9.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 136/1

(1)

Glavni je cilj politike razvojne suradnje smanjenje i dugoročno iskorjenjivanje siromaštva, kako je utvrđeno u članku 21. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članku 208. Ugovora o financiranju Europske unije. Borbom protiv globalnog siromaštva pomaže se izgradnji postojanijeg, mirnijeg, naprednijeg i pravednijeg svijeta odražavajući međuovisnost bogatijih i siromašnijih zemalja.

(2)

Kako je navedeno u rezoluciji Europskog parlamenta od 23. listopada 2012. naslovljenoj „Plan za promjenu: budućnost razvojne politike EU-a”, razvojna suradnja također se sastoji od promicanja ljudskog razvoja i ostvarenja ljudskih bića u svim pogledima, uključujući kulturnu dimenziju.

(3)

Unija pruža pomoć za razvojnu suradnju od 1957. godine i sada je najveći donator službene razvojne pomoći u svijetu.

(4)

Ugovorom iz Lisabona razvojna je politika čvrsto ugrađena u vanjsko djelovanje Unije kao podrška interesu Unije za stabilan i prosperitetan svijet. Razvojnom se politikom također pomaže u rješavanju drugih globalnih izazova i doprinosi strategiji Europa 2020., utvrđenoj u Komunikaciji Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenoj „Europa 2020., strategija za pametan, održiv i uključiv rast”.

(5)

Unija ima vodeću ulogu u oblikovanju i provedbi ideje o usklađenosti politika za razvoj, kojoj je cilj jačanje sinergija između politika koje se ne odnose na pomoć i razvojnih ciljeva, kako bi osigurala da se politikama Unije podupiru razvojne potrebe zemalja u razvoju ili da barem nisu u suprotnosti s ciljem iskorjenjivanja siromaštva.

(6)

Međunarodna zajednica obvezala se 2000. godine poduzeti konkretne korake do 2015. godine u borbi protiv siromaštva donošenjem milenijskih razvojnih ciljeva, koje su prihvatile Unija i države članice.

(7)

Zajedničkom izjavom Vijeća i predstavnika vlada država članica koji su se sastali u okviru Vijeća, Europskog parlamenta i Komisije o razvojnoj politici Europske unije: „Europski konsenzus” (3), koji je i dalje najsveobuhvatniji temelj za razvojnu suradnju Unije, Uniju se poziva da pomogne ojačati ulogu država članica kao novih donatora.

(8)

Svijet je doživio velike promjene tijekom proteklih godina, uključujući velike pomake u globalnoj gospodarskoj i političkoj ravnoteži. Na globalnoj sceni pojavili su se novi subjekti, uključujući privatne i druge nevladine sudionike. Dok većina svjetskog bruto domaćeg proizvoda dolazi iz razvijenih i rastućih gospodarstava, ova potonja sada su postala glavni pokretači globalnog rasta i već imaju znatan utjecaj na svjetsko gospodarstvo.

(9)

Trajna potpora za razvojnu suradnju od ključne je važnosti u svijetu koji se brzo mijenja. Oko 1,3 milijarde ljudi i dalje živi u krajnjem dohodovnom siromaštvu, a potrebe za ljudski razvoj brojnih drugih još nisu zadovoljene. Nejednakosti unutar zemalja povećale su se u većini dijelova svijeta. Prirodni okoliš pod rastućim je pritiskom, a zemlje u razvoju posebno su teško pogođene učincima klimatskih promjena. Ti su izazovi univerzalni i međusobno povezani te ih trebaju rješavati sve zemlje zajedničkim djelovanjem.

(10)

Započete su rasprave o okviru nakon 2015. godine: nastavno na komunikaciju Komisije od 13. listopada 2011. naslovljenu „Povećavanje utjecaja razvojne politike EU-a: Plan za promjenu” i Zaključke Vijeća od 14. svibnja 2012. o Planu za promjenu, koji su već rezultirali važnim preusmjeravanjem razvojnih politika Unije, Komisija je iznijela svoje poglede u svojoj komunikaciji od 27. veljače 2013. naslovljenoj „Dostojan život za sve, okončanje siromaštva i pružanje održive budućnosti svijetu”, a u svojim zaključcima od 25. lipnja 2013. Vijeće je usvojilo „Sveobuhvatni program za razdoblje nakon 2015.”, s ciljem rješavanja nedostataka trenutačnog razvojnog okvira i utvrđivanja zajedničkog pristupa objedinjavanju pitanja iskorjenjivanja siromaštva i održivosti u jednom sveobuhvatnom međunarodnom okviru.

