kreditne marže koje institucije primjenjuju na sekuritizacijske pozicije u korelacijskom portfelju koji je namijenjen trgovanju jesu sljedeći:

(a)faktori delta-rizika jesu sve odgovarajuće stope kreditne marže izdavateljâ odnosnih izloženosti sekuritizacijske pozicije, izvedene iz odgovarajućih dužničkih instrumenata i ugovora o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza, te za svaki od sljedećih rokova dospijeća: 0,5 godina, 1 godina, 3 godine, 5 godina, 10 godina.

(b)faktori vega-rizika primjenjivi na opcije sa sekuritizacijskim pozicijama u korelacijskom portfelju koji je namijenjen trgovanju kao odnosni instrumenti jesu pretpostavljene volatilnosti kreditne marže izdavateljâ odnosnih izloženosti sekuritizacijske pozicije, izvedene kako je opisano u točki (a) ovog stavka, koji se raspoređuju na sljedeće rokove dospijeća u skladu s dospijećem odgovarajuće opcije koja podliježe kapitalnim zahtjevima: 0,5 godina, 1 godina, 3 godine, 5 godina, 10 godina.

(c)faktori nelinearnog rizika jesu odgovarajuće krivulje prinosa kreditne marže izdavatelja odnosnih izloženosti sekuritizacijske pozicije izražene kao vektor stopa kreditne marže za različite rokove dospijeća, izvedene kako se navodi u ovom stavku. Vektor za svaki instrument sadržava onoliko sastavnica koliko ima različitih rokova dospijeća stopa kreditne marže koje se koriste kao varijable u modelu kojim institucija određuje cijene tog instrumenta.

4.Institucije izračunavaju osjetljivost sekuritizacijske pozicije na svaki faktor rizika koji se upotrebljava u formuli za nelinearni rizik kako se navodi u članku 325.h. Institucije za potrebe izračuna nelinearnog rizika razmatraju vektore izvedene iz odgovarajućih dužničkih instrumenata ili iz ugovora o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza s različitim brojem sastavnica u odnosu na isti faktor rizika sve dok ti vektori odgovaraju istom izdavatelju.

5.Faktori rizika kreditne marže koje institucija primjenjuje na sekuritizacijske pozicije izvan korelacijskog portfelja koji je namijenjen trgovanju i odnose se na maržu tranše, a ne na maržu odnosnih instrumenata, jesu sljedeći:

(a)faktori delta-rizika jesu stope kreditne marže relevantne tranše, raspoređene na sljedeće rokove dospijeća, u skladu s rokom dospijeća tranše: 0,5 godina, 1 godina, 3 godine, 5 godina, 10 godina.

(b)faktori vega-rizika koji se primjenjuju na opcije sa sekuritizacijskim pozicijama izvan korelacijskog portfelja koji je namijenjen trgovanju kao odnosni instrumenti jesu pretpostavljene volatilnosti kreditne marže tranši, a svaka od njih raspoređuje se na sljedeće rokove dospijeća u skladu s dospijećem opcije koja podliježe kapitalnim zahtjevima: 0,5 godina, 1 godina, 3 godine, 5 godina, 10 godina.

(c)faktori nelinearnog rizika jednaki su kao i oni iz točke (a) ovog stavka. Na sve navedene faktore rizika primjenjuje se zajednički ponder rizika, kako se navodi u odjeljku 6.

Članak 325.p
Faktori rizika vlasničkih instrumenata

1.Razredi za sve faktore rizika vlasničkih instrumenata sektorski su razredi iz odjeljka 6.

2.Faktori delta-rizika vlasničkih instrumenata koje institucije primjenjuju jesu sve cijene vlasničkih vrijednosnih papira na promptnom tržištu i sve cijene repo poslova s vlasničkim instrumentima.

Za potrebe određivanja rizika vlasničkih instrumenata posebna repo krivulja vlasničkih instrumenata čini jedinstveni faktor rizika, koji se izražava kao vektor repo stopa za različita dospijeća. Vektor za svaki instrument sadržava onoliko sastavnica koliko ima različitih repo stopa kreditne marže koje se koriste kao varijable u modelu kojim institucija određuje cijene tog instrumenta.

Institucije izračunavaju osjetljivost instrumenta na taj faktor rizika kao promjenu vrijednosti instrumenta, u skladu sa svojim modelom određivanja cijena, kao rezultat pomaka od 1 postotnog boda u svakoj od sastavnica vektora. Institucije prebijaju osjetljivosti na faktor rizika repo stopa istog vlasničkog vrijednosnog papira bez obzira na broj sastavnica svakog vektora.

3.Faktori vega-rizika vlasničkih instrumenata koje institucije primjenjuju na opcije s odnosnim instrumentima koji su osjetljivi na vlasničke instrumente jesu pretpostavljene volatilnosti cijena vlasničkih vrijednosnih papira na promptnom tržištu, koji se raspoređuju na sljedeće rokove dospijeća u skladu s rokovima dospijeća odgovarajućih opcija koje podliježu kapitalnim zahtjevima: 0,5 godina, 1 godina, 3 godine, 5 godina, 10 godina. Za repo stope za vlasničke instrumente ne primjenjuje se kapitalni zahtjev za vega-rizik.

4.Faktori nelinearnog rizika vlasničkih instrumenata koje institucije primjenjuju na opcije s odnosnim instrumentima koji su osjetljivi na vlasničke instrumente jesu cijene vlasničkih vrijednosnih papira na promptnom tržištu, bez obzira na rok dospijeća odgovarajućih opcija. Zahtjev za nelinearni rizik ne primjenjuje se za repo stope za vlasničke instrumente.

