UREDBA (EU) 2017/852 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 17. svibnja 2017.

o živi i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1102/2008

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet i cilj

Ovom se Uredbom uspostavljaju mjere i uvjeti za uporabu i skladištenje žive, živinih spojeva i smjesa žive te za trgovinu njima, za proizvodnju i uporabu proizvoda kojima je dodana živa te za trgovinu njima, kao i za gospodarenje otpadnom živom, kako bi se osigurala visoka razina zaštite zdravlja ljudi i okoliša od antropogenih emisija i ispuštanja žive i živinih spojeva.

Države članice mogu, prema potrebi, primijeniti strože zahtjeve od onih koji su utvrđeni u ovoj Uredbi, u skladu s UFEU-om.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

POGLAVLJE II.

TRGOVINSKA I PROIZVODNA OGRANIČENJA ZA ŽIVU, ŽIVINE SPOJEVE, SMJESE ŽIVE I PROIZVODE KOJIMA JE DODANA ŽIVA

Članak 3.

Ograničenja izvoza

1.   Zabranjuje se izvoz žive.

2.   Izvoz živinih spojeva i smjesa žive navedenih na popisu u Prilogu I. zabranjuje se od datuma koji su u njemu navedeni.

3.   Odstupajući od stavka 2., dopušta se izvoz živinih spojeva navedenih u Prilogu I. u svrhu laboratorijskih istraživanja ili laboratorijske analize.

4.   Zabranjuje se izvoz, u svrhu obnavljanja žive, živinih spojeva i smjesa žive koji ne podliježu zabrani utvrđenoj u stavku 2.

Članak 4.

Ograničenja uvoza

1.   Zabranjuje se uvoz žive i uvoz smjesa žive navedenih u Prilogu I., uključujući otpadnu živu iz bilo kojeg od velikih izvora iz članka 11. točaka od (a) do (d), u svrhe koje nisu zbrinjavanje kao otpad. Takav uvoz u svrhu zbrinjavanja kao otpada dopušta se samo ako zemlja izvoznica na svojem državnom području nema pristup raspoloživim kapacitetima za pretvorbu.

Ne dovodeći u pitanje članak 11. i odstupajući od prvog podstavka ovog stavka, uvoz žive i uvoz smjesa žive navedenih u Prilogu I. u svrhu uporabe koja je dopuštena u državi članici dopušta se ako je država članica uvoznica pisanim putem odobrila takav uvoz u jednoj od sljedećih okolnosti:

Ne dovodeći u pitanje nacionalne mjere donesene u skladu s UFEU-om, uporaba koja je dopuštena u skladu sa zakonodavstvom Unije smatra se uporabom koja je dopuštena u državi članici za potrebe ovog stavka.

2.   Zabranjuje se uvoz, u svrhu obnavljanja žive, smjesa žive koje nisu obuhvaćene stavkom 1. i živinih spojeva.

3.   Zabranjuje se uvoz žive namijenjene tradicionalnom rudarenju i obradi zlata te rudarenju i obradi zlata u malom opsegu.

4.   U slučajevima kada je uvoz otpadne žive dopušten u skladu s ovim člankom, uz zahtjeve ove Uredbe nastavlja se primjenjivati i Uredba (EZ) br. 1013/2006.

Članak 5.

Izvoz, uvoz i proizvodnja proizvoda kojima je dodana živa

1.   Ne dovodeći u pitanje strože zahtjeve propisane drugim mjerodavnim zakonodavstvom Unije, na području Unije zabranjuje se izvoz, uvoz i proizvodnja proizvoda kojima je dodana živa, navedenih u Prilogu II., od datuma koji su u njemu navedeni.

2.   Zabrana utvrđena u stavku 1. ne primjenjuje se na sljedeće proizvode kojima je dodana živa:

Članak 6.

Obrasci za uvoz i izvoz

Komisija putem provedbenih akata donosi odluke kojima se utvrđuju obrasci koji će se upotrebljavati za potrebe provedbe članaka 3. i 4. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22. stavka 2.

POGLAVLJE III.

