12.4.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 99/1

(1)

Za pravilno funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta nužno je da su energenti uvezeni u Uniju u potpunosti uređeni pravilima o uspostavi unutarnjeg energetskog tržišta. Transparentnost i usklađenost s pravom Unije važan su element u osiguravanju energetske stabilnosti Unije. Unutarnje energetsko tržište koje ne funkcionira pravilno stavlja Uniju u ranjiv i nepovoljan položaj u pogledu sigurnosti opskrbe energijom te narušava njegove potencijalne koristi za europske potrošače i industriju.

(2)

Kako bi se zaštitila opskrba Unije energijom, potrebno je diversificirati izvore energije i graditi nove energetske interkonekcije među državama članicama. Istodobno je nužno pojačati suradnju u pogledu energetske sigurnosti s Uniji susjednim zemljama i sa strateškim partnerima.

(3)

Cilj je Strategije energetske unije, kako ju je donijela Komisija 25. veljače 2015., pružiti potrošačima sigurnu, održivu, konkurentnu i povoljnu energiju. Usklađenom i dosljednom provedbom energetske, trgovinske i vanjske politike značajno će se doprinijeti postizanju tog cilja. Točnije, u Strategiji energetske unije naglašava se da je potpuna usklađenost sporazuma o kupnji energije od trećih zemalja s pravom Unije važan element za osiguravanje energetske sigurnosti, što se temelji na analizi koja je provedena u okviru Europske strategije energetske sigurnosti od 28. svibnja 2014. Isto tako, Europsko je vijeće u zaključcima od 19. ožujka 2015. pozvalo na potpunu usklađenost svih sporazuma o kupnji plina od vanjskih dobavljača s pravom Unije, posebno povećanjem transparentnosti takvih sporazuma i njihove spojivosti s odredbama Unije o energetskoj sigurnosti.

(4)

Europski parlament u svojoj je Rezoluciji od 15. prosinca 2015. o inicijativi „Ususret europskoj energetskoj uniji” istaknuo potrebu za povećanjem dosljednosti vanjskih politika energetske sigurnosti EU-a i za većom transparentnošću sporazuma u području energetike.

(5)

Odluka br. 994/2012/EU Europskog parlamenta i Vijeća (3) bila je korisna za dobivanje informacija o postojećim međuvladinim sporazumima te za utvrđivanje problema koje oni predstavljaju u pogledu spojivosti s pravom Unije.

(6)

Međutim, Odluka br. 994/2012/EU pokazala se neučinkovitom u osiguravanju usklađenosti međuvladinih sporazuma s pravom Unije. Ta se Odluka uglavnom oslanjala na procjenu međuvladinih sporazuma koju je provodila Komisija nakon što su ih države članice sklopile s trećom zemljom. Iskustvo stečeno u provedbi Odluke br. 994/2012/EU pokazalo je da se takvom ex post procjenom ne iskorištava u potpunosti potencijal za osiguravanje usklađenosti međuvladinih sporazuma s pravom Unije. Posebno, međuvladini sporazumi često ne sadržavaju odgovarajuće klauzule o prestanku ili prilagodbi kojima bi se državama članicama omogućilo da uklone svaku neusklađenost u razumnom roku. Nadalje, stajališta potpisnika već su utvrđena, što stvara politički pritisak protiv izmjene bilo kojeg aspekta sporazuma.

(7)

Visoka razina transparentnosti u pogledu sporazuma između država članica i trećih zemalja u području energetike doprinijet će postizanju tješnje suradnje unutar Unije kada je riječ o vanjskim odnosima u području energetike te dugoročnim ciljevima politike Unije u pogledu energetike, klime i sigurnosti opskrbe energijom.

(8)

Kako bi se izbjegla bilo koja neusklađenost s pravom Unije i povećala transparentnost, države članice trebale bi što prije obavijestiti Komisiju o svojoj namjeri da započnu pregovore o novim međuvladinim sporazumima ili izmjeni međuvladinih sporazuma. Komisiju bi trebalo redovito obavješćivati o napretku pregovora. Države članice trebale bi imati mogućnost pozvati Komisiju da sudjeluje u pregovorima kao promatrač. Komisija bi trebala moći zatražiti da sudjeluje u pregovorima kao promatrač.

