15.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 340/9

(1)

Druge ugovorne strane obvezne su se zaštititi od kreditnih izloženosti izvedenicama drugih ugovornih strana naplatom iznosa nadoknade kada poravnanje tih ugovora ne obavlja središnja druga ugovorna strana. U ovoj Uredbi propisuju se standardi za pravodobnu, točnu i primjereno odvojenu razmjenu kolaterala. Ti standardi trebali bi se obavezno primjenjivati na kolateral koji su duge ugovorne strane dužne naplatiti ili položiti u skladu s ovom Uredbom. Međutim, druge ugovorne strane koje su se složile naplatiti ili položiti kolateral koji nadilazi zahtjeve iz ove Uredbe trebale bi moći odabrati hoće li taj kolateral razmijeniti u skladu s tim standardima.

(2)

Druge ugovorne strane na koje se primjenjuju zahtjevi iz članka 11. stavka 3. Uredbe (EU) br. 648/2012 trebale bi uzeti u obzir različite profile rizika nefinancijskih drugih ugovornih strana koje ne prekoračuju prag poravnanja iz članka 10. te Uredbe pri uspostavi postupaka za upravljanje rizikom za ugovore o OTC izvedenicama koje sklapaju s tim subjektima. Stoga bi drugim ugovornim stranama trebalo dopustiti da utvrde treba li se razina kreditnog rizika druge ugovorne strane koji čine te nefinancijske druge ugovorne strane, a koja je ispod tog praga poravnanja, smanjivati razmjenom kolaterala. Budući da se može pretpostaviti da nefinancijske druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u trećoj zemlji koje bi bile ispod praga poravnanja da imaju poslovni nastan u Uniji imaju iste profile rizika kao nefinancijske druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u Uniji koje su ispod praga poravnanja, na obje vrste subjekata trebalo bi primijeniti isti pristup u cilju sprječavanja regulatorne arbitraže.

(3)

Druge ugovorne strane ugovora o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana moraju se zaštititi od rizika od mogućeg neispunjenja obveza druge ugovorne strane. Stoga su nužne dvije vrste kolaterala u obliku iznosa nadoknade da bi se moglo ispravno upravljati rizicima kojima su izložene te druge ugovorne strane. Prva vrsta je varijacijski iznos nadoknade kojim se druge ugovorne strane štite od izloženosti povezanih s trenutačnom tržišnom vrijednošću njihovih ugovora o OTC izvedenicama. Druga vrsta je inicijalni iznos nadoknade kojim se druge ugovorne strane štite od mogućih gubitaka koji bi nastali zbog promjena u tržišnoj vrijednosti pozicije izvedenica koja je nastala između posljednje razmjene varijacijskog iznosa nadoknade prije nego što druga ugovorna strana nije ispunila obveze i vremena zamjene ugovora o OTC izvedenicama ili ograničavanja povezanog rizika.

(4)

Budući da središnja druga ugovorna strana može imati odobrenje za rad kao kreditna institucija u skladu sa zakonodavstvom Unije, potrebno je iz primjene zahtjeva ove Uredbe isključiti ugovore o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana koje središnja druga ugovorna strana sklapa tijekom postupka za upravljanje neispunjenjem obveza jer se na te ugovore već primjenjuju odredbe Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 153/2013 (2) te se stoga ne primjenjuju odredbe ove Uredbe.

(5)

U slučaju ugovora o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana koji uključuju plaćanje premije unaprijed kao jamstva za izvršenje ugovora, druga ugovorna strana koja zaprima uplatu premije („prodavatelj opcije”) nema trenutačnu ili moguću buduću izloženost druge ugovorne strane. Nadalje, dnevna tržišna vrijednost takvih ugovora već je obuhvaćena plaćanjem te premije. Stoga, kada se skup za netiranje sastoji od takvih pozicija opcija, prodavatelj opcije trebao bi moći izabrati da za te vrste OTC izvedenica neće naplatiti inicijalni ili varijacijski iznos nadoknade ako prodavatelj opcije nije izložen nikakvom kreditnom riziku. Druga ugovorna strana koja plaća premiju („kupac opcije”) trebala bi naplatiti inicijalni i varijacijski iznos nadoknade.

(6)

Iako su postupci rješavanja sporova sadržani u bilateralnim sporazumima između drugih ugovornih strana korisni za skraćenje trajanja i učestalosti sporova, druge ugovorne strane trebale bi, u prvom stupnju, naplatiti barem nesporni iznos ako je poziv na uplatu iznosa nadoknade osporen. Time će se smanjiti rizik koji proizlazi iz osporenih transakcija i tako će se u mjeri u kojoj je to moguće osigurati kolateralizacija ugovora o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana.

(7)

Kako bi se zajamčili jednaki uvjeti u svim jurisdikcijama, ako druga ugovorna strana s poslovnim nastanom u Uniji sklopi ugovor o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana s drugom ugovornom stranom koja ima poslovni nastan u trećoj zemlji, inicijalni i varijacijski iznosi nadoknade trebali bi se razmijeniti u oba smjera. Druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u Uniji koje obavljaju transakcije s drugim ugovornim stranama s poslovnim nastanom u trećim zemljama trebale bi i dalje podlijegati obvezi ocjenjivanja pravne izvršivosti bilateralnih sporazuma i djelotvornosti sporazuma o odvajanju.

(8)

Primjereno je dopustiti drugim ugovornim stranama da primjenjuju najniži iznos prijenosa kod razmjene kolaterala u cilju smanjenja operativnog opterećenja razmjene ograničenih iznosa pri malim promjenama izloženosti. Međutim, treba osigurati da se taj najniži iznos prijenosa upotrebljava kao operativni alat, a ne kao neosigurana kreditna linija između drugih ugovornih strana. Stoga bi trebalo odrediti najveću razinu za taj najniži iznos prijenosa.

(9)

Iz operativnih razloga u nekim slučajevima moglo bi biti primjerenije odrediti odvojene najniže iznose prijenosa za inicijalni i varijacijski iznos nadoknade. U tim slučajevima trebalo bi biti moguće da se druge ugovorne strane dogovore o odvojenim najnižim iznosima za prijenos varijacijskog i inicijalnog iznosa nadoknade. Međutim, zbroj odvojenih najnižih iznosa za prijenos ne bi trebao prekoračivati najveću razinu najnižeg iznosa prijenosa. Iz praktičnih razloga trebalo bi biti moguće definirati najniži iznos prijenosa u valuti u kojoj se iznosi nadoknade obično razmjenjuju, a koja ne mora biti euro.

(10)

Neke jurisdikcije trećih zemalja mogu utvrditi različito područje primjene Uredbe (EU) br. 648/2012 za potrebe svojih zahtjeva za razmjenu kolaterala u odnosu na ugovore o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana. Stoga, iako je ovom Uredbom propisano da su u izračun iznosa nadoknade za potrebe prekograničnih skupina za netiranje uključeni samo ugovori o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana koji su uređeni Uredbom (EU) br. 648/2012, druge ugovorne strane u različitim jurisdikcijama možda bi morale udvostručiti potrebne izračune kako bi uzele u obzir različite definicije ili različita područja primjene proizvoda obuhvaćenih zahtjevima u skladu s povezanim zahtjevima za iznos nadoknade. To bi moglo dovesti do netočnih izračuna iznosa nadoknade. Nadalje, time bi se mogao povećati rizik od sporova. Stoga, dopuštanjem uporabe šireg skupa proizvoda u prekograničnim skupovima za netiranje koji uključuju sve ugovore o OTC izvedenicama koji podliježu razmjeni kolaterala u jednoj ili drugoj jurisdikciji olakšao bi se nesmetani postupak naplate iznosa nadoknade. Taj je pristup u skladu s ciljem smanjenja sistemskih rizika iz Uredbe (EU) br. 648/2012 jer bi se zahtjevi za iznos nadoknade primjenjivali na širi raspon proizvoda.

(11)

Druge ugovore strane mogu odlučiti naplatiti inicijalne iznose nadoknade u gotovini. U tom slučaju na kolateral se ne bi smjeli primjenjivati korektivni faktori, pod uvjetom da je valuta kolaterala ona koja je navedena u ugovoru. Međutim, ako se inicijalni iznosi nadoknade naplaćuju u gotovini u valuti koja nije valuta iz ugovora, zbog razlika u valuti može nastati valutni rizik. Stoga bi se na inicijalne iznose nadoknade naplaćene u gotovini u drugoj valuti trebao primjenjivati korektivni faktor zbog razlike u valuti. Za varijacijski iznos nadoknade naplaćen u gotovini nije potreban korektivni faktor u skladu s okvirom BCBS-a i IOSCO-a, čak i ako je plaćanje izvršeno u valuti koja nije valuta iz ugovora.

