KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA Prema kružnom gospodarstvu: program nulte stope otpada za Europu /* COM/2014/0398 final/2 */
Prema
kružnom gospodarstvu: program nulte stope otpada za Europu 1. Uvod:
kružno
gospodarstvo kao potpora održivom rastu Vrijedni
materijali ne iskorištavaju
se dovoljno u našim
gospodarstvima. U svijetu u kojemu potražnja
i tržišno natjecanje za ograničenim i ponekad rijetkim resursima
neprestano rastu, a opterećenje
resursa uzrokuje sve veće
propadanje i osjetljivost okoliša,
Europa može ostvariti
gospodarsku i ekološku
korist boljim korištenjem
tim resursima. Od industrijske revolucije u našim se gospodarstvima razvio uzorak rasta
po načelu „uzmi, izradi, konzumiraj, baci” —
linearni model koji se temelji na pretpostavci da su resursi obilni, dostupni
te da ih se lako može crpiti
i jeftino odlagati. Sve je jasnije da se time ugrožava konkurentnost Europe. Prelazak
na kružno gospodarstvo nužan je za završetak programa učinkovitoga korištenja
resursima u okviru strategije Europa 2020. za pametan, održiv i uključiv rast[1].
Veći i održivi napredak učinkovitoga korištenja resursima nadohvat su ruke i mogu
donijeti veliku gospodarsku korist. U
sustavima kružnoga
gospodarstva dodana se vrijednost proizvoda zadržava što je dulje moguće i ne stvara se otpad. Njima se resursi
zadržavaju u
gospodarstvu nakon kraja uporabnog vijeka proizvoda kako bi se opetovano produktivno
upotrebljavali i tako stvarali novu vrijednost. Za prelazak na kružno gospodarstvo potrebne su promjene u
cijelom lancu vrijednosti, od dizajna proizvoda do novih poslovnih i tržišnih
modela, od novih načina
pretvaranja otpada u resurse do novih načina
ponašanja potrošača.
To podrazumijeva potpunu promjenu sustava i inovacije, ne samo u tehnologiji,
već i u
organizaciji, društvu,
metodama financiranja i politikama. Čak će i u vrlo kružnom gospodarstvu ostati neki elementi
linearnosti, u vidu potrebnih novih resursa i odlaganja preostalog otpada. Industrija
već prepoznaje jaki
potencijal za stvaranje gospodarske vrijednosti poboljšanjem produktivnosti resursa.
Procjenjuje se da bi se poboljšanjem učinkovitoga korištenja resursima u cijelom lancu vrijednosti
moglo pridonijeti smanjenju potrebe za unosom materijala za 17 – 24 % do 2030.[2],
a boljim korištenjem
resursima u europskoj bi se industriji mogle ostvariti uštede od 630 milijardi eura godišnje[3]. Rezultati istraživanja usmjerenih na potrebe poduzeća temeljenih na oblikovanju modela na
razini proizvoda pokazuju znatne mogućnosti
uštede
materijalnih troškova za
industriju EU-a zahvaljujući
pristupima kružnoga
gospodarstva te potencijal za povećanje
BDP-a EU-a do 3,9 %[4]
stvaranjem novih tržišta i proizvoda te vrijednosti za poduzeća. Nije stoga iznenađujuće da poduzeća neprestano rade na poboljšanju upravljanja resursima, no sputana
su nizom tržišnih prepreka. Europska
platforma za učinkovito
korištenje resursima[5] na
visokoj razini, koja okuplja izabrane vlade, poduzeća i organizacije civilnog društva, pozvala je na djelovanje u svrhu
prelaska na kružno
gospodarstvo koje se temelji više na
ponovnom korištenju i
visokokvalitetnom recikliranju, a puno manje o primarnim sirovinama. Komisija
je 2011. Planom za Europu koja se učinkovito koristi resursima[6]
predložila okvir za djelovanje te naglasila potrebu za integriranim pristupom u
mnogim područjima i na mnogim razinama politike. Glavne zamisli Plana sada se
dalje razvijaju u okviru Sedmog programa djelovanja za okoliš (7. PDO)[7]. Prelaskom
na modele kružnoga gospodarstva osigurava se svjetlija budućnost europskog
gospodarstva. Njime bi se Europi olakšalo suočavanje sa sadašnjim i budućim izazovima svjetskog
pritiska na resurse i rastuće nesigurnosti opskrbe. Stalno vraćanje resursa u
aktivno korištenje njima, smanjenje količine otpada i ovisnosti o nesigurnim
opskrbama izravno rezultiraju povećanjem otpornosti i konkurentnosti.
Smanjenjem povezanosti gospodarskog rasta i korištenja resursima i njegovih
učinaka otvara se mogućnost trajnog održivog rasta. U razdoblju od 2000. do 2011. produktivnost resursa u EU-u porasla je
za 20 %, no to bi djelomično mogao biti učinak recesije. Zadržavanjem te
stope omogućio bi se daljnji porast za 30 % do 2030., BDP bi mogao porasti
za gotovo 1 % te bi se otvorilo više od dva milijuna radnih mjesta više
nego uobičajenim načinom rada[8].
Jačanje napora za povećanje produktivnosti resursa ići će ruku pod ruku s
postojećim ciljevima politike EU-a poput smanjenja emisije stakleničkih plinova,
povećanja energetske učinkovitosti, održive reindustrijalizacije gospodarstva EU-a i osiguravanja
pristupa sirovinama, smanjivanjem istovremeno učinaka na okoliš. Postoji širok spektar dokazanih mjera za promidžbu učinkovitoga
korištenja resursima koje su pokazale isplativost i potencijal za sustavniju
primjenu. Poduzete su i mjere kojima se omogućuje da te promjene rezultiraju i
otvaranjem dodatnih radnih mjesta, posebno Komunikacijom o zelenom
zapošljavanju[9]
i Zelenim akcijskim planom za MSP-ove[10]. 2. Uspostavljanje
povoljnog političkog
okvira Tržišta
su važan pokretač učinkovitoga korištenja resursima i kružnoga gospodarstva, s
obzirom na to da su materijali i energija postali najvažniji troškovi
proizvodnje mnogih poduzeća. Međutim, iako tržišta već potiču promjene, postoje
mnoge tržišne prepreke učinkovitom i djelotvornom upravljanju resursima.