OGRANIČENJA UPORABE I SKLADIŠTENJA ŽIVE, ŽIVINIH SPOJEVA I SMJESA ŽIVE

Članak 7.

Industrijske djelatnosti

1.   Uporaba žive i živinih spojeva u proizvodnim procesima navedenima u dijelu I. Priloga III. zabranjuje se od datuma koji su u njemu navedeni.

2.   Uporaba žive i živinih spojeva u proizvodnim procesima navedenima u dijelu II. Priloga III. dopuštena je samo podložno uvjetima koji su u njemu navedeni.

3.   Međuskladištenje žive i živinih spojeva te smjesa žive navedenih u Prilogu I. ovoj Uredbi provodi se na način koji je prihvatljiv za okoliš, u skladu s pragovima i zahtjevima utvrđenima u Direktivi 2012/18/EU Europskog parlamenta i Vijeća (14) i Direktivi 2010/75/EU.

Radi osiguranja jedinstvene primjene obveze utvrđene u prvom podstavku ovog stavka Komisija može donositi provedbene akte kojima se utvrđuju tehnički zahtjevi za međuskladištenje žive, živinih spojeva i smjesa žive koje je prihvatljivo za okoliš, u skladu s odlukama koje je donijela Konferencija stranaka Konvencije u skladu s člankom 10. stavkom 3. i člankom 27. Konvencije, pod uvjetom da je Unija odlukom Vijeća donesenom u skladu s člankom 218. stavkom 9. UFEU-a poduprla dotičnu odluku. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22. stavka 2. ove Uredbe.

Članak 8.

Novi proizvodi kojima je dodana živa i novi proizvodni procesi

1.   Gospodarski subjekti ne smiju proizvoditi niti stavljati na tržište proizvode kojima je dodana živa koji se nisu proizvodili prije 1. siječnja 2018. („novi proizvodi kojima je dodana živa”), osim ako im je to dopušteno odlukom donesenom u skladu sa stavkom 6. ovog članka ili ako im je to dopušteno na temelju Direktive 2011/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (15).

Prvi podstavak ne primjenjuje se ni na što od sljedećeg:

2.   Gospodarski subjekti ne smiju upotrebljavati proizvodne procese koji uključuju uporabu žive ili živinih spojeva, a koji se procesi nisu upotrebljavali prije 1. siječnja 2018. („novi proizvodni procesi”), osim ako im je to dopušteno odlukom donesenom u skladu sa stavkom 6.

Prvi podstavak ovog stavka ne primjenjuje se na procese u kojima se proizvode ili u kojima se upotrebljavaju proizvodi kojima je dodana živa različiti od onih koji podliježu zabrani utvrđenoj u stavku 1.

3.   Ako gospodarski subjekt namjerava podnijeti zahtjev za odluku u skladu sa stavkom 6. kako bi proizveo ili stavio na tržište novi proizvod kojem je dodana živa, ili upotrijebio novi proizvodni proces, kojima bi se ostvarile znatne koristi za okoliš ili zdravlje i koji ne predstavljaju znatan rizik ni za okoliš ni za zdravlje ljudi, te ako ne postoje tehnički provedive alternative koje ne sadržavaju živu i koje bi rezultirale takvim koristima, taj gospodarski subjekt o tome obavješćuje nadležna tijela dotične države članice. Ta obavijest uključuje sljedeće informacije:

4.   Dotična država članica prosljeđuje Komisiji obavijest koju je primila od gospodarskog subjekta ako na temelju vlastite procjene u njoj sadržanih informacija smatra da su zadovoljeni kriteriji iz stavka 6. prvog podstavka.

Dotična država članica obavješćuje Komisiju o slučajevima u kojima smatra da kriteriji iz stavka 6. prvog podstavka nisu bili ispunjeni.

5.   Kada država članica proslijedi obavijest u skladu sa stavkom 4. prvim podstavkom ovog članka, Komisija tu obavijest odmah stavlja na raspolaganje odboru iz članka 22. stavka 1.

