24.12.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 352/9

(1)

Državno financiranje koje ispunjava kriterije iz članka 107. stavka 1. Ugovora predstavlja državnu potporu te se na temelju članka 108. stavka 3. Ugovora mora prijaviti Komisiji. Međutim, u skladu s člankom 109. Ugovora Vijeće može odrediti kategorije potpora koje se izuzimaju od te obveze prijave. U skladu s člankom 108. stavkom 4. Ugovora Komisija može donijeti uredbe koje se odnose na te kategorije državnih potpora. Na temelju Uredbe (EZ) br. 994/98, Vijeće je u skladu s člankom 109. Ugovora odlučilo da se potpore de minimis mogu smatrati takvom kategorijom. Na temelju toga smatra se da potpore de minimis dodijeljene jednom poduzetniku u određenom razdoblju koje ne premašuju određen utvrđeni iznos ne ispunjavaju sve kriterije iz članka 107. stavka 1. Ugovora te stoga ne podliježu postupku prijave.

(2)

Komisija je u brojnim odlukama pojasnila pojam potpore u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora. Komisija je izložila i svoju politiku koja se odnosi na gornju granicu za potpore de minimis ispod koje se može smatrati da se članak 107. stavak 1. Ugovora ne primjenjuje, prvotno u svojoj obavijesti o pravilu de minimis za državne potpore (3), a zatim u uredbama Komisije (EZ) br. 69/2001 (4) i (EZ) br 1998/2006 (5). S obzirom na posebna pravila koja se primjenjuju u sektoru poljoprivrede i zbog rizika da bi čak i neznatni iznosi potpora mogli ispunjavati kriterije iz članka 107. stavka 1. Ugovora, sektor poljoprivrede ili njegovi dijelovi isključeni su iz područja primjene tih uredaba. Komisija je već donijela niz uredaba u kojima se utvrđuju pravila o potporama de minimis u poljoprivrednom sektoru, od kojih je najnovija Uredba Komisije (EZ) br 1535/2007 (6). S obzirom na iskustvo stečeno u primjeni Uredbe (EZ) br. 1535/2007, primjereno je preispitati neke od uvjeta utvrđenih u toj Uredbi i zamijeniti je.

(3)

U svjetlu iskustva Komisije u primjeni Uredbe (EZ) br. 1535/2007, najveći iznos potpora jednom poduzetniku u razdoblju od tri godine potrebno je povećati na 15 000 EUR, dok se gornja vrijednost na nacionalnoj razini treba povećati na 1 % godišnje vrijednosti proizvodnje. Tim se novim gornjim granicama i dalje osigurava da se za svaku mjeru obuhvaćenu ovom Uredbom može smatrati da ne utječe na trgovinu među državama članicama ili da se njome ne narušava tržišno natjecanje odnosno ne prijeti njegovim narušavanjem.

(4)

Za potrebe pravila o tržišnom natjecanju utvrđenih u Ugovoru poduzetnik je svaki subjekt koji se bavi gospodarskom djelatnošću bez obzira na njegov pravni status ili način financiranja (7). Sud Europske unije odlučio je da se svi subjekti koje kontrolira (na pravnoj ili de facto osnovi) isti subjekt trebaju smatrati jednim poduzetnikom (8). Radi pravne sigurnosti i smanjenja administrativnog opterećenja u ovoj Uredbi treba navesti iscrpan popis jasnih kriterija za utvrđivanje slučajeva kada se dva ili više poduzeća u jednoj državi članici moraju smatrati jednim poduzetnikom. Komisija je iz dobro utvrđenih kriterija za definiranje „povezanih poduzeća” u definiciji malih i srednjih poduzeća (MSP) u Preporuci Komisije 2003/361/EZ (9) i Prilogu I. Uredbi Komisije (EZ) br. 800/2008) (10) odabrala one koji su prikladni za potrebe ove Uredbe. Tijela javne vlasti već su upoznata s tim kriterijima te se oni, s obzirom na područje primjene ove Uredbe, trebaju primjenjivati i na mala i srednja poduzeća i na velike poduzetnike. Tim se kriterijima treba osigurati da se za primjenu pravila de minimis skupina povezanih poduzeća smatra jednim poduzetnikom, ali da se poduzeća koja nemaju nikakve druge međusobne odnose, osim što je svako od njih izravno povezano s istim javnim tijelom ili tijelima, ne smatraju međusobno povezanima. Tako se uzima u obzir posebno stanje poduzeća koja nadzire isto javno tijelo ili tijela, koja mogu imati nezavisno pravo odlučivanja. Isto tako, tim bi se kriterijima trebalo osigurati da se pojedinačni članovi pravne osobe ili skupine fizičkih ili pravnih osoba ne smatraju, samo zbog tog razloga, povezanima ako se nacionalnim pravom predviđa da takvi pojedinačni članovi preuzimaju prava i obveze usporedive s onima pojedinačnih poljoprivrednika koji imaju status upravitelja gospodarstva, posebno u pogledu njihova ekonomskog, socijalnog i poreznog statusa, i ako su ti pojedinačni članovi pridonijeli jačanju poljoprivrednih struktura dotičnih pravnih osoba ili skupina.

