24.9.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 248/80

(1)

U skladu s člankom 78. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), u slučaju da se jedna ili više država članica nađu u hitnoj situaciji zbog iznenadnog priljeva državljana trećih zemalja, Vijeće, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, može usvojiti privremene mjere u korist dotične države članice ili dotičnih država članica.

(2)

U skladu s člankom 80. UFEU-a politike Unije u području graničnih kontrola, azila i useljavanja i njihovu provedbu trebaju biti uređene načelo solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti među državama članicama, a akti Unije usvojeni u tom području trebaju sadržavati odgovarajuće mjere za primjenu tog načela.

(3)

Nedavna krizna situacija na Sredozemlju potaknula je institucije Unije da odmah priznaju postojanje izvanrednih migracijskih tokova u toj regiji i poduzmu konkretne mjere solidarnosti u korist najizloženijih država članica. Konkretno, na zajedničkom sastanku ministara vanjskih i unutarnjih poslova 20. travnja 2015. Komisija je predstavila plan od deset točaka o izravnom djelovanju koje treba poduzeti kao odgovor na tu krizu, uključujući obvezu razmatranja mogućnosti mehanizma hitnog premještanja.

(4)

Na sastanku 23. travnja 2015. Europsko vijeće odlučilo je, među ostalim, ojačati unutarnju solidarnost i odgovornost, a posebno se obvezalo povećati hitnu pomoć najizloženijim državama članicama i razmotriti mogućnosti organizacije hitnog premještanja među državama članicama na dobrovoljnoj osnovi te rasporediti timove Europskog potpornog ureda za azil (EASO) u najizloženije države članice s ciljem zajedničke obrade zahtjeva za međunarodnu zaštitu, uključujući registraciju i uzimanje otisaka prstiju.

(5)

U rezoluciji od 28. travnja 2015. Europski parlament ponovno je naglasio potrebu da Unija svoj odgovor na nedavne tragedije na Sredozemlju temelji na solidarnosti i pravednoj podjeli odgovornosti te pojača napore u tom području naspram onih država članica koje prihvaćaju najveći broj izbjeglica i podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, u apsolutnom ili relativnom smislu.

(6)

Pored mjera u području azila, najizloženije države članice trebale bi pojačati svoje napore u uspostavi mjera za suočavanje s tokovima mješovitih migracija na vanjskim granicama Europske unije. Takvim mjerama trebalo bi štititi prava onih kojima je potrebna međunarodna zaštita i spriječiti nezakonite migracije.

(7)

Na sastanku 25. i 26. lipnja 2015. Europsko vijeće je među ostalim odlučilo da bi se napredak trebao usporedno postići u pogledu triju ključnih dimenzija: premještanja/ponovnog naseljavanja, vraćanja/ponovnog prihvata/reintegracije i suradnje sa zemljama porijekla i tranzitnim zemljama. Europsko vijeće je, u svjetlu trenutačne hitne situacije i predanosti jačanju solidarnosti i odgovornosti, postiglo poseban dogovor o privremenom i iznimnom premještanju 40 000 osoba kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita iz Italije i iz Grčke u druge države članice tijekom razdoblja od dvije godine, u čemu bi sudjelovale sve države članice.

(8)

Posebni položaji država članica proizlaze posebno iz migracijskih tokova u drugim geografskim regijama, kao što je migracijska ruta zapadnim Balkanom.

(9)

Nekoliko država članica suočilo se sa znatnim povećanjem ukupnog broja migranata, uključujući podnositelje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, koji su na njihova državna područja stigli u 2014., dok su neke i dalje suočene s takvom situacijom u 2015. Nekoliko država članica primilo je hitnu financijsku pomoć od Komisije i operativnu potporu od EASO-a kako bi im se pomoglo da se uspješnije nose s tim povećanjem.

(10)

Među državama članicama u kojima se bilježe situacije znatnog pritiska te u svjetlu nedavnih tragičnih događaja na Sredozemlju, Italija i Grčka posebno su izložene dosad nezabilježenom dotoku migranata, uključujući podnositelje zahtjeva za međunarodnu zaštitu kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita, koji dolaze na njihova državna područja i stvaraju znatan pritisak na njihove migracijske sustave i sustave azila.

