19.5.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 129/1

(1)

U skladu s člankom 9. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti, Unija treba uzeti u obzir zahtjeve povezane s promicanjem visoke razine zaposlenosti, jamstvom odgovarajuće socijalne zaštite, borbom protiv društvene isključenosti te visokom razinom obrazovanja, osposobljavanja i zaštite zdravlja ljudi. Osim toga, a kako je utvrđeno u članku 11. UFEU-a, u politike i aktivnosti Unije, osobito s ciljem promicanja održivog razvoja, trebaju se uključiti zahtjevi u pogledu zaštite okoliša.

(2)

Prema člancima 120. i 121. UFEU-a od država članica zahtijeva se da vode svoje ekonomske politike tako da doprinose ostvarivanju ciljeva Unije i u kontekstu općih smjernica koje oblikuje Vijeće. Koordinacija ekonomskih politika država članica stoga je pitanje od zajedničkog interesa.

(3)

Nekoliko država članica prolazilo je i dalje prolazi kroz procese prilagodbe kako bi ispravile makroekonomske neravnoteže nakupljene u prošlosti, a mnoge su države članice suočene s izazovom niskog potencijalnog rasta. Unija je provedbu strukturnih reformi odredila kao jednu od svojih prioritetnih politika kako bi se oporavak usmjerio na put održivosti, potaknuo potencijal rasta radi poboljšanja sposobnosti prilagodbe i pružila potpora procesu konvergencije.

(4)

Reforme su po svojoj prirodi složeni procesi koji zahtijevaju cjeloviti lanac visoko specijaliziranih znanja i vještina, kao i dugoročnu viziju. Rješavanje pitanja strukturnih reformi u raznim područjima javne politike jest izazov jer je često potrebno određeno vrijeme kako bi se pokazao njihov učinak. Stoga su od ključne važnosti pravodobna i učinkovita izrada i provedba, bez obzira na to je li riječ o gospodarstvima pogođenima krizom ili strukturno slabim gospodarstvima. U tom kontekstu, pružanje potpore Unije u obliku tehničke pomoći bilo je važno za potporu ekonomske prilagodbe Grčke i Cipra proteklih nekoliko godina. Za uspješnu provedbu strukturnih reformi od ključne je važnosti da za njih budu odgovorni lokalni akteri.

(5)

Države članice mogu iskoristiti potporu za suočavanje s izazovima povezanima s izradom i provedbom strukturnih reformi kojima se održava rast, u skladu s gospodarskim i socijalnim ciljevima Unije. Ti izazovi mogli bi ovisiti o raznim čimbenicima, kao što su ograničeni administrativni i institucijski kapaciteti te neodgovarajuća primjena i provedba prava Unije.

(6)

Unija ima značajno iskustvo u pružanju specifične potpore nacionalnim administracijama i ostalim tijelima država članica u pogledu izgradnje kapaciteta i sličnih radnji u određenim sektorima (npr. oporezivanje, carina i potpora za mala i srednja poduzeća) i u vezi s provedbom kohezijske politike. Iskustvo koje je Unija stekla pružanjem pomoći nacionalnim tijelima u vezi s provedbom reformi trebalo bi iskoristiti za jačanje njezina kapaciteta za pružanje potpore državama članicama. Zaista je potrebno sveobuhvatno i integrirano djelovanje kako bi se pružila potpora onim državama članicama koje provode reforme za poticanje rasta i s tim u vezi zatraže pomoć Unije.

(7)

U tematsko izvješće Europskog revizorskog suda (19/2015) naslovljeno „Za bolje pružanje tehničke pomoći Grčkoj potrebno je posvetiti više pozornosti rezultatima” uvrštene su korisne preporuke za pružanje tehničke pomoći Komisije državama članicama. Te preporuke treba uzeti u obzir pri provedbi potpore u okviru ove Uredbe.