Članak 325.q
Faktori robnog rizika

1.Razredi za sve faktore robnog rizika sektorski su razredi iz odjeljka 6.

2.Faktori delta-rizika robe koje institucije primjenjuju na instrumente osjetljive na robe jesu promptne tržišne cijene robe prema vrsti robe i prema ugovornoj kakvoći robe. Institucije polaze od pretpostavke da dvije cijene za istu vrstu robe, istog roka dospijeća i s istom vrstom ugovorne kakvoće predstavljaju isti faktor rizika samo ako je skup pravnih odredaba koje se odnose na mjesto isporuke jednak.

3.Faktori vega-rizika robe koje institucije primjenjuju na opcije s odnosnim instrumentima koji su osjetljivi na robu jesu pretpostavljene volatilnosti cijena robe po vrsti robe, koji se raspoređuju na sljedeće rokove dospijeća u skladu s rokovima dospijeća odgovarajućih opcija koje podliježu kapitalnim zahtjevima: 0,5 godina, 1 godina, 3 godine, 5 godina, 10 godina. Institucije osjetljivosti na istu vrstu robe koja je raspoređena u isti rok dospijeća smatraju jedinstvenim faktorom rizika, koji institucije zatim prebijaju.

4.Faktori nelinearnog rizika za robe koje institucije primjenjuju na opcije s odnosnim instrumentima koji su osjetljivi na robe jedan je skup cijena robe s različitim rokovima dospijeća za svaku vrstu robe, izražen kao vektor. Vektor za svaki instrument sadržava onoliko sastavnica koliko ima cijena te robe koje se koriste kao varijable u modelu kojim institucija određuje cijene tog instrumenta. Institucije ne smiju razlikovati cijene robe po kakvoći ili mjestu isporuke.

Osjetljivost instrumenta na svaki faktor rizika koji se upotrebljava u formuli za nelinearni rizik izračunava se u skladu s člankom 325.h. Za potrebe izračuna nelinearnog rizika institucije smatraju da vektori s različitim brojem sastavnica čine isti faktor rizika, uz uvjet da se ti vektori odnose na istu vrstu robe.

Članak 325.r
Faktori valutnog rizika

1.Faktori delta valutnog rizika koje institucije primjenjuju na instrumente koji su osjetljivi na valute jesu svi promptni tečajevi između valute u kojoj je instrument nominiran i izvještajne valute institucije. Za svaki par valuta postoji jedan razred, koji sadržava jedinstveni faktor rizika i jedinstvenu neto osjetljivost.

2.Faktori vega-rizika za valute koje institucije primjenjuju na opcije s odnosnim instrumentima koji su osjetljivi na valute jesu pretpostavljene volatilnosti tečajeva između parova valuta iz stavka 1. Te pretpostavljene volatilnosti tečajeva raspoređuju se na sljedeća dospijeća u skladu s rokom dospijeća odgovarajućih opcija koje podliježu kapitalnim zahtjevima: 0,5 godina, 1 godina, 3 godine, 5 godina, 10 godina.

3.Faktori nelinearnog rizika za valute koje institucije primjenjuju na opcije s odnosnim instrumentima koji su osjetljivi na valute jednaki su onima iz stavka 1.

4.Institucije nisu obvezne razlikovati između varijanti valute „onshore” i „offshore” (unutar zemlje i izvan nje) za sve valutne faktore delta-rizika, vega-rizika i nelinearnog rizika.

Pododjeljak 2.:
Definicije osjetljivosti

Članak 325.s
Osjetljivosti na delta-rizik

1.Institucije izračunavaju delta osjetljivosti na opći kamatni rizik (GIRR)  na sljedeći način:

(a)osjetljivosti na faktore rizika koji se sastoje od nerizičnih stopa izračunavaju se na sljedeći način:

pri čemu je:

= stopa nerizične krivulje k a s dospijećem t;

Vi (.) = funkcija određivanja cijene instrumenta i;

x, y = ostale varijable u modelu za određivanje cijena.

(b)osjetljivosti na faktore rizika koji se sastoje od rizika inflacije i međuvalutne osnove ()izračunavaju se na sljedeći način:

pri čemu je:

= vektor s brojem m sastavnica koje predstavljaju krivulju pretpostavljene inflacije ili krivulju međuvalutne osnove za određenu valutu j, pri čemu je m jednak broju varijabli koje se odnose na inflaciju ili međuvalutne elemente koje se upotrebljavaju u modelu za određivanje cijene instrumenta i;

= jedinična matrica dimenzije (1 x m);

Vi (.) = funkcija određivanja cijene instrumenta i;

y, z = ostale varijable u modelu za određivanje cijena

2.Institucije izračunavaju osjetljivosti na delta-rizik kreditne marže za sve sekuritizacijske pozicije i nesekuritizacijske pozicije () na sljedeći način:

pri čemu je:

= vrijednost stope kreditne marže izdavatelja j na dan dospijeća t;

Vi (.) = funkcija određivanja cijene instrumenta i;

x, y = ostale varijable u modelu za određivanje cijena.