Sprječavanjem stvaranja otpada, ekološkim dizajnom, ponovnom uporabom otpada i
sličnim mjerama poduzeća u EU-u mogla bi ostvariti neto uštedu od 600 milijardi eura,
odnosno 8 % godišnjeg prometa, a godišnje emisije stakleničkih plinova
istovremeno bi se smanjile za 2 do 4 %[11]. Ipak,
da bi se to ostvarilo, potrebno je ukloniti tržišne
prepreke koje sprječavaju
razvoj takvih mogućnosti. Dok
produktivnost resursa koristi velikom broju sektora, njome će i europska
poduzeća imati koristi od brzog rasta tržišta eko-industrije, za koje se
predviđa da će se udvostručiti u razdoblju od 2010. do 2020. Na međunarodnom
planu poboljšanja učinkovitoga korištenja resursima potrebna su velikom broju
industrijskih sektora. Zbog
postojeće infrastrukture, poslovnih modela i tehnologije, kao i zbog načina
ponašanja, gospodarstva su „zarobljena” u linearnom modelu. Poduzećima možda nedostaju informacije, pouzdanje i
kapaciteti za prihvaćanje rješenja kružnoga gospodarstva. Financijskim se
sustavom često ne
osiguravaju ulaganja u poboljšanje učinkovitosti ili inovativne poslovne
modele koji se smatraju rizičnijima i
složenijima, što odbija mnoge tradicionalne ulagače. Navike potrošača
također mogu
predstavljati prepreku razvoju novih proizvoda i usluga. Takve su prepreke često trajno prisutne u okruženju u kojem tržišne
cijene nisu odraz stvarne cijene koju društvo
plaća zbog korištenja resursima, a politika ne šalje snažne i dosljedne signale za prelazak na
kružno gospodarstvo.
Komisija
će, na temelju
podataka o ključnim
proizvodima, materijalima i lancima vrijednosti, s dionicima raditi na razvoju
povoljnog okvira za kružno
gospodarstvo korištenjem
mjerama kojima se obuhvaća
pametno donošenje
propisa, instrumenti temeljeni na tržištu, istraživanje i inovacije, poticaji, razmjena
informacija i podrška
dobrovoljnim pristupima. Takvim okvirom pridonijet će se postizanju cilja održivog industrijskog preporoda u EU-u, a
temeljit će se na proaktivnoj
ulozi potrošača i poduzeća, s posebnim naglaskom na mala i
srednja poduzeća. U međunarodnim krugovima EU bi
trebao blisko surađivati s ostalim partnerima, na multilateralnoj i
bilateralnoj razini, kako bi se osigurao maksimalan učinak kružnoga gospodarstva. Komisija će: — dalje
analizirati najveće
nedostatke tržišta i upravljanja koji ometaju sprječavanje stvaranja otpadnog materijala i
njegovu ponovnu uporabu, uzimajući u
obzir heterogenost vrsta materijala i njihova korištenja, kako bi se stvorio okvir politike
pogodne za učinkovito
korištenje resursima
na razini EU-a. 2.1.
Dizajn i inovacije za kružno
gospodarstvo Umjesto
oslanjanja na rješenja usmjerena na kraj uporabnog vijeka proizvoda, u kružnom
se gospodarstvu dizajnom eliminira otpad, a inovacije su prisutne u cijelom
lancu vrijednosti. Time se, primjerice, mogu obuhvaćati: ·
smanjenje količine
materijala potrebnih za izvršenje određene usluge (smanjenje opterećenja); ·
produljenje uporabnog
vijeka proizvoda (trajnost); ·
smanjenje korištenja energijom
i materijalima u fazama proizvodnje i korištenja (učinkovitost); ·
smanjenje korištenja, u proizvodima i postupcima
proizvodnje, materijalima koji su opasni ili ih je teško reciklirati
(zamjena); ·
stvaranje tržišta za
sekundarne sirovine (reciklirane) (na temelju standarda, javne nabave itd.); ·
osmišljavanje proizvoda
jednostavnih za održavanje, popravljanje, poboljšanje, preradu ili recikliranje
(ekološki dizajn); ·
razvijanje potrebnih usluga za potrošače u tom pogledu (usluge
održavanja/popravka itd.); ·
poticanje i podupiranje potrošača
u smanjenju otpada i visokokvalitetnom odvajanju; ·
poticanje sustava
odvajanja i prikupljanja otpada kojima se troškovi recikliranja i ponovne
uporabe smanjuju na najmanju moguću mjeru; ·
olakšavanje stvaranja industrijskih
klastera kojima se sprječava da nusproizvodi postanu otpad (industrijska
simbioza); i ·
poticanje većeg i boljeg izbora za
potrošače putem unajmljivanja, pozajmljivanja ili dijeljenja usluga umjesto kupnje
proizvoda, štiteći
istovremeno interese potrošača (u vidu troškova, zaštite, informiranja,
ugovornih uvjeta, aspekata osiguranja itd.). Važna
polazna točka je osmišljavanje proizvodnih postupaka, proizvoda i usluga.
Proizvodi se mogu redizajnirati da bi se, umjesto njihova bacanja, dulje
koristili, popravljali, poboljšavali, prerađivali ili naposljetku reciklirali.