(11)

Razmatrajući poseban položaj država članica predstavnici vlada država članica koji su se sastali u okviru Vijeća konsenzusom su 20. srpnja 2015. usvojili rezoluciju o raspodjeli 40 000 osoba kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita iz Grčke i Italije. Tijekom razdoblja od dvije godine 24 000 osoba bit će premješteno iz Italije, a 16 000 iz Grčke. Vijeće je 14. rujna 2015. donijelo Odluku (EU) 2015/1523 (2) kojom je predviđena uspostava privremenog i iznimnog mehanizma premještanja osoba kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita iz Italije i Grčke u druge države članice.

(12)

Tijekom posljednjih mjeseci migracijski se pritisak naglo pojačao na južnim vanjskim kopnenim i morskim granicama, a pomicanje migracijskih tokova nastavilo se od središnjeg prema istočnom Sredozemlju i zapadnobalkanskoj ruti zbog rastućeg broja migranata koji dolaze u Grčku i iz Grčke. S obzirom na situaciju trebalo bi omogućiti daljnje privremene mjere kako bi se ublažio pritisak zbog povećanog broja zahtjeva za azil iz Italije i Grčke.

(13)

Prema podacima Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama (Frontex) središnja i istočna sredozemna ruta bila su glavna područja nezakonitih prelazaka granica Unije u prvih osam mjeseci 2015. Od početka 2015. oko 116 000 migranata nezakonitim je putem stiglo u Italiju (uključujući oko 10 000 nezakonitih migranata koje su registrirala lokalna tijela, ali ih Frontex još nije zabilježio u svojim podacima). U svibnju i lipnju 2015. Frontex je utvrdio 34 691 nezakonit prelazak granica, a tijekom srpnja i kolovoza 42 356, što je povećanje od 20 %. Grčka je 2015. također zabilježila snažan porast; u zemlju je pristiglo više od 211 000 nezakonitih migranata (uključujući oko 28 000 nezakonitih migranata koje su lokalna tijela registrirala, ali ih Frontex još nije zabilježio u svojim podacima). U svibnju i lipnju 2015. Frontex je utvrdio 53 624 nezakonita prelaska granica, a tijekom srpnja i kolovoza 137 000, što je povećanje od 250 %. Znatan udio ukupnog broja nezakonitih migranata u tim dvjema regijama činili su migranti s državljanstvima koja, na temelju podataka Eurostata, imaju visoku stopu priznavanja na razini Unije.

(14)

Prema podacima Eurostata i EASO-a 39 183 osobe u razdoblju od siječnja do srpnja 2015. zatražile su međunarodnu zaštitu u Italiji, u usporedbi s 30 755 u istom razdoblju 2014. (povećanje od 27 %). Slično je povećanje broja zahtjeva zabilježeno u Grčkoj sa 7 475 podnositelja zahtjeva (povećanje od 30 %).

(15)

U okviru migracijske politike i politike azila dosad su poduzete mnoge mjere radi pružanja potpore Italiji i Grčkoj, među ostalim pružanjem znatne hitne pomoći i operativne potpore EASO-a. Italija i Grčka bile su druga i treća najveća korisnica sredstava isplaćenih u razdoblju od 2007. do 2013. u okviru općeg programa „Solidarnost i upravljanje migracijskim tokovima” (SOLID), a uz to su tim dvjema državama dodijeljena znatna sredstva za hitne slučajeve. Italija i Grčka vjerojatno će ostati glavni korisnici Fonda za azil, migracije i integraciju (FAMI) u razdoblju od 2014. do 2020.

(16)

Zbog aktualne nestabilnosti i sukoba u neposrednom susjedstvu Italije i Grčke te posljedica migracijskih tokova za druge države članice, na njihove će se migracijske sustave i sustave azila vjerojatno i dalje stvarati znatan i povećan pritisak, uz znatan udio migranata kojima bi mogla biti potrebna međunarodna zaštita. To pokazuje da je zaista potrebno solidarizirati se s Italijom i Grčkom i dopuniti dosadašnja djelovanja privremenim mjerama u području azila i migracija.

(17)

Vijeće je 22. rujna 2015. zabilježilo voljnost i spremnost država članica da, u skladu s načelima solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti među državama članicama kojima se vodi politika Unije o azilu i migracijama, sudjeluju u premještanju 120 000 osoba kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita. Vijeće je stoga odlučilo donijeti ovu Odluku.