(11)

Godina 2015. trebala bi biti znakovita i ključna, kao posljednja godina za ostvarivanje zajednički dogovorenih milenijskih razvojnih ciljeva, nudeći stoga jedinstvenu priliku da se razmotre preuzete međunarodne obveze. Godina 2015. bit će i godina u kojoj treba donijeti važne međunarodne odluke o razvojnom okviru koji treba zamijeniti okvir milenijskih razvojnih ciljeva u predstojećim desetljećima.

(12)

Godina 2015. prikladna je godina za predstavljanje rezultata razvojne politike Unije nakon provedbe načela utvrđenih u komunikaciji Komisije o Planu za promjenu.

(13)

Godina 2015. također će biti godina tijekom koje će se održati važna međunarodna događanja u državama članicama, kao što je svjetska izložba „Nahraniti planet – Energija za život” u Milanu, kojom će se pružiti posebna prilika za raspravu o globalnim razvojnim politikama i provođenje aktivnosti širokog osvješćivanja javnosti o održivom razvoju i povezanim pitanjima.

(14)

U svojoj rezoluciji o Planu za promjenu Europski parlament pozvao je Komisiju da 2015. proglasi Europskom godinom za razvoj, izražavajući nadu da će to povećati prepoznatljivost razvojne suradnje.

(15)

Godina 2015. trebala bi stoga biti proglašenom Europskom godinom za razvoj („Europska godina”) kako bi se pružila pravovremena prilika za podizanje svijesti opće javnosti o trenutačnom usmjerenju razvojne politike Unije. Potrebne su informacije o načinu na koji Unija, koja je otvorena prema vani, može pomoći osigurati globalnu održivost. To uključuje podizanje svijesti o globalnoj međuovisnosti i pokazuje da je razvoj više od same pomoći.

(16)

Ključ za uspješan učinak djelovanja Unije u području razvoja stupanj je u kojem ono uživa široku podršku među stanovništvom i političku podršku i u kojem se njime pruža dokaz učinkovitog i djelotvornog iskorištavanja javnih sredstava za postizanje rezultata u području razvoja. Europska godina stoga bi trebala djelovati kao katalizator za podizanje svijesti, među ostalim javnom političkom raspravom i obrazovanjem o razvoju, davanje zamaha i razmjenu najboljih praksi između država članica, lokalnih i regionalnih tijela, civilnog društva, privatnog sektora, socijalnih partnera i međunarodnih institucija i organizacija koje se bave pitanjima razvoja. Njome bi se trebalo pomoći usmjeravanju političke pažnje i mobiliziranju svih uključenih radi pokretanja i promicanja daljnjeg djelovanja i inicijativa na razini Unije i država članica u suradnji s korisnicima razvojne pomoći i njihovim predstavnicima.

(17)

Zahvaljujući Europskoj godini trebala bi se povećati svijest o svim oblicima spolne diskriminacije kojoj su izložene žene i djevojke u raznim regijama, posebno kad je riječ o pristupu obrazovanju, poslu i zdravstvenom sustavu te o prisilnom braku, seksualnom iskorištavanju, genitalnom sakaćenju i drugim nedjelima.

(18)

Posebno izvješće Eurobarometra 392 naslovljeno „Globalna solidarnost: Europljani i razvojna pomoć”, objavljeno u listopadu 2012., pokazalo je da 85 % građana Unije podržava pomoć stanovnicima u partnerskim zemljama. Kako je navedeno u tom izvještaju, usprkos trenutačnoj gospodarskoj klimi, više od šest od deset građana smatra da bi pomoć stanovnicima u partnerskim zemljama trebalo povećati. To je izvješće istodobno jasno pokazalo nedostatak znanja o razvojnoj suradnji Unije, što zahtijeva bolju komunikaciju.

(19)

Učinkovita suradnja među svim partnerima koji pridonose na razini Unije, nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini temeljni je preduvjet za učinkovitu Europsku godinu. Lokalni i regionalni partneri u ovom slučaju imaju posebnu ulogu u promicanju razvojne politike Unije.

(20)

Različiti nacionalni socijalno-ekonomski i kulturni konteksti i osjetljiva pitanja pozivaju na decentralizaciju određenih aktivnosti Europske godine na nacionalnu razinu, u skladu s člankom 58. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012. Europskog parlamenta i Vijeća (4). Međutim, utvrđivanje prioriteta politike na nacionalnoj razini trebalo bi koordinirati s Komisijom s ciljem jamčenja dosljednosti sa strateškim ciljevima Europske godine. Za ostvarivanje sinergija i uspješnost Europske godine najveću važnost ima bliska suradnja između Komisije i država članica u njihovim aktivnostima.