Proizvodni postupci mogu se više temeljiti na ponovnom korištenju proizvodima i
sirovinama te na mogućnosti obnove prirodnih resursa, a inovativnim se
poslovnim modelima može uspostaviti novi odnos između poduzeća i potrošača. Dijagramom
u nastavku pojednostavljenim se načinom
prikazuju glavne faze modela kružnoga
gospodarstva, pri čemu se
svakom od njih omogućuje
smanjenje troškova i
ovisnosti o prirodnim resursima, povećanog
rasta i stvaranja novih radnih mjesta, kao i ograničenja količine otpada i štetnih emisija u okoliš. Faze su međusobno povezane: materijali se
primjerice mogu koristiti u nekoliko navrata tijekom procesa, u industriji se
razmjenjuju nusproizvodi, proizvodi se obnavljaju ili prerađuju ili potrošači
biraju sustave kojima se kombiniraju proizvodi i usluge. Cilj je smanjiti količinu resursa koji izlaze iz kruga te time
omogućiti optimalno
funkcioniranje sustava. Nekim
politikama i instrumentima EU-a već su osigurani alati i poticaji u skladu s
modelom kružnoga gospodarstva. Hijerarhijom otpada koja je temelj našeg
zakonodavstva o otpadu sve se više usvajaju preferirane mogućnosti sprječavanja nastanka otpada, pripreme za
ponovnu uporabu i recikliranje te odvraćanje
od odlaganja otpada. Cilj politike o kemikalijama postupno je isključivanje posebno zabrinjavajućih otrovnih tvari. Neke mjere za ekološki dizajn proizvoda koji koriste
energiju uključuju
uvjete o trajnosti i olakšavanju
recikliranja. Biogospodarskom strategijom[12] promiče se održivo i integrirano korištenje
biološkim resursima i tokovima otpada za proizvodnju hrane te energetskih
proizvoda i proizvoda dobivenih od bioloških sirovina. Klimatskom politikom
stvaraju se poticaji za uštedu energije i smanjenje emisije stakleničkih
plinova. Zajedničkim
i dosljednim okvirom EU-a za promicanje kružnoga gospodarstva olakšat će se
povezivanje tih elemenata s programom Obzor 2020. u svrhu nošenja s izazovima u
području istraživanja i inovacija[13]. Kako bi podržala dizajn i inovacije za više kružno gospodarstvo, Komisija će: — u
okviru programa EU-a za istraživanje i
inovacije (Obzor 2020.) predstaviti mogućnosti
postupnog prelaska na kružno
gospodarstvo na razini Europe putem velikih projekata u području inovacija usmjerenih na suradnju u
lancima vrijednosti i između njih,
poticanje razvoja vještina te
potporu primjeni inovativnih rješenja na
tržištu, — uspostaviti produbljeno partnerstvo
radi potpore istraživanju i inovativnim politikama za
kružno gospodarstvo; — olakšati razvoj više kružnih modela za proizvode i usluge, među ostalim i dosljednijom politikom
proizvoda, te dalje razvijati primjenu Direktive o ekološkom dizajnu, uzimajući u obzir kriterije povezane s učinkovitim korištenjem resursima, uključujući buduće prioritetne skupine proizvoda iz Plana
rada 2015. – -2017., i — poticati načelo višestrukoga korištenja u održivom korištenju biomasom, uzimajući u obzir sve sektore koji koriste
biomasu, tako da se ona može koristiti na najučinkovitiji način. 2.2.
Poticanje ulaganja u rješenja za kružno gospodarstvo EU
i države članice trebali bi poticati ulaganje u
inovacije kružnoga
gospodarstva i korištenje
njima te, u kontekstu reforme financijskog sustava, raditi na uklanjanju
prepreka povećanju
privatnog financiranja za učinkovito
korištenje resursima.
U nedavne prijedloge Komisije o nefinancijskom izvješćivanju[14], dugoročnom financiranju[15]
i strukovnim mirovinskim fondovima[16] uključeni su zahtjevi za otkrivanje
relevantnih informacija o okolišu ulagačima ili za razmatranje rizika ulaganja
povezanih s oskudnošću
resursa i klimatskim promjenama. Kako
bi se smanjio rizik za ulagače,
razvijaju se inovativni financijski instrumenti poput Instrumenta za
financiranje prirodnog kapitala Komisije i Europske investicijske banke. I
javno-privatna partnerstva (JPP) učinkoviti
su instrumenti za poticanje privatnog djelovanja i ulaganja u učinkovito korištenje resursima. JPP-om „Industrija održivog postupka putem resursne i
energetske učinkovitosti” (SPIRE) i zajedničkom tehnološkom inicijativom „Bioindustrija” aktivno se pridonosi postizanju ciljeva
kružnoga
gospodarstva. Politika
ima dodatnu ulogu u poticanju pravih signala za ulaganje u učinkovito korištenje resursima ukidanjem subvencija
koje imaju štetan učinak na okoliš te smanjenjem oporezivanja rada, a povećanjem oporezivanja onečišćenja
i resursa. O napretku u reformi poreza za zaštitu okoliša u EU-u raspravlja se u okviru
Europskog semestra koordinacije ekonomske politike. Kako bi potaknula ulaganja u kružno gospodarstvo, Komisija će: —
usredotočiti se na
perspektivna područja utvrđena tijekom Okruglog stola o
financiranju učinkovitoga
korištenja resursima[17],
uključujući inovativne financijske instrumente
kojima će se u računovodstvenim pravilima za poduzeća odražavati problemi s resursima, pojašnjavati odgovornosti financijskih
institucija za održivost
(fiducijarne obveze), razviti metodologija za „test pritiska na resurse” za poduzeća te istražiti potencijal tržišta
obveznica za usmjeravanje dodatnih sredstava prema projektima za učinkovito korištenje resursima, — pripremiti
smjernice o mogućnostima koje se nude novim direktivama o javnoj nabavi u
području zelene javne nabave (GPP) i preporuku o praćenju rezultata država
članica u postizanju cilja od 50 % zelene javne nabave[18],
poduprijeti
inovativne instrumente, poput pretkomercijalne nabave i javne nabave za
inovacije, te olakšati
uspostavljanje mreža javnih
tijela za zelenu javnu nabavu, i — još više integrirati prioritete kružnoga
gospodarstva u financiranje EU-a i poticati države članice na korištenje dostupnim sredstvima EU-a u
programima i projektima povezanima s kružnim gospodarstvom, posebno putem
europskih strukturnih i investicijskih fondova. 2.3.