3.Institucije izračunavaju delta osjetljivosti za vlasničke instrumente na sljedeći način:

(a)osjetljivosti na faktore rizika (sk) koji se sastoje od cijene vlasničkih instrumenata na promptnom tržištu izračunavaju se na sljedeći način:

pri čemu je:

k = određeni vlasnički vrijednosni papir;

EQk = vrijednost spot cijene tog vlasničkog vrijednosnog papira; i

Vi (.) = funkcija određivanja cijene instrumenta i.

x, y = ostale varijable u modelu za određivanje cijena

(b)osjetljivosti na faktore rizika koji se sastoje od repo stopa za vlasničke instrumente izračunavaju se na sljedeći način:

pri čemu je:

k = indeks koji označava vlasničke instrumente;

= vektor s brojem sastavnica m, koji predstavlja strukturu uvjeta repo ugovora za određeni vlasnički instrument k, pri čemu je m jednak broju cijena repo ugovora koje odgovaraju različitim rokovima dospijeća, koje se koriste u modelu određivanja cijena za instrument i;

= jedinična matrica dimenzije (1 x m);

Vi (.) = funkcija određivanja cijene instrumenta i;

y, z = ostale varijable u modelu za određivanje cijene instrumenta i.

4.Institucije izračunavaju delta osjetljivosti robe na svaki faktor rizika k (sk) na sljedeći način:

pri čemu:

k = određeni faktor robnog rizika;

CTYk = vrijednost faktora rizika k; 

Vi (.) = tržišna vrijednost instrumenta i kao funkcija faktora rizika k.

5.Institucije izračunavaju delta osjetljivosti valute na svaki faktor valutnog rizika k (sk) na sljedeći način:

pri čemu je:

k = određeni faktor valutnog rizika;

FXk = vrijednost faktora rizika;

Vi (.) = tržišna vrijednost instrumenta i kao funkcija faktora rizika k.

Članak 325.t
Osjetljivosti na vega-rizik

1.Institucije izračunavaju vega-rizik osjetljivosti opcije na određeni faktor rizika k (sk) na sljedeći način:

pri čemu je:

k = posebni faktor vega-rizika, koji se sastoji od pretpostavljene volatilnosti;

= vrijednost tog faktora rizika, koji treba izraziti u obliku postotka;

x, y = ostale varijable u modelu za određivanje cijena.

2.U slučaju kategorija rizika gdje faktori vega-rizika imaju dimenziju dospijeća, ali se ne primjenjuju sva pravila raspoređivanja faktora rizika jer opcije nemaju rok dospijeća, institucije te faktore rizika raspoređuje na najdulje propisano dospijeće. Te opcije podliježu primjeni uvećanja za preostale rizike.

3.U slučaju opcija bez izvršnih cijena ili ograničenja i opcija s više izvršnih cijena ili ograničenja, institucija primjenjuje raspoređivanje na izvršne cijene i rok dospijeća kojima se koristi interno za određivanje cijene opcije. Te opcije podliježu i primjeni uvećanja za preostale rizike.

4.Institucije ne izračunavaju vega-rizik za sekuritizacijske tranše u korelacijskom portfelju namijenjenom trgovanju iz članka 104. stavaka 7. do 9. koje nemaju pretpostavljenu volatilnost. Za te sekuritizacijske tranše izračunavaju se zahtjevi za delta-rizik i nelinearni rizik.

Članak 325.u
Zahtjevi za izračune osjetljivosti

1.Institucije izvode osjetljivosti iz modela za određivanje cijena kojim se institucija služi u iskazivanju dobiti i gubitka.

2.Institucije polazi od pretpostavke da pretpostavljena volatilnost ostaje konstantna pri izračunu delta osjetljivosti za instrumente koji uključuju opcionalnost.

3.Institucije pri izračunu osjetljivosti na vega opći kamatni rizik ili opći kamatni rizik pretpostavljaju da odnosni instrument opcije slijedi lognormalnu ili normalnu distribuciju u modelima za određivanje cijena iz kojih se izvode osjetljivosti. Institucije pri izračunu osjetljivosti na vega-rizik vlasničkog instrumenta, robe ili valute pretpostavljaju da odnosni instrument slijedi lognormalnu ili normalnu distribuciju u modelima za određivanje cijena iz kojih se izvode osjetljivosti.

4.Institucije izračunavaju sve osjetljivosti isključujući prilagodbe kreditnog vrednovanja.

Odjeljak 4.
Uvećanje za preostali rizik

Članak 325.v
Kapitalni zahtjevi za preostale rizike

1.Institucije uz kapitalne zahtjeve za tržišni rizik iz odjeljka 2. ovog poglavlja primjenjuju dodatne kapitalne zahtjeve u skladu s ovim člankom na instrumente izložene preostalim rizicima.

2.Instrumenti su izloženi preostalim rizicima ako ispunjavaju bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)instrument se odnosi na egzotični odnosni instrument;

(b)instrument nosi druge preostale rizike.

3.Institucije izračunavaju dodatne kapitalne zahtjeve iz stavka 1. kao zbroj bruto zamišljenih iznosa instrumenata iz stavka 2. pomnožen sljedećim ponderima rizika:

(a)1,0 % u slučaju instrumenata iz stavka 2. točke (a);

(b)0,1 % u slučaju instrumenata iz stavka 2. točke (b).

4.Odstupajući od stavka 1, institucija ne primjenjuje kapitalne zahtjeve za preostale rizike na instrument koji ispunjava bilo koji od sljedećih uvjeta:

(a)instrument je uvršten na priznatu burzu;

(b)instrument je prihvatljiv za središnje poravnanje u skladu s Uredbom (EU) 648/2012;

(c)instrumentom se u potpunosti prebija tržišni rizik druge pozicije iz knjige trgovanja, u kojem slučaju se te dvije potpuno usklađene pozicije iz knjige trgovanja izuzimaju od kapitalnog zahtjeva za preostale rizike.

5.EBA izrađuje regulatorne tehničke standarde kojima se pobliže definiraju egzotični odnosni instrumenti te navode instrumenti koji su izloženi drugim preostalim rizicima za potrebe stavka 2.

