17.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 344/46


PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2016/2286

оd 15. prosinca 2016.

o utvrđivanju detaljnih pravila o primjeni politike pravedne uporabe, o metodologiji procjene održivosti ukidanja maloprodajnih dodatnih naknada za roaming te o zahtjevu koji podnosi pružatelj usluga roaminga za potrebe te procjene

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 531/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2012. o roamingu u javnim pokretnim komunikacijskim mrežama u Uniji (1), a posebno njezin članak 6.d. stavak 1.,

Nakon savjetovanja s Tijelom europskih regulatora za elektroničke komunikacije (BEREC),

budući da:

(1)

Na temelju Uredbe (EU) br. 531/2012 pružatelji usluga roaminga, u skladu s „politikom pravedne uporabe”, ne bi korisnicima roaminga uz domaće maloprodajne cijene smjeli ni u jednoj državi članici naplaćivati nikakve dodatne naknade za dolazne ili odlazne pozive u reguliranom roamingu, poslane regulirane SMS poruke ni za regulirane podatkovne usluge u roamingu, uključujući MMS poruke. Ta se odredba primjenjuje od 15. lipnja 2017., uz uvjet da se do tog dana već počeo primjenjivati zakonodavni akt koji je donesen na temelju prijedloga o veleprodajnom tržištu roaminga iz članka 19. stavka 2. te Uredbe.

(2)

U Uredbi (EU) br. 531/2012 predviđeno je da u posebnim i iznimnim okolnostima pružatelj usluga roaminga može svojem državnom regulatornom tijelu poslati zahtjev za odobrenje naplate dodatne naknade svojim korisnicima roaminga. Uz sve takve zahtjeve za odobrenje treba priložiti sve potrebne podatke kojima se dokazuje da bez maloprodajnih dodatnih naknada za usluge u roamingu pružatelj usluga ne bi mogao nadoknaditi troškove pružanja reguliranih maloprodajnih usluga roaminga, što bi ugrozilo održivost njegova domaćeg modela naplate.

(3)

Radi ujednačene primjene diljem Unije svih politika kojima je cilj sprječavanje zloporabe i prekomjerne uporabe usluga roaminga („politika pravedne uporabe”) te radi odobrenja dodatne naplate, potrebno je utvrditi detaljna pravila primjene politike pravedne uporabe, pravila u pogledu metodologije procjene održivosti ukidanja maloprodajnih dodatnih naknada za roaming te zahtjeva koji pružatelj usluga roaminga treba podnijeti u svrhu te procjene.

(4)

U skladu s Uredbom (EU) br. 531/2012, politikom pravedne uporabe nastoji se spriječiti da korisnici roaminga zlorabe i prekomjerno rabe regulirane maloprodajne usluge roaminga po primjenjivim domaćim maloprodajnim cijenama, primjerice u svrhe osim povremenog putovanja, kao što je svakodnevna uporaba takvih usluga. Provedbenim mjerama trebalo bi se osigurati da mogućnost primjene politike pravedne uporabe roaminga radi ostvarenja tog cilja pružatelji usluga roaminga ne iskorištavaju u druge svrhe na štetu korisnika roaminga koji na bilo koji način povremeno putuju.

(5)

Ukidanjem maloprodajnih dodatnih naknada u Uniji primjenjuju se jednaki tarifni uvjeti na uporabu mobilnih usluga u roamingu u inozemstvu unutar Unije kao u matičnoj državi (npr. u državi u kojoj korisnik ima pretplatu). Cilj je Uredbe (EU) br. 531/2012 ukloniti razlike između domaćih cijena i cijena koje se primjenjuju na roaming tijekom povremenih putovanja unutar Unije, čime bi se omogućile usluge„u roamingu kao kod kuće”, Međutim svrha tih pravila nije uvođenje stalnog roaminga diljem Unije, tj. nije im svrha da primjerice korisnik iz države članice s višim cijenama u kojoj su cijene domaćih mobilnih usluga više kupuje, u cilju stalnog roaminga u toj državi, usluge od operatorâ s poslovnim nastanom u državama članicama u kojima su cijene domaćih mobilnih usluga niže, a u kojima korisnik nema boravište ni druge stabilne veze s tim državama članicama zbog kojih često i dulje boravi na njihovim državnim područjima.

(6)

Trajnom uporabom reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po primjenjivim domaćim maloprodajnim cijenama osim za potrebe povremenog putovanja vjerojatno bi se narušilo tržišno natjecanje, vršio bi se pritisak povećanja domaćih cijena na domaćem tržištu te bi se ugrozili poticaji za ulaganja na domaćim i posjećenim tržištima. Na posjećenim tržištima posjećeni operatori trebali bi se izravno natjecati s domaćim pružateljima usluga iz drugih država članica u kojima se cijene, troškovi, regulatorni uvjeti i uvjeti u pogledu tržišnog natjecanja mogu znatno razlikovati te na temelju uvjeta veleprodajnih usluga roaminga koji su utvrđeni isključivo za olakšavanje povremenog roaminga. Kad je riječ o domaćim operatorima, trajna uporaba domaćih tarifa u roamingu može dovesti do odbijanja pristupa ili do ograničenja veleprodajnih usluga roaminga od strane posjećenog operatora, do toga da domaći operator ograniči količine domaćih podataka ili do primjene viših domaćih cijena koje utječu na sposobnost domaćeg operatora da pruža usluge uobičajenim domaćim korisnicima i kod kuće i u inozemstvu.

(7)

Potrebno je utvrditi provedbena pravila utemeljena na jasnim i općeprimjenjivim načelima koja obuhvaćaju brojne i različite obrasce povremenih putovanja korisnika roaminga kako bi se osiguralo da politika pravedne uporabe ne bude prepreka takvim korisnicima u potpunom iskorištavanju usluga „u roamingu kao kod kuće”. Da bi pružatelj usluga roaminga primjenjivao politiku pravedne uporabe, trebalo bi se uobičajeno smatrati da korisnik povremeno putuje u inozemstvo unutar Unije kada taj korisnik uobičajeno boravi u državi članici pružatelja usluga roaminga ili ima stabilne veze s tom državom članicom zbog kojih često i dulje boravi na njezinu državnom području, a ostvaruje potrošnju reguliranih maloprodajnih usluga roaminga u bilo kojoj drugoj državi članici.

(8)

Uredbom (EU) br. 531/2012 predviđeno je da se svakom politikom pravedne uporabe korisnicima pružatelja usluga roaminga mora omogućiti potrošnja količine reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po primjenjivoj domaćoj maloprodajnoj cijeni koja je u skladu s njihovim domaćim tarifnim planovima.

(9)

Ova Uredba ne bi trebala dovesti u pitanje mogućnost da pružatelji usluga roaminga nude, a korisnici roaminga svjesno da izaberu alternativnu tarifu za roaming u skladu s člankom 6.e stavkom 3. Uredbe (EU) br. 531/2012, što bi moglo uključivati ugovorne uvjete uporabe koji nisu obuhvaćeni politikom pravedne uporabe uspostavljene u skladu s ovom Uredbom.

(10)

Kako se maloprodajne usluge roaminga ne bi zlorabile ili prekomjerno rabile osim za potrebe povremenog putovanja izvan države članice boravišta korisnika ili države članice s kojom korisnik ima druge stabilne veze zbog kojih često i dulje boravi na njezinu državnom području, pružatelji usluga roaminga možda će trebati odrediti uobičajeno boravište korisnika svojih usluga roaminga ili postojanje takve stabilne veze. S obzirom na uobičajene oblike dokaza u pojedinim državama članicama i percipirane razine rizika zloporabe ili prekomjerne uporabe, pružatelj usluga roaminga trebao bi, pod nadzorom državnog regulatornog tijela, moći odrediti razuman dokaz mjesta boravišta koji mu je potrebno dostaviti, a s obzirom na proporcionalnost općenitog dokumentacijskog opterećenja i njegovu prikladnosti u nacionalnom kontekstu. Takvi dokazi mogu za individualne korisnike podrazumijevati izjavu korisnika, valjanu ispravu kojom se potvrđuje njegova država članica boravišta, poštansku adresu ili adresu naplate za druge usluge u državi članici pružatelja usluge roaminga, visokoškolske obrazovne ustanove o redovitom upisu, potvrdu o prijavi za lokalne izbore ili o plaćanju lokalnih poreza/glavarine. Za poslovne korisnike takav dokaz može podrazumijevati dokumentaciju o mjestu osnivanja ili poslovnog nastana gospodarskog subjekta, mjesto stvarnog obavljanja glavne gospodarske djelatnosti ili glavno mjesto gdje zaposlenici koji se koriste predmetnom SIM karticom obavljaju svoje poslove. Stabilne veze s državom članicom zbog kojih korisnik učestalo i dugo boravi na njezinu državnom području mogu proizlaziti iz stalnog i trajnog radnog odnosa, među ostalim i kada je riječ o pograničnim radnicima, trajnih ugovornih odnosa koji od samozaposlene osobe zahtijevaju sličan stupanj fizičke prisutnosti, pohađanja redovnih studijskih programa ili iz drugih situacija, primjerice upućeni radnici ili umirovljenici koji u jednakoj mjeri moraju biti prisutni na tom području.

