23.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 336/1


DIREKTIVA (EU) 2015/2436 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 16. prosinca 2015.

o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima

(preinaka)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Potreban je veći broj izmjena Direktive 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3). Radi jasnoće tu bi Direktivu trebalo preinačiti.

(2)

U Direktivi 2008/95/EZ usklađene su ključne odredbe materijalnoga prava o žigovima za koje se u vrijeme usvajanja smatralo da najizravnije utječu na funkcioniranje unutarnjeg tržišta ograničavanjem slobodnog kretanja robe i slobode pružanja usluga u Uniji.

(3)

Zaštita žigova u državama članicama postoji uz zaštitu dostupnu na razini Unije putem žigova Europske unije („žigovi EU-a”) koji su jedinstvena karaktera i vrijede na cijelom području Unije kao što je utvrđeno Uredbom Vijeća (EZ) br. 207/2009 (4). Supostojanje i ravnoteža sustava žigova na nacionalnoj razini i razini Unije zapravo je temelj pristupa Unije zaštiti intelektualnog vlasništva.

(4)

Nastavljajući se na komunikaciju Komisije od 16. srpnja 2008. o Strategiji prava industrijskog vlasništva za Europu, Komisija je provela sveobuhvatnu procjenu funkcioniranja cjelokupnog sustava žigova u Europi kao cjelini, obuhvativši nacionalnu razinu i razinu Unije te njihove međuodnose.

(5)

U svojim zaključcima od 25. svibnja 2010. o budućoj reviziji sustava žiga u Europskoj uniji Vijeće je zatražilo od Komisije da iznese prijedloge za reviziju Uredbe (EZ) br. 207/2009 i Direktive 2008/95/EZ. Revizija te Direktive trebala bi uključiti mjere kojima bi se ona dodatno uskladila s Uredbom (EZ) br. 207/2009, čime bi se smanjila područja razilaženja unutar sustava žiga u Europi kao cjelini, zadržavajući pritom nacionalnu zaštitu žiga kao primamljivu mogućnost za podnositelje prijave. U tom bi kontekstu trebalo osigurati komplementarni odnos između sustava žiga EU-a i nacionalnih sustava žigova.

(6)

Komisija je u svojoj komunikaciji od 24. svibnja 2011. naslovljenoj „Jedinstveno tržište za prava intelektualnog vlasništva” zaključila da radi zadovoljenja povećanog broja zahtjeva dionika za bržim, kvalitetnijim i jednostavnijim sustavima registriranja žigova koji su također dosljedniji, pristupačniji, javno dostupni i u skladu s najnovijim tehnologijama, nužno je modernizirati sustav žiga u cijeloj Uniji i prilagoditi ga internetskom dobu.

(7)

Savjetovanjem i procjenom za potrebe ove Direktive pokazalo se da, unatoč prethodnom djelomičnom usklađivanju nacionalnih zakonodavstava, i dalje postoje područja u kojima bi daljnje usklađivanje moglo imati pozitivan učinak na konkurentnost i rast.

(8)

Kako bi se ostvario cilj poticanja i stvaranja uspješnog unutarnjeg tržišta i omogućivanja stjecanja i zaštite žigova u Uniji u korist rasta i konkurentnosti europskih poduzeća, osobito malih i srednjih poduzeća, važno je nadići ograničeni djelokrug usklađivanja koji je postignut Direktivom 2008/95/EZ te proširiti usklađivanje na ostale aspekte materijalnoga prava o žigovima koji se štite putem registracije na temelju Uredbe (EZ) br. 207/2009.

(9)

U svrhu lakšeg dobivanja i primjene registracije žigova diljem Unije nužno je uskladiti ne samo odredbe materijalnoga prava nego i postupovna pravila. Stoga bi trebalo uskladiti glavna postupovna pravila u području registracije žigova u državama članicama i u sustavu žiga EU-a. U pogledu postupaka u sklopu nacionalnog prava dovoljno je odrediti opća načela te državama članicama prepustiti da uspostave podrobnija pravila.

(10)

Od velike je važnosti osigurati da registrirani žigovi uživaju istu zaštitu u pravnim sustavima svih država članica. U skladu s proširenom zaštitom dodijeljenom žigovima EU-a koji imaju ugled u Uniji, proširenu zaštitu trebalo bi dodijeliti i na nacionalnoj razini svim registriranim žigovima koji imaju ugled u dotičnoj državi članici.

(11)

Ova Direktiva ne bi trebala državama članicama uskratiti pravo da nastave štititi žigove stečene uporabom, nego bi ih trebala uzeti u obzir samo u pogledu njihova odnosa sa žigovima stečenima putem registracije.

(12)

Da bi se postigli ciljevi ovog usklađivanja zakona, nužno je da uvjeti za stjecanje i održanje važenja registriranog žiga u načelu budu jednaki u svim državama članicama.

(13)

U tu je svrhu potrebno navesti primjere znakova koji imaju sposobnost da čine žig, uz uvjet da se pomoću tih znakova mogu razlikovati proizvodi i usluge jednog poduzeća od proizvoda i usluga drugog poduzeća. Kako bi se ispunili ciljevi sustava registracije žigova, poglavito jamčenje pravne sigurnosti i dobro upravljanje, također je važno zahtijevati da se znak može prikazati na jasan, precizan, samostalan, lako dostupan, razumljiv, postojan i objektivan način. Trebalo bi, stoga, dopustiti da se znak prikazuje u bilo kojem prikladnom obliku uporabom opće dostupnih tehnologija, i to ne nužno grafički, sve dok prikaz nudi zadovoljavajuća jamstva u tom smislu.

(14)

Nadalje, trebalo bi iscrpno navesti razloge za odbijanje ili ništavost samoga žiga, uključujući izostanak bilo kakva razlikovnoga karaktera ili kad je riječ o sukobu žiga s ranijim pravima, čak i ako su neki od tih razloga navedeni kao mogućnost za države članice, koje bi ih, stoga, trebale zadržati ili ih uvesti u svoje zakonodavstvo.

(15)

Kako bi se osiguralo da se razine zaštite koje oznakama zemljopisnog podrijetla osiguravaju zakonodavstvo Unije i nacionalno pravo ujednačeno i opsežno primjenjuju pri preispitivanju apsolutnih i relativnih razloga za odbijanje u čitavoj Uniji, ova bi Direktiva trebala sadržavati iste odredbe o oznakama zemljopisnog podrijetla kao Uredba (EZ) br. 207/2009. Nadalje, primjereno je osigurati proširenje opsega apsolutnih razloga kako bi obuhvatio i zaštićene tradicionalne izraze za vina i garantirano tradicionalne specijalitete.

(16)

Zaštita koju pruža registrirani žig, čija je funkcija upravo zajamčiti žig kao oznaku podrijetla, trebala bi biti apsolutna u slučaju da postoji istovjetnost žiga i znaka te proizvoda ili usluga. Zaštita bi se također trebala primijeniti u slučaju sličnosti između žiga i odgovarajućeg znaka te proizvoda ili usluga. Neophodno je dati tumačenje pojma sličnosti s obzirom na vjerojatnost dovođenja u zabludu. Vjerojatnost zablude, čija procjena ovisi o brojnim elementima, i to osobito o prepoznatljivosti žiga na tržištu, o dovođenju u vezu s uporabljenim ili registriranim znakom, o stupnju sličnosti između žiga i znaka te između naznačenih proizvoda ili usluga, trebala bi predstavljati poseban uvjet za takvu zaštitu. Načini na koje se može utvrditi vjerojatnost dovođenja u zabludu, a osobito teret dokazivanja toga, trebali bi biti predmet nacionalnih postupovnih pravila koja se ovom Direktivom ne bi trebala dovoditi u pitanje.

(17)

Kako bi se osigurala pravna sigurnost i potpuna podudarnost s načelom prvenstva, prema kojem registrirani raniji žig ima prednost pred kasnije registriranim žigovima, potrebno je predvidjeti da izvršavanje prava koja proizlaze iz žiga ne bi trebalo dovoditi u pitanje prava nositelja stečena prije podnošenja ili datuma prvenstva žiga. Takav je pristup u skladu s člankom 16. stavkom 1. Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnoga vlasništva od 15. travnja 1994. („Sporazum TRIPS”).

(18)

Prikladno je omogućiti da se povreda žiga može ustanoviti samo ako se utvrdi da se žig ili znak kojim je učinjena povreda rabi u trgovačkom prometu u svrhe razlikovanja proizvoda ili usluga. Uporaba znaka u druge svrhe osim za razlikovanje proizvoda ili usluga trebala bi biti podložna odredbama nacionalnog prava.

(19)

Koncept povrede žiga trebao bi obuhvaćati i uporabu znaka kao trgovačkog naziva ili slične oznake sve dok se tako rabi u svrhu razlikovanja proizvoda ili usluga.

(20)

Kako bi se osigurala pravna sigurnost i potpuna podudarnost s određenim zakonodavstvom Unije, primjereno je osigurati da nositelj žiga ima pravo zabraniti trećoj strani uporabu znaka u komparativnom oglašavanju kad je takvo komparativno oglašavanje u suprotnosti s Direktivom 2006/114/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5).

(21)

Radi jačanja zaštite žiga i učinkovitijeg suzbijanja krivotvorenja te u skladu s međunarodnim obvezama država članica u okviru Svjetske trgovinske organizacije (WTO), osobito članka V. Općeg sporazuma o carinama i trgovini o slobodi provoza i, kad je riječ o generičkim lijekovima, „Deklaracije o Sporazumu o TRIPS-u i javnom zdravlju” koja je usvojena na Ministarskoj konferenciji WTO-a u Dohi 14. studenoga 2001., nositelj žiga trebao bi imati pravo spriječiti treće strane da u trgovačkom prometu unose proizvode u državu članicu u kojoj je žig registriran bez puštanja u slobodan promet na tom području, ako ti proizvodi dolaze iz trećih zemalja i bez odobrenja nose žig koji je istovjetan ili gotovo istovjetan žigu registriranom za te proizvode.