6.   Komisija razmatra zaprimljenu obavijest i procjenjuje je li dokazano da bi se novim proizvodom kojem je dodana živa ili novim proizvodnim procesom ostvarile znatne koristi za okoliš ili zdravlje i da taj proizvod ili proces ne predstavljaju znatan rizik ni za okoliš ni za zdravlje ljudi te da ne postoje tehnički provedive alternative koje ne sadržavaju živu i koje bi rezultirale takvim koristima.

Komisija obavješćuje države članice o ishodu procjene.

Komisija putem provedbenih akata donosi odluke kojima se utvrđuje je li dopušten relevantni novi proizvod kojem je dodana živa ili novi proizvodni proces. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22. stavka 2.

7.   Komisija do 30. lipnja 2018. javnosti stavlja na raspolaganje na internetu inventar proizvodnih procesa koji uključuju uporabu žive ili živinih spojeva, a koji su se procesi upotrebljavali prije 1. siječnja 2018. i proizvoda kojima je dodana živa koji su se proizvodili prije 1. siječnja 2018. te svih primjenjivih ograničenja za stavljanje na tržište.

Članak 9.

Tradicionalno rudarenje i obrada zlata te rudarenje i obrada zlata u malom opsegu

1.   Zabranjuje se tradicionalno rudarenje i obrada zlata te rudarenje i obrada zlata u malom opsegu kod kojih se amalgam žive upotrebljava za izdvajanje zlata iz rude.

2.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1. ovog članka i članak 16., ako postoje dokazi o nepoštovanju zabrane utvrđene u stavku 1. ovog članka pri čemu nije riječ samo o izoliranim slučajevima, nadležno tijelo dotične države članice izrađuje i provodi nacionalni plan u skladu s Prilogom IV.

Članak 10.

Zubni amalgam

1.   Od 1. siječnja 2019. zubni amalgam smije se upotrebljavati samo u obliku unaprijed doziranih kapsula. Stomatolozima se zabranjuje uporaba žive u rasutom obliku.

2.   Od 1. srpnja 2018. zubni amalgam ne smije se upotrebljavati kod stomatološkog liječenja mliječnih zuba, djece mlađe od 15 godina te trudnica ili dojilja, osim ako stomatolog na temelju posebnih zdravstvenih potreba pacijenta smatra da je to nužno.

3.   Svaka država članica do 1. srpnja 2019. izrađuje nacionalni plan o mjerama koje namjerava provesti kako bi postupno ukinula upotrebu zubnog amalgama.

Države članice javnosti stavljaju na raspolaganje na internetu svoje nacionalne planove i dostavljaju ih Komisiji u roku od mjesec dana od njihova donošenja.

4.   Od 1. siječnja 2019. vlasnici stomatoloških ustanova u kojima se upotrebljava zubni amalgam ili u kojima se uklanjaju ispune zubnim amalgamom ili zubi koji sadržavaju takve ispune osiguravaju da njihove ustanove budu opremljene separatorima amalgama za zadržavanje i prikupljanje čestica amalgama, uključujući čestice koje se nalaze u iskorištenoj vodi.

Takvi vlasnici osiguravaju da:

Separatori amalgama održavaju se u skladu s uputama proizvođača kako bi se osigurala najviša izvediva razina zadržavanja.

5.   Za kapsule i separatore amalgama koji ispunjavaju zahtjeve europskih normi, ili drugih nacionalnih ili međunarodnih normi kojima se pruža jednakovrijedna razina kvalitete i zadržavanja, smatra se da ispunjavaju zahtjeve utvrđene u stavcima 1. i 4.

6.   Stomatolozi osiguravaju da njihovim amalgamskim otpadom, uključujući amalgamske ostatke, čestice te ispune i zube, ili njihove dijelove, koji su kontaminirani zubnim amalgamom, gospodare te ga sakupljaju ustanove ili poduzeća ovlašteni za gospodarenje otpadom.

Stomatolozi ni u kojim okolnostima ne smiju takav amalgamski otpad izravno ili neizravno ispuštati u okoliš.

POGLAVLJE IV.