EBA pri izradi tih regulatornih tehničkih standarda uzima u obzir sljedeće elemente:

(d)Egzotični odnosni instrument uključuje izloženosti koje nisu u području primjene tretmana za delta-rizike, vega-rizike ili nelinearne rizike u okviru metode zasnovane na osjetljivostima utvrđene u odjeljku  2 ili zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjenja obveza utvrđenog u odjeljku 5. EBA ispituje barem treba li rizik dugovječnosti, vremenske prilike, prirodne katastrofe i buduće ostvarene volatilnosti smatrati egzotičnim odnosnim izloženostima.

(e)EBA pri utvrđivanju instrumenata koji su izloženi drugim preostalim rizicima ispituje barem instrumente koji ispunjavaju jedan od sljedećih kriterija:

I.Instrument podliježe kapitalnim zahtjevima za vega-rizik i nelinearni rizik u metodi zasnovanoj na osjetljivostima utvrđenoj u odjeljku 2 i generira isplate koje se ne mogu ponoviti kao konačna linearna kombinacija standardnih opcija;

II.Instrument je sekuritizacijska pozicija uključena u korelacijski portfelj namijenjen trgovanju kako se navodi u članku 104. stavcima 7. do 9. Ne uzimaju se u obzir nesekuritizacijske zaštite uključene u korelacijski portfelj namijenjen trgovanju.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do [petnaest mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Odjeljak 5.
Kapitalni zahtjev za rizik nastanka statusa neispunjenja obveza

Članak 325.w
Definicije i opće odredbe

1.Kapitalni zahtjevi za rizik nastanka statusa neispunjenja obveza primjenjuju se na dužničke i vlasničke instrumente, na izvedenice kojima su prethodni instrumenti odnosni instrumenti te na izvedenice na čije isplate ili fer vrijednosti utječe nastanak statusa neispunjavanja obveza dužnika koji nije druga ugovorna strana izvedenice. Institucije izračunavaju zahtjeve za rizik nastanka statusa neispunjenja obveza zasebno za svaku od sljedećih vrsta instrumenata: instrumenti koji nisu predmet sekuritizacije, sekuritizacije koje nisu uključene u korelacijski portfelj namijenjen trgovanju i sekuritizacije koje su uključene u korelacijski portfelj namijenjen trgovanju. Konačni kapitalni zahtjevi za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza institucije dobivaju se zbrajanjem te tri sastavnice.

2.Za potrebe ovog odjeljka primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)„kratka izloženost” znači da institucija nastankom statusa neispunjenja obveza izdavatelja ili grupe izdavatelja institucija ostvaruje dobit, bez obzira na vrstu instrumenta ili transakcije kojom je nastala izloženost.

(b)„duga izloženost” znači da institucija nastankom statusa neispunjenja obveza izdavatelja ili grupe izdavatelja ostvaruje gubitak, bez obzira na vrstu instrumenta ili transakcije kojom je nastala izloženost.

(c)„bruto iznos iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza” znači procijenjeni obujam gubitka ili dobiti koji bi nastanak statusa neispunjenja obveza dužnika prouzročio na određenoj izloženosti.

(d)„neto iznos iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza” znači procijenjeni obujam gubitka ili dobiti koji bi nastanak statusa neispunjenja obveza dužnika prouzročio određenoj instituciji, nakon što je provedeno prebijanje bruto iznosa iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza.

(e)„LGD” znači gubitak zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza dužnika na instrumentu koji je izdao taj dužnik izražen kao udio zamišljene vrijednosti instrumenta.

(f)„ponderi rizika nastanka statusa neispunjenja obveza” znači postotak koji predstavlja procijenjene vjerojatnosti nastanka statusa neispunjenja obveza svakog dužnika u odnosu na kreditnu sposobnost tog dužnika.

Pododjeljak 1.
zahtjev za rizik nastanka statusa neispunjenja obveza koji nije predmet sekuritizacije

Članak 325.x
Bruto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza

1.Institucije izračunavaju bruto iznose iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza za svaku dugu izloženost dužničkim instrumentima primjenom sljedeće formule:

pri čemu je:

Vnotional = zamišljena vrijednost instrumenta;

P&Llong= izraz kojim se prilagođuju dobitci ili gubitci koje je institucija već uzela u obzir zbog promjena fer vrijednosti instrumenta koji stvara dugu izloženost. Dobitci se u formulu unose s pozitivnim predznakom, a gubitci s negativnim predznakom.

Adjustmentlong= iznos za koji će se zbog strukture izvedenice gubitak institucije u slučaju nastanka statusa neispunjenja obveza povećati ili smanjiti u odnosu na potpuni gubitak odnosnog instrumenta. Povećanja se u izraz Adjustmentlong unose s pozitivnim predznakom, a smanjenja s negativnim predznakom.

2.Institucije izračunavaju bruto iznose iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza za svaku kratku izloženost dužničkim instrumentima primjenom sljedeće formule:

pri čemu je:

Vnotional = zamišljena vrijednost instrumenta koja se u formulu unosi s negativnim predznakom;

P&Lshort= izraz kojim se prilagođuju dobitci ili gubitci koje je institucija već uzela u obzir zbog promjena fer vrijednosti instrumenta koji stvara kratku izloženost. Dobitci se u formulu unose s pozitivnim predznakom, a gubitci s negativnim predznakom.

Adjustmentshort= iznos za koji će se zbog strukture izvedenice dobitak institucije u slučaju nastanka statusa neispunjenja obveza povećati ili smanjiti u odnosu na potpuni gubitak odnosnog instrumenta. Smanjenja se u izraz Adjustmentshort unose s pozitivnim predznakom, a povećanja s negativnim predznakom.