(22)

U tu bi svrhu nositeljima žigova trebalo biti dopustivo da spriječe ulazak proizvoda kojima je učinjena povreda i njezino stavljanje u sve carinske situacije, osobito uključujući provoz, pretovar, skladištenje, slobodne zone, privremeni smještaj, unutarnju proizvodnju ili privremeni uvoz, također kada se ti proizvodi ne namjeravaju staviti na tržište dotične države članice. Carinska tijela trebala bi se u provedbi carinskih kontrola koristiti ovlastima i postupcima utvrđenima u Uredbi (EU) br. 608/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (6), također i na zahtjev nositelja prava. Carinska tijela osobito bi trebala provoditi odgovarajuće kontrole na temelju kriterijâ analize rizika.

(23)

Radi usklađivanja potrebe za osiguranjem učinkovite provedbe pravâ žiga s potrebom izbjegavanja ometanja slobodnog protoka trgovine zakonitim proizvodima, ovlaštenja nositelja žiga trebala bi prestati ako tijekom naknadnih postupaka pokrenutih pred sudskim ili drugim tijelom nadležnim za donošenje meritorne odluke o tome je li učinjena povreda registriranog žiga deklarant ili držatelj proizvoda može dokazati da nositelj registriranog žiga nema pravo zabraniti stavljanje proizvoda na tržište u državi krajnjeg odredišta.

(24)

Člankom 28. Uredbe (EU) br. 608/2013 utvrđuje se da je nositelj prava odgovoran za naknadu štete držatelju proizvoda u slučaju da se, između ostalog, za proizvode naknadno utvrdi da njima nije došlo do povrede prava intelektualnog vlasništva.

(25)

Trebalo bi poduzeti odgovarajuće mjere radi osiguranja neometanog provoza generičkih lijekova. U pogledu međunarodnih nezaštićenih naziva (INN) kao svjetski priznatih generičkih naziva za aktivne tvari u farmaceutskim pripravcima od ključne je važnosti uzeti u obzir postojeća ograničenja u odnosu na učinak pravâ žiga. Stoga nositelj žiga ne bi trebao imati pravo spriječiti treću stranu da unosi proizvode u državu članicu u kojoj je žig registriran bez puštanja u slobodni promet na tom području na temelju sličnosti između INN-a za aktivne sastojke u lijekovima i žiga.

(26)

Kako bi se nositeljima registriranih žigova omogućila učinkovitija borba protiv krivotvorenja, trebali bi imati pravo na zabranu isticanja na proizvodima žiga kojim se povređuje pravo te određenih pripremnih radnji koje prethode takvom isticanju.

(27)

Isključiva prava koja proizlaze iz žiga ne bi nositelju trebala davati pravo da trećim stranama zabrani uporabu znakova ili oznaka koji se rabe pošteno i stoga u skladu s dobrom poslovnom praksom u industriji i trgovini. Kako bi se stvorili jednaki uvjeti za trgovačke nazive i žigove uzimajući u obzir da se za trgovačke nazive redovito odobrava neograničena zaštita u odnosu na kasnije žigove, za takvu uporabu trebalo bi smatrati samo da uključuje uporabu osobnog imena treće strane. Takva uporaba također bi trebala dopustiti i općenito uporabu opisnih ili nerazlikovnih znakova ili oznaka. Nadalje, nositelj ne bi smio biti ovlašten spriječiti poštenu i pravičnu uporabu žiga u svrhu utvrđivanja proizvoda ili usluga kao nositeljevih ili upućivanja na njih. Uporaba žiga od trećih strana radi skretanja pozornosti potrošača na preprodaju izvornih proizvoda koji su prvotno bili prodani od strane nositelja žiga u Uniji, ili uz njegovo odobrenje, trebalo bi smatrati pravednom dokle god je istodobno u skladu i s dobrom poslovnom praksom u industriji i trgovini. Uporabu žiga od trećih strana radi umjetničkog izražavanja trebalo bi smatrati pravednom dokle god je istodobno u skladu s dobrom poslovnom praksom u industriji i trgovini. Nadalje, ova Direktiva trebala bi se primjenjivati tako da se osigura potpuno poštovanje temeljnih prava i sloboda, posebno slobode izražavanja.

(28)

Iz načela slobodnog kretanja proizvoda proizlazi da nositelj žiga ne bi trebao imati pravo zabraniti trećoj strani njegovu uporabu u odnosu na proizvode koje je pod tim žigom sam stavio u promet u Uniji ili je to učinjeno uz njegovu suglasnost, osim kada nositelj žiga ima opravdane razloge za protivljenje daljnjoj komercijalizaciji proizvoda.

(29)

Radi pravne sigurnosti i ne dovodeći u pitanje interes nositelja ranijeg žiga, važno je osigurati da on ne može više zahtijevati proglašenje ništavosti niti se može protiviti uporabi žiga kasnijeg od njegova žiga, a čiju je uporabu svjesno dopuštao duže vrijeme, osim ako je prijava kasnijeg žiga podnesena u zloj vjeri.

(30)

Kako bi se osigurala pravna sigurnost i zaštitila zakonito stečena prava žiga, prikladno je i nužno, ne dovodeći u pitanje načelo da se prava iz kasnijeg žiga ne mogu ostvarivati protiv ranijeg žiga, osigurati da nositelji ranijih žigova ne budu ovlašteni na ostvarenje odbijanja ili proglašenja ništavosti te da se ne mogu protiviti uporabi kasnijeg žiga ako je kasniji žig stečen u vrijeme kad je raniji žig podlijegao mogućnosti proglašenja ništavim ili opoziva, primjerice zato što uporabom još nije stekao razlikovni karakter, ili ako se prava iz ranijeg žiga nisu mogla ostvarivati protiv kasnijega jer nužni uvjeti nisu bili primjenjivi, primjerice ako raniji žig još nije stekao ugled.

(31)

Žigovi ispunjavaju svoju svrhu međusobnog razlikovanja proizvoda ili usluga te omogućavanja potrošačima da donesu odluke na temelju stručnih informacija samo kada se doista rabe na tržištu. Uvjet uporabe također je potreban kako bi se smanjio ukupni broj žigova registriranih i zaštićenih u Uniji, čime bi se smanjio broj mogućih sukoba među njima. Stoga svakako treba zahtijevati da se registrirani žigovi doista rabe u odnosu na proizvode ili usluge za koje su registrirani ili da u slučaju neuporabe u odnosu na njih u roku od pet godina od datuma završetka postupka registracije podliježu mogućnosti opoziva.

(32)

U tom bi se smislu registrirani žig trebao štititi samo u onoj mjeri u kojoj se doista rabi, a registrirani raniji žig svojem nositelju ne bi trebao dati pravo da se protivi ili zahtijeva ništavost kasnijeg žiga ako taj nositelj svoj žig nije stvarno rabio. Nadalje, države članice trebale bi omogućiti da se žig ne može uspješno suprotstaviti u postupku zbog povrede ako se zbog prigovora utvrdi da bi se žig mogao opozvati ili se, ako se postupak vodi protiv kasnijeg prava, da se taj raniji žig mogao opozvati u vrijeme kad je kasnije pravo stečeno.

(33)

Kada se za žig EU-a zahtijeva senioritet nacionalnog žiga ili žiga registriranog u skladu s međunarodnim sporazumima koji imaju učinak u državi članici, a kada je potom došlo do odricanja ili isteka žiga koji je temelj zahtjeva za senioritet, prikladno je omogućiti da se valjanost tog žiga ipak može osporavati. To osporavanje treba ograničiti na situacije u kojima je žig mogao biti proglašen ništavim ili biti opozvan u vrijeme kad je brisan iz registra.

(34)

Zbog dosljednosti i radi komercijalne uporabe žigova u Uniji, pravila koja se primjenjuju na žigove kao predmete vlasništva trebalo bi u prikladnoj mjeri uskladiti s već postojećim pravilima za žigove EU-a te bi trebala uključivati pravila o ustupanju i prijenosu, licenciranju, stvarnim pravima i izvršenju.

(35)

Zajednički žigovi pokazali su se kao korisni instrumenti za promicanje proizvoda i usluga s određenim zajedničkim osobinama. Stoga je prikladno nacionalne zajedničke žigove podvrgnuti pravilima sličnima onima koja se primjenjuju na zajedničke žigove Europske unije.

(36)

Kako bi se poboljšao i olakšao pristup zaštiti žiga te povećala pravna sigurnost i predvidljivost, postupak za registraciju žigova u državama članicama trebao bi biti učinkovit i transparentan te bi trebao slijediti pravila slična onima koja se primjenjuju na žigove EU-a.

(37)

Kako bi se osigurala pravna sigurnost u vezi s opsegom prava žiga i olakšao pristup zaštiti žiga, označavanje i klasifikacija proizvoda i usluga koje pokriva prijava žiga trebali bi slijediti ista pravila u svima državama članicama i trebali bi se uskladiti s onima primjenjivima na žigove EU-a. Kako bi nadležne vlasti i gospodarski subjekti mogli odrediti opseg zaštite žiga koja se traži samo na temelju primjene, označavanje proizvoda i usluga trebalo bi biti dovoljno jasno i precizno. Uporaba općenitih izraza trebala bi se protumačiti kao da uključuje samo one proizvode i usluge koje su jasno obuhvaćene doslovnim značenjem izraza. U interesu jasnoće i pravne sigurnosti, središnji uredi za industrijsko vlasništvo država članica i Ured Beneluksa za intelektualno vlasništvo bi međusobnom suradnjom trebali nastojati sastaviti popis koji odražava njihove pojedinačne administrativne prakse u pogledu klasifikacije proizvoda i usluga.

(38)

Radi osiguranja učinkovite zaštite žiga države članice trebale bi omogućiti učinkovit administrativni postupak povodom prigovora kojim se barem nositelju prava na ranije žigove i bilo kojoj osobi ovlaštenoj u okviru mjerodavnog prava za ostvarivanje prava stečenih na temelju zaštićene oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla dopušta da se suprotstavi registraciji prijave žiga. Nadalje, kako bi ponudile učinkovite načine za opoziv žigova i proglašavanje žigova ništavima, države članice trebale bi omogućiti administrativni postupak za opoziv i proglašavanje ništavosti unutar duljeg razdoblja prenošenja, od sedam godina, nakon stupanja na snagu ove Direktive.

(39)

Poželjno je da središnji uredi za industrijsko vlasništvo država članica i Ured Beneluksa za intelektualno vlasništvo surađuju međusobno i s Uredom Europske unije za intelektualno vlasništvo u svim područjima administracije i registracije žigova radi promicanja konvergencije praksi i alata, kao što je stvaranje i ažuriranje zajedničkih ili povezanih baza podataka i portala za savjetovanje i pretragu. Osim toga, države članice trebale bi osigurati da njihovi uredi surađuju međusobno i s Uredom Europske unije za intelektualno vlasništvo u svim područjima svojih aktivnosti koja su relevantna zaštite žigova u Uniji.