(9)

Komisija bi tijekom pregovora o međuvladinu sporazumu trebala imati mogućnost savjetovati dotičnu državu članicu o načinu izbjegavanja nespojivosti tog sporazuma s pravom Unije. U okviru toga, Komisija bi trebala imati i mogućnost skrenuti pozornost dotične države članice na odgovarajuće ciljeve energetske politike Unije, na solidarnost među državama članicama te na stajališta Unije o politici donesena u zaključcima Vijeća ili Europskog vijeća. To, međutim, ne bi smjelo činiti dio pravne procjene Komisije o nacrtu međuvladina sporazuma ili izmjene.

(10)

Kako bi se osigurala usklađenost s pravom Unije i uzimajući u obzir činjenicu da međuvladini sporazumi i izmjene u području plina ili nafte trenutačno imaju najveće relativne posljedice na pravilno funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta te na sigurnost opskrbe Unije energijom, države članice trebale bi Komisiju na ex ante osnovi obavješćivati o nacrtima međuvladinih sporazuma koji se odnose na plin ili naftu prije nego što oni postanu pravno obvezujući za stranke. U duhu suradnje Komisija bi trebala pružati potporu državi članici u utvrđivanju problema usklađenosti nacrta međuvladina sporazuma ili izmjene. Dotična država članica u tom bi slučaju bila bolje pripremljena za sklapanje sporazuma usklađenog s pravom Unije.

(11)

Komisija bi za takvu procjenu trebala imati dovoljno vremena kako bi se postigla što veća pravna sigurnost i izbjegle nepotrebne odgode. Komisija bi trebala razmotriti mogućnost skraćivanja razdoblja predviđenih za procjenu ako je to prikladno, posebno ako to zatraži država članica ili ako je država članica dovoljno podrobno obavješćivala Komisiju tijekom faze pregovora, uzimajući u obzir u kojoj se mjeri nacrt međuvladina sporazuma ili izmjene temelji na oglednim klauzulama. Kako bi u potpunosti iskoristile potporu Komisije, države članice trebale bi se suzdržati od sklapanja međuvladinih sporazuma koji se odnose na plin ili naftu, ili međuvladinih sporazuma koji se odnose na električnu energiju ako je država članica odlučila od Komisije zatražiti ex ante procjenu, sve dok je Komisija ne obavijesti o svojoj procjeni. Države članice trebale bi poduzeti sve potrebne korake da postignu odgovarajuće rješenje za uklanjanje svake utvrđene nespojivosti.

(12)

U kontekstu Strategije energetske unije, transparentnost u pogledu prijašnjih i budućih međuvladinih sporazuma i dalje je od iznimne važnosti te predstavlja važan element u osiguravanju energetske stabilnosti Unije. Stoga bi države članice Komisiju i dalje trebale obavješćivati o postojećim i budućim međuvladinim sporazumima, bilo da su stupili na snagu ili se privremeno primjenjuju u smislu članka 25. Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora, kao i o novim međuvladinim sporazumima.

(13)

Kad je riječ o međuvladinim sporazumima koji su stupili na snagu ili se privremeno primjenjuju prije stupanja na snagu ove Odluke, Komisija bi trebala procijeniti njihovu spojivost s pravom Unije te o tome obavijestiti države članice. U slučaju nespojivosti, države članice trebale bi poduzeti sve potrebne korake da postignu odgovarajuće rješenje za uklanjanje utvrđene nespojivosti.

(14)

Ova bi se Odluka trebala primjenjivati na međuvladine sporazume. Međuvladinim sporazumima, posebno njihovim sadržajem, a neovisno o njihovom službenom nazivu, izražava se namjera stranaka da sporazum bude obvezujući, u cijelosti ili djelomično. Obavješćivati bi trebalo samo o međuvladinim sporazumima koji se odnose na kupnju, prodaju, provoz ili skladištenje energije ili trgovanje ili opskrbu njome u najmanje jednoj državi članici ili prema njoj ili na izgradnju energetske infrastrukture fizički povezane s najmanje jednom državom članicom ili upravljanje tom infrastrukturom. Ako postoji dvojba, države članice trebale bi se bez odgode savjetovati s Komisijom. U načelu, sporazumi koji više nisu na snazi ili se više ne primjenjuju ne bi trebali biti obuhvaćeni ovom Odlukom.