3.LGD za dužničke instrumente koji institucije primjenjuju za potrebe izračuna stavaka 1. i 2. jest sljedeći:

(a)izloženosti nenadređenim dužničkim instrumentima raspoređuju se u LGD od 100 %;

(b)izloženosti nadređenim dužničkim instrumentima raspoređuju se u LGD od 75 %;

(c)izloženosti pokrivenim obveznicama, kako se navodi u članku 129., raspoređuju se u LGD od 25 %.

4.Za potrebe izračuna iz stavaka 1. i 2., u slučaju dužničkih instrumenata zamišljena vrijednost jest nominalna vrijednost dužničkog instrumenta. Za potrebe izračuna iz stavaka 1. i 2., u slučaju izvedenica koje se temelje na odnosnom dužničkom vrijednosnom papiru zamišljena vrijednost jest nominalna vrijednost odnosnog dužničkog instrumenta.

5.Institucije izračunavaju bruto iznose iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza za izloženosti prema vlasničkim instrumentima na sljedeći način, umjesto na načine navedene u stavcima 1. i 2.:

pri čemu je:

V = fer vrijednost vlasničkog instrumenta ili, u slučaju izvedenice na temelju vlasničkih instrumenata, fer vrijednost odnosnog vlasničkog instrumenta izvedenice.

6.Institucije za potrebe izračuna iz stavka 6 vlasničkim instrumentima dodjeljuju LGD od 100 %.

7.U slučaju izloženosti riziku nastanka statusa neispunjavanja obveza koje proizlaze iz izvedenica čije isplate u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza dužnika nisu povezane sa zamišljenom vrijednosti konkretnog instrumenta koji je izdao taj dužnik, s LGD-om dužnika ili s instrumentom koji je izdao taj dužnik, institucije za procjenu bruto iznosa iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza primjenjuju alternativne metodologije u skladu s definicijom bruto iznosa iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza iz stavka 3. članka 325.t.

8.EBA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje način kojim institucije izračunavaju iznose iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza za različite vrste instrumenata u skladu s ovim člankom te alternativne metodologije koje institucije primjenjuju za potrebe procjene bruto iznosa iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza iz stavka 7.

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt regulatornih tehničkih standarda do [petnaest mjeseci od stupanja na snagu ove Uredbe].

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 325.y
Neto iznosi iznenadnog statusa neispunjavanja obveza

1.Institucije izračunavaju neto iznose iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza prebijanjem bruto iznosa iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza i dugih izloženosti. Prebijanje je moguće samo između izloženosti prema istom dužniku među kojima kratke izloženosti imaju istu ili nižu nadređenost u odnosu na duge izloženosti.

2.Prebijanje je potpuno ili djelomično, ovisno o rokovima dospijeća izloženosti prebijanja:

(a)prebijanje se provodi u potpunosti ako sve izloženosti prebijanja imaju rokove dospijeća od jedne godine ili dulje;

(b)prebijanje se provodi djelomično ako najmanje jedna od izloženosti prebijanja ima rok dospijeća kraći od jedne godine, u kojem slučaju se obujam iznosa iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza za svaku izloženost s rokom dospijeća kraćim od jedne godine prilagođuje naniže omjerom roka dospijeća izloženosti i jedne godine.

3.Ako nije moguće provesti prebijanje, bruto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza moraju biti jednaki neto iznosima iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza u slučaju izloženosti s rokovima dospijeća od jedne godine ili duljima. Bruto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza s rokovima dospijeća kraćima od jedne godine prilagođuju se naniže kako bi se izračunali neto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza.

Faktor prilagodbe za te izloženosti omjer je roka dospijeća izloženosti u odnosu na jednu godinu, a najkraći je rok tri mjeseca.

4.Za potrebe stavaka  2. i 3., uzimaju se u obzir rokovi dospijeća ugovora o izvedenicama, a ne rokovi dospijeća njihovih odnosnih instrumenata. Gotovinske izloženosti na osnovi vlasničkih ulaganja dodjeljuje se rok dospijeća od jedne godine ili tri mjeseca, prema procjeni same institucije.

Članak 325.z
Izračun kapitalnog zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza

1.Neto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza, bez obzira na vrstu druge ugovorne strane, množe se odgovarajućim ponderima rizika nastanka statusa neispunjenja obveza u skladu s njihovom kreditnom kvalitetom kako je navedeno u Tablici 2.:

Tablica 2.

2.Izloženosti kojima bi prema standardiziranom pristupu za kreditni rizik bio dodijeljen ponder rizika 0 % u skladu s dijelom trećim, glavom II., poglavljem 2. dodjeljuje se ponder rizika statusa neispunjavanja obveze 0 % za kapitalne zahtjeve za rizik statusa neispunjavanja obveze.

3.Ponderirani neto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza raspoređuju se u sljedeće razrede: trgovačka društva, države i lokalne samouprave/općine.

4.Ponderirani neto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza agregiraju se u svakom razredu u skladu sa sljedećom formulom:

pri čemu je:

i = indeks koji označava instrument koji pripada razredu b;

= kapitalni zahtjev za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za razred b;

= koeficijent kojim se priznaju koristi odnosa zaštite od rizika unutar razreda, koji se izračunava na sljedeći način:

Zbrajanje dugih i kratkih pozicija za potrebe i provodi se za sve pozicije unutar razreda bez obzira na stupanj kreditne kvalitete kojem su pozicije dodijeljene, čime se dobivaju kapitalni zahtjevi za rizik statusa neispunjavanja obveze za određeni razred.