(40)

Ova Direktiva ne bi trebala isključiti primjenu odredaba prava država članica, koje nije pravo o žigu, kao što su odredbe o nepoštenom tržišnom natjecanju, građanskoj odgovornosti ili zaštiti potrošača, na žigove.

(41)

Države članice vezane su Pariškom konvencijom za zaštitu industrijskog vlasništva („Pariška konvencija”) i Sporazumom TRIPS. Nužno je da ova Direktiva bude u cijelosti usklađena s odredbama te Konvencije i tog Sporazuma. Ova Direktiva ne bi trebala utjecati na dužnosti država članica koje su proizašle iz te Konvencije i tog Sporazuma. Kada je to primjereno, trebalo bi primijeniti članak 351. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

(42)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, osobito razvoj i stvaranje dobro funkcionirajućeg unutarnjeg tržišta te olakšavanje registracije i administracije žigova te njihove zaštite u Uniji u korist rasta i konkurentnosti, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njihova opsega i djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(43)

Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7) uređuje obradu osobnih podataka koja se provodi u državama članicama u kontekstu ove Direktive.

(44)

Izvršeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (8), koji je dao mišljenje 11. srpnja 2013.

(45)

Obvezu prenošenja ove Direktive u nacionalno pravo trebalo bi ograničiti na one odredbe koje predstavljaju sadržajnu izmjenu u usporedbi s prethodnom Direktivom. Obveza prenošenja odredbi koje nisu izmijenjene proizlazi iz prethodne Direktive.

(46)

Ova Direktiva ne bi smjela dovoditi u pitanje obveze država članica na temelju Direktive 2008/95/EZ u pogledu rokova za prenošenje Direktive Vijeća 89/104/EEZ (9) u nacionalno zakonodavstvo, kako su navedeni u dijelu B Priloga I. Direktivi 2008/95/EZ,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE 1.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Područje primjene

Ova se Direktiva primjenjuje na svaki žig u odnosu na proizvode i usluge koji je predmet registracije ili prijave za registraciju pojedinačnog žiga, jamstvenog ili certifikacijskog žiga ili zajedničkog žiga u državi članici, ili koji je predmet registracije ili prijave za registraciju pri Uredu Beneluksa za intelektualno vlasništvo ili međunarodne registracije koja ima učinak u državi članici.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„ured” znači središnji ured za industrijsko vlasništvo države članice ili Ured Beneluksa za intelektualno vlasništvo koji je zadužen za registraciju žigova;

(b)

„registar” znači registar žigova koji vodi ured.

POGLAVLJE 2.

MATERIJALNO PRAVO O ŽIGOVIMA

ODJELJAK 1.

Znakovi od kojih se žig može sastojati

Članak 3.

Znakovi od kojih se žig može sastojati

Žig se može sastojati od bilo kakvih znakova, osobito riječi, uključujući osobna imena, ili od crteža, slova, brojki, boja, oblika proizvoda ili pakiranja proizvoda, ili zvukova, pod uvjetom da su takvi znakovi prikladni za:

(a)

razlikovanje proizvoda ili usluga jednoga poduzeća od proizvoda ili usluga drugih poduzeća; i

(b)

prikazivanje u registru na način koji omogućuje nadležnim tijelima i javnosti da odrede točan i jasan predmet zaštite koja je pružena njihovu nositelju.

ODJELJAK 2.

Razlozi za odbijanje ili ništavost

Članak 4.

Apsolutni razlozi za odbijanje ili ništavost

1.   Neće se registrirati ili, ako su registrirani, mogu se proglasiti ništavima:

(a)

znakovi koji ne mogu činiti žig;

(b)

žigovi koji nemaju nikakav razlikovni karakter;

(c)

žigovi koji se sastoje isključivo od znakova ili podataka koji u trgovini mogu služiti za označivanje vrste, kakvoće, količine, namjene, vrijednosti, zemljopisnog podrijetla ili vremena proizvodnje ili pružanja usluge ili za označivanje drugih karakteristika proizvoda i usluga;

(d)

žigovi koji se sastoje isključivo od oznaka ili podataka koji su postali uobičajeni u svakodnevnom govoru ili u dobroj vjeri i ustaljenoj trgovačkoj praksi;

(e)

znakovi koji se sastoje isključivo od:

i.

oblika, ili drugog obilježja, koji proizlazi iz prirode samih proizvoda;

ii.

oblika, ili drugog obilježja, proizvoda potrebnog za postizanje nekog tehničkog rezultata;

iii.

oblika, ili drugog obilježja, koji proizvodima daje bitnu vrijednost;

(f)

žigovi koji su protivni javnom poretku ili prihvaćenim moralnim načelima;

(g)

žigovi koji su takve naravi da javnost mogu dovesti u zabludu, primjerice u odnosu na vrstu, kakvoću ili zemljopisno podrijetlo proizvoda ili usluga;

(h)

žigovi koji nemaju odobrenje nadležnih tijela i koji moraju biti odbijeni ili proglašeni ništavim prema članku 6.b Pariške konvencije;

(i)

žigovi koji su isključeni iz registracije u skladu sa zakonodavstvom Unije, nacionalnim pravom dotične države članice ili međunarodnim sporazumima kojih je Unija ili dotična država članica stranka, kojima se osigurava zaštita oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla;

(j)

žigovi koji su isključeni iz registracije u skladu sa zakonodavstvom Unije ili međunarodnim sporazumima kojih je Unija stranka, kojima se osigurava zaštita tradicionalnih izraza za vina;

(k)

žigovi koji su isključeni iz registracije u skladu sa zakonodavstvom Unije ili međunarodnim sporazumima kojih je Unija stranka, kojima se osigurava zaštita zajamčeno tradicionalnih specijaliteta;

(l)

žigovi koji se sastoje od ranije denominacije biljne sorte, ili je reproduciraju u svojim bitnim elementima, koja je registrirana u skladu sa zakonodavstvom Unije ili nacionalnim pravom dotične države članice ili međunarodnim sporazumima kojih je Unija ili dotična država članica stranka, koji pružaju zaštitu pravâ na biljnu sortu i koji se odnose na biljne sorte iste ili blisko srodne vrste.

2.   Žig se može proglasiti ništavim ako je podnositelj podnio prijavu za registraciju žiga u zloj vjeri. Svaka država članica također može osigurati da takav žig ne bude registriran.

3.   Svaka država članica može omogućiti da žig ne bude registriran ili, ako je registriran, da ga se može proglasiti ništavim, ako i u mjeri u kojoj:

(a)

uporaba žiga zabranjena je u skladu s odredbama drugog propisa koji nije propis o žigu dotične države članice ili Unije;

(b)

žig uključuje znak velike simbolične vrijednosti, osobito religijski simbol;

(c)

žig sadrži oznake, ambleme i grbove koji nisu obuhvaćeni člankom 6.b Pariške konvencije i koji su od javnog interesa, osim uz odobrenje nadležnog tijela za njihovu registraciju u skladu s pravom države članice.

4.   Registracija žiga ne odbija se u skladu sa stavkom 1. točkama (b), (c) ili (d) ako je, prije datuma prijave za registraciju, slijedom svoje uporabe žig stekao razlikovni karakter. Žig se ne proglašava ništavim iz istih razloga ako je, prije datuma podnošenja zahtjeva za proglašenje žiga ništavim, slijedom svoje uporabe žig stekao razlikovni karakter.

5.   Svaka država članica može osigurati da se stavak 4. također primjenjuje ondje gdje je razlikovni karakter stečen nakon datuma prijave za registraciju, ali prije datuma registracije.

Članak 5.

Relativni razlozi za odbijanje ili ništavost

1.   Žig se neće registrirati ili, ako je registriran, može ga se proglasiti ništavim:

(a)

ako je istovjetan ranijem žigu, a proizvodi ili usluge za koje je žig prijavljen ili registriran istovjetni su proizvodima ili uslugama za koje je raniji žig zaštićen;

(b)

ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom i istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga obuhvaćenih žigovima postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu; vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u vezu s ranijim žigom.

2.   „Raniji žigovi” u smislu stavka 1. znači:

(a)

sljedeće vrste žigova s datumom prijave za registraciju koji je raniji od datuma prijave za registraciju žiga, uzimajući u obzir, ako je to primjereno, prava prvenstava tražena za te žigove:

i.

žigovi EU-a;

ii.

žigovi registrirani u dotičnoj državi članici ili, u slučaju Belgije, Luksemburga ili Nizozemske, u Uredu Beneluksa za intelektualno vlasništvo;

iii.

žigovi registrirani u skladu s međunarodnim sporazumima koji imaju učinak u dotičnoj državi članici;

(b)

žigovi EU-a za koje se u skladu s Uredbom (EZ) br. 207/2009 pravovaljano zahtijeva senioritet u odnosu na žig iz točke (a) podtočaka ii. i iii., čak i kada je on bio predmetom odricanja od zaštite ili je dopušteno da istekne;

(c)

prijave za žigove iz točaka (a) i (b), pod uvjetom da ih se registrira;

(d)

žigovi koji su na datum prijave za registraciju žiga ili, kada je to primjereno, na datum zahtjeva za priznavanje prava prvenstva za prijavu za registraciju žiga, dobro poznati u dotičnoj državi članici, pri čemu izraz „dobro poznat” ima značenje kao u članku 6.a Pariške konvencije.