(18)

Trebalo bi napomenuti da se u Odluci (EU) 2015/1523 utvrđuje obveza Italije i Grčke da osiguraju strukturna rješenja kako bi ublažile izniman pritisak na svoje sustave azila i migracijske sustave uspostavom čvrstog i strateškog okvira kao odgovora na kriznu situaciju i jačanjem tekućeg procesa reformi u tim područjima. Hodogrami koje su Italija i Grčka u tu svrhu predstavile trebali bi biti prilagođeni na način da se u obzir uzme ova Odluka.

(19)

Imajući na umu da je Europsko vijeće postiglo dogovor o paketu međusobno povezanih mjera, Komisiji bi se, prema potrebi i nakon što se dotičnoj državi članici pruži prilika da izloži svoje stajalište, trebala povjeriti ovlast za suspenziju primjene ove Odluke na ograničeno razdoblje ako Italija ili Grčka u tom pogledu ne budu poštovale svoje obveze.

(20)

Od 26. rujna 2016.54 000 podnositelja zahtjeva trebalo bi razmjerno premjestiti iz Italije i Grčke u druge države članice. Vijeće i Komisija trebali bi stalno preispitivati stanje u vezi s masovnim priljevima državljana trećih zemalja u države članice. Komisija bi trebala prema potrebi podnositi prijedloge izmjene ove Odluke kako bi se odgovorilo na razvoj situacije na terenu i njezin učinak na mehanizam premještanja, kao i na novi pritisak na države članice, posebno najizloženije države članice. Komisija bi pri tome trebala uzeti u obzir stajališta vjerojatne države članice korisnice.

Ako bi se ova Odluka izmijenila u korist neke druge države članice, ta bi država članica, na dan stupanja na snagu relevantne odluke Vijeća o izmjeni, Vijeću i Komisiji trebala predstaviti hodogram koji bi trebao sadržavati odgovarajuće mjere u području azila, prvog prihvata i vraćanja u svrhu jačanja kapaciteta, kvalitete i učinkovitosti svojih sustava u tim područjima, kao i mjere za osiguravanje odgovarajuće provedbe ove Odluke kako bi joj se omogućilo da se, nakon prestanka primjene ove Odluke, bolje nosi s mogućim povećanim priljevom migranata na svojem državnom području.

(21)

Ako bi se neka država članica našla u sličnoj hitnoj situaciji zbog iznenadnog priljeva državljana trećih zemalja, Vijeće, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, može donijeti privremene mjere u korist dotične države članice, na temelju članka 78. stavka 3. UFEU-a. Takve mjere mogu uključivati, prema potrebi, suspenziju obveza te države članice predviđenih ovom Odlukom.

(22)

U skladu s člankom 78. stavkom 3. UFEU-a predviđene mjere u korist Italije i Grčke trebale bi biti privremene naravi. Razdoblje od 24 mjeseca razumno je s obzirom na to da je cilj osigurati da mjere predviđene ovom Odlukom imaju stvarni utjecaj u pogledu potpore Italiji i Grčkoj pri rješavanju znatnih migracijskih tokova na njihovim državnim područjima.

(23)

Mjere premještanja iz Italije i Grčke, predviđene ovom Odlukom, povlače za sobom privremeno odstupanje od pravila utvrđenog u članku 13. stavku 1. Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3) prema kojem bi Italija i Grčka inače bile odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu na temelju kriterija utvrđenih u poglavlju III. te uredbe, kao i privremeno odstupanje od postupovnih koraka, među ostalim rokova, utvrđenih u člancima 21., 22. i 29. te uredbe. Ostale odredbe Uredbe (EU) br. 604/2013, uključujući provedbena pravila utvrđena u Uredbi Komisije (EZ) br. 1560/2003 (4) i Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 118/2014 (5) i dalje se primjenjuju, uključujući u njima navedena pravila u vezi s obvezom države članice koja obavlja transfer da pokrije troškove transfera podnositelja zahtjeva u državu članicu premještanja i u vezi sa suradnjom na transferima među državama članicama, kao i u vezi s prijenosom podataka putem elektroničke komunikacijske mreže „DubliNet”. Ova Odluka također povlači za sobom odstupanje od pristanka podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu kako je navedeno u članku 7. stavku 2. Uredbe (EU) br. 516/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (6).