(21)

Uz države članice, sudjelovanje u aktivnostima koje se trebaju financirati u okviru Europske godine trebalo bi biti otvoreno za zemlje kandidatkinje korisnice pretpristupne strategije, u skladu s općim načelima i općim uvjetima sudjelovanja tih zemalja u programima Unije, uspostavljenima u odgovarajućim okvirnim sporazumima i odlukama Vijeća za pridruživanje. Trebalo bi poticati koordinaciju s nacionalnim mjerama, posebno s nacionalnim programima za obrazovanje i podizanje svijesti o razvoju (DEAR). Svaka država članica trebala bi imati pravo odlučiti u kojoj će mjeri i na koji način sudjelovati u Europskoj godini.

(22)

Trebalo bi osigurati dosljednost i komplementarnost s ostalim zakonodavstvom i djelovanjima Unije, posebno s Instrumentom za razvojnu suradnju uspostavljenim Uredbom (EU) br. 233/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (5), uključujući program DEAR, Europskim fondom za razvoj, Europskim instrumentom za susjedstvo uspostavljenim Uredbom (EU) br. 232/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (6) i drugim instrumentima Unije za financiranje vanjskog djelovanja kada se odnose na razvojnu politiku.

(23)

Financijske interese Unije trebalo bi štititi proporcionalnim mjerama tijekom cijelog ciklusa rashoda, uključujući sprječavanje, otkrivanje i istraživanje nepravilnosti, povrat izgubljenih, neopravdano uplaćenih i nepravilno upotrijebljenih sredstava te, prema potrebi, administrativne i financijske sankcije u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.

(24)

Radi optimizacije djelotvornosti i učinkovitosti aktivnosti predviđenih za Europsku godinu važno je provesti niz pripremnih djelovanja u 2014. godini.

(25)

Komisija je već poduzela razne mjere za promicanje razvojnih politika i informiranje građana Unije o svojoj razvojnoj suradnji. Te postojeće mjere trebalo bi koristiti što je više moguće za Europsku godinu.

(26)

Primarna odgovornost za podizanje svijesti građana o razvojnim pitanjima i dalje je na državama članicama. Djelovanje na razini Unije upotpunjuje i nadopunjuje djelovanja na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, kako je naglašeno u političkoj deklaraciji koju su 22. listopada 2008. potpisali Europski parlament, Vijeće i Komisija, naslovljenoj „Partnerstvo za komuniciranje o Europi”.

(27)

S obzirom na to da ciljeve ove Odluke zbog potrebe za multilateralnim partnerstvima, transnacionalnom razmjenom informacija te podizanjem svijesti i širenjem dobre prakse u cijeloj Uniji ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega Europske godine oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Odluka ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

(a)

informirati građane Unije o razvojnoj suradnji Unije i država članica, naglašavajući rezultate koje je Unija, djelujući zajedno s državama članicama, ostvarila kao globalni sudionik i koje će nadalje postizati u skladu s posljednjim raspravama o sveobuhvatnom okviru nakon 2015.;

(b)

potaknuti izravno sudjelovanje građana Unije i dionika u razvojnoj suradnji, uključujući oblikovanje i provedbu politike, te njihovo kritičko razmišljanje i aktivno zanimanje u pogledu toga; i

(c)

podići svijest o prednostima razvojne suradnje Unije ne samo za korisnike razvojne pomoći Unije, već i za građane Unije, postići šire razumijevanje usklađenosti politika za razvoj te poticati osjećaj zajedničke odgovornosti, solidarnosti i mogućnosti među građanima u Europi i zemljama u razvoju u svijetu koji se mijenja i sve je više međuovisan.

(a)

komunikacijske kampanje kojima se šire ključne poruke namijenjene općoj javnosti i pojedinačnim publikama, posebno mladim ljudima i drugim ključnim ciljnim skupinama, između ostalog preko društvenih medija;

(b)

organizacija konferencija, događaja i inicijativa sa svim relevantnim dionicima radi promicanja aktivnog sudjelovanja i rasprave te podizanja svijesti na svim razinama;

(c)

konkretne mjere u državama članicama namijenjene promicanju ciljeva Europske godine, posebno obrazovanjem o razvoju, razmjenom informacija i iskustava te dobre prakse među nacionalnim, regionalnim ili lokalnim upravama i drugim organizacijama; i

(d)

provođenje studija i istraživanja i širenje njihovih rezultata.