(8)

U tom kontekstu potrebno je uspostaviti Program potpore strukturnim reformama („Program”) s ciljem jačanja kapaciteta država članica za pripremu i provedbu administrativnih i strukturnih reformi za poticanje rasta, među ostalim putem pomoći za učinkovito i djelotvorno korištenje fondova Unije. Programom se namjerava doprinijeti ostvarivanju zajedničkih ciljeva podupiranja gospodarskog oporavka, kohezije i stvaranja radnih mjesta, jačanja europske konkurentnosti i produktivnosti te poticanja ulaganja u realno gospodarstvo. Time bi se također moglo kvalitetnije reagirati na gospodarske i socijalne izazove postizanja visoke razine socijalne zaštite, kao i visokokvalitetnih zdravstvenih i obrazovnih usluga te borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti.

(9)

Potporu u okviru Programa trebala bi pružiti Komisija, na zahtjev države, članice u područjima povezanima s kohezijom, konkurentnošću, produktivnošću, inovacijama, pametnim, održivim i uključivim rastom, radnim mjestima i ulaganjima, kao što su proračun i oporezivanje, javne službe, institucijske i administrativne reforme, pravosudni sustavi, borba protiv prijevara, korupcije, pranja novca i utaje poreza, poslovno okruženje, razvoj privatnog sektora, tržišno natjecanje, javna nabava, sudjelovanje javnosti u poduzećima, procesi privatizacije, pristup financiranju, politike financijskog sektora, trgovina, održivi razvoj, obrazovanje i osposobljavanje, politike rada, javno zdravlje, azil, politike migracija, poljoprivreda, ruralni razvoj i ribarstvo.

(10)

Države članice trebale bi moći u okviru Programa tražiti potporu Komisije u vezi s provedbom reformi u kontekstu procesâ ekonomskog upravljanja, osobito preporuka za pojedine zemlje u kontekstu europskog semestra, s radnjama povezanima s provedbom prava Unije te s provedbom programâ ekonomske prilagodbe. Osim toga, trebale bi moći zatražiti potporu u vezi s reformama koje su poduzele na vlastitu inicijativu, a s ciljem ostvarivanja kohezije, ulaganja, održivog rasta, stvaranja radnih mjesta i konkurentnosti. Komisija bi mogla pružiti smjernice u vezi s glavnim elementima zahtjeva za potporu.

(11)

Nakon dijaloga s državom članicom koja zatraži potporu, među ostalim i u kontekstu europskog semestra, Komisija bi taj zahtjev trebala analizirati, uzimajući u obzir načela transparentnosti, jednakog postupanja i dobrog financijskog upravljanja, te odrediti potporu koju treba pružiti na temelju hitnosti, opsega i ozbiljnosti utvrđenih problema, potreba za potporom u odnosu na predviđena područja politike, analize socioekonomskih pokazatelja i općeg administrativnog kapaciteta te države članice. Na temelju te analize te uzimajući u obzir postojeće radnje i aktivnosti koje se financiraju iz fondova Unije ili programa Unije, Komisija bi trebala postići dogovor s dotičnom državom članicom o prioritetnim područjima, ciljevima, indikativnom vremenskom slijedu, opsegu mjera potpore koje treba pružiti i procijenjenom ukupnom financijskom doprinosu za takvu potporu, što treba navesti u planu suradnje i potpore.

(12)

Među ostalim za potrebe transparentnosti Komisija bi pod uvjetima utvrđenima u ovoj Uredbi trebala dostaviti planove suradnje i potpore Europskom parlamentu i Vijeću.

(13)

Uz suglasnost države članice koja želi primiti potporu Komisija bi trebala moći organizirati pružanje potpore u suradnji s europskim i međunarodnim organizacijama ili drugim državama članicama koje su pristale djelovati kao partneri u reformi. Za konkretno područje ili područja potpore država članica koja želi primiti potporu trebala bi moći sklopiti partnerstvo s jednom državom članicom ili više njih koje bi bile partneri u reformi koji će joj pomoći u izradi strategije, planova reformi, osmišljavanju pružanja visokokvalitetne pomoći ili nadzoru nad provedbom strategije i projekata. Dok je država članica koja želi primiti potporu odgovorna za reforme, partneri u reformi ili druge države članice, ili i jedni i drugi, koji pružaju potporu trebali bi moći doprinijeti uspješnoj provedbi Programa.