(11)

Pružatelji usluga roaminga trebali bi zahtjeve za podnošenje dokaza o uobičajenom boravištu ili drugim stabilnim vezama zbog kojih korisnik često i dulje boravi na državnom području određene države članice nakon sklapanja predmetnog ugovora ograničiti izričito na slučajeve u kojima podaci koji se prikupljaju u svrhu naplate upućuju na zloporabu ili prekomjernu uporabu koje nisu povezane s povremenim putovanjima. Zatraženi dokazi trebali bi sadržavati samo ono što je nužno i razmjerno da bi se potvrdila povezanost potrošača s državom članicom pružatelja usluga roaminga. Od potrošača se ne bi trebala zahtijevati dokumentacija kojom se potvrđuje poštovanje uvjeta politike pravedne uporabe ako za to ne postoje navedeni razlozi. Posebno se ne bi trebalo zahtijevati periodično podnošenje takve dokumentacije koja nije povezana s procjenom vjerojatnosti zloporabe ili prekomjerne uporabe temeljenom na riziku.

(12)

Kako bi korisnicima omogućili uporabu količina reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po primjenjivoj domaćoj maloprodajnoj cijeni koja je u skladu s njihovim domaćim tarifnim planovima, pružatelj usluga roaminga povrh domaćih ograničenja količina mobilnih usluga koje su na raspolaganju korisniku roaminga ne bi smio uvesti druga ograničenja ako predmetni korisnik povremeno putuje unutar Unije. Ta domaća ograničenja trebala bi obuhvaćati sve primjenjive politike pravedne uporabe u pogledu domaće potrošnje tarifnog plana.

(13)

U okviru određenih domaćih tarifnih planova, u daljnjem tekstu „otvoreni paketi podataka”, uporaba podataka može biti neograničena ili se mogu pružati određene količine podataka po niskoj implicitnoj domaćoj jediničnoj cijeni u odnosu na reguliranu veleprodajnu naknadu za roaming iz članka 12. Uredbe (EU) br. 531/2012. Ako ti tarifni planovi ne uključuju zaštitne mjere u pogledu otvorenih paketa podataka, vjerojatnije je da će ti tarifni planovi, a ne neki drugi, biti predmet organizirane preprodaje osobama koje u državi članici tog pružatelja usluga roaminga nemaju stvarno boravište ni stabilne veze zbog kojih u toj državi članici često i dulje borave. Nadalje, takva zloporaba ili prekomjerna uporaba otvorenih paketa podataka u roamingu mogla bi dovesti do ukidanja tih tarifnih planova na domaćim tržištima ili do ograničavanja usluga roaminga u okviru tih tarifnih planova na štetu domaćih korisnika, što bi bilo protivno cilju Uredbe (EU) br. 531/2012. Taj je rizik znatno manje izražen kada je riječ o pozivima i SMS uslugama jer te usluge podliježu većim fizičkim ili vremenskim ograničenjima te su stvarni obrasci uporabe posljednjih godina stabilni ili su u laganom padu. Time se ne dovodi u pitanje pravo operatora da poduzme mjere u pogledu obrazaca uporabe govornih ili SMS usluga koji su u velikoj mjeri netipični, a proizlaze iz prijevarnih aktivnosti. Iako je potrebno osigurati dodatne zaštitne mjere u pogledu takvih povećanih rizika zloporabe reguliranih maloprodajnih podatkovnih usluga u roamingu po primjenjivim domaćim maloprodajnim cijenama u okviru otvorenih paketa podataka, domaćim korisnicima koji povremeno putuju u Uniji ipak bi trebalo omogućiti uporabu maloprodajnih količina takvih usluga koje su dvaput veće od količina koje se mogu kupiti po gornjoj veleprodajnoj cijeni podataka u roamingu u novčanom iznosu koji je jednak ukupnoj maloprodajnoj domaćoj cijeni, bez PDV-a, za komponentu mobilnih usluga koja je dio domaćeg tarifnog plana za cijelo predmetno obračunsko razdoblje. To je količina koja je u skladu s domaćim tarifnim planom jer je prilagođena domaćoj maloprodajnoj cijeni predmetnog tarifnog plana i može se stoga primjenjivati u slučaju otvorenih paketa podataka, uključujući u paketu s drugim maloprodajnim mobilnim uslugama. Primjenom multiplikatora 2 primjereno se uzima u obzir činjenica da operatori često dogovaraju veleprodajne cijene podataka u roamingu niže od primjenjive gornje cijene te da korisnici često ne potroše ukupnu količinu podataka dopuštenu u okviru tarifnog plana. U tom će se pogledu korisnicima transparentnost jamčiti na temelju usklađenosti s odredbama Uredbe (EU) br. 531/2012, u skladu s kojima je pružatelj usluga roaminga dužan korisniku roaminga poslati obavijest u trenutku kada korisnik u potpunosti iskoristi primjenjivu količinu povezanu s pravednom uporabom reguliranih usluga podatkovnog roaminga i pritom navesti dodatnu naknadu koja će se primjenjivati ako korisnik roaminga nastavi s uporabom reguliranih usluga podatkovnog roaminga.

(14)

Kako bi se uklonio rizik od uporabe unaprijed plaćenih pretplata koje ne podrazumijevaju dugoročne obveze samo u svrhu trajnog roaminga, pružatelj usluga roaminga trebao bi imati pravo da, umjesto da zatraži da mu se dostave dokazi o boravištu ili stabilnim vezama zbog kojih korisnik često i dulje boravi na državnom području određene države članice, ograniči uporabu regulirane maloprodajne podatkovne usluge u roamingu po primjenjivim domaćim maloprodajnih cijenama s pomoću unaprijed plaćene pretplate na količine koje se mogu kupiti po gornjoj veleprodajnoj cijeni, bez PDV-a, podataka u roamingu u novčanom iznosu koji je jednak toj unaprijed plaćenoj pretplati u trenutku uporabe usluge roaminga.

(15)

Pružatelj usluga roaminga trebao bi moći poduzeti mjere za otkrivanje i sprječavanje zloporabe ili prekomjerne uporabe reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po domaćim cijenama osim za potrebe povremenog putovanja. Korisnici u roamingu istodobno bi trebali biti zaštićeni od svih mjera koje na bilo koji način mogu utjecati na njihovu mogućnost uporabe reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po domaćim cijenama za vrijeme povremenih putovanja u inozemstvu unutar Unije. Mjere za otkrivanje i sprječavanje zloporabe ili prekomjerne uporabe reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po domaćim cijenama trebale bi biti jednostavne i transparentne te bi se njima trebalo smanjiti administrativno opterećenje za korisnike roaminga te prekomjerna i nepotrebna upozorenja. U skladu sa zahtjevima u pogledu boravišta ili stabilnih veza zbog kojih korisnik često i dulje boravi na državnom području države članice pružatelja usluga roaminga, pokazatelji vjerojatnosti zloporabe ili prekomjerne uporabe trebali bi se temeljiti na objektivnim pokazateljima obrazaca prometa koji pokazuju da je korisnik uglavnom boravio u državi pružatelja usluga roaminga ili da je pretežito na domaćoj razini upotrebljavao domaće mobilne usluge. Ti bi se objektivni pokazatelji po definiciji trebali odnositi na određeno vremensko razdoblje. To bi razdoblje trebalo biti dovoljno dugo, najmanje četiri mjeseca, kako bi korisnici u roamingu mogli upotrebljavati maloprodajne usluge roaminga po domaćim cijenama za vrijeme predvidljivih oblika povremenih putovanja u Uniji. Na pokazatelje boravka u zemlji pružatelja usluga roaminga ne bi trebala negativno utjecati nenamjerna uporaba roaminga u pograničnim područjima. U tom pogledu kako bi se uzeli u obzir slučajevi nenamjernih korisnika roaminga i pograničnih radnika, ako se korisnik prijavi na mrežu pružatelja usluga roaminga u bilo kojem trenutku tijekom određenog dana taj bi dan za potrebe primjene objektivnih pokazatelja trebalo smatrati danom boravka u državi pružatelja usluga roaminga. U skladu s Uredbom (EU) br. 531/2012 pružatelji usluga roaminga trebali bi isto tako pružiti odgovarajuće informacije kako bi se korisnicima omogućilo aktivno sprječavanje nenamjerne uporabe roaminga. Boravak i potrošnja izvan Unije ni bi smjeli negativno utjecati na mogućnost korisnika roaminga da se koristi uslugama „u roamingu kao kod kuće” diljem Unije jer oni ne mogu poslužiti kao pokazatelji rizika o tome da se korisnik koristi uslugama roaminga po primjenjivoj domaćoj maloprodajnoj cijeni u državi članici pružatelja usluga roaminga osim za potrebe povremenog putovanja. U tom bi se pogledu takav boravak i potrošnja za potrebe primjene objektivnih pokazatelja trebali smatrati domaćima. Pružatelj usluga roaminga može se oslanjati i na druge jasne dokaze o zloporabi ili prekomjernoj uporabi reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po domaćim cijenama, primjerice pretplata koja se rijetko upotrebljava u državi članici pružatelja usluga roaminga, već uglavnom u roamingu ili ako isti korisnik u roamingu upotrijebi nekoliko pretplata u nizu.

