Bruxelles, 20.7.2016.

COM(2016) 482 final

2016/0231(COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030. za otpornu energetsku uniju i ispunjenje obveza u okviru Pariškog sporazuma te o izmjeni Uredbe br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o mehanizmu za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova i za izvješćivanje o drugim informacijama u vezi s klimatskim promjenama

(Tekst značajan za EGP)

{SWD(2016) 247 final}
{SWD(2016) 248 final}


OBRAZLOŽENJE

1.KONTEKST PRIJEDLOGA

Razlozi i ciljevi prijedloga

U listopadu 2014. Europsko vijeće prihvatilo je okvir za klimatsku i energetsku politiku do 2030. U okviru je utvrđen obvezujući cilj Europske unije od najmanje 40 % domaćeg smanjenja emisija stakleničkih plinova u cjelokupnom gospodarstvu do 2030. u odnosu na 1990. Ostvarivanju ovih smanjenja emisija trebali bi doprinijeti svi sektori. Europsko vijeće potvrdilo je da će Europska unija taj cilj ostvariti zajednički na najisplativiji mogući način, pri čemu će smanjenja do 2030. u odnosu na 2005. u sektorima u sustavu trgovanja emisijama (Emission Trading System, ETS) iznositi 43 %, a u sektorima izvan ETS-a 30 %.

Ne očekuje se da će se politikama koje se trenutačno provode emisije stakleničkih plinova smanjiti dovoljno za ostvarenje cilja Europske unije od najmanje 40 % smanjenja do 2030. u odnosu na 1990. i, konkretnije, 30 % smanjenja emisija stakleničkih plinova u sektorima izvan ETS-a u odnosu na 2005. U skladu s trenutačnim trendovima i potpunom provedbom postojećih pravno obvezujućih ciljeva i povezanih donesenih politika koje se, među ostalim, odnose na energetsku učinkovitost, energetsku učinkovitost zgrada, smanjenje emisija CO2 iz cestovnih vozila, izvore obnovljive energije, odlagališta, kružno gospodarstvo ili fluorirane stakleničke plinove, predviđa se da će se emisije obuhvaćene Odlukom o raspodjeli tereta 1 (Effort Sharing Decision, ESD) do 2030. smanjiti za približno svega 24 % u odnosu na 2005. Stoga su potrebni nacionalni ciljevi smanjenja emisija da bi se potaknule daljnje politike kojima bi se postigla veća smanjenja. Ovim se Prijedlogom utvrđuju nacionalni ciljevi u skladu sa smanjenjem od 30 % na razini EU-a u sektorima izvan ETS-a do 2030. u odnosu na 2005. na pravedan način, ujedno osiguravajući troškovnu učinkovitost, kako je potvrdilo Europsko vijeće. Države članice moraju doprinijeti ukupnom smanjenju emisija u EU-u do 2030. pri čemu su ciljevi u rasponu od 0 % do –40 % u odnosu na 2005. Smanjenjima u skladu s ovom Uredbom potiču se poboljšanja, osobito u zgradarstvu, poljoprivredi, gospodarenju otpadom i prometu.

Ovim se Prijedlogom provode i obveze EU-a u pogledu klimatskih promjena u skladu s Pariškim sporazumom. Komisija je 10. lipnja 2016. predstavila prijedlog da Europska unija ratificira Pariški sporazum 2 . Taj je prijedlog uslijedio nakon Komisijine procjene Pariškog sporazuma 3 .

Pariški sporazum donesen je na 21. konferenciji stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) održanoj u prosincu 2015. On uključuje dugoročni cilj da se povišenje globalne temperature zadrži na razini koja je znatno niža od 2 °C iznad predindustrijske razine te da se pokuša zadržati ispod 1,5 °C. U skladu sa znanstvenim spoznajama Međuvladinog tijela za klimatske promjene (International Panel on Climate Change, IPCC) cilj EU-a u pogledu klimatskih promjena jest smanjiti emisije stakleničkih plinova za 80 – 95 % do 2050. u odnosu na 1990. u kontekstu smanjenja koje zajednički trebaju ostvariti razvijene zemlje.

Europska unija i sve ostale stranke obvezne su dostavljati nacionalno utvrđene doprinose svakih pet godina, upoznate s globalnim pregledom stanja koji će se provesti 2023. i svakih pet godina nakon toga u okviru tog sporazuma.

Kako bi Europska unija ostvarila domaći dugoročni cilj da do 2050. smanji emisije za najmanje 80 %, potreban je stalan napredak u prijelazu na niskougljično gospodarstvo. Za taj su prijelaz potrebne promjene u načinu poslovanja i ulaganja te poticaji u cjelokupnom spektru politika. Važno je istaknuti da će se tim prijelazom Europskoj uniji otvoriti mogućnosti za nova radna mjesta i rast. Potaknut će ulaganja i inovacije u području energije iz obnovljivih izvora i time pridonijeti ambiciji Europske unije da preuzme globalno vodstvo u tom sektoru te poveća rast na tržištima robe i usluga proizvedenih u EU-u, primjerice u području energetske učinkovitosti. U kontekstu prijelaza na čistu energiju trebalo bi provesti dodatne politike i mjere kako bi države članice smanjile emisije. Trebalo bi snažno podržati djelovanje lokalnih i regionalnih vlasti, gradova te lokalnih i regionalnih organizacija. Države članice trebale bi osigurati suradnju središnjih i lokalnih tijela na različitim razinama.

Provedba čvrstog okvira za klimatsku politiku ključan je element za izgradnju otporne energetske unije s naprednom klimatskom politikom. Za ostvarenje tog cilja potreban je nastavak ambiciozne klimatske politike i u sektorima izvan ETS-a te napredak u svim aspektima energetske unije kako bi se građanima osigurala sigurna, održiva, konkurentna i pristupačna energija.

Norveška i Island izrazile su namjeru da sudjeluju u zajedničkom djelovanju unije i njezinih država članica. Uvjeti kojima se uređuje moguće sudjelovanje Norveške i Islanda utvrdit će se pratećim zakonodavstvom. Za razdoblje od 2021. do 2030. Norveška je jasno dala do znanja da namjerava u potpunosti sudjelovati u nastojanjima da se smanje emisije u sektorima izvan ETS-a. Budući da se ciljevi država članica na osnovi BDP-a po stanovniku kreću od 0 % do –40 %, Norveškoj bi bio dodijeljen cilj smanjenja od 40 % ispod razina iz 2005., a Norveškoj i Islandu će, kao i državama članicama, biti dostupni mehanizmi fleksibilnosti. Konačni ciljevi utvrdit će se tek nakon donošenja Prijedloga. Ovim se Prijedlogom ne dovodi u pitanje način na koji će Norveška i Island sudjelovati u zajedničkom djelovanju.

Dosljednost s postojećim odredbama politike u određenom području

Ovim se Prijedlogom općenito nastavlja pristup postojećih odredbi politike za sektore izvan ETS-a utvrđenih u postojećoj Odluci o raspodjeli tereta. Europsko vijeće izričito je zatražilo nastavak postojeće politike i ponudilo smjernice u pogledu određenih pitanja koja je potrebno riješiti u razdoblju od 2021. do 2030., uključujući utvrđivanje nacionalnih ciljeva smanjenja.

Sveobuhvatan pristup za utvrđivanje nacionalnih ciljeva smanjenja, u skladu s pristupom iz postojeće Odluke o raspodjeli tereta i smjernicama Europskog vijeća od listopada 2014., temelji se na relativnom BDP-u po stanovniku. Za države članice čiji je BDP po stanovniku iznad prosjeka EU-a ciljevi se dodatno prilagođavaju kako bi odražavali troškovnu učinkovitost unutar te skupine. Takvim se pristupom postiže ravnoteža između pravednosti i troškovne učinkovitosti, kako je potvrdilo Europsko vijeće.

Kako bi se potaknulo stvarno dodatno djelovanje u sektoru korištenja zemljišta, uključujući poljoprivredu, a ujedno osigurao stabilan sustav obračunavanja i sveobuhvatni ekološki integritet, ovaj prijedlog uključuje novu fleksibilnu mogućnost kojom se dopušta ograničena upotreba neto uklanjanja iz određenih obračunskih kategorija za korištenje zemljišta, prenamjenu zemljišta i šumarstvo (LULUCF) da bi se prema potrebi uzelo u obzir ispunjavanje obveza država članica u pogledu ciljeva za sektore ESD-a, osiguravajući pritom da ne dođe do negativne bilance unutar sektora LULUCF.

To je u skladu sa smjernicama Europskog vijeća, u kojima se navodi niži potencijal ublažavanja u sektoru poljoprivrede i korištenja zemljišta te važnost ispitivanja najboljih načina za optimizaciju doprinosa tog sektora ublažavanju emisija i sekvestraciji stakleničkih plinova, uključujući pošumljavanjem.

U skladu sa smjernicama Europskog vijeća uključena je nova fleksibilna mogućnost za države članice čiji su nacionalni ciljevi smanjenja znatno iznad prosječnog cilja EU-a i njihovog potencijala za troškovno učinkovito smanjenje, kao i za države članice koje nisu imale dodijeljene besplatne emisijske jedinice za industrijska postrojenja 2013. Tom se fleksibilnom mogućnošću državama članicama koje ispunjavaju uvjete omogućuje da lakše ostvare svoje obveze u okviru ESD-a poništavanjem emisijskih jedinica u okviru ETS-a EU-a.

Usklađenost s drugim politikama Unije

Do kraja 2016. predviđeno je donošenje pratećih zakonodavnih prijedloga radi potpore u ostvarivanju ciljeva koje je utvrdilo Europsko vijeće, da se do 2030. u potrošnji energije ostvari udio od najmanje 27 % energije iz obnovljivih izvora te poboljša energetska učinkovitost za najmanje 27 % (ti će se ciljevi preispitati do 2020., pri čemu će se uzeti u obzir cilj od 30 % na razini EU-a). Tim bi se prijedlozima trebalo olakšati ostvarivanje klimatskih ciljeva za sektore izvan ETS-a, osobito u zgradarstvu. Uz to, komunikacija Komisije o dekarbonizaciji prometnog sektora upućuje na mjere za daljnje smanjenje emisija stakleničkih plinova u prometu.

2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST

Pravna osnova

Klimatske promjene prekogranični su problem koji se ne može riješiti samo nacionalnim ili lokalnim mjerama. Klimatsku politiku potrebno je koordinirati na europskoj razini i, ako je to moguće, na globalnoj razini. Djelovanje EU-a opravdano je na temelju načela supsidijarnosti. Od 1992. Europska unija radi na razvoju zajedničkih rješenja i poticanju globalnih mjera za suzbijanje klimatskih promjena. Konkretnije, djelovanjem na razini EU-a omogućit će se troškovno učinkovito ostvarivanje ciljeva smanjenja emisija do 2030. i dugoročno, a ujedno osigurati pravednost i ekološki integritet.

Člancima od 191. do 193. UFEU-a potvrđuju se i određuju nadležnosti EU-a u području klimatskih promjena. Pravna je osnova Prijedloga članak 192. UFEU-a. Europska unija u skladu s člankom 191. i člankom 192. stavkom 1. UFEU-a doprinosi, među ostalim, ostvarenju sljedećih ciljeva: očuvanju, zaštiti i poboljšanju kvalitete okoliša; promicanju, na međunarodnoj razini, mjera za rješavanje regionalnih ili globalnih problema vezanih uz okoliš, a posebno mjera za suzbijanje klimatskih promjena.

S obzirom na to da države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti ciljeve ove Uredbe, koji se zbog svojeg opsega i učinaka mogu bolje ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je utvrđeno člankom 5. Ugovora o Europskoj uniji.

Ovaj je Prijedlog Uredbe u skladu s načelom proporcionalnosti jer ne prelazi ono što je potrebno za postizanje EU-ova cilja smanjenja emisija stakleničkih plinova za razdoblje od 2021. do 2030. na troškovno učinkovit način, ujedno osiguravajući pravednost i ekološki integritet.

Europsko vijeće prihvatilo je cilj smanjenja domaćih emisija stakleničkih plinova u cjelokupnom gospodarstvu za 40 % u odnosu na razine iz 1990. Ovim se Prijedlogom obuhvaća više od polovine tih emisija stakleničkih plinova, a cilj Prijedloga najbolje će se ostvariti Uredbom. Prijedlog je na više razina povezan s Uredbom o mehanizmu za praćenje 4 (MMR). Od država članica i Europske agencije za okoliš zahtijeva se da doprinesu postizanju potrebnog smanjenja emisija na nacionalnoj razini.

