14.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 74/1

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 240/2014

оd 7. siječnja 2014.

o europskom kodeksu ponašanja za partnerstvo u okviru Europskih strukturnih i investicijskih fondova

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi Europskog fonda za regionalni razvoj, Europskog socijalnog fonda, Kohezijskog fonda, Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj i Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo te o utvrđivanju općih odredbi Europskog fonda za regionalni razvoj, Europskog socijalnog fonda, Kohezijskog fonda i Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo kojom se izvan snage stavlja Uredba Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (1), a posebno njezin članak 5. stavak 3.,

budući da:

(1)

Cilj je ove Uredbe osigurati europski kodeks ponašanja kako bi se državama članicama dala potpora te kako bi im se olakšalo organiziranje partnerstva za Sporazume o partnerstvu i programe koje podupiru Europski fond za regionalni razvoj (ERDF), Europski socijalni fond (ESF), Kohezijski fond, Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EAFRD) i Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EMFF). Ti fondovi sada funkcioniraju pod zajedničkim okvirom kao „Europski strukturni i investicijski fondovi” (dalje u tekstu „Fondovi ESI-ja”).

(2)

Partnerstvo je davno uspostavljeno načelo u provedbi Fondova ESI-ja. Pod partnerstvom se podrazumijeva uska suradnja javnih tijela, gospodarskih i socijalnih partnera te tijela koja predstavljaju civilno društvo na nacionalnim, regionalnim i lokalnim razinama kroz cijeli programski ciklus koji se sastoji od pripreme, provedbe, praćenja i evaluacije.

(3)

Odabrani partneri trebali bi predstavljati najreprezentativnije relevantne dionike. Postupci odabira trebali bi biti transparentni i njima bi se u obzir trebalo uzimati različite institucionalne i pravne okvire država članica te njihovu nacionalnu i regionalnu nadležnost.

(4)

Partneri bi trebali uključivati javna tijela, gospodarske i socijalne partnere te tijela koja predstavljaju civilno društvo, uključujući partnere iz područja zaštite okoliša, organizacije temeljene na zajednici i volonterske organizacije koje mogu znatno utjecati na provedbu Sporazuma o partnerstvu i provedbu programa ili na koje provedba Sporazuma o partnerstvu i provedba programa može znatno utjecati. Posebnu bi pažnju trebalo obratiti na uključivanje skupina na koje bi se moglo utjecati programima, ali koje teško utječu na programe, ponajprije najranjivije i marginalizirane zajednice s najvećim rizikom od diskriminacije ili socijalne isključenosti, osobito osobe s invaliditetom, migranti i Romi.

(5)

Za odabir partnera neophodno je u obzir uzeti razlike između Sporazuma o partnerstvu i programa. Sporazumima o partnerstvu pokriva se sve Fondove ESI-ja kojima se pruža potporu svakoj državi članici, dok se programi odnose samo na Fondove ESI-ja kojima im se doprinosi. Partneri za Sporazume o partnerstvu trebali bi biti oni koji su relevantni s obzirom na planiranu uporabu svih Fondova ESI-ja, dok je za programe dovoljno da su partneri oni koji su relevantni s obzirom na planirane uporabe Fondova ESI-ja kojima se doprinosi programu.

(6)

Partneri bi trebali biti uključeni u pripremu i provedbu Sporazuma o partnerstvu i programa. U tu je svrhu neophodno utvrditi glavna načela i dobru praksu povezanu s pravovremenim, značajnim i transparentnim savjetovanjem partnera u vezi s analizom izazova i potreba koje treba riješiti, odabir ciljeva i prioriteta kojima bi se oni rješavali te strukture koordinacije i sporazume o višerazinskom upravljanju neophodnom za učinkovito provođenje politika.

(7)

Partnere bi trebalo predstaviti odborima za praćenje programa. Pravilima koja reguliraju članstvo i postupke odbora trebalo bi promicati kontinuitet i vlasništvo programiranja i provedbe te jasne i transparentne radne dogovore, kao i pravodobnost i nediskriminaciju.

(8)

Aktivnim sudjelovanjem u odborima za praćenje partneri bi trebali biti uključeni u ocjenjivanje učinkovitosti različitih prioriteta, važnih izvješća o programima te, ako je primjenjivo, poziva na dostavu prijedloga.