(12)

Pri utvrđivanju razine zahtjeva za inicijalni iznos nadoknade, Bazelski odbor za nadzor banaka i odbor Međunarodne organizacije nadzornih tijela za vrijednosne papire izričito su razmatrali dva aspekta, kako je navedeno u njihovu okviru „Zahtjevi za iznose nadoknade za izvedenice čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana” iz ožujka 2015. („okvir BCBS-a i IOSCO-a”). Prvi aspekt je dostupnost visoke kreditne kvalitete i likvidne imovine kojom su pokriveni zahtjevi za inicijalni iznos nadoknade. Drugi je načelo proporcionalnosti jer zahtjevi za inicijalne iznose nadoknade mogu nerazmjerno pogoditi manje financijske i nefinancijske druge ugovorne strane. Kako bi se zadržali jednaki uvjeti, ovom Uredbom trebao bi se uvesti prag koji je potpuno jednak pragu iz okvira BCBS-a i IOSCO-a, a ispod kojega dvije ugovorne strane nisu dužne razmjenjivati inicijalni iznos nadoknade. Time bi se trebali znatno smanjiti troškovi i operativno opterećenje manjih sudionika i ukloniti zabrinutost u pogledu dostupnosti visoke kreditne kvalitete i likvidne imovine bez ugrožavanja općih ciljeva Uredbe (EU) br. 648/2012.

(13)

Dok bi se pragovi uvijek trebali izračunavati na razini grupe, investicijski fondovi trebali bi se smatrati posebnim slučajevima jer njima može upravljati jedan investicijski upravitelj i mogu se smatrati jednom grupom. Međutim, ako su sredstva različiti skupovi imovine i nisu osigurana kolateralom, jamstvom ili ih ne podupiru drugi investicijski fondovi ili sam investicijski upravitelj, ona čine rizik koji je relativno slab u odnosu na ostatak grupe. Takvi investicijski fondovi stoga bi se za potrebe izračuna pragova trebali smatrati zasebnim subjektima, u skladu s okvirom BCBS-a i IOSCO-a.

(14)

Kada je riječ o inicijalnom iznosu nadoknade, zahtjevi iz ove Uredbe vjerojatno će imati mjerljivi učinak na likvidnost tržišta jer se imovina koja je dana kao kolateral ne može unovčiti ili na neki drugi način ponovno upotrijebiti za vrijeme trajanja ugovora o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana. Takvi zahtjevi znatna su promjena u tržišnoj praksi i donose određene operativne i praktične izazove kojima će se trebati upravljati pri uvođenju novih zahtjeva. Uzimajući u obzir činjenicu da su varijacijskim iznosom nadoknade već obuhvaćene ostvarene fluktuacije vrijednosti ugovora o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana do trenutka neispunjenja obveza, smatra se razmjernim na primjenu zahtjeva za inicijalne iznose nadoknade primijeniti prag u iznosu od 8 milijardi EUR bruto zamišljenih iznosa važećih ugovora. Taj se prag primjenjuje na razini grupe ili, ako druga ugovorna strana nije dio grupe, na razini jednog subjekta. Ukupan bruto zamišljeni iznos važećih ugovora trebao bi se upotrebljavati kao odgovarajuća referentna vrijednost jer je odgovarajuća mjera za mjerenje veličine i složenosti portfelja ugovora o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana. To je također referentni iznos koji je lako pratiti i o njemu izvješćivati. Ti su pragovi također u skladu s okvirom BCBS-a i IOSCO-a za ugovore o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana i stoga su u skladu s međunarodnim standardima.

(15)

Izloženosti koje proizlaze iz ugovora ili drugih ugovornih strana koje su trajno ili privremeno izuzete od iznosa nadoknade trebale bi isto biti uključene u izračun ukupnog bruto zamišljenog iznosa. To je zato što se svim ugovorima pridonosi utvrđivanju veličine i složenosti portfelja druge ugovorne strane. Ugovori o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana i koji mogu biti izuzeti od zahtjeva iz ove Uredbe stoga su također relevantni za utvrđivanje veličine, raspona i složenosti portfelja druge ugovorne strane i trebale bi se stoga također uključiti u izračun pragova.

(16)

Primjereno je utvrditi posebne postupke za upravljanje rizikom za određene vrste ugovora o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana koji imaju određeni profil rizika. Razmjenu varijacijskog iznosa nadoknade bez inicijalnog iznosa nadoknade trebalo bi posebno, u skladu s okvirom BCBS-a i IOSCO-a, smatrati primjerenom razmjenom kolaterala za fizički namirene devizne ugovore. Slično tomu, budući da se ugovori o razmjeni valuta mogu podijeliti na niz deviznih terminskih ugovora, inicijalnim dodatnim iznosom trebala bi biti obuhvaćena samo kamatna sastavnica.

(17)

Trebalo bi uzeti u obzir prepreke s kojima se suočavaju izdavatelji pokrivenih obveznica ili skupina za pokriće pri pružanju kolaterala. U skladu s posebnim skupom uvjeta, od pokrivenih izdavatelja obveznica ili skupina za pokriće stoga ne bi trebalo zahtijevati da polože kolateral. Time bi se trebala omogućiti određena fleksibilnost pokrivenih izdavatelja obveznica ili skupina za pokriće i pritom osigurati da su rizici za njihove druge ugovorne strane ograničeni. Izdavatelji pokrivenih obveznica ili skupine za pokriće mogu se suočiti s pravnim zaprekama polaganju i naplati negotovinskog kolaterala za inicijalni ili varijacijski iznos nadoknade ili polaganju varijacijskog iznosa nadoknade u gotovini jer bi se plaćanje varijacijskog iznosa nadoknade moglo smatrati potraživanjem koje je nadređeno potraživanjima imatelja obveznica, što bi moglo dovesti do pravne zapreke. Slično tomu, mogućnost zamjene ili povlačenja inicijalnog iznosa nadoknade mogla bi se smatrati potraživanjem koje je nadređeno potraživanjima imatelja obveznica koji su suočeni s istim zaprekama. Međutim, nema ograničenja u pogledu pokrivenog izdavatelja obveznica ili skupina za pokriće za povrat gotovine prethodno naplaćene kao varijacijskog iznosa nadoknade. Od drugih ugovornih strana izdavatelja pokrivenih obveznica ili skupine za pokriće trebalo bi stoga tražiti da polože varijacijski iznos nadoknade u gotovini i one bi trebale imati pravo dobiti povrat dijela tog iznosa ili cijeli iznos, ali od izdavatelja pokrivenih obveznica ili skupine za pokriće trebalo bi tražiti samo da polože varijacijski iznos nadoknade za prethodno zaprimljen iznos u gotovini.

(18)

Druge ugovorne strane trebale bi uvijek ocijeniti izvršivost svojih sporazuma o netiranju i odvajanju. Ako se, s obzirom na pravni okvir druge stranke, pokaže da su te procjene negativne, druge ugovorne strane trebale bi se oslanjati na sporazume koji nisu dvosmjerna razmjena iznosa nadoknade. Kako bi se osigurala usklađenost s međunarodnim standardima, kako bi se izbjeglo onemogućivanje drugim ugovornim stranama iz Unije da trguju s drugim ugovornim stranama u tim jurisdikcijama i kako bi se osigurali jednaki uvjeti za druge ugovorne strane iz Unije, trebalo bi utvrditi najniži prag ispod kojeg druge ugovorne strane mogu trgovati s drugim ugovornim stranama koje imaju poslovni nastan u tim jurisdikcijama bez razmjene inicijalnog ili varijacijskog iznosa nadoknade. Ako stranke mogu naplatiti iznose nadoknade i osigurati da se za naplaćeni kolateral, za razliku od položenog kolaterala, mogu ispuniti odredbe iz ove Uredbe, druge ugovorne strane iz Unije uvijek bi trebale biti dužne naplatiti kolateral. Izloženosti iz ugovora s drugim ugovornim stranama s poslovnim nastanom u jurisdikcijama treće zemlje koje nisu obuhvaćene niti jednom razmjenom kolaterala zbog pravnih zapreka u tim jurisdikcijama trebale bi se ograničiti određivanjem granice jer se kapital ne smatra istovjetnim razmjeni iznosa nadoknade u vezi s izloženostima koje proizlaze iz ugovora o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana i kapitalni zahtjevi ne primjenjuju se na sve druge ugovorne strane na koje se primjenjuju zahtjevi za iznose nadoknade u skladu s ovom Uredbom. Tu granicu trebalo bi utvrditi na način koji se može jednostavno izračunati i provjeriti. Kako bi se izbjeglo nakupljanje sistemskog rizika i izbjeglo da se takvim posebnim postupanjem stvara mogućnost zaobilaženja odredaba ove Uredbe, granicu bi trebalo utvrditi na konzervativnoj razini. Ta postupanja smatrala bi se dovoljno razboritima jer, uz iznos nadoknade, postoje i druge tehnike smanjivanja rizika.

