15.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 77/1

(1)

Ova Uredba predstavlja jedan od instrumenata kojima se osigurava izravna potpora vanjskim politikama Unije te ona nasljeđuje Uredbu (EZ) br. 1717/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (2) koja je prestala važiti 31. prosinca 2013.

(2)

Očuvanje mira, sprečavanje sukoba, jačanje međunarodne sigurnosti i pružanje pomoći stanovništvu, zemljama i regijama pogođenima prirodnim nepogodama ili nesrećama izazvanima ljudskim djelovanjem nalaze se među glavnim ciljevima vanjskog djelovanja Unije, kako su navedeni, među ostalim, u članku 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). Krize i konflikti koji utječu na zemlje i regije te drugi čimbenici kao što su terorizam, organizirani kriminal, rodno uvjetovano nasilje, klimatske promjene, izazovi u području kibernetičke sigurnosti i prijetnje sigurnosti koje proizlaze iz prirodnih katastrofa predstavljaju rizik za stabilnost i sigurnost. Kako bi se te probleme rješavalo djelotvorno i pravovremeno, potrebna su posebna financijska sredstva i instrumenti financiranja koji mogu nadopunjavati instrumente za humanitarnu pomoć i dugoročnu suradnju.

(3)

Europsko vijeće u svojim je zaključcima od 15. i 16. lipnja 2001. podržalo Program Unije za sprečavanje nasilnih sukoba, naglašavajući političku predanost Unije sprečavanju sukoba kao jednom od glavnih ciljeva vanjskih odnosa Unije i navodeći da instrumenti razvojne suradnje mogu doprinijeti postizanju tog cilja. U zaključcima Vijeća od 20. lipnja 2011. o sprečavanju sukoba ponovljena je važnost tog programa kao valjanog političkog temelja za daljnje djelovanje Unije u području sprečavanja sukoba. U svojim zaključcima od 17. studenoga 2009. Vijeće je podržalo „koncept jačanja kapaciteta EU-a za posredovanje i dijalog”.

(4)

U zaključcima Vijeća od 19. studenoga 2007. o odgovoru EU-a na nestabilne situacije i u zaključcima Vijeća i predstavnika vlada država članica, koji su se sastali u okviru Vijeća, također od 19. studenoga 2007., o sigurnosti i razvoju, naglašeno je da bi se veza između razvoja i sigurnosti trebala poštovati u strategijama i politikama Unije kako bi se doprinijelo koherentnosti politika za razvoj u skladu s člankom 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i općenito koherentnosti vanjskog djelovanja Unije. Konkretno, Vijeće je zaključilo da bi budući rad u području sigurnosti i razvoja trebao uključivati posljedice klimatskih promjena, pitanja okoliša i upravljanja prirodnim resursima te migracija na sigurnost i razvoj.

(5)

Europsko vijeće 12. prosinca 2003. odobrilo je Europsku sigurnosnu strategiju, a 11. prosinca 2008. zajedničku analizu izvješća o njezinoj provedbi. U svojoj komunikaciji pod nazivom „Provođenje strategije EU-a za unutarnju sigurnost: Pet koraka prema sigurnijoj Europi” Komisija je također navela važnost suradnje s trećim zemljama i regionalnim organizacijama, posebno u svrhu borbe protiv višestrukih prijetnji poput trgovanja ljudima i drogom te terorizma.

(6)

U svojoj komunikaciji pod nazivom „Ususret odgovoru EU-a na nestabilne situacije – zauzimanje za održivi razvoj, stabilnost i mir u teškim uvjetima” Komisija je prepoznala ključni doprinos Unije promicanju mira i sigurnosti postupanjem u odnosu na izraze nasilja i temeljne uzroke nesigurnosti i nasilnih sukoba. Ova bi Uredba trebala doprinijeti postizanju tih ciljeva.

(7)

Vijeće je 8. prosinca 2008. odobrilo sveobuhvatni pristup provedbi rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1325 (2000) i 1820 (2008) o ženama, miru i sigurnosti od strane Unije, prepoznajući bliske poveznice među pitanjima mira, sigurnosti, razvoja i ravnopravnosti spolova. Unija stalno poziva na potpunu provedbu programa o ženama, miru i sigurnosti kako je utvrđen u relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, a posebno na potrebu za suzbijanjem nasilja nad ženama u konfliktnim situacijama i promicanjem sudjelovanja žena u izgradnji mira.

