31.3.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 88/6

(1)

Unija je utemeljena na univerzalnim vrijednostima ljudskog dostojanstva, slobode, jednakosti i solidarnosti te poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda. Unija se temelji na načelima demokracije i vladavine prava koja su zajednička državama članicama.

(2)

Teroristička djela čine jedno od najtežih kršenja univerzalnih vrijednosti ljudskog dostojanstva, slobode, jednakosti i solidarnosti te uživanja ljudskih prava i temeljnih sloboda na kojima je Unija utemeljena. Ona također predstavljaju jedan od najtežih napada na demokraciju i vladavinu prava, načela koja su zajednička državama članicama i na kojima se Unija temelji.

(3)

Okvirna odluka Vijeća 2002/475/PUP (3) kamen je temeljac kaznenopravnog odgovora država članica u borbi protiv terorizma. Pravni okvir koji je zajednički svim državama članicama, a posebno usklađena definicija kaznenih djela terorizma, služi kao referentna vrijednost za razmjenu informacija i suradnju među nadležnim nacionalnim tijelima na temelju Okvirne odluke Vijeća 2006/960/PUP (4), odluka Vijeća 2008/615/PUP (5) i 2005/671/PUP (6), Uredbe (EU) br. 603/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (7) i okvirnih odluka Vijeća 2002/584/PUP (8) i 2002/465/PUP (9).

(4)

Posljednjih godina teroristička prijetnja rasla je i ubrzano se razvijala. Pojedinci nazvani „stranim terorističkim borcima” putuju u inozemstvo u svrhu terorizma. Strani teroristički borci koji se vraćaju predstavljaju povećanu sigurnosnu prijetnju za sve države članice. Strani teroristički borci povezani su s nedavnim napadima i planiranim napadima u nekoliko država članica. Osim toga, Unija i njezine države članice suočavaju se s pojačanim prijetnjama pojedinaca koji ostaju u Europi, ali su pod utjecajem terorističkih skupina u inozemstvu ili od njih dobivaju upute.

(5)

Vijeće sigurnosti UN-a u Rezoluciji 2178 (2014) izrazilo je zabrinutost zbog sve veće prijetnje koju predstavljaju strani teroristički borci te je zatražilo od svih država članica UN-a da osiguraju kažnjivost kaznenih djela povezanih s tom pojavom na temelju nacionalnog prava. Vijeće Europe jest 2015. s tim u vezi donijelo Dodatni protokol uz Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju terorizma.

(6)

Uzimajući u obzir razvoj terorističkih prijetnji i pravnih obveza za Uniju i države članice prema međunarodnom pravu, definicije kaznenih djela terorizma, kaznenih djela povezanih s terorističkom skupinom i kaznenih djela povezanih s terorističkim aktivnostima trebalo bi dodatno približiti u svim državama članicama, tako da opsežnije obuhvaćaju ponašanja povezana osobito sa stranim terorističkim borcima i financiranjem terorizma. Ti oblici ponašanja trebali bi biti kažnjivi i ako su počinjeni putem interneta, između ostalog putem društvenih medija.

(7)

Nadalje, prekogranična priroda terorizma zahtijeva snažan koordinirani odgovor i suradnju unutar država članica i među njima, kao i s nadležnim agencijama i tijelima Unije za borbu protiv terorizma i među njima, uključujući Eurojust i Europol. U tu bi se svrhu trebali učinkovito upotrebljavati dostupni instrumenti i sredstva za suradnju, poput zajedničkih istražnih timova i koordinacijskih sastanaka uz sudjelovanje Eurojusta. Zbog globalnog karaktera terorizma potreban je međunarodni odgovor, a od Unije i njezinih država članica zahtijeva se jačanje suradnje s relevantnim trećim zemljama. Snažan koordinirani odgovor i suradnja potrebni su i radi osiguravanja i pribavljanja elektroničkih dokaza.

(8)

Ova Direktiva sadržava taksativni popis niza teških kaznenih djela, poput napada na život osobe, kao namjernih djela koja se mogu kvalificirati kao kaznena djela terorizma kada i ako su počinjena s posebnim terorističkim ciljem, to jest kako bi se ozbiljno zastrašilo stanovništvo ili kako bi se protupravno prisilila tijela vlasti ili međunarodna organizacija na činjenje ili nečinjenje bilo koje radnje ili kako bi se ozbiljno destabilizirale ili uništile temeljne političke, ustavne, gospodarske ili društvene strukture neke zemlje ili međunarodne organizacije. Prijetnju počinjenjem takvih namjernih djela također bi trebalo smatrati kaznenim djelom terorizma kada je, na temelju objektivnih okolnosti, utvrđeno da je takva prijetnja iznesena s takvim terorističkim ciljem. Nasuprot tome, djela koja za cilj imaju, primjerice, prisiljavanje tijela vlasti na činjenje ili nečinjenje bilo koje radnje, a koja, međutim, nisu navedena na taksativnom popisu teških kaznenih djela, ne smatraju se kaznenim djelima terorizma u skladu s ovom Direktivom.