(19)

Radi zaštite od slučaja kada se kolateral ne može unovčiti odmah nakon što druga ugovorna stranka nije ispunila obveze, pri izračunu inicijalnog iznosa nadoknade nužno je uzeti u obzir vrijeme od posljednje razmjene kolaterala kojim je pokriven skup za netiranje ugovora s drugom stranom koja nije izvršila obveze do zaključivanja ugovora i ponovnog ograničavanja nastalog tržišnog rizika. To se razdoblje naziva „razdobljem iznosa nadoknade za rizik” („MPOR”) i ono je isti alat koji se upotrebljavao u članku 272. stavku 9. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3), u pogledu kreditnog rizika kreditnih institucija druge ugovorne strane. Neovisno o tome, budući da su ciljevi dviju uredaba različiti te da su u Uredbi (EU) br. 575/2013 utvrđena pravila za izračun MPOR-a samo za potrebe zahtjeva za vlastita sredstva, ova Uredba trebala bi uključivati posebna pravila o MPOR-u koja su potrebna u kontekstu postupaka za upravljanje rizikom za ugovore o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana. MPOR-om bi se trebali uzeti u obzir postupci propisani ovom Uredbom za razmjenu iznosa nadoknade.

(20)

Inicijalni i varijacijski iznos nadoknade u načelu bi se trebali razmjenjivati najkasnije na kraju radnog dana nakon dana izvršenja. Međutim, produljenje vremena za razmjenu varijacijskog iznosa nadoknade dopušteno je ako se nadoknadi odgovarajućim izračunom MPOR-a. U protivnom, ako se ne primjenjuju zahtjevi za inicijalni iznos nadoknade, produljenje bi trebalo dopustiti ako se naplatio odgovarajući iznos dodatnog varijacijskog iznosa nadoknade.

(21)

Kada razvijaju modele inicijalnog iznosa nadoknade i pri izračunu odgovarajućeg MPOR-a, druge ugovorne strane trebale bi uzeti u obzir potrebu za modelima kojima je obuhvaćena likvidnost tržišta, broj sudionika na tome tržištu i obujam relevantnih ugovora o OTC izvedenicama. Istovremeno treba razviti model koji obje strane mogu razumjeti, ponoviti i na koji se mogu osloniti za rješavanje sporova. Drugim ugovornim stranama stoga bi trebalo biti dopušteno kalibrirati model i izračunavati MPOR samo na temelju tržišnih uvjeta bez prilagodbe njihovih procjena značajkama određenih drugih ugovornih strana. To znači da druge ugovorne strane mogu odlučiti prihvatiti različite modele za izračun inicijalnog iznosa nadoknade koji će međusobno razmjenjivati i da ti inicijalni iznosi nadoknade možda neće biti simetrični.

(22)

Ako je model inicijalnog iznosa nadoknade potrebno dovoljno učestalo ponovno kalibrirati, novom kalibracijom mogle bi se uzrokovati neočekivane razine zahtjeva za iznose nadoknade. Stoga bi trebalo utvrditi odgovarajuće razdoblje tijekom kojeg se iznosi nadoknade i dalje mogu razmjenjivati na temelju prethodne kalibracije. Time bi se drugim ugovornim stranama trebalo osigurati dovoljno vremena da se usklade s pozivima na uplatu iznosa nadoknade koji su dobiveni ponovnom kalibracijom.

(23)

Kolateral bi se trebao smatrati slobodno prenosivim ako, u slučaju da polagatelj kolaterala ne izvrši svoje obveze, ne postoje regulatorne ili pravne zapreke ili potraživanja treće strane, među ostalim skrbnika treće strane. Međutim, određena potraživanja, na primjer troškovi i rashodi nastali zbog prijenosa kolaterala, u obliku zaloga koji se redovito nameću za sve prijenose vrijednosnica, ne bi se trebali smatrati zaprekom koja bi dovela do situacije u kojoj bi se zapreka uvijek mogla utvrditi.

(24)

Druga ugovorna strana koja se naplaćuje trebala bi imati operativnu sposobnost unovčiti kolateral u slučaju da davatelj kolaterala ne ispuni svoje obveze. Druga ugovorna strana koja se naplaćuje trebala bi također moći upotrijebiti gotovinski prihod od unovčenja za sklapanje jednakovrijednog ugovora s drugom ugovornom stranom ili za ograničavanje nastalog rizika. Pristup tržištu stoga bi trebao biti preduvjet kako bi naplatitelj kolaterala mogao prodati kolateral ili ga ponovno kupiti u razumnom roku. Ta sposobnost trebala bi biti neovisna o polagatelju kolaterala.

(25)

Naplaćeni kolateral mora biti dovoljno velike likvidnosti i kreditne kvalitete da se drugoj ugovornoj strani koja se naplaćuje omogući unovčenje pozicije bez gubitka uzrokovanog značajnim promjenama vrijednosti u slučaju da druga ugovorna strana ne ispuni obveze. Kreditnu kvalitetu kolaterala trebalo bi procijeniti na temelju priznatih metodologija, na primjer rejtinga vanjskih institucija za procjenu kreditne sposobnosti. Međutim, u cilju smanjenja rizika od mehaničkog oslanjanja na vanjske rejtinge, trebalo bi uvesti niz dodatnih zaštitnih mjera. Te zaštitne mjere trebale bi uključivati mogućnost uporabe odobrenog modela utemeljenog na internim rejting-sustavima („IRB”) i mogućnost odgađanja zamjene kolaterala koji se zbog pogoršanja rejtinga ne može priznati, u cilju učinkovitog smanjenja mogućih učinaka naglog pogoršanja zbog pretjeranog oslanjanja na vanjske procjene kreditnog rizika.

(26)

Dok se korektivnim faktorima smanjuje rizik da naplaćeni kolateral nije dovoljan za pokrivanje potreba za iznosom nadoknade u vrijeme financijskih poteškoća, kada se prihvaća negotovinski kolateral potrebni su i drugi čimbenici za smanjenje rizika kako bi se osiguralo da se on može djelotvorno unovčiti. Druge ugovorne strane posebno bi trebale osigurati da je naplaćeni kolateral razumno diversificiran u pogledu pojedinačnih izdavatelja, vrsta izdavatelja i kategorija imovine.

(27)

Unovčavanje kolaterala kojeg su položile druge ugovorne strane koje nisu sistemski važne ima ograničen utjecaj na financijsku stabilnost. Nadalje, ograničenja koncentracije u pogledu inicijalnog iznosa nadoknade mogu biti opterećujuća za druge ugovorne strane s malim portfeljima OTC izvedenica jer bi one mogle imati ograničen broj dostupnih prihvatljivih kolaterala. Stoga, iako je diversifikacija kolaterala valjani čimbenik za smanjenje rizika, od drugih ugovornih strana koje nisu sistemski važne ne bi se trebalo zahtijevati da diversificiraju kolateral. S druge strane, sistemski važne financijske institucije i druge ugovorne strane s velikim portfeljima OTC izvedenica koje uzajamno trguju trebale bi primjenjivati ograničenja koncentracija na najmanje inicijalni iznos nadoknade, među ostalim u pogledu kolaterala koji se priznaje kojim su obuhvaćeni vrijednosni papiri za državni dug država članica. Te druge ugovorne strane dovoljno su napredne da mogu preobraziti kolateral ili pristupiti višestrukim tržištima te da izdavatelji mogu dovoljno diversificirati položeni kolateral. U članku 131. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4) predviđeno je utvrđivanje institucija koje su sistemski važne u skladu s pravom Unije. Međutim, s obzirom na široko područje primjene Uredbe (EU) br. 648/2012, trebalo bi uvesti kvantitativni prag kako bi se zahtjevi za ograničenja koncentracija primjenjivali i na druge ugovorne strane koje možda nisu obuhvaćene postojećim klasifikacijama sistemski važnih institucija, ali na koje bi se ograničenja koncentracije svejedno trebale primjenjivati zbog veličine njihovih portfelja OTC izvedenica.

(28)

Na mirovinske sustave primjenjuju se bilateralni zahtjevi kolateralizacije. Međutim, važno je izbjeći da ti zahtjevi predstavljaju pretjerano opterećenje za očekivane rezultate takvih sustava te posljedično mirovinske prihode budućih umirovljenika. Obveze mirovinskih sustava prema umirovljenicima izražene su u lokalnim valutama i njihova ulaganja moraju stoga biti u istoj valuti kako bi se izbjegli troškovi i rizici neusklađenosti valuta. Stoga je primjereno predvidjeti da se ograničenja koncentracija ne primjenjuju na mirovinske sustave na isti način kao na druge ugovorne strane. Međutim, važno je uspostaviti odgovarajuće postupke za upravljanje rizikom u cilju praćenja i uklanjanja mogućih rizika od koncentracija koji nastaju iz tog posebnog sustava. Primjenu tih odredaba na mirovinske sustave trebalo bi pratiti i preispitati uzimajući u obzir tržišna kretanja.