(16)

U skladu s odredbama Uredbe (EU) br. 531/2012 o zaštiti transparentnosti u uporabi usluga roaminga i u skladu s pravilima o ugovorima u sektoru elektroničkih komunikacija, potrošačima bi trebalo jasno priopćiti ugovorne odredbe kojima se predviđa politika pravedne uporabe prije njihove primjene. Pružatelj usluga roaminga trebao bi obavijestiti državno regulatorno tijelo o politikama pravedne uporabe koju taj pružatelj usluga roaminga primjenjuje u skladu s ovom Uredbom.

(17)

Obrada podataka o prometu i lokaciji podliježe odredbama Direktive 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2). Naime, člankom 6. pružatelju usluga roaminga omogućuje se obrada podataka o prometu koji su potrebni za naplatu računa pretplatniku ili plaćanja za međusobno povezivanje. Zbog primjene mjera za otkrivanje i sprječavanje zloporabe ili prekomjerne uporabe reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po domaćim cijenama pružatelj usluga roaminga ne bi trebao pohranjivati i automatski obrađivati osobne identifikacijske podatke korisnika, uključujući podatke o lokaciji i prometu, koji nisu povezani ili su nerazmjerni potrebama otkrivanja i sprječavanja zloporabe ili prekomjerne uporabe.

(18)

Naime, pružatelj usluga roaminga trebao bi moći otkriti i spriječiti da treće strane kršenjem ugovornih uvjeta na veleprodajnoj ili maloprodajnoj razini troše „promet u roamingu kao kod kuće” kako bi zahvaljujući arbitraži cijena prodajom korisnicima koji uobičajeno nemaju boravište ili druge stabilne veze s državom članicom pružatelja usluga roaminga ostvarile gospodarsku korist. Ako operator na temelju objektivnih i potkrijepljenih dokaza utvrdi takvu sustavnu zloporabu, trebao bi u trenutku poduzimanja mjere obavijestiti državno regulatorno tijelo o dokazima sustavne zloporabe i mjerama poduzetima za osiguravanje usklađenosti sa svim uvjetima predmetnog ugovora.

(19)

U posebnim slučajevima, ako operator ima potkrijepljene dokaze o obrascu potrošnje određenog korisnika u roamingu koji upućuju na rizik zloporabe ili prekomjerne uporabe određene regulirane maloprodajne usluge roaminga po domaćoj maloprodajnoj cijeni osim za potrebe povremenog putovanja, korisnika bi trebalo prvo upozoriti na rizik aktiviranja naknade za roaming. Objektivne kriterije koji bi bili pokazatelji vjerojatnosti zloporabe ili prekomjerne uporabe trebalo bi precizirati unaprijed u ugovoru.

(20)

Mogućnost da pružatelj usluga roaminga naplati dodatne naknade ne dovodi u pitanje proporcionalne mjere koje se radi poštovanja svih uvjeta predmetnog ugovora mogu poduzeti u okviru nacionalnog prava u skladu s pravom Unije u slučaju da korisnik namjerno dostavi netočne informacije.

(21)

Pružatelji usluga roaminga u okviru svoje politike pravedne uporabe trebali bi primjenjivati transparentne, jednostavne i učinkovite postupke rješavanja korisničkih pritužbi u pogledu primjene te politike. U skladu s člankom 17. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 korisnici u roamingu trebali bi u svakom slučaju imati pristup tijelu nadležnom za izvansudsko rješavanje sporova koje pošteno i brzo rješava neriješene sporove između potrošača i pružatelja usluga roaminga koji proizlaze iz primjene politike pravedne uporabe u skladu s člankom 34. Direktive 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3), kako je izmijenjena Direktivom 2009/136/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4).

(22)

U skladu s Uredbom (EU) br. 531/2012 državna regulatorna tijela moraju strogo pratiti i nadzirati primjenu politike pravedne uporabe kako bi se osiguralo da domaći pružatelji usluga roaminga provođenjem politike pravedne uporabe ne ugrožavaju mogućnost uporabe usluga „u roamingu kao kod kuće”. Ako državno regulatorno tijelo utvrdi kršenje obveza iz Uredbe o roamingu, ima ovlasti zahtijevati trenutačni prestanak takvog kršenja.

(23)

Ovom Uredbom ne bi se trebala dovesti u pitanje postojeća prava i obveze u okviru prava Unije ili nacionalnog prava u skladu s pravom Unije. To se posebno odnosi na pravo krajnjih korisnika da se koriste mobilnim elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama u svim državama članicama bez obzira na njihovo državljanstvo ili mjesto boravišta u Uniji; sva nacionalna pravila koja zahtijevaju dokaz identiteta ili drugi dokaz za stjecanje SIM kartice ili drugog oblika pretplate na takve mreže ili usluge; sve nacionalne mjere u pogledu kontinuiteta usluge ili unaprijed plaćenih iznosa na računu određenog broja ili SIM kartice; te pravo pružatelja elektroničkih komunikacijskih usluga da primjenjuje odgovarajuće mjere u skladu s nacionalnim pravom radi borbe protiv prijevara.

(24)

Budući da se obrasci uporabe usluga roaminga mijenjaju tijekom godine, zahtjeve za odobrenje primjene dodatne naknade koje podnosi pružatelj usluga roaminga u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 s ciljem osiguravanja održivosti svojeg domaćeg modela naplate trebalo bi procijeniti na temelju podataka o prometu koji obuhvaćaju najmanje 12 mjeseci. Za izračunavanje količine prometa tijekom godine pružatelju usluga roaminga trebalo bi dopustiti prikazati projekcije prometa. Te bi se projekcije trebale temeljiti na stvarnim podacima, primjerice na podacima o stvarnoj uporabi roaminga, ekstrapolacijama stvarne domaće uporabe roaminga na uporabu roaminga, ekstrapolacijama stvarne uporabe roaminga od strane određenog znatnog dijela korisnika roaminga koji upotrebljavaju tarifne planove „u roamingu kao kod kuće” na sve korisnike u roamingu u okviru pravila „u roamingu kao kod kuće”, u skladu s člankom 6.a Uredbe (EU) br. 531/2012. Pri razmatranju zahtjeva za odstupanje od održivosti domaćeg modela naplate koje podnose različiti podnositelji zahtjeva, državna regulatorna tijela trebala bi osigurati dosljednost pretpostavki koje je svaki podnositelj imao pri izvođenju predviđenih količina, nakon što su u obzir uzela relevantne razlike u komercijalnom pozicioniranju i bazi korisnika.

(25)

Svi podaci o troškovima i prihodima koje pružatelj usluga roaminga prilaže uz zahtjev za odobrenje primjene dodatne naknade u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 s ciljem osiguravanja održivosti svojeg domaćeg modela naplate trebali bi se temeljiti na financijskim izvješćima koji se mogu se prilagoditi projekcijama količine prometa. Odstupanja od projekcija troškova utemeljenih na financijskim izvješćima trebalo bi dopustiti samo ako su potkrijepljena dokazom da su u vrijeme podnošenja zahtjeva već sklopljene financijske obveze.