(9)

Kaznena djela povezana s terorističkim aktivnostima vrlo su ozbiljne naravi jer mogu dovesti do počinjenja kaznenih djela terorizma te teroristima i terorističkim skupinama omogućiti održavanje i daljnji razvoj njihovih kriminalnih aktivnosti, što opravdava inkriminiranje takva ponašanja.

(10)

Kazneno djelo javnog poticanja na počinjenje kaznenog djela terorizma obuhvaća, između ostalog, veličanje i opravdavanje terorizma ili širenje poruka ili slika na internetu i izvan njega, između ostalog onih povezanih sa žrtvama terorizma, radi dobivanja potpore za terorističke ideje ili ozbiljnog zastrašivanja stanovništva. Takvo ponašanje trebalo bi biti kažnjivo kada uzrokuje opasnost da bi teroristička djela mogla biti počinjena. U svakom konkretnom slučaju trebalo bi, prilikom razmatranja postojanja takve opasnosti, uzeti u obzir posebne okolnosti slučaja, kao što su autor i primatelj poruke, kao i kontekst u kojem je djelo počinjeno. Značaj i vjerodostojnost opasnosti također bi trebalo uzeti u obzir prilikom primjene odredbe o javnom poticanju u skladu s nacionalnim pravom.

(11)

Inkriminiranjem pohađanja obuke za terorizam dopunjava se postojeće kazneno djelo pružanja obuke te se posebno odgovara na prijetnje koje predstavljaju osobe koje se aktivno pripremaju za počinjenje kaznenih djela terorizma, uključujući one osobe koje u konačnici djeluju same. Pohađanje obuke za terorizam uključuje stjecanja znanja, pribavljanje dokumentacije ili stjecanje praktičnih vještina. Samostalno učenje, između ostalog putem interneta ili služeći se drugim nastavnim materijalom, također bi se trebalo smatrati pohađanjem obuke za terorizam, kada ono proizlazi iz aktivnog ponašanja te je poduzeto s namjerom počinjenja ili doprinosa počinjenju kaznenog djela terorizma. U kontekstu svih posebnih okolnosti slučaja, o toj se namjeri, primjerice, može zaključiti iz vrste materijala i učestalosti uporabe tih materijala. Stoga bi se preuzimanje priručnika za izradu eksplozivâ u svrhu počinjenja kaznenog djela terorizma moglo smatrati pohađanjem obuke za terorizam. Nasuprot tome, sâmo posjećivanje internetskih stranica ili prikupljanje materijala u zakonite svrhe, poput akademskih ili istraživačkih, ne smatra se pohađanjem obuke za terorizam prema ovoj Direktivi.

(12)

S obzirom na težinu prijetnje i potrebu, posebice, za sprečavanjem protoka stranih terorističkih boraca, potrebno je inkriminirati putovanje u inozemstvo u svrhu terorizma, to jest ne samo radi počinjenja kaznenih djela terorizma te pružanja ili pohađanja obuke nego i radi sudjelovanja u aktivnostima terorističke skupine. Nije nužno inkriminirati čin putovanja kao takav. Nadalje, putovanje na područje Unije u svrhu terorizma predstavlja sve veću sigurnosnu prijetnju. Države članice također mogu odlučiti da će pružati odgovor na terorističke prijetnje koje proizlaze iz putovanja u svrhu terorizma u dotičnu državu članicu inkriminiranjem pripremnih radnji, koje mogu uključivati planiranje ili udruživanje, s ciljem počinjenja kaznenog djela terorizma ili doprinošenja njemu. Svaku radnju kojom se olakšava takvo putovanje trebalo bi također inkriminirati.

(13)

Nezakonita trgovina vatrenim oružjem, naftom, drogama, cigaretama, krivotvorenom robom te kulturnim predmetima, kao i trgovina ljudima, reketarenje i ucjena postali su unosni načini financiranja terorističkih skupina. U tom kontekstu, sve snažnije veze između organiziranog kriminala i terorističkih skupina predstavljaju sve ozbiljniju sigurnosnu prijetnju Uniji te bi ih stoga tijela država članica uključena u kaznene postupke trebala uzeti u obzir.