(5)

Zbog sličnosti između prerade i stavljanja na tržište poljoprivrednih i nepoljoprivrednih proizvoda, prerada i stavljanje na tržište poljoprivrednih proizvoda obuhvaćeni su područjem primjene Uredbe Komisije (EU) br. 1407/2013 (11).

(6)

Sud Europske unije utvrdio je da, nakon što Unija pravno uredi uspostavu zajedničke organizacije tržišta u određenom sektoru poljoprivrede, države članice imaju obvezu ne provoditi nikakve mjere koje bi takvu organizaciju mogle narušiti ili stvoriti iznimke od nje (12). Zbog tog se razloga ova Uredba ne treba primjenjivati na potpore čiji je iznos utvrđen na temelju cijene ili količine kupljenih proizvoda ili proizvoda stavljenih na tržište. Isto se tako ne bi trebala primjenjivati na poticajne mjere koje su povezane s obvezom da se potpore dijele s primarnim proizvođačima.

(7)

Ova se Uredba ne bi trebala primjenjivati na potpore za izvoz ili potpore koje se uvjetuju uporabom domaćih proizvoda umjesto uvoznih. Ona se posebno ne bi smjela primjenjivati na potpore kojima se financira osnivanje i djelovanje distribucijske mreže u drugim državama članicama ili trećim zemljama. Potpore za troškove sudjelovanja na sajmovima, odnosno troškove studija ili savjetodavnih usluga potrebnih za uvođenje novog ili postojećeg proizvoda na novo tržište u drugoj državi članici ili trećoj zemlji obično ne predstavljaju izvozne potpore.

(8)

Trogodišnje razdoblje koje se uzima u obzir za potrebe ove Uredbe treba se pomicati prema datumu procjene, tako da je za svaku novu dodjelu potpore de minimis potrebno uzeti u obzir ukupan iznos potpora de minimis dodijeljenih u predmetnoj fiskalnoj godini i tijekom prethodne dvije fiskalne godine.

(9)

Ako se poduzetnik bavi primarnom proizvodnjom poljoprivrednih proizvoda i također djeluje u drugim sektorima ili ima druge djelatnosti obuhvaćene područjem primjene Uredbe (EU) br. 1407/2013, odredbe te Uredbe trebaju se primjenjivati na potporu koja se dodjeljuje u vezi s tim drugim sektorima ili djelatnostima, pod uvjetom da predmetna država članica na primjeren način, primjerice razdvajanjem djelatnosti ili troškova, osigura da primarna proizvodnja poljoprivrednih proizvoda ne ostvaruje korist od potpora de minimis koje se dodjeljuju u skladu s tom Uredbom.

(10)

Ako poduzetnik djeluje u primarnoj proizvodnji poljoprivrednih proizvoda, kao i sektoru ribarstva i akvakulture, Uredba Komisije (EZ) br. 875/2007 (13) treba se primjenjivati na potporu koja se dodjeljuje u vezi sa sektorom ribarstva i akvakulture pod uvjetom da predmetna država članica na primjeren način, primjerice razdvajanjem djelatnosti ili troškova, osigura da primarna proizvodnja poljoprivrednih proizvoda ne ostvaruje korist od potpora de minimis koje se dodjeljuju u skladu s tom Uredbom.

(11)

Ovom se Uredbom trebaju utvrditi pravila kako bi se spriječilo izbjegavanje primjene propisa o maksimalnim intenzitetima potpora utvrđenih u posebnim uredbama ili odlukama Komisije. Ona bi trebala sadržavati i jasna pravila o pribrajanju koja se mogu jednostavno primjenjivati.