3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENE UČINAKA

Ex post evaluacije/provjere primjerenosti postojećeg zakonodavstva

Evaluacija Odluke o raspodjeli tereta (ESD) provedena je 2015. i prethodila je ovom Prijedlogu u skladu s njezinim člankom 14., prema kojem se Europska komisija obvezuje da sastavi izvješće o evaluaciji provedbe Odluke o raspodjeli tereta do 31. listopada 2016 5 .

Iako je Odluka o raspodjeli tereta (ESD) još uvijek u ranoj fazi provedbe, obveze država članica iz te Odluke mogu se smatrati barem djelomično djelotvornima u poticanju novih nacionalnih politika i mjera za djelotvorno smanjenje emisija stakleničkih plinova u okviru područja primjene te Odluke. Taj je učinak potkrijepljen činjenicom da je pokrenuta zajedno s brojnim drugim klimatskim i energetskim politikama EU-a kao dio paketa za 2020., osobito u pogledu energetske učinkovitosti i energije iz obnovljivih izvora. Znatan dio dosadašnjeg smanjenja emisija u nekoliko sektora ESD-a, uključujući zgradarstvo, promet, poljoprivredu i otpad, može se pripisati čimbenicima kao što su tehnološke promjene na koje su utjecale političke intervencije proizišle iz paketa za 2020. Osim politika na razini EU-a te nacionalnih klimatskih i energetskih politika u nekim su zemljama na emisije stakleničkih plinova utjecali gospodarska kriza i porast gospodarske aktivnosti.

U cjelini, ishod Odluke o raspodjeli tereta bila je povećana aktivnost država članica u razmatranju novih mjera za smanjenje emisija u svojim sektorima i najboljih načina za njihovo oblikovanje. Pokazalo se da je Odluka o raspodjeli tereta prouzročila ograničeno dodatno administrativno opterećenje na razini država članica, iako možda postoje mogućnosti za smanjenje administrativnih troškova. Administrativni troškovi Komisije za sustav za praćenje i usklađenost iznose 650 000 eura godišnje, a godišnji troškovi svih 28 država članica zajedno procjenjuju se na 500 000 eura godišnje.

Savjetovanja s dionicima

Europska komisija organizirala je javno savjetovanje 6 o nastojanjima država članica da smanje svoje emisije stakleničkih plinova kako bi ispunile obvezu Europske unije u pogledu smanjenja tih emisija do 2030.

To je savjetovanje bilo dopuna savjetovanju o Zelenoj knjizi o okviru za klimatsku i energetsku politiku do 2030., koje je provedeno 2013. i bilo je u potpunosti otvoreno za javnost. Savjetovanje je bilo usmjereno na poboljšanje postojećih instrumenata fleksibilnosti; izvješćivanje i usklađenost; pristup utvrđivanju nacionalnih ciljeva u pogledu smanjenja stakleničkih plinova i ograničenu jednokratnu fleksibilnost između ETS-a i ESD-a. Savjetovanjem je obuhvaćeno i pitanje dodatnog djelovanja na razini EU-a radi ostvarenja ciljeva, izgradnje kapaciteta i ostale podrške provedbi na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Komisija je zaprimila 114 službenih odgovora od širokog spektra dionika iz država članica 7 .

Europska komisija savjetovala se s državama članicama i tijekom četiri sastanka Radnih skupina Odbora za klimatske promjene održanih 2015. Na tim savjetovanjima razmatrale su se različite opcije za poboljšanje postojećih domaćih mehanizama fleksibilnosti u okviru ESD-a u razdoblju nakon 2020. te kako provesti izvješćivanje i usklađivanje.

Sažeti prikaz savjetovanja s dionicima nalazi se u Prilogu 8.2. procjene učinka ovog Prijedloga.

Prikupljanje i primjena stručnog znanja

Kvantitativna procjena budućih učinaka u EU-u temelji se na analizi provedenoj za prijedlog okvira za 2030., nadopunjuje je i ažurira elementima povezanima posebno s ESD-om. Komisija je sklopila ugovor s Nacionalnim tehničkim sveučilištem u Ateni, IIASA-om i EuroCareom da oblikuju i ažuriraju referentni scenarij 8 , na temelju kojega su kvantificirani scenariji politika. Izrada modela za energetski sustav i emisije CO2 temelji se na modelu PRIMES. Izrada modela za emisije stakleničkih plinova koji nisu CO2 temelji se na modelu GAINS. Emisije iz poljoprivrede koje nisu CO2 procjenjuju se okvirom za izradu modela CAPRI.

Kao dodatni izvor znanja za nadopunu te analize korišteni su stručno znanje iz doprinosa dionika u okviru javnog savjetovanja te nacionalne projekcije emisija stakleničkih plinova koje su države članice podnijele u skladu s Uredbom o mehanizmu za praćenje 2015.

Popratnu studiju za evaluaciju provedbe ESD-a za Komisiju je 2015. provela skupina vanjskih savjetnika 9 .

Procjena učinka

Procjenom učinka koja je priložena ovom Prijedlogu 10 nadopunjuje se analiza provedena u procjenama učinka iz 2014. uz klimatski i energetski okvir za 2030 11 . Time je stvorena analitička podloga za utvrđivanje cilja od najmanje 40 % smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030. u odnosu na 1990. te podjelu na ciljeve smanjenja emisija za 30 % u sektorima izvan ETS-a i 43 % u sektorima ETS-a do 2030. u odnosu na 2005.

U procjeni učinka razmotrene su opcije za provedbu smanjenja u sektorima izvan ETS-a koji nisu sektori LULUCF-a na temelju postojećeg ESD-a i smjernica Europskog vijeća. U procjeni učinka razmatra se i učinak Prijedloga na pravednost, troškovnu učinkovitost i ekološki integritet.

U procjeni učinka preispituje se metodologija za određivanje ciljeva na osnovi BDP-a po stanovniku, čime se osigurava pravednost, i ažurira na temelju podataka iz 2013. U njoj se procjenjuje do koje mjere se ciljevi mogu prilagoditi unutar skupine država članica čiji je BDP po stanovniku iznad prosjeka i za koje države članice troškovno učinkovito ostvarenje ciljeva može biti posebno problematično. Kad je riječ o ishodištu linearne putanje za ostvarenje cilja, sa stajališta ekološkog integriteta, gdje je to administrativno izvedivo, poželjnom se smatra metodologija slična postojećoj metodologiji ESD-a, koja se temelji na nedavnim emisijama.

Iz procjene učinka vidljivo je da je nove fleksibilne mogućnosti iz sektora ETS i LULUCF potrebno ograničiti kako bi se osiguralo stvarno dodatno djelovanje u sektorima izvan ETS-a u skladu s dugoročnim ciljevima smanjenja. Ujedno se objema fleksibilnim mogućnostima omogućuje da se u obzir uzmu posebne okolnosti u državama članicama. U slučaju jednokratne fleksibilne mogućnosti to je u pravilu povezano s pitanjima koja se odnose na troškovnu učinkovitost država članica s najvišim ciljevima. U sektoru LULUCF to se odnosi na pitanja ograničenog potencijala ublažavanja emisija koje nisu CO2 u poljoprivrednom sektoru, što je izuzetno važno za države članice s visokim udjelom emisija iz poljoprivrede. Postojeće fleksibilne mogućnosti nisu iskušane i pružaju mnogo prostora za smanjenje troškova i ostvarenje troškovne učinkovitosti. Pri svakom proširenju treba uzeti u obzir moguće administrativne posljedice. Administrativni troškovi država članica i Europske komisije trenutačno su ograničeni i dodatno smanjeni prelaskom na provjeru usklađenosti svakih pet godina.

Predložena politika uglavnom utječe na nacionalne uprave. Nema obveza izravnog izvješćivanja ni drugih administrativnih posljedica za poduzeća, mala i srednja poduzeća ili mikro poduzeća. Ovisno o njihovoj prirodi i opsegu, svaka nacionalna mjera ili mjera EU-a za smanjenje emisija utjecat će na različite dionike, uključujući poduzeća i potrošače. Svaki od tih utjecaja morat će se procijeniti unutar tih političkih prijedloga.

Primjerenost propisa i pojednostavljivanje

U skladu sa zalaganjem Komisije za bolju regulativu Prijedlog je pripreman transparentno i u stalnoj suradnji s dionicima. Zbog predložene provjere godišnje usklađenosti svakih pet godina smanjit će se povezano administrativno opterećenje te troškovi država članica i Komisije za primjenu usklađenosti. Budući da će se ostati pri trenutačnom sustavu godišnjeg izvješćivanja, ali će se provjere usklađenosti provoditi samo svakih pet godina, ukupni troškovi u cijelom obvezujućem razdoblju 2021.–2030., uključujući troškove Komisije i država članica, procjenjuju se na 60 – 70 % administrativnih troškova za sustav s godišnjim provjerama usklađenosti, koji iznose 1 150 000 eura godišnje.

Nema obveza izravnog izvješćivanja za mala i srednja poduzeća ili druga poduzeća u skladu s trenutačnim zakonodavstvom. Prijedlogom se ta situacija ne bi promijenila.

Temeljna prava

Budući da se predložena politika prvenstveno odnosi na države članice kao institucijske dionike, u skladu je s Poveljom o temeljnim pravima.

4.UTJECAJ NA PRORAČUN

Neizravni učinci na proračune država članica ovisit će o njihovu izboru nacionalnih politika i mjera za smanjenje emisija stakleničkih plinova te ostalih mjera za ublažavanje u sektorima obuhvaćenima ovom inicijativom. Za razliku od prijedloga kojim bi se ciljevi utvrđivali samo na temelju troškovne učinkovitosti, prijedlogom za utvrđivanje nacionalnih ciljeva smanjit će se troškovi država članica s niskim dohotkom. Predviđa se veća fleksibilnost kako bi se osiguralo da i troškovi država članica s visokim dohotkom ostanu ograničeni.

Prijedlogom se predviđa stalno godišnje izvješćivanje, ali s rjeđim provjerama usklađenosti. Time će se smanjiti administrativni troškovi država članica.

Prijedlog neznatno utječe na proračun EU-a.

5.OSTALI DIJELOVI

Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja

Transparentno i redovito izvješćivanje o obvezama država članica zajedno s opsežnim provjerama usklađenosti temeljni su elementi za osiguranje napretka u ostvarivanju obveza EU-a za dugoročno smanjenje emisija.

Praćenje napretka i procjena usklađenosti i dalje će se temeljiti na sveobuhvatnom okviru za praćenje, izvješćivanje i verifikaciju utvrđenom u Prijedlogu kao izmjena odgovarajućih članaka Uredbe o mehanizmu za praćenje (MMR). Pouzdano izvješćivanje i evaluacija, kako su definirani u postojećoj Odluci o raspodjeli tereta, nastavit će se za potrebe ovog Prijedloga s jedinom razlikom što su sada potpuno integrirani u odgovarajuće odredbe MMR-a. Predviđeno je njihovo integriranje u upravljanje energetskom unijom, za što se prijedlog Komisije predviđa do kraja 2016. u programu rada Komisije te se mogu dodatno pojednostaviti kao dio tog prijedloga.

Ako Komisija u godišnjoj ocjeni utvrdi da napredak države članice odstupa od njezinih godišnjih emisijskih kvota, predmetna država članica u skladu s ovim Prijedlogom podnosi akcijski plan kako bi se osiguralo da ispuni svoje obveze. Očekuje se da će se takav akcijski plan uzeti u obzir u kontekstu integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog plana te države članice te će biti dio sustava upravljanja koji će se uspostaviti predstojećim zakonodavnim prijedlogom o upravljanju energetskom unijom. Predviđa se da će se u taj zakonodavni prijedlog uključiti obveza država članica da izrade takve cjelovite nacionalne energetske i klimatske planove.

Štoviše, integrirani nacionalni energetski i klimatski planovi u predstojećem zakonodavnom prijedlogu o upravljanju energetskom unijom trebali bi se odnositi na godišnja obvezujuća nacionalna ograničenja uspostavljena ovom Uredbom.