(14)

Direktivom (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (10) uspostavljaju se zajednička pravila o sprečavanju korištenja financijskog sustava Unije u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma. Uz taj preventivni pristup, financiranje terorizma trebalo bi biti kažnjivo u državama članicama. Trebalo bi inkriminiranjem obuhvatiti ne samo financiranje terorističkih djela nego i financiranje terorističke skupine, kao i druga kaznena djela povezana s terorističkim aktivnostima, kao što su novačenje i obuka ili putovanje u svrhu terorizma, s ciljem destabilizacije struktura potpore koje olakšavaju počinjenje kaznenih djela terorizma.

(15)

Pružanje materijalne potpore terorizmu s pomoću osoba koje sudjeluju ili djeluju kao posrednici u pružanju ili kretanju usluga, imovine i dobara, uključujući trgovačke transakcije koje obuhvaćaju ulazak u Uniju ili izlazak iz nje, kao što su prodaja, stjecanje ili razmjena kulturnih predmeta od arheološkog, umjetničkog, povijesnog ili znanstvenog interesa koji su nezakonito izneseni s područja koje je u trenutku iznošenja bilo pod nadzorom terorističke skupine, trebalo bi biti kažnjivo u državama članicama kao pomaganje u počinjenju terorizma ili kao financiranje terorizma ako se provodi znajući da su te operacije ili u njima ostvarena imovinska korist namijenjeni za uporabu, u cijelosti ili djelomično, u svrhu terorizma ili da će biti korisni terorističkim skupinama. Možda će biti potrebne daljnje mjere s ciljem djelotvornog suzbijanja nezakonite trgovine kulturnim predmetima kao izvora prihoda za terorističke skupine.

(16)

Pokušaj putovanja u svrhu terorizma, pokušaj pružanja obuke za terorizam i pokušaj novačenja za terorizam trebali bi biti kažnjivi.

(17)

S obzirom na kaznena djela predviđena u ovoj Direktivi pojam namjere mora se primjenjivati na sve elemente od kojih se sastoje ta kaznena djela. O namjernoj naravi činjenja ili propuštanja može se zaključiti iz objektivnih činjeničnih okolnosti.

(18)

Za fizičke i pravne osobe koje su odgovorne za takva kaznena djela trebalo bi predvidjeti kazne i sankcije koje odražavaju težinu tih kaznenih djela.

(19)

Kada su novačenje i obuka za terorizam usmjereni prema djetetu, države članice trebale bi osigurati da suci tu okolnost mogu uzeti u obzir prilikom izricanja kazne počiniteljima, premda ne postoji obveza sudaca da izreknu težu kaznu. Sudac po slobodnoj ocjeni procjenjuje tu okolnost zajedno s drugim činjenicama određenog slučaja.

(20)

Trebalo bi utvrditi pravila o sudskoj nadležnosti, kako bi se osigurao djelotvoran kazneni progon kaznenih djela utvrđenih u ovoj Direktivi. Osobito se čini primjerenim uspostaviti nadležnost za kaznena djela koja počine pružatelji obuke za terorizam, bez obzira na njihovo državljanstvo, s obzirom na moguće posljedice takvih ponašanja na području Unije i blisku materijalnu povezanost između kaznenih djela pružanja i pohađanja obuke za terorizam.

(21)

Kako bi se osigurao uspjeh istraga i kaznenog progona kaznenih djela terorizma, kaznenih djela povezanih s terorističkim skupinama ili kaznenih djela povezanih s terorističkim aktivnostima, oni koji su odgovorni za istragu ili kazneni progon takvih kaznenih djela trebali bi se moći koristiti djelotvornim istražnim instrumentima, poput onih koji se koriste za suzbijanje organiziranog kriminala ili drugih teških kaznenih djela. Takvim instrumentima trebalo bi se, u skladu s nacionalnim pravom, koristiti ciljano i uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti te prirodu i ozbiljnost kaznenih djela koja se istražuju, te bi se tim korištenjem trebalo poštovati pravo na zaštitu osobnih podataka. Takvi bi instrumenti, prema potrebi, trebali obuhvaćati, na primjer, pretragu sve osobne imovine, presretanje komunikacija, prikriveni nadzor, uključujući elektronički nadzor, snimanje zvučnih zapisa u privatnim ili javnim vozilima i na privatnim ili javnim mjestima, i snimanje slikovnih zapisa osoba u javnim vozilima i na javnim mjestima te njihovo pohranjivanje i financijske istrage.