(12)

Ovom se Uredbom ne isključuje mogućnost da se mjera može ne smatrati državnom potporom u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora iz razloga različitih od onih koji su utvrđeni u ovoj Uredbi, primjerice zato što je mjera u skladu s načelom subjekta u tržišnom gospodarstvu ili zato što mjera ne uključuje prijenos državnih sredstava. Posebice, sredstva koja dodjeljuje Unija i kojima centralizirano upravlja Komisija i koja nisu izravno ili neizravno pod nadzorom države članice ne predstavljaju državne potpore i ne trebaju se uzimati u obzir pri utvrđivanju poštovanja primjenjivih gornjih granica ili gornjih vrijednosti na nacionalnoj razini.

(13)

S ciljem transparentnosti, jednakog tretmana i učinkovitog praćenja, ova se Uredba treba primjenjivati samo na potpore de minimis za koje je moguće unaprijed (ex ante) točno izračunati bruto novčanu protuvrijednost a da pritom nije potrebno provesti procjenu rizika („transparentna potpora”). Takav precizan izračun može se, primjerice, izvršiti za nepovratna sredstva, subvencionirane kamatne stope, ograničene porezne olakšice ili druge instrumente kojima se predviđa gornja granica te tako osigurava da se ne premaši primjenjiva gornja granica. Određivanje gornje granice znači da sve dok točan iznos potpora nije poznat ili još uvijek nije poznat, država članica mora pretpostaviti da je on jednak gornjoj granici kako bi se osiguralo da različite mjere potpore zajedno ne prelaze gornju granicu utvrđenu u ovoj Uredbi te primjenjivati pravila o kumulaciji.

(14)

S ciljem transparentnosti, jednakog postupanja i pravilne primjene gornje granice za potpore de minimis, sve države članice trebale bi primjenjivati isti način izračuna. Kako bi se takav izračun olakšao, potrebno je iznose potpora koje se ne dodjeljuju u gotovini preračunati u njihovu bruto novčanu protuvrijednost. Pri izračunu bruto novčane protuvrijednosti transparentnih vrsta potpora, osim nepovratnih sredstava i potpora koje se isplaćuju u više obroka, zahtijeva se primjena tržišnih kamatnih stopa valjanih u trenutku odobrenja takve potpore. S ciljem jedinstvene, transparentne i jednostavne primjene pravila o državnim potporama, tržišnim kamatnim stopama primjenjivima za potrebe ove Uredbe trebaju se smatrati referentne kamatne stope kako su određene u Komunikaciji Komisije o reviziji metode za utvrđivanje referentnih kamatnih i diskontnih stopa (14).

(15)

Potpore sadržane u zajmovima, uključujući potpore de minimis za rizično financiranje u obliku zajmova, treba smatrati transparentnim potporama de minimis ako je bruto novčana protuvrijednost izračunana na temelju tržišnih kamatnih stopa na snazi u trenutku dodjele potpore. Kako bi se pojednostavnio tretman kratkoročnih zajmova male vrijednosti, ovom Uredbom trebalo bi propisati jasno pravilo koje se lako primjenjuje i kojim se uzima u obzir kako iznos zajma tako i njegovo trajanje. Na temelju iskustva Komisije, za zajmove koji su osigurani kolateralom koji pokriva najmanje 50 % zajma i koji ne prelazi 75 000 EUR i trajanje od pet godina ili 37 500 EUR i trajanje od deset godina može se smatrati da imaju bruto novčanu protuvrijednost koja ne prelazi gornju granicu za potpore de minimis. S obzirom na poteškoće povezane s određivanjem bruto novčane protuvrijednosti potpore dodijeljene poduzetnicima koji možda neće moći otplatiti zajam, to se pravilo ne bi trebalo primjenjivati na takve poduzetnike

(16)

Potpore sadržane u dokapitalizacijama ne bi se smjelo smatrati transparentnim potporama de minimis, osim ako ukupan iznos javne dokapitalizacije ne premašuje gornju granicu za potpore de minimis. Potpore sadržane u mjerama rizičnog financiranja u obliku vlasničkih ili kvazivlasničkih ulaganja, kako su navedene u novim smjernicama o rizičnom financiranju (15), ne bi se smjelo smatrati transparentnim potporama de minimis, osim ako se takvom mjerom pribavlja kapital koji ne premašuje gornju granicu za potpore de minimis.