(14)

U komunikaciji Komisije od 19. listopada 2010. naslovljenoj „Preispitivanje proračuna EU-a” i onoj od 29. lipnja 2011. naslovljenoj „Proračun za Europu 2020.” naglašena je važnost usmjeravanja financijskih sredstava na aktivnosti i mjere koje imaju jasnu europsku dodanu vrijednost, tj. one u kojima se intervencijom Unije može ostvariti dodana vrijednost u usporedbi s radnjama pojedinačnih država članica. U tom kontekstu, radnjama i aktivnostima potpore koje se provode u okviru Programa trebalo bi osigurati komplementarnost i sinergiju s drugim programima i politikama na regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini te na razini Unije, prema potrebi. Radnjama i aktivnostima u okviru Programa trebalo bi omogućiti razvoj i provedbu rješenja usmjerenih, na odgovarajućoj razini, na nacionalne izazove, koja imaju utjecaj na prekogranične izazove ili izazove na razini Unije i koja bi također mogla doprinijeti socijalnoj, gospodarskoj i teritorijalnoj koheziji. Osim toga, radnjama i aktivnostima u okviru Programa trebalo bi doprinijeti ostvarenju dosljedne i koherentne provedbe prava Unije. Isto tako, njima bi se trebalo doprinijeti daljnjem razvoju povjerenja i promicanju suradnje s Komisijom i među državama članicama. Nadalje, Unija može bolje nego države članice osigurati platformu za pružanje i razmjenu dobre prakse među njima te za mobilizaciju stručnog znanja.

(15)

Potrebno je uspostaviti financijsku omotnicu za Program za razdoblje koje odgovara trajanju višegodišnjeg financijskog okvira uspostavljenog Uredbom Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (4).

(16)

Financijska omotnica Programa trebala bi se sastojati od financijskih sredstava koja su odbijena od dodijeljenih sredstava za tehničku pomoć na inicijativu Komisije na temelju uredbi (EU) br. 1303/2013 (5) i (EU) br. 1305/2013 (6) Europskog parlamenta i Vijeća. Kako bi takav odbitak bio moguć za ovaj konkretni program te ne dovodeći u pitanje nijedan budući prijedlog, potrebno je izmijeniti te uredbe.

(17)

Ovom Uredbom utvrđuje se financijska omotnica za cjelokupno trajanje Programa, koja predstavlja primarni referentni iznos u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju (7), za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka. Financiranje Programa prijenosom sredstava dodijeljenih za tehničku pomoć na inicijativu Komisije na temelju uredbi (EU) br. 1303/2013 i (EU) br. 1305/2013 trebalo bi se smatrati samo jednokratnim rješenjem te ne bi smjelo biti presedan za financiranje budućih inicijativa.

(18)

Države članice koje zatraže potporu trebale bi imati mogućnost na dobrovoljnoj osnovi dodatnim sredstvima doprinijeti financijskoj omotnici Programa. Trenutačno je Uredbom (EU) br. 1303/2013 ograničena mogućnost prijenosa sredstava namijenjenih tehničkoj pomoći na inicijativu države članice onim državama članicama koje se suočavaju s privremenim proračunskim poteškoćama. Uredbu (EU) br. 1303/2013 trebalo bi stoga izmijeniti kako bi se svim državama članicama omogućilo financijsko sudjelovanje u Programu. Sredstva prenesena u proračun Unije trebala bi se iskoristiti za potporu radnjama kojima se doprinosi pametnom, održivom i uključivom rastu u dotičnim državama članicama.