3.   Nadalje, žig se neće registrirati ili, ako je registriran, može ga se proglasiti ništavim:

(a)

ako je istovjetan ili sličan ranijem žigu neovisno o tome jesu li proizvodi ili usluge za koje je prijavljen ili registriran istovjetni, slični ili nisu slični onim proizvodima i uslugama za koje je registriran raniji žig, ako raniji žig ima ugled u državi članici u odnosu na koju je podnesena prijava za registraciju ili u kojoj je žig registriran ili, u slučaju žiga EU-a, ima ugled u Uniji, a uporaba kasnijeg žiga bez opravdanog razloga nepošteno bi iskoristila razlikovni karakter ili ugled ranijeg žiga ili im naštetila;

(b)

ako trgovački zastupnik ili predstavnik nositelja žiga podnese prijavu za njegovu registraciju u svoje ime bez odobrenja nositelja žiga, osim ako takav zastupnik ili predstavnik ne opravda svoj postupak;

(c)

ako i u opsegu u kojem, sukladno zakonodavstvu Unije ili pravu dotične države članice kojim se predviđa zaštita oznaka izvornosti i oznaka zemljopisnog podrijetla:

i.

zahtjev za oznaku izvornosti ili oznaku zemljopisnog podrijetla već je podnesen u skladu sa zakonodavstvom Unije ili pravom dotične države članice prije datuma prijave za registraciju žiga ili datuma prvenstva zatraženog u prijavi, pod uvjetom njezine kasnije registracije;

ii.

ta oznaka izvornosti ili oznaka zemljopisnog podrijetla daje osobi ovlaštenoj u okviru mjerodavnog prava za ostvarivanje prava koja proizlaze iz nje pravo zabrane uporabe kasnijeg žiga.

4.   Svaka država članica može omogućiti da žig ne bude registriran ili, ako je registriran, da ga se može proglasiti ništavim, ako i u mjeri u kojoj:

(a)

prava na neregistrirani žig ili na drugi znak koji je u uporabi u trgovačkom prometu bila su stečena prije datuma prijave za registraciju kasnijeg žiga ili datuma zahtjeva za pravo prvenstva za prijavu za registraciju kasnijeg žiga, a taj neregistrirani žig ili drugi znak daju svojem nositelju pravo na zabranu uporabe kasnijeg žiga;

(b)

uporaba žiga može se zabraniti na temelju ranijeg prava koje se razlikuje od pravâ iz stavka 2. i točke (a) ovog stavka, a osobito:

i.

prava na ime;

ii.

prava na osobnu sliku;

iii.

autorskog prava;

iv.

prava industrijskog vlasništva;

(c)

žig se može zamijeniti s ranijim žigom koji je zaštićen u inozemstvu, pod uvjetom da je u trenutku podnošenja prijave podnositelj prijave djelovao u zloj vjeri.

5.   Države članice osiguravaju da u primjerenim okolnostima ne postoji obveza odbijanja registracije ili proglašenja žiga ništavim ako se nositelj ranijeg žiga ili drugog ranijeg prava suglasi s registracijom kasnijeg žiga.

6.   Bilo koja država članica može odrediti da se, odstupajući od odredbi stavaka od 1. do 5., razlozi za odbijanje registracije ili proglašenja žiga ništavim, koji su na snazi u toj državi članici prije datuma stupanja na snagu odredaba potrebnih za usklađenje s Direktivom 89/104/EEZ, trebaju primjenjivati na žigove za koje je prijava podnesena prije tog datuma.

Članak 6.

Naknadno utvrđenje ništavosti ili opoziva žiga

Kada se za žig EU-a zahtijeva senioritet nacionalnog žiga ili žiga registriranog u skladu s međunarodnim sporazumima koji imaju učinak u državi članici, a kojega se nositelj odrekao ili je dopustio da istekne, ništavost ili opoziv žiga koji je temelj zahtjeva za senioritet može se utvrditi naknadno pod uvjetom da su se ništavost ili opoziv mogli proglasiti u trenutku kad je došlo do odricanja žiga ili njegova isteka. U tom slučaju senioritet prestaje proizvoditi svoje učinke.

Članak 7.

Razlozi za odbijanje ili ništavost samo nekih proizvoda ili usluga

Kada razlozi za odbijanje registracije ili proglašavanje žiga ništavim postoje u odnosu na samo neke proizvode ili usluge iz prijave za registraciju žiga ili za koje je žig registriran, odbijanje registracije ili ništavost obuhvaća isključivo te proizvode i usluge.

Članak 8.

Nedostatak razlikovnoga karaktera ili ugleda ranijeg žiga koji sprečava proglašenje registriranog žiga ništavim

Zahtjev za proglašenje ništavosti na temelju ranijeg žiga neće biti usvojen na datum zahtjeva za ništavost ako ne bi bio usvojen na datum podnošenja prijave ili na datum prvenstva kasnijeg žiga iz bilo kojeg od sljedećih razloga:

(a)

raniji žig, koji se može proglasiti ništavim u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkama (b), (c) ili (d), još nije stekao razlikovni karakter kako je navedeno u članku 4. stavku 4.;

(b)

zahtjev za proglašenje ništavosti temelji se na članku 5. stavku 1. točki (b), a raniji žig još nije postigao dovoljnu razlikovnost koja bi opravdala vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu u skladu sa značenjem članka 5. stavka 1. točke (b);

(c)

zahtjev za proglašenje ništavosti temelji se na članku 5. stavku 3. točki (a), a raniji žig još nije stekao ugled u skladu sa značenjem članka 5. stavka 3. točke (a).

Članak 9.

Prekluzija proglašenja ništavosti kao posljedica toleriranja

1.   Kada u državi članici nositelj ranijeg žiga iz članka 5. stavka 2. ili članka 5. stavka 3. točke (a) u neprekinutom razdoblju od pet godina svjesno tolerira uporabu kasnijeg žiga registriranog u toj državi članici, taj nositelj žiga više nema pravo na temelju ranijeg žiga podnijeti zahtjev za proglašenje kasnijeg žiga ništavim za proizvode ili usluge za koje se rabi kasniji žig, osim ako je prijava za registraciju kasnijeg žiga podnesena u zloj vjeri.

2.   Države članice mogu omogućiti da se stavak 1. ovog članka treba primjenjivati na nositelja bilo kojeg ranijeg prava iz članka 5. stavka 4. točaka (a) ili (b).

3.   U slučajevima iz stavaka 1. i 2. nositelj kasnije registriranog žiga nema pravo usprotiviti se uporabi ranijeg prava iako se nositelj ranijeg prava na to pravo više ne može pozvati protiv kasnijeg žiga.

ODJELJAK 3.

Prava koja poizlaze iz žiga i ograničenja

Članak 10.

Prava koja proizlaze iz žiga

1.   Registracija žiga nositelju žiga daje isključiva prava koja proizlaze iz njega.

2.   Ne dovodeći u pitanje prava nositelja stečena prije datuma podnošenja prijave ili datuma prvenstva registriranog žiga, nositelj tog registriranog žiga ima pravo spriječiti sve treće strane koje nemaju njegovu suglasnost rabe u trgovačkom prometu, u vezi s proizvodima i uslugama, bilo koji znak ako je:

(a)

znak istovjetan žigu i rabi se u odnosu na proizvode ili usluge koji su istovjetni onima za koje je žig registriran;

(b)

znak istovjetan ili sličan žigu te se rabi u odnosu na proizvode i usluge istovjetne ili slične proizvodima ili uslugama za koje je žig registriran, ako postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu; vjerojatnost dovođenja u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u vezu tog znaka i žiga;

(c)

znak istovjetan ili sličan žigu, neovisno o činjenici jesu li proizvodi ili usluge u odnosu na koje se žig rabi istovjetni, slični ili nisu slični onima za koje je registriran žig, te ako taj žig ima ugled u državi članici i uporaba tog znaka bez opravdanog razloga nepošteno iskorištava razlikovni karakter ili ugled žiga ili im šteti.

3.   U skladu s odredbama stavka 2. osobito se može zabraniti sljedeće:

(a)

isticanje znaka na proizvodima ili na njihovim pakiranjima;

(b)

nuđenje proizvoda ili njihovo stavljanje na tržište ili skladištenje u te svrhe pod tim znakom ili nuđenje i pružanje usluga pod tim znakom;

(c)

uvoz ili izvoz proizvoda obilježenih tim znakom;

(d)

uporaba znaka kao trgovačkog naziva ili naziva trgovačkog društva ili dijela trgovačkog naziva, odnosno dijela naziva trgovačkog društva;

(e)

uporaba tog znaka na poslovnim dokumentima i u oglašavanju;

(f)

uporaba tog znaka u komparativnom oglašavanju na način koji je protivan Direktivi 2006/114/EZ.

4.   Ne dovodeći u pitanje prava nositelja stečena prije datuma podnošenja prijave ili datuma prvenstva registriranog žiga, nositelj tog registriranog žiga također ima pravo onemogućiti trećim stranama da u trgovačkom prometu u državu članicu u kojoj je žig registriran unose proizvode koji na tom području nisu pušteni u slobodan promet, ako ti proizvodi, uključujući njihovo pakiranje, dolaze iz trećih zemalja i bez odobrenja nose žig koji je istovjetan žigu registriranom za te proizvode ili koji se po svojim bitnim obilježjima ne može razlikovati od tog žiga.

Pravo nositelja žiga u skladu s prvim podstavkom prestaje važiti ako tijekom postupka za utvrđivanje počinjenja povrede registriranog žiga, pokrenutog u skladu s Uredbom (EU) br. 608/2013, deklarant ili držatelj proizvodâ dokaže da nositelj registriranog žiga nije ovlašten zabraniti stavljanje proizvoda na tržište u zemlji krajnjeg odredišta.

5.   Kada se na temelju prava države članice uporaba znaka pod uvjetima iz stavka 2. točke (b) ili (c) ne može zabraniti prije stupanja na snagu odredaba potrebnih za usklađenje s Direktivom 89/104/EEZ u dotičnoj državi članici, nije moguće pozvati se na prava koja proizlaze iz žiga da bi se spriječila daljnja uporaba znaka.

6.   Stavci 1., 2., 3. i 5. ne utječu ni u jednoj državi članici na odredbe koje se odnose na zaštitu uporabe znaka u druge svrhe osim uporabe za razlikovanje proizvoda ili usluga, ako uporaba tog znaka bez opravdanog razloga nepošteno iskorištava razlikovni karakter ili ugled žiga ili im šteti.

Članak 11.