(17)

Potpore sadržane u jamstvima, uključujući potpore de minimis za rizično financiranje u obliku jamstava, trebaju se smatrati transparentnima ako je bruto novčana protuvrijednost izračunana na temelju premija sigurne luke utvrđenih u obavijesti Komisije za dotičnu vrstu poduzetnika (16). Kako bi se pojednostavnio tretman kratkoročnih jamstava kojima se osigurava do 80 % zajma razmjerno male vrijednosti, ovom bi se Uredbom trebalo propisati jasno pravilo koje se lako primjenjuje i kojim se uzima u obzir kako iznos predmetnog zajma tako i trajanje jamstva. To pravilo ne bi se trebalo primjenjivati na jamstva za predmetne transakcije koje ne čine zajam kao što su jamstva za transakcije dionicama. Ako jamstvo ne prelazi 80 % predmetnog zajma, zajamčeni iznos ne prelazi 112 500 EUR i trajanje jamstva ne prelazi pet godina, može se smatrati da jamstvo ima bruto novčanu protuvrijednost koja ne prelazi gornju granicu za potpore de minimis. Isto se primjenjuje ako jamstvo ne prelazi 80 % predmetnog zajma, zajamčeni iznos ne prelazi 56 250 EUR i trajanje jamstva ne prelazi deset godina. Nadalje, države članice mogu uporabiti metodologiju kako bi izračunale bruto novčanu protuvrijednost jamstva koja je Komisiji bila prijavljena temeljem druge Uredbe Komisije iz područja državnih potpora, koja je bila primjenjiva u to vrijeme i koju je Komisija prihvatila kao usklađenu s Obavijesti o jamstvu, ili bilo kojom sljedećom obavijesti, pod uvjetom da se prihvaćena metodologija izričito odnosi na vrstu jamstva i vrstu temeljne transakcije o kojima je riječ u kontekstu primjene ove Uredbe. S obzirom na poteškoće povezane s određivanjem bruto novčane protuvrijednosti potpore dodijeljene poduzetnicima koji možda neće moći otplatiti zajam, to se pravilo ne bi trebalo primjenjivati na takve poduzetnike.

(18)

Ako se program potpora de minimis provodi preko financijskih posrednika, treba osigurati da oni ne primaju nikakvu državnu potporu. To se može učiniti, primjerice, tako da se od financijskih posrednika koji se koriste državnim jamstvima traži plaćanje premije koja vrijedi na tržištu ili potpuno prenošenje svih pogodnosti na krajnje korisnike, odnosno poštovanjem gornje vrijednosti za potpore de minimis i drugih uvjeta iz ove Uredbe i na razini posrednika.

(19)

Po primitku prijave države članice Komisija može ispitati doseže li mjera, koja nije u obliku nepovratnih sredstava, zajma, jamstva, dokapitalizacije ili mjere rizičnog financiranja u obliku vlasničkog ili kvazivlasničkog ulaganja, bruto novčanu protuvrijednost koja ne prelazi gornju granicu za potpore de minimis te može li stoga biti obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe.

(20)

Komisija je dužna osigurati da se poštuju pravila o državnoj potpori, dok bi države članice u skladu s načelom suradnje utvrđenom u članku 4. stavku 3. Ugovora o Europskoj uniji trebale olakšati izvršenje te zadaće uspostavom nužnih instrumenata kojima bi se osiguralo da ukupan iznos potpora de minimis koje se na temelju pravila de minimis dodjeljuju jednom poduzetniku ne prelazi ukupnu dopuštenu gornju granicu. U tu bi svrhu pri dodjeli potpora de minimis država članica trebala predmetnog poduzetnika obavijestiti o dodijeljenom iznosu de minimis potpora i o tome da je riječ o potpori de minimis, izričito se pozivajući na ovu Uredbu. Od država članica treba zahtijevati praćenje dodijeljenih potpora kako bi se osiguralo da se ne premaše odgovarajuće gornje granice i kako bi se osigurala usklađenost s kumulacijskim pravilima. Radi usklađivanja s tom obvezom, prije dodjele takve potpore predmetna država članica mora od poduzetnika dobiti izjavu o drugim potporama de minimis obuhvaćenima ovom Uredbom ili drugim uredbama o potporama de minimis, koje je poduzetnik primio tijekom predmetne fiskalne godine i u prethodne dvije fiskalne godine. Kao alternativno rješenje državama članicama treba omogućiti osnivanje središnjeg registra s potpunim informacijama o dodijeljenim potporama de minimis i provjeravanje da svaka dodijeljena potpora ne prelazi odgovarajuću gornju granicu.