(9)

Učinkovito partnerstvo trebalo bi olakšati pomaganjem bitnim partnerima da ojačaju svoju institucionalnu sposobnost s obzirom na pripremu i provedbu programa.

(10)

Komisija bi uspostavom Zajednice prakse o partnerstvu kojom bi bili obuhvaćeni Fondovi ESI-ja trebala olakšati razmjenu dobre prakse, jačanje institucionalne sposobnosti i širenje relevantnih rezultata među državama članicama, upravljačkim tijelima i predstavnicima partnera.

(11)

Države članice trebale bi ocijeniti ulogu partnera u provedbi Sporazuma o partnerstvu te učinkovitost i djelotvornost partnerstva u programskom razdoblju.

(12)

Kako bi se državama članicama dala potpora i olakšala organizacija partnerstva, Komisija bi na raspolaganje trebala staviti primjere najbolje postojeće prakse u državama članicama,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet i područje primjene

Ovom se Uredbom uspostavlja europski kodeks ponašanja za partnerstvo za Sporazume o partnerstvu i programe koje se podupire iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova.

POGLAVLJE II.

GLAVNA NAČELA POVEZANA S TRANSPARENTNIM POSTUPCIMA ZA IDENTIFICIRANJE RELEVANTNIH PARTNERA

Članak 2.

Reprezentativnost partnera

Države članice osiguravaju da su partneri iz članka 5. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013 najreprezentativniji relevantni dionici te da se imenuju kao propisno ovlašteni predstavnici, uzimajući u obzir njihovo znanje, mogućnost aktivnog sudjelovanja i zastupanje na odgovarajućoj razini.

Članak 3.

Identificiranje relevantnih partnera za Sporazum o partnerstvu

1.   Za Sporazum o partnerstvu države članice identificiraju relevantne partnere barem među sljedećima:

(a)

nadležna regionalna, lokalna, gradska i druga javna tijela, uključujući:

i.

regionalna nadležna tijela, nacionalne predstavnike lokalnih nadležnih tijela i lokalna nadležna tijela koja predstavljaju najveće gradove i urbana područja čija je nadležnost povezana s planiranom uporabom Fondova ESI-ja;

ii.

nacionalne predstavnike visokoškolskih ustanova, pružatelje obrazovnih usluga i usluga osposobljavanja te istraživačke centre s obzirom na planiranu uporabu Fondova ESI-ja;

iii.

ostala nacionalna javna tijela odgovorna za primjenu horizontalnih načela iz članaka 4. do 8. Uredbe (EU) br. 1303/2013 s obzirom na planiranu uporabu Fondova ESI-ja; ponajprije tijela za promicanje ravnopravnosti utvrđena u skladu s Direktivom Vijeća 2000/43/EZ (2), Direktivom Vijeća 2004/113/EZ (3) i Direktivom 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4);

(b)

gospodarski i socijalni partneri, uključujući:

i.

nacionalno prepoznate organizacije socijalnih partnera, ponajprije opće međuindustrijske i sektorske organizacije čiji su sektori povezani s planiranom uporabom Fondova ESI-ja;

ii.

nacionalne gospodarske komore i poslovna udruženja koja predstavljaju opći interes industrija i grana s obzirom na planiranu uporabu Fondova ESI-ja i radi osiguravanja uravnotežene zastupljenosti velikih, srednjih, malih i mikro poduzeća, zajedno s predstavnicima socijalne ekonomije;

(c)

tijela koja predstavljaju civilno društvo, kao što su partneri iz područja zaštite okoliša, nevladine organizacije i tijela odgovorna za promicanje socijalne uključenosti, jednakosti među spolovima i nediskriminacije, uključujući:

i.

tijela koja rade u područjima povezanima s planiranom uporabom Fondova ESI-ja te s primjenom horizontalnih načela iz članaka 4. do 8. Uredbe (EU) br. 1303/2013 na temelju njihove reprezentativnosti i uzimajući u obzir geografsku i tematsku pokrivenost, sposobnost upravljanja, stručnost i inovativne pristupe;

ii.

druge organizacije ili skupine na koje se znatno utjecalo ili je vjerojatno da će se na njih znatno utjecati provedbom Fondova ESI-ja, ponajprije skupine za koje se smatra da su ugrožene zbog diskriminacije i socijalne isključenosti.