(26)

Za utvrđivanje troškova i prihoda pružanja reguliranih maloprodajnih usluga roaminga trebalo bi primijeniti harmoniziranu metodologiju radi osiguravanja dosljedne procjene zahtjeva za odobrenje primjene dodatne naknade koji podnosi pružatelj usluga roaminga u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 kako bi osigurao održivost svojeg domaćeg modela naplate.

(27)

Pružanje reguliranih maloprodajnih usluga roaminga podrazumijeva dvije opće kategorije troškova: trošak nabave pristupa veleprodajnom roamingu od posjećenih mreža za neuravnotežen promet te drugi troškovi koji se odnose na roaming. U skladu s Uredbom (EU) br. 531/2012, trošak nabave pristupa veleprodajnom roamingu od posjećenih mreža za neuravnotežen promet obuhvaća važeće veleprodajne naknade za roaming koje se primjenjuju na količine za koje izlazni promet roaminga pružatelja usluga roaminga premašuje njegov ulazni promet roaminga. Pružatelji usluga roaminga koji na domaćem tržištu kupuju veleprodajni pristup roamingu od drugog pružatelja (kao što su operatori pokretnih virtualnih mreža) mogu snositi veće troškove za veleprodajni pristup roamingu nego pružatelji od kojih su kupili pristup ako domaći operator mreže pružatelju usluga roaminga koji kupuje domaći veleprodajni pristup naplati cijenu za veleprodajni pristup roamingu koja je veća od cijene koju je domaći operator osigurao od posjećenih operatora mreže za sebe i/ili za pružanje povezanih usluga. Takvi visoki troškovi za veleprodajni pristup roamingu mogli bi navesti pružatelje usluga koji kupuju domaći veleprodajni pristup da zatraže odobrenje za primjenu dodatne naknade za roaming te bi državna regulatorna tijela trebala uzeti u obzir taj aspekt pri razmatranju tih zahtjeva.

(28)

Ostali troškovi pružanja reguliranih maloprodajnih usluga roaminga povezani isključivo s roamingom zajednički su pružanju usluga roaminga u Uniji i u državama koje nisu članice EU-a, a neki su zajednički i pružanju veleprodajnih i maloprodajnih usluga roaminga. Za potrebe zahtjeva za odobrenje primjene dodatne naknade za roaming koji pružatelj usluga roaminga podnosi u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 kako bi osigurao održivost svojeg domaćeg modela naplate, zajednički bi se troškovi trebali raspodijeliti na pružanje maloprodajnih usluga roaminga unutar Unije te, u slučaju zajedničkih troškova pružanja maloprodajnih i veleprodajnih usluga roaminga, u skladu s općim omjerom prihoda od ulaznog i izlaznog roaminga.

(29)

Troškovi pružanja reguliranih maloprodajnih usluga roaminga mogli bi se izračunati tako da se pribroji udio zajedničkih i općih troškova pružanja mobilnih maloprodajnih usluga općenito, pod uvjetom da izračun odražava omjer koji se koristio za raspodjelu prihoda od svih ostalih mobilnih maloprodajnih usluga na takve usluge.

(30)

Pri određivanju prihoda od pružanja reguliranih maloprodajnih usluga roaminga, u zahtjevu za odobrenje primjene dodatne naknade koji podnosi pružatelj usluga roaminga u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 kako bi osigurao održivost svojeg domaćeg modela naplate trebalo bi uzeti u obzir sve maloprodajne prihode izravno naplaćene za pružanje maloprodajnih mobilnih usluga u posjećenoj državi članici, primjerice prihodi od prekomjerne količine prometa u okviru bilo koje politike pravedne uporabe ili od drugih reguliranih usluga roaminga, kao i sve druge naknade po jedinici ili druga plaćanja uporabe mobilnih maloprodajnih usluga u posjećenoj državi članici.

(31)

Budući da se regulirane maloprodajne usluge roaminga pružaju pod primjenjivim domaćim uvjetima, trebalo bi smatrati da iz njih proistječu određeni prihodi od fiksnih periodičnih naknada za pružanje domaćih mobilnih maloprodajnih usluga. Trebalo bi ih stoga uzeti u obzir pri procjeni zahtjeva pružatelja usluge roaminga za odobrenje primjene dodatne naknade u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 s ciljem osiguravanja održivosti njegova domaćeg modela naplate u skladu s metodologijom određenom u toj Uredbi. U tu svrhu prihodi od svake maloprodajne mobilne usluge trebali bi se raspodijeliti tako da odražavaju omjer prometa različitih mobilnih usluga ponderiran u skladu s omjerom prosječnih veleprodajnih naknada za roaming po jedinici.

(32)

Da bi se smatralo da ugrožava održivost domaćeg modela naplate operatera, sva netomarža maloprodajnih usluga roaminga dobivena odbitkom troškova pružanja reguliranih maloprodajnih usluga roaminga od odgovarajućih prihoda trebala bi biti negativna barem za iznos koji bi mogao znatno utjecati na kretanje domaćih cijena. Naime, da bi se smatralo da postoji takav rizik, negativna netomarža maloprodajnih usluga roaminga trebala bi predstavljati barem znatan dio ukupne zarade od pružanja drugih mobilnih usluga prije odbitka kamata, poreza i amortizacije.

(33)

Čak i ako netomarža maloprodajnih usluga roaminga predstavlja znatan udio u cjelokupnoj marži za pružanje drugih mobilnih usluga, zbog posebnih okolnosti, primjerice razine tržišnog natjecanja na domaćem tržištu ili posebnih karakteristika podnositelja zahtjeva, ipak bi se mogao ukloniti rizik znatnog utjecaja na kretanje domaćih cijena.

(34)

U svojem zahtjevu za odobrenje primjene dodatne naknade za roaming koji podnosi u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 kako bi osigurao održivost svojeg domaćeg modela naplate, pružatelj usluga roaminga trebao bi procijeniti gubitke uzrokovane pružanjem usluga „u roamingu kao kod kuće” i odgovarajuće mehanizme primjene dodatne naknade za nadoknadu tih gubitaka, uzimajući u obzir primjenjive maksimalne veleprodajne naknade.

(35)

Državna regulatorna tijela trebala bi moći izdati odobrenje primjene dodatne naknade za roaming prvog dana primjene ukidanja maloprodajnih dodatnih naknada za roaming u Uniji u skladu s Uredbom (EU) br. 531/2012. U tu se svrhu razmjena informacija između pružatelja usluga roaminga koji razmatra takav zahtjev i državnih regulatornih tijela, kao i dostavljanje informacija i odgovarajuće dokumentacije u tom pogledu, mogu predvidjeti prije tog datuma.

(36)

U skladu s Uredbom (EU) br. 531/2012 državno regulatorno tijelo trebalo bi odobriti primjenu dodatne naknade za roaming na razdoblje od 12 mjeseci. Za obnovu tog odobrenja pružatelj usluga roaminga trebao bi ažurirati informacije te ih svakih 12 mjeseci dostavljati državnom regulatornom tijelu u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012.

(37)

Uzimajući u obzir obveze državnih regulatornih tijela da strogo nadziru primjenu politike pravedne uporabe i mjere održivosti ukidanja maloprodajnih dodatnih naknada za roaming te da svake godine na godišnjoj bazi izvješćuju Komisiju o primjeni relevantnih odredbi, ovom bi se Uredbom trebao utvrditi minimum podataka koje trebaju prikupiti i proslijediti Komisiji kako bi nadgledala poštovanje tih obveza.

(38)

Na temelju Uredbe (EU) br. 531/2012 Komisija treba, u svjetlu tržišnih kretanja, redovito revidirati ovaj provedbeni akt.

(39)

Odbor za komunikacije nije dostavio mišljenje.

(40)

Ovom uredbom poštuju se temeljna prava i postupa se u skladu s načelima priznatima Poveljom Europske unije o temeljnim pravima. Shodno tomu ovu Uredbu treba tumačiti i primjenjivati u skladu s tim pravima i načelima, posebno s pravom na poštovanje privatnog i obiteljskog života, pravom na zaštitu osobnih podataka, slobodom izražavanja i slobodom poduzetništva. U svakoj obradi osobnih podataka na temelju ove Uredbe trebala bi se poštovati temeljna prava, uključujući pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života te pravo na zaštitu osobnih podataka u skladu s člancima 7. i 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima te ona mora biti u skladu s Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5), Direktivom 2002/58/EZ, kako je izmijenjena direktivama 2006/24/EZ (6) i 2009/136/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (7). Naime, pružatelji usluga moraju jamčiti da je svaka obrada osobnih podataka na temelju ove Uredbe nužna i razmjerna za postizanje odgovarajućeg cilja,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

ODJELJAK I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1.   Ovom se Uredbom utvrđuju detaljna pravila kako bi se osigurala usklađena provedba politike pravedne uporabe koju pružatelji usluge roaminga mogu primijeniti na potrošnju reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po primjenjivim domaćim maloprodajnim cijenama u skladu s člankom 6.b Uredbe (EU) br. 531/2012.