Države članice i dalje su dužne ispuniti obveze u pogledu godišnjih ograničenja i linearne putanje u razdoblju od 2012. do 2030. iako će se sveobuhvatni pregled njihovih inventara emisija stakleničkih plinova i konkretne provjere usklađenosti organizirati svakih pet godina umjesto jednom godišnje. Komisija bi trebala provesti dvije provjere usklađenosti, 2027. (za razdoblje 2021.–2025.) i 2032. (za razdoblje 2026.–2030). Time se omogućuje uzimanje u obzir mogućih doprinosa iz aktivnosti povezanih s pošumljenim zemljištima, poljoprivrednim zemljištima kojima se gospodari i travnjacima kojima se gospodari u skladu s Uredbom [ ].

Kako bi se osiguralo da se procjena usklađenosti temelji na točnim podacima, Komisija će i dalje pregledavati inventare emisija stakleničkih plinova koje svake godine podnose države članice.

Preispitivanje primjene ove Uredbe predviđeno je za 28. veljače 2024. te svakih pet godina nakon toga. Tim se preispitivanjem procjenjuje opće funkcioniranje ove Uredbe, kao što je fleksibilnost prenošenja dijelova godišnjih emisijskih kvota između država članica, što je važno radi osiguranja troškovne učinkovitosti. Pri preispitivanju se mogu uzeti u obzir i rezultati globalnog pregleda stanja u skladu s Pariškim sporazumom.

Pored provjera usklađenosti s pravno obvezujućim posljedicama, napredak prema ostvarenju ciljeva za 2030. pratit će se svake godine kao dio izvješća o napretku koji Komisija objavljuje u skladu s člankom 21. MMR-a, a rezultati će se nastaviti upotrebljavati u kontekstu europskog semestra i uključivati u Izvješće o stanju energetske unije 12 . Praćenjem napretka omogućuje se rano upozorenje u slučaju da države članice zaostaju u ispunjavanju svojih obveza te se potiče na poduzimanje potrebnih mjera. Na temelju postojećih zahtjeva države članice i dalje će svake dvije godine izvješćivati o politikama i mjerama provedenima u svrhu ostvarivanja svojih obvezujućih ciljeva u skladu s ovim Prijedlogom, kao i o svojim projekcijama emisija.

   Detaljno obrazloženje posebnih odredbi prijedloga

Članak 1. – Predmet

U tom se članku objašnjava da se Uredbom utvrđuju minimalni doprinosi država članica smanjenju emisija za razdoblje od 2021. do 2030. te pravila za utvrđivanje godišnjih emisijskih kvota i ocjenu napretka.

Članak 2. – Područje primjene

U tom se članku određuje područje primjene obuhvaćeno Uredbom. Razjašnjava se da su Uredbom obuhvaćene emisije iz kategorija izvora prema IPCC-u: energija, industrijski procesi i upotreba proizvoda, poljoprivreda i otpad. Emisije iz sektora obuhvaćenih ETS-om EU-a i Uredbom [ ] nisu predmet ove Uredbe. Članak 3. – Definicije

U članku se definira pojam emisija stakleničkih plinova u smislu stakleničkih plinova koje obuhvaća.

Članak 4. – Godišnje razine emisija za razdoblje od 2021. do 2030.

U članku se navode ograničenja emisija država članica za 2030., kako je utvrđeno u Prilogu I., te kako su razine emisija određene za razdoblje od 2021. do 2030. Ostaje se pri pristupu obvezujućih godišnjih ograničenja emisija iz ESD-a. Razine godišnjih emisija utvrđene su na temelju linearne putanje počevši s prosječnim emisijama za razdoblje od 2016. do 2018. na temelju najnovijih pregledanih podataka o emisijama stakleničkih plinova. Godišnje emisijske kvote, izražene u tonama ekvivalenta CO2, utvrdit će se u provedbenom aktu za svaku državu članicu za svaku godinu tog razdoblja.

Članak 5. – Instrumenti fleksibilnosti za ostvarivanje godišnjih ograničenja

U članku se utvrđuje fleksibilna mogućnost dostupna državama članicama za ostvarenje njihovih godišnjih ograničenja, uključujući mogućnost da tijekom vremena akumuliraju i posuđuju jedinice godišnjih emisijskih kvota unutar obvezujućeg razdoblja te da prenose te jedinice jedne drugima.

Članak 6. – Fleksibilna mogućnost za određene države članice nakon smanjenja emisijskih jedinica u okviru ETS-a EU-a

Nova fleksibilna mogućnost uspostavlja se poništavanjem emisijskih jedinica u okviru ETS-a do utvrđene granice. Države članice koje ispunjavaju uvjete odlučit će do 2020. žele li iskoristiti tu fleksibilnu mogućnost, a točne količine odredit će se provedbenim aktom u kojem će se utvrditi godišnje emisijske kvote. Ta je fleksibilna mogućnost dostupna državama članicama navedenima u Prilogu II. Provedbenim aktom iz članka 4. odredit će se najveća količina emisijskih jedinica koju država članica može odlučiti poništiti kako bi se uzela u obzir pri usklađivanju s ograničenjima.

Članak 7. – Dodatna upotreba do 280 milijuna neto uklanjanja iz iskrčenih zemljišta, pošumljenih zemljišta, poljoprivrednih zemljišta kojima se gospodari i travnjaka kojima se gospodari

Uspostavljena je nova fleksibilna mogućnost kojom se državama članicama omogućuje da, onoliko koliko im je potrebno, pod određenim uvjetima iskoriste ograničenu količinu neto uklanjanja iz Uredbe [ ]. Ograničenja za svaku državu članicu, u ekvivalentu CO2, navedena su u Prilogu III.

Članak 8. – Korektivne mjere

Ako Komisija u godišnjoj ocjeni utvrdi da napredak države članice odstupa od njezinih godišnjih emisijskih kvota, predmetna država članica mora pripremiti akcijski plan s dodatnim mjerama koje mora provesti kako bi se osiguralo da ispuni svoje obveze.

Članak 9. – Provjera usklađenosti

Odredbe za provjeru usklađenosti i korektivne mjere utvrđene u ESD-u vrijede i dalje, uz izmjenu da će se provjera usklađenosti provoditi samo svakih pet godina za svaku od prethodnih godina u tom razdoblju. Ako se utvrdi da država članica nije usklađena s godišnjim emisijskim kvotama za bilo koju godinu tog razdoblja, primjenjuju se korektivne mjere u vidu dodavanja emisijama za sljedeću godinu količine tih prekomjernih emisija, izražene u tonama ekvivalenta CO2 i pomnožene s koeficijentom 1,08. Pravo na prenošenje godišnjih emisijskih kvota suspendirat će se sve dok država članica ponovno ne postigne usklađenost.

Članak 10. – Prilagodbe

Kako bi se osigurala dosljednost u ostvarivanju cilja u pogledu emisija na razini EU-a do 2030., sve promjene u području primjene ETS-a EU-a (na primjer promjena broja postrojenja ili izvora koje obuhvaća) potrebno je prikazati odgovarajućom prilagodbom ove Uredbe. Članak se nastavlja na odredbu ESD-a u kojoj se objašnjava kako bi se takve prilagodbe provodile. Predviđena je i upotreba jedinica emisija na temelju članka 24.a ETS-a EU-a, čime se nastavlja postojeća fleksibilna mogućnost iz ESD-a. U njemu se razmatra i specifična situacija u državama članicama s pozitivnim ograničenjima u okviru ESD-a i povećanjem emisijskih kvota od 2017. do 2020.

Članak 11. – Registar

Člankom se nastavlja dosadašnja provedba ESD-a u okviru Uredbe o registru i prilagođava se ovoj Uredbi. To je potrebno radi osiguravanja točnog obračunavanja prijenosa u skladu s ovom Uredbom i izbjegavanja dvostrukog računanja.

Članak 12. – Izvršavanje delegiranja

Prijedlogom se Komisija ovlašćuje za donošenje delegiranih i provedbenih akata u skladu s odgovarajućim postupcima.

Članak 13. – Postupak odbora

Radi se o istom postupku odbora utvrđenom za ESD uz pomoć Odbora za klimatske promjene.

Članak 14. – Preispitivanje

Preispitivanje svih elemenata Uredbe radi utvrđivanja njihove svrsishodnosti predviđeno je za 2024. i svakih pet godina nakon toga.

Članak 15. – Izmjena Uredbe br. 525/2013/EU

MMR se izmjenjuje kako bi se osiguralo da se zahtjevi u pogledu izvješćivanja trenutačno primjenjivi na ESD nastave u okviru ove Uredbe. Države članice dužne su svake godine izvješćivati o svojim emisijama stakleničkih plinova, a svake dvije godine nastavit će izvješćivati o svojim projekcijama te provedenim politikama i mjerama radi osiguranja usklađenosti sa svojim ciljevima. Kako bi se povećala transparentnost i olakšalo prenošenje između država članica, države članice dužne su izvješćivati i o količinama koje namjeravaju kupiti ili prodati u skladu s člankom 5.

Komisija će pratiti napredak država članica u pogledu njihovih ograničenja emisija tako što će u godišnjem Izvješću o napretku mjera klimatske politike ocijeniti je li napredak koji su postigle države članice dovoljan za njihovo ispunjavanje obveza u skladu s ovom Uredbom.

2016/0231 (COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030. za otpornu energetsku uniju i ispunjenje obveza u okviru Pariškog sporazuma te o izmjeni Uredbe br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o mehanizmu za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova i za izvješćivanje o drugim informacijama u vezi s klimatskim promjenama

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije 13 ,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora 14 ,

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija 15 ,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

1.Obvezujući cilj domaćeg smanjenja emisija stakleničkih plinova u cjelokupnom gospodarstvu do 2030. za najmanje 40 % u odnosu na 1990. poduprlo je Europsko vijeće u zaključcima od 23. i 24. listopada 2014. o okviru klimatske i energetske politike za 2030., što je ponovno potvrđeno na sastanku u ožujku 2016. Na sastanku Vijeća za okoliš 6. ožujka 2015. taj je doprinos Unije i njezinih država članica službeno odobren kao njihov planirani nacionalni doprinos.

2.U zaključcima Europskog vijeća od listopada 2014. predviđeno je da bi Unija taj cilj trebala ostvariti zajednički, na najisplativiji mogući način, pri čemu će smanjenja do 2030. u odnosu na 2005. u sektorima unutar sustava trgovanja emisijama (Emission Trading System, ETS) iznositi 43 %, a u sektorima izvan ETS-a 30 %, uz raspodjelu tereta na temelju relativnog bruto domaćeg proizvoda (BDP) po stanovniku. Svi gospodarski sektori trebali bi doprinositi ostvarivanju tih smanjenja emisija, sve države članice preuzeti dio tereta nastojeći ostvariti ravnotežu između pravednosti i solidarnosti, a nacionalni ciljevi unutar skupine država članica s BDP-om po stanovniku iznad prosjeka Unije trebali bi se razmjerno prilagoditi kako bi odražavali troškovnu učinkovitost na pravedan i uravnotežen način. Ostvarenje tog smanjenja emisija stakleničkih plinova trebalo bi potaknuti učinkovitost i inovativnost u europskom gospodarstvu, a posebno poboljšanja, prije svega u zgradarstvu, poljoprivredi, gospodarenju otpadom i prometu, u mjeri u kojoj su obuhvaćeni ovom Uredbom.

3.Komisija je 10. lipnja 2016. predstavila prijedlog da EU ratificira Pariški sporazum. Zakonodavni prijedlog dio je provedbe obveze EU-a u okviru Pariškog sporazuma. Obveza Unije da smanji emisije u cjelokupnom gospodarstvu potvrđena je u planiranom nacionalnom doprinosu Unije i njezinih država članica, koji je podnesen Tajništvu UNFCCC-a 6. ožujka 2015.

4.Pariškim sporazumom zamjenjuje se pristup iz Kyotskog protokola iz 1997., čija valjanost istječe 2020.

5.Za prijelaz na čistu energiju potrebne su promjene u načinu ulaganja te poticaji u cjelokupnom spektru politika. Ključni je prioritet EU-a stvaranje otporne energetske unije kako bi se građanima osigurala sigurna, održiva, konkurentna i pristupačna energija. Da bi se to postiglo potrebno je nastaviti s ambicioznom klimatskom politikom u okviru ove Uredbe i napredovati u drugim vidovima energetske unije, kako je utvrđeno u Okvirnoj strategiji za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom 16 .