Pravo zabrane pripremnih radnji povezanih s uporabom pakiranja ili drugih sredstava

Ako postoji rizik da bi se pakiranje, naljepnice, etikete, sigurnosna obilježja ili oznake ili obilježja ili oznake autentičnosti, ili bilo koja druga sredstva na kojima je žig istaknut, moglo upotrebljavati u vezi s proizvodima ili uslugama te da bi se tom uporabom počinila povreda prava nositelja žiga u skladu s člankom 10. stavcima 2. i 3., nositelj tog žiga ima pravo zabraniti sljedeće radnje poduzete tijekom poslovanja u trgovačkom prometu:

(a)

isticanje znaka istovjetnog ili sličnog žigu na pakiranju, naljepnicama, etiketama, sigurnosnim obilježjima ili oznakama ili obilježjima ili oznakama autentičnosti ili na bilo kojim drugim sredstvima na kojima žig može biti istaknut;

(b)

nuđenje ili stavljanje na tržište, ili skladištenje u te svrhe, ili uvoz ili izvoz, pakiranja, naljepnica, etiketa, sigurnosnih obilježja ili oznaka ili obilježja ili oznaka autentičnosti ili bilo kojih drugih sredstava na kojima je žig istaknut.

Članak 12.

Navođenje žigova u rječnicima

Ako navođenje žiga u rječniku, enciklopediji ili sličnim referentnim publikacijama, u tiskanom ili elektroničkom obliku, ostavlja dojam da je taj žig generički naziv za proizvode ili za usluge za koje je registriran, izdavač te publikacije, na zahtjev nositelja žiga, osigurava da bez odgode i, u slučaju publikacija u tiskanom obliku, najkasnije u sljedećem izdanju publikacije navođenje žiga bude popraćeno napomenom da je žig registriran.

Članak 13.

Zabrana uporabe žiga registriranog na ime trgovačkog zastupnika ili predstavnika

1.   Ako je žig registriran na ime trgovačkog zastupnika ili predstavnika osobe koja je nositelj tog žiga bez odobrenja nositelja žiga, nositelj žiga ima pravo na jedno ili oboje od sljedećega:

(a)

osporavati upotrebu žiga od strane njegova trgovačkog zastupnika ili predstavnika;

(b)

zahtijevati prijenos žiga u svoju korist.

2.   Stavak 1. ne primjenjuje se ako trgovački zastupnik ili predstavnik opravdaju svoj postupak.

Članak 14.

Ograničenje učinaka žiga

1.   Žig ne daje nositelju pravo da trećoj strani u trgovačkom prometu zabrani uporabu:

(a)

imena ili adrese treće strane ako je ta treća strana fizička osoba;

(b)

znakova ili podataka koji nisu razlikovni ili koji se odnose na vrstu, kakvoću, količinu, namjenu, vrijednost, zemljopisno podrijetlo, vrijeme proizvodnje proizvoda ili pružanja usluge ili druge karakteristike proizvoda ili usluga;

(c)

žiga u svrhu prepoznavanja ili upućivanja na proizvode ili usluge kao one koji pripadaju nositelju tog žiga, osobito ako je uporaba žiga nužna za označivanje predviđene namjene proizvoda ili usluge, osobito ako je riječ o dodatnim ili rezervnim dijelovima.

2.   Stavak 1. primjenjuje se samo kada treća strana rabi žig u skladu s dobrom poslovnom praksom u industriji i trgovini.

3.   Žig ne daje nositelju žiga pravo zabraniti trećoj strani da se u trgovačkom prometu koristi ranijim pravom koje se odnosi samo na određeni lokalitet, ako je to pravo priznato prema zakonodavstvu dotične države članice i ono se izvršava u granicama područja na kojem je priznato.

Članak 15.

Iscrpljenje prava koja proizlaze iz žiga

1.   Žig ne daje nositelju žiga pravo da zabrani njegovu uporabu za proizvode koji su stavljeni na tržište u Uniji pod tim žigom od strane samog nositelja žiga ili uz odobrenje nositelja žiga.

2.   Stavak 1. ne primjenjuje se ako postoje zakoniti razlozi zbog kojih se nositelj žiga protivi daljnjoj komercijalizaciji proizvoda, osobito ako je stanje proizvoda promijenjeno ili pogoršano nakon što su stavljeni na tržište.

Članak 16.

Uporaba žigova

1.   Ako unutar pet godina od datuma okončanja postupka registracije nositelj nije stvarno rabio žig u državi članici u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran, ili ako je takva uporaba suspendirana tijekom neprekinutoga razdoblja od pet godina, žig podliježe ograničenjima i sankcijama iz članka 17., članka 19. stavka 1., članka 44. stavka 1. i 2. te članka 46. stavaka 3. i 4., osim ako za neuporabu ne postoje opravdani razlozi.

2.   Ako država članica omogućava postupak prigovora nakon registracije, razdoblje od pet godina iz stavka 1. računa se od datuma kad se na žig više ne može podnijeti prigovor ili, ako je prigovor podnesen, od datuma kada je odluka o okončanju postupka povodom prigovora postala konačna ili kada je povučen prigovor.

3.   S obzirom na žigove koji su registrirani na temelju međunarodnih sporazuma i koji vrijede u državi članici, razdoblje od pet godina iz stavka 1. računa se od datuma od kojeg se žig više ne može odbiti ili se na njega više ne može uložiti prigovor. Ako je prigovor podnesen ili ako je dana obavijest o prigovoru na temelju apsolutnih ili relativnih razloga, razdoblje se računa od datuma kada je odluka o okončanju postupka povodom prigovora ili presuda o apsolutnim i relativnim razlozima za odbijanje postala konačna ili kada je prigovor povučen.

4.   Datum početka razdoblja od pet godina iz stavaka 1. i 2. unosi se u registar.

5.   Uporabom u smislu stavka 1. također se smatra sljedeće:

(a)

uporaba žiga u obliku koji se razlikuje u elementima koji ne mijenjaju razlikovni karakter žiga u odnosu na oblik u kojem je registriran, bez obzira na to je li žig u obliku u kojem se upotrebljava također registriran na ime nositelja;

(b)

obilježavanje žigom proizvoda ili njihovih pakiranja u dotičnoj državi članici isključivo za potrebe izvoza.

6.   Uporaba žiga uz odobrenje nositelja smatra se uporabom od strane nositelja.

Članak 17.

Neuporaba kao način obrane u postupcima zbog povrede

Nositelj žiga ima pravo zabraniti uporabu znaka samo u opsegu u kojem prava nositelja u vrijeme podnošenja tužbe zbog povrede ne podliježu mogućnosti opoziva u skladu s člankom 19. Ako tuženik to zatraži, nositelj žiga mora dokazati da je tijekom razdoblja od pet godina prije datuma podnošenja tužbe žig bio u stvarnoj uporabi kako je predviđeno člankom 16. u vezi s proizvodima ili uslugama za koje je registriran i koji se navode kao opravdanje za tužbu ili da postoje opravdani razlozi za neuporabu, pod uvjetom da je postupak registracije žiga bio dovršen prije najmanje pet godina na datum podnošenja tužbe.

Članak 18.

Pravo nositelja kasnije registriranog žiga da se radi obrane uključi u postupak zbog povrede prava

1.   U postupcima zbog povrede nositelj žiga nema pravo zabraniti uporabu kasnije registriranog žiga ako kasniji žig ne bi bio proglašen ništavim u skladu s člankom 8., člankom 9. stavcima 1. ili 2. ili člankom 46. stavkom 3.

2.   U postupcima zbog povrede nositelj žiga nema pravo zabraniti uporabu kasnije registriranog žiga EU-a ako kasniji žig ne bi bio proglašen ništavim u skladu s člankom 53. stavkom 1., 3. ili 4., člankom 54. stavkom 1. ili 2. ili člankom 57. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 207/2009.

3.   Ako nositelj žiga nema pravo zabraniti uporabu kasnije registriranog žiga u skladu sa stavkom 1. ili 2., nositelj kasnije registriranog žiga nema pravo zabraniti uporabu ranijeg žiga u postupcima zbog povrede, iako se na to ranije pravo više ne može pozivati protiv kasnijeg žiga.

ODJELJAK 4.

Opoziv prava iz žiga

Članak 19.

Izostanak stvarne uporabe kao razlog za opoziv

1.   Žig može biti opozvan ako se u neprekinutom razdoblju od pet godina nije stvarno rabio u državi članici u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran, a ne postoje opravdani razlozi za neuporabu.

2.   Nitko ne može zahtijevati da se prava nositelja iz žiga opozovu ako je u razdoblju između isteka petogodišnjeg razdoblja i podnošenja zahtjeva za opoziv započela ili se nastavila stvarna uporaba žiga.

3.   Početak ili nastavak uporabe u razdoblju od tri mjeseca koje prethodi podnošenju zahtjeva za opoziv, a koje je započelo najranije nakon isteka neprekinutoga petogodišnjeg razdoblja neuporabe, ne uzima se u obzir ako su pripreme za početak ili nastavak uporabe počele tek nakon što je nositelj saznao da zahtjev za opoziv može biti podnesen.

Članak 20.

Žig koji je postao generički ili obmanjujuća oznaka kao razlog za opoziv

Žig može biti opozvan ako nakon datuma registracije:

(a)

zbog djelovanja ili nedjelovanja nositelja on u trgovini postane uobičajeni naziv za proizvod ili uslugu za koje je registriran;

(b)

zbog uporabe od strane nositelja žiga ili uz odobrenje nositelja, a u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran, javnost može dovesti u zabludu, osobito u pogledu vrste, kakvoće ili zemljopisnog podrijetla tih proizvoda ili usluga.

Članak 21.

Opoziv povezan samo s nekim proizvodima ili uslugama

Kada razlozi za opoziv žiga postoje u odnosu na samo neke proizvode ili usluge za koje je taj žig registriran, opoziv obuhvaća isključivo te proizvode i usluge.

ODJELJAK 5.

Žigovi kao predmeti vlasništva

Članak 22.

Prijenos registriranih žigova

1.   Žig se može prenijeti neovisno o bilo kojem prijenosu poduzeća, u odnosu na neke ili u odnosu na sve proizvode ili usluge za koje je registriran.

2.   Prijenos cijelog poduzeća uključuje i prijenos žiga, osim ako postoji sporazum u kojemu se navodi drukčije ili okolnosti koje jasno nalažu drukčije. Ova se odredba primjenjuje na ugovornu obvezu prijenosa poduzeća.

3.   Države članice imaju uspostavljene postupke za upis prijenosa u svoje registre.

Članak 23.

Stvarna prava

1.   Žig se neovisno o poduzeću može dati u zalog ili biti predmetom drugih stvarnih prava.

2.   Države članice imaju uspostavljene postupke za upis stvarnih pravâ u svoje registre.

Članak 24.

Izvršenje

1.   Žig može biti predmetom izvršenja.