2.   Kada javna tijela, gospodarski i socijalni partneri i tijela koja predstavljaju civilno društvo uspostave organizaciju koja se bavi pregrupiranjem njihovih interesa kako bi se olakšala njihova uključenost u partnerstvo (krovna organizacija), oni mogu imenovati pojedinačnog predstavnika koji će predstavljati stajališta krovne organizacije u partnerstvu.

Članak 4.

Identificiranje relevantnih partnera za programe

1.   Za svaki program države članice identificiraju relevantne partnere barem među sljedećima:

(a)

nadležna regionalna, lokalna, gradska i druga javna tijela, uključujući:

i.

regionalna nadležna tijela, nacionalne predstavnike lokalnih nadležnih tijela i lokalna nadležna tijela koja predstavljaju najveće gradove i urbana područja čija je nadležnost povezana s planiranom uporabom Fondova ESI-ja kojima se doprinosi programu;

ii.

nacionalne ili regionalne predstavnike visokoškolskih ustanova, pružatelje usluga obrazovanja, osposobljavanja i savjetovanja te istraživačke centre s obzirom na planiranu uporabu Fondova ESI-ja kojima se doprinosi programu;

iii.

ostala javna tijela odgovorna za primjenu horizontalnih načela iz članaka 4. do 8. Uredbe (EU) br. 1303/2013 s obzirom na planiranu uporabu Fondova ESI-ja kojima se doprinosi programu, ponajprije tijela za promicanje ravnopravnosti utvrđena u skladu s Direktivom 2000/43/EZ, Direktivom 2004/113/EZ i Direktivom 2006/54/EZ;

iv.

ostala tijela organizirana na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini i tijela koja predstavljaju područja u kojima se provode integrirana teritorijalna ulaganja i lokalne razvojne strategije koji su financirani programom;

(b)

gospodarski i socijalni partneri, uključujući:

i.

nacionalno ili regionalno prepoznate organizacije socijalnih partnera, ponajprije opće međuindustrijske i sektorske organizacije čiji su sektori povezani s planiranom uporabom Fondova ESI-ja kojima se doprinosi programu;

ii.

nacionalne ili regionalne gospodarske komore i poslovna udruženja koja predstavljaju opći interes industrija ili grana u cilju osiguravanja uravnotežene zastupljenosti velikih, srednjih, malih i mikro poduzeća, zajedno s predstavnicima socijalne ekonomije;

iii.

ostala slična tijela organizirana na nacionalnoj ili regionalnoj razini;

(c)

tijela koja predstavljaju civilno društvo, kao što su partneri iz područja zaštite okoliša, nevladine organizacije i tijela odgovorna za promicanje socijalne uključenosti, jednakosti među spolovima i nediskriminacije, uključujući:

i.

tijela koja rade u područjima povezanima s planiranom uporabom Fondova ESI-ja kojima se doprinosi programu te s primjenom horizontalnih načela iz članaka 4. do 8. Uredbe (EU) br. 1303/2013 na temelju njihove reprezentativnosti i uzimajući u obzir geografsku i tematsku pokrivenost, sposobnost upravljanja, stručnost i inovativne pristupe;

ii.

tijela koja predstavljaju lokalne akcijske skupine iz članka 34. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013;

iii.

druge organizacije ili skupine na koje se znatno utjecalo ili je vjerojatno da će se na njih znatno utjecati provedbom Fondova ESI-ja; ponajprije skupine za koje se smatra da su ugrožene zbog diskriminacije i socijalne isključenosti.

2.   Što se tiče programa europske teritorijalne suradnje, države članice u partnerstvo mogu uključiti:

i.

Europsku skupinu za teritorijalnu suradnju koja funkcionira u odgovarajućem području prekograničnog ili transnacionalnog programa;

ii.

nadležna tijela uključena u razvoj ili provedbu makroregionalne strategije ili strategije morskog bazena u programskom području, uključujući koordinatore za prioritetna područja za makroregionalne strategije.

3.   Kada javna tijela, gospodarski i socijalni partneri i tijela koja predstavljaju civilno društvo uspostave krovnu organizaciju, oni mogu imenovati pojedinačnog predstavnika koji će predstavljati stajališta krovne organizacije u partnerstvu.

POGLAVLJE III.