(19)

Ovu Uredbu trebalo bi provoditi u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (8) („Financijska uredba”). Komisija bi u tu svrhu trebala donositi godišnje programe rada i o tome obavještavati Europski parlament i Vijeće. U godišnjim programima rada trebale bi se utvrditi mjere potrebne za njihovu provedbu u skladu s općim i posebnim ciljevima Programa, kriteriji za odabir i dodjelu bespovratnih sredstava, kao i svi ostali elementi koji se zahtijevaju.

(20)

S obzirom na važnost podržavanja napora država članica u smislu pokretanja i provedbe strukturnih, institucijskih i administrativnih reformi, potrebno je omogućiti stopu sufinanciranja za bespovratna sredstva u visini do 100 % prihvatljivih troškova kako bi se ostvarili ciljevi Programa uz istodobno osiguranje poštovanja načela sufinanciranja i neprofitnosti.

(21)

U slučaju nepredviđenih i propisno opravdanih hitnih razloga koji zahtijevaju trenutačan odgovor, primjerice ozbiljnog poremećaja u gospodarstvu ili bitnih okolnosti koje ozbiljno utječu na gospodarske ili socijalne uvjete u državi članici i izvan su njezine kontrole, Komisija bi na zahtjev države članice koja želi primiti potporu trebala moći donijeti posebne mjere za ograničeni dio godišnjeg programa rada i za ograničeno razdoblje u trajanju od najviše šest mjeseci, u skladu s ciljevima i radnjama prihvatljivima u okviru Programa kako bi pružila potporu nacionalnim tijelima u rješavanju tih hitnih potreba.

(22)

Kako bi se osigurali učinkovita i koherentna raspodjela sredstava iz proračuna Unije i poštovanje načela dobrog financijskog upravljanja, radnje u okviru Programa trebale bi biti komplementarne i dodatne u odnosu na tekuće programe Unije, uz izbjegavanje dvostrukog financiranja za iste rashode. Komisija i dotična država članica osobito bi u skladu sa svojim nadležnostima trebale osigurati djelotvornu koordinaciju tijekom svih faza procesa, na razini Unije odnosno na nacionalnoj razini, s ciljem osiguravanja dosljednosti, komplementarnosti i sinergije među izvorima financiranja kojima se podupiru radnje u relevantnim državama članicama s bliskim poveznicama s Programom, posebno s mjerama koje se u državama članicama financiraju iz fondova Unije i programa Unije. Komisija bi trebala činiti sve što je u njezinoj moći kako bi osigurala komplementarnost i sinergije s potporom koju pružaju relevantne međunarodne organizacije.

(23)

Financijske interese Unije trebalo bi biti zaštititi proporcionalnim mjerama tijekom cjelokupnog ciklusa rashoda, uključujući sprečavanje, otkrivanje i ispitivanje nepravilnosti, povrat izgubljenih, neopravdano plaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te, prema potrebi, administrativne i financijske sankcije.

(24)

Kako bi se olakšala evaluacija Programa, od početka bi trebalo uspostaviti odgovarajući transparentan okvir za praćenje provedbe radnji i rezultata ostvarenih Programom. Komisija bi Europskom parlamentu i Vijeću trebala dostavljati godišnje izvješće o praćenju provedbe Programa, uključujući informacije o zahtjevima za potporu koje su podnijele države članice, o analizama primjene kriterija za ocjenjivanje zahtjeva za potporu, planovima suradnje i potpore, sudjelovanju partnera u reformi i donesenim posebnim mjerama. Na polovini razdoblja trebalo bi provesti neovisnu evaluaciju ostvarenja ciljeva Programa, učinkovitosti upotrebe resursa u okviru Programa i njegove dodane vrijednosti na europskoj razini. U neovisnoj ex post evaluaciji trebalo bi se, osim toga, osvrnuti na dugoročni utjecaj Programa i njegove učinke na održivost. Te evaluacije trebale bi se temeljiti na pokazateljima kojima se mjere učinci Programa.

(25)

Kako bi se popis pokazatelja kojima se mjeri ostvarivanje ciljeva Programa prilagodio s obzirom na iskustvo stečeno tijekom provedbe Programa, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s izmjenom tog popisa. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (9). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(26)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe u pogledu donošenja godišnjih programa rada, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji.