6.Ova Uredba obuhvaća emisije iz kategorija izvora prema Međuvladinom tijelu za klimatske promjene (IPCC), koje uključuju energiju, industrijske procese i upotrebu proizvoda, poljoprivredu i otpad, kako je utvrđeno na temelju Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća 17 , osim emisija iz djelatnosti navedenih u Prilogu I. Direktivi 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 18 . Aktivnosti obuhvaćene Uredbom [ ] [o uključivanju emisija i uklanjanja stakleničkih plinova iz korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva u okvir za klimatsku i energetsku politiku do 2030.] nisu obuhvaćene ovom Uredbom.

7.Podaci koji se trenutačno bilježe u nacionalnim inventarima emisija stakleničkih plinova te nacionalnim registrima i registru Unije nisu dostatni da bi se na razini država članica utvrdile nacionalne emisije CO2 iz civilnog zračnog prometa koje nisu obuhvaćene Direktivom 2003/87/EZ. Pri donošenju obveza izvješćivanja Unija ne bi trebala državama članicama te malim i srednjim poduzećima (MSP-ovi) nametati opterećenja nerazmjerna postavljenim ciljevima. Emisije CO2 iz letova koje nisu obuhvaćene Direktivom 2003/87/EZ vrlo su mali dio ukupnih emisija stakleničkih plinova te bi uspostava sustava za izvješćivanje o tim emisijama bilo nerazmjerno opterećenje s obzirom na postojeće zahtjeve za širi sektor na temelju Direktive 2003/87/EZ. Stoga bi emisije CO2 iz kategorije izvora prema IPCC-u „1.A.3.A civilni zračni promet” za potrebe ove Uredbe trebalo smatrati jednakima nuli.

8.Smanjenje emisija svake države članice do 2030. trebalo bi utvrditi s obzirom na razinu njihovih pregledanih emisija stakleničkih plinova iz 2005. obuhvaćenih ovom Uredbom, isključujući verificirane emisije iz postrojenja koja su bila u pogonu 2005., ali su u ETS EU-a uključena tek nakon 2005. Godišnje emisijske kvote za razdoblje od 2021. do 2030. trebalo bi odrediti na temelju podataka koje podnesu države članice i pregleda Komisija.

9.Pristup obvezujućih godišnjih nacionalnih ograničenja iz Odluke br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 19 trebao bi se nastaviti od 2021. do 2030., pri čemu se početak putanje računa od 2020. na temelju prosječnih emisija stakleničkih plinova od 2016. do 2018., a završetak putanje je ograničenje za 2030. za svaku državu članicu. Prilagodba emisijskih kvota do 2021. državama članicama je osigurana pozitivnim ograničenjem iz Odluke 406/2009/EZ i povećanjem godišnjih emisijskih kvota od 2017. do 2020. utvrđenim u skladu s odlukama 2013/162/EU i 2013/634/EU, kako bi se prikazao kapacitet za povećanje emisija tijekom tih godina. Europsko vijeće zaključilo je da bi dostupnost i upotrebu postojećih instrumenata fleksibilnosti u sektorima izvan ETS-a trebalo znatno povećati kako bi se osigurala troškovna učinkovitost zajedničkih nastojanja Unije i konvergencija emisija po stanovniku do 2030.

10.Nova jednokratna fleksibilna mogućnost osmišljena je kako bi se olakšalo ostvarivanje ciljeva za države članice s nacionalnim ciljevima smanjenja znatno iznad prosjeka Unije i njihovog potencijala troškovno učinkovitog smanjenja, kao i za države članice koje nisu dodijelile emisijske jedinice industrijskim postrojenjima 2013., kako je utvrđeno u procjeni učinka 20 .

11.Nizom mjera Unija povećava sposobnost država članica da ispune svoje klimatske obveze i one su ključne za ostvarivanje potrebnih smanjenja emisija u sektorima obuhvaćenim ovom Uredbom. Uključuju zakonodavstvo o fluoriranim stakleničkim plinovima, smanjenju CO2 iz cestovnih vozila, energetskoj učinkovitosti zgrada, obnovljivoj energiji, energetskoj učinkovitosti i kružnom gospodarstvu, kao i instrumente financiranja Unije za ulaganja povezana s klimom.

12.Uredbom [ ] [o uključivanju emisija i uklanjanja stakleničkih plinova iz korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva u okvir za klimatsku i energetsku politiku do 2030.] utvrđuju se pravila za obračun emisija i uklanjanja stakleničkih plinova povezanih s korištenjem zemljišta, prenamjenom zemljišta i šumarstvom (LULUCF). Budući da na ishod za okoliš u skladu s tom Uredbom u smislu ostvarenog smanjenja emisija stakleničkih plinova utječe uzimanje u obzir količina do zbroja ukupnih neto uklanjanja i ukupnih neto emisija iz pošumljenih zemljišta, iskrčenih zemljišta, poljoprivrednih zemljišta kojima se gospodari i travnjaka kojima se gospodari, kako je utvrđeno u Uredbi [ ], fleksibilnu mogućnost za najveću količinu od 280 milijuna tona ekvivalenta CO2 tih uklanjanja podijeljenu među državama članicama u skladu s iznosima iz Priloga III. trebalo bi prema potrebi uključiti kao dodatnu mogućnost da države članice ispune svoje obveze. Budući da je delegirani akt za ažuriranje referentnih razina za šume na temelju nacionalnih računskih planova za šumarstvo u skladu s člankom 8. stavkom 6. Uredbe [LULUCF] donesen, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo bi delegirati Komisiji s obzirom na članak 7. kako bi se prikazao doprinos obračunske kategorije šumskog zemljišta kojim se gospodari fleksibilnoj mogućnosti osiguranoj tim člankom. Prije donošenja takvog delegiranog akta Komisija bi trebala ocijeniti stabilnost obračunavanja za šumsko zemljište kojim se gospodari na temelju raspoloživih podataka, a posebno dosljednost predviđenih i stvarnih stopa sječe. Pored toga, ovom bi se Uredbom trebala pružiti mogućnost dobrovoljnog brisanja jedinica godišnjih emisijskih kvota kako bi se omogućilo uzimanje u obzir tih iznosa prilikom procjenjivanja usklađenosti država članica sa zahtjevima u skladu s Uredbom [ ].

13.Kako bi se osiguralo učinkovito, transparentno i troškovno učinkovito izvješćivanje i verifikacija emisija stakleničkih plinova te drugih informacija potrebnih za procjenu napretka država članica u pogledu godišnjih emisijskih kvota, zahtjevi za godišnje izvješćivanje i ocjenjivanje na temelju ove Uredbe uključeni su u relevantne članke Uredbe (EU) br. 525/2013, koje bi stoga trebalo na odgovarajući način izmijeniti. Izmjenom te Uredbe trebalo bi osigurati da se napredak država članica u smanjenju emisija nastavi ocjenjivati svake godine, uzimajući u obzir napredak u politikama i mjerama Unije te informacije iz država članica. Svake dvije godine ocjena bi trebala sadržavati predviđeni napredak Unije u ispunjavanju obveza smanjenja te napredak država članica u ispunjavanju njihovih obveza. Međutim, primjena umanjenja trebala bi se uzimati u obzir samo svakih pet godina kako bi se mogao uključiti mogući doprinos iskrčenih zemljišta, pošumljenih zemljišta, poljoprivednih zemljišta kojima se gospodari i travnjaka kojima se gospodari u skladu s Uredbom [ ]. Time se ne dovodi u pitanje dužnost Komisije da osigura ispunjavanje obveza država članica koje proizlaze iz ove Uredbe, niti ovlast Komisije da u tu svrhu pokrene postupak zbog povrede prava.

14.Kao način povećanja opće troškovne učinkovitosti ukupnih smanjenja, države članice trebale bi imati mogućnost da dio svojih godišnjih emisijskih kvota prenesu drugim državama članicama. Potrebno je osigurati transparentnost takvih prijenosa te ih provoditi na način koji odgovara objema stranama, uključujući dražbom, preko tržišnih posrednika koji djeluju u okviru agencije ili bilateralnim sporazumima.

15.Europska agencija za okoliš nastoji podržati održivi razvoj i pomoći u ostvarenju znatnog i mjerljivog poboljšanja okoliša Europe pružajući pravovremene, ciljane, relevantne i pouzdane informacije tvorcima politika, javnim ustanovama i javnosti. Komisiji bi u skladu s godišnjim programom rada prema potrebi trebala pomagati Europska agencija za okoliš.

16.Kako bi se omogućilo primjereno obračunavanje transakcija u skladu s ovom Uredbom, uključujući upotrebu fleksibilnih mogućnosti i primjenu provjera usklađenosti, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo bi dodijeliti Komisiji s obzirom na članak 11. Potrebne odredbe trebale bi biti sadržane u jedinstvenom instrumentu kojim bi se objedinile odredbe o obračunavanju iz Direktive 2003/87/EZ, Uredbe (EU) br. 525/2013, Uredbe [ ] i ove Uredbe. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući sa stručnjacima, u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Konkretno, kako bi se osiguralo ravnopravno sudjelovanje u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kad i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koje pripremaju delegirane akte.

17.Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu članka 4., u skladu s kojim će se utvrđivati godišnja ograničenja emisija za države članice, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća 21 .

18.Ovom se Uredbom ne smiju dovoditi u pitanje stroži nacionalni ciljevi.

19.Sve prilagodbe područja primjene, kako je utvrđeno u člancima 11., 24., 24.a i 27. Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 22 , trebale bi biti popraćene odgovarajućom prilagodbom najveće količine emisija stakleničkih plinova obuhvaćenih ovom Uredbom. Stoga bi države članice koje u svoje obveze na temelju ove Uredbe uključe dodatne emisije iz postrojenja koja su prethodno bila obuhvaćena Direktivom 2003/87/EZ trebale provesti dodatne politike i mjere u sektorima obuhvaćenima ovom Uredbom kako bi smanjile navedene emisije.

20.Ovu bi Uredbu trebalo preispitati 2024. i svakih pet godina nakon toga kako bi se procijenilo njezino cjelokupno funkcioniranje. Pri preispitivanju bi trebalo uzeti u obzir razvoj nacionalnih okolnosti i rezultate globalnog pregleda stanja u skladu s Pariškim sporazumom.

21.S obzirom na to da države članice ne mogu u dovoljnoj mjeri ostvariti ciljeve ove Uredbe, koji se zbog svojeg opsega i učinaka mogu bolje ostvariti na razini Unije, Unija može donositi mjere u skladu s načelom supsidijarnosti kako je utvrđeno člankom 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom utvrđuju obvezni minimalni doprinosi država članica ispunjenju obveze Unije u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova za razdoblje od 2021. do 2030. te pravila za određivanje godišnjih emisijskih kvota i ocjenjivanje napretka država članica u ostvarivanju svojih minimalnih doprinosa.

Članak 2.

Područje primjene

1.Ova Uredba primjenjuje se na emisije stakleničkih plinova iz kategorija izvora prema IPCC-u, koje uključuju energiju, industrijske procese i upotrebu proizvoda, poljoprivredu i otpad, kako je utvrđeno na temelju Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, osim emisija iz djelatnosti navedenih u Prilogu I. Direktivi 2003/87/EZ.

2.Ova Uredba ne primjenjuje se na emisije i uklanjanja stakleničkih plinova obuhvaćene Uredbom [ ][LULUCF].

3.Za potrebe ove Uredbe emisije CO2 iz kategorije izvora prema IPCC-u „1.A.3.A civilni zračni promet” smatraju se jednakima nuli.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe:

1.„emisije stakleničkih plinova” znači emisije izražene u tonama ekvivalenta CO2 ugljikova dioksida (CO2), metana (CH4), dušikova oksida (N2O), fluorougljikovodika (HFCs), perfluorougljika (PFCs), dušikova trifluorida (NF3) i sumporova heksafluorida (SF6) utvrđene u skladu s Uredbom (EU) br. 525/2013 i obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe;

2.„godišnje emisijske kvote” znači najveće dopuštene emisije stakleničkih plinova za svaku godinu od 2021. do 2030. utvrđene u skladu s člankom 4. stavkom 3. i člankom 10.