Usmjeravanje djelovanja poduzeća i potrošača i potpora MSP-ovima Poduzeća i potrošači
i dalje su ključni
akteri prelaska na kružno
gospodarstvo. Odluke na višoj i nižoj razini u lancu vrijednosti moraju
biti bolje međusobno
povezane kako bi se omogućili
dosljedni poticaji između
proizvođača, ulagača, distributera, potrošača
i subjekata koji se bave recikliranjem te kako bi se osigurala poštena raspodjela troškova i koristi. Potrebno je upotrijebiti
tržišne mehanizme kako bi se osigurala najučinkovitija raspodjela i korištenje resursima, a ako postoje tržišni
nedostaci ili prepreke inovacijama, potrebno ih je ukloniti. Potrebno je
razviti funkcionalna tržišta sekundarnih materijala. Posebnu bi
pozornost trebalo posvetiti omogućavanju
poduzetnicima da uđu na
potencijalna nova tržišta povezana s kružnim gospodarstvom te osiguravanju da je
na tržištu rada dostupna radna snaga s potrebnim
vještinama. Potrošačima bi trebalo omogućiti donošenje informiranih pružanjem boljih informacija o ekološkoj ispravnosti različitih proizvoda. Na
Europskoj platformi za učinkovito
korištenje resursima[19]
utvrđene su važne prilike za poduzeća u različitim fazama „kruga” ponovnim korištenjem materijalima u proizvodnim
postupcima ili različitim
segmentima izvornog opskrbnog lanca ili u drugim opskrbnim lancima. Te prilike
temelje se na iskustvu u uspješnim
inicijativama koje imaju potencijal rasta i šire primjene, a uključuju: ·
u
fazi proizvodnje: standarde održive
nabave, dobrovoljne programe koje vode industrija i maloprodaja te industrijsku
simbiozu kojom se stvaraju tržišta za nusproizvode; ·
u
fazi distribucije: bolje informacije o resursima sadržanima u proizvodima i o načinu na koji se proizvode može popraviti ili reciklirati, iz
preporuka Platforme navedenih kao „putovnice
za proizvode”; i ·
u
fazi potrošnje: modele zajedničke potrošnje
temeljene na posuđivanju,
zamjeni, razmjeni i najmu proizvoda te sustave kojima se kombiniraju proizvodi
i usluge kako bi se ostvarila veća vrijednost iz
slabo iskorištene imovine ili resursa (npr. automobila, alata, smještaja). U
pilot-fazi mjerenja ekološkog učinka utvrđenoj Komunikacijom Komisije o „Uspostavi jedinstvenog tržišta ekoloških proizvoda”[20] dionici surađuju na
razvoju zajedničkog,
dogovorenog načina
mjerenja učinka koji
proizvodi i organizacije imaju na okoliš.
Nakon pilot-faze, Komisija će
procijeniti uspješnost tih
metoda kako bi se mogle primijeniti na postojeće ili nove instrumente s ciljem poboljšanja ekološke učinkovitosti proizvoda. Područje primjene tih mjera potrebno je proširiti kako bi se osigurali dobri okvirni
uvjeti i jednake prilike svim poduzećima za
prilagodbu vodećim
svjetskim trendovima povezanima s resursima, nagradila najbolja poduzeća, potaknuli novi poduzetnici na razvoj
poslovnih rješenja
budućnosti i
testirali na tržištu te osigurale vjerodostojne
informacije potrošačima. Procesom u koji je uključeno više dionika pokrenutim u okviru Europske
potrošačke agende[21]
istaknuta je potreba za učinkovitim
alatima protiv obmanjujućih i
neosnovanih deklaracija o prihvatljivosti za okoliš. Radna
snaga mora raspolagati odgovarajućim vještinama kako bi se osigurao učinkovit prijelaz uz otvaranje novih
radnih mjesta[22]. Na temelju Komunikacije o zelenom
zapošljavanju[23]
stvoren je okvir za mogućnosti
otvaranja radnih mjesta u više kružnom gospodarstvu u kojem se resursima učinkovito koristi. Nacionalne,
regionalne i lokalne vlasti i socijalni partneri također imaju važnu ulogu u razvoju ciljane i usklađene podrške u obliku ulaganja, infrastrukture,
tehnologije i vještina, a
posebno onih usmjerenih na potrebe MSP-ova. Oni su u dobrom položaju i za olakšavanje promjene izbora potrošača
u korist održivijih
proizvoda i usluga te za poticanje promjene ponašanja. Kako bi podržala djelovanje poduzeća, a posebno MSP-ova i potrošača,
Komisija će: — raditi
na temelju rezultata pilot-faze mjerenja ekološkog učinka, koja će trajati do 2016., utvrđivanjem načina primjene mjerenja učinka na okoliš na dizajn proizvoda i postupaka te na
informiranje potrošača o ekološki održivim izborima, —
pokrenuti široku suradnju
dionika putem aktivnosti koordinacije i podrške u okviru programa Obzor 2020. i
njegovih instrumenata, uključujući Europski institut za inovacije i tehnologiju, europske
strukturne i investicijske fondove, Akcijski plan za ekološke inovacije, Zeleni akcijski plan za
MSP-ove i Europsku potrošačku agendu, — raditi
na temelju obveza dionika u okviru Europskog inovacijskog partnerstva za
sirovine izravno povezanih s produktivnošću
resursa, —
podupirati otvaranje radnih mjesta i razvoj vještina pojačanom koordinacijom politika,
usmjeravanjem europskih sredstava prema programima koji podupiru zeleni rast,
poboljšanjem sustava
informiranja i praćenja,
uključujući putem postupka Europskog semestra i
suradnjom sa socijalnim partnerima, institucijama za obrazovanje i osposobljavanje i drugim
dionicima, i — podupirati razmjene najbolje prakse
na međunarodnoj razini. 3. Modernizacija
politike o otpadu i njezinih ciljeva: otpad kao resurs Pretvaranje
otpada u resurs dio je „zatvaranja
kruga” u sustavima kružnoga gospodarstva. Ciljevi utvrđeni u europskom zakonodavstvu ključni su pokretači poboljšanja gospodarenja otpadom poticanjem
inovacija u području
recikliranja i ponovne uporabe, ograničavanjem
odlaganja otpada, smanjenjem gubitaka resursa te poticanjem promjene ponašanja potrošača.
No, u EU-u se godišnje u
prosjeku i dalje stvara oko pet tona otpada po osobi, a tek se nešto više od trećine tog otpada učinkovito reciklira. Europska
unija utvrdila je svoju političku
obvezu[24] smanjenja stvaranja otpada,
recikliranja otpada s ciljem dobivanja velikog i pouzdanog izvora sirovina za
Uniju, oporabe energije samo iz materijala koji se ne mogu reciklirati i
prestanka odlaganja otpada. Unapređenjem
politike o otpadu stvorit će se značajne koristi za rast i otvaranje radnih
mjesta uz relativno male troškove ili
bez njih, a istovremeno će se
pridonijeti kvaliteti okoliša. U
skladu sa svjetskim tržištima očekuje se da će se ambicioznom politikom o otpadu
pokrenuti inovacije i pomoći poduzećima u EU-u da postanu još konkurentnijima u pružanju usluga gospodarenja otpadom te da će se izvoznicima iz EU-a ponuditi nove
mogućnosti na tržištu. 3.1.