2.   Države članice imaju uspostavljene postupke za upis izvršenja u svoje registre.

Članak 25.

Licenciranje

1.   Žig može biti predmetom licencije za dio proizvoda ili usluga ili za sve proizvode ili usluge za koje je registriran te za cijelo područje ili dio područja dotične države članice. Licencija može biti isključiva ili neisključiva.

2.   Nositelj žiga može se pozvati na prava koja proizlaze iz žiga protiv stjecatelja licencije koji krši neku odredbu iz ugovora o licenciji u odnosu na:

(a)

njezino trajanje;

(b)

oblik, obuhvaćen registracijom, u kojem se žig može rabiti;

(c)

opseg proizvoda ili usluga za koje je izdana licencija;

(d)

područje na kojem se žig može isticati; ili

(e)

kakvoću proizvedenih proizvoda ili usluga pruženih od stjecatelja licencije.

3.   Ne dovodeći u pitanje odredbe ugovora o licenciji, stjecatelj licencije može pokrenuti postupak zbog povrede žiga samo uz suglasnost nositelja žiga. Međutim, stjecatelj isključive licencije može pokrenuti takav postupak ako nositelj žiga nakon službene obavijesti sam ne pokrene postupak zbog povrede žiga u odgovarajućem roku.

4.   U svrhu dobivanja naknade za štetu koju je pretrpio, stjecatelj licencije ima pravo uključivanja u postupak zbog povrede koji je pokrenuo nositelj žiga.

5.   Države članice imaju uspostavljene postupke za upis licencija u svoje registre.

Članak 26.

Prijava žiga kao predmet vlasništva

Članci od 22. do 25. primjenjuju se na prijave žiga.

ODJELJAK 6.

Jamstveni ili certifikacijski žigovi i zajednički žigovi

Članak 27.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„jamstveni ili certifikacijski žig” znači žig koji je kao takav opisan u prijavi žiga i koji je prikladan za razlikovanje proizvoda ili usluga koje je odobrio nositelj žiga u odnosu na materijal, način proizvodnje proizvoda ili izvedbe usluga, kakvoću, ispravnost ili druge karakteristike od proizvoda i usluga koji nisu na taj način odobreni;

(b)

„zajednički žig” znači žig koji je kao takav opisan u prijavi žiga i koji je prikladan za razlikovanje proizvoda ili usluga članova udruženja koje je nositelj tog žiga od proizvoda ili usluga drugih poduzeća.

Članak 28.

Jamstveni ili certifikacijski žigovi

1.   Države članice mogu omogućiti registraciju jamstvenih ili certifikacijskih žigova.

2.   Svaka fizička ili pravna osoba, uključujući institucije, tijela vlasti i javnopravna tijela, može podnijeti prijavu za jamstvene ili certifikacijske žigove pod uvjetom da ta osoba ne obavlja posao koji uključuje nabavu proizvoda ili usluga one vrste koja je certificirana.

Države članice mogu odrediti da se jamstveni ili certifikacijski žig ne treba registrirati osim ako je podnositelj zahtjeva nadležan za certificiranje proizvoda ili usluga za koje se žig registrira.

3.   Države članice mogu omogućiti da se jamstveni ili certifikacijski žigovi ne registriraju ili da ih treba opozvati ili proglasiti ništavima iz razloga koji nisu navedeni u člancima 4., 19. i 20. ako tako zahtijeva funkcija tih žigova.

4.   Odstupajući od odredaba članka 4. stavka 1. točke (c), države članice mogu odrediti da znakovi ili oznake koji mogu služiti u trgovini za označivanje zemljopisnog podrijetla proizvoda ili usluga mogu činiti jamstvene ili certifikacijske žigove. Takav jamstveni ili certifikacijski žig ne daje nositelju pravo da trećoj strani u trgovačkom prometu zabrani uporabu tih znakova ili oznaka, pod uvjetom da ih treća strana rabi u skladu s dobrom poslovnom praksom u industriji i trgovini. Osobito se na takav žig ne može pozvati protiv treće strane koja ima pravo rabiti zemljopisni naziv.

5.   Uvjeti utvrđeni u članku 16. zadovoljeni su ako bilo koja osoba koja je ovlaštena za uporabu jamstvenog ili certifikacijskog žiga taj žig stvarno rabi u skladu s člankom 16.

Članak 29.

Zajednički žigovi

1.   Države članice omogućuju registraciju zajedničkih žigova.

2.   Udruženja proizvođača, pružatelja usluga ili trgovaca koja, prema pravu koje se na njih primjenjuje, u svoje vlastito ime mogu ostvarivati prava i preuzimati obveze, sklapati ugovore ili poduzimati druge pravne radnje, tužiti i biti tužene, kao i pravne osobe javnog prava, mogu podnositi prijave za zajedničke žigove.

3.   Odstupajući od članka 4. stavka 1. točke (c), države članice mogu odrediti da znakovi ili oznake koji mogu služiti u trgovini za označivanje zemljopisnog podrijetla proizvoda ili usluga mogu činiti zajedničke žigove. Takav zajednički žig ne daje nositelju pravo da trećoj strani u trgovačkom prometu zabrani uporabu tih znakova ili oznaka, pod uvjetom da ih treća strana rabi u skladu s dobrom poslovnom praksom u industriji i trgovini. Osobito se na takav žig ne može pozvati protiv treće strane koja ima pravo rabiti zemljopisni naziv.

Članak 30.

Pravila kojima se uređuje uporaba zajedničkog žiga

1.   Podnositelj prijave za zajednički žig podnosi uredu pravila kojima se uređuje njegova uporaba.

2.   Pravila kojima se uređuje uporaba moraju sadržavati barem popis osoba ovlaštenih za uporabu tog žiga, uvjete članstva u udruženju i uvjete za uporabu žiga, uključujući sankcije. Pravilima kojima se uređuje uporaba žiga iz članka 29. stavka 3. mora se dopustiti svakoj osobi čiji proizvodi ili usluge potječu iz dotičnog zemljopisnog područja da postane članicom udruženja koje je nositelj žiga, pod uvjetom da ta osoba ispunjava sve druge uvjete iz pravilâ.

Članak 31.

Odbijanje prijave

1.   Pored razloga za odbijanje prijave žiga predviđenih člankom 4., kad je to primjereno, uz iznimku članka 4. stavka 1. točke (c) koja se odnosi na znakove ili oznake koji u trgovini mogu služiti za označivanje zemljopisnog podrijetla proizvoda ili usluga, te člankom 5. i ne dovodeći u pitanje pravo pojedinačnog ureda da ne provodi ispitivanje relativnih razloga po službenoj dužnosti, prijava zajedničkog žiga odbija se ako odredbe članka 27. točke (b), članka 29. ili članka 30. nisu zadovoljene ili ako su pravila kojima se uređuje uporaba tog zajedničkog žiga protivna javnom poretku ili prihvaćenim moralnim načelima.

2.   Prijava za zajednički žig također se odbija ako postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu u odnosu na karakter ili značenje žiga, osobito ako postoji vjerojatnost da ga se smatra nečim drugim, a ne zajedničkim žigom.

3.   Prijava se ne odbija ako podnositelj prijave nakon izmjene pravila kojima se uređuje uporaba zajedničkog žiga ispunjava uvjete navedene u stavcima 1. i 2.

Članak 32.

Uporaba zajedničkih žigova

Uvjeti iz članka 16. zadovoljeni su ako bilo koja osoba koja je ovlaštena za uporabu zajedničkog žiga taj žig stvarno rabi u skladu s tim člankom.

Članak 33.

Izmjene pravila kojima se uređuje uporaba zajedničkog žiga

1.   Nositelj zajedničkog žiga podnosi uredu sva izmijenjena pravila kojima se uređuje uporaba.

2.   Izmjene pravila kojima uređuje uporaba navode se u registru, osim ako izmijenjena pravila ne ispunjavaju uvjete iz članka 30. ili ako uključuju neki od razloga za odbijanje iz članka 31.

3.   Za potrebe ove Direktive, izmjene pravila kojima se uređuje uporaba stupaju na snagu tek od datuma upisa podatka o tim izmjenama u registar.

Članak 34.

Osobe koje imaju pravo pokrenuti postupak zbog povrede

1.   Članak 25. stavci 3. i 4. primjenjuju se na svaku osobu koja je ovlaštena rabiti zajednički žig.

2.   Nositelj zajedničkog žiga ima pravo tražiti naknadu u ime osoba koje su ovlaštene rabiti žig ako su te osobe pretrpjele štetu koja je posljedica neovlaštene uporabe žiga.

Članak 35.

Dodatni razlozi za opoziv

Osim zbog razloga za opoziv predviđenih člancima 19. i 20., prava nositelja zajedničkog žiga opozivaju se ako:

(a)

nositelj ne poduzme razumne mjere radi sprječavanja uporabe žiga na način koji nije usklađen s uvjetima uporabe utvrđenima u pravilima kojima se uređuje uporaba, uključujući sve njihove izmjene navedene u registru;

(b)

način na koji ovlaštene osobe rabe žig uzrokuje to da žig dovodi javnost u zabludu na način utvrđen u članku 31. stavku 2.;

(c)

izmjena pravila kojima se uređuje uporaba žiga navedena u registru nije u skladu s odredbama članka 33. stavka 2., osim ako nositelj žiga daljnjim izmjenama pravila kojima se uređuje uporaba uspije ispuniti uvjete tog članka.

Članak 36.

Dodatni razlozi za ništavost

Pored razloga za ništavost predviđenih člankom 4., kad je to primjereno, uz iznimku članka 4. stavka 1. točke (c) koja se odnosi na znakove ili oznake koji u trgovini mogu služiti za označivanje zemljopisnog podrijetla proizvoda ili usluga te članka 5., zajednički žig koji je registriran protivno članku 31. proglašava se ništavim osim ako nositelj žiga izmjenama pravila kojima se uređuje uporaba ispuni uvjete iz članka 31.

POGLAVLJE 3.

POSTUPCI

ODJELJAK 1.

Prijava i registracija

Članak 37.

Uvjeti za prijavu

1.   Prijava za registraciju žiga mora sadržavati barem sve od navedenog:

(a)

zahtjev za registraciju;

(b)

podatke o podnositelju prijave;

(c)

popis proizvoda ili usluga za koje se traži registracija;

(d)

izgled žiga koji ispunjava uvjete navedene u članku 3. točki (b).