(21)

Prije dodjele svake nove potpore de minimis svaka država članica treba potvrditi da se novom potporom de minimis u dotičnoj državi članici neće premašiti ni gornja granica za potpore de minimis ni gornja vrijednost na nacionalnoj razini te da su ispunjeni ostali uvjeti iz ove Uredbe.

(22)

Uzimajući u obzir iskustva Komisije, a posebno općenito učestalu potrebu da se politika državnih potpora revidira, potrebno je ograničiti rok primjene ove Uredbe. Ako se rok važenja ove Uredbe ne produlji nakon njegova isteka, državama članicama u vezi s potporama de minimis iz ove Uredbe treba omogućiti razdoblje prilagodbe od šest mjeseci,

(a)

potpora čiji je iznos određen na temelju cijene ili količine proizvoda stavljenih na tržište;

(b)

potpora za djelatnosti povezane s izvozom prema trećim zemljama ili državama članicama, odnosno potpora koje su u izravnoj vezi s izvezenim količinama, uspostavom i djelovanjem distribucijske mreže ili drugim tekućim izdacima koji su povezani s izvoznom djelatnošću;

(c)

potpora koje se uvjetuju uporabom domaćih proizvoda umjesto uvoznih.

(a)

jedno poduzeće ima većinu glasačkih prava dioničara ili članova u drugom poduzeću;

(b)

jedno poduzeće ima pravo imenovati ili smijeniti većinu članova upravnog, upravljačkog ili nadzornog tijela drugog poduzeća;

(c)

jedno poduzeće ima pravo ostvarivati vladajući utjecaj na drugo poduzeće prema ugovoru sklopljenom s tim poduzećem ili prema odredbi statuta ili društvenog ugovora tog poduzeća;

(d)

jedno poduzeće, koje je dioničar ili član u drugom poduzeću, kontrolira samo, u skladu s dogovorom s drugim dioničarima ili članovima tog poduzeća, većinu glasačkih prava dioničara ili glasačkih prava članova u tom poduzeću.

(a)

korisnik ne podliježe kolektivnom stečajnom postupku niti ne ispunjuje kriterije za pokretanje kolektivnog stečajnog postupka na zahtjev njegovih vjerovnika u skladu s nacionalnim zakonodavstvom. U slučaju velikih poduzetnika, korisnik je u situaciji koja odgovara najmanje kreditnom rejtingu B; i

(b)

je zajam osiguran kolateralom koji pokriva najmanje 50 % zajma i zajam iznosi 75 000 EUR tijekom pet godina ili 37 500 EUR tijekom deset godina; ako je zajam manji od tih iznosa i/ili odobren je na razdoblje kraće od pet odnosno deset godina, bruto novčana protuvrijednost tog zajma izračunava se kao razmjerni dio gornje granice utvrđene u članku 3. stavku 2.; ili

(c)

bruto novčana protuvrijednost izračunana na temelju referentne stope koja se primjenjivala u trenutku dodjele.

(a)

korisnik ne podliježe kolektivnom stečajnom postupku niti ne ispunjuje kriterije za pokretanje kolektivnog stečajnog postupka na zahtjev njegovih vjerovnika u skladu s nacionalnim zakonodavstvom. U slučaju velikih poduzetnika, korisnik je u situaciji koja odgovara najmanje kreditnom rejtingu B; i

(b)

jamstvo ne prelazi 80 % predmetnog zajma i zajamčeni iznos je 112 500 EUR i trajanje jamstva je pet godina ili zajamčeni iznos je 56 250 EUR i trajanje jamstva je deset godina; ako je zajamčeni iznos manji od tih iznosa i/ili je jamstvo za razdoblje kraće od pet odnosno deset godina, bruto novčana protuvrijednost tog jamstva izračunava se kao razmjerni dio gornje granice utvrđene u članku 3. stavku 2.; ili

(c)

bruto novčana vrijednost potpore izračunana je na temelju premija sigurne luke utvrđenih u obavijesti Komisije; ili

(d)

prije provedbe,