Utvrđivanje ciljeva za otpad s ciljem stvaranja reciklažnog društva U
Europi je postignut znatan napredak u pretvaranju otpada u resurse i promicanju
održivih načina gospodarenja otpadom poput
recikliranja. Međutim,
rezultati među državama članicama prilično se razlikuju. U šest je država već učinkovito
ukinuto odlaganje komunalnog otpada, čime
su se njegove količine
smanjile s 90 % na
manje od 5 % u
posljednjih dvadeset godina, dok su stope recikliranja u određenim regijama dosegle 85 %. No, u drugim se državama članicama na odlagališta odvozi više od 90 % otpada, dok se reciklira manje od 5 %. Potrebni
su snažni politički poticaji kako bi se stvorila dugoročnija predvidivost ulaganja i promjena
tako da se materijali poput plastike,
stakla, metala, papira, drva, gume i drugih materijala koji se mogu reciklirati
ponovno uključe u
gospodarstvo u obliku sekundarnih sirovina po konkurentnim cijenama. Utvrđivanjem jasnih ciljeva za recikliranje
za razdoblje do 2030. osigurat će se ta
predvidivost. Odvajanjem otpada na mjestu njegova nastanka, zajedno s
odgovarajućom metodologijom
za izračun stopa
recikliranja, osigurat će se
visokokvalitetno recikliranje i pridonijeti razvoju tržišta
za opskrbu visokokvalitetnih sekundarnih sirovina. U
tu je svrhu potrebno razjasniti postojeću metodu mjerenja kojom
se procjenjuje što se uistinu reciklira jer neke države
članice trenutačno izvješćuju
o prikupljenom otpadu kao recikliranom otpadu unatoč
znatnim gubicima materijala između tih faza. Odlaganje
svog otpada koji se može
reciklirati zabranjuje se do 2025. Države
članice trebale
bi ulagati napore za prestanak odlaganja otpada do 2030. Oporaba energije,
uključujući proizvodnju energije iz otpada i
korištenje
biogorivom, imat će važnu ulogu u pogledu otpada koji se ne može ponovno iskoristiti niti reciklirati.
Za to će biti potrebno
učinkovitije korištenje nejednako raspoređenim kapacitetima za oporabu energije
koji su trenutačno
dostupni u EU-u uz mjere za izbjegavanje preopterećenja tih kapaciteta. Uspješnom se provedbom u EU-u do 2030. može izravno otvoriti više od 180 000 radnih mjesta, uz procijenjenih 400 000 radnih mjesta koja će se otvoriti provedbom zakonodavstva o
otpadu koje je na snazi[25]. Tako će se postići zadovoljavajuća razina od 10 do 40 % potražnje za sirovinama u EU-u, a istovremeno će se pridonijeti postizanju cilja EU-a
do 2030. u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova za 40 %, što je jednako 62 Mt CO2 godišnje, koje bi se izbjegle u 2030. Za povećanje gospodarskih, društvenih i ekoloških koristi boljeg gospodarenja
komunalnim otpadom, Komisija predlaže: — povećanje ponovne uporabe i recikliranja
komunalnog otpada na barem 70 % do 2030., — povećanje stope recikliranja ambalažnog otpada na 80 % do 2030., s međustopama od 60 % do 2020. i 70 % do 2025., uključujući ciljeve za pojedinačne materijale, — zabranu
odlaganja otpada koji se može
reciklirati (npr. plastika, metal, staklo, papir i karton te biorazgradiv
otpad) do 2025., dok bi države članice trebale uložiti napore za prestanak odlaganja otpada
do 2030.[26], — daljnju
promidžbu razvoja tržišta
za visokokvalitetne sekundarne sirovine, uključujući putem ocjenjivanja dodatne vrijednosti
kriterija za prestanak statusa otpada za posebne materijale, i — pojašnjenje metode izračuna za reciklirane materijale kako bi se
osiguralo visokokvalitetno recikliranje. 3.2.
Pojednostavljenje i bolja provedba zakonodavstva o otpadu Navedeni
ciljevi državama članicama ostavljaju mogućnost fleksibilnosti u odlučivanju kako će ih postići. No, postoji značajne mogućnosti dodatnog pojednostavljenja i
poboljšanja provedbe
zakonodavstva na nacionalnoj razini i smanjenja postojećih razlika. U
2012. godini Komisija je izradila pregled rezultata u gospodarenju otpadom i
planove s posebnim preporukama za države članice s najslabijim rezultatima. Pružanjem pomoći u rješavanju slabih točaka u ranoj fazi provedbe zakonodavstva
u partnerstvu s državama članicama, Komisija će i dalje posebnu pozornost posvećivati državama članicama koje su najdalje od postizanja
navedenih ciljeva. Pokazalo
se da gospodarske mjere imaju ključnu ulogu
u poboljšanju gospodarenja
otpadom na nacionalnoj razini, posebno oporezivanje odlaganja i spaljivanja
otpada, načelo „plati koliko baciš” i prošireni sustavi odgovornosti proizvođača
ili poticaji lokalnim vlastima za promicanje sprječavanja nastanka, ponovne uporabe i
recikliranja otpada. Zabrane odlaganja otpada također su se pokazale učinkovitima. Određivanjem minimalnih zahtjeva za sustave
odgovornosti proizvođača na razini EU-a pridonijet će se smanjenju troškova i uklanjanju prepreka s kojima se
suočavaju proizvođači
koji moraju poštovati
nekoliko nacionalnih sustava u EU-u. Napori
država članica mogu se poduprijeti iz europskih
fondova koji su usmjereni prema integriranim rješenjima za gospodarenje otpadom, uključujući odvojeno prikupljanje, ponovno korištenje i infrastrukturu za recikliranje.