2.   Uredbom se utvrđuju i detaljna pravila u pogledu sljedećeg:

(a)

zahtjevâ pružateljâ usluga roaminga za odobrenje primjene dodatne naknade za roaming koji su podneseni u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 s ciljem osiguravanja održivosti svojeg domaćeg modela naplate;

(b)

metodologije koju trebaju primijeniti državna regulatorna tijela kada procjenjuju je li pružatelj usluge roaminga utvrdio da ne može nadoknaditi svoje troškove pružanja reguliranih usluga roaminga, što bi ugrozilo održivost njegova domaćeg modela naplate.

Članak 2.

Definicije

1.   Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se definicije iz Uredbe (EU) br. 531/2012.

2.   Primjenjuju se i sljedeće definicije:

(a)

„stabilne veze” s državom članicom znači učestalo i dugo boravište na državnom području određene države članice koje može biti posljedica stalnog i trajnog radnog odnosa, među ostalim i kada je riječ o pograničnim radnicima; trajnih ugovornih odnosa koji od samozaposlene osobe zahtijevaju sličan stupanj fizičke prisutnosti; pohađanja redovnih studijskih programa; ili drugih situacija, primjerice upućeni radnici ili umirovljenici koji u jednakoj mjeri moraju biti prisutni na tom području.

(b)

„maloprodajne mobilne usluge” znači javne mobilne komunikacijske usluge koje se pružaju krajnjim korisnicima, uključujući glasovne, SMS i podatkovne usluge;

(c)

„otvoreni paket podataka” znači tarifni plan za jednu mobilnu maloprodajnu uslugu ili više njih kojim se ne ograničava količina maloprodajnih mobilnih podatkovnih usluga uključena uz fiksnu periodičnu naknadu ili u okviru kojeg je domaća jedinična cijena maloprodajnih mobilnih podatkovnih usluga – dobivena kada se ukupna domaća maloprodajna cijena mobilnih usluga, bez PDV-a, za cjelokupno obračunsko razdoblje podijeli s ukupnom količinom maloprodajnih mobilnih podatkovnih usluga koja je dostupna u domaćoj mreži – manja od maksimalne regulirane veleprodajne naknade za roaming iz članka 12. Uredbe (EU) 531/2012;

(d)

„unaprijed plaćeni tarifni plan” znači tarifni plan u okviru kojeg se maloprodajne mobilne usluge pružaju nakon oduzimanja iznosa koji je korisnik stavio na raspolaganje pružatelju usluga na jediničnoj osnovi, a iz kojeg se korisnik može povući bez sankcija nakon što se taj dostupni iznos potroši ili prestane vrijediti;

(e)

„posjećena država članica” znači država članica koja nije država članica domaćeg pružatelja usluga korisnika roaminga;

(f)

„marža mobilnih usluga” znači dobit (prije odbitka kamata, poreza i amortizacije) od prodaje mobilnih usluga koje nisu maloprodajne usluge roaminga koje se pružaju unutar Unije,čime se isključuju troškovi maloprodajnih usluga roaminga i od njih nastali prihodi;

(g)

„grupa” znači matično društvo i sva njegova društva kćeri koja se nalaze pod njegovom kontrolom u smislu Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 (8).

ODJELJAK II.

POLITIKA PRAVEDNE UPORABE

Članak 3.

Osnovno načelo

1.   Pružatelj usluga roaminga nudi regulirane maloprodajne usluge roaminga po domaćim maloprodajnim cijenama svojim korisnicima u roamingu koji u državi članici tog pružatelja usluga roaminga imaju uobičajeno boravište ili s kojom imaju stabilne veze zbog kojih u toj državi članici često i dulje borave tijekom povremenih putovanja unutar Unije.

2.   Sve politike pravedne uporabe koje primjenjuje pružatelj usluga roaminga u cilju sprječavanja zlorabe ili prekomjerne uporabe reguliranih maloprodajnih usluga roaminga podliježu uvjetima utvrđenima u člancima 4. i 5. i njima se svim takvim korisnicima u roamingu osigurava pristup reguliranim maloprodajnim uslugama roaminga po domaćim maloprodajnim cijenama tijekom tih povremenih putovanja unutar Unije pod istim uvjetima kao da su te usluge iskorištene u domaćoj mreži.

Članak 4.

Pravedna uporaba

1.   U svrhu primjene politike pravedne uporabe pružatelj usluga roaminga može od svojih korisnika roaminga zahtijevati dokaz o uobičajenom boravištu u državi članici pružatelja usluga roaminga ili drugih stabilnih veza s tom državom članicom zbog kojih često i dulje borave na njezinu državnom području.

2.   Ne dovodeći u pitanje primjenjivo domaće ograničenje količine, u slučaju otvorenog paketa podataka korisnik roaminga može tijekom povremenih putovanja u Uniji upotrebljavati količinu maloprodajnih podatkovnih usluga roaminga po domaćoj maloprodajnoj cijeni koja je najmanje dvaput veća od količine dobivene dijeljenjem ukupne domaće maloprodajne cijene tog otvorenog paketa podataka, bez PDV-a, za cjelokupno obračunsko razdoblje s maksimalnim reguliranim veleprodajnim naknadama za roaming iz članka 12. Uredbe (EU) br. 531/2012.

U slučaju prodaje maloprodajnih mobilnih usluga u paketu s drugim uslugama ili terminalnom opremom pri utvrđivanju ukupne domaće maloprodajne cijene paketa podataka, za potrebe članka 2. stavka 2. točke (c) i ovog stavka, uzima se u obzir cijena, bez PDV-a, koja se primjenjuje pri odvojenoj prodaji komponente maloprodajnih mobilnih usluga koja je dio tog paketa, ako je dostupna, ili cijena za samostalnu prodaju takvih usluga s istim značajkama.

3.   U slučaju unaprijed plaćenih tarifnih planova, umjesto zahtjeva u pogledu politike pravedne uporabe iz stavka 1., pružatelj usluga roaminga može ograničiti uporabu maloprodajnih podatkovnih usluga roaminga u Uniji po domaćoj maloprodajnoj cijeni na količine koje su jednake barem količini dobivenoj dijeljenjem ukupnog preostalog dostupnog iznosa, bez PDV-a, koji je korisnik već platio pružatelju usluge, u trenutku početka uporabe usluge roaminga, s reguliranom maksimalnom veleprodajnom naknadom za roaming iz članka 12. Uredbe (EU) br. 531/2012.

4.   U kontekstu obrade podataka o prometu u skladu s člankom 6. Direktive 2002/58/EZ, kako bi se spriječilo da korisnici roaminga zlorabe ili prekomjerno rabe regulirane maloprodajne usluge roaminga po primjenjivim domaćim maloprodajnim cijenama, pružatelj usluga roaminga može primijeniti poštene, razumne i razmjerne mehanizme kontrole utemeljene na objektivnim pokazateljima rizika zloporabe ili prekomjerne uporabe izvan okvira povremenih putovanja unutar Unije.

Objektivni pokazatelji mogu uključivati mjere za utvrđivanje toga jesu li korisnici pretežito na domaćoj razini upotrebljavali domaće mobilne usluge ili one u roamingu te jesu li korisnici uglavnom boravili u državi pružatelja usluga roaminga ili u drugoj državi članici.

Kako bi se osiguralo da korisnici u roamingu koji povremeno putuju ne bi primili nepotrebna ili prekomjerna upozorenja u skladu s člankom 5. stavkom 4., pružatelji usluga roaminga koji primjenjuju takve mjere za utvrđivanje rizika od zloporabe ili prekomjerne uporabe usluga roaminga kumulativno promatraju takve pokazatelje boravka i potrošnje tijekom razdoblja od najmanje četiri mjeseca.

Pružatelj usluga roaminga u ugovorima s korisnicima roaminga navodi na koju se maloprodajnu mobilnu uslugu ili usluge odnose pokazatelj potrošnje i minimalno trajanje razdoblja promatranja.

Dokazima o tome da nije došlo do zloporabe ili prekomjerne uporabe reguliranih maloprodajnih usluga roaminga smatraju se dokazi o tome je li korisnik pretežito upotrebljavao domaće mobilne usluge ili je li uglavnom boravio u državi pružatelja usluga roaminga.