2.   Prijava žiga podliježe plaćanju pristojbe koju je određuje dotična država članica.

Članak 38.

Datum podnošenja

1.   Datum podnošenja prijave žiga jest datum na koji je podnositelj prijave uredu podnio dokumente koji sadrže podatke navedene u članku 37. stavku 1.

2.   Osim toga, države članice mogu omogućiti da priznavanje datuma podnošenja prijave treba podlijegati plaćanju pristojbe kako je navedeno u članku 37. stavku 2.

Članak 39.

Označavanje i klasifikacija proizvoda i usluga

1.   Proizvodi i usluge iz prijave za registraciju žiga klasificiraju se u skladu sa sustavom klasifikacije uspostavljenim Nicanskim sporazumom o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga za registraciju žigova od 15. lipnja 1957. („Nicanska klasifikacija”).

2.   Podnositelj prijave mora dovoljno jasno i precizno naznačiti proizvode i usluge za koje se traži zaštita žiga kako bi nadležna tijela i gospodarski subjekti isključivo na temelju prijave mogli odrediti opseg zaštite koja se traži.

3.   U svrhu stavka 2. mogu se rabiti opće oznake uključene u naslove razreda Nicanske klasifikacije ili drugi opći izrazi pod uvjetom da zadovoljavaju potrebne standarde jasnoće i preciznosti određene u ovom članku.

4.   Ured odbija prijavu u odnosu na oznake ili izraze koji su nejasni ili neprecizni ako podnositelj prijave ne podnese prihvatljiv izričaj unutar roka koji u tu svrhu odredi ured.

5.   Uporaba općih izraza, uključujući opće oznake naslova razreda Nicanske klasifikacije, tumači se tako da uključuje sve proizvode i usluge koji su jasno obuhvaćeni doslovnim značenjem oznake ili izraza. Uporaba takvih izraza ili oznaka neće se tumačiti kao da obuhvaća zahtjev prema proizvodima i uslugama koji se tako ne mogu shvatiti.

6.   Ako podnositelj prijave zatraži registraciju više od jednog razreda, podnositelj prijave grupira proizvode i usluge prema razredima Nicanske klasifikacije, s tim da svakoj grupi prethodi broj razreda kojem ta grupa proizvoda ili usluga pripada te ih navodi prema redoslijedu razreda.

7.   Proizvodi i usluge ne smatraju se međusobno sličnima na temelju toga što se pojavljuju u istom razredu Nicanske klasifikacije Proizvodi i usluge ne smatraju se međusobno različitima na temelju toga što se pojavljuju u različitim razredima Nicanske klasifikacije.

Članak 40.

Primjedbe trećih strana

1.   Države članice mogu omogućiti da prije registracije žiga svaka fizička ili pravna osoba i svaka grupa ili tijelo koji predstavljaju proizvođače, pružatelje usluga, trgovce ili potrošače može uredu podnijeti primjedbe u pisanom obliku u kojima se obrazlaže na temelju kojih razloga žig ne bi trebao biti registriran po službenoj dužnosti.

Osobe i grupe ili tijela iz prvog podstavka nisu stranke u postupku pred uredom.

2.   Osim razloga navedenih u stavku 1. ovog članka, svaka fizička ili pravna osoba i svaka grupa ili tijelo koji predstavljaju proizvođače, pružatelje usluga, trgovce ili potrošače mogu uredu podnijeti primjedbe u pisanom obliku u kojima se obrazlaže na temelju kojih konkretnih razloga navedenih u članku 31. stavcima 1. i 2. bi prijava za registraciju zajedničkog žiga trebala biti odbijena. Ova se odredba može proširiti kako bi obuhvatila certifikacijske i jamstvene žigove gdje su predviđeni u državama članicama.

Članak 41.

Razdvajanje prijava i registracija

Podnositelj prijave ili nositelj žiga može razdvojiti prijavu ili registraciju nacionalnog žiga u dvije ili više odvojenih prijava ili registracija podnošenjem izjave uredu i navodeći za svaku razdvojenu prijavu ili registraciju proizvode ili usluge obuhvaćene izvornom prijavom ili registracijom koje treba obuhvatiti razdvojenim prijavama ili registracijama.

Članak 42.

Pristojbe prema razredima

Države članice mogu odrediti da prijava i produljenje žiga trebaju biti podložni dodatnoj pristojbi za svaki razred proizvoda i usluga nakon prvog razreda.

ODJELJAK 2.

Postupci prigovora, opoziva i ništavosti

Članak 43.

Postupak povodom prigovora

1.   Države članice u svojim uredima osiguravaju učinkovit i brz administrativni postupak za odbijanje registracije prijave žiga na temelju razloga iz članka 5.

2.   Administrativnim postupkom iz stavka 1. ovog članka omogućuje se barem da su nositelj ranijeg žiga iz članka 5. stavka 2. i članka 5. stavka 3. točke (a) i osoba ovlaštena u okviru mjerodavnog prava za ostvarivanje prava koja proistječu iz zaštićene oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla iz članka 5. stavka 3. točke (c) ovlaštene podnijeti prigovor. Prigovor se može podnijeti na temelju jednog ili više ranijih prava, pod uvjetom da sva pripadaju istom nositelju, te na temelju dijela ili svih proizvoda ili usluga u odnosu na koje je ranije pravo zaštićeno ili za koje je podnesena prijava, te se može odnositi na dio ili sve proizvode ili usluge iz prijave osporavanog žiga.

3.   Stankama se, na njihov zajednički zahtjev, odobrava razdoblje od najmanje dva mjeseca tijekom postupka prigovora kako bi se omogućilo prijateljsko rješenje spora između podnositelja prigovora i podnositelja prijave.

Članak 44.

Neuporaba kao način obrane u postupcima povodom prigovora

1.   U postupcima povodom prigovora u skladu s člankom 43., kada je na datum podnošenja prijave ili na datum prvenstva kasnijeg žiga isteklo petogodišnje razdoblje iz članka 16. tijekom kojega je raniji žig trebao biti u stvarnoj uporabi, na zahtjev podnositelja prijave nositelj ranijeg žiga koji je podnio prigovor mora dokazati da je tijekom petogodišnjeg razdoblja koje je prethodilo datumu podnošenja prijave ili datumu prava prvenstva kasnijeg žiga raniji žig bio u stvarnoj uporabi, kako je predviđeno u članku 16., ili da su postojali valjani razlozi za neuporabu. U nedostatku dokaza za to prigovor se odbija.

2.   Ako je raniji žig rabljen u odnosu na samo dio proizvoda ili usluga za koje je registriran, za potrebe ispitivanja prigovora kako je određeno stavkom 1. smatra se da je registriran samo za taj dio proizvoda ili usluga.

3.   Stavci 1. i 2. ovog članka također se primjenjuju ako je raniji žig EU-a. U tom slučaju, stvarna uporaba žiga EU-a utvrđuje se u skladu s člankom 15. Uredbe (EZ) br. 207/2009.

Članak 45.

Postupak za opoziv ili proglašenje ništavosti

1.   Države članice u svojim uredima osiguravaju učinkovit i brz administrativni postupak za opoziv ili proglašenje žiga ništavim, ne dovodeći u pitanje pravo stranaka na postupak pred sudovima.

2.   Administrativni postupak za opoziv osigurava opoziv žiga na temelju razloga iz članaka 19. i 20.

3.   Administrativni postupak za ništavost osigurava proglašenje ništavosti žiga barem na temelju sljedećih razloga:

(a)

žig se nije smio registrirati jer ne ispunjava uvjete iz članka 4.;

(b)

žig se nije smio registrirati zbog postojanja ranijeg prava u skladu sa značenjem članka 5. stavaka od 1. do 3.

4.   Administrativni postupak osigurava da su za podnošenje zahtjeva za opoziv ili proglašenje ništavosti ovlašteni barem:

(a)

u slučaju stavka 2. i stavka 3. točke (a) svaka fizička ili pravna osoba i svaka grupa ili tijelo koji su ustrojeni s ciljem predstavljanja interesa proizvođača, pružatelja usluga, trgovaca ili potrošača, te koji sukladno uvjetima mjerodavnog prava mogu u vlastito ime podnijeti tužbu i biti tuženi;

(b)

u slučaju ovog članka stavka 3. točke (b) nositelj ranijeg žiga iz članka 5. stavka 2. i članka 5. stavka 3. točke (a) i osoba ovlaštena na temelju mjerodavnog prava za ostvarivanje prava koja proizlaze iz zaštićene oznake izvornosti ili oznake zemljopisnog podrijetla iz članka 5. stavka 3. točke (c).

5.   Zahtjev za opoziv ili proglašenje ništavim može se odnositi na dio ili sve proizvode ili usluge u odnosu na koje je osporavani žig registriran.

6.   Zahtjev za proglašenje žiga ništavim može se podnijeti na temelju jednog ili više ranijih prava, pod uvjetom da sva pripadaju istom nositelju.

Članak 46.

Neuporaba kao način obrane u postupcima za proglašenje ništavosti

1.   U postupcima za proglašenje ništavosti na temelju registriranog žiga s ranijim datumom podnošenja prijave ili ranijim datumom prvenstva, ako nositelj kasnijeg žiga to zatraži, nositelj ranijeg žiga mora dokazati da je tijekom razdoblja od pet godina koje prethodi datumu podnošenja zahtjeva za proglašenje žiga ništavim raniji žig bio u stvarnoj uporabi kako je predviđeno člankom 16. u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran, a koji se navode kao obrazloženje zahtjeva ili se mora dokazati da postoje opravdani razlozi za neuporabu, pod uvjetom da je na datum podnošenja zahtjeva za proglašenje ništavosti postupak registracije ranijeg žiga dovršen prije najmanje pet godina.

2.   Ako je na datum podnošenja prijave ili na datum prvenstva kasnijeg žiga petogodišnje razdoblje iz članka 16. tijekom kojega je raniji žig trebao biti u stvarnoj uporabi isteklo, nositelj ranijeg žiga mora, osim dokaza koji se traže prema stavku 1. ovog članka, podnijeti dokaze da je tijekom petogodišnjeg razdoblja koje je prethodilo datumu podnošenja prijave ili datumu prava prvenstva žig bio u stvarnoj uporabi ili da su postojali valjani razlozi za neuporabu.