(8)

U Strateškom okviru i akcijskom planu EU-a za ljudska prava i demokraciju, koje je Vijeće donijelo 25. lipnja 2012., poziva se na razvoj operativnih smjernica kako bi se osiguralo da se prilikom osmišljavanja i provedbe mjera pomoći u borbi protiv terorizma uzimaju u obzir ljudska prava i ističe se da su iskorjenjivanje mučenja i drugog okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja te poštovanje zahtjeva u vezi s pravičnim postupkom (uključujući pretpostavku nedužnosti, pravo na pošteno suđenje i prava na obranu) prioritet Unije u provedbi ljudskih prava.

(9)

Demokracija i ljudska prava stavljeni su u prvi plan odnosa Unije s trećim zemljama i trebali bi se stoga smatrati načelima u okviru ove Uredbe.

(10)

Europsko vijeće je u Izjavi od 25. ožujka 2004. o borbi protiv terorizma pozvalo na uključivanje protuterorističkih ciljeva u programe vanjske pomoći. Protuterorističkim strategijom Europske unije, koju je Vijeće donijelo 30. studenoga 2005., pozvalo se na pojačanu suradnju u području borbe protiv terorizma s trećim zemljama i Ujedinjenim narodima. U zaključcima Vijeća od 23. svibnja 2011. o jačanju veza između unutarnjih i vanjskih aspekata borbe protiv terorizma pozvalo se na jačanje kapaciteta nadležnih tijela uključenih u borbu protiv terorizma u trećim zemljama u strateškom programiranju Instrumenta za stabilnost uspostavljenog Uredbom (EZ) br. 1717/2006.

(11)

Uredba (EZ) br. 1717/2006 donesena je kako bi se Uniji omogućilo davanje dosljednog i integriranog odgovora na postojeće i nove krizne situacije, postupanje u odnosu na posebne globalne i transregionalne prijetnje sigurnosti i jačanje pripravnosti za krizu. Cilj je ove Uredbe uvođenje revidiranog instrumenta, nastavljajući se na iskustva stečena na temelju Uredbe (EZ) br. 1717/2006, kako bi se poboljšale učinkovitost i koherentnost djelovanja Unije u područjima odgovora na krizu, sprečavanja sukoba, izgradnje mira i pripravnosti za krizu te kod postupanja u odnosu na prijetnje i izazove sigurnosti.

(12)

Mjere donesene na temelju ove Uredbe trebale bi težiti ispunjavanju ciljeva članka 21. UEU-a i članaka 208. i 212. UFEU-a. One mogu nadopunjavati mjere koje Unija donese u svrhu ostvarenja ciljeva zajedničke vanjske i sigurnosne politike u okviru glave V. UEU-a i mjere donesene u okviru dijela petog UFEU-a te bi trebale biti usklađene s njima. Vijeće i Komisija trebali bi surađivati kako bi osigurali tu usklađenost, u skladu sa svojim ovlastima.

(13)

Ova Uredba trebala bi biti usklađena s odredbama o organizaciji i funkcioniranju Europske službe za vanjsko djelovanje („ESVD”), kako su uspostavljeni Odlukom Vijeća 2010/427/EU (3). U Izjavi Visokog predstavnika iz 2010. o političkoj odgovornosti potvrđena su načela dijaloga i savjetovanja s Europskim parlamentom te pružanja informacija Europskom parlamentu i njegova izvješćivanja.

(14)

Komisija odnosno ESVD trebali bi redovito i često izmjenjivati stajališta i informacije s Europskim parlamentom. Nadalje, u skladu s relevantnim međuinstitucionalnim sporazumima o tom pitanju, Europskom parlamentu treba omogućiti pristup dokumentima kako bi se pravo nadzora na temelju Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (4) ostvarivalo na temelju informacija.

(15)

Zajednička pravila i postupci za provedbu instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja utvrđeni su u Uredbi (EU) br. 231/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (5).

(16)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi s programiranjem i provedbenim mjerama. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

(17)

Uzimajući u obzir prirodu tih provedbenih akata, posebno njihovu usmjerenost prema politikama i proračunske posljedice, za njihovo bi se donošenje u načelu trebao koristiti postupak ispitivanja, osim u slučaju mjera manjeg financijskog opsega.

(18)

Komisija bi trebala donijeti odmah primjenjive provedbene akte kada, u valjano utemeljenim slučajevima u kojima postoji potreba za brzim odgovorom Unije, to zahtijevaju krajnje hitni razlozi.