GLAVNA NAČELA I DOBRA PRAKSA POVEZANA S UKLJUČENOŠĆU RELEVANTNIH PARTNERA U PRIPREMU SPORAZUMA O PARTNERSTVU I PROGRAMA

Članak 5.

Savjetovanje s relevantnim partnerima u pripremi Sporazuma o partnerstvu i programa

1.   Kako bi se osiguralo transparentno i učinkovito uključivanje relevantnih partnera, države članice i upravljačka tijela konzultirat će se s njima o procesu i rasporedu pripreme Sporazuma o partnerstvu i programa. Pritom ih u cijelosti obavješćuju o njihovu sadržaju i promjenama sadržaja.

2.   Što se tiče savjetovanja s relevantnim partnerima, države članice u obzir uzimaju potrebu za:

(a)

pravovremenim objavljivanjem relevantnih informacija i jednostavnim pristupom tim informacijama;

(b)

vremenom dovoljnim kako bi partneri analizirali i komentirali ključne pripremne dokumente i nacrt Sporazuma o partnerstvu te nacrte programa;

(c)

dostupnim kanalima putem kojih partneri mogu postavljati pitanja, dostaviti svoje doprinose te putem kojih će biti obaviješteni o načinu na koji se njihovi prijedlozi uzimaju u obzir;

(d)

širenjem rezultata savjetovanja.

3.   Što se tiče programa ruralnog razvoja, države članice u obzir uzimaju ulogu koju nacionalne ruralne mreže uspostavljene u skladu s člankom 54. Uredbe (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5) mogu imati uključivanjem relevantnih partnera.

4.   Ako su uspostavljeni formalni sporazumi između različitih razina vlasti ispod nacionalne razine, države članice u obzir uzimaju sporazume o višerazinskom upravljanju u skladu sa svojim institucionalnim i pravnim okvirom.

Članak 6.

Priprema Sporazuma o partnerstvu

U pripremi Sporazuma o partnerstvu države članice uključuju relevantne partnere u skladu s njihovim institucionalnim i pravnim okvirom, ponajprije povezano s:

(a)

analizom razlika, potrebama razvoja i potencijala rasta u odnosu na tematske ciljeve, uključujući one koje rješavaju odgovarajuće preporuke koje se odnose na pojedinu državu članicu;

(b)

sažetcima prethodnih uvjetovanosti programa i ključnih nalaza svih ex ante evaluacija Sporazuma o partnerstvu poduzetih na inicijativu država članica;

(c)

odabirom tematskih ciljeva, indikativnih alokacija Fondova ESI-ja i njihovih glavnih očekivanih rezultata;

(d)

popisom programa i mehanizama na nacionalnoj i regionalnoj razini kako bi se osigurala međusobna koordinacija Fondova ESI-ja kao i s drugim Unijinim i nacionalnim instrumentima financiranja te s Europskom investicijskom bankom;

(e)

dogovorima za osiguravanje integriranog pristupa za uporabu Fondova ESI-ja za teritorijalni razvoj gradskih, ruralnih, obalnih i ribolovnih područja te područja s određenim teritorijalnim značajkama;

(f)

dogovorima za osiguranje integriranog pristupa za rješavanje specifičnih potreba geografskih područja najugroženijih siromaštvom i ciljnih skupina s najvišim rizikom od diskriminacije ili isključivanja, s posebnim osvrtom na marginalizirane zajednice;

(g)

provedbom horizontalnih načela iz članaka 5., 7. i 8. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

Članak 7.

Informacije o uključenosti relevantnih partnera u Sporazum o partnerstvu

Države članice za Sporazum o partnerstvu osiguravaju barem sljedeće informacije:

(a)

popis partnera uključenih u pripremu Sporazuma o partnerstvu;

(b)

poduzete radnje kojima se osigurava aktivno sudjelovanje partnera, uključujući radnje poduzete u vezi s pristupačnošću, ponajprije za osobe s invaliditetom;

(c)

uloge partnera u pripremi Sporazuma o partnerstvu;

(d)

rezultat savjetovanja s partnerima i opis dodane vrijednosti u pripremi Sporazuma o partnerstvu.

Članak 8.