Odlagališta otpada ili
samostalne spalionice u budućnosti neće dobivati potporu. Da
bi se dostupni kapaciteti za gospodarenje otpadom najbolje iskoristili,
potrebno je bolje planiranje i dijeljenje informacija u EU-u, a može se tolerirati i slanje otpada unutar
EU-a u najmodernija i najučinkovitija
postrojenja, barem kao prijelazna mjera. Postoji
prostor za daljnju racionalizaciju i olakšanje
prikupljanja podataka i izvješćivanje
na nacionalnoj razini te za povećanje
pouzdanosti i dosljednosti podataka u cijelom EU-u. Donošenjem zajedničkih pokazatelja olakšat će se poboljšanje praćenja i vrednovanja rezultata država članica[27]. Mjere
za daljnje pojednostavljenje pravne stečevine
o otpadu i osiguranje učinkovitosti
i djelotvornosti nadovezat će se na
već uložene napore za smanjenje administrativnih
troškova politike
otpada putem, primjerice, izuzetaka od uvjeta za zbrinjavanje otpada za određene MSP-ove ili napora za uspostavljanje
obvezne razmjene elektroničkih
podataka o prijevozu otpada. Kako bi se osiguralo da se
pojednostavljenjem i boljom provedbom ostvare koristi od zakonodavstva EU-a,
Komisija predlaže: — rješavanje preklapanja između ciljeva povezanih s otpadom i usklađivanje definicija, — znatno pojednostavljenje obveza
izvješćivanja za države članice, uključujući pojašnjavanje i racionalizaciju
metoda izračuna za ciljeve povezane s komunalnim otpadom, otpadom na
odlagalištima i ambalažnim otpadom, — dopuštanje državama članicama da izuzmu MSP-ove ili poduzeća koja se bave prikupljanjem i/ili prevoženjem vrlo malih količina neopasnog otpada, od općih uvjeta o dozvolama ili upis iz
Okvirne direktive o otpadu, — uvođenje godišnjeg izvješćivanja putem jedinstvene točke za unos svih podataka o otpadu te
usklađivanje statističkih podataka o otpadu s uvjetima
zakonodavstva EU-a o otpadu, uspoređujući nacionalne metode sa standardima
Eurostata, — uvođenje uvjeta
za razvoj računalnih sustava za praćenje podataka i provjeru koju će vršiti treća strana u državama članicama, —
uspostavu mehanizma ranog upozoravanja kako bi se osiguralo da države članice uspostave odgovarajući skup mjera za pravovremeno postizanje
ciljeva, — utvrđivanje minimalnih uvjeta za rad sustava
proširenih
odgovornosti proizvođača koji bi se mogli dalje razvijati na
nacionalnoj razini ili u smjernicama EU-a te promicanje korištenja gospodarskim instrumentima u državama članicama, i —
promicanje izravnih ulaganja u mogućnosti
gospodarenja otpadom na vrhu hijerarhije otpada (prevencija, ponovna uporaba,
recikliranje). 3.3.
Rješavanje posebnih izazova povezanih s otpadom Potrebni
su pristupi koji su posebno osmišljeni za
svaki pojedini izazov povezan s otpadom i znatnim gubitkom resursa ili učincima na okoliš. Sprječavanje stvaranja otpada: kao
prvi prioritet koji utječe na sve
faze kružnoga
gospodarstva, potrebno je osigurati manje stvaranje otpada. Države članice nedavno su donijele programe za
sprječavanje stvaranja
otpada, kako se zahtijevalo Okvirnom direktivom o otpadu, i trenutačno ih ocjenjuje Europska agencija za okoliš. Na temelju procjene Agencije, Komisija
će razviti
inicijative za promidžbu dobre
prakse u EU-u u pogledu sprječavanja
stvaranja otpada. Morski
otpad: morskim
otpadom onečišćuju se plaže, nanosi se šteta životu u moru i stvara dugoročan problem s otpadom koji je skupo čistiti. U okviru 7. programa djelovanja
za okoliš poziva se na
utvrđivanje glavnog
cilja na razini Unije u pogledu količinskog
smanjenja koji se temelji na mjerama o izvorima emisija. Potpunom
provedbom mjera iz revidiranog zakonodavstva EU-a o otpadu, količina morskog otpada mogla bi se smanjiti
za 13 % do 2020. i za 27 % do 2030. Postavljanjem određenog cilja smanjenja do 2020. dao bi se
jasan znak državama članicama koje trenutačno razvijaju mjere za postizanje „dobrog ekološkog stanja” za morske vode do 2020. na temelju
Okvirne direktive o pomorskoj strategiji te bi se stvorio poticaj za razvoj
akcijskih planova za morski otpad u okviru četiriju regionalnih konvencija o moru.
Ostale mjere na razini EU-a koje, između
ostalog, obuhvaćaju i
rezultate ocjene Direktive o lučkim uređajima za prihvat[28]
koja je u tijeku, također
pridonose postizanju tog cilja. Druga faza u postizanju cilja smanjenja bit će razvijena u dogledno vrijeme na
temelju daljnje analize potencijala za smanjenje iz drugih izvora na kopnu i
moru, uzimajući u
obzir obvezu preuzetu na konferenciji Rio+20 za postizanje značajnog smanjenja morskog otpada do 2025. Građevinski
otpad i otpad od rušenja: tržišta za reciklirane materijale nužna
su za povećanje stope recikliranja građevinskog otpada i otpada od rušenja.
Projektiranje za bolje upravljanje građevinskim otpadom i otpadom od rušenja te
povećanje mogućnosti recikliranja i udjela recikliranog materijala u
građevinskim materijalima bit će uključeno u okvir za procjenu ekološke
učinkovitosti zgrada, kako je navedeno u Komunikaciji Komisije o mogućnostima
učinkovitoga korištenja resursima u građevinskom sektoru[29]. Nadalje,
u okviru predloženog mehanizma za rano upozoravanje pratit će se rezultati država članica u odnosu na cilj od 70 % recikliranog otpada do 2020.,
uključujući mjere poput povećanja pristojbi za odlaganje građevinskog otpada i otpada od rušenja ili dodatnih obveza sortiranja na
lokacijama velikih rušenja
kako bi se poboljšala
kvaliteta reciklata. Otpad
od hrane:
procjenjuje se da se do 30 % hrane proizvedene diljem svijeta izgubi ili
baci. Komisija razmatra predstavljanje konkretnih prijedloga za smanjenje
otpada od hrane. Opasan
otpad: odgovarajuće upravljanje opasnim otpadom i dalje je
izazov jer nedostaju podaci o stvarnom postupku obrade te vrste otpada. Za početak će se uvođenjem registara opasnog otpada i utvrđivanjem kapaciteta i prepreke u
sustavima gospodarenja opasnim otpadom u državama članicama poboljšati vođenje evidencije i sljedivost. Ti bi se
registri postupno mogli proširiti na
druge vrste otpada, kao što je to
već slučaj u nekoliko država članica. Plastični otpad: očekuje se da će proizvodnja plastike u EU-u rasti
otprilike 5 % godišnje. Dok se samo 24 % plastičnog otpada reciklira, gotovo 50 % odlaže se na odlagališta otpada, a ostatak se spaljuje.