5.Konačni kapitalni zahtjev za rizik statusa neispunjavanja koji nije predmet sekuritizacije dobiva se jednostavnim zbrajanjem kapitalnih zahtjeva na razini razreda.

Pododjeljak 2.:
Zahtjev za rizik nastanka statusa neispunjenja obveza koji je predmet sekuritizacije (korelacijski portfelj koji nije namijenjen trgovanju)

Članak 325.aa
Iznosi iznenadnog statusa neispunjavanja obveza

1.Bruto iznosi iznenadnog statusa neispunjavanja obveza za sekuritizacijske pozicije jednaki su fer vrijednostima sekuritizacijskih izloženosti.

2.Neto iznosi iznenadnog statusa neispunjavanja obveza određuju se prebijanjem dugih bruto iznosa iznenadnog statusa neispunjavanja obveza s kratkim bruto iznosima iznenadnog statusa neispunjavanja obveza. Prebijanje je moguće isključivo između sekuritizacijskih izloženosti s istim odnosnim skupom imovine koje pripadaju istoj tranši. Nije dopušteno prebijanje između sekuritizacijskih izloženosti s različitim odnosnim skupovima imovine, čak i kada su točke spajanja i točke odvajanja jednake.

3.Ako se rastavljanjem ili sastavljanjem postojećih sekuritizacijskih izloženosti mogu savršeno oponašati druge postojeće sekuritizacijske izloženosti, osim roka dospijeća, za potrebe prebijanja mogu se primijeniti izloženosti dobivene rastavljanjem ili sastavljanjem umjesto izvornih izloženosti.

4.Ako se rastavljanjem ili sastavljanjem postojećih izloženosti kod referentnih subjekata može savršeno oponašati struktura čitave tranše postojeće sekuritizacijske izloženosti, za potrebe prebijanja mogu se primijeniti izloženosti dobivene rastavljanjem ili sastavljanjem. Ako se s referentnim subjektima postupa na navedeni način, na njih se više ne primjenjuje postupanje za rizik nastanka statusa neispunjenja obveza koji nije predmet sekuritizacije.

5.Članak 325.y primjenjuje se na izvorne i ponovljene sekuritizacijske izloženosti. Relevantni su rokovi dospijeća sekuritizacijskih tranši.

Članak 325.ab
Izračun kapitalnog zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za sekuritizacije

1.Neto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza za sekuritizacijske izloženosti množe se s ponderom rizika 8 % koji se primjenjuje na relevantnu sekuritizacijsku izloženost, uključujući STS sekuritizacije, iz knjige pozicija kojima se ne trguje u skladu s hijerarhijom pristupa iz glave II., poglavlja 5., odjeljka  3., bez obzira na vrstu druge ugovorne strane.

2.Na sve tranše za koje se ponderi rizika izračunavaju u skladu s pristupima SEC-IRBA i SEC-ERBA primjenjuje se rok dospijeća od jedne godine.

3.Iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza ponderirani rizikom za pojedinačne gotovinske sekuritizacijske izloženosti ograničavaju se na razinu fer vrijednosti pozicije.

4.Neto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza ponderirani rizikom raspoređuju se u sljedeće razrede:

(a)jedan zajednički razred za sva trgovačka društva, bez obzira na regiju.

(b)44 različita razreda koji odgovaraju jednom razredu po regiji za svaku od jedanaest definiranih kategorija imovine. Jedanaest razreda imovine su ABCP, krediti i najmovi za kupnju automobila, RMBS, kreditne kartice, CMBS, financijski instrumenti kolateralizirani kreditima, financijski instrumenti osigurani dužničkim financijskim instrumentima, instrumenti CDO na kvadrat (CDO-squared), mala i srednja poduzeća, studentski krediti, ostala imovina stanovništva, ostala imovina velikih klijenata. Četiri regije su Azija, Europa, Sjeverna Amerika i ostale regije.

5.Institucije se pri raspoređivanju sekuritizacijske izloženosti u određeni razred oslanjaju na klasifikaciju koja se obično koristi na tržištu. Institucije raspoređuju svaku sekuritizacijsku izloženost u jedan od navedenih razreda. Sve sekuritizacijske izloženosti koje institucija ne može rasporediti prema vrsti ili regiji odnosne imovine raspoređuje se u kategorije „ostala imovina stanovništva”, „ostala imovina velikih klijenata” ili „ostale regije”.

6.Ponderirani neto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza raspoređuju se u svakom razredu na isti način kao i rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza nesekuritizacijskih izloženosti, primjenom formule iz članka 325.z stavka 4., čime se dobiva kapitalni zahtjev za rizik statusa neispunjavanja obveza za svaki razred.

7.Konačni kapitalni zahtjev za rizik statusa neispunjavanja obveza koji nije predmet sekuritizacije dobiva se jednostavnim zbrajanjem kapitalnih zahtjeva na razini razreda.

Pododjeljak 3.:
Zahtjev za rizik nastanka statusa neispunjenja obveza koji je predmet sekuritizacije (korelacijski portfelj koji je namijenjen trgovanju)

Članak 325.ac
Područje primjene

1.Kapitalni zahtjev za korelacijski portfelj namijenjen trgovanju uključuje rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za sekuritizacijske izloženosti ili za zaštite koje nisu predmet sekuritizacije. Te se zaštite isključuju iz izračuna rizika nastanka statusa neispunjenja obveza koji nije predmet sekuritizacije. Ne primjenjuje se korist diversifikacije između zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjenja obveza koji nije predmet sekuritizacije, zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjenja obveza koji je predmet sekuritizacije (korelacijski portfelj koji nije namijenjen trgovanju) i zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjenja obveza koji je predmet sekuritizacije (korelacijski portfelj koji je namijenjen trgovanju)

2.Iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza za svaku pravnu osobu izdavatelja pojedinačnih sastavnica za kreditne i vlasničke izvedenice koje nisu predmet sekuritizacije, a kojima se trguje na burzi, određuju se pristupom pregleda.