(22)

Djelotvoran način suzbijanja terorizma na internetu jest uklanjanje na izvoru internetskog sadržaja koji je javno poticanje na počinjenje kaznenog djela terorizma. Države članice trebale bi u najvećoj mogućoj mjeri surađivati s trećim zemljama s ciljem osiguravanja uklanjanja s poslužitelja na njihovu državnom području internetskog sadržaja koji je javno poticanje na počinjenje kaznenog djela terorizma. Međutim, kada uklanjanje takva sadržaja na izvoru nije izvedivo, mogu se uspostaviti i mehanizmi za blokiranje pristupa takvu sadržaju s područja Unije. Mjere koje su u skladu s ovom Direktivom poduzele države članice kako bi se uklonio internetski sadržaj koji je javno poticanje na počinjenje kaznenog djela terorizma ili, ako to nije izvedivo, kako bi se blokirao pristup takvu sadržaju, mogle bi se temeljiti na javnom djelovanju, kao što je zakonodavno, nezakonodavno ili sudsko djelovanje. U tom kontekstu ovom se Direktivom ne dovodi u pitanje dobrovoljno djelovanje internetske industrije s ciljem sprečavanja zloupotrebe njezinih usluga, kao ni bilo kakva potpora država članica takvu djelovanju, poput otkrivanja terorističkog sadržaja i ukazivanja na njega. Bez obzira na odabranu osnovu za djelovanje ili odabranu metodu, države članice trebale bi osigurati da se njome za korisnike i davatelje usluga osigura odgovarajuća razina pravne sigurnosti i predvidljivosti te mogućnost upotrebe pravnog sredstva u skladu s nacionalnim pravom. Svim takvim mjerama moraju se uzeti u obzir prava krajnjih korisnika te poštovati postojeći pravni i sudski postupci i Povelja Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”).

(23)

Uklanjanjem internetskog sadržaja koji je javno poticanje na počinjenje kaznenog djela terorizma ili, ako to nije izvedivo, blokiranjem pristupa takvu sadržaju u skladu s ovom Direktivom, ne bi se trebala dovoditi u pitanje pravila utvrđena u Direktivi 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11). Posebice, za davatelje usluga ne bi trebalo uvesti opću obvezu da prate informacije koje prenose ili pohranjuju niti da aktivno traže činjenice ili okolnosti koje ukazuju na protuzakonitu aktivnost. Nadalje, davatelji usluga smještaja na poslužitelju ne bi trebali biti odgovorni sve dok nemaju stvarnih saznanja o protuzakonitoj aktivnosti ili protuzakonitim informacijama i nisu svjesni činjenica ili okolnosti iz kojih su protuzakonita aktivnost ili protuzakonite informacije vidljive.

(24)

Za djelotvorno suzbijanje terorizma od ključne je važnosti učinkovita razmjena informacija, koje nadležna tijela smatraju relevantnima za sprečavanje, otkrivanje, istragu ili kazneni progon kaznenih djela terorizma, između nadležnih tijela i agencija Unije. Države članice trebale bi osigurati djelotvornu i pravodobnu razmjenu informacija u skladu s nacionalnim pravom i postojećim pravnim okvirom Unije, kao što su Odluka 2005/671/PUP, Odluka Vijeća 2007/533/PUP (12) i Direktiva (EU) 2016/681 Europskog parlamenta i Vijeća (13). Pri razmatranju o tome hoće li razmijeniti relevantne informacije, nacionalna nadležna tijela trebala bi uzeti u obzir ozbiljnost prijetnje koju predstavljaju kaznena djela terorizma.

(25)

Kako bi se ojačao postojeći okvir za razmjenu informacija u suzbijanju terorizma, kako je navedeno u Odluci 2005/671/PUP, države članice trebale bi osigurati da relevantne informacije koje su u okviru kaznenih postupaka prikupila njihova nadležna tijela, na primjer tijela kaznenog progona, tužitelji ili istražni suci, budu dostupne odgovarajućim nadležnim tijelima druge države članice za koja ona smatraju da bi im te informacije mogle biti relevantne. Takve relevantne informacije trebale bi barem uključivati, prema potrebi, informacije koje se prenose Europolu i Eurojustu u skladu s Odlukom 2005/671/PUP. To podliježe pravilima Unije o zaštiti podataka, kako je utvrđeno u Direktivi (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća (14), te se time ne dovode u pitanje pravila Unije o suradnji nadležnih nacionalnih tijela u okviru kaznenih postupaka, kao što su ona utvrđena u Direktivi 2014/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća (15) ili Okvirnoj odluci 2006/960/PUP.