(24)

Mjere premještanja ne oslobađaju države članice od primjene Uredbe (EU) br. 604/2013 u potpunosti, uključujući odredbe koje se odnose na spajanje obitelji, posebnu zaštitu maloljetnika bez pratnje i diskrecijsku klauzulu iz humanitarnih razloga.

(25)

Trebalo je odrediti koje kriterije primijeniti pri odlučivanju o tome koje podnositelje zahtjeva i koliko njih treba premjestiti iz Italije i iz Grčke, ne dovodeći u pitanje odluke na nacionalnoj razini o zahtjevima za azil. Jasan i upotrebljiv sustav predviđen je na temelju praga koji odgovara prosječnoj stopi odluka na razini Unije kojima se odobrava međunarodna zaštita u prvostupanjskim postupcima, kako je utvrdio Eurostat, u odnosu na ukupan broj prvostupanjskih odluka na razini Unije o zahtjevima za međunarodnu zaštitu, na temelju najnovijih dostupnih statističkih podataka. S jedne strane, tim bi se pragom moralo osigurati, u najvećoj mogućoj mjeri, da svi podnositelji zahtjeva kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita mogu u potpunosti i brzo ostvariti svoja prava na zaštitu u državi članici premještanja. S druge strane, time bi se u najvećoj mogućoj mjeri moralo spriječiti da podnositelji zahtjeva za koje je vjerojatno da će primiti negativnu odluku u vezi sa zahtjevom budu premješteni u drugu državu članicu, čime bi se neopravdano produljio njihov boravak u Uniji. U ovoj Odluci trebalo bi upotrijebiti prag od 75 % temeljen na najnovijim ažuriranim tromjesečnim podacima Eurostata za prvostupanjske odluke.

(26)

Privremene mjere namijenjene su smanjenju znatnog pritiska na sustave azila Italije i Grčke, posebno premještanjem znatnog broja podnositelja zahtjeva kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita, a koji su u državno područje Italije ili Grčke ušli nakon datuma početka primjene ove Odluke. Na temelju ukupnog broja državljana trećih zemalja koji su u 2015. u Italiju i Grčku ušli nezakonitim putem te broja onih kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita, ukupno 120 000 podnositelja zahtjeva kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita trebalo bi premjestiti iz Italije i iz Grčke. Taj broj odgovara približno 43 % ukupnog broja državljana trećih zemalja kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita, a koji su u Italiju i Grčku u srpnju i kolovozu 2015. ušli nezakonito. Mjerom premještanja predviđenom u ovoj Odluci pravedno se raspodjeljuje opterećenje između Italije i Grčke, s jedne strane, i ostalih država članica, s druge strane, s obzirom na ukupne dostupne podatke o nezakonitim prelascima granica 2015. S obzirom na brojčane podatke, 13 % tih podnositelja zahtjeva trebalo bi premjestiti iz Italije, 42 % iz Grčke, a 45 % trebalo bi premjestiti kako je predviđeno u ovoj Odluci.

(27)

Država članica u roku od tri mjeseca od stupanja na snagu ove Odluke može, u izvanrednim okolnostima i navodeći opravdane razloge koji su u skladu s temeljnim vrijednostima Unije sadržanima u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji, obavijestiti Komisiju i Vijeće o tome da ne može sudjelovati u procesu premještanja najviše 30 % podnositelja zahtjeva koji su joj dodijeljeni u skladu s ovom Odlukom. Takvim je izvanrednim okolnostima posebno obuhvaćena situacija karakterizirana iznenadnim masivnim priljevom državljana trećih zemalja u takvom broju koji stvara ekstreman pritisak čak i na dobro pripremljen sustav azila, koji inače djeluje u skladu s relevantnom pravnom stečevinom Unije koja se odnosi na azil, ili opasnošću od iznenadnog masivnog priljeva državljana trećih zemalja koji je toliko visoke vjerojatnosti da zahtijeva hitno djelovanje. Komisija bi nakon procjene Vijeću trebala podnijeti prijedloge provedbene odluke o privremenoj suspenziji premještanja najviše 30 % podnositelja zahtjeva koji su dodijeljeni dotičnoj državi članici. Kada je to opravdano, Komisija može predložiti produljenje roka za premještanje preostalog udjela za najviše 12 mjeseci nakon prestanka važenja ove Odluke.