(29)

Poteškoće s odvajanjem gotovinskog kolaterala trebalo bi priznati tako da se drugim ugovornim stranama dopusti da uplate ograničeni iznos inicijalnog iznosa nadoknade u gotovini i skrbnicima da ponovno ulože taj gotovinski kolateral. Međutim, gotovina koju drži skrbnik obveza je koju on ima prema drugoj ugovornoj strani koja polaže kolateral, zbog čega nastaje kreditni rizik u pogledu te strane. Stoga, da bi smanjio sistemski rizik, na uporabu gotovine kao inicijalnog iznosa nadoknade trebali bi se primjenjivati zahtjevi diversifikacije barem za sistemski važne institucije. Od sistemski važnih institucija trebalo bi se zahtijevati da ograniče iznos naplaćenog inicijalnog iznosa nadoknade u gotovini ili da diversificiraju izloženosti uporabom više skrbnika.

(30)

Vrijednost kolaterala ne bi trebala biti u značajnoj pozitivnoj korelaciji s kreditnom sposobnošću polagatelja kolaterala niti s vrijednošću portfelja izvedenica čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana jer bi se time ugrozila djelotvornost zaštite koju pruža naplaćeni kolateral. U skladu s time, vrijednosne papire koje je izdao polagatelj kolaterala ili njegovi povezani subjekti ne bi trebalo prihvaćati kao kolateral. Od drugih ugovornih strana također bi se trebalo zahtijevati da prate podliježe li naplaćeni kolateral drugim vrstama specifičnog povratnog rizika.

(31)

U slučaju da druga ugovorna strana ne ispuni obveze, druga ugovora strana koja ispunjava obveze trebala bi moći u dovoljno kratkom vremenu unovčiti imovinu naplaćenu kao kolateral kao inicijalni ili varijacijski iznos nadoknade radi zaštite od gubitaka na temelju ugovora o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana. Ta bi imovina trebala biti vrlo likvidna i ne bi trebala biti izložena pretjeranom kreditnom, tržišnom ili valutnom riziku. U mjeri u kojoj je vrijednost kolaterala izložena tim rizicima, trebalo bi primjenjivati odgovarajuće korektivne faktore osjetljive na rizik.

(32)

Kako bi se osigurao pravodobni prijenos kolaterala, druge ugovorne strane trebale bi uspostaviti učinkovite operativne postupke. Zbog toga postupci za bilateralnu razmjenu kolaterala moraju biti dovoljno detaljni, transparentni i pouzdani. Ako se druge ugovorne strane ne slože oko operativnog okvira za učinkoviti izračun poziva na uplatu iznosa nadoknade te za njegovu prijavu i dovršenje te ne uspostave taj okvir, može doći do sporova i neuspjelih razmjena kolaterala čija je posljedica neosigurana izloženost u okviru ugovora o OTC izvedenicama. Zbog toga je od ključne važnosti da druge ugovorne strane uspostave jasne unutarnje politike i standarde u pogledu prijenosa kolaterala. Svako odstupanje od tih politika trebali bi strogo preispitati svi relevantni unutarnji dionici koji moraju odobriti takva odstupanja. Nadalje, sve primjenjive uvjete u pogledu operativne razmjene kolaterala trebalo bi točno i detaljno evidentirati na stabilan, brz i sustavan način.

(33)

Druge ugovorne strane koje sklapaju ugovore o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana trebale bi radi pravne sigurnosti sklopiti ugovor o razmjeni kolaterala. Zbog toga bi ugovor o razmjeni kolaterala trebao uključivati sva materijalna prava i obveze drugih ugovornih strana primjenjive na ugovore o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana.

(34)

Kolateralom se štiti druga ugovorna strana koja se naplaćuje u slučaju da druga ugovorna strana koja ga je položila ne izvrši svoje obveze. Međutim, obje su druge ugovorne strane odgovorne osigurati da se načinom na koji se naplaćeni kolateral drži za drugu ugovornu stranu koja je kolateral položila ne povećava rizik od gubitka viška položenog kolaterala u slučaju da druga ugovorna strana koja ga naplaćuje ne ispuni obveze. Iz tog razloga bilateralnim sporazumom između drugih ugovornih strana trebalo bi se objema drugim ugovornim stranama omogućiti da pravodobno procijene kolateral kada na to imaju pravo i stoga su potrebna pravila o odvajanju i pravila kojima se predviđa ocjenjivanje djelotvornosti sporazuma u tom pogledu, uzimajući u obzir pravna ograničenja i tržišne prakse svake jurisdikcije.

(35)

Ponovnim stavljanjem pod hipoteku, ponovnim zalogom ili ponovnom uporabom naplaćenog kolaterala kao inicijalnih iznosa nadoknade stvorili bi se novi rizici za druge ugovorne strane zbog potraživanja trećih strana u pogledu imovine u slučaju neispunjenja obveza. Zbog pravnih i operativnih komplikacija moglo bi doći do kašnjenja s povratom kolaterala u slučaju neispunjenja obveze naplatitelja inicijalnog kolaterala ili treće strane ili bi to čak bilo nemoguće. Da bi se mogla očuvati učinkovitost okvira i osigurati odgovarajuće smanjenje kreditnih rizika druge ugovorne strane, ne bi trebalo dopustiti ponovno stavljanje pod hipoteku, zalog ili ponovnu uporabu kolaterala naplaćenog kao inicijalnog iznosa nadoknade.

(36)

S obzirom na poteškoće s odvajanjem gotovine, trenutačne prakse razmjene gotovinskog kolaterala u određenim jurisdikcijama i potreba za oslanjanjem na gotovinu umjesto na vrijednosne papire u određenim okolnostima kada bi prijenos vrijednosnih papira mogao biti spriječen operativnim ograničenjima, gotovinski kolateral naplaćen kao inicijalni iznos nadoknade uvijek bi trebala držati središnja banka ili kreditna institucija treće strane jer se time osigurava odvajanje od dviju drugih ugovornih strana u ugovoru. Kako bi se osiguralo takvo odvajanje, kreditna institucija treće strane ne bi trebala pripadati istoj grupi kao jedna od drugih ugovornih strana.

(37)

Kada druga ugovorna strana obavijesti relevantno nadležno tijelo o svojoj namjeri da iskoristi izuzeće za unutargrupne transakcije, ona bi trebala dostaviti cijeli spis sa svim relevantnim informacijama koje su potrebne nadležnom tijelu da dovrši svoje ocjenjivanje kako bi moglo odlučiti jesu li ispunjeni uvjeti za izuzeće.

(38)

Da bi se smatralo da grupa ima dovoljno čvrste i pouzdane postupke za upravljanje rizikom, mora biti ispunjen niz uvjeta. Grupa bi trebala osigurati redovito praćenje unutargrupnih izloženosti i trebalo bi zajamčiti pravodobno namirenje obveza koje proizlaze iz unutargrupnih ugovora o OTC izvedenicama na temelju alata za praćenje i likvidnost na razini grupe koji su u skladu sa složenošću unutargrupnih transakcija.

(39)

Da bi izuzeće za unutargrupne transakcije bilo primjenjivo, mora biti sigurno da se nikakvim zakonodavnim, regulatornim, administrativnim ili drugim propisanim odredbama primjenjivog prava neće moći zakonito onemogućiti unutargrupne druge ugovorne strane da ispune svoje obveze prijenosa novca ili otplate obveza ili vrijednosnih papira u skladu s uvjetima unutargrupnih transakcija. Slično tomu, unutargrupne druge ugovorne strane ili grupe ne bi smjele imati operativne ili poslovne postupke kojima bi se mogla uzrokovati nedostupnost sredstava za ispunjenje platnih obveza koje svakodnevno dospijevaju ili nemogućnost brzog elektroničkog prijenosa sredstava.

(40)

Ova Uredba uključuje niz detaljnih zahtjeva koje grupa mora ispuniti da bi mogla dobiti izuzeće od uplate iznosa nadoknade za unutargrupne transakcije. Osim tih zahtjeva, ako jedna od dvije druge ugovorne strane u grupi ima domicil u trećoj zemlji za koju još nije dostavljena potvrda istovjetnosti u skladu s člankom 13. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 648/2012, grupa mora razmijeniti varijacijske i primjereno odvojene inicijalne iznose nadoknade za sve unutargrupne transakcije s društvima kćerima u tim trećim zemljama. Kako bi se izbjegla nerazmjerna primjena zahtjeva za iznos nadoknade i uzimajući u obzir slične zahtjeve za obveze poravnanja, u ovoj Uredbi trebalo bi predvidjeti odgođenu provedbu tog posebnog zahtjeva. Time bi se osiguralo dovoljno vremena za okončanje postupka dostavljanja potvrde o istovjetnosti pri ćemu se ne bi zahtijevala neučinkovita dodjele sredstava grupama koje imaju društva kćeri s domicilom u trećim zemljama.