Članak 4.

Godišnje razine emisija za razdoblje od 2021. do 2030.

1.Svaka država članica mora 2030. ograničiti emisije stakleničkih plinova najmanje za postotak utvrđen za tu državu članicu u Prilogu I. ovoj Uredbi u odnosu na svoje emisije 2005. utvrđene u skladu sa stavkom 3.

2. Uzimajući u obzir fleksibilne mogućnosti predviđene u člancima 5., 6. i 7., prilagodbe u skladu s člankom 10. stavkom 2. te sva umanjenja koja proizlaze iz primjene članka 7. Odluke br. 406/2009/EZ, svaka država članica mora osigurati da njezine emisije stakleničkih plinova svake godine u razdoblju 2021.–2029. ne prijeđu razinu određenu linearnom putanjom, koja započinje 2020. na temelju njezinih prosječnih emisija stakleničkih plinova tijekom 2016., 2017. i 2018. utvrđenih u skladu sa stavkom 3., a završava 2030. na graničnoj vrijednosti utvrđenoj za tu državu članicu u Prilogu I. ovoj Uredbi.

3. Komisija donosi provedbeni akt kojim se utvrđuju godišnje emisijske kvote za godine u razdoblju 2021.–2030. izražene u tonama ekvivalenta CO2, kako je navedeno u stavcima 1. i 2. Za potrebe tog provedbenog akta Komisija provodi sveobuhvatni pregled najnovijih podataka iz nacionalnih inventara za godine 2005. i 2016.–2018. koje države članice podnose u skladu s člankom 7. Uredbe (EU) br. 525/2013.

4.Na temelju postotaka koje države članice dostavljaju u skladu s člankom 6. stavkom 2. u tom se provedbenom aktu navode i količine koje mogu biti uzete u obzir za njihovo usklađivanje na temelju članka 9. od 2021. do 2030. Ako zbroj količina svih država članica prelazi zajedničku ukupnu količinu u iznosu od 100 milijuna, količine za svaku državu smanjuju se prema načelu pro rata kako se ne bi prešla zajednička ukupna količina.

5.Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 13.

Članak 5.

Instrumenti fleksibilnosti za ostvarivanje godišnjih ograničenja

1.Države članice mogu iskoristiti fleksibilne mogućnosti utvrđene u stavcima od 2. do 6. ovog članka te u člancima 6. i 7.

2.U odnosu na godine od 2021. do 2029. država članica može posuditi količinu do 5 % svoje godišnje emisijske kvote za sljedeću godinu.

3.Država članica čije su emisije stakleničkih plinova za određenu godinu ispod njezine godišnje emisijske kvote za tu godinu, uzimajući u obzir upotrebu fleksibilnih mogućnosti u skladu s ovim člankom i člankom 6., može akumulirati taj višak svoje godišnje emisijske kvote za sljedeće godine do 2030.

4.Država članica može prenijeti do 5% svoje godišnje emisijske kvote za određenu godinu drugim državama članicama. Država članica primateljica može iskoristiti tu količinu za usklađivanje na temelju članka 9. za tu godinu ili za sljedeće godine do 2030.

5.Država članica može drugim državama članicama prenijeti dio svoje godišnje emisijske kvote za određenu godinu koja prelazi njezine emisije stakleničkih plinova za tu godinu, uzimajući u obzir upotrebu fleksibilnih mogućnosti u skladu sa stavcima od 2. do 4. i člankom 6. Država članica primateljica može iskoristiti tu količinu za usklađivanje na temelju članka 9. za tu godinu ili za sljedeće godine do 2030.

6.Države članice imaju mogućnost upotrebe jedinica emisija vezanih uz projekte koje se izdaju na temelju članka 24.a stavka 1. Direktive 2003/87/EZ za usklađivanje na temelju članka 9. bez količinskih ograničenja i uz izbjegavanje dvostrukog računanja.

Članak 6.

Fleksibilna mogućnost za određene države članice nakon smanjenja emisijskih jedinica u okviru ETS-a EU-a

1.Države članice koje imaju pravo na ograničeno poništavanje do najviše 100 milijuna emisijskih jedinica u okviru ETS-a EU-a, kako je definirano u članku 3. točki (a) Direktive 2003/87/EZ, zajednički uzeto u obzir u svrhu usklađivanja na temelju ove Uredbe, navedene su u Prilogu II. ovoj Uredbi.

2.Države članice navedene u Prilogu II. moraju do 31. prosinca 2019. obavijestiti Komisiju o svakoj namjeri iskorištavanja ograničenog poništavanja emisijskih jedinica do postotka navedenog u Prilogu II. za tu državu članicu radi usklađivanja na temelju članka 9.

3.Na zahtjev države članice središnji administrator određen u skladu s člankom 20. Direktive 2003/87/EZ (dalje u tekstu: središnji administrator) uzima u obzir količinu iz članka 4. stavka 4. radi usklađivanja na temelju članka 9. za tu državu članicu. Desetina količine emisijskih jedinica utvrđena u skladu s člankom 4. stavkom 4. poništava se na temelju članka 12. stavka 4. Direktive 2003/87/EZ za svaku godinu od 2021. do 2030.

Članak 7.

Dodatna upotreba do 280 milijuna neto uklanjanja iz iskrčenih zemljišta, pošumljenih zemljišta, poljoprivrednih zemljišta kojima se gospodari i travnjaka kojima se gospodari

1.U slučaju da emisije države članice prijeđu godišnje emisijske kvote za određenu godinu, količina do iznosa ukupnih neto uklanjanja i ukupnih neto emisija iz kombiniranih obračunskih kategorija za iskrčena zemljišta, pošumljena zemljišta, poljoprivredna zemljišta kojima se gospodari i travnjake kojima se gospodari iz članka 2. Uredbe [ ] [LULUCF] može se uzeti u obzir radi usklađenosti s člankom 9. ove Uredbe za tu godinu, pod sljedećim uvjetima:

(a) ukupna količina koja se uzima u obzir za tu državu članicu za sve godine u razdoblju od 2021. do 2030. ne prelazi razinu utvrđenu za tu državu članicu u Prilogu III.;

(b) takva količina prelazi zahtjeve za tu državu članicu na temelju članka 4. Uredbe [ ][LULUCF];

(c) država članica nije od drugih država članica dobila više neto uklanjanja na temelju Uredbe [ ][LULUCF] nego što ih je prenijela i

(d) država članica ispunila je zahtjeve iz Uredbe [ ] [LULUCF].

2. Ako je donesen delegirani akt za ažuriranje referentnih razina za šume na temelju nacionalnih računskih planova za šumarstvo u skladu s člankom 8. stavkom 6. Uredbe [LULUCF], Komisija je ovlaštena donijeti delegirani akt za izmjenu stavka 1. ovog članka kako bi se u skladu s člankom 12. ove Uredbe prikazao doprinos obračunske kategorije za šumska zemljišta kojima se gospodari.

Članak 8.

Korektivne mjere

1.Država članica za koju se na temelju članka 21. Uredbe (EU) br. 525/2013 procijeni da ne ostvaruje dovoljan napredak, u roku od tri mjeseca mora Komisiji podnijeti akcijski plan koji obuhvaća:

(a) mjere koje država članica provodi kako bi domaćim politikama i mjerama te provedbom djelovanja Unije ispunila određene obveze u skladu s člankom 4.;

(b) raspored provedbe takvih mjera koji omogućuje procjenu godišnjeg napretka provedbe.

2. Komisiji pri ocjenjivanju akcijskih planova u skladu s godišnjim programom rada pomaže Europska agencija za okoliš.

Članak 9.

Provjera usklađenosti

1.Ako pregledane emisije stakleničkih plinova države članice prelaze njezinu godišnju emisijsku kvotu za određenu godinu u tom razdoblju, u skladu sa stavkom 2. ovog članka i fleksibilnim mogućnostima korištenima u skladu s člancima od 5. do 7., 2027. i 2032. primjenjuju se sljedeće mjere:

(a)iznosu emisija države članice dodaje se količina za sljedeću godinu koja je jednaka iznosu viška emisija stakleničkih plinova u tonama ekvivalenta CO2 pomnoženom s koeficijentom 1,08, u skladu s mjerama donesenima na temelju članka 11. i

(b)državi članici privremeno se zabranjuje da dio svoje godišnje emisijske kvote prenese drugoj državi članici dok ne ispuni zahtjeve iz ove Uredbe. Središnji administrator provodi tu zabranu unošenjem u registar koji se navodi u članku 11.

2. Ako emisije stakleničkih plinova države članice u razdoblju od 2021. do 2025. ili u razdoblju od 2026. do 2030. na temelju Uredbe [ ] prelaze uklanjanja stakleničkih plinova, kako je utvrđeno u članku 21. te Uredbe, godišnje emisijske kvote za tu državu članicu umanjuju se za iznos jednak tom višku emisija stakleničkih plinova u tonama ekvivalenta CO2 za predmetne godine.

Članak 10.

Prilagodbe

1.Godišnje emisijske kvote za svaku državu članicu na temelju članka 4. ove Uredbe prilagođavaju se kako bi obuhvatile:

(a) izmjene broja emisijskih jedinica za stakleničke plinove izdanih u skladu s člankom 11. Direktive 2003/87/EZ koje su ishod promjena u obuhvaćanju izvora tom Direktivom;

(b) izmjene broja emisijskih jedinica ili jedinica emisija izdanih na temelju članaka 24. i 24.a Direktive 2003/87/EZ u odnosu na smanjenje emisija u državi članici i

(c) izmjene broja emisijskih jedinica koje se odnose na emisije stakleničkih plinova iz postrojenja isključenih iz ETS-a EU-a u skladu s člankom 27. Direktive 2003/87/EZ tijekom njihova isključenja.

2.Količina iz Priloga IV. ovoj Uredbi dodaje se emisijskim jedinicama za 2021. za svaku državu članicu iz tog Priloga.

3.Komisija objavljuje brojke koje su ishod takvih prilagodbi.

Članak 11.

Registar

1.Komisija osigurava točno obračunavanje na temelju ove Uredbe putem registra Unije, koji je uspostavljen u skladu s člankom 10. Uredbe (EU) br. 525/2013, uključujući godišnje emisijske kvote, fleksibilne mogućnosti korištene u skladu s člancima od 4. do 7., usklađenost na temelju članka 9. i promjene u području primjene u skladu s člankom 10. ove Uredbe. Središnji administrator automatski provjerava svaku transakciju na temelju ove Uredbe i prema potrebi zaustavlja transakcije kako bi se izbjegle nepravilnosti. Te informacije dostupne su javnosti.

2.Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranog akta za provedbu stavka 1. u skladu s člankom 12. ove Uredbe.

Članak 12.

Delegiranje ovlasti

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji u skladu s uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 7. stavka 2. i članka 11. ove Uredbe dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme počevši od datuma stupanja na snagu ove Uredbe.

3. Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 7. stavka 2. i članka 11. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave odluke u Službenom listu Europske unije ili na neki kasniji datum naveden u spomenutoj odluci. Ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5. Čim donese delegirani akt, Komisija o tome istodobno obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

6. Delegirani akt donesen u skladu s člankom 7. stavkom 2. i člankom 11. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće ne izraze izraze nikakav prigovor u roku od dva mjeseca od primitka obavijesti o tom aktu ili ako su prije isteka tog razdoblja i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovor. Taj se rok na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća produljuje za dva mjeseca.

Članak 13.

Postupak odbora

1. Komisiji pomaže Odbor za klimatske promjene uspostavljen Uredbom (EU) br. 525/2013. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 14.

Preispitivanje

Komisija do 28. veljače 2024. i nakon toga svakih pet godina izvješćuje Europski parlament i Vijeće o primjeni ove Uredbe, njezinu doprinosu općem cilju smanjenja emisija stakleničkih plinova EU-a do 2030. i ciljevima iz Pariškog sporazuma te prema potrebi može donositi prijedloge.

Članak 15.