Tijekom javnog savjetovanja o plastičnom
otpadu koje je Komisija provela 2013.[30] pokazao se značajan potencijal za održivije korištenje plastikom te se podržalo ukidanje odlaganja plastičnog otpada i bolji dizajn plastike i
plastičnih proizvoda.
Nedavni prijedlog Komisije kojim se državama
članicama omogućuje ograničavanje korištenja plastičnim vrećicama[31], kao i prijedlozi za
povećanje
recikliranja i prekid odlaganja otpada predstavljeni u ovoj Komunikaciji, važni su koraci za poboljšanje gospodarenja plastičnim otpadom. Recikliranje
kritičnih
sirovina:
iako su sve sirovine važne,
kritične sirovine
zaslužuju posebnu
pozornost, s obzirom na to da je njihova proizvodnja na svjetskoj razini
koncentrirana u nekoliko država, dok
mnoge od njih imaju nisku stopu zamjenjivosti i recikliranja. Komisija promiče učinkovito korištenje kritičnim sirovinama i njihovo recikliranje u
okviru Inicijative o sirovinama[32] i Europskog
partnerstva za inovacije u području
sirovina. Nezakonite
pošiljke
otpada:
Komisija će poduzeti mjere
za osiguranje usklađenosti s
relevantnim zakonodavstvom EU-a, posebno Uredbom (EZ) br. 1013/2006 o pošiljkama otpada kako je nedavno
izmijenjena u svrhu jačanja
inspekcija pošiljki
otpada. Recikliranje
fosfora: fosfor
je ključni resurs za
proizvodnju hrane, ali postoje znatni rizici u sigurnosti opskrbe njime, a
njegovim trenutačnim korištenjem dolazi do stvaranja otpada i
gubitaka u svim fazama uporabnog ciklusa. Na temelju Savjetodavne komunikacije
o održivoj uporabi
fosfora[33], Komisija razvija okvir za daljnje
djelovanje. Za rješavanje posebnih izazova povezanih
s otpadom Komisija: — predlaže da se teži cilju smanjenja morskog otpada
za 30 % do 2020. za
deset najčešćih vrsta otpada koji se mogu naći na plažama i za ribolovnu opremu koja se može naći u moru, uz prilagodbu tog popisa za
svaku od četiri morske
regije EU-a, — predviđa mjere za stimulaciju tržišta
recikliranih materijala dobivenih iz građevinskog otpada i otpada od
rušenja
i za razvoj zajedničkog
okvira EU-a za procjenu ekološke učinkovitosti zgrada, — predlaže da države članice izrade nacionalne
strategije sprječavanja stvaranja otpada od hrane i ulože napore kako bi se otpad
od hrane u proizvodnji, maloprodaji/veleprodaji, sektoru uslužnih djelatnosti
i kućanstvima smanjio za barem 30 % do 2025., — predviđa razvoj odgovarajućeg sustava registara barem za opasni
otpad u svim državama članicama, — na
temelju svojeg prijedloga za smanjenje korištenja laganim plastičnim vrećicama predlaže da se zabrani plastika na odlagalištima otpada do 2025., — predlaže da države članice u svoje nacionalne planove
gospodarenja otpadom uključe mjere
u pogledu prikupljanja i recikliranja otpada koji sadrži znatne količine kritičnih sirovina, i —
razmatra razvoj političkog
okvira za fosfor u svrhu povećanja
stope njegova recikliranja, poticanja inovacija, poboljšanja uvjeta na tržištu
i popularizaciju njegove održive
uporabe u zakonodavstvu EU-a o gnojivima, hrani, vodi i otpadu. 4. Utvrđivanje cilja za
učinkovito
korištenje
resursima U
okviru 7. programa djelovanja za okoliš
države članice i Europski parlament složili su se da bi Europska unija trebala
utvrditi pokazatelje i ciljeve za učinkovito
korištenje resursima
te procijeniti prikladnost uključivanja
glavnog pokazatelja i cilja u Europski semestar. Nakon niza savjetovanja,
produktivnost resursa, kako je izmjerena na temelju BDP-a u odnosu na potrošnju sirovina, utvrđena je kao mogući cilj produktivnosti resursa[34]. Utvrđivanjem realističnog cilja povećanja produktivnosti resursa, koji
podupiru EU i njegove države članice, usmjerila bi se politička pozornost te bi se iskoristio
potencijal kružnoga
gospodarstva, koji je trenutačno
zanemaren, iskoristio bi se za stvaranje održivog rasta i radnih mjesta te povećanje dosljednosti politike EU-a. To bi
bio proporcionalan način
osiguravanja koherentnosti i poticanja djelovanja. Već se predviđa da će od 2014. do 2030. EU uobičajenim načinom rada povećati produktivnost resursa za 15 %. Korištenjem pametno osmišljenim politikama za promicanje prelaska
na više kružno gospodarstvo, na što poziva Europska platforma za učinkovito korištenje resursima, ta bi se stopa mogla
udvostručiti. Osim što bi znatno doprinijelo dimenziji održivosti rasta, povećanje produktivnosti resursa za 30 % također bi imalo pozitivan učinak na stvaranje radnih mjesta i rasta
BDP-a[35]. Industrija
će imati koristi
od tih poboljšanja
produktivnosti resursa povećanjem
konkurentnosti[36]. Troškovi resursa mogu činiti znatan dio njihove troškovne strukture, a potrebna je njihova
dostupna i predvidljiva zaliha[37]. Time bi se postigla neposredna
financijska dobit i dugoročna
strateška korist, jer
rast svjetske potražnje
uzrokuje rast cijena i nestabilnost resursa. Učinkovitijim korištenjem resursima pomoglo bi se Europi u
postizanju cilja reindustrijalizacije. Ciljem
produktivnosti resursa, iako on nije obvezujuć niti utvrđen na razini EU-a, osigurao bi se
poticaj državama članicama koje još uvijek nemaju cilj na nacionalnoj
razini da razviju mjere kojima bi se korištenje
resursima uzelo u obzir. To bi dovelo do uravnoteženijih mjera kojima bi se obuhvatile šire gospodarske, društvene i ekološke posljedice i popunila ta praznina. Države članice mogle bi prilagoditi politike i
mjere s najvećim
gospodarskim i ekološkim prednostima
u skladu sa širim
ciljevima politika. U tu svrhu one bi mogle koristiti širok spektar već dokazanih, ali ne još široko
rasprostranjenih, dobrih praksi koje bi mogle usvojiti i prilagoditi svojim
potrebama i okolnostima. Revizija strategije Europa 2020., koja je uslijedila
nakon javnog savjetovanja prilikom kojeg su prikupljena mišljenja o njezinu razvoju, trenutačno je u tijeku[38].