(41)

Uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti, drugim ugovornim stranama koje imaju slične portfelje i stoga općenito manje operacija trebalo bi dati više vremena da prilagode svoje unutarnje sustave i postupke kako bi ispunile zahtjeve ove Uredbe. Da bi se mogla postići odgovarajuća ravnoteža između smanjenja rizika koji proizlaze iz OTC izvedenica čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana i odgovarajuće primjene ove Uredbe, te kako bi se postigla međunarodna usklađenost i umanjile mogućnosti za regulatornu arbitražu u cilju izbjegavanja narušavanja tržišta, nužno je razdoblje postupnog uvođenja zahtjeva. Razdobljem postupnog uvođenja zahtjeva koje se uvodi ovom Uredbom uzima se u obzir raspored dogovoren u okviru BCBS-a i IOSCO-a, koji je uspostavljen upućivanjem na studiju o kvantitativnom učinku u kojoj su sudjelovale kreditne institucije Unije.

(42)

U Delegiranoj uredbi Komisije (*1) navodi se definicija fizički namirenih deviznih terminskih ugovora u Uniji. Međutim, ta definicija u ovom trenutku nije primjenjiva i ti proizvodi nisu u Uniji definirani na usklađen način. Stoga, kako bi se izbjeglo stvaranje nejednakih uvjeta u Uniji, nužno je uskladiti primjenu odgovarajućih tehnika smanjenja rizika s datumom primjene odgovarajućeg Delegiranog akta. Konkretni datum kada bi se u svakom slučaju trebali primjenjivati odgovarajući zahtjevi utvrđuje se i kako bi se izbjegla prekomjerna kašnjenja u pogledu uvođenja tehnika smanjenja rizika.

(43)

Kako bi se izbjegla fragmentacija tržišta i osigurali jednaki uvjeti na globalnoj razini za druge ugovorne strane Unije s poslovnim nastanom u Uniji i potvrđujući činjenicu da se u nekim jurisdikcijama razmjena varijacijskog i inicijalnog iznosa nadoknade za opcije s jednom dionicom i opcije dioničkog indeksa ne primjenjuju jednaki zahtjevi za iznose nadoknade, trebalo bi postupno uvesti način postupanja s tim proizvodima. Tim razdobljem postupnog uvođenja osigurat će se potrebno vrijeme za praćenje regulatornih promjena u drugim jurisdikcijama i osiguravanje uspostave odgovarajućih zahtjeva u Uniji za smanjenje kreditnog rizika druge ugovorne strane u pogledu takvih ugovora, pri čemu se izbjegava mogućnost regulatorne arbitraže.

(44)

Radi pravne sigurnosti i kako bi se izbjegli mogući poremećaji na financijskim tržištima, primjerno je razjasniti postupanje s postojećim ugovorima.

(45)

Ova Uredba temelji se na nacrtu regulatornih tehničkih standarda koje su Komisiji dostavili Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo, Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje i Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala.

(46)

Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo, Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje i Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala održali su otvorena javna savjetovanja o nacrtima regulatornih tehničkih standarda na kojima se temelji ova Uredba, analizirali su moguće povezane troškove i koristi i zatražili mišljenje Interesne skupine za bankarstvo koja je osnovana u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (5), Interesne skupine za osiguranje i reosiguranje i Interesne skupine za strukovno mirovinsko osiguranje koje su osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (6), i Interesne skupine za vrijednosne papire i tržišta kapitala iz članka 37. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(47)

U skladu s postupkom utvrđenim u članku 10. stavku 1. podstavcima petom, šestom i sedmom Uredbe (EU) br. 1093/2010, u članku 10. stavku 1. podstavcima petom, šestom i sedmom Uredbe (EU) br. 1095/2010 i članku 10. stavku 1. podstavcima petom, šestom i sedmom Uredbe (EU) br. 1094/2010, ovom se Uredbom uvode izmjene nacrta regulatornih tehničkih standarda koji su Komisiji, u obliku službenog mišljenja na temelju izmjena koje je Komisija predložila, ponovno dostavili Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo, Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje i Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala,

(1)

„inicijalni iznos nadoknade” znači kolateral iz kojeg se druga ugovorna strana naplaćuje kako bi pokrila svoju trenutačnu i moguću buduću izloženost u razdoblju između posljednje naplate iznosa nadoknade i unovčenja pozicija ili ograničavanja tržišnog rizika u slučaju da druga ugovorna strana nije izvršila svoje obveze;

(2)

„varijacijski iznos nadoknade” znači kolateral iz kojeg se naplaćuje druga ugovorna strana kao odraz rezultata svakodnevnog vrednovanja važećih ugovora u skladu s tržišnom vrijednošću ili na temelju modela iz članka 11. stavka 2. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(3)

„skup za netiranje” znači skup ugovora o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana između dvije druge ugovorne strane koji podliježe pravno izvršivom bilateralnom sporazumu o netiranju.

(a)

prihvatljivost kolaterala za ugovore o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana u skladu s odjeljkom 2.;

(b)

izračun i naplata iznosa nadoknade za ugovore o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana u skladu s odjeljkom 3;

(c)

upravljanje kolateralom za ugovore o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana i njegovo odvajanje u skladu s odjeljkom 5.;

(d)

izračun prilagođene vrijednosti kolaterala u skladu s odjeljkom 6.;

(e)

razmjena informacija između drugih ugovornih strana i odobravanje i evidentiranje izuzeća od postupaka za upravljanje rizikom iz stavka 1.;

(f)

izvješćivanje višeg rukovodstva o izuzećima utvrđenima u poglavlju II.:

(g)

uvjeti svih potrebnih ugovora koje druge ugovorne strane moraju sklopiti najkasnije u trenutku sklapanja ugovora o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana, uključujući uvjete sporazuma o netiranju i uvjete ugovora o razmjeni kolaterala u skladu s člankom 3.;

(h)

povremena provjera likvidnosti kolaterala koji će se razmjenjivati;

(i)

pravodobno ponovno prisvajanje kolaterala od druge ugovorne strane koja se naplaćuje u slučaju da druga ugovorna strana koja ga je položila ne izvrši obveze; i

(j)

redovito praćenje izloženosti koje proizlaze iz ugovora o OTC izvedenicama koji su unutargrupne transakcije i pravodobna namira obveza koje proizlaze iz tih ugovora.

(a)

platne obveze između drugih ugovornih strana;

(b)

uvjete netiranja platnih obveza;

(c)

događaje koji podrazumijevaju neispunjenje obveza ili ostale događaje koji podrazumijevaju raskid ugovora o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana;

(d)

sve metode izračuna koje se upotrebljavaju u odnosu na platne obveze;

(e)

uvjete netiranja platnih obveza pri raskidu ugovora;

(f)

prijenos prava i obveza pri raskidu ugovora;

(g)

mjerodavno pravo za transakcije ugovora o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana;

(a)

razine i vrstu potrebnog kolaterala:

(b)

dogovore o odvajanju;

(c)

skup za netiranje na koji se odnosi razmjena kolaterala;

(d)

postupke obavješćivanja, potvrđivanja i prilagodbe poziva na uplatu iznosa nadoknade;

(e)

postupke za namirenje poziva na uplatu iznosa nadoknade za svaku vrstu prihvatljivog kolaterala;

(f)

postupke, metode, vremenske okvire i podjelu odgovornosti za izračun iznosa nadoknade i procjenu vrijednosti kolaterala;

(g)

događaje koji se smatraju neispunjenjem obveze ili raskidom;

(h)

zakonodavstvo koje se primjenjuje na ugovor o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana;

(i)

zakonodavstvo koje se primjenjuje na ugovore o razmjeni kolaterala.