(28)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu premještanja u slučaju razmjernog premještanja 54 000 podnositelja zahtjeva iz Italije i Grčke u druge države članice, u slučaju kada bi trebalo suspendirati sudjelovanje jedne ili više država članica u premještanju podnositelja zahtjeva, ili u slučaju da, nakon relevantnih obavijesti Vijeću, druga država članica/druge države članice ili pridružene države sudjeluju u premještanju, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Vijeću.

Dodjela tih ovlasti Vijeću opravdana je s obzirom na politički osjetljivu narav takvih mjera, koje se dotiču nacionalnih ovlasti u pogledu prihvata državljana trećih zemalja na državno područje država članica i potrebe da se mogu brzo prilagoditi situacijama.

(29)

Fondom za azil, migracije i integraciju (FAMI) osnovanim Uredbom (EU) br. 516/2014 pruža se potpora aktivnostima podjele opterećenja o kojima su se države članice usuglasile, a Fond je otvoren razvoju novih politika u tom području. Člankom 7. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 516/2014 predviđa se mogućnost da države članice provode djelovanja povezana s transferom podnositeljâ zahtjeva za međunarodnu zaštitu u okviru svojih nacionalnih programa, dok se člankom 18. te uredbe predviđa mogućnost dobivanja paušalnog iznosa od 6 000 EUR za transfer korisnika međunarodne zaštite iz druge države članice.

(30)

S ciljem provedbe načela solidarnosti i pravedne podjele odgovornosti te uzimajući u obzir da se ovom Odlukom dodatno razvija politika u tom području, primjereno je osigurati da države članice koje na temelju ove Odluke iz Italije i Grčke premjeste podnositelje zahtjeva kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita dobiju paušalni iznos za svaku premještenu osobu jednak iznosu iz članka 18. Uredbe (EU) br. 516/2014, odnosno 6 000 EUR, a taj se iznos osigurava primjenom istih postupaka. To podrazumijeva i ograničeno, privremeno odstupanje od članka 18. te uredbe jer bi paušalni iznos trebao biti isplaćen s obzirom na premještene podnositelje zahtjeva, a ne s obzirom na korisnike međunarodne zaštite. Takvo privremeno proširenje opsega potencijalnih primatelja paušalnog iznosa nedvojbeno se smatra sastavnim dijelom hitnog programa uspostavljenog ovom Odlukom. Nadalje, kad je riječ o troškovima transfera osoba premještenih na temelju ove Odluke, primjereno je predvidjeti da Italija i Grčka dobiju paušalni iznos od najmanje 500 EUR za svaku osobu koju premjeste sa svojeg državnog područja, uzimajući u obzir stvarne troškove koji su potrebni za transfer podnositelja zahtjeva u državu članicu premještanja. Radi provedbe djelovanja na temelju ove Odluke države članice trebale bi imati pravo na dodatno pretfinanciranje koje bi bilo isplaćeno 2016. nakon revizije njihovih nacionalnih programa u okviru Fonda za azil, migracije i integraciju.

(31)

Potrebno je osigurati brzu uspostavu postupka premještanja te provedbu privremenih mjera uz blisku administrativnu suradnju država članica i operativnu potporu koju pruža EASO.

(32)

Tijekom čitavog postupka premještanja trebalo bi voditi računa o nacionalnoj sigurnosti i javnom redu, sve do provedbe transfera podnositelja zahtjeva. Uz potpuno poštovanje temeljnih prava podnositelja zahtjeva, uključujući relevantna pravila o zaštiti podataka, ako država članica ima opravdane razloge smatrati da podnositelj zahtjeva predstavlja opasnost za njezinu nacionalnu sigurnost ili javni red, o tome bi trebala obavijestiti druge države članice.