(27)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest doprinos institucijskim, administrativnim i strukturnim reformama u državama članicama pružanjem potpore nacionalnim tijelima, kako su definirana u ovoj Uredbi, u vezi s mjerama usmjerenima na reformiranje institucija, struktura vlasti ili javne uprave te gospodarskog i socijalnog sektora, među ostalim putem pomoći za učinkovito, transparentno i djelotvorno korištenje fondova Unije, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njihova opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja jer se o opsegu potpore odlučuje u dogovoru s dotičnom državom članicom.

(28)

Kako bi se omogućila brza primjena mjera predviđenih ovom Uredbom, ova bi Uredba trebala stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije,

1.

„država članica korisnica” znači država članica koja prima potporu Unije u okviru Programa;

2.

„fondovi Unije” znači europski strukturni i investicijski fondovi iz članka 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013, Fond europske pomoći za najpotrebitije uspostavljen Uredbom (EU) br. 223/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (10), Fond za azil, migracije i integraciju uspostavljen Uredbom (EU) br. 516/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (11), Instrument za financijsku potporu u području policijske suradnje, sprečavanja i suzbijanja kriminala i upravljanja krizama uspostavljen, u okviru Fonda za unutarnju sigurnost, Uredbom (EU) br. 513/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (12) te Instrument za financijsku potporu u području vanjskih granica i viza uspostavljen, u okviru Fonda za unutarnju sigurnost, Uredbom (EU) br. 515/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (13);

3.

„nacionalno tijelo” znači jedno ili više nacionalnih tijela, uključujući tijela na regionalnoj i lokalnoj razini, koja surađuju u duhu partnerstva u skladu s institucijskim i pravnim okvirom država članica;

4.

„međunarodna organizacija” znači međunarodna organizacija iz javnog sektora osnovana međunarodnim sporazumom i specijalizirane agencije koje je osnovala takva organizacija u smislu članka 58. stavka 1. točke (c) podtočke ii. Financijske uredbe; organizacije koje su izjednačene s međunarodnom organizacijom smatraju se međunarodnim organizacijama u skladu s Financijskom uredbom;

5.

„europske organizacije” znači Europska investicijska banka i Europski investicijski fond, kako je navedeno u članku 58. stavku 1. točki (c) podtočki iii. Financijske uredbe.

(a)

razvojem i provedbom rješenja usmjerenih na lokalne, regionalne ili nacionalne izazove, koja imaju utjecaj na prekogranične izazove ili izazove na razini Unije i koja također mogu doprinijeti socijalnoj, ekonomskoj i teritorijalnoj koheziji;

(b)

njihovom komplementarnošću i sinergijom s drugim programima Unije i politikama na regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini te razini Unije, prema potrebi;

(c)

njihovim doprinosom dosljednoj i koherentnoj provedbi prava i politika Unije kao i promicanju europskih vrijednosti, uključujući solidarnost;

(d)

njihovim doprinosom razmjeni dobre prakse, također kako bi se povećala vidljivost programa reformi, te izgradnji platforme i mreže stručnog znanja na razini Unije;

(e)

promicanjem međusobnog povjerenja između država članica korisnica i Komisije te suradnje među državama članicama.

(a)

podupiranje inicijativa nacionalnih tijela kako bi svoje reforme izradila u skladu sa svojim prioritetima, uzimajući u obzir početne uvjete i očekivane socioekonomske učinke;

(b)

podupiranje nacionalnih tijela pri jačanju njihovih kapaciteta za osmišljavanje, razvoj i provedbu reformskih politika i strategija te pri primjeni integriranog pristupa kojim se osigurava međusektorska dosljednost ciljeva i sredstava;

(c)

podupiranje nacionalnih tijela u njihovim nastojanjima da definiraju i provode odgovarajuće procese i metodologije uzimajući u obzir dobre prakse i iskustva drugih zemalja stečena u suočavanju sa sličnim situacijama;

(d)

pružanje pomoći nacionalnim tijelima pri jačanju učinkovitosti i djelotvornosti upravljanja ljudskim resursima među ostalim jačanjem stručnih znanja i vještina te određivanjem jasnih odgovornosti.