(a)

gotovine u obliku sredstava uplaćenih na račun u bilo kojoj valuti ili sličnih potraživanja za isplatu novca, na primjer depoziti na tržištu novca;

(b)

zlata u obliku dodijeljenih poluga od čistog zlata priznate dobre isporuke;

(c)

dužničkih vrijednosnih papira koje su izdale središnje države ili središnje banke država članica;

(d)

dužničkih vrijednosnih papira koje su izdale jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave čije se izloženosti smatraju izloženostima prema središnjoj državi dotične države članice u skladu s člankom 115. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(e)

dužničkih vrijednosnih papira koje su izdali subjekti javnog sektora čije se izloženosti smatraju izloženostima prema središnjoj državi, jedinicama područne (regionalne) samouprave ili lokalne samouprave dotične države članice u skladu s člankom 116. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(f)

dužničkih vrijednosnih papira koje su izdale jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave država članica koje nisu one iz točke (d);

(g)

dužničkih vrijednosnih papira koje su izdali subjekti javnog sektora država članica koji nisu oni iz točke (e);

(h)

dužničkih vrijednosnih papira koje su izdale multilateralne razvojne banke navedene u članku 117. stavku 2. Uredbe (EU) br. 574/2013;

(i)

dužničkih vrijednosnih papira koje su izdale međunarodne organizacije navedene u članku 118. Uredbe (EU) br. 574/2013;

(j)

dužničkih vrijednosnih papira koje su izdale središnja država ili središnje banke trećih zemalja;

(k)

dužničkih vrijednosnih papira koje su izdale jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave trećih zemalja koje ispunjuju zahtjeve iz točaka (d) i (e);

(l)

dužničkih vrijednosnih papira koje su izdale jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave trećih zemalja koje nisu one iz točaka (d) i (e);

(m)

dužničkih vrijednosnih papira koje su izdale kreditne institucije ili investicijska društva, uključujući obveznice iz članka 52. stavka 4. Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8);

(n)

korporativnih obveznica;

(o)

najviše nadređene tranše u sekuritizaciji, kako je definirano u članku 4. stavku 61. Uredbe (EU) br. 575/2013, koja nije resekuritizacija kako je definirano u članku 4. stavku 63. te Uredbe;

(p)

konvertibilnih obveznica pod uvjetom da se mogu pretvoriti samo u dionice koje su uključene u indeks određen u skladu s člankom 197. stavkom 8. točkom (a) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(q)

dionica uključenih u indeks određen u skladu s člankom 197. stavkom 8. točkom (a) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(r)

dionica ili udjela u subjektima za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS), pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz članka 5.

(a)

imovinu ne izdaje druga ugovorna strana koja polaže kolateral;

(b)

imovinu ne izdaju subjekti koji su dio grupe kojoj pripada druga ugovorna strana koja polaže kolateral;

(c)

imovina na neki drugi način ne podliježe značajnom specifičnom povratnom riziku kako je definiran u članku 291. stavku 1. točkama (a) i (b) Uredbe (EU) br. 575/2013.

(a)

cijena udjela ili dionica svakodnevno se javno objavljuje;

(b)

UCITS je ograničen na ulaganja u imovinu koja se priznaje u skladu s člankom 4. stavkom 1.;

(c)

UCITS zadovoljava kriterije iz članka 132. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(a)

internih rejtinga iz stavka 3. druge ugovorne strane koja se naplaćuje;

(b)

internih rejtinga iz stavka 3. druge ugovorne strane koja polaže kolateral, ako ta druga ugovorna strana ima poslovni nastan u Uniji ili trećoj zemlji u kojoj ugovorna strana koja polaže kolateral podliježe nadzoru na konsolidiranoj osnovi koji je istovjetan onome koji je uređen pravom Unije u skladu s člankom 127. Direktive 2013/36/EU;

(c)

procjene kreditne kvalitete koju izdaje priznata vanjska institucija za procjenu kreditnog rizika (VIPKR) kako je definirano u članku 4. stavku 98. Uredbe (EU) br. 575/2013 ili procjene kreditne kvalitete agencije za kreditiranje izvoza iz članka 137. te Uredbe.

(a)

kvaliteta 4. stupnja ili više za imovinu iz stavka 1.;

(b)

kvaliteta veća od 4. stupnja za imovinu iz stavka 2.

(a)

njima se drugim ugovornim stranama zabranjuje razmjena dodatne imovine koja je procijenjena kao imovina kreditne kvalitete iz stavka 3.;

(b)

njima se uspostavlja raspored u skladu s kojim se imovina koja je procijenjena kao imovina kreditne kvalitete iz stavka 3. i koja je već razmijenjena kao kolateral zamjenjuje tijekom razdoblja koje nije dulje od dva mjeseca;

(c)

njima se utvrđuje stupanj kreditne kvalitete u skladu s kojim je odmah potrebno zamijeniti imovinu iz stavka 3.;

(d)

njima se drugim ugovornim stranama omogućuje da povećaju korektivne faktore za odgovarajući kolateral ako kolateral nije zamijenjen u skladu s rasporedom iz točke (b).

(a)

zbroj vrijednosti inicijalnog iznosa nadoknade naplaćenog iz kategorija imovine iz članka 4. stavka 1. točaka (b), (f), (g) i (l) do (r) koje je izdao jedinstveni izdavatelj ili subjekti koji pripadaju istoj grupi ne prekoračuje veću od sljedećih vrijednosti:

(b)

zbroj vrijednosti inicijalnog iznosa nadoknade naplaćenog iz kategorije imovine iz članka 4. stavka 1. točaka (o), (p) i (q), ako imovina iz kategorija imovine iz točaka (p) i (q) tog članka koju izdaju institucije kako su definirane u Uredbi (EU) br. 575/2013 ne prekoračuje veću od sljedećih vrijednosti:

(a)

zbroj vrijednosti inicijalnog iznosa nadoknade naplaćenog iz kategorija imovine iz članka 4. stavka 1. točaka (c) do (l) koje je izdao jedan izdavatelj ili izdavatelji s domicilom u istoj zemlji ne prekoračuje 50 % inicijalnog iznosa nadoknade naplaćenog od dotične druge ugovorne strane.

(b)

ako se inicijalni iznos nadoknade naplaćuje u gotovini, ograničenjem koncentracija od 50 % iz točke (a) uzimaju se u obzir i izloženosti riziku koje nastaju zbog treće strane imatelja ili skrbnika koji drži tu gotovinu.

(a)

institucije određene kao globalne sistemski važne institucije u skladu s člankom 131. Direktive 2013/36/EU;

(b)

institucije određene kao ostale sistemski važne institucije skladu s člankom 131. Direktive 2013/36/EU;

(c)

druge ugovorne strane koje nisu mirovinski sustavi i za koje zbroj vrijednosti kolaterala koji se treba naplatiti prekoračuje 1 milijardu EUR.

(a)

ako se izvršava novi ugovor o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana ili se dodaje skupu za netiranje;

(b)

ako postojeći ugovor o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana ističe ili je uklonjen iz skupa za netiranje;

(c)

ako postojeći ugovor o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana potakne plaćanje ili isporuku koja nije uplata ili naplata iznosa nadoknade;

(d)

ako se inicijalni iznos nadoknade izračunava u skladu sa standardiziranim pristupom iz članka 11. stavka 1. i postojeći je ugovor ponovno razvrstan u skladu s kategorijom imovine iz Priloga IV. stavka 1. zbog skraćenog vremena dospijeća;

(e)

ako tijekom prethodnih deset radnih dana nije izvršen izračun.

(a)

ako se dvije druge ugovorne strane nalaze u istoj vremenskoj zoni, izračun se temelji na skupu za netiranje prethodnog radnog dana;

(b)

ako se dvije druge ugovorne strane ne nalaze u istoj vremenskoj zoni, izračun se temelji na transakcijama u skupu za netiranje koje su sklopljene prije 16.00 sati prethodnog radnog dana vremenske zone u kojoj 16.00 sati nastupi prije.

(a)

tijekom istog radnog dana koji je datum izračuna utvrđen u skladu s člankom 9. stavkom 3.;

(b)

ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 2., u roku od dva radna dana od datuma izračuna utvrđenog u skladu s člankom 9. stavkom 3.

(a)

skupove za netiranje koji uključuju ugovore o izvedenicama koji ne podliježu zahtjevima za inicijalni iznos nadoknade u skladu s ovom Uredbom, ako je druga ugovorna strana koja polaže kolateral pružila, na datum izračuna varijacijskog iznosa nadoknade ili prije njega, predujam priznatog kolaterala izračunan na isti način koji se primjenjuje na inicijalne iznose nadoknade u skladu s člankom 15., za što je druga ugovorna strana koja se naplaćuje upotrijebila razdoblje iznosa nadoknade za rizik (MPOR) koje je barem jednako broju dana između datuma izračuna i datuma naplate;

(b)

skupove za netiranje koji uključuju ugovore koji podliježu zahtjevima za inicijalni iznos nadoknade u skladu s ovom Uredbom, ako je inicijalni iznos nadoknade prilagođen na jedan od sljedećih načina:

(a)

model uključuje čimbenike rizika koji odgovaraju pojedinačnim valutama u kojima su ti ugovori u skupu za netiranje denominirani;

(b)

model uključuje čimbenike kamatnog rizika koji odgovaraju pojedinačnim valutama u kojima su ti ugovori denominirani;

(c)

krivulja prinosa podijeljena je na najmanje šest razdoblja dospijeća za izloženosti kamatnom riziku u najvažnijim valutama i na najvažnijim tržištima;

(d)

modelom je obuhvaćen rizik kretanja između različitih krivulja prinosa i između različitih razdoblja dospijeća;

(e)

model uključuje zasebne čimbenike rizika najmanje za svaku dionicu, dionički indeks, robu ili robni indeks koji je značajan za te ugovore;

(f)

modelom je obuhvaćen rizik koji proizlazi iz manje likvidnih pozicija i pozicija s ograničenom transparentnošću cijena u okviru realističnih tržišnih scenarija;

(g)

modelom je obuhvaćen rizik koji inače nije obuhvaćen drugim značajkama modela, a koji proizlazi iz ugovora o izvedenicama ako je kategorija odnosne imovine kredit;

(h)

modelom je obuhvaćen rizik kretanja između sličnih, ali ne istih odnosnih čimbenika rizika i izloženost promjenama vrijednosti koje proizlaze iz neusklađenosti dospijeća;

(i)

modelom su obuhvaćene glavne nelinearne ovisnosti;

(j)

model uključuje metodologiju koja se upotrebljava za retroaktivno ispitivanje koje uključuje statistička ispitivanja uspješnosti modela;

(k)

modelom se utvrđuje koji događaji potiču promjenu modela, kalibraciju ili druge korektivne mjere.