(33)

Pri odlučivanju koje bi podnositelje zahtjeva kojima je nedvojbeno potrebna međunarodna zaštita trebalo premjestiti iz Italije i iz Grčke, prednost bi trebalo dati ranjivim podnositeljima zahtjeva u smislu članaka 21. i 22. Direktive 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7). U tom pogledu od primarne bi važnosti trebale biti sve posebne potrebe podnositelja zahtjeva, uključujući njihovo zdravlje. Najbolji interesi djeteta trebali bi uvijek biti na prvom mjestu.

(34)

Integracija podnositelja zahtjeva kojima je očito potrebna međunarodna zaštita u društvo zemlje domaćina osnova je za pravilno funkcioniranje zajedničkog europskog sustava azila. Stoga bi, kako bi se odlučilo koja bi konkretna država članica trebala biti država članica premještanja, posebnu pozornost trebalo posvetiti posebnim kvalifikacijama i osobinama dotičnih podnositelja zahtjeva, kao što su njihove jezične vještine i druge osobne informacije temeljene na dokazanim obiteljskim, kulturnim ili društvenim vezama kojima bi se olakšala njihova integracija u državi članici premještanja. Kad je riječ o posebno ranjivim podnositeljima zahtjeva, trebalo bi procijeniti može li država članica premještanja tim podnositeljima zahtjeva pružiti odgovarajuću potporu i voditi računa o nužnosti pravedne raspodjele tih podnositelja zahtjeva među državama članicama. Uz dužno poštovanje načela nediskriminacije države članice premještanja mogu navesti svoje preferencije za podnositelje zahtjeva na temelju gore navedenih podataka, a na osnovi kojih Italija i Grčka, savjetujući se s EASO-om i, prema potrebi, časnicima za vezu, mogu izraditi popis mogućih podnositelja zahtjeva utvrđenih za premještanje u tu državu članicu.

(35)

Pravna i postupovna jamstva utvrđena u Uredbi (EU) br. 604/2013 i dalje se primjenjuju u pogledu podnositelja zahtjeva obuhvaćenih ovom Odlukom. Osim toga, podnositelje zahtjeva trebalo bi obavijestiti o postupku premještanja utvrđenom u ovoj Odluci te ih obavijestiti o odluci o premještanju koja predstavlja odluku o transferu u smislu članka 26. Uredbe (EU) br. 604/2013. S obzirom na to da podnositelj zahtjeva na temelju prava Unije nema pravo na odabir države članice odgovorne za njegov zahtjev, podnositelj zahtjeva trebao bi imati pravo na učinkovit pravni lijek protiv odluke o premještanju u skladu s Uredbom (EU) br. 604/2013 samo u pogledu poštovanja njegovih temeljnih prava. U skladu s člankom 27. te uredbe države članice u svojem nacionalnom pravu mogu predvidjeti da žalba na odluku o transferu ne suspendira automatski transfer podnositelja zahtjeva, ali da dotična osoba ima mogućnost zahtijevati suspenziju provedbe odluke o transferu do zaključenja postupka žalbe.

(36)

Prije i nakon transfera u države članice premještanja, podnositelji zahtjeva uživaju prava i jamstva predviđena u Direktivi 2013/32/EU (8) i Direktivi 2013/33/EU (9) Europskog parlamenta i Vijeća, među ostalim njihove posebne prihvatne i postupovne potrebe. Osim toga, Uredba (EU) br. 603/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (10) i dalje se primjenjuje na podnositelje zahtjeva obuhvaćene ovom Odlukom, a Direktiva 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11) primjenjuje se na državljane trećih zemalja koji se vraćaju, a nemaju pravo ostanka na državnom području. Gore navedeno podliježe ograničenjima u primjeni tih direktiva.

(37)

U skladu s pravnom stečevinom Unije Italija i Grčka trebale bi osigurati čvrst mehanizam za identifikaciju, registraciju i uzimanje otisaka prstiju u postupku premještanja kako bi se brzo mogle identificirati osobe kojima je potrebna međunarodna zaštita i ispunjavaju uvjete za premještanje, kao i identificirati migrante koji nemaju pravo na međunarodnu zaštitu identificirati i stoga bi se trebali vratiti. To bi se također trebalo primjenjivati na osobe koje su na državno područje Italije ili Grčke stigle između 24. ožujka i 25. rujna 2015. kako bi ispunjavali uvjete za premještanje. Kada dobrovoljni povratak nije izvediv, a ostale mjere predviđene u Direktivi 2008/115/EZ nisu prikladne za sprečavanje sekundarnih kretanja, trebalo bi hitno i učinkovito primijeniti mjere zadržavanja u skladu s poglavljem IV. te direktive. Podnositelje zahtjeva koji izbjegavaju postupak premještanja trebalo bi isključiti iz premještanja.