(a)

upravljanje javnim financijama i imovinom, proračunski postupak, upravljanje dugom i upravljanje prihodima;

(b)

institucijsku reformu i učinkovito funkcioniranje javne uprave usmjereno na usluge, među ostalim, prema potrebi, pojednostavljenjem pravila, djelotvornu vladavinu prava, reformu pravosudnih sustava i jačanje borbe protiv prijevara, korupcije i pranja novca;

(c)

poslovno okruženje (među ostalim za MSP-ove), reindustrijalizaciju, razvoj privatnog sektora, ulaganja, sudjelovanje javnosti u poduzećima, procese privatizacije, trgovinu i izravna strana ulaganja, tržišno natjecanje i javnu nabavu, održivi sektorski razvoj i potporu inovacijama te digitalizaciju;

(d)

obrazovanje i osposobljavanje; politike tržišta rada, uključujući socijalni dijalog, za stvaranje radnih mjesta; borbu protiv siromaštva; promicanje socijalne uključenosti; sustave socijalne sigurnosti i socijalne skrbi; javno zdravlje i zdravstvene sustave; kao i politike u području kohezije, azila, migracija i granica;

(e)

politike za provedbu klimatskih aktivnosti, promicanje energetske učinkovitosti i ostvarivanje energetske diversifikacije kao i politike za poljoprivredni sektor, ribarstvo i održivi razvoj ruralnih područja;

(f)

politike financijskog sektora, uključujući promicanje financijske pismenosti, financijsku stabilnost, pristup financiranju i kreditiranje realnoga gospodarstva; proizvodnju, pružanje i kvalitetni nadzor podataka i statistike te politike usmjerene na borbu protiv utaje poreza.

(a)

pružanje stručnog znanja u vezi sa savjetovanjem o politikama i njihovom promjenom, izradom strategija i planova reformi kao i sa zakonodavnim, institucijskim, strukturnim i administrativnim reformama;

(b)

osiguravanje stručnjaka, uključujući stalne stručnjake, kratkoročno ili dugoročno, za obavljanje poslova u određenim domenama ili za izvođenje operativnih aktivnosti, prema potrebi uz pomoć usmenog prevođenja, pismenog prevođenja i suradnje, administrativne pomoći te infrastrukture i opreme;

(c)

izgradnja institucijskih, administrativnih ili sektorskih kapaciteta i povezane pomoćne radnje na svim razinama upravljanja, kojima se također, prema potrebi, doprinosi jačanju uloge civilnog društva, a osobito:

(d)

prikupljanje podataka i statistike, izrada zajedničkih metodologija te, prema potrebi, pokazatelja i referentnih mjerila;

(e)

organizacija lokalne operativne podrške u područjima kao što su azil, migracije i nadzor granica;

(f)

izgradnja kapaciteta u području IT-a: pružanje stručnog znanja u vezi s razvojem, održavanjem, funkcioniranjem i kontrolom kvalitete IT infrastrukture i aplikacija potrebnih za provedbu relevantnih reformi, kao i stručnog znanja povezanog s programima usmjerenima na digitalizaciju javnih usluga;

(g)

studije, istraživanja, analize i ankete, evaluacije i procjene učinka te izrada i objavljivanje vodiča, izvješća i obrazovnog materijala;

(h)

projekti povezani s komunikacijom usmjereni na učenje, suradnju, podizanje razine osviještenosti, širenje znanja i razmjenu dobrih praksi; organiziranje kampanja za podizanje razine osviještenosti i informativnih kampanja, medijskih kampanja i događanja, uključujući korporativnu komunikaciju i, prema potrebi, komunikaciju putem društvenih mreža;

(i)

prikupljanje i objavljivanje materijala za širenje informacija o Programu te njegovih rezultata, među ostalim kroz razvoj, djelovanje i održavanje sustava i alata koji se temelje na informacijskim i komunikacijskim tehnologijama;

(j)

sve druge relevantne aktivnosti za potporu općem cilju i posebnim ciljevima utvrđenima u člancima 4. i 5.