Za potrebe drugog, trećeg i petog podstavka svaki dan u kojem je korisnik u roamingu prijavljen na domaću mrežu broji se kao dan boravka tog korisnika u državi pružatelja usluga roaminga.

Drugi objektivni pokazatelji rizika zloporabe ili prekomjerne uporabe reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po primjenjivim domaćim maloprodajnim cijenama mogu uključivati samo sljedeće:

(a)

dugotrajnu neaktivnost određene SIM kartice povezane uglavnom ili isključivo s uporabom u roamingu;

(b)

pretplatu i uzastopnu uporabu više SIM kartica od strane istog korisnika u roamingu.

5.   Ako pružatelj usluga roaminga na temelju objektivnih i potkrijepljenih dokaza utvrdi da se veći broj SIM kartica organizirano preprodaje osobama koje u državi članici tog pružatelja usluga roaminga nemaju stvarno boravište ni stabilne veze zbog kojih u toj državi članici često i dulje borave kako bi se omogućila potrošnja reguliranih maloprodajnih usluga roaminga po primjenjivim domaćim maloprodajnim cijenama osim za potrebe povremenog putovanja, taj pružatelj usluga roaminga može poduzeti hitne razmjerne mjere kako bi osigurao poštovanje osnovnog ugovora.

6.   Kada djeluje u skladu s ovim odjeljkom, pružatelj usluga roaminga usklađen je s direktivama 2002/58/EZ i 95/46/EZ, nacionalnim mjerama za provedbu tih direktiva te Uredbom (EU) 2016/679.

7.   Ovom Uredbom nisu obuhvaćene politike pravedne uporabe utvrđene ugovornim odredbama o alternativnim tarifama za uslugu roaminga pruženu u skladu s člankom 6.e stavkom 3. Uredbe (EU) br. 531/2012.

Članak 5.

Transparentnost i nadzor politika pravedne uporabe

1.   Ako pružatelj usluga roaminga primjenjuje politiku pravedne uporabe, on u ugovore s korisnicima roaminga uključuje sve uvjete koji se odnose na tu politiku, uključujući sve kontrolne mehanizme koji se primjenjuju u skladu s člankom 4. stavkom 4. Pružatelj usluga roaminga u okviru svoje politike pravedne uporabe primjenjuje transparentne, jednostavne i učinkovite postupke rješavanja korisničkih pritužbi u vezi s primjenom politike pravedne uporabe. Time se ne dovode u pitanje prava korisnika roaminga, u skladu s člankom 17. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012, na transparentne, jednostavne, poštene i brze postupke izvansudskog rješavanja sporova utvrđene u državi članici pružatelja roaminga u skladu s člankom 34. Direktive 2002/22/EZ. Takvim se mehanizmom za pritužbe i postupcima rješavanja sporova korisnicima roaminga omogućuje da, kao odgovor na upozorenje u skladu sa stavkom 3. prvim podstavkom, dostave dokaz da regulirane maloprodajne usluge roaminga upotrebljavaju samo za potrebe povremenog putovanja.

2.   Pružatelj usluga roaminga obavještava državno regulatorno tijelo o politikama pravedne uporabe u skladu s ovom Uredbom.

3.   Ako postoje objektivni i potkrijepljeni dokazi temeljeni na objektivnim pokazateljima iz članka 4. stavka 4. koji upućuju na rizik da određeni korisnik zlorabi ili prekomjerno rabi regulirane maloprodajne usluge roaminga u Uniji po domaćim maloprodajnim cijenama, pružatelj usluga roaminga dotičnom se korisniku šalje upozorenje o utvrđenom obrascu ponašanja koje upućuje na takav rizik prije primjene bilo kakve dodatne naknade u skladu s člankom 6.e Uredbe (EU) br. 531/2012.

U slučajevima kada takav rizik proizlazi iz neispunjavanja kriterija pretežite uporabe domaćih mobilnih usluga i pretežitog boravka u državi pružatelja usluga roaminga tijekom definiranog razdoblja promatranja iz članka 4. stavka 4. petog podstavka, u svrhu rješavanja mogućih naknadnih pritužbi kako je predviđeno u stavku 1. ili postupka rješavanja sporova u skladu s člankom 17. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 u pogledu primjene dodatne naknade u obzir se uzimaju dodatni pokazatelji rizika koji proizlaze iz ukupnog boravka u inozemstvu ili ukupne uporabe od strane korisnika roaminga.

Ovaj se stavak primjenjuje neovisno o tome je li korisnik roaminga dostavio dokumentirani dokaz o boravištu ili stabilnim vezama zbog kojih korisnik često i dulje boravi na državnom području pružatelja usluge roaminga u skladu s člankom 4. stavkom 1.

4.   Kada upozorava korisnika roaminga u skladu sa stavkom 3., pružatelj usluga roaminga obavještava korisnika da se nakon datuma takvog upozorenja za svaku daljnju uporabu reguliranih maloprodajnih usluga roaminga s predmetne SIM kartice može primijeniti dodatna naknada u skladu s člankom 6.e Uredbe (EU) br. 531/2012 ako u roku, koji ne može biti kraći od dva tjedna, ne promijeni obrazac uporabe, čime se dokazuje stvarna domaća potrošnja ili boravak.

5.   Pružatelj usluga roaminga prestaje primjenjivati dodatnu naknadu čim potrošnja tog korisnika više ne upućuje na rizik zloporabe ili prekomjerne uporabe predmetne regulirane maloprodajne usluge roaminga na temelju pokazatelja iz članka 4. stavka 4.

6.   Ako pružatelj usluga roaminga utvrdi da se SIM kartice organizirano preprodaju osobama koje u državi članici tog pružatelja usluga roaminga nemaju uobičajeno boravište ni stabilne veze zbog kojih u toj državi članici često i dulje borave kako bi se omogućila potrošnja reguliranih maloprodajnih usluga roaminga osim za potrebe povremenog putovanja izvan države članice u skladu s člankom 4. stavkom 3., taj pružatelj usluga državnom regulatornom tijelu dostavlja dokaze o predmetnoj sustavnoj zloporabi i obavješćuje ga o mjerama poduzetima radi poštovanja svih uvjeta iz osnovnog ugovora najkasnije u isto vrijeme kada se ta mjere poduzima.

ODJELJAK III.

ZAHTJEV I METODOLOGIJA ZA PROCJENU ODRŽIVOSTI UKIDANJA MALOPRODAJNIH DODATNIH NAKNADA ZA ROAMING

Članak 6.

Popratni podaci uz zahtjev pružatelja usluge roaminga za odobrenje primjene dodatne naknade u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 s ciljem osiguravanja održivosti njegova domaćeg modela naplate

1.   Zahtjevi pružatelja usluga roaminga za odobrenje primjene dodatne naknade za roaming u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 s ciljem osiguravanja održivosti njegova domaćeg modela naplate („zahtjev”) procjenjuju se na temelju projekcije podataka o ukupnim količinama reguliranih maloprodajnih usluga roaminga za razdoblje od 12 mjeseci počevši najranije od 15. lipnja 2017. koju je dostavio pružatelj usluga roaminga koji podnosi zahtjev. Za prvu primjenu ta se predviđanja količine procjenjuju primjenom jedne od sljedećih mogućnosti ili kombinacijom više njih:

(a)

stvarne količine reguliranih maloprodajnih usluga roaminga koje pruža podnositelj zahtjeva po maloprodajnim cijenama roaminga primjenjivima prije 15. lipnja 2017.;

(b)

predviđene količine reguliranih maloprodajnih usluga roaminga nakon 15. lipnja 2017., pri čemu se predviđene količine reguliranih maloprodajnih usluga roaminga u tom razdoblju procjenjuju na temelju stvarne domaće maloprodajne uporabe mobilnih usluga i vremena koje korisnici roaminga podnositelja zahtjeva provedu u inozemstvu unutar Unije;

(c)

predviđene količine reguliranih maloprodajnih usluga roaminga nakon 15. lipnja 2017., pri čemu se količine reguliranih maloprodajnih usluga roaminga procjenjuju na temelju razmjerne promjene u količinama reguliranih maloprodajnih usluga roaminga u tarifnim planovima podnositelja zahtjeva, koji čine znatan dio baze korisnika na temelju kojih je podnositelj zahtjeva odredio cijene reguliranih maloprodajnih usluga roaminga na domaćoj razini za razdoblje od najmanje 30 dana, u skladu s metodologijom iz Priloga I.