Članak 325.ad
Iznosi iznenadnog statusa neispunjavanja obveza za korelacijski portfelj namijenjen trgovanju

1.Bruto iznosi iznenadnog statusa neispunjavanja obveza za sekuritizacijske izloženosti i nesekuritizacijske izloženosti u korelacijskom portfelju namijenjenom trgovanju jednaki su fer vrijednostima tih izloženosti.

2.Kreditne izvedenice na osnovi n-tog nastanka statusa neispunjavanja obveza tretiraju se kao tranširani proizvodi sa sljedećim točkama spajanja i točkama odvajanja:

(a)točka spajanja = (N – 1) / ukupan broj subjekata

(b)točka odvajanja = N / ukupan broj subjekata

pri čemu je „ukupan broj subjekata” ukupan broj subjekata u odnosnoj košarici ili odnosnom skupu imovine.

3.Neto iznosi iznenadnog statusa neispunjavanja obveza određuju se prebijanjem dugih s kratkim bruto iznosima iznenadnog statusa neispunjavanja obveza. Prebijanje je moguće isključivo između izloženosti koje su u svim pogledima, osim roka dospijeća, jednake. Prebijanje je moguće isključivo u sljedećim slučajevima:

(a)za proizvode koji se temelje na dioničkom indeksu prebijanje je moguće prema rokovima dospijeća unutar iste skupine, serije i tranši indeksa, podložno sukladnosti sa specifikacijama za izloženosti kraće od jedne godine iz članka 325.y. Prebijanje za duge i kratke bruto iznose iznenadnog statusa neispunjavanja obveza koji su savršena ponavljanja može se provesti rastavljanjem na ekvivalentne izloženosti koje se odnose na jedan subjekt primjenom modela za vrednovanje. Za potrebe ovog članka rastavljanje s modelom za vrednovanje znači da se pojedina sastavnica indeksa vrednuje kao razlika između bezuvjetne vrijednosti sekuritizacije i uvjetne vrijednosti sekuritizacije uz pretpostavku da taj subjekt dođe u status neispunjavanja obveza uz LGD 100 %. U tim slučajevima zbroj bruto iznosa iznenadnog statusa neispunjavanja obveza ekvivalentnih izloženosti koje se odnose na jedan subjekt dobivenih rastavljanjem jednak je bruto iznosu iznenadnog statusa neispunjavanja obveza nerastavljene izloženosti.

(b)Prebijanje s pomoću rastavljanja kako je opisano u točki (a) nije dopušteno za resekuritizaciju.

(c)Za indekse i tranše indeksa prebijanje je moguće prema rokovima dospijeća unutar iste skupine, serija i tranši indeksa s pomoću ponavljanja ili rastavljanja. Za potrebe ovog članka:

I.ponavljanje znači da se pojedinačni sekuritizacijski indeksi kombiniraju kako bi oponašali drugu tranšu iste serije indeksa ili kako bi oponašali netranširanu poziciju u seriji indeksa.

II.rastavljanje znači oponašanje indeksa sekuritizacijom kojoj su odnosne izloženosti u skupu jednake izloženostima jednog subjekta koje čine taj indeks.

Ako su duge i kratke izloženosti jednake osim jedne preostale sastavnice, dopušteno je prebijanje, a neto iznos iznenadnog statusa neispunjavanja obveza odražava preostalu izloženost.

(d)Ne mogu se prebijati različite tranše iste serije indeksa, različite serije istog indeksa i različite skupine indeksa.

Članak 325.ae
Izračun kapitalnog zahtjeva za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za korelacijski portfelj namijenjen trgovanju

1.Neto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza množe se sljedećim:

(a)za tranširane proizvode, ponderima rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza koji odgovaraju njihovoj kreditnoj kvaliteti kako se navodi u članku 348. stavcima 1. i 2.;

(b)za netranširane proizvode, ponderima rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza iz članka 325.y stavka 1.

2.Neto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza ponderirani rizikom raspoređuju se u razrede koji odgovaraju tom indeksu.

3.Ponderirani neto iznosi iznenadnog nastanka statusa neispunjavanja obveza agregiraju se u svakom razredu u skladu sa sljedećom formulom:

pri čemu je:

i = instrument koji pripada razredu b;

= kapitalni zahtjev za rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza za razred b;

ctp = koeficijent kojim se priznaju koristi odnosa zaštite od rizika unutar razreda, koji se izračunava u skladu s formulom iz članka 325.z stavka 4., ali uz primjenu dugih i kratkih pozicija u cijelom korelacijskom portfelju namijenjenom trgovanju, a ne samo pozicija u određenom razredu.

4.Institucije izračunavaju kapitalne zahtjeve za rizik statusa neispunjavanja obveza korelacijskog portfelja namijenjenog trgovanju (DRCCTP) primjenom sljedeće formule:

Odjeljak 6.
Ponderi rizika i korelacije

Pododjeljak 1.:
Ponderi delta-rizika i korelacije

Članak 325.af
Ponderi i korelacije općeg kamatnog rizika

1.Za valute koje nisu uključene u potkategoriju najlikvidnijih valuta kako se navodi u članku 325.be stavku 5. točki (b), ponderi rizika za faktore rizika nerizičnih stopa jesu sljedeći:

Tablica 3.