(a)

provedbom reformi koje države članice poduzimaju na vlastitu inicijativu, posebno radi ostvarivanja održivoga gospodarskog rasta i stvaranja radnih mjesta;

(b)

provedbom programâ ekonomske prilagodbe za države članice koje primaju financijsku pomoć Unije na temelju postojećih instrumenata, a posebno u skladu s Uredbom (EU) br. 472/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (14) za države članice europodručja i Uredbom Vijeća (EZ) br. 332/2002 (15) za države članice izvan europodručja;

(c)

provedbom reformi kojima se održava rast u kontekstu procesâ ekonomskog upravljanja, osobito preporuka za pojedine zemlje izdanih u kontekstu europskog semestra ili radnji povezanih s provedbom prava Unije.

(a)

čim je država članica korisnica izbrisala sve osjetljive ili povjerljive informacije čije bi otkrivanje ugrozilo javne interese države članice korisnice;

(b)

nakon razumnog roka, kada otkrivanje predmetnih informacija ne bi negativno utjecalo na provedbu mjera potpore u okviru Programa, a u svakom slučaju najkasnije dva mjeseca nakon donošenja takvih mjera u sklopu plana suradnje i potpore.

(a)

bespovratnih sredstava, uključujući bespovratna sredstva za nacionalna tijela država članica;

(b)

ugovora o javnoj nabavi;

(c)

nadoknade troškova vanjskih stručnjaka, uključujući stručnjake iz nacionalnih, regionalnih ili lokalnih tijela država članica koje pružaju ili primaju potporu;

(d)

doprinosa uzajamnim fondovima koje su osnovale međunarodne organizacije; i

(e)

radnji provedenih u okviru neizravnog upravljanja.

(a)

državama članicama; i

(b)

zemljama Europskog udruženja za slobodnu trgovinu koje su stranke Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, u skladu s uvjetima određenima u tom sporazumu.

(a)

osiguravaju komplementarnost i sinergiju između različitih instrumenata na razini Unije te na nacionalnoj i, prema potrebi, regionalnoj razini, posebno u pogledu mjera koje se financiraju iz fondova Unije, u fazi planiranja i tijekom njihove provedbe;

(b)

optimiziraju mehanizme koordinacije kako bi se izbjeglo udvostručavanje napora; i

(c)

osiguravaju blisku suradnju među nadležnima za provedbu na razini Unije te na nacionalnoj i, prema potrebi, regionalnoj razini kako bi se ostvarile koherentne i usmjerene radnje potpore.

(a)

zahtjevima za potporu koje su podnijele države članice, navedenima u članku 7. stavku 1.;

(b)

analizama primjene kriterija iz članka 7. stavka 2. kojima se analiziraju zahtjevi za potporu koje su podnijele države članice;

(c)

planovima suradnje i potpore iz članka 7. stavka 2.;

(d)

sudjelovanju partnera u reformi iz članka 9.; i

(e)

donesenim posebnim mjerama iz članka 13. stavka 6.

1.

članak 25. mijenja se kako slijedi:

2.

u članku 58. stavku 1. trećem podstavku točka (l) zamjenjuje se sljedećim:

3.

u članku 91. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   0,35 % ukupnih sredstava nakon odbitka potpore za CEF iz članka 92. stavka 6. i za pomoć za najpotrebitije iz članka 92. stavka 7. dodjeljuje se tehničkoj pomoći na inicijativu Komisije, od čega se do 112 233 000 EUR prema tekućim cijenama dodjeljuje Programu potpore strukturnim reformama uspostavljenom Uredbom (EU) 2017/825 za uporabu u okviru područja primjene i svrhe tog programa.”.