(26)

Trebalo bi razmjenjivati relevantne informacije koje su nadležna tijela država članica prikupila u okviru kaznenih postupaka u vezi s kaznenim djelima terorizma. Smatra se da se pojmom „kazneni postupak” obuhvaćaju svi stadiji postupka, od trenutka kada je osoba osumnjičena ili okrivljena za počinjenje kaznenog djela pa sve do trenutka kada odluka kojom se konačno utvrđuje je li ta osoba počinila dotično kazneno djelo postane pravomoćna.

(27)

Države članice trebale bi donijeti mjere zaštite, potpore i pomoći kojima se odgovara na posebne potrebe žrtava terorizma u skladu s Direktivom 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća (16) te kako je nadalje utvrđeno ovom Direktivom. Žrtva terorizma jest ona definirana u članku 2. Direktive 2012/29/EU, to jest fizička osoba koja je pretrpjela štetu, uključujući tjelesnu, umnu ili emocionalnu štetu ili ekonomski gubitak, u mjeri u kojoj je to izravno uzrokovano kaznenim djelom terorizma, ili član obitelji osobe čija je smrt izravno uzrokovana kaznenim djelom terorizma i koji je pretrpio štetu kao posljedicu smrti te osobe. Članovi obitelji preživjelih žrtava terorizma, kako su definirani u navedenom članku, imaju pristup službama za potporu žrtvama i zaštitnim mjerama u skladu s navedenom direktivom.

(28)

Pomoć žrtvama u vezi s potraživanjima naknada štete ne dovodi u pitanje pomoć koju žrtve terorizma primaju od tijela nadležnih za pomoć u skladu s Direktivom Vijeća 2004/80/EZ (17) i dopunjava tu pomoć. Time se ne dovode u pitanje nacionalna pravila o pravnom zastupanju pri potraživanju naknade štete, uključujući putem mehanizama za pravnu pomoć, niti bilo koja druga relevantna nacionalna pravila o naknadi štete.

(29)

Države članice trebale bi u okviru nacionalne infrastrukture za odgovor na hitne situacije osigurati sveobuhvatan odgovor na posebne potrebe žrtava terorizma neposredno nakon terorističkog napada te dokle god je to potrebno. U tu svrhu države članice mogu uspostaviti jedinstvene i ažurne internetske stranice sa svim relevantnim informacijama te centar za potporu žrtvama i njihovim obiteljima u hitnim situacijama, koji pruža psihološku prvu pomoć i emocionalnu potporu. Inicijative država članica u tom pogledu trebalo bi podržati na način da se u potpunosti upotrebljavaju dostupni mehanizmi i resursi zajedničke pomoći na razini Unije. Službe za potporu trebale bi uzeti u obzir da se posebne potrebe žrtava terorizma s vremenom mogu promijeniti. U tom pogledu države članice trebale bi osigurati da službe za potporu prije svega rješavaju barem emocionalne i psihološke potrebe najugroženijih žrtava terorizma te da sve žrtve terorizma obavješćuju o dostupnosti daljnje emocionalne i psihološke potpore, uključujući potporu i savjetovanje nakon traumatičnih iskustava.

(30)

Države članice trebale bi osigurati da sve žrtve terorizma imaju pristup informacijama o pravima žrtava, raspoloživim službama za potporu i programima za naknadu štete u državi članici u kojoj je počinjeno kazneno djelo terorizma. Dotične države članice trebale bi poduzimati prikladne mjere za olakšavanje međusobne suradnje kako bi osigurale da žrtve terorizma koje imaju boravište u državi članici koja nije država članica u kojoj je počinjeno kazneno djelo terorizma dobiju stvaran pristup takvim informacijama. Osim toga, države članice trebale bi osigurati da žrtve terorizma imaju pristup službama za dugoročnu potporu u državi članici u kojoj imaju boravište, čak i ako se kazneno djelo terorizma dogodilo u drugoj državi članici.