Priprema programa

U pripremi programa države članice uključuju relevantne partnere u skladu s njihovim institucionalnim i pravnim okvirom, ponajprije povezano s:

(a)

analizom i identifikacijom potreba;

(b)

definicijom ili odabirom prioriteta i povezanih specifičnih ciljeva;

(c)

dodjeljivanjem sredstava;

(d)

definicijom posebnih pokazatelja programa;

(e)

provedbom horizontalnih načela iz članaka 7. i 8. Uredbe (EU) br. 1303/2013;

(f)

sastavom odbora za praćenje.

Članak 9.

Informacije o uključenosti relevantnih partnera u programe

Države članice za programe osiguravaju barem sljedeće informacije:

(a)

poduzete radnje kojima se uključuju relevantni partneri u pripremi programa i njihovih dopuna;

(b)

planirane radnje kojima se osigurava sudjelovanje partnera u provedbi programa.

POGLAVLJE IV.

DOBRA PRAKSA U VEZI S FORMULIRANJEM PRAVILA ČLANSTVA I INTERNIH POSTUPAKA ODBORA ZA PRAĆENJE

Članak 10.

Pravila članstva odbora za praćenje

1.   Pri formuliranju pravila članstva odbora za praćenje države članice u obzir uzimaju uključenost partnera uključenih u pripremu programa te im je cilj poticati jednakost muškaraca i žena te nediskriminaciju.

2.   Što se tiče odbora za praćenje programa europske teritorijalne suradnje, partnere mogu predstavljati krovne organizacije na razini Unije ili na transnacionalnoj razini za međuregionalne i transnacionalne programe suradnje. Države članice u pripremu odbora za praćenje mogu uključiti partnere, ponajprije sudjelovanjem u odborima za koordinaciju na nacionalnoj razini organiziranima u državama članicama sudionicama.

Članak 11.

Poslovnik odbora za praćenje

Pri formuliranju poslovnika odbori za praćenje u obzir će uzeti sljedeće elemente:

(a)

glasačka prava članova;

(b)

obavijest o sastancima i prijenosu dokumenata koja, kao opće pravilo, nije dana u roku kraćem od 10 radnih dana;

(c)

dogovore za izdavanje i dostupnost pripremnih dokumenata dostavljenih odborima za praćenje;

(d)

postupak za donošenje, izdavanje i dostupnost zapisnika;

(e)

dogovore za uspostavljanje i aktivnosti radnih skupina pod odborima za praćenje;

(f)

odredbe o sukobu interesa partnera uključenih u praćenje, evaluaciju i poziv na podnošenje prijedloga;

(g)

uvjete, načela i dogovore za pravila nadoknada, mogućnosti izgradnje kapaciteta i uporabe tehničke pomoći.

POGLAVLJE V.

GLAVNA NAČELA I DOBRA PRAKSA POVEZANI S UKLJUČIVANJEM RELEVANTNIH PARTNERA U PRIPREMU POZIVA NA DOSTAVU PRIJEDLOGA, IZVJEŠĆA O NAPRETKU TE U VEZI S PRAĆENJEM I EVALUACIJOM PROGRAMA

Članak 12.

Obveze povezane sa zaštitom podataka, povjerljivošću i sukobom interesa

Države članice osiguravaju da su partneri uključeni u pripremu poziva na dostavu prijedloga, izvješća o napretku te u praćenje i evaluaciju programa svjesni svojih obveza povezanih sa zaštitom podataka, povjerljivošću i sukobom interesa.

Članak 13.

Uključivanje relevantnih partnera u pripremu poziva na dostavu prijedloga

Upravljačka tijela poduzimaju mjere kojima se izbjegava mogući sukob interesa kada se u pripremu poziva na dostavu prijedloga ili u njihovu ocjenu uključuju relevantni partneri.

Članak 14.

Uključivanje relevantnih partnera u pripremu izvješća o napretku

Države članice uključuju relevantne partnere u pripremi izvješća o napretku provedbe Sporazuma o partnerstvu iz članka 52. Uredbe (EU) br. 1303/2013, ponajprije o ocjeni uloge partnera u provedbi Sporazuma o partnerstvu i pregleda mišljenja partnera danih tijekom savjetovanja, uključujući, prema potrebi, opis načina na koji su mišljenja partnera uzeta u obzir.

Članak 15.

Uključivanje relevantnih partnera u praćenje programa

Upravljačka tijela uključuju partnere, u okviru odbora za praćenje i njihovih radnih skupina, u ocjenu učinkovitosti programa, uključujući zaključke pregleda učinkovitosti, te u pripremu godišnjih izvješća o provedbi programa.