U slučaju ažuriranja zahtjeva koji se podnose u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 predviđene ukupne količine reguliranih usluga roaminga ažuriraju se uzimajući u obzir stvarni obrazac prosječne potrošnje domaćih mobilnih usluga pomnožen s utvrđenim brojem korisnika roaminga i vremena koje su proveli u posjećenim državama članicama tijekom prethodnih 12 mjeseci.

2.   Svi podaci o troškovima i prihodima podnositelja zahtjeva temelje se na financijskim izvješćima, dostupnima državnim regulatornim tijelima, a ti se podaci mogu prilagoditi procjenama količina iz stavka 1. Pri predviđanju troškova, odstupanja od iznosa dobivenih iz prijašnjih financijskih izvješća uzimaju se u obzir samo ako su potkrijepljena dokazom o preuzetim financijskim obvezama za razdoblje obuhvaćeno predviđanjima.

3.   Podnositelj zahtjeva dostavlja sve potrebne podatke kojima se koristio za utvrđivanje marže mobilnih usluga te ukupne stvarne i procijenjene troškove pružanja reguliranih usluga roaminga i od toga nastale prihode u relevantnom razdoblju.

Članak 7.

Određivanje troškova povezanih isključivo s roamingom za pružanje reguliranih maloprodajnih usluga roaminga

1.   Kako bi se utvrdilo da podnositelj zahtjeva ne može nadoknaditi svoje troškove, što bi ugrozilo održivost njegova domaćeg modela naplate, u obzir se uzimaju samo sljedeći troškovi povezani isključivo s roamingom ako su potkrijepljeni dokazima u zahtjevu za odobrenje primjene dodatne naknade za roaming:

(a)

troškovi za kupnju veleprodajnog pristupa roamingu;

(b)

maloprodajni troškovi povezani isključivo s roamingom.

2.   U pogledu stvarnih troškova nastalih radi kupnje reguliranih veleprodajnih usluga roaminga u obzir se uzima samo iznos za koji ukupna plaćanja podnositelja zahtjeva drugim stranama koji pružaju te usluge u Uniji premašuju ukupne iznose koje je podnositelj zahtjeva obračunao za pružanje istih usluga drugim pružateljima usluga roaminga u Uniji. U pogledu iznosa koji se pružatelju usluga roaminga plaćaju za pružanje reguliranih veleprodajnih usluga roaminga, pružatelj usluga roaminga predviđa količinu tih veleprodajnih usluga roaminga koje su u skladu s pretpostavkom na kojoj se temelji predviđena količina iz članka 6. stavka 1.

3.   U pogledu maloprodajnih troškova povezanih isključivo s roamingom u obzir se uzimaju samo sljedeći troškovi, uz uvjet da su u zahtjevu dokumentima potkrijepljeni:

(a)

operativni troškovi i troškovi upravljanja koji se odnose na uslugu roaminga, uključujući sve sustave poslovnog obavješćivanja i softver namijenjene pružanju usluge roaminga i upravljanju njome;

(b)

troškovi obračunavanja prijenosa podataka i plaćanja, uključujući troškove obračunavanje prijenosa podataka i financijskog obračunavanja;

(c)

troškovi ugovaranja i sklapanja ugovora, uključujući vanjske pristojbe i upotrebu unutarnjih resursa;

(d)

troškovi nastali radi usklađivanja sa zahtjevima za pružanje reguliranih maloprodajnih usluga roaminga utvrđenima u člancima 14. i 15. Uredbe (EU) br. 531/2012, uzimajući u obzir politiku pravedne uporabe koju primjenjuje pružatelj usluga roaminga.

4.   Troškovi navedeni u stavku 3. točkama (a), (b) i (c) uzimaju se u obzir samo razmjerno omjeru ukupnog prometa reguliranih maloprodajnih usluga roaminga podnositelja zahtjeva i ukupnog maloprodajnog izlaznog prometa i veleprodajnog ulaznog prometa njegovih usluga roaminga, u skladu s metodologijom utvrđenom u Prilogu II. točkama 1. i 2. te razmjerno omjeru ukupnog prometa njegovih maloprodajnih usluga roaminga unutar Unije i ukupnog prometa njegovih maloprodajnih usluga unutar i izvan Unije, u skladu s metodologijom utvrđenom u Prilogu II. točkama 1. i 3.

5.   Troškovi navedeni u stavku 3. točki (d) uzimaju se u obzir samo razmjerno omjeru ukupnog prometa maloprodajnih usluga roaminga podnositelja zahtjeva unutar Unije i ukupnog prometa njegovih maloprodajnih usluga roaminga unutar i izvan Unije, u skladu s metodologijom utvrđenom u Prilogu II. točkama 1. i 3.

Članak 8.

Raspodjela maloprodajnih združenih i zajedničkih troškova na pružanje reguliranih maloprodajnih usluga roaminga

1.   Osim troškova određenih u skladu s člankom 7., dio združenih i zajedničkih troškova nastalih pružanjem maloprodajnih mobilnih usluga općenito može se uključiti u zahtjev za odobrenje primjene dodatne naknade za roaming. U obzir se uzimaju samo sljedeći troškovi, uz uvjet da su u zahtjevu potkrijepljeni dokumentima:

(a)

troškovi obračuna i naplate, uključujući sve troškove povezane s obradom, izračunom, izradom i isporukom konkretnog računa korisniku;

(b)

troškovi prodaje i distribucije, uključujući troškove poslovanja trgovina i drugih distribucijskih kanala za prodaju maloprodajnih mobilnih usluga;

(c)

troškovi korisničke podrške, uključujući troškove poslovanja svih usluga korisničke podrške dostupnih konačnom korisniku;

(d)

troškovi upravljanja lošim potraživanjima, uključujući troškove nastale otpisom nenaplativih potraživanja prema korisnicima te naplatom loših potraživanja;

(e)

marketinški, uključujući sve troškove oglašavanja mobilnih usluga.

2.   Ako su u zahtjevu potkrijepljeni dokumentima, troškovi iz stavka 1. uzimaju se u obzir samo razmjerno omjeru ukupnog prometa maloprodajnih usluga roaminga podnositelja zahtjeva unutar Unije i ukupnog maloprodajnog prometa svih maloprodajnih mobilnih usluga, koji je izračunan kao ponderirani prosjek tog omjera po mobilnoj usluzi, pri čemu ponderi odražavaju prosječne veleprodajne cijene roaminga koje je platio podnositelj zahtjeva u skladu s metodologijom utvrđenom u Prilogu II. točkama 1. i 4.

Članak 9.

Određivanje prihoda od pružanja reguliranih maloprodajnih usluga roaminga

1.   Kako bi se utvrdilo da podnositelj zahtjeva ne može nadoknaditi svoje troškove, što bi ugrozilo održivost njegova domaćeg modela naplate, u obzir se uzimaju samo sljedeći prihodi i uključuju u zahtjev za odobrenje primjene dodatne naknade za roaming:

(a)

prihodi koji izravno proizlaze iz prometa maloprodajnih mobilnih usluga koji potječe iz posjećene države članice;

(b)

udio zajedničkih prihoda od prodaje maloprodajnih mobilnih usluga na temelju fiksnih periodičnih naknada.

2.   Prihodi iz stavka 1. točke (a) obuhvaćaju sljedeće:

(a)

sve maloprodajne naknade naplaćene u skladu s člankom 6.e Uredbe (EU) br. 531/2012 za promet koji premašuje bilo koju politiku pravedne uporabe koje primjenjuje pružatelj usluga roaminga;

(b)

sve prihode od alternativnih reguliranih usluga roaminga u skladu s člankom 6.e stavkom 3. Uredbe (EU) br. 531/2012;

(c)

sve domaće maloprodajne cijene koje se obračunavaju i naplaćuju na temelju jedinice ili premašuju fiksne periodične naknade za pružanje maloprodajnih mobilnih usluga, aktivirane uporabom maloprodajnih mobilnih usluga u posjećenoj državi članici.

3.   Za potrebe utvrđivanja prihoda iz stavka 1. točke (b) u slučaju prodaje maloprodajnih mobilnih usluga u paketu s drugim uslugama ili terminalnom opremom, u obzir se uzimaju samo prihodi povezani s prodajom maloprodajnih mobilnih usluga. Ti se prihodi određuju u odnosu na cijenu za odvojenu prodaju svakog dijela paketa, ako je dostupna, ili za samostalnu prodaju takvih usluga s istim značajkama.