ZBRINJAVANJE OTPADA I OTPADNE ŽIVE

Članak 11.

Otpad

Ne dovodeći u pitanje članak 2. točku 5. ove Uredbe, živa i živini spojevi, u čistom obliku ili u smjesama, iz bilo kojeg od sljedećih velikih izvora smatraju se otpadom u smislu Direktive 2008/98/EZ i zbrinjavaju se na način kojim se ne ugrožava zdravlje ljudi niti šteti okolišu, u skladu s tom direktivom:

Takvo zbrinjavanje ne smije dovesti ni do kakvog oblika obnavljanja žive.

Članak 12.

Izvješćivanje o velikim izvorima

1.   Gospodarski subjekti u industrijskim sektorima iz članka 11. točaka (a), (b) i (c) svake godine do 31. svibnja nadležnim tijelima dotičnih država članica šalju sljedeće:

2.   Podaci iz stavka 1. točaka (a) i (b) izražavaju se oznakama utvrđenima u Uredbi (EZ) br. 2150/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (16).

3.   Obveze utvrđene u stavcima 1. i 2. prestaju se primjenjivati na gospodarski subjekt koji vodi postrojenja za proizvodnju klornih lužina godinu dana od datuma na koji gospodarski subjekt sve živine članke kojima upravlja stavi izvan pogona u skladu s Provedbenom odlukom 2013/732/EU i svu živu preda postrojenju za gospodarenje otpadom.

Članak 13.

Skladištenje otpadne žive

1.   Odstupajući od članka 5. stavka 3. točke (a) Direktive 1999/31/EZ, otpadna živa može se privremeno skladištiti u tekućem obliku pod uvjetom da su ispunjeni posebni zahtjevi za privremeno skladištenje otpadne žive, kako su utvrđeni u prilozima I., II. i III. toj direktivi, te da se to skladištenje provodi u nadzemnim objektima namijenjenima i opremljenima za privremeno skladištenje otpadne žive.

Odstupanje navedeno u prvom podstavku prestaje se primjenjivati od 1. siječnja 2023.

2.   Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 21. radi izmjene ove Uredbe produljenjem dopuštenog razdoblja za privremeno skladištenje otpadne žive iz stavka 1. ovog stavka za najviše tri godine.

3.   Prije trajnog zbrinjavanja otpadna živa prolazi pretvorbu i, ako je namijenjena zbrinjavanju u nadzemnim objektima, pretvorbu i solidifikaciju.

Otpadna živa koja je prošla pretvorbu i, ako je primjenjivo, solidifikaciju, trajno se zbrinjava isključivo u sljedećim objektima za trajno skladištenje koji imaju dozvolu za zbrinjavanje opasnog otpada:

Operateri objekata za trajno skladištenje osiguravaju da se otpadna živa koja je prošla pretvorbu i, ako je primjenjivo, solidifikaciju skladišti odvojeno od drugog otpada i u šaržama za zbrinjavanje u zapečaćenoj prostoriji za skladištenje. Ti operateri nadalje osiguravaju da su u vezi s objektima za trajno skladištenje ispunjeni zahtjevi navedeni u Direktivi 1999/31/EZ, uključujući posebne zahtjeve za privremeno skladištenje otpadne žive utvrđene u trećoj i petoj alineji odjeljka 8. Priloga I. i u Prilogu II. toj direktivi.

Članak 14.

Sljedivost

1.   Operateri objekata koji provode privremeno skladištenje otpadne žive uspostavljaju registar koji obuhvaća sljedeće:

Čim se otpadna živa iznese iz privremenog skladišta, operateri objekata koji provode privremeno skladištenje otpadne žive izdaju potvrdu kojom potvrđuju da je otpadna živa poslana u objekt koji provodi mjere zbrinjavanja obuhvaćene ovim člankom.

Nakon izdavanja potvrde iz drugog podstavka ovog stavka kopija te potvrde dostavlja se bez odgode dotičnim gospodarskim subjektima iz članka 12.