Dospijeće	5 godina	10 godina	15 godina	20 godina	30 godina
Ponder rizika (postotni bodovi)	1,5 %	1,5 %	1,5 %	1,5 %	1,5 %

2.Za sve faktore rizika inflacije i međuvalutne osnove određuje se zajednički ponder rizika 2,25 %.

3.Za valute koje su uključene u potkategoriju najlikvidnijih valuta kako se navodi u članku 325.be stavku 7. točki (b) i za domaću valutu institucije ponderi rizika za faktore rizika nerizičnih stopa jesu ponderi rizika iz Tablice 3. ovog članka podijeljeni s

Članak 325.ag
Korelacije unutar razreda za opći kamatni rizik

1.Korelacija kl među faktorima kamatnog rizika unutar istog razreda jednakog raspoređenog roka dospijeća, ali koji odgovaraju različitim krivuljama, iznosi 99,90 %.

2.Korelacija među faktorima kamatnog rizika unutar istog razreda, koji odgovaraju istoj krivulji, ali imaju različite rokove dospijeća, određuje se u skladu sa sljedećom formulom:

pri čemu je:

(odnosno ) = rok dospijeća koji se odnosi na nerizičnu stopu;

=

3.Korelacija kl među faktorima kamatnog rizika unutar istog razreda, koji odgovaraju različitim krivuljama i imaju različite rokove dospijeća, jednaka je korelacijskom parametru iz stavka 2. pomnoženom s 99,90 %.

4.Korelacija među faktorima rizika nerizičnih stopa i faktora rizika inflacije iznosi 40 %.

5.Korelacija među faktorima rizika međuvalutne osnove i bilo kojeg drugog faktora općeg kamatnog rizika, uključujući faktor rizika druge međuvalutne osnove, iznosi 0 %.

Članak 325.ah
Korelacije među razredima za opći kamatni rizik

Za agregiranje faktora rizika koji pripadaju različitim razredima primjenjuje se parametar γbc = 50 %.

Članak 325.ai
Ponderi rizika za rizik kreditne marže (koji nije predmet sekuritizacije)

1.Ponderi rizika isti su za sva dospijeća (0,5 godina, 1 godina, 3 godine, 5 godina, 10 godina) unutar svakog razreda.

Tablica 4.

2.Kako bi određenom sektoru dodijelile izloženost riziku, kreditne institucije oslanjaju se na klasifikaciju koja se obično koristi na tržištu za grupiranje izdavatelja po industrijskom sektoru. Kreditne institucije raspoređuju svakog izdavatelja u samo jedan od razreda sektora iz tablice iz stavka 1. Rizične pozicije od bilo kojeg izdavatelja koje kreditna institucija ne može rasporediti na taj način raspoređuju se u razred 18.

Članak 325.aj
Korelacije unutar razreda za rizik kreditne marže koji nije predmet sekuritizacije

1.Korelacijski parametar 𝜌𝑘l između dvije osjetljivosti 𝑊S𝑘 i 𝑊S𝑙unutar istog razreda određuje se na sljedeći način:

𝜌𝑘l= 𝜌𝑘l (subjekt) ⋅ 𝜌𝑘l (rok dospij.) ⋅ 𝜌𝑘l (osnova)

pri čemu je:

𝜌𝑘l (subjekt) jednako 1 ako su dva subjekta s osjetljivostima k i l identični, 35 % ako to nije slučaj;

𝜌𝑘l (rok dospij.) jednako 1 ako su dvije točke osjetljivosti k i l jednake, a 65 % ako to nije slučaj;

𝜌𝑘l (osnova) jednako 1 ako se dvije osjetljivosti odnose na iste krivulje, a 99,90 % ako to nije slučaj;

2.Navedene korelacije ne primjenjuju se na razred 18 iz članka 325.ai stavka 1. Agregacijska formula za kapitalni zahtjev za delta-rizik unutar razreda 18 jednak je zbroju apsolutnih vrijednosti neto ponderiranih osjetljivosti raspoređenih u razred 18:

Članak 325.ak
Korelacije među razredima za rizik kreditne marže (koji nije predmet sekuritizacije)

1.Korelacijski parametar γbc koji se primjenjuje na agregiranje osjetljivosti među različitim razredima određuje se kako slijedi:

𝛾𝑏c=𝛾𝑏c(rejting) ⋅ 𝛾𝑏c(sektor)

pri čemu je:

𝛾𝑏c(rejting) jednako 1 ako dva razreda imaju istu kategoriju kreditne kvalitete (stupanj kreditne kvalitete 1 do 3 ili stupanj kreditne kvalitete 4 do 6), a 50 % ako to nije slučaj. Za potrebe ovog izračuna, smatra se da razred 1 ima istu kategoriju kreditne kvalitete kao razredi koji imaju stupanj kreditne kvalitete 1 do 3;

𝛾𝑏c(sektor) jednako 1 ako dva razreda imaju isti sektor, a ako to nije slučaj jednako sljedećim postotcima:

Tablica 5.

2.Kapitalni zahtjev za razred 18 dodaje se ukupnom kapitalu na razini kategorije rizika, pri čemu se učinak diversifikacije ili zaštite od rizika ne priznaje ni u jednom drugom razredu.

Članak 325.al
Ponderi rizika za rizik kreditne marže koji je predmet sekuritizacije (korelacijski portfelj namijenjen trgovanju)

Ponderi rizika isti su za sva dospijeća (0,5 godina, 1 godinu, 3 godine, 5 godina, 10 godina) unutar svakog razreda.

Tablica 6.