(31)

Kao što je navedeno u Revidiranoj strategiji EU-a za borbu protiv radikalizacije i novačenja terorista iz 2014. i u zaključcima Vijeća Europske unije i država članica koje su se sastale u okviru Vijeća o poboljšanju kaznenopravnog odgovora na radikalizaciju koja dovodi do terorizma i nasilnog ekstremizma iz 2015., sprečavanje radikalizacije i novačenja terorista, uključujući radikalizaciju putem interneta, zahtijeva dugoročan, proaktivan i sveobuhvatan pristup. Takvim bi se pristupom trebale kombinirati mjere u području kaznenog pravosuđa s politikama u područjima obrazovanja, socijalne uključenosti i integracije, kao i pri osiguranju programa djelotvorne deradikalizacije ili povlačenja te izlaska ili rehabilitacije, između ostalog u kontekstu zatvora i probacije. Države članice trebale bi razmjenjivati dobre prakse o djelotvornim mjerama i projektima u tom području, posebice u pogledu stranih terorističkih boraca, kao i povratnika, prema potrebi u suradnji s Komisijom i relevantnim agencijama i tijelima Unije.

(32)

Države članice trebale bi se i dalje zalagati za sprečavanje radikalizacije koja dovodi do terorizma i borbu protiv nje koordiniranjem, razmjenom informacija i iskustava o nacionalnim politikama prevencije i provedbom ili, ovisno o slučaju, ažuriranjem nacionalnih politika prevencije uzimajući u obzir vlastite potrebe, ciljeve i sposobnosti, oslanjajući se na vlastita iskustva. Komisija bi, prema potrebi, trebala pružati potporu nacionalnim, regionalnim i lokalnim tijelima u razvoju politika prevencije.

(33)

Države članice, ovisno o konkretnim potrebama i posebnim okolnostima u svakoj državi članici, trebale bi pružati potporu stručnjacima, uključujući partnere iz civilnog društva koji bi mogli doći u kontakt s osobama podložnima radikalizaciji. Takve mjere potpore mogu posebice uključivati osposobljavanje i mjere podizanja svijesti koje imaju za cilj omogućiti im prepoznavanje znakova radikalizacije i davanje odgovora na njih. Takve mjere trebale bi se, prema potrebi, poduzimati u suradnji s privatnim poduzećima, relevantnim organizacijama civilnog društva, lokalnim zajednicama i drugim dionicima.

(34)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog potrebe za usklađenim pravilima širom Unije oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(35)

Ovom se Direktivom poštuju načela priznata člankom 2. UEU-a, kao i temeljna prava i slobode, te se poštuju načela posebno priznata u Povelji, uključujući ona utvrđena u njezinim glavama II., III., V. i VI. koja, između ostalog, obuhvaćaju pravo na slobodu i sigurnost, slobodu izražavanja i informiranja, slobodu udruživanja te slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi, opću zabranu diskriminacije, posebno na osnovi rase, boje kože, etničkog ili socijalnog podrijetla, genetskih osobina, jezika, religije ili uvjerenja, političkog ili bilo kakva drugog mišljenja, pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života i pravo na zaštitu osobnih podataka, načela zakonitosti i proporcionalnosti kaznenih djela i kazni, koje obuhvaća i zahtjev za preciznošću, jasnoćom i predvidljivošću u kaznenom pravu, pretpostavku nedužnosti, kao i slobodu kretanja kako je utvrđeno u članku 21. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i u Direktivi 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (18). Ova Direktiva mora se provoditi u skladu s tim pravima i načelima, uzimajući u obzir i Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima te druge obveze povezane s ljudskim pravima u skladu s međunarodnim pravom.

(36)

Ovom Direktivom ne dovode se u pitanje obveze država članica u skladu s pravom Unije u pogledu postupovnih prava osumnjičenika ili okrivljenika u kaznenom postupku.

(37)

Ova Direktiva ne bi trebala imati za posljedicu promjenu prava, obveza i odgovornosti država članica u skladu s međunarodnim pravom, između ostalog ni onih koje one imaju u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom. Ovom se Direktivom ne uređuju aktivnosti oružanih snaga tijekom razdobljâ oružanog sukoba u onom smislu koji ti pojmovi imaju u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom kojim su uređeni, kao ni aktivnosti vojnih snaga neke države u izvršavanju njihovih službenih dužnosti ako su one uređene drugim pravilima međunarodnog prava.

(38)

Humanitarne aktivnosti nepristranih humanitarnih organizacija priznatih međunarodnih pravom, uključujući međunarodno humanitarno pravo, nisu obuhvaćene područjem primjene ove Direktive; u tom pogledu u obzir treba uzeti sudsku praksu Suda Europske unije.