Članak 16.

Uključivanje partnera u evaluaciju programa

1.   Upravljačka tijela uključuju relevantne partnere u evaluaciju programa u okviru odbora za praćenje i, prema potrebi, određenih radnih skupina koje su u tu svrhu uspostavili odbori za praćenje.

2.   Upravljačka tijela za programe Europskog fonda za regionalni razvoj (ERDF), Europskog socijalnog fonda i Kohezijskog fonda savjetovat će partnere o izvješćima u kojima su sažeti rezultati evaluacija izvršenih tijekom programskog razdoblja u skladu s člankom 114. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

POGLAVLJE VI.

OKVIRNA PODRUČJA, TEME I DOBRA PRAKSA U VEZI S UPORABOM FONDOVA ESI-ja ZA JAČANJE INSTITUCIONALNIH SPOSOBNOSTI RELEVANTNIH PARTNERA I ULOGA KOMISIJE U ŠIRENJU DOBRE PRAKSE

Članak 17.

Jačanje institucionalne sposobnosti relevantnih partnera

1.   Upravljačko tijelo ispituje potrebu za iskoristivost tehničke pomoći kako bi se podržalo jačanje institucionalne sposobnosti partnera, ponajprije u vezi s malim lokalnim nadležnim tijelima, gospodarskim i socijalnim partnerima i nevladinim organizacijama kako bi im se pomoglo u uspješnom sudjelovanju u pripremi, provedbi, praćenju i evaluaciji programa.

2.   Potpora iz stavka 1. može biti, među ostalim, u obliku namjenskih radionica, osposobljavanja, struktura koordinacije i umrežavanja ili doprinosa trošku sudjelovanja na sastancima o pripremi, provedbi, praćenju i evaluaciji programa.

3.   Za programe ruralnog razvoja potpora iz stavka 1. može se pružiti kroz nacionalnu ruralnu mrežu uspostavljenu u skladu s člankom 54. Uredbe (EU) br. 1305/2013.

4.   Za programe ESF-a upravljačka tijela u manje razvijenim ili prijelaznim regijama ili u državama članicama koje ispunjavaju uvjete za potporu Kohezijskog fonda osiguravaju da se, prema potrebi, odgovarajući resursi ESF-a dodijele aktivnostima izgradnje kapaciteta socijalnih partnera i nevladinih organizacija uključenih u programe.

5.   Za europsku teritorijalnu suradnju potpora iz stavaka 1. i 2. može uključivati i potporu za partnere za jačanje njihove institucionalne sposobnosti za sudjelovanje u međunarodnim aktivnostima suradnje.

Članak 18.

Uloga Komisije u širenju dobre prakse

1.   Komisija uspostavlja mehanizam suradnje pod nazivom Europska zajednica prakse o partnerstvu koji je zajednički Fondovima ESI-ja te otvoren zainteresiranim državama članicama, upravljačkim tijelima i organizacijama koje predstavljaju partnere na razini Unije.

Europska zajednica prakse o partnerstvu olakšava razmjenu iskustava, izgradnje kapaciteta te širenje relevantnih rezultata.

2.   Komisija na raspolaganje stavlja primjere dobre prakse u vezi s organiziranjem partnerstva.

3.   Razmjena iskustva u vezi s identifikacijom, prijenosom i širenjem dobre prakse te inovativnim pristupima u vezi s provedbom međuregionalnih programa suradnje i radnji u skladu s člankom 2. stavkom 3. točkom (c) Uredbe (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (6) uključuje iskustvo partnerstva u programima suradnje.

POGLAVLJE VII.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 19.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 7. siječnja 2014.

Za Komisiju

Predsjednik

José Manuel BARROSO

(1)  SL L 347, 20.12.2013., str. 320.

(2)  Direktiva Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o provedbi načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo (SL L 180, 19.7.2000., str. 22.).

(3)  Direktiva Vijeća 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga (SL L 373, 21.12.2004., str. 37.).

(4)  Direktiva 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (SL L 204, 26.7.2006., str. 23.).

(5)  Uredba (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (SL L 347, 20.12.2013., str. 487.).

(6)  Uredba (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu ciljevima europske teritorijalne suradnje iz Europskog fonda za regionalni razvoj (SL L 347, 20.12.2013., str. 259.).