(15)

Za potrebe ove Odluke pravno obvezujuća snaga instrumenta, ili njegovih dijelova, a ne njegov službeni naziv, jest taj koji ga čini međuvladinim sporazumom ili, u nedostatku pravno obvezujuće snage, neobvezujućim instrumentom.

(16)

Države članice uspostavljaju odnose s trećim zemljama ne samo sklapanjem međuvladinih sporazuma, nego i u obliku neobvezujućih instrumenata, koji se često službeno nazivaju memorandumima o razumijevanju, zajedničkim deklaracijama, zajedničkim deklaracijama ministara, zajedničkim akcijama, zajedničkim kodeksima postupanja ili sličnim izrazima. Zbog toga što oni nisu pravno obvezujući, od država članica ne može se pravno zahtijevati provedba takvih instrumenata, uključujući situacije kada takva provedba nije spojiva s pravom Unije. Čak i ako nisu pravno obvezujući, takvi se instrumenti mogu upotrebljavati za uspostavu detaljnog okvira za energetsku infrastrukturu i opskrbu energijom. U interesu veće transparentnosti, države članice trebale bi moći Komisiji dostaviti neobvezujuće instrumente, i to aranžmane između jedne države članice ili više njih i jedne treće zemlje ili više njih, koji nisu pravno obvezujući i kojima se utvrđuju uvjeti za opskrbu energijom ili razvoj energetske infrastrukture, među ostalim navođenjem tumačenja prava Unije u tom pogledu, ili izmjenu takvih neobvezujućih instrumenata, uključujući i sve njihove priloge. Ako neobvezujući instrument ili izmjena izričito upućuje na druge tekstove, države članice trebale bi moći dostaviti i te druge tekstove.

(17)

Međuvladini sporazumi i neobvezujući instrumenti o kojima se na temelju drugih akata Unije treba u cijelosti obavješćivati Komisija ili koji se odnose na pitanja unutar područja primjene Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju ne bi trebali biti obuhvaćeni ovom Odlukom.

(18)

Ova Odluka ne bi smjela stvarati obveze u pogledu sporazuma između gospodarskih subjekata. Međutim, države članice trebale bi biti slobodne da dobrovoljno obavijeste Komisiju o takvim sporazumima na koje se u međuvladinim sporazumima ili neobvezujućim instrumentima izričito upućuje.

(19)

Primljene informacije o međuvladinim sporazumima Komisija bi trebala učiniti dostupnima svim drugim državama članicama, i to u sigurnom elektroničkom obliku, kako bi se poboljšala koordinacija i transparentnost među državama članicama i tako poboljšao njihov pregovarački položaj u odnosu na treće zemlje. Komisija bi trebala poštovati zahtjeve država članica da s informacijama koje su joj dostavljene postupa kao s povjerljivima. Međutim, zahtjevi za povjerljivost ne bi smjeli ograničavati pristup Komisije povjerljivim informacijama jer ona za svoje procjene treba potpune informacije. Komisija bi trebala biti odgovorna za jamčenje primjene klauzule o povjerljivosti. Zahtjevima za povjerljivost ne dovodi se u pitanje pravo pristupa dokumentima, kako je predviđeno Uredbom (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (4).

(20)

Ako država članica međuvladin sporazum smatra povjerljivim, trebala bi Komisiji dostaviti sažetak u kojem se navode predmet, cilj, područje primjene, trajanje, stranke sporazuma i informacije o njegovim glavnim elementima kako bi se taj sažetak mogao proslijediti drugim državama članicama.

(21)

Stalnom razmjenom informacija o međuvladinim sporazumima na razini Unije trebao bi se omogućiti razvoj najboljih praksi. Na temelju tih najboljih praksi Komisija bi, u suradnji s državama članicama i prema potrebi u suradnji s Europskom službom za vanjsko djelovanje u vezi s vanjskim politikama Unije, trebala izraditi fakultativne ogledne klauzule, koje se trebaju upotrebljavati u međuvladinim sporazumima između država članica i trećih zemalja, kao i smjernice, uključujući popis primjera klauzula kojima se ne poštuje pravo Unije te ih stoga ne bi trebalo upotrebljavati. Takve ogledne klauzule trebale bi se upotrebljavati s ciljem izbjegavanja sukoba između međuvladinih sporazuma i prava Unije, posebno pravila unutarnjeg energetskog tržišta i prava Unije o tržišnom natjecanju, te sukoba s međunarodnim sporazumima koje je sklopila Unija. Nadležnim bi tijelima takve ogledne klauzule ili smjernice trebale služiti kao referentni alat, čime će se povećati transparentnost i spojivost s pravom Unije. Upotreba takvih oglednih klauzula trebala bi biti fakultativna, a njihov bi se sadržaj trebao moći prilagođavati svim posebnim okolnostima.