2.   Operateri objekata koji provode pretvorbu i, ako je primjenjivo, solidifikaciju otpadne žive uspostavljaju registar koji obuhvaća sljedeće:

Čim se dovrši proces pretvorbe i, ako je primjenjivo, solidifikacije cijele pošiljke, operateri objekata koji provode pretvorbu i, ako je primjenjivo, solidifikaciju otpadne žive izdaju potvrdu kojom potvrđuju da je cijela pošiljka otpadne žive prošla pretvorbu i, ako je primjenjivo, solidifikaciju.

Nakon izdavanja potvrde, kako je navedeno u drugom podstavku ovog stavka, kopija te potvrde dostavlja se bez odgode operaterima objekata iz stavka 1. ovog članka i dotičnim gospodarskim subjektima iz članka 12.

3.   Čim se dovrši zbrinjavanje cijele pošiljke, operateri objekata koji provode trajno skladištenje otpadne žive koja je prošla pretvorbu i, ako je primjenjivo, solidifikaciju izdaju potvrdu kojom potvrđuju da je cijela pošiljka otpadne žive koja je prošla pretvorbu i, ako je primjenjivo, solidifikaciju trajno uskladištena u skladu s Direktivom 1999/31/EZ, uključujući informacije o lokaciji skladištenja.

Nakon izdavanja potvrde, kako je navedeno u prvom podstavku ovog stavka, kopija te potvrde dostavlja se bez odgode operaterima objekata iz stavaka 1. i 2. ovog članka, kao i dotičnim gospodarskim subjektima iz članka 12.

4.   Operateri objekata iz stavaka 1. i 2. svake godine do 31. siječnja dostavljaju registar za prethodnu kalendarsku godinu nadležnim tijelima dotičnih država članica. Nadležna tijela dotičnih država članica svaki dostavljeni registar prosljeđuju Komisiji svake godine.

Članak 15.

Onečišćene lokacije

1.   Komisija organizira razmjenu informacija s državama članicama u pogledu mjera koje se poduzimaju na nacionalnoj razini radi utvrđivanja i procjene lokacija onečišćenih živom i živinim spojevima te radi pronalaženja rješenja za znatan rizik koji takvo onečišćenje predstavlja za zdravlje ljudi i okoliš.

2.   Komisija do 1. siječnja 2021. javnosti stavlja na raspolaganje na internetu informacije prikupljene u skladu sa stavkom 1., uključujući inventar lokacija onečišćenih živom i živinim spojevima.

POGLAVLJE V.

SANKCIJE, NADLEŽNA TIJELA I IZVJEŠĆIVANJE

Članak 16.

Sankcije

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja ove Uredbe i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice do datumâ početka primjene relevantnih odredbi ove Uredbe obavješćuju Komisiju o tim pravilima i tim mjerama te je bez odgode obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.

Članak 17.

Nadležna tijela

Države članice određuju nadležna tijela odgovorna za izvršavanje obveza koje proizlaze iz ove Uredbe.

Članak 18.

Izvješće

1.   Države članice do 1. siječnja 2020. te u odgovarajućim intervalima nakon toga pripremaju, dostavljaju Komisiji i javnosti stavljaju na raspolaganje na internetu izvješće koje sadržava sljedeće:

Države članice mogu odlučiti da neće javnosti staviti na raspolaganje bilo koju od informacija iz prvog podstavka na temelju bilo kojeg od razloga navedenih u članku 4. stavcima 1. i 2. Direktive 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (17), podložno članku 4. stavku 2. drugom podstavku te direktive.

2.   Za potrebe izvješća iz stavka 1., Komisija državama članicama stavlja na raspolaganje elektronički alat za izvješćivanje.

Komisija donosi provedbene akte radi utvrđivanja odgovarajućih upitnika s ciljem određivanja sadržaja, informacija i ključnih pokazatelja uspješnosti potrebnih kako bi se ispunili zahtjevi iz stavka 1., kao i formata i učestalosti podnošenja izvješća iz stavka 1.Tim se upitnicima ne smiju udvostručiti obveze izvješćivanja za stranke Konvencije. Provedbeni akti iz ovog stavka donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 22. stavka 2.