3.   U nedostatku dokaza iz stavaka 1. i 2., zahtjev za proglašenje ništavosti na temelju ranijeg žiga odbija se.

4.   Ako je raniji žig rabljen u skladu s člankom 16. u odnosu na samo dio proizvoda ili usluga za koje je registriran, za potrebe ispitivanja zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim smatra se da je registriran samo za taj dio proizvoda ili usluga.

5.   Stavci od 1. do 4. ovog članka također se primjenjuju ako je raniji žig žig EU-a. U tom slučaju, stvarna uporaba žiga EU-a utvrđuje se u skladu s člankom 15. Uredbe (EZ) br. 207/2009.

Članak 47.

Posljedice opoziva i ništavosti

1.   Smatra se da registrirani žig nema učinke navedene u ovoj Direktivi od datuma podnošenja zahtjeva za opoziv u opsegu u kojem su prava nositelja opozvana. Moguće je da se na zahtjev jedne od stranaka u odluci o zahtjevu za opoziv utvrdi i neki raniji datum, na koji se pojavio neki od razloga za opoziv.

2.   Smatra se da registrirani žig nema učinke navedene u ovoj Direktivi od samog početka, u opsegu u kojem je taj žig proglašen ništavim.

ODJELJAK 3.

Trajanje i produljenje registracije

Članak 48.

Trajanje registracije

1.   Žigovi se registriraju za razdoblje od deset godina od datuma podnošenja prijave.

2.   Registraciju je moguće produljiti u skladu s člankom 49. za daljnja desetogodišnja razdoblja.

Članak 49.

Produljenje

1.   Registracija žiga produljuje se na zahtjev nositelja žiga ili na zahtjev osobe koja je za to ovlaštena na temelju propisa ili ugovora, pod uvjetom da su plaćene pristojbe za produljenje. Države članice mogu odrediti da potvrda o plaćanju pristojbi za produljenje treba predstavljati takav zahtjev.

2.   Ured obavješćuje nositelja žiga o isteku registracije najmanje šest mjeseci prije spomenutog isteka. Ured se ne smatra odgovornim ako propusti dati takve informacije.

3.   Zahtjev za produljenje podnosi se te se plaćaju pristojbe za produljenje u razdoblju od najmanje šest mjeseci koji neposredno prethode isteku registracije. Ako se to ne učini, zahtjev se može podnijeti u dodatnom roku od šest mjeseci neposredno nakon isteka registracije ili njezina kasnijeg produljenja. Pristojbe za produljenje i dodatna pristojba plaćaju se unutar tog dodatnoga roka.

4.   Kad je zahtjev podnesen ili kad su pristojbe plaćene u odnosu na samo neke proizvode ili usluge za koje je žig registriran, registracija se produljuje samo za te proizvode ili za te usluge.

5.   Produljenje proizvodi učinke od dana koji slijedi nakon datuma na koji istječe postojeća registracija. Produljenje se upisuje u registar.

ODJELJAK 4.

Komunikacija s uredom

Članak 50.

Komunikacija s uredom

Stranke u postupcima ili, ako su imenovani, njihovi zastupnici određuju službenu adresu za svu službenu komunikaciju s uredom. Države članice imaju pravo zahtijevati da se takva službena adresa nalazi u Europskom gospodarskom prostoru.

POGLAVLJE 4.

ADMINISTRATIVNA SURADNJA

Članak 51.

Suradnja u području registracije i administracije žigova

Države članice slobodne su učinkovito surađivati međusobno i s Uredom Europske unije za intelektualno vlasništvo s ciljem promicanja konvergencije praksi i alata koji se odnose na ispitivanje i registraciju žigova.

Članak 52.

Suradnja u drugim područjima

Države članice slobodne su učinkovito surađivati međusobno i s Uredom Europske unije za intelektualno vlasništvo u svim područjima svojih aktivnosti pored onih koja su navedena u članku 51., a koja su od značaja za zaštitu žigova u Uniji.

POGLAVLJE 5.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 53.

Zaštita podataka

Obrada osobnih podataka provedena u državama članicama u okviru ove Direktive podliježe nacionalnim zakonima za provedbu Direktive 95/46/EZ.

Članak 54.

Prenošenje

1.   Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s člancima od 3. do 6., člancima od 8. do 14., člancima 16., 17. i 18., člancima od 22. do 39. člankom 41., člancima od 43. do 50. do 14. siječnja 2019. Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s člankom 45. do 14. siječnja 2023. Države članice tekst tih mjera odmah dostavljaju Komisiji.

Kad države članice donose te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. One također sadrže izjavu da se u postojećim zakonima i drugim propisima upućivanja na Direktivu stavljenu izvan snage ovom Direktivom, smatraju upućivanjima na ovu Direktivu. Države članice određuju načine tog upućivanja i način oblikovanja te izjave.

2.   Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 55.

Stavljanje izvan snage

Direktiva 2008/95/EZ stavlja se izvan snage od 15. siječnja 2019., ne dovodeći u pitanje obveze država članica u pogledu rokova za prenošenje u nacionalno pravo Direktive 89/104/EEZ iz dijela B Priloga I. Direktivi 2008/95/EZ.

Upućivanja na Direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga.

Članak 56.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članci 1., 7., 15., 19., 20., 21. te članci od 54. do 57. primjenjuju se od 15. siječnja 2019.

Članak 57.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 16. prosinca 2015.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

N. SCHMIT


(1)  SL C 327, 12.11.2013., str. 42.

(2)  Stajalište Europskog parlamenta od 25. veljače 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu) i stajalište Vijeća u prvom čitanju od 10. studenoga 2015. (još nije objavljeno u Službenom listu). Stajalište Europskog parlamenta od 15. prosinca 2015.

(3)  Direktiva 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL L 299, 8.11.2008., str. 25.).

(4)  Uredba Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, 24.3.2009., str. 1.).

(5)  Direktiva 2006/114/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zavaravajućem i komparativnom oglašavanju (SL L 376, 27.12.2006., str. 21.).

(6)  Uredba (EU) br. 608/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o carinskoj provedbi prava intelektualnog vlasništva i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1383/2003 (SL L 181, 29.6.2013., str. 15.).

(7)  Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(8)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(9)  Prva direktiva Vijeća 89/104/EEZ od 21. prosinca 1988. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL L 40, 11.2.1989., str. 1).


PRILOG

Korelacijska tablica

Direktiva 2008/95/EZ

Ova Direktiva

Članak 1.

Članak 1.

Članak 2.

Članak 2.

Članak 3.

Članak 3. stavak 1. točke od (a) do (h)

Članak 4. stavak 1. točke od (a) do (h)

Članak 4. stavak 1. točke od (i) do (l)

Članak 3. stavak 2. točke od (a) do (c)

Članak 4. stavak 3. točke od (a) do (c)

Članak 3. stavak 2. točka (d)

Članak 4. stavak 2.

Članak 3. stavak 3., prva rečenica

Članak 4. stavak 4., prva rečenica

Članak 4. stavak 4., druga rečenica

Članak 3. stavak 3., druga rečenica

Članak 4. stavak 5.

Članak 3. stavak 4.

Članak 4. stavak 1. i stavak 2.

Članak 5. stavci 1. i 2.

Članak 4. stavak 3. i stavak 4. točka (a)

Članak 5. stavak 3. točka (a)

Članak 5. stavak 3. točka (b)

Članak 5. stavak 3. točka (c)

Članak 4. stavak 4. točke (b) i (c)

Članak 5. stavak 4. točke (a) i (b)

Članak 4. stavak 4. točke od (d) do (f)

Članak 4. stavak 4. točka (g)

Članak 5. stavak 4. točka (c)

Članak 4. stavci 5. i 6.

Članak 5. stavci 5. i 6.

Članak 8.

Članak 5. stavak 1., prva rečenica

Članak 10. stavak 1.

Članak 5. stavak 1., druga rečenica, uvodni dio

Članak 10. stavak 2., uvodni dio rečenice

Članak 5. stavak 1. točke (a) i (b)

Članak 10. stavak 2. točke (a) i (b)

Članak 5. stavak 2.

Članak 10. stavak 2. točka (c)

Članak 5. stavak 3. točke od (a) do (c)

Članak 10. stavak 3. točke od (a) do (c)

Članak 10. stavak 3. točka (d)

Članak 5. stavak 3. točka (d)

Članak 10. stavak 3. točka (e)

Članak 10. stavak 3. točka (f)

Članak 10. stavak 4.

Članak 5. stavci 4. i 5.

Članak 10. stavci 5. i 6.

Članak 11.

Članak 12.

Članak 13.

Članak 6. stavak 1. točke od (a) do (c)

Članak 14. stavak 1. točke od (a) do (c) i stavak 2.

Članak 6. stavak 2.

Članak 14. stavak 3.

Članak 7.

Članak 15.

Članak 8. stavci 1. i 2.

Članak 25. stavci 1. i 2.

Članak 25. stavci od 3. do 5.

Članak 9.

Članak 9.

Članak 10. stavak 1. prvi podstavak

Članak 16. stavak 1.

Članak 16. stavci od 2. do 4.

Članak 10. stavak 1. drugi podstavak

Članak 16. stavak 5.

Članak 10. stavak 2.

Članak 16. stavak 6.

Članak 10. stavak 3.

Članak 11. stavak 1.

Članak 46. stavci od 1. do 3.

Članak 11. stavak 2.

Članak 44. stavak 1.

Članak 11. stavak 3.

Članak 17.

Članak 11. stavak 4.

Članak 17., članak 44. stavak 2. i članak 46. stavak 4.

Članak 18.

Članak 12. stavak 1. prvi podstavak

Članak 19. stavak 1.

Članak 12. stavak 1. drugi podstavak

Članak 19. stavak 2.

Članak 12. stavak 1. treći podstavak

Članak 19. stavak 3.

Članak 12. stavak 2.

Članak 20.

Članak 13.

Članak 7. i članak 21.

Članak 14.

Članak 6.

Članci od 22. do 24.

Članak 26.

Članak 27.

Članak 15. stavak 1.

Članak 28. stavci 1. i 3.

Članak 15. stavak 2.

Članak 28. stavak 4.

Članak 28. stavci 2. i 5.

Članci od 29. do 54. stavka 1.

Članak 16.

Članak 54. stavak 2.

Članak 17.

Članak 55.

Članak 18.

Članak 56.

Članak 19.

Članak 57.