(38)

Trebalo bi poduzeti mjere za sprečavanje sekundarnih kretanja premještenih osoba iz države članice premještanja u druge države članice, a kojim kretanjima bi se mogla onemogućiti učinkovita primjena ove Odluke. Države članice osobito bi trebale poduzeti potrebne preventivne mjere u području dostupnosti socijalnih naknada i pravnih lijekova, u skladu sa pravom Unije. Osim toga, podnositelje zahtjeva trebalo bi obavijestiti o posljedicama njihova daljnjeg nezakonitog kretanja unutar država članica i o činjenici da, ako im država članica premještanja odobri međunarodnu zaštitu, imaju pravo na prava povezana s međunarodnom zaštitom samo u toj državi članici.

(39)

Nadalje, u skladu s ciljevima utvrđenima u Direktivi 2013/33/EU, usklađivanje uvjeta prihvata među državama članicama trebalo bi doprinijeti ograničavanju sekundarnih kretanja podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu na koja utječu različiti uvjeti njihova prihvata. S ciljem postizanja istog cilja države članice trebale bi razmotriti nametanje obveza izvješćivanja i pružanje podnositeljima zahtjeva za međunarodnu zaštitu materijalnih uvjeta prihvata kao što su smještaj, hrana i odjeća samo u naravi, kao i, prema potrebi, osiguravanje izravnog transfera podnositelja zahtjeva u državu članicu premještanja. Jednako tako, kao što je predviđeno pravnom stečevinom u području azila i schengenskom pravnom stečevinom, tijekom razdoblja razmatranja zahtjeva za međunarodnu zaštitu države članice ne bi trebale, osim zbog ozbiljnih humanitarnih razloga, podnositeljima zahtjeva izdavati nacionalne putne isprave, niti pružati im druge poticaje, kao što su oni financijski, koji bi mogli olakšati njihovo nezakonito kretanje u druge države članice. U slučaju nezakonitih kretanja u druge države članice, od podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu ili korisnika međunarodne zaštite trebalo bi zahtijevati da se vrate u državu članicu premještanja, a ta bi ih država članica trebala prihvatiti bez odgađanja.

(40)

Kako bi se izbjegla sekundarna kretanja korisnika međunarodne zaštite, države članice također bi trebale obavijestiti korisnike o uvjetima pod kojima zakonito mogu ući i boraviti u drugoj državi članici te bi trebale moći nametnuti obveze izvješćivanja. U skladu s Direktivom 2008/115/EZ, države članice trebale bi od korisnika međunarodne zaštite koji nezakonito boravi na njezinu državnom području zahtijevati da se bez odgode vrati u državu članicu premještanja. U slučaju da osoba odbije dobrovoljno se vratiti, trebalo bi izvršiti prisilni povratak u državu članicu premještanja.

(41)

Osim toga, ako je to predviđeno nacionalnim pravom, u slučaju prisilnog povratka u državu članicu premještanja država članica koja izvršava prisilni povratak može odlučiti izdati nacionalnu zabranu ulaska koja bi na određeno vrijeme spriječila korisnika da ponovno uđe na državno područje te određene države članice.

(42)

S obzirom na to da je svrha ove Odluke suočavanje s hitnom situacijom i pružanje potpore Italiji i Grčkoj u jačanju njihovih sustava azila, njome bi im se trebalo omogućiti da, uz pomoć Komisije, s Islandom, Lihtenštajnom, Norveškom i Švicarskom sklope bilateralne dogovore o premještanju osoba koje su obuhvaćene područjem primjene ove Odluke. U takvim bi se dogovorima trebali odražavati i osnovni elementi ove Odluke, posebno oni koji se odnose na postupak premještanja te na prava i obveze podnositelja zahtjeva, kao i oni koji se odnose na Uredbu (EU) br. 604/2013.