(19)

Unija bi trebala tražiti najučinkovitiji način korištenja dostupnih resursa kako bi optimizirala učinak svojeg vanjskog djelovanja. To bi se trebalo postići putem koherentnosti i komplementarnosti između instrumenata Unije za vanjsko djelovanje te stvaranjem sinergija između ovog instrumenta, drugih instrumenata Unije za financiranje vanjskog djelovanja i drugih politika Unije. To bi nadalje trebalo imati za posljedicu uzajamno jačanje programa izrađenih na temelju instrumenata za financiranje vanjskog djelovanja.

(20)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(21)

Ovom se Uredbom utvrđuje financijska omotnica za njezino razdoblje primjene, koja treba predstavljati primarni referentni iznos, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (6), za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(22)

Primjereno je uskladiti razdoblje primjene ove Uredbe s razdobljem primjene Uredbe Vijeća (EU) br. 1311/2013 (7). Ova bi se Uredba stoga trebala primjenjivati od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.,

(a)

u kriznim situacijama ili situacijama krize u nastajanju, brzo doprinijeti stabilnosti pružajući učinkovit odgovor osmišljen radi pomaganja u očuvanju, uspostavljanju ili ponovnom uspostavljanju uvjeta ključnih za pravilnu provedbu vanjskih politika i djelovanja Unije u skladu s člankom 21. UEU-a;

(b)

doprinijeti sprečavanju sukoba i osiguravanju kapaciteta i pripravnosti za rješavanje situacija prije i poslije krize i izgradnju mira; i

(c)

postupati u odnosu na specifične globalne i transregionalne prijetnje miru, međunarodnoj sigurnosti i stabilnosti.

(a)

promicanje demokracije i dobrog upravljanja;

(b)

ljudska prava i humanitarno pravo, uključujući prava djece i prava autohtonih naroda;

(c)

nediskriminacija;

(d)

ravnopravnost spolova i osnaživanje žena;

(e)

sprečavanje sukoba; i

(f)

klimatske promjene.

(a)

situaciju hitnosti, kriznu situaciju ili situaciju krize u nastajanju;

(b)

situaciju koja predstavlja prijetnju demokraciji, javnom poretku, zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda ili sigurnosti i zaštiti pojedinaca, a posebno onih koji su izloženi rodno uvjetovanom nasilju u situacijama nestabilnosti; ili

(c)

situaciju koja prijeti eskaliranjem u oružani sukob ili ozbiljnom destabilizacijom dotične treće zemlje ili zemalja.

(a)

potporu, putem osiguravanja tehničke i logističke pomoći, naporima koje poduzimaju međunarodne i regionalne organizacije te državni akteri i akteri civilnog društva u promicanju jačanja povjerenja, posredovanja, dijaloga i pomirbe;

(b)

potporu provedbi rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda o ženama, miru i sigurnosti, a posebno u nestabilnim zemljama te zemljama u kojima se odvijaju sukobi i zemljama koje se oporavljaju od sukoba;

(c)

potporu uspostavi i funkcioniranju privremenih uprava koje su dobile mandat u skladu s međunarodnim pravom;

(d)

potporu razvoju demokratskih, pluralističkih državnih institucija, uključujući mjere jačanja uloge žena u tim institucijama, učinkovitoj civilnoj upravi i civilnom nadzoru sigurnosnog sustava kao i mjerama za jačanje kapaciteta tijela kaznenog progona i pravosudnih tijela uključenih u borbu protiv terorizma, organiziranog kriminala i svih oblika nezakonite trgovine;

(e)

potporu međunarodnim kaznenim sudovima i ad hoc nacionalnim sudovima, povjerenstvima za istinu i pomirbu, mehanizmima za pravno rješavanje zahtjeva u vezi s ljudskim pravima te utvrđivanje imovinskih prava i odlučivanje o njima, koji su uspostavljeni u skladu s međunarodnim standardima u području ljudskih prava i vladavine prava;

(f)

potporu mjerama potrebnima za početak oporavka i obnove ključnih infrastrukturnih, stambenih i javnih objekata te gospodarskih sredstava i bitnih proizvodnih kapaciteta, kao i drugim mjerama za ponovno pokretanje gospodarskih aktivnosti, stvaranje radnih mjesta i uspostavljanje minimalnih uvjeta potrebnih za održivi društveni razvitak;

(g)

potporu civilnim mjerama koje se odnose na demobilizaciju i reintegraciju bivših boraca i njihovih obitelji u civilno društvo i prema potrebi njihovu repatrijaciju, kao i mjerama kojima se rješavaju problemi maloljetnih vojnika i žena boraca;

(h)

potporu mjerama za ublažavanje socijalnih učinaka koji proizlaze iz preustroja oružanih snaga;