3.   Države članice bez odgode Komisiji stavljaju na raspolaganje izvješća koja dostavljaju tajništvu Konvencije.

Članak 19.

Preispitivanje

1.   Komisija do 30. lipnja 2020. izvješćuje Europski parlament i Vijeće o ishodu svoje procjene u pogledu:

2.   Komisija do 31. prosinca 2024. izvješćuje Europski parlament i Vijeće o provedbi i preispitivanju ove Uredbe, između ostalog u svjetlu ocjene djelotvornosti koju provodi Konferencija stranaka Konvencije i izvješća koja dostavljaju države članice u skladu s člankom 18. ove Uredbe i člankom 21. Konvencije.

3.   Komisija prema potrebi podnosi zakonodavni prijedlog uz svoja izvješća navedena u stavcima 1. i 2.

POGLAVLJE VI.

DELEGIRANE I PROVEDBENE OVLASTI

Članak 20.

Izmjena prilogâ

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 21. ove Uredbe radi izmjene njezinih priloga I., II., III. i IV. u svrhu njihova usklađivanja s odlukama koje donese Konferencija stranaka Konvencije u skladu s člankom 27. Konvencije, pod uvjetom da je Unija odlukom Vijeća donesenom u skladu s člankom 218. stavkom 9. UFEU-a poduprla dotičnu odluku.

Članak 21.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 13. stavka 2. i članka 20. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 13. lipnja 2017. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 13. stavka 2. i članka 20. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 13. stavka 2. i članka 20. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 22.

Postupak odbora

1.   Komisiji u donošenju obrazaca za uvoz i izvoz u skladu s člankom 6., donošenju tehničkih zahtjeva za međuskladištenje žive, živinih spojeva i smjesa žive koje je prihvatljivo za okoliš u skladu s člankom 7. stavkom 3., donošenju odluke u skladu s člankom 8. stavkom 6. te donošenju upitnika u skladu s člankom 18. stavkom 2. pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

POGLAVLJE VII.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 23.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EZ) br. 1102/2008 stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2018.

Upućivanja na uredbu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga V.

Članak 24.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2018.

Međutim, dio I. točka (d) Priloga III. primjenjuje se od 11. prosinca 2017.

(1)  SL C 303, 19.8.2016., str. 122.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 14. ožujka 2017. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 25. travnja 2017.

(3)  Odluka br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2020. „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta” (SL L 354, 28.12.2013., str. 171.).

(4)  Uredba (EZ) br. 1102/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o zabrani izvoza metalne žive i određenih živinih spojeva i smjesa i o sigurnom skladištenju metalne žive (SL L 304, 14.11.2008., str. 75.).

(5)  Uredba (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o pošiljkama otpada (SL L 190, 12.7.2006., str. 1.).

(6)  Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, 30.12.2006., str. 1.).

(7)  Provedbena odluka Komisije 2013/732/EU оd 9. prosinca 2013. o zaključcima u vezi s najboljim raspoloživim tehnikama (NRT) za proizvodnju klornih lužina, na temelju Direktive 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća o industrijskim emisijama (SL L 332, 11.12.2013., str. 34.).

(8)  Direktiva Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada (SL L 182, 16.7.1999., str. 1.).

(9)  Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.).

(10)  Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprječavanje i kontrola onečišćenja) (SL L 334, 17.12.2010., str. 17.).

(11)  Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL L 327, 22.12.2000., str. 1.).

(12)  SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(13)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(14)  Direktiva 2012/18/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o kontroli opasnosti od velikih nesreća koje uključuju opasne tvari, o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/82/EZ (SL L 197, 24.7.2012., str. 1.).

(15)  Direktiva 2011/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o ograničenju uporabe određenih opasnih tvari u električnoj i elektroničkoj opremi (SL L 174, 1.7.2011., str. 88.)

(16)  Uredba (EZ) br. 2150/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2002. o statističkim podacima o otpadu (SL L 332, 9.12.2002., str. 1.).

(17)  Direktiva 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ (SL L 41, 14.2.2003., str. 26.).