(39)

Provedba kaznenopravnih mjera donesenih na temelju ove Direktive trebala bi biti proporcionalna prirodi i okolnostima kaznenog djela, s obzirom na opravdane ciljeve koje se želi ostvariti i njihovu nužnost u demokratskom društvu, te bi njome trebalo isključiti svaki oblik proizvoljnosti, rasizma ili diskriminacije.

(40)

Ništa u ovoj Direktivi ne bi trebalo tumačiti kao da je namijenjeno smanjenju ili ograničenju širenja informacija u znanstvene svrhe, akademske svrhe ili u svrhe izvješćivanja. Izražavanje radikalnih, polemičkih ili prijepornih mišljenja u javnoj raspravi o osjetljivim političkim pitanjima nije obuhvaćeno područjem primjene ove Direktive te posebice nije obuhvaćeno definicijom javnog poticanja na počinjenje kaznenih djela terorizma.

(41)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog UEU-u i UFEU-u, i ne dovodeći u pitanje članak 4. navedenog protokola, te države članice ne sudjeluju u donošenju ove Direktive te ona za njih nije obvezujuća niti se na njih primjenjuje.

(42)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(43)

Ova bi Direktiva stoga trebala zamijeniti Okvirnu odluku 2002/475/PUP u odnosu na države članice za koje je ova Direktiva obvezujuća te bi njome trebalo izmijeniti Odluku 2005/671/PUP,

1.

„financijska sredstva” znači imovina svake vrste, materijalna ili nematerijalna, pokretna ili nepokretna, bez obzira na koji način je stečena te pravni dokumenti ili instrumenti u bilo kojem obliku, uključujući elektroničke ili digitalne, kojima se dokazuje pravo na takvu imovinu ili udio u njoj, a uključuje, iako se na njih ne ograničava, bankovne kredite, putničke čekove, bankovne čekove, novčane naloge, dionice, vrijednosne papire, obveznice, mjenice i akreditive;

2.

„pravna osoba” znači svaki subjekt koji prema mjerodavnom pravu ima pravnu osobnost, uz iznimku država ili javnih tijela pri izvršavanju javnih ovlasti te javnih međunarodnih organizacija;

3.

„teroristička skupina” znači strukturirana skupina s više od dvije osobe, koja je osnovana na dulje razdoblje i djeluje organizirano radi počinjenja kaznenih djela terorizma; „strukturirana skupina” znači skupina koja nije osnovana slučajno kako bi kazneno djelo počinila odmah i koja ne mora imati formalno definirane uloge za svoje članove, kontinuitet članstva ili razvijenu strukturu.

(a)

napadi na život osobe koji mogu prouzročiti smrt;

(b)

napadi na fizički integritet osobe;

(c)

otmica ili uzimanje talaca;

(d)

nanošenje velikih razaranja vladinom ili javnom objektu, sustavu prijevoza te infrastrukturnom objektu, uključujući informacijski sustav, fiksnoj platformi smještenoj na epikontinentalnom pojasu te nekom javnom mjestu ili privatnom vlasništvu, koja mogu ugroziti ljudske živote ili dovesti do velikoga gospodarskog gubitka;

(e)

protupravno oduzimanje zrakoplova, brodova ili drugih sredstava javnog ili teretnog prijevoza;

(f)

proizvodnja, posjedovanje, stjecanje, prijevoz, nabava ili uporaba eksplozivâ ili oružja, između ostalog kemijskog, biološkog, radiološkog ili nuklearnog oružja, kao i istraživanje i razvoj kemijskog, biološkog, radiološkog ili nuklearnog oružja;

(g)

ispuštanje opasnih tvari ili izazivanje požara, poplava ili eksplozija s učinkom ugrožavanja ljudskih života;

(h)

ometanje ili prekidanje opskrbe vodom, električnom energijom ili bilo kojim drugim osnovnim prirodnim resursom s učinkom ugrožavanja ljudskih života;

(i)

nezakonito ometanje sustava, kako je navedeno u članku 4. Direktive 2013/40/EU Europskog parlamenta i Vijeća (19), u slučajevima u kojima se primjenjuje članak 9. stavak 3. ili članak 9. stavak 4. točka (b) ili (c) te direktive i nezakonito ometanje podataka, kako je navedeno u članku 5. te direktive, u slučajevima u kojima se primjenjuje članak 9. stavak 4. točka (c) te direktive;

(j)

prijetnja počinjenja bilo kojeg od djela navedenih u točkama od (a) do (i).