Izmjena Uredbe br. 525/2013/EU

Uredba br. 525/2013/EU mijenja se kako slijedi:

1. Članak 7. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

a) dodaje se nova točka (aa):

„(aa)od 2023. o svojim antropogenim emisijama stakleničkih plinova navedenim u članku 2. Uredbe [Uredba o raspodjeli tereta (ESR)] o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030. za godinu X-2, u skladu sa zahtjevima UNFCCC-a o izvješćivanju;”

2.U članku 7. stavku 1. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Države članice u svojim izvješćima svake godine obavješćuju Komisiju o svojim namjerama da iskoriste fleksibilne mogućnosti iz članka 5. stavaka 4. i 5. Uredbe [ ESR ] o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030.”

3.U članku 13. stavku 1. točki c. dodaje se sljedeća točka viii.:

„viii.od 2023. informacije o nacionalnim politikama i mjerama koje se provode s ciljem ispunjenja obveza na temelju Uredbe [ ESR ] o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030. i informacije o planiranim dodatnim nacionalnim politikama i mjerama osmišljenima s ciljem dodatnog ograničenja emisija stakleničkih plinova koje prelazi njihove obveze propisane tom Uredbom.”

4.U članku 14. stavku 1. dodaje se sljedeća točka (f):

„(f)od 2023. projekcije ukupnih stakleničkih plinova i odvojene procjene predviđenih emisija stakleničkih plinova za izvore emisija iz Direktive 2003/87/EZ i Uredbe [ ESR ] o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030.”

5. U članku 21. stavku 1. dodaje se sljedeća točka (c):

„c) obveza iz članka 4. Uredbe [ ESR ] o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030. Pri ocjenjivanju u obzir se uzima napredak u politikama i mjerama Unije te informacije iz država članica. Svake dvije godine ocjena uključuje i predviđeni napredak Unije u pogledu ispunjavanja obveze smanjenja emisija i država članica u pogledu ispunjavanja obveza u skladu s ovom Uredbom.”

6. U članku 21. dodaje se sljedeći stavak 4.:

„Komisija može objaviti mišljenja o akcijskim planovima koje države članice podnesu u skladu s člankom 8. stavkom 1. Uredbe [ ESR ] o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030.”

Članak 16.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu

Za Europski parlament    Za Vijeće

Predsjednik    Predsjednik

ZAKONODAVNI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJ

1.OKVIR PRIJEDLOGA/INICIJATIVE

1.1.Naslov prijedloga/inicijative

1.2.Odgovarajuća područja politike u strukturi ABM/ABB

1.3.Vrsta prijedloga/inicijative

1.4.Ciljevi

1.5.Osnova prijedloga/inicijative

1.6.Trajanje i financijski utjecaj

1.7.Predviđeni načini upravljanja

2.MJERE UPRAVLJANJA

2.1.Pravila praćenja i izvješćivanja

2.2.Sustav upravljanja i kontrole

2.3.Mjere za sprečavanje prijevara i nepravilnosti

3.PROCIJENJENI FINANCIJSKI UTJECAJ PRIJEDLOGA/INICIJATIVE

3.1.Naslovi višegodišnjeg financijskog okvira i proračunskih linija rashoda na koje se prijedlog/inicijativa odnosi

3.2.Procijenjeni utjecaj na rashode 

3.2.1.Sažetak procijenjenog utjecaja na rashode

3.2.2.Procijenjeni utjecaj na odobrena sredstva za poslovanje

3.2.3.Procijenjeni utjecaj na odobrena administrativna sredstva

3.2.4.Usklađenost s tekućim višegodišnjim financijskim okvirom

3.2.5.Doprinosi trećih strana

3.3.Procijenjeni utjecaj na prihode

ZAKONODAVNI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJ

1.OKVIR PRIJEDLOGA/INICIJATIVE

1.1.Naslov prijedloga/inicijative

Uredba Europskog parlamenta i Vijeća o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030. za otpornu energetsku uniju i ispunjenje obveza u okviru Pariškog sporazuma.

1.2.Odgovarajuća područja politike u strukturi ABM/ABB 23  

Područje politike: Klimatska politika

Aktivnost u okviru ABB-a: klimatska politika na razini Unije i na međunarodnoj razini (oznaka ABB 34 02 01)

1.3.Vrsta prijedloga/inicijative

 Prijedlog/inicijativa odnosi se na novo djelovanje 

 Prijedlog/inicijativa odnosi se na novo djelovanje nakon pilot-projekta / pripremnog djelovanja 24  

X Prijedlog/inicijativa odnosi se na produženje postojećeg djelovanja 

 Prijedlog/inicijativa odnosi se na djelovanje koje je preusmjereno na novo djelovanje 

1.4.Ciljevi

1.4.1.Višegodišnji strateški ciljevi Komisije na koje se odnosi prijedlog/inicijativa

Ovaj je prijedlog dio zakonodavstva kojim se provodi klimatski i energetski paket do 2030. koji je dogovorilo Europsko vijeće u listopadu 2014. kako bi se postigao cilj smanjenja domaćih emisija stakleničkih plinova u EU-u do 2030. za najmanje 40 % u usporedbi s 1990. na troškovno učinkovit način te doprinijelo ograničavanju globalnog zatopljenja.

Ovaj je prijedlog dio deset političkih prioriteta Komisije i važan je element strateškog okvira za energetsku uniju.

1.4.2.Posebni ciljevi i odgovarajuće aktivnosti u okviru strukture ABM/ABB

Posebni cilj br. 1

Pratiti napredak i provjeravati ispunjenje obveza država članica u pogledu smanjenja emisija u okviru prijedloga kako bi se postiglo smanjenje od 30 % emisija stakleničkih plinova na razini EU-a u sektorima izvan ETS-a u usporedbi s 2005. na način koji je pravedan, troškovno učinkovit i osigurava ekološki integritet.

Odgovarajuće aktivnosti u okviru strukture ABM/ABB:

Klimatska politika.

1.4.3.Očekivani rezultati i utjecaj

Navesti učinke koje bi prijedlog/inicijativa trebali imati na ciljane korisnike/skupine.

Prijedlogom će se u sektorima izvan ETS-a ostvariti smanjenje emisija stakleničkih plinova na razini EU-a od 30 % do 2030. u usporedbi s 2005.

Prijedlogom se uspostavljaju nacionalni ciljevi u sektorima izvan ETS-a uglavnom na temelju BDP-a po stanovniku, čime se uzima u obzir zabrinutost država članica u pogledu pravednog određivanja ciljeva. Predviđenim prilagodbama ciljeva za države članice s visokim prihodima te poboljšanjem postojećih i novih fleksibilnih mogućnosti omogućuje se troškovno učinkovito ostvarenje cilja. Kako bi se osigurao opći ekološki integritet, potrebno je uspostaviti polazište 2021. za ostvarenje ciljeva na temelju povijesnih emisija te je potrebno ograničiti nove fleksibilne mogućnosti kako bi se izbjegao nezadovoljavajući rezultat EU-a u pogledu međunarodne obveze smanjenja domaćih emisija stakleničkih plinova za najmanje 40 % do 2030. u odnosu na 1990.

Preporučuju se rjeđe provjere usklađenosti, odnosno svakih pet godina umjesto svake godine, čime će se smanjiti administrativno opterećenje država članica i Europske komisije. Nema obveza izravnog izvješćivanja ili drugih administrativnih posljedica za poduzeća, MSP-ove ili mikropoduzeća.

Prijedlog se upućuje državama članicama kao institucijskim dionicima. Predložena politika treba se provesti na nacionalnoj razini i stoga uglavnom utječe na nacionalne uprave. Ovisno o njihovoj prirodi i području primjene nacionalne mjere koje provode države članice utjecat će na razne dionike u predmetnim sektorima.

Daljnji utjecaj ovisit će o nacionalnim politikama i mjerama koje odabere svaka pojedina zemlja.

1.4.4.Pokazatelji rezultata i utjecaja

Navesti pokazatelje koji omogućuju praćenje provedbe prijedloga/inicijative.

Pokazatelj br. 1: razina smanjenja emisija stakleničkih plinova iz sektora izvan ETS-a u EU-u.

Pokazatelj br. 2: razina smanjenja emisija u državama članicama.

1.5.Osnova prijedloga/inicijative

1.5.1.Zahtjevi koje je potrebno kratkoročno ili dugoročno ispuniti

Države članice moraju postići svoje nacionalne ciljeve smanjenja emisija do 2030. Kako bi ispunile obveze u skladu s prijedlogom moraju provesti potrebne politike i mjere te pravne i administrativne odredbe na nacionalnoj razini. Komisija treba razviti odgovarajuće provedbene mjere za razdoblje nakon 2020.

1.5.2.Dodana vrijednost sudjelovanja EU-a

Klimatske promjene prekogranični su problem. Budući da se cilj predloženog djelovanja ne može u dovoljnoj mjeri postići pojedinačnim djelovanjem država članica, potrebno je koordinirati klimatsku politiku na europskoj razini i, ako je to moguće, na globalnoj razini te je zbog toga djelovanje EU-a opravdano na temelju načela supsidijarnosti. EU i države članice zajednički sudjeluju u provedbi Pariškog sporazuma. Zahvaljujući zajedničkom djelovanju EU se može posvetiti pitanjima pravednosti i učinkovitosti ujedno ostvarujući ambiciozan cilj zaštite okoliša. Člancima od 191. do 193. UFEU-a potvrđuju se nadležnosti EU-a u području klimatskih promjena.

1.5.3.Pouke iz prijašnjih sličnih iskustava

Iako je postojeća Odluka o raspodjeli tereta (ESD) još uvijek u ranoj fazi provedbe, obveze država članica iz te Odluke mogu se smatrati barem djelomično djelotvornima u poticanju novih nacionalnih politika i mjera za djelotvorno smanjenje emisija stakleničkih plinova u okviru područja primjene te Odluke. Taj je učinak potkrijepljen činjenicom da je pokrenuta zajedno s brojnim drugim klimatskim i energetskim politikama EU-a kao dio paketa za 2020., osobito u pogledu energetske učinkovitosti i energije iz obnovljivih izvora. Za nekoliko sektora ESD-a uključujući zgradarstvo, promet, poljoprivredu i otpad, znatan dio dosadašnjeg smanjenja emisija može se pripisati čimbenicima kao što su tehnološke promjene na koje su utjecale političke intervencije proizišle iz paketa za 2020. Uglavnom, zahvaljujući Odluci o raspodjeli tereta države članice aktivnije su razmatrale nove mjere za smanjenje emisija u sektorima i najbolje načine za njihovo oblikovanje. Pokazalo se da je Odluka o raspodjeli tereta prouzročila ograničeno dodatno administrativno opterećenje na razini država članica, iako možda postoje mogućnosti za smanjenje administrativnih troškova na razini EU-a.

1.5.4.Usklađenost i moguća sinergija s ostalim odgovarajućim instrumentima

Prijedlogom se nastavlja dosadašnji mehanizam raspodjele tereta u EU-u za sektore izvan ETS-a do 2030. i on je sastavni dio klimatskog i energetskog okvira za 2030. te okvirne strategije Unije za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom. Prijedlogom se posebno potiče ostvarenje četvrte dimenzije energetske unije koja se odnosi na dekarbonizaciju gospodarstva.

U skladu je s drugim dijelovima paketa mjera za energetsku uniju, kao što je paket mjera za energetsku učinkovitost, koji je usmjeren na energetsku učinkovitost zgrada, paket mjera za energiju iz obnovljivih izvora te incijativom za dekarbonizaciju prometnog sektora.

Države članice odgovorne su za provedbu politika i mjera potrebnih za ispunjenje svojih obveza, a za neke od njih očekuje se da će pridonijeti i postizanju obveza EU-a u pogledu energije iz obnovljivih izvora i energetske učinkovitosti.

1.6.Trajanje i financijski utjecaj

X Prijedlog/inicijativa ograničenog trajanja: 

   prijedlog/inicijativa na snazi od 2021. do 2030.

   financijski utjecaj od 2019. do 2031.

 Prijedlog/inicijativa neograničenog trajanja

Provedba s razdobljem uspostave od GGGG do GGGG,

nakon čega slijedi redovna provedba.