(i)

potporu mjerama za rješavanje problema, unutar okvira politika suradnje Unije i njihovih ciljeva, socioekonomskog učinka protupješačkih mina, neeksplodiranih ubojnih sredstava i eksplozivnih ostataka rata na civilno stanovništvo. Aktivnosti financirane na temelju ove Uredbe mogu, između ostalog, obuhvaćati obrazovanje o opasnosti, otkrivanje i čišćenje mina te s tim u vezi uništavanje nagomilanih zaliha;

(j)

potporu mjerama suzbijanja, unutar okvira politika suradnje Unije i njihovih ciljeva, nezakonite uporabe i pristupa vatrenom, malokalibarskom i lakom oružju;

(k)

potporu mjerama kojima se osigurava primjereno ostvarivanje posebnih potreba žena i djece u kriznim i konfliktnim situacijama, uključujući njihovu izloženost rodno uvjetovanom nasilju;

(l)

potporu rehabilitaciji i reintegraciji žrtava oružanih sukoba, uključujući mjere kojima se odgovara na posebne potrebe žena i djece;

(m)

potporu mjerama kojima se promiče i brani poštovanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, demokracije i vladavine prava te s time povezanih međunarodnih instrumenata;

(n)

potporu socioekonomskim mjerama koje promiču pravedan pristup i transparentno upravljanje prirodnim resursima u kriznim situacijama ili situacijama krize u nastajanju, uključujući izgradnju mira;

(o)

potporu mjerama za rješavanje potencijalnog učinka iznenadnih kretanja stanovništva od važnosti za političku i sigurnosnu situaciju, uključujući mjere kojima se odgovara na potrebe zajednica domaćina u kriznim situacijama ili situacijama krize u nastajanju, uključujući izgradnju mira;

(p)

potporu mjerama kojima se promiče razvoj i organiziranje civilnog društva i njegovo sudjelovanje u političkim procesima, uključujući mjere za jačanje uloge žena u takvim procesima, kao i mjere kojima se promiču neovisnost, pluralizam i profesionalizam medija;

(q)

potporu mjerama kojima se odgovara na prirodne katastrofe i katastrofe izazvane ljudskim djelovanjem koje predstavljaju prijetnju stabilnosti i na prijetnje javnom zdravlju u vezi s pandemijama, i to u nedostatku humanitarne pomoći Unije i pomoći Unije u području civilne zaštite ili kao nadopuna takvoj pomoći.

(a)

obuhvaćene su općim područjem primjene ove Uredbe i posebnim ciljevima navedenima u članku 1. stavku 4. točki (a);

(b)

imaju trajanje ograničeno na razdoblje utvrđeno u članku 7. stavku 2.;

(c)

u uobičajenim bi okolnostima ispunjavale uvjete predviđene drugim instrumentima Unije za vanjsku pomoć ili drugim sastavnicama ove Uredbe, ali bi ih, zbog potrebe za brzim odgovorom na situaciju, trebalo poduzimati kao mjere u slučaju krize ili krize u nastajanju.

(a)

promicanju ranog upozoravanja i analize rizika u pogledu sukoba u donošenju i provedbi politika;

(b)

olakšavanju i jačanju kapaciteta u okviru izgradnje povjerenja, posredovanja, dijaloga i pomirbe, uz posvećivanje posebne pažnje napetostima između zajednica;

(c)

jačanju kapaciteta za sudjelovanje i angažiranje u civilnim stabilizacijskim misijama;

(d)

poboljšanju oporavka nakon sukoba i oporavka nakon katastrofa relevantnih za političku i sigurnosnu situaciju;

(e)

suzbijanju upotrebe prirodnih resursa za financiranje sukoba i podupiranju poštovanja inicijativa, kao što je postupak certificiranja procesa Kimberley, od strane dionika, posebno što se tiče provedbe učinkovitog domaćeg nadzora proizvodnje prirodnih resursa i trgovine njima.

(a)

uključuju prijenos stručnog znanja, razmjenu informacija i najbolje prakse, procjenu rizika ili prijetnje, istraživanje i analizu, sustave ranog upozoravanja, osposobljavanje i pružanje usluga;

(b)

doprinose daljnjem razvoju strukturnog dijaloga o problematici izgradnje mira;

(c)

mogu uključivati tehničku i financijsku pomoć za provedbu mjera potpore izgradnji mira i izgradnji države.

(a)

prijetnje javnom poretku, sigurnosti i zaštiti pojedinaca, ključnoj infrastrukturi i javnom zdravlju;

(b)

ublažavanje rizika i pripravnost na rizike, prouzročene namjerno, nastale slučajno ili prirodnim putem, u vezi s kemijskim, biološkim, radiološkim i nuklearnim materijalima ili agensima.