(43)

Posebnu potporu koja se pruža Italiji i Grčkoj putem sustava premještanja trebalo bi dopuniti dodatnim mjerama koje bi se provodile od dolaska državljana trećih zemalja na državno područje Italije ili Grčke do završetka svih primjenjivih postupaka, što bi trebali koordinirati EASO i druge relevantne agencije poput Frontexa, koji koordiniraju vraćanje državljana trećih zemalja koji nemaju pravo ostanka na državnom području, u skladu s Direktivom 2008/115/EZ.

(44)

S obzirom na to da ciljeve ove Odluke ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Odluka ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(45)

Ovom se Odlukom poštuju temeljna prava i načela priznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima.

(46)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog UEU-u i UFEU-u, te ne dovodeći u pitanje članak 4. tog protokola, Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(47)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog UEU-u i UFEU-u, te ne dovodeći u pitanje članak 4. tog protokola, Irska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(48)

U slučaju da, nakon obavijesti koju je na temelju članka 4. Protokola br. 21. uputila država članica obuhvaćena tim protokolom, Komisija u skladu s člankom 331. stavkom 1. UFEU-a potvrdi sudjelovanje te države članice u ovoj Odluci, Vijeće bi trebalo odrediti broj podnositelja zahtjeva koje treba premjestiti u tu državu članicu. Vijeće bi također trebalo na odgovarajući način prilagoditi raspodjele u drugim državama članicama razmjerno smanjujući njihov udio.

(49)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog UEU-a i UFEU-a, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(50)

S obzirom na hitnost situacije, ova Odluka trebala bi stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije,

(a)

„zahtjev za međunarodnu zaštitu” znači zahtjev za međunarodnu zaštitu kako je definiran u članku 2. točki (h) Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća (12);

(b)

„podnositelj zahtjeva” znači državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja je podnijela zahtjev za međunarodnu zaštitu o kojem još nije donesena konačna odluka;

(c)

„međunarodna zaštita” znači status izbjeglice i status osobe kojoj je odobrena supsidijarna zaštita kako je definirano u članku 2. točki (e) odnosno točki (g) Direktive 2011/95/EU;

(d)

„članovi obitelji” znači članovi obitelji kako su definirani u članku 2. točki (g) Uredbe (EU) br. 604/2013;

(e)

„premještanje” znači transfer podnositelja zahtjeva s državnog područja države članice, koja je prema kriterijima utvrđenima u poglavlju III. Uredbe (EU) br. 604/2013 navedena kao odgovorna za razmatranje njegova zahtjeva za međunarodnu zaštitu, na državno područje države članice premještanja;

(f)

„država članica premještanja” znači država članica koja postaje odgovorna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u skladu s Uredbom (EU) br. 604/2013 podnositelja zahtjeva nakon njegova premještanja na državno područje te države članice.

(a)

15 600 podnositelja zahtjeva premješta se iz Italije na državna područja ostalih država članica u skladu s tablicom iz Priloga I.

(b)

50 400 podnositelja zahtjeva premješta se iz Grčke na državna područja ostalih država članica u skladu s tablicom iz Priloga II.

(c)

54 000 podnositelja zahtjeva premješta se na državna područja ostalih država članica razmjerno brojkama utvrđenima u prilozima I. i II., u skladu sa stavkom 2. ovog članka ili izmjenom ove Odluke, kako je navedeno u članku 1. stavku 2. i u stavku 3. ovog članka.

(a)

pregled državljana trećih zemalja koji pristižu u Italiju i u Grčku, uključujući njihovu jasnu identifikaciju, uzimanje otisaka prstiju i registraciju i, gdje je to primjenjivo, registraciju njihovih zahtjeva za međunarodnu zaštitu i, na zahtjev Italije ili Grčke, njihovu početnu obradu;

(b)

pružanje informacija i prema potrebi posebne pomoći podnositeljima zahtjeva ili potencijalnim podnositeljima zahtjeva koji bi mogli biti predmet premještanja u skladu s ovom Odlukom;

(c)

pripremu i organizaciju operacija vraćanja državljana trećih zemalja koji se nisu prijavili za međunarodnu zaštitu ili čije je pravo da ostanu na državnom području prestalo.

(a)

država članica premještanja prima paušalni iznos od 6 000 EUR;

(b)

Italija ili Grčka primaju paušalni iznos od najmanje 500 EUR.