(a)

razdoblje koje može proći od posljednje razmjene varijacijskog iznosa nadoknade u slučaju neispunjavanja obveza druge ugovorne strane;

(b)

procijenjeno razdoblje potrebno za zamjenu svakog ugovora o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana u okviru skupa za netiranje ili ograničavanje rizika koji iz njih proizlaze, uzimajući u obzir razinu likvidnosti tržišta na kojem se trguje tim vrstama ugovora, ukupni volumen ugovora o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana na tom tržištu i broj sudionika na tom tržištu.

(a)

dostupni podaci nedovoljni su ili ne odražavaju stvarnu volatilnost ugovora o OTC izvedenicama ili portfelja ugovora o OTC izvedenicama u okviru skupa za netiranje;

(b)

zamjenske vrijednosti dovode do konzervativnih razina iznosa nadoknade.

(a)

kamate, valuta i inflacija;

(b)

vlasnički kapital;

(c)

kredit;

(d)

roba i zlato;

(e)

ostalo.

(a)

početno vrednovanje modela koje obavljaju primjereno kvalificirane osobe koje su neovisne od osoba koje razvijaju model;

(b)

praćenje vrednovanja u slučaju svake znatne promjene modela inicijalnog iznosa nadoknade i najmanje jednom godišnje;

(c)

redovit postupak revizije za ocjenjivanje sljedećeg:

(a)

omogućuje upućenoj trećoj stranci da razumije strukturu i operativne pojedinosti modela inicijalnog iznosa nadoknade;

(b)

sadržava ključne pretpostavke i ograničenja modela inicijalnog iznosa nadoknade;

(c)

u njoj su definirane okolnosti pod kojima pretpostavke modela inicijalnog iznosa nadoknade više nisu važeće.

(a)

svakodnevno vrednovanje kolaterala koji se drži u skladu s odjeljkom 6.;

(b)

pravne dogovore i strukturu za držanje kolaterala kojima se omogućuje pristup zaprimljenom kolateralu ako ga drži treća strana;

(c)

ako pružatelj kolaterala drži inicijalni iznos nadoknade, kolateral se drži na skrbničkim računima koji su zaštićeni od nesolventnosti;

(d)

održavanje negotovinskog inicijalnog iznosa nadoknade u skladu sa stavcima 3. i 4.;

(e)

držanje gotovine naplaćene kao inicijalni iznos nadoknade na gotovinskim računima u središnjim bankama ili kreditnim institucijama koje ispunjavaju sve sljedeće uvjete:

(f)

dostupnost neiskorištenog kolaterala likvidatoru ili drugom stečajnom upravitelju druge ugovorne stranke koja nije ispunila obveze;

(g)

ako druga ugovorna strana koja se naplaćuje ne izvrši svoje obveze, inicijalni iznos nadoknade može se slobodno i pravodobno prenijeti na drugu ugovornu stranu koja polaže kolateral;

(h)

prenosivost negotovinskog kolaterala bez regulatornih ili pravnih ograničenja ili potraživanja treće strane, među ostalim potraživanja likvidatora druge ugovorne strane koja se naplaćuje ili skrbnika treće strane, osim zaloga za naknade i troškove nastale pri pružanju skrbničkih računa i osim zaloga koji se redovito nameću na sve vrijednosne papire u sustavu poravnanja u kojem se može držati takav kolateral;

(i)

vraćanje bilo kojeg neiskorištenog kolaterala u cijelosti drugoj ugovornoj strani koja ga je položila, isključujući troškove i rashode nastale u postupku naplate i držanja kolaterala.

(a)

zamjena je izvršena u skladu s uvjetima iz ugovora između drugih ugovornih strana iz članka 3.;

(b)

dostupan je alternativni kolateral u skladu s odjeljkom 2.;

(c)

vrijednost alternativnog kolaterala dovoljna je za zadovoljavanje svih zahtjeva za iznos nadoknade nakon primjene svih relevantnih korektivnih faktora.

(a)

u knjigama i evidenciji treće strane imatelja ili skrbnika;

(b)

putem drugih pravno obvezujućih mehanizama.

(a)

ako kolateral na vlasničkoj osnovi drži druga ugovorna strana koja se naplaćuje, on se odvaja od ostatka vlasničke imovine druge ugovorne strane koja se naplaćuje;

(b)

ako kolateral koji nije na vlasničkoj osnovi drži druga ugovorna strana koja ga polaže, on se odvaja od ostatka vlasničke imovine druge ugovorne strane koja ga polaže;

(c)

ako se kolateral drži u knjigama i evidenciji skrbnika ili treće strane imatelja, on se odvaja od vlasničke imovine dotične treće strane imatelja ili skrbnika.

(a)

uključivanje procjena u postupke za upravljanje rizikom druge ugovorne strane, koji se provode najmanje jednom godišnje;

(b)

uključivanje procijenjenih korektivnih faktora u svakodnevno upravljanje rizikom;

(c)

procjenu vrijednosti znatne promjene u postupku izračunavanja procjena;

(d)

provjeru dosljednosti, pravodobnosti i pouzdanosti izvora podataka koji se upotrebljavaju za izračun procjena;

(e)

točnost i primjerenost pretpostavki o volatilnosti.

(a)

varijacijskog iznosa nadoknade koji dospijeva od posljednje naplate izračunanog u skladu s člankom 10., uključujući višak kolaterala;

(b)

inicijalnog iznosa nadoknade koji dospijeva od posljednje naplate izračunanog u skladu s člankom 11., uključujući višak kolaterala;

(a)

OTC izvedenice čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana podložno zahtjevima za iznose nadoknade u skladu s ovom Uredbom;

(b)

ugovore koji zadovoljavaju oba sljedeća uvjeta:

(a)

fizički namirenih ugovora o OTC izvedenicama koji uključuju samo razmjenu dviju različitih valuta na određeni budući datum po fiksnoj stopi koja je dogovorena na datum trgovanja iz ugovora koji se primjenjuje na razmjenu („devizni terminski ugovori”).

(b)

fizički namirenih ugovora o OTC izvedenicama koji uključuju samo razmjenu dviju različitih valuta na određeni datum po fiksnoj stopi koja je dogovorena na datum trgovanja iz ugovora koji se primjenjuje na razmjenu i povratnu razmjenu dviju valuta na kasniji datum i po fiksnoj stopi koja je također dogovorena na datum trgovanja iz ugovora koji se primjenjuje na razmjenu („ugovor o razmjeni valuta”).

(c)

razmjene iznosa glavnice ugovora o OTC izvedenicama čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana u skladu s kojim druge ugovorne strane razmjenjuju samo iznos glavnice i uplate kamata u jednoj valuti iznosom glavnice i kamata u drugoj valuti u određenom trenutku u vremenu u skladu s utvrđenom formulom („razmjena valuta”).

(a)

sredstva su različiti odvojeni skupovi imovine za potrebe nesolventnosti ili stečaja fonda;

(b)

odvojeni skupovi imovine nisu osigurani kolateralom, za njih se ne jamči niti ih na neki drugi način financijski podupiru drugi investicijski fondovi ili njihovi upravitelji.

(a)

nijedna druga ugovorna strana ne pripada nijednoj grupi;

(b)

druge ugovorne strane pripadaju različitim grupama;

(c)

obje druge ugovorne strane pripadaju istoj grupi.

(a)

sredstva su različiti odvojeni skupovi imovine za potrebe nesolventnosti ili stečaja fonda;

(b)

odvojeni skupovi imovine nisu osigurani kolateralom, za njih se ne jamči niti ih na neki drugi način financijski podupiru drugi investicijski fondovi ili njihovi upravitelji.

(a)

varijacijski iznos nadoknade ne polaže izdavatelj pokrivene obveznice ili skupina za pokriće, već se on naplaćuje od njegove druge ugovorne strane u gotovini i vraća njegovoj drugoj ugovornoj strani po dospijeću;

(b)

inicijalni se iznos nadoknade ne polaže niti se naplaćuje.