1.7.Predviđene metode upravljanja 25  

X Izravno upravljanje Komisije

◻ koje obavljaju njezini odjeli, uključujući njezino osoblje u delegacijama Unije;

   preko izvršnih agencija

 Podijeljeno upravljanje s državama članicama

 Neizravno upravljanje delegiranjem zadaća provedbe proračuna:

◻ trećim zemljama ili tijelima koja su one odredile,

◻ međunarodnim organizacijama i njihovim agencijama (navesti),

◻EIB-u i Europskom investicijskom fondu,

◻ tijelima na koja se upućuje u člancima 208. i 209. Financijske uredbe,

◻ tijelima javnog prava,

◻ tijelima uređenima privatnim pravom koja pružaju javne usluge u mjeri u kojoj daju odgovarajuća financijska jamstva,

◻ tijelima uređenima privatnim pravom države članice kojima je povjerena provedba javno-privatnog partnerstva i koja daju odgovarajuća financijska jamstva,

◻ osobama kojima je povjerena provedba posebnih aktivnosti u ZVSP-u u skladu s glavom V. UEU-a i koje su navedene u odgovarajućem temeljnom aktu.

Ako je označeno više načina upravljanja, pojedinosti navesti u odjeljku „Napomene”.

Napomene

Prijedlog je nastavak postojeće Odluke br. 406/2009/EZ (Odluka o raspodjeli tereta) s istim obvezama praćenja i izvješćivanja za države članice i zadaćama upravljanja za Komisiju. Komisiji će pri praćenju napretka država članica u pogledu ispunjavanja njihovih obveza u okviru Prijedloga i dalje pomagati Europska agencija za okoliš.

2.MJERE UPRAVLJANJA

2.1.Pravila praćenja i izvješćivanja

Navesti učestalost i uvjete.

Praćenje napretka i procjena usklađenosti temeljit će se na postojećem sveobuhvatnom okviru za praćenje, izvješćivanje i verifikaciju utvrđenom dijelom u ESD-u, a dijelom u Uredbi o mehanizmu za praćenje (Uredba (EU) 525/2013) i njegovim provedbenim odredbama. Prijedlogom će se zadržati stabilan ciklus izvješćivanja i usklađivanja kako je utvrđen u ESD-u. Države članice i dalje imaju obvezu usklađivanja s godišnjim ograničenjima emisija i linearnom putanjom u razdoblju od 2021. do 2030., iako će se provjere usklađenosti provoditi svakih pet godina umjesto jednom godišnje.

Kako bi se osiguralo da se procjena usklađenosti temelji na točnim podacima, Komisija će i dalje pregledavati inventare emisija stakleničkih plinova koje podnose države članice. Europska agencija za okoliš nastavit će koordinirati kontrolu transparentnosti, točnosti, dosljednosti, usporedivosti i potpunosti dostavljenih informacija.

Na temelju postojećih zahtjeva države članice i dalje će svake dvije godine izvješćivati o politikama i mjerama provedenima u svrhu ostvarivanja svojih obvezujućih ciljeva u skladu s ovim Prijedlogom, kao i o svojim projekcijama emisija.

2.2.Sustav upravljanja i kontrole

2.2.1.Utvrđeni rizici

Države članice koje ne izvješćuju ili ne izvješćuju na vrijeme o svojim godišnjim emisijama stakleničkih plinova.

2.2.2.Informacije o uspostavi sustava unutarnje kontrole

Zahvaljujući već postojećem i provjerenom sustavu godišnjeg izvješćivanja država članica o emisijama stakleničkih plinova utvrđenom u Uredbi o mehanizmu za praćenje uspostavljeni su postupci za osiguranje da izvješća o emisijama stignu na vrijeme i da se svakoj državi članici koja ne ispuni svoje obveze izvješćivanja može pomoći.

2.2.3.Procjena troškova i koristi kontrola i procjena očekivane razine rizika od pogreške

Rizik od pogreške nije primjenjiv.

2.3.Mjere za sprečavanje prijevara i nepravilnosti

Navesti postojeće ili predviđene mjere za sprečavanje i zaštitu.

Praćenje napretka država članica u ispunjavanju njihovih obveza u skladu s ovim Prijedlogom temelji se na provjerenom postojećem sustavu za kontrolu kvalitete i verifikaciju njihovih godišnjih izvješća o emisijama stakleničkih plinova. Time se osigurava da se svi prekidi ili nepravilnosti u pogledu prijavljenih podataka o emisijama isprave prije provjere usklađenosti.

3.PROCIJENJENI FINANCIJSKI UTJECAJ PRIJEDLOGA/INICIJATIVE

3.1.Naslovi višegodišnjeg financijskog okvira i proračunskih linija rashoda na koje se prijedlog/inicijativa odnosi

Postojeće proračunske linije

Prema redoslijedu naslova višegodišnjeg financijskog okvira i proračunskih linija.

Naslov višegodišnjeg financijskog okvira

Proračunska linija

Vrsta
rashoda

Doprinos

Dif./Nedif 26 .

zemalja EFTA-e 27

zemalja kandidatkinja 28

trećih zemalja

u smislu članka 21. stavka 2. točke (b) Financijske uredbe

2.

34.02.01 29

Dif.

NE

NE

NE

NE

2.

07.02.06 30

Dif.

DA

DA

DA

NE

5.

34,01 %

Nedif.

NE

NE

NE

NE

Zatražene nove proračunske linije: nije primjenjivo 

Prema redoslijedu naslova višegodišnjeg financijskog okvira i proračunskih linija.

Naslov višegodišnjeg financijskog okvira

Proračunska linija

Vrsta
rashoda

Doprinos

Broj
[Naslov………………………………………]

Dif./Nedif.

zemalja EFTA-e

zemalja kandidatkinja

trećih zemalja

u smislu članka 21. stavka 2. točke (b) Financijske uredbe

[XX.YY.YY.YY]

DA/NE

DA/NE

DA/NE

DA/NE

3.2.Procijenjeni utjecaj na rashode

]

3.2.1.Sažetak procijenjenog utjecaja na rashode

U milijunima EUR (do tri decimalna mjesta)

Naslov višegodišnjeg financijskog
okvira

Broj

Održivi rast: prirodni resursi

GU: CLIMA

Godina
2017.

Godina
2018.

Godina
2019.

Godina
2020.

UKUPNO

• Odobrena sredstva za poslovanje

34 02 01

Obveze

(1)

0,900

0,900

Plaćanja

(2)

0,540

0,360

0,900

07 02 06

Obveze

(1a)

0,200

0,200

0,400

Plaćanja

(2a)

0,200

0,200

0,400

Odobrena administrativna sredstva koja se financiraju iz omotnice za posebne programe 31  

Broj proračunske linije

(3)

UKUPNA odobrena sredstva
za GU CLIMA

Obveze

=1+1a +3

1,100

0,200

1,300

Plaćanja

=2+2a

+3

0,740

0,560

1,300






UKUPNA odobrena sredstva za poslovanje

Obveze

(4)

1,100

0,200

1,300

Plaćanja

(5)

0,740

0,560

1,300

• UKUPNA odobrena administrativna sredstva koja se financiraju iz omotnice za posebne programe

(6)

UKUPNA odobrena sredstva
iz NASLOVA 2.
višegodišnjeg financijskog okvira

Obveze

=4+ 6

1,100

0,200

1,300

Plaćanja

=5+ 6

0,740

0,560

1,300

Ako prijedlog/inicijativa utječe na više naslova:

• UKUPNA odobrena sredstva za poslovanje

Obveze

(4)

Plaćanja

(5)

• UKUPNA odobrena administrativna sredstva koja se financiraju iz omotnice za posebne programe

(6)

UKUPNA odobrena sredstva
iz NASLOVA od 1. do 4.
višegodišnjeg financijskog okvira

(referentni iznos)

Obveze

=4+ 6

1,100

0,200

1,300

Plaćanja

=5+ 6

0,740

0,560

1,300

Predložene mjere provest će se u okviru financijske omotnice za LIFE i u manjoj mjeri Europske agencije za okoliš, kako je dogovoreno u okviru MFF-a za razdoblje 2014.–2020.





Naslov višegodišnjeg financijskog
okvira

5.

„Administrativni rashodi”

U milijunima EUR (do tri decimalna mjesta)

Godina
2017.

Godina
2018.

Godina
2019.

Godina
2020.

UKUPNO

GU: CLIMA

• Ljudski resursi

0,402

0,402

0,606

0,606

2,016

• Ostali administrativni rashodi

0,015

0,015

0,030

UKUPNO GU CLIMA

Odobrena sredstva

0,402

0,402

0,621

0,621

2,046

UKUPNA odobrena sredstva
iz NASLOVA 5.
višegodišnjeg financijskog okvira
 

(ukupne preuzete obveze = ukupna plaćanja)

0,402

0,402

0,621

0,621

2,046

U milijunima EUR (do tri decimalna mjesta)

Godina
2017.

Godina
2018.

Godina
2019.

Godina
2020.

UKUPNO

UKUPNA odobrena sredstva
iz NASLOVA od 1. do 5.
višegodišnjeg financijskog okvira
 

Obveze

0,402

0,402

1,721

0,821

3,346

Plaćanja

0,402

0,402

1,361

1,181

3,346

3.2.2.Procijenjeni utjecaj na odobrena sredstva za poslovanje

   Za prijedlog/inicijativu nisu potrebna odobrena sredstva za poslovanje

X Za prijedlog/inicijativu potrebna su sljedeća odobrena sredstva za poslovanje:

Odobrena sredstva za preuzete obveze u milijunima EUR (do tri decimalna mjesta)

Navesti ciljeve i neposredne rezultate

Godina
2017.

Godina
2018.

Godina
2019.

Godina
2020.

UKUPNO

REZULTATI

Vrsta 32

Prosječni trošak

Br.

Trošak

Br.

Trošak

Br.

Trošak

Br.

Trošak

Br.

Trošak

Br.

Trošak

Br.

Trošak

Ukupni broj

Ukupni trošak

POSEBNI CILJ br. 1

– rezultat

Ugovori o uslugama

0,900

1

0,900

1

0,900

– rezultat

IT razvoj

0,200

1

0,200

1

0,200

2

0,400

– rezultat

Međuzbroj za posebni cilj br. 1

2

1,100

1

0,200

5

3,100

POSEBNI CILJ br. 2 ...

– rezultat

Međuzbroj za posebni cilj br. 2

UKUPNI TROŠAK

2

1,100

1

0,200

3

1,300

3.2.3.Procijenjeni utjecaj na odobrena administrativna sredstva

3.2.3.1.Sažetak

   Za prijedlog/inicijativu nisu potrebna odobrena administrativna sredstva

X Za prijedlog/inicijativu potrebna su sljedeća odobrena administrativna sredstva:

U milijunima EUR (do tri decimalna mjesta)

Godina
2017.

Godina
2018.

Godina
2019.

Godina
2020.

UKUPNO

NASLOV 5.
višegodišnjeg financijskog okvira

Ljudski resursi

0,402

0,402

0,606

0,606

2,016

Ostali administrativni rashodi

0,015

0,015

0,030

Međuzbroj za NASLOV 5..
višegodišnjeg financijskog okvira

0,402

0,402

0,621

0,621

2,046

Izvan NASLOVA 5. 33
višegodišnjeg financijskog okvira

Ljudski resursi

Ostali administrativni
rashodi

Međuzbroj
izvan NASLOVA 5.
višegodišnjeg financijskog okvira

UKUPNO

0,402

0,402

0,621

0,621

2,046

Potrebna odobrena sredstva za ljudske resurse i ostale administrativne rashode pokrit će se odobrenim sredstvima glavne uprave koja su već dodijeljena za upravljanje djelovanjem i/ili su preraspodijeljena unutar glavne uprave te, prema potrebi, bilo kojim dodatnim sredstvima koja se mogu dodijeliti nadležnoj glavnoj upravi u okviru godišnjeg postupka dodjele sredstava uzimajući u obzir proračunska ograničenja.

3.2.3.2.Procijenjene potrebe u pogledu ljudskih resursa

   Za prijedlog/inicijativu nisu potrebni ljudski resursi.

X Za prijedlog/inicijativu potrebni su sljedeći ljudski resursi:

Procjenu navesti u ekvivalentima punog radnog vremena

Godina
2017.

Godina
2018.

Godina 2019.

Godina 2020.