Komisija stoga smatra da bi se svaka odluka o utvrđivanju glavnog cilja produktivnosti
resursa trebala revidirati uzimajući u
obzir rezultata javnog savjetovanja, zajedno s preporukama Europske platforme
za učinkovito korištenje resursima. Kako
bi se osiguralo da kreatori politika imaju sveukupan pregled pritisaka resursa
na okoliš, potrebno je u
obzir uzeti i druge pokazatelje, posebno one za korištenje vodom i ograničenim resursima iz zemlje. Eurostat je u
okviru pokazatelja za strategiju Europa 2020. od 2013. objavio pregled
rezultata učinkovitoga korištenja resursima[39].
Taj pregled osmišljen je
s ciljem praćenja
provedbe Plana za Europu koja se učinkovito koristi resursima,
ukazivanja na povezanost resursa i uključivanja
dionika u postupak mjerenja društvenog
napretka koje ne uključuje samo
BDP. Kako bi se iskoristio potencijal
učinkovitoga korištenja resursima u kontekstu održivog rasta: — Komisija će prilikom revizije
strategije Europa 2020. koja je u tijeku uzeti u obzir preporuke Europske
platforme za učinkovito korištenje resursima o glavnom cilju za učinkovito
korištenje resursima, zajedno s ishodima javnog savjetovanja, —
usporedno s time, dalje će se
razvijati pregled rezultata učinkovitoga
korištenja resursima
korišten za praćenje pokazatelja korištenja resursima koji ne uključuju samo ugljik i materijale (konkretno
zemlju i vodu), i —
nacionalni zavodi za statistiku trebali bi raditi na uspostavljanju zajedničke prihvaćene metodologije u okviru Europskog
statističkog sustava kako
bi se izračunala potrošnja sirovina na nacionalnoj razini. [1] COM(2010) 2020, COM(2011)
21 [2] Meyer,
B. i dr. 2011. Macroeconomic modelling of sustainable development and the
links between the economy and the environment. [3] Guide
to resource efficiency in manufacturing: Experiences from improving resource
efficiency in manufacturing companies. 2012. Europe INNOVA. [4] Towards the Circular Economy: Economic and business
rationale for an accelerated transition. 2012. Ellen MacArthur Foundation. [5] http://ec.europa.eu/environment/resource_efficiency/re_platform/index_en.htm. [6] COM(2011) 571 [7] SL L 354, 28.12.2013.,
str. 171. – 200. [8] Cambridge Econometrics i
dr. 2014. Modelling the Economic and Environmental Impacts of Change in Raw
Material Consumption [9] COM(2014)
446 [10] COM(2014)
440 [11] AMEC i dr. 2013. The
opportunities to business of improving resource efficiency [12] COM(2012) 60 [13] Vidjeti prilog ovoj
Komunikaciji. [14] COM(2013) 207 [15] COM(2014) 168 [16] COM(2014) 167 [17] OBAVIJEST/13/110 [18] COM(2008) 400 [19] http://ec.europa.eu/environment/resource_efficiency/documents/erep_manifesto_and_policy_recommendations_31-03-2014.pdf. [20] COM(2013) 196 i
Preporuka Komisije 2013/179/EU. [21] COM(2012) 225 [22] COM(2012) 173 [23] COM(2014) 446 [24] 7. program djelovanja za
okoliš [25] SWD(2014)
207. [26] Budući da se određen udio
„preostalog” otpada ne može oporabiti, a trenutačno nijedna druga mogućnost
gospodarenja otpadom nije dostupna, on se može odlagati. To će biti ograničeno
na maksimalnih 5 %. [27] Četiri su metode izračuna
dopuštene za izračun postignutih rezultata u recikliranju komunalnog otpada.
Ovisno o izabranoj metodi, rezultati se mogu prilično razlikovati (oko 20 %). [28] Direktiva 2000/59/EZ [29] COM(2014)
445 [30] COM(2013) 123 [31] COM(2013) 761 [32] COM(2011) 25 [33] COM(2013) 517 [34] Potrošnja sirovina zbirni
je pokazatelj kojim se mjere (u tonama) svi materijalni resursi kojima se u
gospodarstvu koristi, uzimajući istovremeno u obzir korištenje resursima koji
se izvoze. Trenutačno je dostupan za EU i neke države članice. Države za koje
podaci o potrošnji sirovina nisu još dostupni u međuvremenu se mogu koristiti
potrošnjom domaćeg materijala. [35] SWD(2014) 211 [36] Dionici
su kao mjeru korištenja resursima preferirali potrošnju sirovina jer se njome
obuhvaća korištenje resursima u uvezenim i domaćim proizvodima, čime se
omogućuje pravedna usporedba učinkovitoga korištenja resursima. [37] Nedavna
istraživanja o sektorima čelika i aluminija pokazuju da sirovine čine oko 30 do
40 % njihove troškovne strukture, više nego primjerice troškovi radne
snage. [38] COM(2014)
130 od 19.3.2014. Provjera napretka strategije Europa 2020. za pametan, održiv
i uključiv rast. [39] http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/europe_2020_indicators/ree_scoreboard.