(a)

ugovor o OTC izvedenicama nije raskinut u slučaju sanacije ili nesolventnosti izdavatelja pokrivene obveznice ili skupine za pokriće;

(b)

druga ugovorna strana ugovora o OTC izvedenicama sklopljenog s izdavateljima pokrivenih obveznica ili sa skupinama za pokriće za pokrivene obveznice ima najmanje isti položaj kao imatelji pokrivene obveznice, osim ako druga ugovorna strana ugovora o OTC izvedenicama sklopljenog s izdavateljima pokrivene obveznice ili sa skupinama za pokriće za pokrivene obveznice ne ispunjuje obveze ili je pogođena stranka, ili se odrekla jednakog položaja;

(c)

ugovor o OTC izvedenicama registriran je ili evidentiran u skupini za pokriće pokrivene obveznice u skladu s nacionalnim zakonodavstvom o pokrivenim obveznicama;

(d)

ugovor o OTC izvedenicama upotrebljava se samo za ograničavanje kamatne stope ili neusklađenosti valuta skupine za pokriće u vezi s pokrivenom obveznicom;

(e)

skup za netiranje ne uključuje ugovore o OTC izvedenicama koji nisu povezani sa skupinom za pokriće pokrivene obveznice;

(f)

pokrivena obveznica s kojom je povezan ugovor o OTC izvedenicama ispunjuje zahtjeve iz članka 129. stavaka 1., 2. i 3. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(g)

skupina za pokriće pokrivene obveznice s kojom je povezan ugovor o OTC izvedenicama podliježe regulatornom zahtjevu kolateralizacije od najmanje 102 %.

(a)

pravnim preispitivanjem iz članka 2. stavka 3. potvrđeno je da se sporazum o netiranju i ugovor o razmjeni kolaterala, ako se upotrebljava, ne mogu u bilo kojem trenutku sa sigurnošću zakonski izvršiti;

(b)

pravnim preispitivanjem iz članka 19. stavka 6. potvrđeno je da se zahtjevi o odvajanju iz članka 19. stavaka 3., 4. i 5. ne mogu ispuniti.

(a)

primjenjuje se stavak 1. točka (a) i, ako je primjenjivo, točka (b);

(b)

pravnim preispitivanjima iz stavka 1. točaka (a) i (b) potvrđeno je da naplata iz kolaterala u skladu s ovom Uredbom nije moguća, čak ni u bruto iznosu;

(c)

omjer izračunan u skladu sa stavkom 3. niži je od 2,5 %.

(a)

zbroja zamišljenih iznosa važećih ugovora o OCT izvedenicama grupe kojoj pripada druga ugovorna strana koji su sklopljeni nakon stupanja na snagu ove Uredbe i za koje nije naplaćen iznos nadoknade od drugih ugovornih strana s poslovnim nastanom u trećoj zemlji za koju se primjenjuje stavak 2. točka (b);

(b)

zbroja zamišljenih iznosa svih važećih ugovora o OTC izvedenicama grupe kojoj pripada druga ugovorna strana, osim ugovora o OTC izvedenicama koji su unutargrupne transakcije.

(a)

sve informacije koje su potrebne za ocjenjivanje toga jesu li ispunjeni uvjeti iz članka 11. stavaka 6., 7., 8., 9. ili 10. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(b)

informacije i dokumente iz članka 18. stavka 2. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 149/2013 (10).

(a)

je li izuzeće potpuno izuzeće ili djelomično izuzeće;

(b)

u slučaju djelomičnog izuzeća, jasno se navode ograničenja tog izuzeća.

(a)

uvjete iz članka 11. stavaka 6., 7., 8., 9. ili 10. Uredbe (EU) br. 648/2012., koji nisu ispunjeni;

(b)

sažetak razloga zbog kojih se smatra da ti uvjeti nisu ispunjeni.

(a)

kontrola valuta i razmjene;

(b)

regulatorni, administrativni, pravni ili ugovorni okvir koji onemogućuje uzajamnu financijsku potporu ili znatno utječe na prijenos sredstava unutar grupe;

(c)

ispunjen je bilo koji od uvjeta o ranoj intervenciji, oporavku i sanaciji iz Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća (11), zbog čega nadležno tijelo predviđa zapreku brzom prijenosu kapitala ili otplati obveza;

(d)

postojanje manjinskih udjela kojima se ograničava ovlast donošenja odluka unutar subjekata koji su dio grupe;

(e)

priroda pravne strukture druge ugovorne strane, kako je definirana u njezinim statutima, osnivačkim instrumentima i unutarnjim pravilima.

(a)

nedovoljna dostupnost neopterećene ili likvidne imovine relevantnoj drugoj ugovornoj strani u trenutku dospijeća;

(b)

zapreke operativne prirode koje uzrokuju stvarnu odgodu ili sprječavaju takve prijenose ili otplate u trenutku dospijeća.

(a)

mjesec dana nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe ako obje druge ugovorne strane imaju ili pripadaju grupama od kojih svaka ima izvedenice čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana u ukupnom prosječnom zamišljenom iznosu većem od 3 000 milijardi EUR;

(b)

od 1. rujna 2017. ako obje druge ugovorne strane imaju ili pripadaju grupama od kojih svaka ima izvedenice čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana u ukupnom prosječnom zamišljenom iznosu većem od 2 250 milijardi EUR;

(c)

od 1. rujna 2018. ako obje druge ugovorne strane imaju ili pripadaju grupama od kojih svaka ima izvedenice čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana u ukupnom prosječnom zamišljenom iznosu većem od 1 500 milijardi EUR;

(d)

od 1. rujna 2019. ako obje druge ugovorne strane imaju ili pripadaju grupama od kojih svaka ima izvedenice čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana u ukupnom prosječnom zamišljenom iznosu većem od 750 milijardi EUR;

(e)

od 1. rujna 2020. ako obje druge ugovorne strane imaju ili pripadaju grupama od kojih svaka ima izvedenice čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana u ukupnom prosječnom zamišljenom iznosu većem od 8 milijardi EUR.

(a)

tri godine nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe ako nije donesena odluka o istovjetnosti u skladu s člankom 13. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 648/2012 za potrebe članka 11. stavka 3. te Uredbe u pogledu relevantne treće zemlje;

(b)

na kasniji od sljedećih datuma ako je donesena odluka o istovjetnosti u skladu s člankom 13. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 648/2012 za potrebe članka 11. stavka 3. te Uredbe u pogledu relevantne treće zemlje:

(a)

jedna druga ugovorna strana ima poslovni nastan u trećoj zemlji, a druga u Uniji;

(b)

druga ugovorna strana koja ima poslovni nastan u trećoj zemlji financijska je druga ugovorna strana ili nefinancijska druga ugovorna strana;

(c)

druga ugovorna strana s poslovnim nastanom u Uniji jedno je od sljedećeg:

(d)

obje druge ugovorne strane uključene su u istu konsolidaciju u cijelosti u skladu s člankom 3. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 648/2012;

(e)

obje druge ugovorne strane podliježu primjerenim i centraliziranim postupcima evaluacije, mjerenja i kontrole rizika;

(f)

ispunjeni su zahtjevi iz poglavlja III.

(a)

mjesec dana nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe u pogledu drugih ugovornih strana od kojih obje imaju ili pripadaju grupama od kojih svaka ima OTC izvedenice čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana u ukupnom prosječnom zamišljenom iznosu većem od 3 000 milijardi EUR;

(b)

od 1. ožujka 2017. ili jedan mjesec nakon datuma stupanja na snagu ove Uredbe za druge ugovorne strane, ovisno o tome koji je datum kasniji.

(a)

31. prosinca 2018. ako se Uredba iz točke (b) još ne primjenjuje;

(b)

datum početka primjene Delegirane uredbe Komisije (*2) o određivanju određenih tehničkih elemenata povezanih s definicijom financijskih instrumenata u pogledu fizički namirenih deviznih terminskih ugovora ili datum utvrđen u skladu sa stavkom 1., ovisno tome koji je datum kasniji.

(a)

evidentiran je posljednjeg radnog dana u ožujku, travnju i svibnju 2016. u odnosu na druge ugovorne strane iz članka 36. stavka 1. točke (a);

(b)

evidentiran je posljednjeg radnog dana u ožujku, travnju i svibnju godine navedene u svakoj od točaka iz članka 36. stavka 1.;

(c)

uključuje sve subjekte u grupi;

(d)

uključuje sve ugovore o OTC izvedenicama u grupi čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana;

(e)

uključuje sve unutargrupne ugovore o OTC izvedenicama u grupi čije poravnanje ne obavlja središnja druga ugovorna strana, od kojih se svaki broji samo jednom.

(a)

sredstva su različiti odvojeni skupovi imovine za potrebe nesolventnosti ili stečaja fonda;

(b)

odvojeni skupovi imovine nisu osigurani kolateralom, za njih se ne jamči niti ih na neki drugi način financijski podupiru drugi investicijski fondovi ili njihovi upravitelji.