4.   Za određivanje udjela ukupnih prihoda od prodaje maloprodajnih mobilnih usluga povezanih s pružanjem reguliranih maloprodajnih usluga roaminga primjenjuje se metodologija utvrđena u Prilogu II. točkama 1. i 5.

Članak 10.

Procjena zahtjeva pružatelja usluge roaminga za odobrenje primjene dodatne naknade u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 s ciljem osiguravanja održivosti njegova domaćeg modela naplate

1.   Pri procjeni zahtjeva pružatelja usluga roaminga za odobrenje primjene dodatne naknade za roaming u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 s ciljem osiguravanja održivosti njegova domaćeg modela naplate, državno regulatorno tijelo može utvrditi da podnositelj zahtjeva ne može nadoknaditi troškove pružanja reguliranih maloprodajnih usluga roaminga, što bi ugrozilo održivost njegova domaćeg modela naplate, samo ako negativna maloprodajna neto marža za roaming podnositelja zahtjeva iznosi najmanje 3 % ili više njegove marže mobilnih usluga.

Iznos maloprodajne netomarže za roaming razlika je koja preostane nakon što se troškovi pružanja reguliranih maloprodajnih usluga roaminga odbiju od prihoda od pružanja tih usluga, kako je utvrđeno u skladu s ovom Uredbom. Državna regulatorna tijela pri određivanju tog iznosa provjeravaju podatke priložene zahtjevu kako bi se osigurala usklađenost s metodologijom utvrđivanja troškova i prihoda, kako je utvrđeno člancima 7., 8. i 9.

2.   U slučajevima kada apsolutna vrijednost maloprodajne netomarže za roaming iznosi 3 % marže mobilnih usluga ili više od toga, državno regulatorno tijelo unatoč tomu odbija odobriti dodatnu naknadu ako može utvrditi da zbog posebnih okolnosti nije vjerojatno da bi održivost domaćeg modela naplate bila ugrožena. Te okolnosti uključuju sljedeće situacije:

(a)

podnositelj zahtjeva dio je grupe i postoje dokazi o unutarnjim transfernim cijenama u korist drugih ovisnih društava grupe unutar Unije, posebno u pogledu znatne neravnoteže veleprodajnih naknada za roaming koje se primjenjuju unutar grupe;

(b)

stupanj tržišnog natjecanja na domaćim tržištima upućuje na to da postoji kapacitet apsorpcije smanjenih marži;

(c)

primjenom strože politike pravedne uporabe, koja je i dalje u skladu s člancima 3. i 4., maloprodajna netomarža za roaming smanjila bi se na manje od 3 %.

3.   U iznimnim okolnostima kada operator ima negativnu maržu mobilnih usluga i negativnu maloprodajnu netomaržu za roaming, nacionalno regulatorno tijelo odobrava naplatu dodatne naknade za regulirane usluge roaminga.

4.   Državno regulatorno tijelo pri odobrenju dodatne naknade za regulirane usluge roaminga u konačnoj odluci utvrđuje iznos provjerene negativne maloprodajne marže za roaming za koju se može osigurati povrat naplatom maloprodajne dodatne naknade na usluge roaminga koje se pružaju unutar Unije. Dodatna naknada u skladu je s pretpostavkama o prometu roaminga na kojima se temelji procjena zahtjeva i određuje se u skladu s načelima iz članka 8. Direktive 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9).

ODJELJAK IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 11.

Praćenje politike pravedne uporabe i zahtjevâ pružatelja usluge roaminga za odobrenje naplate dodatne naknade u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 s ciljem osiguravanja održivosti njegova domaćeg modela naplate

Radi praćenja dosljedne primjene članaka 6.b i 6.c Uredbe (EU) br. 531/2012 i ove Uredbe te godišnjeg obavješćivanja Komisije o zahtjevima na temelju članka 6.d stavka 5. Uredbe (EU) br. 531/2012 državno regulatorno tijelo redovito prikuplja informacije o sljedećem:

(a)

sva djelovanja koja poduzimaju radi praćenja provedbe članka 6.b Uredbe (EU) br. 531/2012 i detaljnih pravila utvrđenih ovom Uredbom;

(b)

broj podnesenih, odobrenih i obnovljenih zahtjeva za naplatu dodatne naknade za roaming tijekom godine u skladu s člankom 6.c stavcima 2. i 4. Uredbe (EU) br. 531/2012;

(c)

veličina negativnih maloprodajnih netomarži za roaming utvrđenih u njihovim odlukama o odobrenju dodatne naknade za roaming i aranžmani u pogledu dodatne naknade prijavljeni u zahtjevima za odobrenje naplate dodatne naknade koje je pružatelj usluga podnio u skladu s člankom 6.c stavkom 2. Uredbe (EU) br. 531/2012 s ciljem osiguravanja održivosti svojeg domaćeg modela naplate.

Članak 12.

Preispitivanje

Ne dovodeći u pitanje mogućnost da se ranije provede preispitivanje na temelju prvog iskustva u provedbi i znatnih promjena čimbenika iz članka 6.d stavka 2. Uredbe (EU) br. 531/2012, Komisija će nakon savjetovanja s BEREC-om preispitati ovaj provedbeni akt najkasnije do lipnja 2019.

Članak 13.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 15. prosinca 2016.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER


(1)  SL L 172, 30.6.2012., str. 10.

(2)  Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (SL L 201, 31.7.2002., str. 37.).

(3)  Direktiva 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnoj usluzi) (SL L 108, 24.4.2002., str. 51.).

(4)  Direktiva 2009/136/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o izmjeni Direktive 2002/22/EZ o univerzalnim uslugama i pravima korisnika s obzirom na elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Direktiva o univerzalnim uslugama), Direktiva 2002/58/EZ o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u sektoru elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za provedbu zakona o zaštiti potrošača (SL L 337, 18.12.2009., str. 11.).

(5)  Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(6)  Direktiva 2006/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o zadržavanju podataka dobivenih ili obrađenih u vezi s pružanjem javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga ili javnih komunikacijskih mreža i o izmjeni Direktive 2002/58/EZ (SL L 105, 13.4.2006., str. 54.).

(7)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

(8)  Uredba Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o kontroli koncentracija između poduzetnika („Uredba EZ o koncentracijama”) (SL L 24, 29.1.2004., str. 1.).

(9)  Direktiva 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva) (SL L 108, 24.4.2002., str. 33.).


PRILOG I.

Proporcionalna promjena stvarnih količina reguliranih usluga roaminga prema načelu uporabe usluga „roaminga kao kod kuće” u odnosu na isto razdoblje prethodne godine:

Formula

 

k = usluga (1 = glasovna, 2 = SMS, 3 = podatkovna);

 

n je broj dana primjene uporabe usluge „roaminga kao kod kuće” (n ≥ 30); a

 

t je godina prve primjene usluge „roaminga kao kod kuće”.

Taj bi postotak trebalo koristiti za procjenu promjene količina tijekom 12-mjesečnog razdoblja iz projekcija tako da se pomnoži s količinama u prethodnoj godini.


PRILOG II.

1.

Ponderi wi mobilnih maloprodajnih usluga:

Formula

k = usluga (1 = glasovna, 2 = SMS, 3 = podatkovna) prosječna veleprodajna cijena roaminga koju plaća operator odnosi se na prosječnu jediničnu cijenu za neuravnotežen promet koji plaća operator za svaku uslugu, pri čemu je jedinica za svaku uslugu cent po i. minuti za glasovnu uslugu, ii. SMS za SMS uslugu i iii. MB za podatkovnu uslugu.

2.

Omjer ukupne količine prometa maloprodajnih usluga roaminga podnositelja zahtjeva i njegova ukupnog maloprodajnog izlaznog prometa i veleprodajnog ulaznog prometa usluga roaminga:

Formula

k

=

usluga (1 = glasovna, 2 = SMS, 3 = podatkovna).

3.

Omjer ukupne količine prometa maloprodajnih usluga roaminga podnositelja zahtjeva unutar Unije i ukupnog prometa njegovih maloprodajnih usluga roaminga unutar i izvan Unije:

Formula

k

=

usluga (1 = glasovna, 2 = SMS, 3 = podatkovna).

4.

Omjer ukupne količine prometa maloprodajnih usluga roaminga podnositelja zahtjeva unutar Unije i ukupnog maloprodajnog prometa svih maloprodajnih mobilnih usluga:

Formula

k

=

usluga (1 = glasovna, 2 = SMS, 3 = podatkovna).

5.

Prihod od roaminga unutar EU-a:

Formula

k

=

usluga (1 = glasovna, 2 = SMS, 3 = podatkovna).