(22)

Bolja uzajamna upoznatost s postojećim i novim međuvladinim sporazumima trebala bi omogućiti veću transparentnost i bolju koordinaciju u energetskim pitanjima među državama članicama te između država članica i Komisije. Ta bolja koordinacija trebala bi omogućiti državama članicama da u potpunosti iskoriste političku i gospodarsku težinu Unije te omogućiti Komisiji da predloži rješenja problema utvrđenih u području međuvladinih sporazuma.

(23)

Komisija bi trebala olakšati i poticati koordinaciju među državama članicama s ciljem jačanja sveukupne strateške uloge Unije u području energetike s pomoću jasno definiranog i učinkovitog koordiniranog pristupa zemljama proizvođačima, tranzitnim zemljama i zemljama potrošačima.

(24)

S obzirom na to da cilj ove Odluke, a to je razmjena informacija između država članica i Komisije u pogledu međuvladinih sporazuma u području energetike, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog učinaka ove Odluke primjenjive u svim državama članicama on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Odluka ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(25)

Odredbe ove Odluke ne bi smjele dovoditi u pitanje primjenu pravila Unije o povredi propisa, državnim potporama i tržišnom natjecanju. Posebno, ako smatra da neka država članica nije ispunila svoje obveze temeljem Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), Komisija ima pravo pokrenuti postupak zbog povrede obveza u skladu s člankom 258. UFEU-a.

(26)

Komisija bi trebala procijeniti dostatnost i učinkovitost ove Odluke u osiguravanju usklađenosti međuvladinih sporazuma s pravom Unije i visokog stupnja koordinacije među državama članicama u pogledu međuvladinih sporazuma u području energetike.

(27)

Odluku br. 994/2012/EU trebalo bi stoga staviti izvan snage,

1.

„međuvladin sporazum” znači svaki pravno obvezujući sporazum, neovisno o njegovu službenom nazivu, između jedne države članice ili više njih i jedne treće zemlje ili više njih ili između jedne države članice ili više njih i međunarodne organizacije, koji se odnosi na:

međutim, ako takav pravno obvezujući sporazum obuhvaća i pitanja osim onih iz točaka (a) i (b), međuvladinim sporazumom smatraju se samo one odredbe koje se odnose na te točke i opće odredbe primjenjive na te odredbe koje se odnose na energetiku;

2.

„postojeći međuvladin sporazum” znači međuvladin sporazum koji je na snazi ili se privremeno primjenjuje na dan 2. svibnja 2017.;

3.

„neobvezujući instrument” znači aranžman između jedne države članice ili više njih i jedne treće zemlje ili više njih, kao što su memorandum o razumijevanju, zajednička deklaracija, zajednička deklaracija ministara, zajednička akcija ili zajednički kodeks postupanja, u kojem se utvrđuju uvjeti za opskrbu energijom, kao što su količine i cijene, ili za razvoj energetske infrastrukture;

4.

„postojeći neobvezujući instrument” znači neobvezujući instrument potpisan ili na drugi način dogovoren prije 2. svibnja 2017.

(a)

predmet;

(b)

cilj i područje primjene;

(c)

trajanje;

(d)

stranke;

(e)

informacije o njegovim glavnim elementima.

(a)

preispitivanja razvoja događaja u vezi s međuvladinim sporazumima i težnje k dosljednosti i koherentnosti u vanjskim odnosima Unije u području energetike sa zemljama proizvođačima, tranzitnim zemljama i zemljama potrošačima;

(b)

utvrđivanja zajedničkih problema u vezi s međuvladinim sporazumima i razmatranja odgovarajućeg djelovanja za rješavanje tih problema i, prema potrebi, predlaganja smjernica i rješenja;

(c)

pružanja podrške, prema potrebi, razvoju multilateralnih međuvladinih sporazuma koji uključuju nekoliko država članica ili Uniju u cjelini.