(a)

jačanje kapaciteta tijela kaznenog progona te pravosudnih tijela i civilnih tijela uključenih u borbu protiv terorizma, organiziranog kriminala, uključujući kibernetički kriminal, i svih oblika nezakonite trgovine kao i u djelotvornu kontrolu nezakonite trgovine i provoza;

(b)

postupanje u odnosu na prijetnje ključnoj infrastrukturi, što može uključivati međunarodni prijevoz, uključujući putnički i teretni promet, energetske djelatnosti i distribuciju energije te elektroničke informacijske i komunikacijske mreže. Kod takvih mjera poseban naglasak stavlja se na transregionalnu suradnju i provedbu međunarodnih standarda u područjima svjesnosti o rizicima, analize ranjivosti, pripravnosti u hitnim situacijama, uzbune i upravljanja posljedicama;

(c)

osiguravanje odgovarajućeg odgovora na velike prijetnje javnom zdravlju, uključujući nagle epidemije s mogućim transnacionalnim učinkom;

(d)

postupanje u odnosu na globalne i transregionalne učinke klimatskih promjena koji mogu imati destabilizirajući učinak na mir i sigurnost.

(a)

prednost se daje transregionalnoj suradnji koja uključuje dvije ili više trećih zemalja koje su pokazale jasnu političku volju za rješavanje problema koji nastaju. Suradnja u borbi protiv terorizma može se ostvarivati i s pojedinim zemljama, regijama ili međunarodnim, regionalnim i podregionalnim organizacijama;

(b)

one stavljaju poseban naglasak na dobro upravljanje te su u skladu s međunarodnim pravom;

(c)

s obzirom na pomoć tijelima uključenima u borbu protiv terorizma, prednost se daje mjerama potpore koje se odnose na razvoj i jačanje zakonodavstva koje se odnosi na suzbijanje terorizma, provedbu i praksu u području financijskog, carinskog i imigracijskog prava, razvoj postupaka kaznenog progona koji su usklađeni s najvišim međunarodnim standardima i koji su u skladu s međunarodnim pravom, jačanje mehanizama demokratske kontrole i institucionalnog nadzora te sprečavanje nasilnog radikalizma;

(d)

s obzirom na pomoć koja se odnosi na problem droga, dužna pozornost posvećuje se međunarodnoj suradnji usmjerenoj promicanju najbolje prakse u vezi sa smanjenjem potražnje, proizvodnje i štetnih učinaka.

(a)

promicanje aktivnosti civilnog istraživanja kao alternative istraživanju u vezi s obranom;

(b)

jačanje sigurnosne prakse koja se odnosi na civilne objekte gdje se pohranjuju osjetljivi kemijski, biološki, radiološki i nuklearni materijali i agensi ili se njima rukuje u sklopu civilnih istraživačkih programa;

(c)

podupiranje, unutar okvira politika suradnje Unije i njihovih ciljeva, uspostave civilne infrastrukture i relevantnih civilnih studija potrebnih za demontiranje, popravak ili prenamjenu postrojenja i lokacija u vezi s oružjem koji više ne pripadaju programu obrane;

(d)

jačanje kapaciteta nadležnih civilnih tijela uključenih u razvoj i izvršavanje učinkovite kontrole nad nezakonitim trgovanjem kemijskim, biološkim, radiološkim i nuklearnim materijalima ili agensima (uključujući opremu za njihovu proizvodnju ili isporuku);

(e)

razvijanje pravnog okvira i institucionalnih kapaciteta za uspostavu i provođenje učinkovite kontrole izvoza robe s dvojnom namjenom, uključujući mjere regionalne suradnje;

(f)

razvijanje učinkovite civilne pripravnosti za katastrofe, planiranja u hitnim situacijama, odgovora na krize i kapaciteta provođenja mjera čišćenja.

(a)

izvanrednih mjera pomoći i programa privremenog odgovora kako je navedeno u članku 7.;

(b)

tematskih strateških dokumenata i višegodišnjih okvirnih programa kako je navedeno u članku 8.;

(c)

godišnjih programa djelovanja, pojedinačnih mjera i posebnih mjera;

(d)

mjera potpore.

(a)

najmanje 70 postotnih bodova financijske omotnice namijenjeno je mjerama obuhvaćenima člankom 3.; i

(b)

devet postotnih bodova financijske omotnice namijenjeno je mjerama obuhvaćenima člankom 4.