• Plan radnih mjesta (dužnosnici i privremeno osoblje)

34 01 01 01 (Sjedište i predstavništva Komisije)

3

3

4

4

XX 01 01 02 (Delegacije)

XX 01 05 01 (Neizravno istraživanje)

10 01 05 01 (Izravno istraživanje)

Vanjsko osoblje (u ekvivalentu punog radnog vremena: EPRV) 34

34 01 02 01 (UO, UNS, UsO iz „opće omotnice”)

1

1

XX 01 02 02 (UO, LO, UNS, UsO i MSD u delegacijama)

XX 01 04 yy  35

– u sjedištu

– u delegacijama

XX 01 05 02 (UO, UNS, UsO – neizravno istraživanje)

10 01 05 02 (UO, UNS, UsO – izravno istraživanje)

Ostale proračunske linije (navesti)

UKUPNO

3

3

5

5

34 se odnosi na odgovarajuće područje politike ili glavu proračuna.

Potrebni ljudski resursi pokrit će se osobljem koje je već nadležno za upravljanje djelovanjem i/ili preraspoređeno unutar glavne uprave te, prema potrebi, bilo kojim dodatnim sredstvima koja se mogu dodijeliti nadležnoj glavnoj upravi u okviru godišnjeg postupka dodjele sredstava uzimajući u obzir proračunska ograničenja.

Opis zadaća:

Dužnosnici i privremeno osoblje

Budući da se Prijedlog nastavlja na postojeću Odluku o raspodjeli tereta, postojeći AD tim u GU CLIMA nastavit će s upravljanjem. Od 2019. potreban je dodatni službenik AD za pružanje korisničke podrške predstavnicima država članica te razvoj i upravljanje dijelom postojećeg registra Unije koji se odnosi na ESD, složenim i ključnim sustavom.

Vanjsko osoblje

Ugovorni agent (AC) potreban je za podržavanje faze prijelaza i preklapanja između postojeće i nove Odluke o raspodjeli tereta u razdoblju 2019.–2020. i pomoć u početnoj fazi nove inicijative.

3.2.4.Usklađenost s tekućim višegodišnjim financijskim okvirom

X Prijedlog/inicijativa u skladu je s postojećim višegodišnjim financijskim okvirom.

   Prijedlog/inicijativa uključuje reprogramiranje odgovarajućeg naslova višegodišnjeg financijskog okvira.

Objasniti o kakvom je reprogramiranju riječ te navesti odgovarajuće proračunske linije i iznose.

   Za prijedlog/inicijativu potrebna je primjena instrumenta za financijsku fleksibilnost ili revizija višegodišnjeg financijskog okvira.

Objasniti što je potrebno te navesti odgovarajuće proračunske linije i iznose.

3.2.5.Doprinosi trećih strana

X Prijedlogom/inicijativom ne predviđa se sudjelovanje trećih strana u financiranju.

Prijedlogom/inicijativom predviđa se sufinanciranje prema sljedećoj procjeni:

Odobrena sredstva u milijunima EUR (do tri decimalna mjesta)

Godina
N

Godina
N+1

Godina
N+2

Godina
N+3

Unijeti onoliko godina koliko je potrebno za prikaz trajanja utjecaja (vidi točku 1.6.)

Ukupno

Navesti tijelo koje sudjeluje u financiranju 

UKUPNA sredstva sufinanciranja



3.3.Procijenjeni utjecaj na prihode

X Prijedlog/inicijativa nema financijski utjecaj na prihode.

   Prijedlog/inicijativa ima sljedeći financijski utjecaj:

   za vlastita sredstva

   za razne prihode

U milijunima EUR (do tri decimalna mjesta)

Proračunska linija u okviru prihoda:

Odobrena sredstva dostupna za tekuću proračunsku godinu

Utjecaj prijedloga/inicijative 36

Godina
N

Godina
N+1

Godina
N+2

Godina
N+3

Unijeti onoliko godina koliko je potrebno za prikaz trajanja utjecaja (vidi točku 1.6.)

Članak ….

Za razne namjenske prihode navesti odgovarajuće proračunske linije rashoda.

Navesti metodu izračuna utjecaja na prihode.

(1) Odluka br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o naporima koje poduzimaju države članice radi smanjenja emisija stakleničkih plinova s ciljem ostvarenja ciljeva Zajednice vezanih za smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2020. godine (SL L 140, 5.6.2009., str. 136.).
(2) COM(2016) 0395 final
(3) COM(2016) 0110 final
(4) Uredba (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o mehanizmu za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova i za izvješćivanje o drugim informacijama u vezi s klimatskim promjenama na nacionalnoj razini i razini Unije te stavljanju izvan snage Odluke br. 280/2004/EZ (SL L 165, 18.6.2013., str. 13.).
(5) COM(2016) 483 Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o evaluaciji provedbe Odluke br. 406/2009/EC u skladu s njezinim člankom 14.
(6) Savjetovanje je trajalo od 26. ožujka do 18. lipnja 2015. i dostupno je na internetskim stranicama http://ec.europa.eu/clima/consultations/articles/0025_en.htm .
(7) Vidjeti SWD(2016) 247, Prilog 8.2.
(8) Europska komisija: Referentni scenarij EU-a 2016. za energetiku, promet i emisije stakleničkih plinova, trendovi do 2050. (EU Reference Scenario 2016, Energy, Transport and GHG Emissions, Trends to 2050).
(9) Supporting study for the Evaluation of Decision No. 406/2009/EC (Effort Sharing Decision), Ricardo Energy and Environment with Trinomic and Vito.
(10)

   SWD(2016) 247 i SWD(2016) 248. Odbor za regulatorni nadzor dao je pozitivno mišljenje o nacrtu izvješća procjene učinka, vidjeti SEC(2016) 339.

(11) SWD(2014) 15, SWD(2014) 255 final
(12) U izvješću će se predstaviti napredak država članica u ispunjavanju njihovih obveza u okviru energetske unije i njezinog sustava upravljanja.
(13) SL C , , str. .
(14) SL C , , str. .
(15) SL C , , str. .
(16) COM(2015) 80
(17) Uredba (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o mehanizmu za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova i za izvješćivanje o drugim informacijama u vezi s klimatskim promjenama na nacionalnoj razini i razini Unije te stavljanju izvan snage Odluke br. 280/2004/EC (SL L 165, 18.6.2013., str. 13.).
(18) Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL L 275, 25.10.2003., str. 32.).
(19) Odluka br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o naporima koje poduzimaju države članice radi smanjenja emisija stakleničkih plinova s ciljem ostvarenja ciljeva Zajednice vezanih za smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2020. godine (SL L 140, 5.6.2009., str. 136.).
(20) SWD(2016) 247
(21) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
(22) Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL L 275, 25.10.2003., str. 32.).
(23) ABM: activity-based management (upravljanje na temelju djelatnosti); ABB: activity-based budgeting (priprema proračuna na temelju djelatnosti).
(24) Kako je navedeno u članku 54. stavku 2. točkama (a) ili (b) Financijske uredbe.
(25) Informacije o načinima upravljanja i upućivanju na Financijsku uredbu dostupne su na internetskim stranicama BudgWeb: http://www.cc.cec/budg/man/budgmanag/budgmanag_en.html
(26) Dif. = diferencirana odobrena sredstva / Nedif. = nediferencirana odobrena sredstva.
(27) EFTA: Europsko udruženje slobodne trgovine.
(28) Zemlje kandidatkinje i, ako je primjenjivo, potencijalne zemlje kandidatkinje sa zapadnog Balkana.
(29) Smanjenje emisija stakleničkih plinova (ublažavanje).
(30) Subvencija za Europsku agenciju za okoliš.
(31) Tehnička i/ili administrativna pomoć i rashodi za potporu provedbi programa i/ili djelovanja EU-a (prijašnje linije „BA”), neizravnih istraživanja i izravnih istraživanja.
(32) Rezultati se odnose na proizvode i usluge koji se isporučuju (npr. broj financiranih studentskih razmjena, broj kilometara izgrađenih prometnica itd.).
(33) Tehnička i/ili administrativna pomoć i rashodi za potporu provedbi programa i/ili djelovanja EU-a (prijašnje linije „BA”), neizravnih istraživanja i izravnih istraživanja.
(34) UO = ugovorno osoblje; LO = lokalno osoblje; UNS = upućeni nacionalni stručnjaci; UsO = ustupljeno osoblje; MSD = mladi stručnjaci u delegacijama.
(35) U okviru gornje granice za vanjsko osoblje iz odobrenih sredstava za poslovanje (prijašnje linije „BA”).
(36) Kad je riječ o tradicionalnim vlastitim sredstvima (carine, pristojbe na šećer), navedeni iznosi moraju biti neto iznosi, to jest bruto iznosi umanjeni za 25 % na ime troškova naplate.

Bruxelles, 20.7.2016.

COM(2016) 482 final

PRILOZI

Prijedlogu
UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030. za otpornu energetsku uniju i ispunjenje obveza u okviru Pariškog sporazuma te o izmjeni Uredbe br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o mehanizmu za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova i za izvješćivanje o drugim informacijama u vezi s klimatskim promjenama

{SWD(2016) 247 final}
{SWD(2016) 248 final}


PRILOG I.

Smanjenja emisija stakleničkih plinova 2030. ispod razine iz 2005. utvrđena u skladu s člankom 4. stavkom 3.

Belgija

–35 %

Bugarska

–0 %

Češka

–14 %

Danska

–39 %

Njemačka

–38 %

Estonija

–13 %

Irska

–30 %

Grčka

–16 %

Španjolska

–26 %

Francuska

–37 %

Hrvatska

–7 %

Italija

–33 %

Cipar

–24 %

Latvija

–6 %

Litva

–9 %

Luksemburg

–40 %

Mađarska

–7 %

Malta

–19 %

Nizozemska

–36 %

Austrija

–36 %

Poljska

–7 %

Portugal

–17 %

Rumunjska

–2 %

Slovenija

–15 %

Slovačka

–12 %

Finska

–39 %

Švedska

–40 %

Ujedinjena Kraljevina

–37 %

SMANJENJE EMISIJA STAKLENIČKIH PLINOVA U DRŽAVAMA ČLANICAMA NA TEMELJU ČLANKA 4.

PRILOG II.

DRŽAVE ČLANICE ZA KOJE DOLAZI U OBZIR OGRANIČENO PONIŠTAVANJE EMISIJSKIH JEDINICA U OKVIRU ETS-a RADI USKLAĐENOSTI S ČLANKOM 6.

Najveći postotak emisija 2005. utvrđen u skladu s člankom 4. stavkom 3. ove Uredbe

Belgija

2 %

Danska

2 %

Irska

4 %

Luksemburg

4 %

Malta

2 %

Nizozemska

2 %

Austrija

2 %

Finska

2 %

Švedska

2 %



PRILOG III.

UKUPNA NETO UKLANJANJA IZ ISKRČENIH ZEMLJIŠTA, POŠUMLJENIH ZEMLJIŠTA, POLJOPRIVREDNIH ZEMLJIŠTA KOJIMA SE GOSPODARI I TRAVNJAKA KOJIMA SE GOSPODARI KOJE DRŽAVE ČLANICE MOGU UZETI U OBZIR RADI USKLAĐENOSTI ZA RAZDOBLJE OD 2021. DO 2030. NA TEMELJU ČLANKA 7.

Najveća količina izražena u milijunima tona ekvivalenta CO2

Belgija

3,8

Bugarska

4,1

Češka

2,6

Danska

14,6

Njemačka

22,3

Estonija

0,9

Irska

26,8

Grčka

6,7

Španjolska

29,1

Francuska

58,2

Hrvatska

0,9

Italija

11,5

Cipar

0,6

Latvija

3,1

Litva

6,5

Luksemburg

0,25

Mađarska

2,1

Malta

0,03

Nizozemska

13,4

Austrija

2,5

Poljska

21,7

Portugal

5,2

Rumunjska

13,2

Slovenija

1,3

Slovačka

1,2

Finska

4,5

Švedska

4,9

Ujedinjena Kraljevina

17,8

Najviše ukupno:

280

PRILOG IV.

UKUPNA PRILAGODBA NA TEMELJU ČLANKA 10. STAVKA 2.

Ukupna prilagodba na temelju članka 10. stavka 2. izražena u tonama ekvivalenta CO2 

Bugarska

1 602 912

Češka

4 440 079

Estonija

145 944

Hrvatska

1 148 708

Latvija

547 061

Litva

2 165 895

Mađarska

6 705 956

Poljska

7 456 340

Portugal

1 655 253

Rumunjska

10 932 743

Slovenija

178 809

Slovačka

2 160 210