(a)

ozbiljno zastrašivanje stanovništva;

(b)

protupravno prisiljavanje tijela vlasti ili međunarodne organizacije na činjenje ili nečinjenje bilo koje radnje;

(c)

ozbiljna destabilizacija ili uništavanje temeljnih političkih, ustavnih, gospodarskih ili društvenih struktura neke zemlje ili međunarodne organizacije.

(a)

vođenje terorističke skupine;

(b)

sudjelovanje u aktivnostima terorističke skupine, između ostalog prikupljanjem informacija ili materijalnih sredstava ili financiranjem njezinih aktivnosti na bilo koji način, znajući za činjenicu da će takvo sudjelovanje doprinijeti kriminalnim aktivnostima terorističke skupine.

(a)

putovanje u tu državu članicu u svrhu počinjenja ili doprinosa počinjenju kaznenog djela terorizma kako je navedeno u članku 3., radi sudjelovanja u aktivnostima terorističke skupine znajući za činjenicu da će se tim sudjelovanjem doprinijeti kriminalnim aktivnostima te skupine kako je navedeno u članku 4. ili radi pružanja ili pohađanja obuke za terorizam kako je navedeno u člancima 7. i 8.; ili

(b)

pripremne radnje koje poduzme osoba koja ulazi u tu državu članicu s namjerom počinjenja ili doprinosa počinjenju kaznenog djela terorizma kako je navedeno u članku 3.

(a)

tešku krađu s ciljem počinjenja nekog od kaznenih djela navedenih u članku 3.;

(b)

iznudu s ciljem počinjenja nekog od kaznenih djela navedenih u članku 3.;

(c)

izradu ili uporabu lažnih administrativnih isprava s ciljem počinjenja nekog od kaznenih djela navedenih u članku 3. stavku 1. točkama od (a) do (i), članku 4. točki (b) i članku 9.

(a)

odustane od terorističkih aktivnosti; i

(b)

pruži upravnim ili pravosudnim tijelima informacije koje ona inače ne bi mogla pribaviti, pomažući im da:

(a)

ovlaštenja za zastupanje pravne osobe;

(b)

ovlaštenja za donošenje odluka u ime pravne osobe;

(c)

ovlaštenje za provedbu nadzora u okviru pravne osobe.

(a)

ukidanje prava na javne naknade ili pomoć;

(b)

privremena ili trajna zabrana obavljanja poslovnih djelatnosti;

(c)

stavljanje pod sudski nadzor;

(d)

sudski nalog za likvidaciju;

(e)

privremeno ili trajno zatvaranje objekata koji su služili za počinjenje kaznenog djela.

(a)

kazneno djelo počinjeno je u cijelosti ili djelomično na njezinu državnom području;

(b)

kazneno djelo počinjeno je na plovilu koje plovi pod njezinom zastavom ili u zrakoplovu registriranom u toj državi članici;

(c)

počinitelj je njezin državljanin ili u njoj ima boravište;

(d)

kazneno djelo počinjeno je u korist pravne osobe s poslovnim nastanom na njezinu državnom području;

(e)

kazneno djelo počinjeno je protiv institucija ili naroda dotične države članice ili protiv institucije, tijela, ureda ili agencije Unije koji imaju sjedište u toj državi članici.

(a)

država članica ona je na čijem je državnom području počinjeno kazneno djelo;

(b)

država članica ona je čiji je počinitelj državljanin ili u kojoj ima boravište;

(c)

država članica ona je koja je zemlja podrijetla žrtava;

(d)

država članica ona je na čijem je državnom području pronađen počinitelj.

1.

u članku 1. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

(*1)  Direktiva (EU) 2017/541 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2017. o suzbijanju terorizma i zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP i o izmjeni Odluke Vijeća 2005/671/PUP (SL L 88, 31.3.2017., str. 6).”;"

2.

članak 2. mijenja se kako slijedi:

(a)

emocionalnu i psihološku potporu, kao što su potpora i savjetovanje nakon traumatičnih iskustava;

(b)

savjetovanje i pružanje informacija o svim relevantnim pravnim, praktičnim ili financijskim pitanjima, uključujući olakšavanje ostvarivanja prava žrtava terorizma na informacije kako je utvrđeno u članku 26.;

(c)

pomoć u vezi s potraživanjima u pogledu naknade štete za žrtve terorizma koja je dostupna na temelju nacionalnog prava dotične države članice.